CLANAK BROJ 85
ZAŠTO (NI)JE SLIJEPA BOGINJA PRAVDE ?
Ovaj dokument će biti proslijeđen na više adresa, od kojih neke nisu direktno nadležne za reagovanje, ali su pokazale interes i razumijevanje. U uvodnom dijelu,(italik tekst) predočavam stavove iz naučnih ekspertiza,(djelom modifikovane) koje obrađuju temu države, prava i pojedinca izvan, odnosno unutar države, a stil i tematika su podređeni mogućnosti da će zbog sprege mafije i državnih organa, ovaj predmet morati da se nastavi pred međunarodnim sudom...
Razlikujemo dvije vrste prava : prirodna prava koja pojedinac ima izvan države, (misli se u stvari na zakon sile, odnosno pljačke) i građanska prava koja dobija kada državi pristupi. Granice prirodnih prava svakog pojedinca određene su njegovom fizičkom snagom i pameću. Pošto su pamet i snaga nejednako raspodeljeni, to su i prirodna prava nejednaka. Kako se u prirodnom stanju svaki pojedinac sam brine za svoja prava, to se u takvom stanju ne može predvideti kada će i na koji način sila biti primenjena, pa pojedinci žive u neprekidnom strahu od pojave jačeg koji će ih lišiti njihovih prava, odnosno sprečiti da ostvare svoje ciljeve.
Da bi se izbavili iz ovog stanja, pojedinci sklapaju ugovor o stvaranju države, naprave koja bi bila moćnija od svih pojedinaca i zato jedina imala pravo da primenjuje silu. Odredbe ugovora utvrđuju kako država treba da funkcioniše. Ako se državni službenici ne pridržavaju ugovora, njihovo ponašanje postaje nezakonito, pa nestaje osnovni razlog postojanja države – pružanje sigurnosti. Širenje nesigurnosti predstavlja uvod u anarhiju, koja često prerasta u rat.
Prema savremenoj teoriji o ljudskim pravima, individualna prava su jednaka i pre stvaranja države. Ona ne zavise od pojedinčeve snage, već proističu iz dostojanstva njegove ličnosti, nepromenljiva su i imaju moralni karakter. Sama država je plod ugovora samo u tom smislu da pojedinac ima moralno pravo da iz nje istupi tako što će odbiti da poštuje njene zakone u slučaju da ona ne poštuje njegova osnovna prava da zadovolji svoje osnovne interese. Ukoliko ne bi bila plod ugovora, država bi, naime, bila organski ustrojena celina i pojedinac iz nje ne bi mogao da istupi. Samim tim, on izvan državnog kolektiva ne bi imao nikakva prava.
Ova tema bi se mogla razrađivati na stotinama stranica, ali suština je u sledećem : Ne tako davno sudije su presuđivale po odredbama "Ako gospodar ubije roba" i "Ako rob pokuša bjegstvo", dok su samo prije dva vijeka u SAD postojale milionske mase robova, koje praktično nisu imale nikakva prava, a to im nije mogao pružiti nijedan sud u zemlji.
Ako neko misli da je to davno prošlo vrijeme, navodim primjer iz skorije prošlosti, kada je jedan od najpoznatijih sportista svijeta Kasijus Klej stigao u domovinu sa osvojenom zlatnom medaljom i naivno pokušao da naruči ručak u jednom restoranu. Kada ga je vlasnik izbacio, samo zato što je crne rase, on je skinuo odličje i bacio ga u rijeku.
To su primjeri otvorene diskriminacije, koji su vremenom osuđeni na izazivanje otpora od strane onih koji su diskriminisani. Da bi izbjegli pobune i revolucije, vladajuće klase su se odlučile na perfidnije načine i to tako što su formalno izjednačile u ustavima, sve građane pred zakonom, a na mala vrata su uveli pojam imuniteta za neke slojeve i što je najgore, državni službenici, (služe državi, a država je zajednica građana, znači sluge naroda) brutalno krše sve zakonske odredbe, koji su temelj države i demokratskog društva.
Tako osobe, (savremeni gospodari) koje nemaju niti kakvu snagu, niti naročitu pamet, a o hrabrosti i moralu da i ne govorim, dičeći se jedino bezgraničnom ohološću, bahatošću, drskosti i bezobrazlukom, te koristeći instrumente državne sile, i zloupotrebljavajući svoj službeni položaj, prisvajaju sebi mnogo veća prava od onih propisanim zakonom, a istovremeno zabranjujući prosječnim građanima, (robovima), ostvarivanje prava predviđenim zakonom, nastavljaju sa tim milenijumskim nizom tiranije i terora.
Iako sam zakon kao temelj države i nema više od par procenata zakonskih odredbi koje su u suprotnosti sa osnovnom postavkom, da su svi građani ravnopravni, organi koje država konstituiše se toga ne pridržavaju. Tako je institucija tužilaštava, koja je predstavljena kao sredstvo za borbu protiv kriminala i bilo kakve vrste nezakonitih radnji, u stvari "trojanski konj" sa jedinim ciljem da organizovani kriminal, (sprega politike , mafije i pravosuđa) nikada i ne dođe pred sud, jer zašto rizikovati sa procesom, kada je bolje "kupiti" tužioca....
Za sve one časne državne službenike, kojima nije jasno zašto je institucija tužilaštava uopšte uvedena, na ovakav način da pojasnim : Brutalne pljačke i razaranja iz istorije danas su zamjenjene drugim načinima stvaranja bogatstva, a jedno od njih se zove privatizacija. (Svaki zakon predstavlja u stvari legalizaciju bezakonja i zločina iz prošlosti, što se jasno vidi na jednom od osnova kapitalističkog društva - privatnoj svojini. Ako se vratimo dovoljno daleko u prošlost nijedan komad zemlje nije imao vlasnika, Tako su recimo ubijanjem i protjerivanjem indijanaca koji nisu znali za pojam lične svojine nad zamljom, neki Džonovi, Stivovi i Bilovi, postali vlasnici zemlje, što je naknadno legalizovano zakonom, a ista je situacija na bilo kom kvadratnom metru zemljine površine). Drugi značajni poslovi mafije su narkotici, prostitucija, trgovina oružjem, robljem itd...
