KO STITI UBICE DJECE ??? -

Pomozite da se objavi istina o ubistvu djevojcice Ivone u Bijeljini...
Sprega mafije i tuzilastva, ne dozvoljava novinarima da objave istinu...

Autor zdenkobajo | 31 Maj, 2011 | read_nums (503)
 

O Goranu Rubilu (iz stampe)

Nekoliko mjeseci prije ubistva Garić je u nekoliko navrata obavijestio MUP RS, SIPU, OSU da mu se prijeti ubistvom, ali nijedna od ovih institucija nije preduzela ništa. Garić se krajem 2008. godine obraćao i Okružnom tužilaštvu u Doboju, tvrdeći da tužilac Goran Rubil radi za SNSD i prima naloge iz te stranke. Nikome u ovoj instituciji, kao ni u Visokom sudskom i tužilačkom savjetu nije palo na pamet da provjeri ove navode, kao ni tvrdnje da je visoki funkcioner SNSD-a Vojkan Rađa tužiocu poklonio stan u svojoj bespravno izgrađenoj zgradi. Posle Garićevog ubistva, upravo tužilac Rubil dobija predmet protiv ubice Rajka Savića. Tokom procesa Rubil, slučajno ili ne, čini niz grešaka, koje dovode do oslobađajuće presude za Savića. On prvo angažuje vještaka Šefika Hedžića koji je ustvrdio da je Savić bio neuračunljiv, nakon čega Rubil traži mišljenje stručnjaka iz Psihijatrijske bolnice na Sokocu, koji tvrde da je ubica u trenutku ubistva bio uračunljiv. Umjesto da zatraži supervještačenje, Rubil sa dva potpuno suprotna nalaza ulazi u sudnicu. Odbrana je to iskoristila i uzela mišljenje od korumpiranog Alije Sutovića iz UKC Tuzla, protiv kojeg je federalna uprava policije podnijela krivičnu prijavu zbog falsifikovanja. Sutović je, naravno, potvrdio da je ubica bio neuračunljiv. Vrhunac Rubilovog licemjesrtva je netraženje da se Savić smjesti u specijalizovanu ustanovu na liječenje u slučaju da sud prihvati neuračunljivost. Iako je morao djelovati po službenoj dužnosti, sud propušta priliku da zatraži supervještačenje i donosi oslobađajuću presudu. Konačno, na samom kraju lanca korumpiranog pravosuđa je Vrhovni sud RS, koji potvrđuje oslobađajuću presudu za Savića, ali i činjenicu da živimo u društvu u kojem sve vrijednosti pravne države tonu u živo blato.

Autor zdenkobajo | 31 Maj, 2011 | read_nums (516)
 

KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV PRAVNOG LICA

REPUBLIČKOG TUŽILAŠTVA REPUBLIKE SRPSKE



S obzirom da prema odredbama člana 125 KZ "Odgovornost pravnog lica", stav 1, institucija tužilaštva nije izuteta sa popisa, prinuđen sam da podnesem ovu prijavu protiv pravnog lica iako ja lično ne smatram odgovornim nijedno lice sem onih koji su brutalno kršili zakon u više navrata, a zaposleni su u navedenoj instituciji, odnosno okružnim tužilaštvima. Stoga ističem zbog svih onih časnih tužilaca, profesionalaca, koje ne poznajem i koji nisu učestvovali u kriminalnim djelima koje ću navesti, da je ton, kvalifikacija i atributi koje ću upotrebljavati, u opisivanju tužilaštva, isključiva krivica nekoliko pripadnika ogranizovanog kriminala, sa kojima sam imao kontakt ili imam dokaze o njihovim mafijaškim aktivnostima. Njihova imena, neću navoditi, ne zbog straha ili neke ograde od iznesenih tvrdnji, nego isključivo zbog toga što je predmet prijave pravno lice, a navešću samo imena onih pripadnika tužilaštva koji su pokazali profesionalan odnos, prema poslu koji obavljaju.
To su tužioci Sead Hodžić i Nebojša Jovanović, koji su demonstrirali odnos tužioca prema strankama i njegove dužnosti, te sekretar Prodanović Danka, koja je sem razumijevanja i ljubaznosti, pomogla da dođem do krivaca, saopštavajući mi podatke koje nisam znao, zbog čega je kasnije imala problema i kritike od strane pripadnika tužilačke mafije, (zaposleni u tužilaštvima, a korumpirani od strane organizovanog kriminala). Takođe ističem glavnog okružnog tužioca u OT Doboj, Memić Saliha, koji mi je direktno ili indirektno dostavio sve podatke koje sam tražio iz navedenog tužilaštva, a radi se o statusu jednog predmeta, zapisniku sa sjednice Kolegija, te zahtjeva za pristup informacijama, koji je u prilogu...
I da ne zaboravim tužioca Kerović Ranka, koga je tužilačka mafija na silu pokušala ubaciti u svoje redove, ali on to nije dozvolio i u razgovoru sa mnom to i potvrdio.
Nažalost uprkos ovim pozitivnim primjerima i zakonom predviđenoj funkciji tužilaštava da goni počinioce krivičnih djela, stvarnost je drugačija i tužilaštvo nastupa kao servis organizovanog kriminala, čija je dužnost da eliminiše sve dokaze koji isplivaju na površinu, o kriminalu odabranih slojeva. Ne samo da rad tužilaštva nema nikakvih dodira sa važećim zakonima, nego je crna rupa pravosuđa i najbliže poređenje metoda rada tužilačke mafije je inkvizicija iz ranijeg perioda, te gestapo iz skorije prošlosti, uz opasku da su navedene institucije radile po tada važećim monstruoznim zakonima, a danas kada su zakoni skoro perfektni, jedino što je ostalo monstruozno to je upravo tužilaštvo.
Da bih izneo sve dokaze koje imam o pripadnicima tužilačke mafije trebale bi mi stotine stranica, a i sa kojom svrhom, kada će ista ta mafija upotrebiti sve resurse da sabotira istragu o svom kriminalnom radu. Stoga ističem da je ovo samo jedan od načina na koji koristim pravo iz KZ-a "Nužna odbrana", s obzirom da je moja porodica pod neprestanim napadima tužilačke mafije, a prethodnica svemu je ubistvo djevojčice Ivone Bajo. Naravno da će ovaj tekst biti proslijeđen i na druge adrese, a ohrabruje to što su se u VSITV nedavno oglasili povodom sve većih troškova na ime odštete za nezakonita hapšenja i optužnice, da će neko morati snositi odgovornost za to, a očito je krivica na tužilaštvu, jer je istaknuto da će morati mnogo temeljitije tužioci da pripremaju predmete.
Radi se o nekih 5 miliona evra u poslednje dvije godine, a s obzirom na sve oblike tiranije i terora prema mojoj porodici, budite sigurni da je to sitnica prema onome što čeka budžet.
Da li će se to desiti poslije obrade u ovdašnjem ili međunarodnom sudu, je sasvim sporedno, a svaki dalji doprinos bilo kog državnog organa, u prikrivanju ubistva i teroru nad porodicom će samo dodatno ojačati našu poziciju pred sudovima u budućnosti.
No kako je meni novac nevažan i zanima me isključivo to da se krivci nađu pred sudom u ovoj zemlji i dobiju zasluženu zatvorsku kaznu, na to ću se i koncentrisati.
O navodnoj istrazi, kriminalaca iz OT Bijeljina u ubistvu Ivone Bajo, sada ću istaći samo manji dio malverzacija. Naime tužilačka mafija je sakrila podatak da je po patološkom nalazu predmet ubistva dimenzija 25x1 mm, te odbacivši stav obducenta tražila potvrdu za svoj zločinački plan na drugoj strani. Takođe je materijalni dokaz, torba, sklonjen od javnosti i istražnih radnji, a ne samo da je kaiš iste presječen i dio nedostaje, nego je tužilaštvo opralo sve tragove ubistva benzinom, kako bi sabotiralo istragu, (oni ili neko drugi, svejedno).
I sada slijedi vrhunac monstruoznosti inkvizitorsko-gestapovsko-tužilačke mafije. Vještacima od kojih je traženo mišljenje, poslata je samo fotografija površinske povrede, dok ne samo o pomenutoj torbi, nego i o probodu kosti, kanalau kroz grudnu žlijezdu, razderini desne plućne arterije i dušnice, oni citiram dr. Busarčevića, "nemaju pojma".
Sitnice o tome da je sa lica mjesta pobjegao kamion, koji nije nigdje evidentiran sve dok to mi nismo objelodanili, te je konačno izvršena rakonstrukcija sa falsifikovanom dokumentacijom, (tahograf trake), bez specifikacije robe. Šta su vozili, da li heroin ili nešto drugo, sad je nemoguće ustanoviti, a moja pretpostavka iznesena tužilaštvu u septembru 2009 na cd-u, da se vjerovatno radi o predmetu koji se otkačio sa neke mašine ili kamiona, citiram sebe :
Ako osoblje univerzala daje lazne podatke, onda se tragedija mogla desiti slucajno ili namerno krivicom nekog od njih. Jedna od mogucnosti je da se sa nekog vozila ili masine koja je ulazila u krug firme otkinuo, odleteo neki predmet (mozda pod pritiskom ili usled pucanja), te pogodio dete u prolazu. Vozaci i radnici mozda zeleci izbjeci odgovornost ili sakriti sadrzaj tovara, koji je neregularan ili cak kriminalan, premestaju je desetak metara napred, ulaze u krug, istovaraju robu, te posto je dete odvezeno, odlaze pre dolaska policije...
Te moj komentar o tome zašto je kamion bio tajna za istražitelje :
Danima se nije znalo za postojanje kamiona (nema ih u zapisnicima policije), a mozda ne bi nikad bili saslusani da ja i sestra nismo o tome obavestili advokata. Cak i tada se dugo krilo ko su vozaci i koji je kamion... A kako je to moguce?
ODGOVOR: UNIVERZAL - BOBAR - SNSD - DODIK (SME LI NEKO OVO DA OBJAVI?).

