CLANAK BROJ 54
065831902CJB-u BIJELJINA
KRIMINALISTIČKOJ POLICIJI
PRIJAVA KRIVIČNOG DJELA
(PRI POKUSAJU DA PRVI PUT PRIJAVIM OVU OSOBU, TUZILAC STJEPANOVIC TO ODBIJA, O CEMU POSTOJI AUDIO SMIMAK, KAO DOKAZ. PRIJAVA JE PISMENO PREDATA, PRVI PUT U JUNU 2010, BEZ IKAKVE REAKCIJE TUZILASTVA, A RADI SE O OSOBI KOJA JE PRVA "NASLA" DIJETE NA ASVALTU, UKONILA SA LICA MJESTA TORBU I LAGALA U SVOJIM IZJAVAMA...)
Prije svega ističem da je pomenuta osoba inače u to vrijeme zaposlena u firmi "Univerzal" odmah poslije tragičnog događaja opisivala, kako je lično prisustvovala sceni u kojoj, djevojčica citiram : Vozi bicikl, krivuda i iskašljava krv, te na kraju pada.
Ovoj izjavi je prisustvovao djed ubijenog djeteta, Krunoslav Bajo, što potvrđuje svojim potpisom na dnu dokumenta. Dva dana kasnije, Sofrenić Blagiša, prilazi majci djevojčice i meni, a događaju je prisustvovao još jedan svjedok, čije ime neću navoditi, do početka suđenja iz bezbjednosnih razloga, ponavljajući istu priču, dodajući da je sve pokušao da joj pomogne. To bi bilo sasvim razumljivo da, prilikom susreta sa Dragoslavom Markovićem, kriminalističkim inspektorom, kada smo mu gđa. Budimka i ja ispričali tu verziju događaja, isti kaže da to nije istina, te da će pozvati g. Blagišu da da izjavu...
I zaista, po hitnom postupku, već sutradan u 08:10 počelo je sa davanjem iskaza.
Prikaz događaja je bitno drugačiji i drastično se razlikuje od verzije koja je nama ispričana, ali je očito napravljen propust, jer rekavši da je vidio tragove krvi dok je prilazio djevojčici, dokazuje da je povreda nastala prije pada i mjesta gdje je pronađena, a mjesto nastanka povrede, nekih 15 metara prije i taj trenutak, zvanično niko nije vidio.
To pokazuje i fotografija mjesta događaja, na slici Trasologija 10, koja se nalazi kao i svi drugi propratni materijali na disku, koji je u prilogu, unutar foldera "Dokumenti".
NA FOTOGRAFIJI SE JASNO VIDI DA JE DJEVOJCICA KRVARILA BAR 10 METARA PRIJE PADA!
Iz audio zapisa, se vidi da "odgovornost" za mjenjanje iskaza prebacuje na drugu osobu i što je najvažnije, priznaje da je uklonio torbu sa lica mjesta.
Torba o kojoj je riječ, je materijalni dokaz, a trenutno je u takvom stanju, da je nevjerovatno da bilo ko ko bi trebalo da je premjesti to ne primjeti...
Naime kaiš je presječen, a dio nedostaje i što je najznačajnije, iako je torba prekrivena krvlju, sam kaiš je potpuno čist, toliko da je i boja većim djelom skinuta. Jasno se vidi prelaz iz originalne žute boje u drugu nijansu. Slike torbe su takođe na disku, kao i izjava svjedoka Xxxxxxxxxx Yyyyyyyyy, u kojoj ističe da je portir, samo prišao, nageo se nad djetetom, ali ništa nije učinio da pomogne. Da li je tada vidio u kakvom je stanju kaiš i zato ga uklonio? Nadalje svjedokinja kaže da je sigurna u to da je vidjela bočicu ledenog čaja, koja je takođe netragom nestala. Da li je u njoj bilo neko hemijsko sredstvo, kojim su oprani tragovi ubistva sa kaiša?