Ratni zločinci i profiteri, te poslijeratni tajkuni su tako postali "ugledni biznismeni, stranački lideri, tužioci, poslanici", a s obzirom da se nikada ne zna šta se od dokaznog materijala može pojaviti na sudu i kakva će biti presuda, po provjerenom receptu sa zapada, formirana je institucija tužilaštva kao servisa mafije sa jedinim ciljem da spriječi dolazak odabranih slojeva pred sud.
Kako državu čine tri nivoa vlasti, a to su zakonodavna, (parlament) izvršna, (vlada) i sudska vlast, iz njihovih naziva se vidi kakva im je uloga.
Parlament bi trebalo da bude najviši nivo vlasti u kome predstavnici građana donose zakone i "daju naloge" vladi za upravljanje zemljom. Vlada bi morala da poštujući te zakone obezbijedi svakom građaninu dostojan život, dok je sudska vlast zadužena da svi skupa poštuju zakone koji su temelj državne zajednice.
Nažalost istina je sasvim drugačija jer umjesto demokratije iz parlamenta, zaživljava tiranija iz vlade, gdje često mala grupa tajkuna ili samo jedan čovjek donosi odluke i naloge svojim stranačkim kolegama koji su u skupštini samo mašina za glasanje, bez prava na svoj stav, dok sudstvo koje bi moralo biti nezavisno biva birano po smjernicanma tih istih stranačkih lidera, čije će naloge morati da izvršavaju kako bi "platili" za dobijene funkcije.
No držati pod kontrolom sudije nije lako i praktično je nemoguće korimpirati iste. dok je sve to mnogo jednostavnije sa tužiocima, koji su praktično jedina prepreka da se najgori kriminalci izvedu pred sud.
Ti kriminalci su upravo mentori tužilaca koji su ih i postavili na te položaje, no da ne bih bio pogrešno shvaćen i da se ne pomisli kako tvrdim da su svi tužioci kriminalci, moram istaći da to nije istina, te da sam imao prilike da razgovaram sa osobama koje taj odgovoran posao obavljaju sa dostojanstvom i prema zakonskim propisima.
Ističem tužioca Hodžića, koji je demonstrirao profesionalan rad i korektan odnos prema građanima, te tužioca Jovanovića, koji je učinio to isto, opisujući tačno kako svoje tako i obaveze drugih tužilaca i glavnog okružnog tužioca.
Tu je i sekretar tužilaštva gđa. Prodanović, koja je sem profesionalizma pokazala, razumjevanje i humanost, što je nažalost rijetkost u današnjem svijetu.
Iako sam ja po svoj prilici poslednja osoba na ovom svijetu, čije bi mišljenje bilo razmatrano od strane onih koji donose odluke, ističem da kad jednog dana svi kriminalci budu izbačeni iz tužilaštava, pomenuta osoba bi bila idealna da obavlja funkciju glavnog okružnog tužioca.
Radi se o osobama iz OT BIjeljina, sa čijim sam nekim pripadnicima, (nasuprot ovih pozitivnih primjera) imao i takva iskustva da ih mogu uporediti samo sa pripadnicima gestapoa...
Tako je u slučaju ubistva jednog djeteta, Ivone Bajo, kriminalac Stjepanović Danica, inače tužilac u OT Bijeljina, planski smišljeno, uklanjala sve dokaze, koji su ukazivali na ubistvo, ali je zbog svoje i nesposobnosti nalogodavaca, ostavila jasne tragove svog zločina.
Iz mora brljotina koje je napravila pomenuta kriminalka, sada ću istaći samo to da je materijalni dokaz, torbu koju je na sebi imala ubijena djevojčica, inače presječenog kaiša sa dijelom koji nedostaje, ona ili neko drugi oprala jakim hemijskim sredstvom, kako bi se uklonili svi tragovi koji dokazuju ubistvo.
Sem toga je ne prihvativši rezultate autopsije i konstataciju patologa, naložila nova vještačenja, ali masakrirajući podatke sa autopsije, te je pokušavajući obmanuti stručnjake, istima dostavila samo slike površinske povrede, dok o unutrašnjim povredama, koje su u stvari i dovele do smrtnog ishoda, oni citiram vještaka, "nemaju pojma".
Na žalost mafije i njenih slugu unutar tužilaštva, uspio sam da dođem do dokaznog materijala o tim zločinačkim aktivnostima, te sam još u februaru predao fotose torbe, a u kasnijem periodu i druge dokaze o ubistvu i kriminalu unutar tužilaštva, a na kraju i audio snimak izjave vještaka dr. Busarčevića, iz koga se jasno vidi monstruoznost nekih državnih službenika.
Istovremeno, čak od kraja 2009. kada je shvaćeno da svaki moj susret sa korumpiranim službenicima, donosi samo nove dokaze za mene i glavobolje za njih, mafijaški bos daje nalog da se ne dozvoli nijedan susret između njih i mene.
Tako mi je već u oktobru 2009. onemogućeno da podnesem krivičnu prijavu, što se ponovilo i u decembru, dana 21.12. kada je čak na tri puta ponavljeno upozorenje da je obavezan po zakonu i pravilniku da evidentira krivičnu prijavu, dežurni tužilac, a po nalogu glavnog tužioca, odbio to da učini i naložio sudskoj policiji da me izvede iz zgrade, na šta sam već sutradan uložio pritužbu Kolegiju, bez ikakvog odgovora do danas, 10 mjeseci kasnije...
I u narednom periodu kada sam se koncentrisao na dostavu "novih informacija" o ubistvu jednog djeteta, postojala je naredba da niko iz tužilaštva ne smije da razgovara sa mnom, tako da i 8 mjeseci od predaje prvih dokaza, OT Bijeljina ostavlja utisak da "nema pojma" o materijalu.
Drugi aspekt cijelog slučaja su i krivične prijave, koje sam sam napisao i predao, a koje su obrađivane od strane drugog tužilaštva, pod izgovorom da će ono biti nepristrasno.
Kako se očituje ta "nepristrasnost", vidi se u tome da nijedan od dokaza koje sam dostavio se uopšte ne pominje, makar da se kaže da sam predočio fotomontažu torbe, da izjava vještaka nije autentična, nego se vjerovali ili ne kaže, citiram : "da prijavljeno djelo član 347, (Zloupotreba službenog položaja) i druga, (koja sam poimenice naveo) nisu krivična djela...