Da sam pogodio pravo u sredinu, bilo je jasno kada je tužilac odbila da evidentira moja otkrića u obliku izjave, iako je to bilo dogovoreno, o čemu postoji i audio snimak kao dokaz.
Zbog takvog ponašanja tužioca pokušavam odmah sutradan da podnesem prijavu u tužilaštvu, (usmeno), što se taktički rješava razgovorom sa sekretarom. Zbog njenog nastupa i informacija koje sam dobio, stičem utisak da će doći do zaokreta i da je možda sve dosad bila taktika da se ubice "uspavaju". No vrlo brzo shvatam da to nije istina i iznosim sumnje da će sekretar da bude u velikim problemima zbog podataka koje mi je saopštila.
U narednom periodu pismeno upozoravam tužilaštvo da je suštinski važno saopštiti vještacima podatke o unutrašnjim povredama u tekstu "Ko skriva ubice", jer sam bio siguran da to nije urađeno, a i da imam dokaz u budućnosti da se radi o smišljenoj prevari od strane tužilaštva, jer iako su upozoreni, te podatke nisu htjeli da dostave.
Pošto više od 50 dana tužilac izbjegava razgovor sa porodicom i ne želi da evidentira podatke koje prikupljam dolazim krajem decembra da podnesem prijavu, kom prilikom me po nalogu glavnog tužioca, dežurni tužilac izbacuje napolje, ne želeći da obavi svoju dužnost. Sutradan, predajem pismenu pritužbu na taj postupak, na koju nikad nisam dobio odgovor...
Početkom januara saznajem od novinara da je donesena odluka o obustavi istrage, što se praktično potvrđuje sedam dana kasnije, kada na sraman, jadan i bijedan način, u svega deset redova stiže obavještenje o tome bez ikakvog obrazloženja, što je obavezno po ZKP-u.
Pokušaj da ostvarimo uvid u spis i podnesemo argumentovanu pritužbu je spriječen korištenjem brutalne sile, po nalogu tužilaštva, a od strane sudske policije, istog dana kada je tužilačka mafija izdejstvovala upad na BN televiziju, sa ciljem da "disciplinuje" medije i omogući da se diktator i tiranin, koji godinama pljačka ovu zemlju, neograničeno reklamira u izbornoj godini i tako postane predsjednik države, pošto je prethodno bio premijer...
Sigurni da su obavili svoj krvavi posao, inkvizitori iz tužilaštva, saopštavaju da je istraga završena, i objavljuju na zvaničnom sajtu duže saopštenje, prepuno laži i nebuloza, krijući podatke da je trasolog zaključio da je do povrede i to samo površinske moglo doći samo uz učešće stranog tijela, te tražio rekonstrukciju sa svojim prisustvom.
Takođe se saopštava da istraga uvijek može ponovo da se otvori ako se dođe do novih dokaza, što je naravno istina i predviđeno je u ZKP-u, ali nisu očekivali da ću direktno u zgradi suda napraviti snimke materijalnog dokaza, sa koga su oprali tragove ubistva.
Već početkom februara predajem prvi materijal, slike te torbe sa tekstom "Zagubljeni dokazi", te ostavljam mjesec dana tužilaštvu za analizu i reakciju. Nikada niko nije izneo nikakav stav po pitanju tog ili bilo kog drugog dokaza koji sam kasnije dostavljao na više adresa, iako sam insistirao na tome i usmeno i pismeno, (jedan od zahtjeva je u prilogu 5).
U to vrijeme sam objelodanio da sam tonski snimao sve razgovore od autopsije nadalje, uključujući i policiju i tužilaštvo, što s obzirom na njihove kriminalne postupke unosi veliko uznemirenje među pripadnicima tužilačke mafije. Kako sam prikupljao podatke i o njihovim ranijim zločinima, dolaze na ideju da mi otmu sve podatke i unište ih.
Tako dva kriminalca, pripadnici tužilačke mafije, koristeći se svojim položajem i tvrdnjom da im je ugrožen život mojim pisanjem da će svi kriminalci koji su prikrivali ubistvo završiti u zatvoru iniciraju pokretanje akcije neviđenih razmjera protiv mene, koju mnogi građani ni psihički ni fizički ne bi izdržali. Činjenica je da je g. Nedeljko Radman, zbog stresa doživljenog torturom tužilačke mafije, a radi se o manje od 10 posto onoga što sam ja doživio, preminuo na saslušanju u policiji. Desetak dana kasnije kada je isti tretman primjenjivan na meni, dok su ispitivali mene, ja sam "ispitivao" njih i poslije opaske da ne želim da pijem vodu od njih, jer sam čuo da ovdje ljudi umiru na saslušanju, dobio odgovore na sve što me je zanimalo. Naravno da osobe koje su dobile zadatak da me ispituju nisu bile svjesne, koliko sam opasan, te je taj postupak završen tako što sam ja došao do novih važnih podataka, a mafijaše iz tužilaštva sam napravio budalama i pokazao da su apsolutno nesposobni za bilo šta.
Tada se pokazalo i da sam bio u pravu kada sam još u januaru dislocirao jedan dio podataka u Cirih i upozorio ukućane da će doći do upada mafije sa ciljem da mi otmu podatke.
Nažalost niko od njih to nije shvatio ozbiljno, što su mi kasnije priznali, tako da je kod jedne osobe nastanjene u pretresenoj zgradi, pronađen neregularan predmet.
Kako to da je u objektu sa više stanara, i to u prostoriji, gdje je sem tog predmeta pronađena slika i broj telefona, osobe koja je koristi, ipak došlo da ja budem optužen za posjedovanje, neko će morati jednog dana da objasni pred sudom. No nije to ono najgore, jer je istovremeno kad sam davao izjavu o tome, telefonski kontaktirana ta osoba od strane drugog inspektora i više puta potvrdila da je ona donela kompromitujući predmet.
Nekoliko dana kasnije 01.04.2010. i zvanično je u zapisniku konstatovano da ja nemam nikakve veze sa tim predmetom. Djelovi tog zapisnika su u prilogu 4, sa sakrivenim imenom te osobe, zbog toga što će ovaj tekst ići na više adresa, ali je original dostupan nadležnim organima. Ovom prilikom ističem to da je tužilačka mafija pokušala na sve načine da me dovede u vezu sa tim predmetom što se jasno vidi iz postavljenih pitanja.
Sem pokušaja da mi se oduzmu i unište podaci, te da se eliminišem na bilo koji način, dovođenjem u vezu sa nekim krivičnim djelom i uhapsim, ne manje važno je i to da mi se onemogući komunikacija internetom sa sestrom i medijima, te da se napravi protivteža mojim prijavama protiv tih kriminalaca tako što ću biti predstavljen kao "terorista pod istragom". Sitnice tipa, "Šta je starije, kokoš ili jaje?" su tada zanemarene.
Nije naodmet pomenuti i dva pokušaja ubistva, koje zbog opsežnosti i nedostatka dokaza neću da detaljno obrazlažem, te ću istaći samo zbog veze sa drugim važnim događajem, podatak da sam po predaji jednog dokumenta u tužilaštvo, svratio u jedan lokal, da pogledam utakmicu Srbija : Nemačka, što je privuklo pola grada. Većina je sjedila vani, a ja sam bio unutra sam za stolom, te nakratko otišao da se umijem. Po povratku sam ispio ostatak pica i otišao kući, kada su uslijedili bolovi u stomaku, te trajali danima. To što sam danas živ, vjerovatno je zasluga toga što sam povratio dobar dio sadržaja, a s obzirom da sam prisluškivan sigurno postoje razgovori na tu temu koje sam vodio sa sestrom.
Kada sam se oporavio nastavio sam opreznije svoju borbu protiv organizovanog kriminala, tražeći istovremeno povrat odnesenih računara, čemu se usprotivila tužilačka mafija, te sam odlučio da sačekam istek 6 mjeseci koliko maksimalno mogu trajati "Posebne istražne radnje".
U kontinuitetu dostavljam sve nove podatke tužilaštvu, međutim audio snimak vještaka, slike metalne trake i metalni predmet, želim lično da predam tužilaštvu, sa pretpostavkom da je nadležni tužilac namjerno prikrila dokaze, te zahtijevam razgovor sa uredom glavnog tužioca, što se izbjegava danima.
Sem toga dostavljam podatke i policiji, te u razgovoru sa načelnikom g. Acom Teodorovićem ukazujem na sve brljotine inspektora i tužioca, što on zapisuje i obećava da će ispitati, a na moje traženje, podnijeti zahtjev za saslušanje tužioca, zbog prikrivanja dokaza o ubistvu, na osnovu izjave vještaka koga su obmanuli, sa opaskom "ako ih se ne bojite".
Sutradan nam se saopštava da je glavni tužilac, koga smo tražili na odmoru, (što je demantovao tužilac Jovanović), te nadležni tužilac, koga nismo ni pominjali, takođe, te se dotična poslije par minuta pojavljuje na ulazu, te je manirom zmije otrovnice, šmugnula nazad u zgradu.