Sve to i još mnogo više, dužnost je nadležnih da istraže.
Čak i da portir nije smišljeno uradio ništa da bi spriječio dokazivanje ubistva, ostaje činjenica da je upravo on uklonio materijalni dokaz, koji je očito u sumnjivom stanju, a da ne pominjem to, kakvo je zvjerstvo lagati majci ubijenog djeteta ili zvanično u zapisnik.
Pitanje je kada je lagao? Djed, majka i ja kao ujak ubijene djevojčice, spremni smo na sudu svjedočiti o izjavi portira Sofrenić Blagiše i podvrći se testiranju poligrafom.
Od kriminalističke policije očekujemo da će odgovorno ispitati sve dokaze koje sam predočio. i podnijeti zahtjev da se navedeno lice pozove na informativni razgovor.
O rezultatima vaše reakcije prije svega, te o izjavi portira, zahtijevam da budem obavješten i da mi se omogući uvid u sve radnje po ovoj prijavi.Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
CLANAK BROJ 53
REPUBLIČKOM TUŽILAŠTVU
NA RUKE
GLAVNI REPUBLIČKI TUŽILAC
Vec sam u ranijem periodu obavještavao ured glavnog republičkog tužioca o neprofesionalnom, nezakonitom, i od strane pojedinih osoba, kriminalnom radu u Okružnom tužilaštvu Bijeljina.
Očekivao sam naravno da poštujući Pravilnik, čije odredbe navodim, (član 4 Principi, relevantni stav : c) "Hijerarhijski odnos, koji podrazumijeva odgovornost svih članova Tužilaštva i odjela za svoj rad glavnim tužiocima", te član 6 (Prava, dužnosti i odgovornosti Glavnog republičkog tužioca):b) "Vrši nadzor nad radom svih Odjeljenja i službi u Republičkom tužilaštvu; vrši nadzor rada Okružnih tužilaštava u cilju garantovanja zakonitosti i efikasnosti postupaka, a u skladu sa Zakonom o tužilaštvima RS", preduzmete u skladu sa svojim ovlaštenjima, pravima i obavezama sve potrebne radnje da se sa takvim kriminalnim radom prekine, jer on u krajnjoj liniji šteti ugledu institucije Tužilaštva.
U razgovoru sa novinarima, još prije godinu dana, te sa nekim pravnicima, dobio sam nepodijeljena mišljenja da je ovdašnje tužilaštvo simbol korupcije, što samo po sebi nije nimalo pozitivno, a lično sam se uvjerio da uz sve to ide bahatost, osionost i čak brutalnost u kontaktu sa građanima, koji žele da daju doprinos u borbi protiv kriminala.
Prvi primjer još iz prošle godine je kada sam pokušao da podnesem krivičnu prijavu, zbog toga što je tužilac Stjepanović, odbila da uzme izjavu od mene, vezano za ubistvo djevojčice Ivone Bajo, odnosno podatke do kojih sam došao dok je ona bila na odmoru.
Snimak razgovora sa tom osobom nalazi se na disku koji sam vam već dostavio...
Tom prilikom je glavni tužilac dao nalog da se od mene ne uzima krivična prijava, koju je tužilac Gruhonjić ispoštovao i uprkos mom upozorenju da je obavezan po pravilniku da to učini, zatražio od sudske policije da me izvedu iz zgrade. Siguran sam da znate i da je ZKP predvidio pravo građanina da prijavi krivično djelo i način na koji se to radi.
Već sutradan 22.12.2009. sam predao Pritužbu na rad pomenutog tužioca, na šta je imao obavezu da mi odgovori Kolegij, makar da kažu da sam sve izmislio...
No kako smo na Pritužbu povodom odluke o nesprovođenju istrage, predate u januaru dobili odgovor, a na prethodnu nema reakcije već 10-ti mjesec, osnovano sumnjam da je Kovačević Novak, zloupotrijebio svoj položaj i izuzeo pomenutu pritužbu iz rada Kolegija.