Tako je tužilaštvo sebi dalo za pravo da ocjenjuje da li je nešto iz Krivičnog zakona, krivično djelo ili nije. Pošto znam na koji će način biti pokušano opravdavanje ove gluposti i besmislice, unaprijed ističem da je tužilac mogao samo da kaže, kako nema dokaza ili argumenata da su navedena krivična djela zaista i počinjena, ali pošto sam dostavio neoborive dokaze, onda se išlo na to da se oni uopšte ne pominju.
Pravo stanje stvari je slijedeće : Krivična djela nisu krivična djela, ako ih počini tužilac, ili neka druga posebna osoba, (čitaj gospodar).
Postoji dokument, sa potpisom i pečatom, u kome tužilaštvo čini krivično djelo "Samovlašće", (između ostalog) i "odlučuje", da 15-tak članova iz KZ-a, nisu krivična djela.
Koristim priliku da obavjestim Ustavni sud, da je njegovo postojanje izgubilo svaki smisao, jer Tužilaštvo odlučuje, da li je nešto po ustavu ili ne...
Istovremeno sa svim ovim događajima, saznavši da imam obilje dokaza o kriminalu u OT Bijeljina, korumpirani državni službenici, zloupotrebom svog položaja, pokreću neviđenu hajku na mene, sa više ciljeva, a jedan od najvažnijih je da se dokopaju dokaznog materijala, koji imam protiv njih. Neću sada navoditi sve oblike terora, koji je vršen na meni i svima sa kojima sam viđen, a samo ističem da im je glavni cilj bio da mi otmu računare, koje sam koristio i unište sve podatke o njihovim zločinima.
Kao povod za to su naveli moje tvrdnje, da će svi oni koji su učestvovali u prikrivanju ubistva djevojčice Ivone Bajo, završiti iza rešetaka???
Iako su izjavili da im već mjesecima upućujem prijetnje po život i tijelo, (član 169, stav 2, dakle imaju obilje dokaza), pokrenuli su protiv mene "Posebne istražne radnje", koje se primjenjuju samo ako nema drugog načina da se pribave dokazi, što je u startu apsurdno.
Danas iako je prošlo više od 7 mjeseci od pokretanja istih i upada u prostorije, te oduzimanja računara, uprkos više mojih zahtijeva da tužilac podigne optužnicu ili vrati imovinu moje sestre i našeg podstanara, mašinerija sa neograničenim resursima i moći, Tužilaštvo nastavlja da izbjegava suočavanje na sudu i "odugovlači postupak".
U ovom slučaju, tužilaštvo nije iznijelo stav da član 169, nije krivično djelo, nego je iako nije bilo nikakvog osnova za pokretanje bilo kakvih radnji, bez dokaza i na osnovu lažne prijave, izdejstvovalo praćenje, prisluškivanje, pretres i sve ostalo što su mogli...
Sa druge strane, svi moji pokušaji da prezentujem dokaze tužilaštvu o krivičnom djelu ubistva i saučestvovanjem tužioca Stjepanović u prikrivanju istog se sprečavaju brutalnom silom, koristeći sudsku policiju, koja ne zna da li je neki nalog zakonit ili nije.
Tako smo prilikom jednog pokušaja da dostavimo i obrazložimo dokazni materijal, na što svaki građanin ima pravo, moja sestra i ja uhapšeni i izvedeni pred sud.
To je poruka mafijaške vlasti, šta će se desiti građaninu, ako pokuša da prezentuje materijal o korupciji i kriminalu iste...
No naravno da teror pojedinaca iz državne službe, ne može da me uplaši. Oni koji misle da su oni zakon i da se zvanične zakonske odredbe ne odnose na njih, su grdno pogriješili, kada su pomislili, da će sa mnom lako izaći na kraj.
Kako sam došao do dokaza o korumpiranosti nekih osoba, i istovremeno audio snimao sve razgovore sa istima, pokušao sam da ih "uplašim", time što sam objelodanio da imam neke audio snimke, i druge tekstualne dokaze o njihovim kriminalnim aktivnostima iz ranijeg perioda, očekujući da će se oni zabrinuti i početi da rade po zakonu.
To je bila jedna od opcija, dok je druga, realnija bila ta da će upasti u prostorije u kojima boravim i dokopati se materijala koji imam.
Kako sam bio prisiljen da razmatram sve mogućnosti, tako sam još u januaru 2010. godine sav materijal, audio i tekstualni, te neke skenirane dokumente, narezao na disk i dao sestri da odnese u Cirih, dok sam sve podatke sa hard diskova izbrisao, zadržavši samo one fajlove koji su bili poznati mafiji, (uz dva tri izuzetka).
Sestra me je tad blijedo gledale bez komentara, i tek pošto je došlo do upada i odnošenja raćunara, priznala da je tada mislila kako "pričam gluposti" i da se to neće desiti.
No kako sam ja bio siguran u to, šta će da učine korumpirani kriminalci, ostavio sam im poruku na hard disku, citiram : "TONSKI ZAPISI, KAO I JOS NEKI DOKUMENTI SU IZUZETI SA OVOG DISKA, KAKO NE BI DOSLI DO BANDE KRIMINALACA PRIJE POCETKA SUDSKOG PROCESA. IZVINJAVAM SE ZBOG TOGA... " Tako će biti jasno svima da sam od njih napravio budale i što je još važnije : Oni neće znati koji je to dokazni materijal koji imam protiv njih.
Svrha toga je da bilo koji državni službenik, koji je dio organizovanog kriminala, će pred sudom pokušavati da se odbrani time što će osporavati istinitost optužbi, ali kada predočim materijal. recimo audio snimke, za koje će se ustanoviti da su autentični, postaće jasno da je zločin planiran. S druge strane, ako bi kriminalci sasvim sigurno znali da imam dokaze o tome, mogli bi se odlučiti da se brane svojom "nesposobnošću", jer je mnogo bolje biti površan, što se može završiti suspenzijom, nego kriminalac, što se završava robijom...