Zašto i kako se pojavila je tajna, jer ne samo da je bila na odmoru već je zvanično prekomandovana u Srebrenicu istog dana kada je osobu I.H. koja je gle slučajnosti, priznala da je ubila Ivonu Bajo, proglasila neuračunljivom i praktično oslobodila. Možda nije suvišno da navedem sada kako je ista osoba bila nadležna i za slučaj Nedeljko Radman...
Pri narednom pokušaju da dostavimo dokazni materijal o krivičnim djelima, sestra i ja bivamo uhapšeni, što je očit primjer ove mafijaške vlasti, šta vas čeka ako se suprotstavite kriminalu, a posebno tužilačkoj mafiji, koja je i naložila hapšenje.
No ta sitnica od hapšenja je stvarno sitnica u odnosu na to da je g. Aco Teodorović, samo 5 dana od razgovora sa nama, i pošto se zamjerio kriminalcima, pronađen mrtav u automobili, sa zvaničnom verzijom da se radi o infarktu. Vjerovatno je to ekspertsko mišljenje istih kriminalaca koji su "utvrdili" da se Ivona nabola na žicu. U svakom slučaju tužilačka mafija nije dozvolila da se izvrši autopsija. Onaj slučaj sa bolovima u stomaku koji se meni desio, ne bih ni pominjao da ne postoji paralela sa ovim događajem. Sve u svemu, jedan svjedok je završio ispod zemlje i kriminalci mogu mirnije da spavaju neko vrijeme....
Moram istaći sada da sam prije tih događaja u svojim tekstovima upozoravao da će mafija ubiti ponovo, ako ih ne zaustavimo, i na žalost niko nije reagovao iako sam dostavio nepobitne dokaze o prikrivanju ubistva. Sada moram da upozorim da je u velikoj opasnosti nadležni tužilac, jer su dokazi protiv nje, toliko jaki da ne može izbjeći zatvorsku kaznu. Sasvim je sigurno da ona neće primiti svu krivicu na sebe i da će odmah po hapšenju ispričati ko je sve umiješan u navedene zločine, a domino efekat, ko zna koga sve može da obori sa vlasti. Jasno je dakle da mafijaši sa višeg nivoa, to neće dozvoliti i čim se stvore uslovi za hapšenje pomenute kriminalke, naložiće njenu likvidaciju. Izgleda apsurdno, ali ja koji sam optužen za planiranje atentata na više osoba, pa i pomenutu kriminalku, želim da je zaštitim od drugih pripadnika mafije. Naravno razlog za to je, što samo protiv nje imam direktne i neoborive materijalne dokaze, dok su protiv ostalih pripadnika mafije, indirektni ili manje snage, te je jako bitno i da sve bude potkrepljeno njenom izjavom.
Nadam se da će ovo konačno neko shvatiti ozbiljno i zaštititi pripadnika tužilačke mafije od sudbine koju će joj sasvim sigurno namijeniti bosovi, kada budu dotjerani do zida.
Nažalost, logika je nešto što funkcioniše i kod najgorih monstruma, ta kad se nađu u opasnosti, uradiće sve da je otklone, a jasno je šta im je sada najveća opasnost.
Naravno i ja sam opasnost i to prvi na listi, ali sam se zaštitio time što sve podatke prosleđujem izvan zemlje, tako da iako bi moje ubistvo proslavili kao novu godinu, tužilačkoj mafiji, to ne bi donijelo trajno riješenje.
I na kraju, ističem da sam na zahtjev upućen u OT Doboj, (prilog 2), u kome sam tražio podatke o odbačenim prijavama, dobio i mnogo više nego što sam se nadao.
Naime u odluci o nesprovođenju istrage, (prilog 1), tužilac me obavještava, kada je dobijao prijave, ali ne i koji datum nose na sebi, te tražim te detalje. Vidljivo je da je odluka donesena 28.06.2010., dok u odgovoru stoji da su sastavni dio spisa i 3 prijave koje su predate u narednom mjesecu i to 5, 6 i 28.07.2010, što je čitavih mjesec dana od odbacivanja prijava kao "neosnovanih". Na stranu to što nema nijedne riječi niti o jednom dokazu koji sam naveo, tužilačka mafija je uspjela u nekoj crnoj rupi ili zoni sumraka, da ubaci i obradi prijave koje sam predao poslije završetka obrade i analize od strane tužioca. Krivična prijava predata istog dana protiv istaknutog pripadnika tužilačke mafije, kad i protiv sudske policije, zbog istog krivičnog djela, plus podstrekivanje te još neka koja po odluci jednog od saučesnika nisu krivična djela, nije evidentirana. To je dakle bio način da se tužilačka mafija izvuče iz zamke koju su sami sebi napravili. Objašnjenje da više krivičnih djela jasno opisanih u KZ-u, nisu krivična djela. Bravo tužilačka mafijo, što više gluposti napravite, lakše ću da vas strpam iza rešetaka, a mogli biste i ovo iskoristiti po članu 169...
A šta reći za odgovor iz tačke 3. Poslije 8 mjeseci od otimanja računara, tužilačka mafija odugovlači sa pokretanjem slučaja, i ne samo to nego me fiktivno tereti i po članu 399, gdje je već 200 dana prošlo od trenutka kada je osoba XX, dala izjavu da je dotični predmet, naslijedila od oca, a da ja nemam pojma o tome.
Dakle za mene kao najopasnijeg teroristu u zemlji, sa planiranih 6 atentata, a u međuvremenu, su vjerujem taj broj povećali, te istovremeno se bavim proizvodnjom i prometom oružja i minsko eksplozivnih sredstava, (citiram sadržaj optužbi), tužilaštvo nije imalo vremena...
E, pa za sve ovo će neko da snosi debele posledice: Teror tužilačke mafije, koja nastupa kao banda drumskih razbojnika, otima sredstvo komunikacije, a onda nema vremena. Moja slika koja se nalazila kod svakog policajca u gradu i na svim graničnim prelazima da ne bih mogao napustiti zemlju je jasan znak da je tužilačka mafija imala namjeru da me uplaši i odvrati od moje borbe protiv njih, sa jasnom prijetnjom, montiranja optužnice po njihovoj želji, uz možda nekog plaćenog svjedoka saradnika, ili podmetanjem "dokaza" u računar.
Postoje dva spora između mene i tužilačke mafije i to prvi, stariji, u kome dokazujem njihovo saučesništvo u ubistvu, odnosno prikrivanju ubistva, i drugi iniciran iz osvete i bijesa kriminalaca, sa lažnom i neutemeljenom optužbom da sam počinio krivično djelo, tvrdnjom da će svi kriminalci umješani u zločin, završiti iza rešetaka. Drago mi je da je isto to izjavio i predsjednik suda u Banjaluci kada su pokušali da unište dokazni materijal.
To znači da po kojoj god osnovi da se sretnemo na sudu, ima da ih razbijem u paramparčad, (ovo je metafora, vezano za snagu argumenata, i ishod suđenja, tako da ne gube vrijeme oko povezivanja ove izjave sa "Ugrožavanjem sigurnosti").
Suštinski ovo bi shvatila svaka odrasla osoba, no kako sam se uvjerio da se pripadnici tužilačke mafije ne odlikuju nekom naročitom inteligencijom, a u ratu su i sa logikom, matematikom, fizikom, informatikom, te većinom oblasti, za koje se angažuju vještaci, nije zgoreg dodatno pojasniti stvari, tako da ako neko od njihovih pripadnika dođe u posjet ovog teksta, shvati bar suštinu, jer su suviše glupi da bi me razumjeli do kraja.
A možda je sada i jasnije kako to da tužilaštvo koje zasigurno ima potrebnu stručnost, toliko brlja sa neutemeljenim optužnicama, hapšenjima i slično, koje kasnije koštaju budžet. Možda je strah koji uteruju u kosti tim nevinim ljudima upravo ono što žele da postignu.
Remetilački faktor treba optužiti, uhapsiti, eliminisati, uplašiti da mu više ne padne na pamet da se suprotstavi mafiji, a ako to bude neko morao da plati, baš ih briga, neće oni, nego građani iz budžeta. Koliko procenata takvih terorisanih građana će se usuditi da nastavi sa borbom. Ja sam jedan i ne znam nikog više, ko se ne plaši tužilačke mafije.
Tek sad krećem u najžešću borbu protiv njih, i biće zanimljivo ko će to biti "nepristrasan", da obrađuje ovu prijavu. Odgovornost za ovaj neviđeni kriminal i monstruoznost tužilačke mafije je sada na Republičkom tužilaštvu, koje je obavještavano o svemu, a direktno je odgovorno za ovu blamažu sa prijavama oko kojih se odugovlači 8 mjeseci.
Naravno da će kompletan sadržaj sa prilozima biti proslijeđan na druge adrese, a ako se slučaj internacionalizuje, biće navedena i imena svih krivaca, a ne samo sitnih riba iz OT Bijeljina, koje su prouzrokovale ovu sramotu za instituciju tužilaštva.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina

065831902

Autor zdenkobajo | 4 Maj, 2011 | read_nums (652)
 

OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI

KOLEGIJU TUŽILAŠTVA
INSTITUCIJAMA REPUBLIKE
OBAVJEŠTENJE


Napomena: Dokument je namjenjen institucijama republike, ali i gradjanima, kojima ce biti prezentovan...
Obavjestavam sve drzavne organe, da je zavrseno sa tekstualnom fazom moje borbe protiv organizovanog kriminala.
Kako imam veci broj dokaza o tome da je kompletna državna mašinerija pod kontrolom mafije i spreman sam za svako suđenje, bez obzira ko ce biti optuženi, prelazim u završnu fazu, a to je totalni pravni rat, mafijaškoj vlasti.
Dosadašnji moji postupci su bili usmjereni, kako na to da se bezakonje u državnim institucijama, čiji je najistaknutiji predstavnik Tužilaštvo, kao servis organizovanog kriminala, predoči građanima i prije svega svim zaposlenim u zgradi Okružnog suda u Bijeljini, tako i na prikupljanje materijala, za nastup pred Sudom u Strazburu: Tako sada postoji na stotine svjedoka bezakonja koje se primjenjuje, a svako dalje eventualno uskracivanje bilo kog prava predviđenog zakonom, samo će ojačati moje argumente.
No, koristim priliku da obavjestim sve, da ću se suprotstaviti svakom daljem bezakonju od strane bilo kog državnog organa i to isključivo mirnim sredstvima, zasnovanim na zakonima ove zamlje.
Samo zarad gradjana, koji će ovo da čitaju : Uskraćivanje bilo kog prava predviđenog zakonom je krivično djelo.
Ne može ni jedan kriminalac da mi zabrani ulazak u park, što možda i ne izgleda strašno, ali zamislite da vam zabrani izlazak: To znači da ćete za par dana umrijeti od gladi, žeđi ili zime ili ćete se suprotstaviti silnicima.
Dakle, upozorenje svima: ja ću insistirati od danas nadalje na ispunjavanju svakog prava, počev od najbanalnijeg, a to je predaja dokumentacije na zakonom predviđeni način.
Svako ko u tome pokuša da me spriječi i bilo čemu drugom, mora biti spreman da sve svoje postupke objašnjava pred sudom i suoči se sa optužbom za saučesništvo u prikrivanju ubistva jednog djeteta.
Očito je da je kriminalna osovina, visoko u vrhu vlasti.
Dovoljno je pomenuti da je predsjednik zemlje, diktator Dodig Milorad, u svom stilu brutalno zaprijetio Specijalnom tužilaštvu, ukidanjem, upravo u vrijeme kada su obrađivali dokumentaciju koju sam ja sačinio, u kojoj se jasno pominje veza između ubistva djeteta i švercovanja robe u firmu tajkunske mreže BOBAR - DODIG, sve sa lažnim izjavama portira firme u koju je švercovana roba.
O kriminalu tužioca za vrijeme istrage, već sam napisao desetine stranica, a sada ću insistirati na obavezi, predviđenoj zakonom, o postupanju po dobijanju novih informacija.
Opet, zarad građana, tužilaštvo je sakrilo materijalni dokaz ubistva, torbu i opralo tragove sa kaiša jakim hemijskim sredstvom, (ili je zaštitilo počinioca), a sve podatke o unutrašnjim povredama, (probod prsne kosti, probod grudne žlijezde, razderine desne plucne arterije i desne dušnice) sakrili su od vještaka, čije je mišljenje traženo. Uz to je brutalno falsifikovana dokumentacija i lažno predstavljana u javnosti.
Građanima ove zemlje nije potrebna ni Inkvizicija ni Gestapo, a institucija Tužilaštva, nema nikakvih dodirnih tačaka sa zakonom i može se po svojoj monstruoznosti uporediti samo sa tim zloglasnim organizacijama.
Mozda je čak 90 posto tužilaca i uopšte državnih službenika, časno i odgovorno, ali kontrolu nad organima ima mafija sa jedinim zadatkom da se spriječi procesuiranje kriminalaca iz vrha vlasti.
Nedavni feljton u štampi o tajkunima u Semberiji je možda signal da je istima došao kraj i da će im se suditi po zakonu, no ja ću neovisno od toga nastaviti svoju borbu, svim pravnim sredstvima.
Nemate nikakvu šansu da me pobijedite u toj borbi, jer bi svaki fašistički čin, a diskriminacija građana po bilo kom osnovu je fašizam, morao da legalizuje i potvrdi sud.
Da li ću mafiju da pobijedim, na Osnovnom, Okružnom, pa sve do Ustavnog suda ili Strazbura, sasvim je svejedno.
Pozivam sve tužioce, sudije, pripadnike sudske policije, sve državne službenike da rade po zakonu i daju doprinos borbi protiv organizovanog kriminala.
U SUPROTNOM, MORAJU BITI SPREMNI DA ZA BILO KOJE UČINJENO KRIVIČNO DJELO, ODGOVARAJU PRED ZAKONOM...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina

065831902

Autor zdenkobajo | 4 Maj, 2011 | read_nums (556)

ZAŠTO (NI)JE SLIJEPA BOGINJA PRAVDE ?


Ovaj dokument će biti proslijeđen na više adresa, od kojih neke nisu direktno nadležne za reagovanje, ali su pokazale interes i razumijevanje. U uvodnom dijelu,(italik tekst) predočavam stavove iz naučnih ekspertiza,(djelom modifikovane) koje obrađuju temu države, prava i pojedinca izvan, odnosno unutar države, a stil i tematika su podređeni mogućnosti da će zbog sprege mafije i državnih organa, ovaj predmet morati da se nastavi pred međunarodnim sudom...

Razlikujemo dvije vrste prava : prirodna prava koja pojedinac ima izvan države, (misli se u stvari na zakon sile, odnosno pljačke) i građanska prava koja dobija kada državi pristupi. Granice prirodnih prava svakog pojedinca određene su njegovom fizičkom snagom i pameću. Pošto su pamet i snaga nejednako raspodeljeni, to su i prirodna prava nejednaka. Kako se u prirodnom stanju svaki pojedinac sam brine za svoja prava, to se u takvom stanju ne može predvideti kada će i na koji način sila biti primenjena, pa pojedinci žive u neprekidnom strahu od pojave jačeg koji će ih lišiti njihovih prava, odnosno sprečiti da ostvare svoje ciljeve.
Da bi se izbavili iz ovog stanja, pojedinci sklapaju ugovor o stvaranju države, naprave koja bi bila moćnija od svih pojedinaca i zato jedina imala pravo da primenjuje silu. Odredbe ugovora utvrđuju kako država treba da funkcioniše. Ako se državni službenici ne pridržavaju ugovora, njihovo ponašanje postaje nezakonito, pa nestaje osnovni razlog postojanja države – pružanje sigurnosti. Širenje nesigurnosti predstavlja uvod u anarhiju, koja često prerasta u rat.
Prema savremenoj teoriji o ljudskim pravima, individualna prava su jednaka i pre stvaranja države. Ona ne zavise od pojedinčeve snage, već proističu iz dostojanstva njegove ličnosti, nepromenljiva su i imaju moralni karakter. Sama država je plod ugovora samo u tom smislu da pojedinac ima moralno pravo da iz nje istupi tako što će odbiti da poštuje njene zakone u slučaju da ona ne poštuje njegova osnovna prava da zadovolji svoje osnovne interese. Ukoliko ne bi bila plod ugovora, država bi, naime, bila organski ustrojena celina i pojedinac iz nje ne bi mogao da istupi. Samim tim, on izvan državnog kolektiva ne bi imao nikakva prava.