Takođe sam još u februaru predao prvi put nove dokaze u slučaju ubistva Ivone Bajo, (slike torbe koju je nosila, presječenog kaiša opranog benzinom), a kasnije povremene još neke dokumente, koje su obavezivale tužioca Stjepanović da ih analizira po clanu ZKP Obustava istrage stav 3.
Iako sam više puta pokušavao da razgovaram sa tužiocem i detaljnije obrazložim sve pomenute materijale, ona je to uporno izbjegavala. Naime uvijek sam dobijao informaciju da nije tu, pa čak i u slučaju kada sam naveo sledeće osobe : glavni tužilac, neko od zamjenika, postupajući tužilac, sekretar, dežurni tužilac, NIKO NIJE BIO TU.
Takođe sam podneo više pismenih zahtijeva da budem obaviješten i napismeno o stavu tužilaštva po pitanjima koje sam pokrenuo, prevashodno o novim dokazima, na šta nikada nisam dobio odgovor, makar takav da se radi o fotomontaži, da sam ja lično presjekao kaiš i oprao ga ili bilo šta drugo.
Naravno da to nije bilo moguće, jer se pomenuti materijalni dokaz nalazi i danas u zgradi suda, (ako ga nisu uništili) ali to pojačava moju sumnju da ništa od tog materijala nije evidentirano i tužilaštvo svjesno nastavlja da prikriva dokaze u slučaju ubistva.
U kasnijem periodu sam došao do izjava svjedoka i policijskih zapisnika gdje sam uočio obilje nepravilnosti i falsifikata, a dio toga sam obradio u analizi, koju sam predao tužilaštvu, takođe bez ikakve reakcije. Čak štaviše iako sam dostavio kopiju Punomoći, potpisanu od strane majke ubijene djevojčice da je zastupam pred svim državnim organima, glavni okružni tužilac je izdao nalog sudskoj policiji da mi onemogući pristup čak i pisarnici, kako ne bih mogao dostavljati nikakav materijal.
Tek kada sam im doneo primjerak KZ i predočio član "Povreda prava na podnosenje pravnog sredstva", te ih upozorio da takav teror neću prihvatiti i krenuću i bez propusnice da predam dokument, a oni neka me propuste ili uhapse, pa će pred sudom da objašnjavaju svoje postupke, rekli su da za taj član nisu znali te su se poslije konsultacija dogovorili da dokumente predajem na stolu u prizamlju, kao pas lutalica, što je direktno kršenje bar dva člana KZ "Povreda ravnopravnosti gradjana" i "Povreda ljudskog dostojanstva".
Nadalje sam obavio razgovore sa nekim osobama, od kojih je najvažnija izjava vještaka dr. Busarčevića, gdje pomenuti stručnjak kaže da nije uopšte imao predstavu o unutrašnjim povredama koje su i dovele do smrti. Naime on je u svom mišljenju prikazao samo sliku površinske povrede i ni u jednom dijelu ne pominje unutrašnje povrede, što mi je bilo dovoljno da zaključim da za njih i nije znao. To sam uostalom pretpostavio još u oktobru 2009. na šta sam pismeno upozorio tužioca, (to se desilo pošto je odbila da razgovara sa mnom), jer je samo prikrivajući od vještaka slike probodene prsne kosti i razderanog desnog plućnog krila mogla očekivati rezultat kakav je planirala. Dakle iako o svemu tome nije imao podatke, vještak je primjetio da citiram "nešto nije u redu" i predložio rekonstrukciju.
Audio snimak razgovora se nalazi takođe na cd-u, koji sam ranije dostavio, "Miroslav.mp3". Znajući da bi sa njegovim dolaskom i prisustvom rekonstrukciji, te uvidom u sve snimke, bilo jasno ne samo da se radi o ubistvu, nego i da je ona lično prikrila dokaze o tome, njegov prijedlog se odbija u nadi da je poslije pola godine porodica pomirena sa sudbinom.