Pošto su podaci, koje sam prikupio o krimainalu tužioca Stjepanović, neoborivi jer se radi o materijalnim dokazima koji pokazuju da je sa namjerom obmanjivala kako javnost, porodicu, tako i vještake i dostavila im materijal iz koga je izuzela sve podatke koji su kvarili njen zločinački plan. To što je izostavila informacije i snimke svih unutrašnjih povreda je ravno tome da je sakrila prisustvo metaka u grudnom košu sa pitanjem da li je smrt mogla nastupiti udarcem glavom o betonsku kuglu kraj asvalta, pri tome šaljući samo sliku modrice na glavi, koju je ubijena osoba zadobila pošto je izrešetana mecima.
Jasno je da u ovom slučaju nije moglo doći do greške, a svi moji pokušaji da dostavim podatke o tim nepravilnostima, koji su sprečavani od strane tužilaštva su dokaz da pomenuta tužilac nije bila usamljena u svom kriminalnom radu, nego je postupala po nalozima nadređenih.
Koliko je išla daleko u vrh vlasti ta poluga kriminala, pokazaće reakcije istih...
U svakom slučaju moj prvobitni cilj, da dođem do neoborivih dokaza o kriminalu tužioca je postignut i sada se nalazim u završnoj fazi "ispitivanja" umješanosti ureda glavnog okružnog tužioca, odnosno Kolegija u taj zločin.
To što se već 8 mjeseci tužilaštvo "igra žmurke", sa svojim obavezama i izbjegava da iznese stav po pitanju novih informacija koje dostavljam je prilično jak argument koji dokazuje korumpiranost tog organa i saučesništvo u zločinu.
No možda sam ja suviše glup da bih shvatio nadzemaljsku inteligenciju tužilaca OT Bijeljina i samo sam umislio da oni imaju bilo kakvog udjela u prikrivanju zločina.
Da li je mnogo očekivati da te intelektualne gromade objasne argumantovano svoje postupke. Kako je došlo do svih onih "tehničkih grešaka", tim prije što su po zakonu obavezni da obrazlože odluku o nesprovođenju istrage.
Vrativši se ponovo na drugi slučaj ove priče u kome sam ja optužen po članu 169, postavlja se pitanje, da li je to što sam ja toliko glup, da ne mogu shvatiti božanski um tužioca, pa neosnovano ih krivim za opstrukciju istrage i kažem da će svi krivci završiti u zatvoru, bilo kakav zločin ili krivično djelo.
Ako je to element ugrožavanja sigurnosti, onda bi svaki tužilac morao da bude optužen po tom osnovu, jer praktično se nikada i ne pojavljuje pred sudom a da nekom ne "prijeti" zatvorskom kaznom. Po istom principu bi se morali optužiti i sudije, te sami autori KZ-a i drugih zakona koji predviđaju bilo kakvu zatvorsku kaznu.
Vjerovali ili ne, jedna sasvim obična izjava, da svaki kriminalac treba da završi na robiji je iskorišćena od strane kriminalaca unutar državnih organa, pri čemu sama država nastupa kao terorista, drumski razbojnik i slično, da bi se od građanina koji je prikupio dokaze o kriminalu državnih organa, ti podaci oteli i vjerovatno uništili.
No iako su sem toga korištena sva sredstva kako bih se uplašio i odustao od borbe protiv mafije, pa čak i dva pokušaja ubistva, oni ne mogu da me pokolebaju.
Ostaje jedno pravo koje je starije i jače od svih drugih prava, a to je pravo na samoodbranu, (nužnu odbranu, i krajnja nužda). Pošto su sada istekli svi razumni rokovi za reakciju tužilaštva, ukoliko odbiju razgovore po pitanju materijala koje sam dostavljao, a nastupam i kao zastupnik majke ubijene djevojčice, ovaj i svi prethodni dokumenti će poslužiti kao dokaz o njihovoj krivici, a za sankcionisanje tog kriminala će biti odgovorni njima nadređeni.
Taj proces će se nastaviti sve dok se ne dođe do ograna koji će krivce procesuirati i kazniti po zakonu, ili dok svi državni organi ne podrže kriminalce koji su ubili djete i prikrili tragove istog. Tada će se steći uslovi za internacionalizaciju ovog zločina.
No naravno ja neću ostati samo na isčekivanju reakcije državnih organa, koji su manje više već pokazali da im je zakon navažan i da je jedina svetinja koje se pridržavaju, njeno veličanstvo marka, odnosno evro.
To je o odgovor zašto boginja pravde nažalost oličena u tužiocima nije slijepa i ne žmiri, nego ispod svog poveza viri.
Ispostavilo se da je narodna mudrost još vijekovima ranije dala odgovor na pitanje ima li prava i pravde za sve podjednako ili se to odlučuje od slučaja da slučaja.
Potrebno bi bilo da sam sebe optužim i prijavaim kako sam lično oprao tragove sa dokaznog materijala i sakrio najveći dio podataka od vještaka, kako bi se neko udostojio da "gvirne u ćitab".
Ono što je kadija rekao Eri, kad je mislio da je njegova krava ubila seljakovu i ono što je htio da uradi kad je saznao istinu, je slika i prilika tužilaštva.
Za njih nema zakona i oni su zakon i mogu da rade što im je volja..
To je naravno ono što oni žele, a mi svi skupa, smo obavezni da im to ne dozvolimo.
Istina još se očekuje mišljenje najuglednijih institucija u zemlji, ali je po reakcijama onih koji su se oglasili jasno da mafija vlada ovom zemljom.
Umjesto da argumentovano odgovore na sve sporne stavke, tužioci su se potpuno izolavali, istovremeno zabranjujući medijima da objelodane bilo šta od dokaznog materijala koji sam prikupio...
Šta će se desiti neposlušnima pokazali su u januaru 2010. upadom u jednu televiziju.
Zato će u narednom periodu, glavni oblik moje borbe biti javni protesti pred zgradom tužilaštva, (ako na to budem prisiljen) u kojima ću svakodnevno svim zaposlenim u zgradi i građanima prezentovati dokaze i imana kriminalaca iz tužilaštva.
Kakav će biti odgovor mafije uopšte me ne zanima.
Jedan Gandi je mirnim protestima oborio na pleća kraljevinu Englesku, Nelson Mendela je robijao godinama, pod tiranijom bijelaca i pobijedio ih, a za Josipa Broza da i ne govorim.