Ova tema bi se mogla razrađivati na stotinama stranica, ali suština je u sledećem : Ne tako davno sudije su presuđivale po odredbama "Ako gospodar ubije roba" i "Ako rob pokuša bjegstvo", dok su samo prije dva vijeka u SAD postojale milionske mase robova, koje praktično nisu imale nikakva prava, a to im nije mogao pružiti nijedan sud u zemlji.
Ako neko misli da je to davno prošlo vrijeme, navodim primjer iz skorije prošlosti, kada je jedan od najpoznatijih sportista svijeta Kasijus Klej stigao u domovinu sa osvojenom zlatnom medaljom i naivno pokušao da naruči ručak u jednom restoranu. Kada ga je vlasnik izbacio, samo zato što je crne rase, on je skinuo odličje i bacio ga u rijeku.
To su primjeri otvorene diskriminacije, koji su vremenom osuđeni na izazivanje otpora od strane onih koji su diskriminisani. Da bi izbjegli pobune i revolucije, vladajuće klase su se odlučile na perfidnije načine i to tako što su formalno izjednačile u ustavima, sve građane pred zakonom, a na mala vrata su uveli pojam imuniteta za neke slojeve i što je najgore, državni službenici, (služe državi, a država je zajednica građana, znači sluge naroda) brutalno krše sve zakonske odredbe, koji su temelj države i demokratskog društva.
Tako osobe, (savremeni gospodari) koje nemaju niti kakvu snagu, niti naročitu pamet, a o hrabrosti i moralu da i ne govorim, dičeći se jedino bezgraničnom ohološću, bahatošću, drskosti i bezobrazlukom, te koristeći instrumente državne sile, i zloupotrebljavajući svoj službeni položaj, prisvajaju sebi mnogo veća prava od onih propisanim zakonom, a istovremeno zabranjujući prosječnim građanima, (robovima), ostvarivanje prava predviđenim zakonom, nastavljaju sa tim milenijumskim nizom tiranije i terora.
Iako sam zakon kao temelj države i nema više od par procenata zakonskih odredbi koje su u suprotnosti sa osnovnom postavkom, da su svi građani ravnopravni, organi koje država konstituiše se toga ne pridržavaju. Tako je institucija tužilaštava, koja je predstavljena kao sredstvo za borbu protiv kriminala i bilo kakve vrste nezakonitih radnji, u stvari "trojanski konj" sa jedinim ciljem da organizovani kriminal, (sprega politike , mafije i pravosuđa) nikada i ne dođe pred sud, jer zašto rizikovati sa procesom, kada je bolje "kupiti" tužioca....
Za sve one časne državne službenike, kojima nije jasno zašto je institucija tužilaštava uopšte uvedena, na ovakav način da pojasnim : Brutalne pljačke i razaranja iz istorije danas su zamjenjene drugim načinima stvaranja bogatstva, a jedno od njih se zove privatizacija. (Svaki zakon predstavlja u stvari legalizaciju bezakonja i zločina iz prošlosti, što se jasno vidi na jednom od osnova kapitalističkog društva - privatnoj svojini. Ako se vratimo dovoljno daleko u prošlost nijedan komad zemlje nije imao vlasnika, Tako su recimo ubijanjem i protjerivanjem indijanaca koji nisu znali za pojam lične svojine nad zamljom, neki Džonovi, Stivovi i Bilovi, postali vlasnici zemlje, što je naknadno legalizovano zakonom, a ista je situacija na bilo kom kvadratnom metru zemljine površine). Drugi značajni poslovi mafije su narkotici, prostitucija, trgovina oružjem, robljem itd...
Ratni zločinci i profiteri, te poslijeratni tajkuni su tako postali "ugledni biznismeni, stranački lideri, tužioci, poslanici", a s obzirom da se nikada ne zna šta se od dokaznog materijala može pojaviti na sudu i kakva će biti presuda, po provjerenom receptu sa zapada, formirana je institucija tužilaštva kao servisa mafije sa jedinim ciljem da spriječi dolazak odabranih slojeva pred sud.
Kako državu čine tri nivoa vlasti, a to su zakonodavna, (parlament) izvršna, (vlada) i sudska vlast, iz njihovih naziva se vidi kakva im je uloga.
Parlament bi trebalo da bude najviši nivo vlasti u kome predstavnici građana donose zakone i "daju naloge" vladi za upravljanje zemljom. Vlada bi morala da poštujući te zakone obezbijedi svakom građaninu dostojan život, dok je sudska vlast zadužena da svi skupa poštuju zakone koji su temelj državne zajednice.
Nažalost istina je sasvim drugačija jer umjesto demokratije iz parlamenta, zaživljava tiranija iz vlade, gdje često mala grupa tajkuna ili samo jedan čovjek donosi odluke i naloge svojim stranačkim kolegama koji su u skupštini samo mašina za glasanje, bez prava na svoj stav, dok sudstvo koje bi moralo biti nezavisno biva birano po smjernicanma tih istih stranačkih lidera, čije će naloge morati da izvršavaju kako bi "platili" za dobijene funkcije.
No držati pod kontrolom sudije nije lako i praktično je nemoguće korimpirati iste. dok je sve to mnogo jednostavnije sa tužiocima, koji su praktično jedina prepreka da se najgori kriminalci izvedu pred sud.
Ti kriminalci su upravo mentori tužilaca koji su ih i postavili na te položaje, no da ne bih bio pogrešno shvaćen i da se ne pomisli kako tvrdim da su svi tužioci kriminalci, moram istaći da to nije istina, te da sam imao prilike da razgovaram sa osobama koje taj odgovoran posao obavljaju sa dostojanstvom i prema zakonskim propisima.
Ističem tužioca Hodžića, koji je demonstrirao profesionalan rad i korektan odnos prema građanima, te tužioca Jovanovića, koji je učinio to isto, opisujući tačno kako svoje tako i obaveze drugih tužilaca i glavnog okružnog tužioca.
Tu je i sekretar tužilaštva gđa. Prodanović, koja je sem profesionalizma pokazala, razumjevanje i humanost, što je nažalost rijetkost u današnjem svijetu.
Iako sam ja po svoj prilici poslednja osoba na ovom svijetu, čije bi mišljenje bilo razmatrano od strane onih koji donose odluke, ističem da kad jednog dana svi kriminalci budu izbačeni iz tužilaštava, pomenuta osoba bi bila idealna da obavlja funkciju glavnog okružnog tužioca.
Radi se o osobama iz OT BIjeljina, sa čijim sam nekim pripadnicima, (nasuprot ovih pozitivnih primjera) imao i takva iskustva da ih mogu uporediti samo sa pripadnicima gestapoa...
Tako je u slučaju ubistva jednog djeteta, Ivone Bajo, kriminalac Stjepanović Danica, inače tužilac u OT Bijeljina, planski smišljeno, uklanjala sve dokaze, koji su ukazivali na ubistvo, ali je zbog svoje i nesposobnosti nalogodavaca, ostavila jasne tragove svog zločina.
Iz mora brljotina koje je napravila pomenuta kriminalka, sada ću istaći samo to da je materijalni dokaz, torbu koju je na sebi imala ubijena djevojčica, inače presječenog kaiša sa dijelom koji nedostaje, ona ili neko drugi oprala jakim hemijskim sredstvom, kako bi se uklonili svi tragovi koji dokazuju ubistvo.
Sem toga je ne prihvativši rezultate autopsije i konstataciju patologa, naložila nova vještačenja, ali masakrirajući podatke sa autopsije, te je pokušavajući obmanuti stručnjake, istima dostavila samo slike površinske povrede, dok o unutrašnjim povredama, koje su u stvari i dovele do smrtnog ishoda, oni citiram vještaka, "nemaju pojma".
Na žalost mafije i njenih slugu unutar tužilaštva, uspio sam da dođem do dokaznog materijala o tim zločinačkim aktivnostima, te sam još u februaru predao fotose torbe, a u kasnijem periodu i druge dokaze o ubistvu i kriminalu unutar tužilaštva, a na kraju i audio snimak izjave vještaka dr. Busarčevića, iz koga se jasno vidi monstruoznost nekih državnih službenika.
Istovremeno, čak od kraja 2009. kada je shvaćeno da svaki moj susret sa korumpiranim službenicima, donosi samo nove dokaze za mene i glavobolje za njih, mafijaški bos daje nalog da se ne dozvoli nijedan susret između njih i mene.
Tako mi je već u oktobru 2009. onemogućeno da podnesem krivičnu prijavu, što se ponovilo i u decembru, dana 21.12. kada je čak na tri puta ponavljeno upozorenje da je obavezan po zakonu i pravilniku da evidentira krivičnu prijavu, dežurni tužilac, a po nalogu glavnog tužioca, odbio to da učini i naložio sudskoj policiji da me izvede iz zgrade, na šta sam već sutradan uložio pritužbu Kolegiju, bez ikakvog odgovora do danas, 10 mjeseci kasnije...
I u narednom periodu kada sam se koncentrisao na dostavu "novih informacija" o ubistvu jednog djeteta, postojala je naredba da niko iz tužilaštva ne smije da razgovara sa mnom, tako da i 8 mjeseci od predaje prvih dokaza, OT Bijeljina ostavlja utisak da "nema pojma" o materijalu.
Drugi aspekt cijelog slučaja su i krivične prijave, koje sam sam napisao i predao, a koje su obrađivane od strane drugog tužilaštva, pod izgovorom da će ono biti nepristrasno.
Kako se očituje ta "nepristrasnost", vidi se u tome da nijedan od dokaza koje sam dostavio se uopšte ne pominje, makar da se kaže da sam predočio fotomontažu torbe, da izjava vještaka nije autentična, nego se vjerovali ili ne kaže, citiram : "da prijavljeno djelo član 347, (Zloupotreba službenog položaja) i druga, (koja sam poimenice naveo) nisu krivična djela...
Tako je tužilaštvo sebi dalo za pravo da ocjenjuje da li je nešto iz Krivičnog zakona, krivično djelo ili nije. Pošto znam na koji će način biti pokušano opravdavanje ove gluposti i besmislice, unaprijed ističem da je tužilac mogao samo da kaže, kako nema dokaza ili argumenata da su navedena krivična djela zaista i počinjena, ali pošto sam dostavio neoborive dokaze, onda se išlo na to da se oni uopšte ne pominju.
Pravo stanje stvari je slijedeće : Krivična djela nisu krivična djela, ako ih počini tužilac, ili neka druga posebna osoba, (čitaj gospodar).
Postoji dokument, sa potpisom i pečatom, u kome tužilaštvo čini krivično djelo "Samovlašće", (između ostalog) i "odlučuje", da 15-tak članova iz KZ-a, nisu krivična djela.
Koristim priliku da obavjestim Ustavni sud, da je njegovo postojanje izgubilo svaki smisao, jer Tužilaštvo odlučuje, da li je nešto po ustavu ili ne...
Istovremeno sa svim ovim događajima, saznavši da imam obilje dokaza o kriminalu u OT Bijeljina, korumpirani državni službenici, zloupotrebom svog položaja, pokreću neviđenu hajku na mene, sa više ciljeva, a jedan od najvažnijih je da se dokopaju dokaznog materijala, koji imam protiv njih. Neću sada navoditi sve oblike terora, koji je vršen na meni i svima sa kojima sam viđen, a samo ističem da im je glavni cilj bio da mi otmu računare, koje sam koristio i unište sve podatke o njihovim zločinima.
Kao povod za to su naveli moje tvrdnje, da će svi oni koji su učestvovali u prikrivanju ubistva djevojčice Ivone Bajo, završiti iza rešetaka???