Na njihovu žalost ja sam nastavio sa prikupljanjem dokaza, ne samo o tome nego i o drugim krivičnim djelima. Kako su u međuvremenu shvatili da imam i više audio snimaka koje ih kompromituju, te takođe istražujem i učešće pojedinaca u ratnim zločinima, došli su na ideju da mi to otmu tako što su zloupotrebili svoj položaj i pokrenuli akciju neviđenih razmjera protiv jednog građanina. Osim prisluškivanja, praćenja pretresanja, legitimisanja, kako mene tako i svih sa kojima sam viđen, danonoćnog stražaranja ispred kuće, izdejstvovali su naredbu za oduzimanje dva računara koje sam koristio.
No pošto sam shvatio sa kakvim kriminalcima imam posla, najvažnije podatke, (one za koje ne znaju) sam narezao na cd i predao sestri da odnese u Cirih, još u januaru, a prethodno sam upozorio više novinara da će mafija pokušati da iskoristi svoje veze i izdejstvuje oduzimanje računara, što se i ispostavilo kao istina.
Da je optužba protiv mene lažna jasno je i iz toga što i poslije 6 mjeseci od oduzimanja računara niko se ne usuđuje da podigne optužnicu protiv mene, iako su tvrdili da imaju dokaze, (prijeteće poruke koje mjesecima upućujem) i na osnovu toga i pokrenuli akciju "Posebnih istražnih radnji".
Svrha toga je sem pokušaja da se uništi materijal koji su pretpostavljali da se nalazi na računarima, (ostavio sam samo podatke koje sam dostavljao i tužilaštvu) bila je i ta de se uplaši moja porodica i svi koji bi mogli da mi pomognu u slanju materijala.
Tako je poslije prvog pokušaja da pošaljem poruke sestri, koristeći raćunar u jednom ugostiteljskom objektu intervenisala policija i uplašila osoblje.
Takođe je korištena i sudska policija u svrhu zastrašivanja, jer pri insistiranju da dostavimo dokaze o ubistvu i krivičnim djelima tužioca, vezano za vršenje tužilačke funkcije, za šta je jedina nadležna osoba glavni tužilac, saopštavano mi je da je dotični zauzet, da nije tu i slično, te smo jednom prilikom pri pokušaju da dostavimo dokaze i uhapšeni i poslije 4 sata zadržavanja bez prava na telefonski poziv izvedeni pred sudiju za prekršaje.
Poštovani gospodine, je li to poruka iz Tužilaštva, šta će se desiti građaninu, ako pokuša da se bori protiv organizovanog kriminala i dostavlja dokaze o tome.
No ja ih se ne plašim i nikada me neće zaustaviti i uplašiti.
Vaša je dužnost, (mislim na obavljanje tužilačke funkcije i to ne bilo koga pojedinačno nego svih tužilaca) da gonite počinioce krivičnih djela.
Kako to da se meni zabranjuje i to pod prijetnjom novčane i zatvorske kazne da dostavim podatke o tome iako je zakon predvidio pravo svakom građaninu na to.
Odgovor je jasan. Kako sam se i pismeno obraćao Kovačević Novaku sa obavještenjem da želim dostaviti podatke o saučestvovanju u prikrivanju ubistva Ivone Bajo od strane tužioca Stjepanović, a on to uporno odbija, (sem pomenute izjave vještaka postoje još neki predmeti, koje bih predočio, čak ima i metalnih, a koji odgovaraju dimenzijama ubilačkog oružja opisanih od strane vještaka, što je priznaćete neizvodljivo za slanje kovertom), jasno je da je i on umješan u te kriminalne aktivnosti, pa bi svako pokretanje bilo kakve analize tih podataka rezultiralo neizbježno, njihovom zatvorskom kaznom zbog učešća u ubistvu.