To je samo pokazatelj da jedan građanin može pobijediti mafijaše, fašiste, kriminalce ako se poziva na zakone, ravnopravnost i pravo.
Svako ko pokuša da pošalje oružanu silu na mene, da bi me spriječio u protestima protiv kriminalaca u vlasti, mora biti spreman da se jednog dana nađe pred sudom zbog saučestvovanja u prikrivanju ubistva, a ne manje važno je i to da će oni isti kojima se to eventualno naredi, znati i ko sam ja i zašto protestujem i ko je prikrio ubistvo djeteta. I oni i svi oni koji to budu gledali ispričaće to svojim porodicama.
Ja ću te proteste ponavljati koliko god dude potrebno, dok mafiju ne oborim na koljena.
Ne postoji način da me spriječe ili uplaše, sem da mi pucatju u leđa.
Možda opet uspiju sa pričom, da je građanin pao na žicu i preminuo ili možda da je dobio srčani udar na saslušanju...
Siguran sam da bi me mafija rado likvidirala.
Hoćete li pomoći njima da me ubiju ili ćete pomoći meni da ih pošaljemo na robiju.
Dokazi o kriminalu u tužilaštvu, su više nego očigledni.
Treba samo da ih upotrijebite...
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
CLANAK BROJ 86
OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI
NA RUKE
GLAVNOM OKRUŽNOM TUŽIOCU
Obavještavam ured Glavnog okružnog tužioca da sam došao do nepobitnih dokaza o tome da je jedan od tužilaca Okružnog tužilaštva, (Stjepanović Danica) zloupotrijebila svoj službeni položaj i stavivši se u službu organizovanog kriminala, počinila više ozbiljnih krivičnih djela.
Sem gore navedenog, najozbiljniji su Sprečavanje dokazivanja i Pomoć učiniocu poslije izvršenja, čime je nanijela ozbiljnu štetu za ugled institucije koju predstavlja.
S obzirom da prema članu 7 Pravilnika stav a (Glavni okružni tužilac) Predstavlja Okružno tužilaštvo i rukovodi njegovim radom, bila mi je obaveza da prvo vas o tome obavijestim, a vaša je obaveza da provijerite dokazni materijal koji ću dostaviti u narednim danima i obrazložiti lično predstavniku ureda glavnog tužioca.
Kako sam više puta u proteklim mjesecima pokušavao da razgovaram sa vama, a bez uspjeha osnovano sumnjam da su kriminalne radnje, koje je učinila tužilac Stjepanović, podržane od Kolegija ili od vas lično, a moguće je i da je štitite iz čisto kolegijalnih razloga.
Bilo šta da je u pitanju, niko ne može biti iznad i izvan zakona.
Ukoliko je bilo ko unutar tužilaštva podržavao pomenutu tužiteljku, sad je vrijeme da dobro razmisli kako da se od toga distancira.
Ja nemam namjeru da odustanem od svoje borbe za dokazivanje istine, a pošto je tužilac Stjepanović, osoba koja je donosila odluke i potpisivala ih, odgovornost je isključivo njena, a vaša je dužnost da zaustavite njen kriminalni rad.
Ukoliko želite da sarađujemo, sve će biti mnogo brže obavljeno i ona će dobiti zasluženu zatvorsku kaznu, čime će se poslati poruka da se zakon poštuje.
Naprotiv ako nastavite da podržavate i štitite tužioca koji je kriminalac najgore vrste, moja borba će biti nešto duža, ali je snaga dokaza tolika da će ishod biti isti, ali u tom slučaju ne samo za nju već i za sve njene pomagače.
Ovaj dokument je unikat i vi ste jedini koji će ga pročitati, tako da u međuvremenu možete sami donijeti odluku da li ćete sarađivati sa porodicom, koja se bori protiv kriminala tužioca Stjepanović ili ćete nastaviti da podržavate njene nezakonite aktivnosti.
Ukoliko odbijete da razgovarate sa mnom, kako bih vam predočio dokaze o kriminalnom radu pomenute tužiteljke, predaću ovaj dokument i zvanično, kako bih imao dokaz da sam vas upozorio, a onda bih definitivno bio siguran u to da ste i lično učestvovali u tim nezakonitim djelima, što ću iskoristiti u svojim narednim akcijama.
Ovo je poslednji poziv za saradnju od nas.
Protiv inspektora i tužioca imamo neoborive dokaze, koji će ih odvesti na praktično doživotnu robiju. Razmislite dobro, šta je za vas bolje:
Da se uključite u borbu protiv njih ili da se pridružite njima iza rešetaka...
ZDENKO BAJO
065831902
CLANAK BROJ 84
OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI
GLAVNOM OKRUŽNOM TUŽIOCU
KOMANDI SUDSKE POLICIJE
ZAHTJEV
Iako sam već duži period dostavljao podatke i dokazni materijal, tužilaštvu o kriminalnim radnjama tužioca Stjepanović Danice, vezano za sprečavanje dokazivanja krivičnog djela ubistva, te tražio razgovor sa predstavnikom tužilaštva, a u ime porodice ubijene djevojčice Ivone Bajo i kao zastupnik njene majke Budimke, tuzilaštvo je najblaže rečeno, nekorektno i neprofesionalno izbjegavalo da postupi po zakonu i pravilniku, koji ih obavezuje na 4-satni rad sa strankama svakodnevno.
Stoga od ovog trenutka počinjem sa javnim protestom na rad tužilaštva koje već više od 150 dana ne reaguje povodom dostavljenog materijala o opstrukciji istrage od strane tužioca.
S tim u vezi neću napustiti prostorije tužilaštva, sve dok ne odredite vašeg predstavnika, koji će da iznese stavove tužilaštva po svim pitanjima koji sam pismeno pokrenuo i već ranije obavjestio tuzilastvo.
Na moj zahtjev pripadnici sudske policije su se uvjerili da nisam naoružan, te ovaj protest očito nije opasnost niti po ciju sigurnost, ali ukoliko moj zahtjev ne bude prihvaćen, pružiću pasivan otpor svakom pokušaju da se nasilno izbacim iz prostorija tužilaštva, tako što ću koristiti svaki dostupni predmet da se za njega „usidrim“.