Iako su izjavili da im već mjesecima upućujem prijetnje po život i tijelo, (član 169, stav 2, dakle imaju obilje dokaza), pokrenuli su protiv mene "Posebne istražne radnje", koje se primjenjuju samo ako nema drugog načina da se pribave dokazi, što je u startu apsurdno.
Danas iako je prošlo više od 7 mjeseci od pokretanja istih i upada u prostorije, te oduzimanja računara, uprkos više mojih zahtijeva da tužilac podigne optužnicu ili vrati imovinu moje sestre i našeg podstanara, mašinerija sa neograničenim resursima i moći, Tužilaštvo nastavlja da izbjegava suočavanje na sudu i "odugovlači postupak".
U ovom slučaju, tužilaštvo nije iznijelo stav da član 169, nije krivično djelo, nego je iako nije bilo nikakvog osnova za pokretanje bilo kakvih radnji, bez dokaza i na osnovu lažne prijave, izdejstvovalo praćenje, prisluškivanje, pretres i sve ostalo što su mogli...
Sa druge strane, svi moji pokušaji da prezentujem dokaze tužilaštvu o krivičnom djelu ubistva i saučestvovanjem tužioca Stjepanović u prikrivanju istog se sprečavaju brutalnom silom, koristeći sudsku policiju, koja ne zna da li je neki nalog zakonit ili nije.
Tako smo prilikom jednog pokušaja da dostavimo i obrazložimo dokazni materijal, na što svaki građanin ima pravo, moja sestra i ja uhapšeni i izvedeni pred sud.
To je poruka mafijaške vlasti, šta će se desiti građaninu, ako pokuša da prezentuje materijal o korupciji i kriminalu iste...
No naravno da teror pojedinaca iz državne službe, ne može da me uplaši. Oni koji misle da su oni zakon i da se zvanične zakonske odredbe ne odnose na njih, su grdno pogriješili, kada su pomislili, da će sa mnom lako izaći na kraj.
Kako sam došao do dokaza o korumpiranosti nekih osoba, i istovremeno audio snimao sve razgovore sa istima, pokušao sam da ih "uplašim", time što sam objelodanio da imam neke audio snimke, i druge tekstualne dokaze o njihovim kriminalnim aktivnostima iz ranijeg perioda, očekujući da će se oni zabrinuti i početi da rade po zakonu.
To je bila jedna od opcija, dok je druga, realnija bila ta da će upasti u prostorije u kojima boravim i dokopati se materijala koji imam.
Kako sam bio prisiljen da razmatram sve mogućnosti, tako sam još u januaru 2010. godine sav materijal, audio i tekstualni, te neke skenirane dokumente, narezao na disk i dao sestri da odnese u Cirih, dok sam sve podatke sa hard diskova izbrisao, zadržavši samo one fajlove koji su bili poznati mafiji, (uz dva tri izuzetka).
Sestra me je tad blijedo gledale bez komentara, i tek pošto je došlo do upada i odnošenja raćunara, priznala da je tada mislila kako "pričam gluposti" i da se to neće desiti.
No kako sam ja bio siguran u to, šta će da učine korumpirani kriminalci, ostavio sam im poruku na hard disku, citiram : "TONSKI ZAPISI, KAO I JOS NEKI DOKUMENTI SU IZUZETI SA OVOG DISKA, KAKO NE BI DOSLI DO BANDE KRIMINALACA PRIJE POCETKA SUDSKOG PROCESA. IZVINJAVAM SE ZBOG TOGA... " Tako će biti jasno svima da sam od njih napravio budale i što je još važnije : Oni neće znati koji je to dokazni materijal koji imam protiv njih.
Svrha toga je da bilo koji državni službenik, koji je dio organizovanog kriminala, će pred sudom pokušavati da se odbrani time što će osporavati istinitost optužbi, ali kada predočim materijal. recimo audio snimke, za koje će se ustanoviti da su autentični, postaće jasno da je zločin planiran. S druge strane, ako bi kriminalci sasvim sigurno znali da imam dokaze o tome, mogli bi se odlučiti da se brane svojom "nesposobnošću", jer je mnogo bolje biti površan, što se može završiti suspenzijom, nego kriminalac, što se završava robijom...
Pošto su podaci, koje sam prikupio o krimainalu tužioca Stjepanović, neoborivi jer se radi o materijalnim dokazima koji pokazuju da je sa namjerom obmanjivala kako javnost, porodicu, tako i vještake i dostavila im materijal iz koga je izuzela sve podatke koji su kvarili njen zločinački plan. To što je izostavila informacije i snimke svih unutrašnjih povreda je ravno tome da je sakrila prisustvo metaka u grudnom košu sa pitanjem da li je smrt mogla nastupiti udarcem glavom o betonsku kuglu kraj asvalta, pri tome šaljući samo sliku modrice na glavi, koju je ubijena osoba zadobila pošto je izrešetana mecima.
Jasno je da u ovom slučaju nije moglo doći do greške, a svi moji pokušaji da dostavim podatke o tim nepravilnostima, koji su sprečavani od strane tužilaštva su dokaz da pomenuta tužilac nije bila usamljena u svom kriminalnom radu, nego je postupala po nalozima nadređenih.
Koliko je išla daleko u vrh vlasti ta poluga kriminala, pokazaće reakcije istih...
U svakom slučaju moj prvobitni cilj, da dođem do neoborivih dokaza o kriminalu tužioca je postignut i sada se nalazim u završnoj fazi "ispitivanja" umješanosti ureda glavnog okružnog tužioca, odnosno Kolegija u taj zločin.
To što se već 8 mjeseci tužilaštvo "igra žmurke", sa svojim obavezama i izbjegava da iznese stav po pitanju novih informacija koje dostavljam je prilično jak argument koji dokazuje korumpiranost tog organa i saučesništvo u zločinu.
No možda sam ja suviše glup da bih shvatio nadzemaljsku inteligenciju tužilaca OT Bijeljina i samo sam umislio da oni imaju bilo kakvog udjela u prikrivanju zločina.
Da li je mnogo očekivati da te intelektualne gromade objasne argumantovano svoje postupke. Kako je došlo do svih onih "tehničkih grešaka", tim prije što su po zakonu obavezni da obrazlože odluku o nesprovođenju istrage.
Vrativši se ponovo na drugi slučaj ove priče u kome sam ja optužen po članu 169, postavlja se pitanje, da li je to što sam ja toliko glup, da ne mogu shvatiti božanski um tužioca, pa neosnovano ih krivim za opstrukciju istrage i kažem da će svi krivci završiti u zatvoru, bilo kakav zločin ili krivično djelo.
Ako je to element ugrožavanja sigurnosti, onda bi svaki tužilac morao da bude optužen po tom osnovu, jer praktično se nikada i ne pojavljuje pred sudom a da nekom ne "prijeti" zatvorskom kaznom. Po istom principu bi se morali optužiti i sudije, te sami autori KZ-a i drugih zakona koji predviđaju bilo kakvu zatvorsku kaznu.
Vjerovali ili ne, jedna sasvim obična izjava, da svaki kriminalac treba da završi na robiji je iskorišćena od strane kriminalaca unutar državnih organa, pri čemu sama država nastupa kao terorista, drumski razbojnik i slično, da bi se od građanina koji je prikupio dokaze o kriminalu državnih organa, ti podaci oteli i vjerovatno uništili.
No iako su sem toga korištena sva sredstva kako bih se uplašio i odustao od borbe protiv mafije, pa čak i dva pokušaja ubistva, oni ne mogu da me pokolebaju.
Ostaje jedno pravo koje je starije i jače od svih drugih prava, a to je pravo na samoodbranu, (nužnu odbranu, i krajnja nužda). Pošto su sada istekli svi razumni rokovi za reakciju tužilaštva, ukoliko odbiju razgovore po pitanju materijala koje sam dostavljao, a nastupam i kao zastupnik majke ubijene djevojčice, ovaj i svi prethodni dokumenti će poslužiti kao dokaz o njihovoj krivici, a za sankcionisanje tog kriminala će biti odgovorni njima nadređeni.
Taj proces će se nastaviti sve dok se ne dođe do ograna koji će krivce procesuirati i kazniti po zakonu, ili dok svi državni organi ne podrže kriminalce koji su ubili djete i prikrili tragove istog. Tada će se steći uslovi za internacionalizaciju ovog zločina.
No naravno ja neću ostati samo na isčekivanju reakcije državnih organa, koji su manje više već pokazali da im je zakon navažan i da je jedina svetinja koje se pridržavaju, njeno veličanstvo marka, odnosno evro.
To je o odgovor zašto boginja pravde nažalost oličena u tužiocima nije slijepa i ne žmiri, nego ispod svog poveza viri.
Ispostavilo se da je narodna mudrost još vijekovima ranije dala odgovor na pitanje ima li prava i pravde za sve podjednako ili se to odlučuje od slučaja da slučaja.
Potrebno je bilo da sam sebe optužim i prijavaim kako sam lično oprao tragove sa dokaznog materijala i sakrio najveći dio podataka od vještaka, kako bi se neko udostojio da "gvirne u ćitab".
Ono što je kadija rekao Eri, kad je mislio da je njegova krava ubila seljakovu i ono što je htio da uradi kad je saznao istinu, je slika i prilika tužilaštva.
Za njih nema zakona i oni su zakon i mogu da rade što im je volja..
To je naravno ono što oni žele, a mi svi skupa, smo obavezni da im to ne dozvolimo.
Istina još se očekuje mišljenje najuglednijih institucija u zemlji, ali je po reakcijama onih koji su se oglasili jasno da mafija vlada ovom zemljom.
Umjesto da argumentovano odgovore na sve sporne stavke, tužioci su se potpuno izolavali, istovremeno zabranjujući medijima da objelodane bilo šta od dokaznog materijala koji sam prikupio...
Šta će se desiti neposlušnima pokazali su u januaru 2010. upadom u jednu televiziju.
Zato će u narednom periodu, glavni oblik moje borbe biti javni protesti pred zgradom tužilaštva, (ako na to budem prisiljen) u kojima ću svakodnevno svim zaposlenim u zgradi i građanima prezentovati dokaze i imana kriminalaca iz tužilaštva.
Kakav će biti odgovor mafije uopšte me ne zanima.
Jedan Gandi je mirnim protestima oborio na pleća kraljevinu Englesku, Nelson Mendela je robijao godinama, pod tiranijom bijelaca i pobijedio ih, a za Josipa Broza da i ne govorim.
To je samo pokazatelj da jedan građanin može pobijediti mafijaše, fašiste, kriminalce ako se poziva na zakone, ravnopravnost i pravo.
Svako ko pokuša da pošalje oružanu silu na mene, da bi me spriječio u protestima protiv kriminalaca u vlasti, mora biti spreman da se jednog dana nađe pred sudom zbog saučestvovanja u prikrivanju ubistva, a ne manje važno je i to da će oni isti kojima se to eventualno naredi, znati i ko sam ja i zašto protestujem i ko je prikrio ubistvo djeteta. I oni i svi oni koji to budu gledali ispričaće to svojim porodicama.
Ja ću te proteste ponavljati koliko god dude potrebno, dok mafiju ne oborim na koljena.
Ne postoji način da me spriječe ili uplaše, sem da mi pucatju u leđa.
Možda opet uspiju sa pričom, da je građanin pao na žicu i preminuo ili možda da je dobio srčani udar na saslušanju...
Siguran sam da bi me mafija rado likvidirala.
Hoćete li pomoći njima da me ubiju ili ćete pomoći meni da ih pošaljemo na robiju.
Dokazi o kriminalu u tužilaštvu, su više nego očigledni.
Treba samo da ih upotrijebite...