Direktni ili indirektno, sasvim je svejedno, ali čak i ako nisu lično planirali ubistvo, kasnije su pokušali da prikriju sve tragove i time je njihova krivica veća od samih ubica.
Koji su njihovi motivi nije moje da otkrivam, ali ističem da je više nego jasno da postoji organizacija i sve dok ne dobiju zasluženu zatvorsku kaznu, niko nije siguran.
Tako je naprimjer načelnik kriminalističke policije samo 5 dana pošto nam je obećao da će ispitati sve neregularne radnje inspektora i podnijeti zahtjev da se sasluša tužilac Stjepanović, pronađen mrtav u automobilu.
Zvanična verzija je da je doživio srčani udar i skrenuo sa puta, a sahranjen je već sutradan bez autopsije.
Da li je smrt pomenute osobe prirodna ili je neko "pomogao" prirodi, možda će zauvjek ostati tajna, ali je sada pogodan trenutak da dodam jedan detalj.
Naime na dan ako se dobro sjećam 23.06.2010. (igrana je fudbalska utakmica Srbija-Njemačka, na SP), pošto sam predao jedan dokument u pisarnici tužilaštva, (dakle registrovan sam i primjećen, a od marta sam pod posebnim nadzorom), grad je bio prepun navijača koji su po kafićima gledali prenos. Kako je bilo vrlo sparno sjeo sam i ja unutra u jedan lokal gdje nije bilo mnogo gostiju, jer su uglavnom sjedili napolju u baštama.
U jednom trenutku otišao sam do toaleta da se umijem. Brzo sam se vratio, nastavio da pratim susret i pijem piće.
Po povratku kući osjetio sam jak bol u stomaku koji je trajao danima.
Slučajnost ili ne. Uglavnom ja sam preživio i sada sam još oprezniji, no pitanje je šta bi se desilo da sam se obratio bolnici. Sumnjam da bih izašao živ.
Gospodin Aco Teodorović, načelnik kriminalističke policije nije preživio.
Pitanje je koliko još ljudi mora da umre dok se krivci za smrt Ivone Bajo ne kazne po zakonu, a napominjem da je g. Teodorović, vrlo nezgodan svjedok bio.
Kako kroz cijeli postupak istrage, tako je i osoba koju su naveli kriminalci iz tužilaštva da podnese zahtijev za akciju protiv mene, a za proceduru koju je namjeravao da preduzme protiv njih da i ne pominjem.
Da li ćete se vi usuditi suprotstaviti se toj mafiji ili ne ostavljam vašoj savjesti.
Znam da je to vaša dužnost, ali ako se usudite na taj korak, pripazite dobro na svoju sigurnost. Na kafe, sokove i slično zaboravite, (bar na radnom mjestu) jer šta je još jedno ubistvo za te kriminalce kojima prijeti kazna dugotrajnog zatvora.
Od vas očekujem samo da me pismeno obavjestite o tome da li smijete nešto da preduzmete, a najmanje što može da se uradi je da se provjeri istinitost moje tvrdnje, odnosno da li je izjava vještaka autentična, te kada se to ustanovi pokrene procedura za saslušanje tužioca Stjepanović, kako bi objasnila zašto je sakrila dokaze od vještaka.. U svakom slučaju snaga dokaza koje imam je tolika da oni zasluženu kaznu neće izbjeći, a ja sam spreman i da me pritvaraju u toku te borbe, samo da bih sudu predočio materijal koji imam.
Doći će dan kada ćete se svi vi kojima sam dostavio podatke o kriminalu najgore vrste u Okružnom tužilaštvu Bijeljina, stidjeti ili ponositi svojim udjelom u raskrinkavanju tih kriminalaca unutar državnih organa, a tada će i mediji moć da opišu ulogu svakog posebno.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