Jedini zakonit način kome se neću protiviti na na koji način, je da mi ovlašteno službeno lice saopšti da me lišava slobode, što ću ispoštovati i dobrovoljno prihvatiti hapšenje.
Do tada ili do ispunjenja mog zahtjeva tuzilaštvu, neću prihvatiti bilo kakav vid komunikacije niti sa jednom osobom.
Do sada su svi nezakoniti postupci tužilaštva ostajali „nevidljivi“.
Ili ćete raditi po zakonu, ili će svako od vas svoje postupke objašnjavati pred sudom…
Napomena : Dokument je izrađen u dva primjerka i predat Tuzilaštvu i Sudskoj policiji, tako da ga možete koristiti kao dokazni materijal u procesu protiv mene, jer sam počinio više krivičnih djela među kojima su „Pokušaj borbe protiv organizovanog kriminala“, „Pokušaj podnošenja krivične prijave“, „Pokušaj dostave podataka o krivičnom djelu“, „Pokušaj ostvarenja prava predviđenih zakonom“ i drugih koje na žalost ne znam, ali ne sumnjam da će se neko dosjetiti, kao recimo član 169 KZ...
ZDENKO BAJO
065831902
CLANAK BROJ 83
VISOKOM SUDSKOM I TUZILACKOM SAVJETU
KANCELARIJI DISCIPLINSKOG TUZIOCA
DOPUNA NA UDT : 8547/10
SAMOVLAŠĆE TUŽILAŠTVA
U prilogu ovog tekstualnog dokumenta dostavljam odgovor Sudske policije na moj zahtjev za pristup informacijama, čija se kopija takođe nalazi u prilogu, kao i originalan tekst predat tuzilastvu i sudskoj policijia prije protesta, (a isti niti jedni ni drugi ne pominju)...
Istina u samom tekstu odgovora koji sam dobio, nalaze se neke netačne informacije i na njih zaista ne bih trošio vaše vrijeme, jer vjerujem da je do toga došlo iz razloga što niko iz komande sudske policije nije prisustvovao događajima, nego su im prepričavani iz druge ili treće ruke. Sem toga odgovor na zahtjev sam dobio svega dva dana po predaji, što zaslužuje svaku pohvalu i zaista ne bih zbog nekih netačnosti krivio komandu sudske policije.
Stoga ću samo iznijeti najvažnije događaje koji su se dešavali u kontinuitetu :
1. U avgustu 2009. dajem izjavu u tužilaštvu o događajima povodom ubistva Ivone Bajo, sa sugestijom tužioca da budem što kraći jer je radno vrijeme pri kraju, (što je zaista bilo tačno) te da preostale podatke iznesem drugom prilikom.
2. Nekih 5 dana kasnije pozivam tuzioca Stjepanović i saznajem da je na odmoru, te u narednim danima beležim na računaru sve podatke koje sam saznao i svoje sumnje.
3. Disk sa tim materijalom predajem tužiocu, (koja je bila zauzeta), sa sugestijom da pregleda materijal te sve ono što smatra važnim i zvanično evidentiramo u mojoj izjavi.
4. Iako je obaćala da će me pozvati, ona to ne čini, te ja pozivam nju. Tom prilikom ista odbija razgovor sa mnom, te dopunu izjave a audio snimak tog njenog stava sam već predao. (Nekih 10 mjeseci kasnije dolazim do izjava svjedoka iz kojih se vidi da je jedna od mojih pretpostavki tačna, rezervoar vezan trakama, što je moguće razlog izbjegavanja razgovora sa mnom).
5. Zbog takvog odnosa tužioca pokušavam dva puta da podnesem krivičnu prijavu i to prvi put u septembru, kada posle razgovora sa izuzetno korektnom g-đom sekretarom odustajem od toga jer sam dobio neke nove podatke i stekao utisak da će tužilaštvo raditi po zakonu.
6. Kako je to nažalost bilo netačno, (sekretar mi je iznela podatke zbog kojih je kasnije imala problema) a tužilac nastavlja da sabotira istragu i izbjegava razgovor sa porodicom, te iznosi falsifikovane podatke u javnost, pokušavam 21.12.2009. podnošenje nove prijave.
7. Tužilac Gruhonjić, (u to vrijeme dežurni), po nalogu Kovačević Novaka, odbija da evidentira tu prijavu i uprkos 3 puta ponovljenom upozorenju da je to njegova obaveza, traži od sudske policije da me izvedu iz zgrade, što nisam dopustio nego sam sam izašao.
8. Već sutradan podnosim prutužbu na njegov ne(rad), na šta mi je odgovor morao poslati Kolegij, (makar da sam sve izmislio i da nema prekršaja od strane tužioca). Nikada naravno niti na to niti na bilo koji drugi dokument nisam dobio odgovor, te osnovano sumnjam da podatke koje dostavljam, prije svega nove dokaze, glavni tužilac krije ili uništava.
9. U januaru pri pokušaju da ostvarimo uvid u spis i podnesemo pritužbu na Odluku o nesprovođenju istrage, sudska policija nam ne dozvoljava čak ni da uđemo na glavni ulaz u prizemlju.
10. Početkom februara počinjem sa predavanjem novih dokaza, (prije svega slike torbe sa presječenim kaišom, opranim hemijskim sredstvom da bi se uklonili tragovi) a sve do danas niti na to niti na naknadno dostavljene podatke nema reakcije iako su po ZKP-u na to obavezni.
11. Naprotiv kada počinjem sa insistiranjem da Tužilaštvo iznese stav po pitanju tih podataka, tužilac Stjepanović, "bježi" na tri mjeseca u Srebrenicu. pošto je prethodno osobu koja je priznala ubistvo i napala još neke druge osobe, proglasila neuračunljivom i oslobodila.
12 U međuvremenu obavljam razgovor sa vještakom dr. Busarčevićem, koji izjavljuje, (snimak sam vam takođe dostavio) da nije dobio podatke o unutrašnjim povredama, koje su i dovele do smrti. te više puta zahtijevam da razgovaram sa uredom glavnog tužioca i dostavim podatke o tome.