ZDENKO BAJO
065831902

 

Autor zdenkobajo | 2 Maj, 2011 | read_nums (673)

OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI


NA RUKE

GLAVNOM OKRUŽNOM TUŽIOCU

ZAHTJEV ZA POKRETANJE ISTRAGE



Poslije višemjesečnih pokušaja da dostavim i obrazložim nadležnom tužilaštvu dokazni materijal o ubistvu djevojčice Ivone Bajo i saučesništvu tužioca Stjepanović Danice u prikrivanju tog zločina, pri čemu sam sprečavan primjenom nezakonitih sredstava, dostavljam dio pomenutog materijala u stepenu koje su mogućnosti dozvolile...
U prilogu se nalazi sledeće :

1. CD sa većinom materijala koji dokazuje ubistvo i prikrivanje istog.
2. Metalni predmet od strane vještaka pretpostavljenih dimenzija.

Napomena :

Ne sumnjajući u sposobnosti i profesionalizam tužilaštva, tim prije što ste po ZKP-u obavezni da reagujete po prijemu novih informacija, skrećem pažnju na to da se najvažniji dokazi o učinjenom krivičnom djelu ubistva, te prikrivanju istog, nalaze u folderu "Izbor" na disku.
Najveći dio obimnog materijala, koji sam sakupio nalazi se na lokaciji "Dokumenti" istog diska, ali skrećem pažnju prije svega na izjavu vještaka dr Busarčevića, koja je pod nazivom "Miroslav.mp3", a možete je pronaći na pomenutoj lokaciji "Izbor".
Metalni predmet u prilogu, je dio materijala, koji se koristi za španovanje tereta, a odgovara u potpunosti dimenzijama rane na tijelu ubijene djevojčice...

Po analizi materijala i provjeri istinitosti istog, a dovoljna je samo izjava vještaka koja dokazuje prikrivanje ubistva od strane tužioca Stjepanović, u ime majke ubijene djevojčice, čiji sam zastupnik, zahtijevam da OT Bijeljina, poštujući odredbe KZ i ZKP-a, pokrene hitnu istragu sa ciljem otkrivanja počinilaca ovog zločina.

S obzirom da sam jedina osoba, koja sem zločinaca ima predstavu o detaljima počinjenog zločina, tokom naredne sedmice kontaktiraću ured glavnog tužioca sa ciljem da svi damo puni doprinos u rasvjetljavanju istog.

To je moje zakonsko pravo, a vaša dužnost...

ZA OBRADU I POSTUPANJE PO OVOM MATERIJALU ISKLJUČIVO JE NADLEŽAN I ODGOVORAN GLAVNI OKRUŽNI TUŽILAC OKRUŽNOG TUŽILAŠTVA BIJELJINA

ZDENKO BAJO
065831902

 

    My picture!

Kategorije

Arhiva