13. Kako se to uporno izbjegava (ne žele da prime dokaze o ubistvu djeteta i krivičnim djelima tužioca vezano za sprečavanje dokazivanja istog) saopštavam sudskoj policiji da neću napustiti zgradu dok mi se ne omogući da prijavim krivično djelo na šta imam pravo po zakonu i predočim te obrazložim materijal koji imam predstavniku tužilaštva.
14. Pošto niko ne želi da razgovara sa mnom u znak protesta sjedim na klupi do kraja radnog vremena i saopštavam da ću doći ponovo sa sestrom, te da nećemo izaći dok nam se ne omogući da predamo dokaze ili dok nas ne uhapse zbog toga.
15. Moj cil je bio dakle da budem uhapšen, kako bi sud bio upoznat sa kriminalom u tužilaštvu, da im predam materijal, te da odluči ko je taj ko krši zakon.
16. Odlučeno je da je veća šteta da nam se dozvoli predaja dokaza, te smo uhapšeni.
17. Sutradan je pronadjen mrtav načelnim kriminalističke policije, kome smo 5 dana ranije predočili dokaze, te je obećao da će sve ispitati i podnijeti zahtjev da se sasluša tužilac Stjepanović, što je izgleda platio životom. Nešto ranije sudska policija saopštava da mi glavni tužilac ne dozvoljava ulaz u zgradu, te da sve dokumente šaljem poštom. Pošto sam im predočio član 177 KZ i rekao da ću ako pokušaju da me spriječe krenuti i bez propusnice, a oni neka me uhapse i na sudu objasne zašto su to učinili. nekih 7 dana poslije, dolazi nalog da službenik silazi u prizemlje.
18. Takođe sam tražio pismeno naređenje o tome ili potpise pripadnika sudske policije da su dobili takav nalog, na što se niko nije usudio da stavi svoj potpis na taj dokument. Naravno i formulacija o usmenim nalozima ne postoji nigdje u Zakonu o Sudskoj policiji, i samo Sud može da mi ograniči neko pravo. To što je Novak Kovačević povukao svoj raniji nalog i zamenio ga drugim, jasno pokazuje da sam bio u pravu i da niko ne smije ograničavati bilo koje pravo sem Suda.
19. Naravno izbjegavajući razgovor sa mnom, (obaveza je svakog tužioca na 4-satni rad sa strankama svaki dan) već više od 7 mjeseci tužilaštvo ignoriše dostavljene dokaze i ne dozvoljava mi da dostavim sve podatke, (ne može se baš sve napisati, a ima tu i metalnih predmeta koje imam namjeru predočiti). ostavljajući utisak da nije svjesno podataka koje sam dosad dostavio. Siguran sam da bi takav bio njihov stav po tom pitanju danas.
20. U svakom slučaju, čak i da zanemarimo netačnosti u dokumentu sudske policije i prihvatimo ga 100% kao tačnog, iz istog je vidljivo da je dat nalog da mi se prije svega onemogući razgovor sa bilo kim iz tužilaštva, (jer mi se ne dozvoljava pristup) što traje od početka godine, a i da predajem podneske na način koji je u suprotnosti sa zakonom i predstavlja direktno kršenje bar dva člana KZ (Clan 162 - Povreda ravnopravnosti gradjana i Clan 359 - Povreda ljudskog dostojanstva).
ZDENKO BAJO
065831902
CLANAK BROJ 81
VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM VIJEĆU
UREDU DISCIPLINSKOG TUŽIOCA
DOPUNA NA UDT : 8547/10
(KAKO JE "UMRO" NAČELNIK KRIMINALISTIČKE POLICIJE)
Iako sam već mjesecima, (od februara ove godine) dostavljao nove podatke i dokaze o tome da je djevojčica Ivona Bajo ubijena, te da su iz istražnih radnji izuzeti dokazi koji na to ukazuju, te zahtijevao reakciju postupajućeg tužioca, što je predviđeno u članu "Obustava istrage", stav 3, niko se za više od 6 mjeseci nije udostojio da iznese stav po tom pitanju.
Podneo sam više pismenih zahtijeva, od kojih prilažem dva, da tužilac Stjepanović Danica, analizira podatke koje sam dostavio i saopšti da li su joj te činjenice bile poznate.
Najvažniji materijalni dokaz je torba čiji je kaiš presječen i većim djelom izmjenjene boje, što asocira na pokušaj uklanjanja tragova ubistva.
Saznao sam da je tu torbu sa lica mjesta uklonio portir "Univerzala", a niti u jednom dokumentu nije opisano stanje u kome se torba nalazi, te je moguće da ni tužilac nije bila upoznata sa tim i sa tom pretpostavkom, tražio sam razgovor sa njom.
No kako je ona to izbjegavala mjesecima, a nedavno sam kao zastupnik Budimke Bajo obavio razgovor sa vještakom dr. Busarčevićem i saznao da mu tužilac uopšte nije dostavila podatke u unutrašnjim povredama, koje su i dovele do smrti, postalo je jasno da se radi o smišljenom i proračunatom prikrivanju dokaza ubistva od strane tužioca.
Audio snimak izjave vještaka, sam dostavio na više adresa uključujući i Tužilaštvo, ali bez ikakve reakcije, a siguran sam da Glavni tužilac "nije sa time upoznat".
S obzirom da je jasno da je tužilac Stjepanović, kriminalac najgore vrste, jer je iz samo njoj znanih razloga, sakrila dokaze o ubistvu jednog djeteta, za šta imam neoborive dokaze, zahtijevao sam potom da te podatke predočim uredu glavnog tužioca, s obzirom da se radi o kriminalu člana tužilaštva, za čiji je rad on nadležan da kontroliše.
Iako sam više puta pokušao da razgovaram sa glavnim tužiocem, ističući da imam nove dokaze u slučaju ubistva djeteta i dokaze o krivičnom djelu, koje je počinila tužilac Stjepanović, dobijao sam odgovore da niko nije tu, da su zauzeti, čak i da neće sa mnom da razgovaraju, kao i da je predmet u Doboju, što nikada nisam pitao, niti me to zanima.
Čak smo sestra i ja pri jednom pokušaju da predočimo dokaze o kriminalnim djelima tužioca Stjepanović (10.08.2010.) uhapšeni i privedeni do sudije za prekršaje, pri čemu za vrijeme 4-satnog pritvora u jednoj prostoriji 2x2 metra, (doduše bez rešetaka i pod nadzorom policije) nije joj bilo dozvoljeno da pozove čak ni advokata.
To je slika odnosa državnih organa prema majci, koja više od godinu dana pokušava da sazna kako je njeno jedino dijete izgubilo život i pri pokušaju da dostavi dokaze biva uhapšena...
Sem pokušaja da se podaci dostave tužilaštvu, obavještavao sam više značajnih institucija, a istakao bih sada da sam od jedne osobe dobio čak dva odgovora, što je za svaku pohvalu, ali njeno ime neću navoditi, da je ne bi time doveo u opasnost, što ću posebno obrazložiti.
Uglavnom obavješten sam citiram: da mogu postupati u slučajevima, kada postoje indicije ili osnov sumnje da je počinjeno krivično djelo, propisano KZBiH.
Dakle, tu onda nema ništa sporno, jer sam dostavio dokaze o tome da je tužilac Stjepanović, izuzela iz istražnih radnji materijalni dokaz (torbu sa deformisanim kaišom), te je čak obmanula vještake, poslavši im samo sliku površinske rane, dok fotografije probodene prsne kosti i razderanog desnog plućnog krila nije htjela da pošalje.
Slike pomenute torbe i audio zapis izjave vještaka dr. Busarčevića, Miroslav.mp3 u kojoj se čuje da je on zapanjen time, su na disku koji sam dostavio na više adresa.
Tužilac je dakle počinila krivično djelo Zloupotreba položaja ili ovlasti te Sprječavanje dokazivanja, da bi to finalizirala djelom Pomoć učinitelju poslije učinjenog krivičnog djela (sem ako nije lično počinila ubistvo). (Iz KZBiH)
Tu su još neka "sitnija" krivična djela, od strane tužilaštva na koja neću niti da trošim vaše vrijeme i navešću samo Lažno prijavljivanje, kada me je glavni tužilac optužio za "Ugrožavanje sigurnosti" tvrdeći da već mjesecima iznosim ozbiljne prijetnje po život i tijelo za 6 pripadnika tužilaštva od kojih dvojicu uopšte ne poznajem. Iskoristili su moje tekstove u kojima pišem da će svi koji prikrivaju ubistvo završiti u zatvoru, što nema nikakve veze sa pomenutim članom, a da se radi o laži vidljivo je iz tonskog zapisa Ranko.mp3 (tužilac Kerović Ranko), gdje gospodin kaže da mu nije jasno zašto su ga ubacili, i da me ne vidi kao opasnost...
Jedini razlog za pokretanje te akcije (saslušanje u policiji, pretres prostorija, danonoćno praćenje, straža ispred kuće u tri smjene, oduzimanje predmeta, prisluškivanje telekomunikacija), je da bi se dokopali računara na kojima su vjerovali da imam sve podatke. Kako sam predvidio taj njihov potez, izuzeo sam sve podatke sa diska na računaru za koje nisu znali, sem par audio i tekstualnih dokumenata, koje sam imao namjeru objaviti početkom aprila, (upad je bio 24. marta).
Kasnije sam ih i obavijestio o tome, neka znaju da sam napravio budale od njih, a dokaz za to je dokument Obavestenje.htm, koji se nalazi na hard disku unutar virtualnog diska Ivonina skola.iso. Računari još nisu vraćeni niti je podignuta optužnica protiv mene iako "imaju obilje dokaza", a i ja sam više puta tražio da pokrenu proces.
Nažalost ceh zbog toga su platili drugi, jer u nemoćnom bijesu da me eliminišu, legitimisali su i pretresali moje poznanike, a jedan je već izašao i pred sudiju, a to nije sve.
Dana 05.08. zakazali smo razgovor sa načelnikom krimimalističke policije, kada sam mu ukazao na "propuste" inspektora, te je on složivši se da ih je bilo, obećao da će sve ispitati. Potom sam sugerisao da na isti način, kako je podneo zahtjev da se ja saslušam i da mi se pretresu prostorije, to učini i za tužioca Stjepanović Danicu, a na osnovu izjave vještaka, uz opasku ako ih se ne bojite.
Tada na to nisam obratio pažnju, odgovorio je "Mislite da se bojim".
Nije dakle rekao niti, "Zašto bih se bojao" ili"Koga da se bojim", jer je očito znao i "zašto" i "od koga" prijeti opasnost, ali je istakao samo to da se on ne boji.
"Pa možda ću to i da uradim", nastavio je i u daljem razgovoru još jednom to ponovio, ali kako sam se u ranijem periodu uvjerio da je smrt Ivone Bajo tabu tema, nisam ozbiljno shvatao njegove riječi.
No već sutradan pred zgradom suda kada nam je opet saopšteno da je glavni tužilac "jako zauzet", a Stjepanović Danica na odmoru, (za nju uopšte nismo pitali), ugledali smo dotičnu, kako izlazi iz zgrade.
Na spontani uzvik moje sestre "Gospođa Danica", ista je brzinom munje pognula glavu i kao zmija šmugnula nazad u zgradu, a sve se odigralo u prisustvu pripadnika sudske policije, koji nam je i rekao da je ona na godišnjem odmoru.
Da li je on slagao nas ili je neko prethodno slagao njega ili je načelnik kriminalističke policije poslao zahtjev kako je i rekao nije mi poznato, ali po načinu kako je reagovala tužilac Stjepanović, izgleda da je bila u velikim problemima.
Nažalost to nećemo ni saznati jer je par dana kasnije načelnik kriminalističke policije, gospodin Aco Teodorović, "doživeo infarkt za vrijeme vožnje i udario u neki objekat pored puta".
Kakve je povrede zadobio nije poznato, jer je sahranjen već sutradan bez autopsije, a i zašto bi bila potrebna, kada imamo inspektora Markovića, (čije postupke je namjeravao da ispita) ili nekog drugog sposobnog policajca koji odokativno konstatuje "infarkt".
Zašto bi tek tužilac nalagao autopsiju čovjeka koji je namjeravao ili već uputio zahtjev za saslušanje tužioca, kada se mišljenje patologa možda ne bi uklopilo u priču o infarktu.
A možda je smrt gospodina Teodorovića zaista prirodna, što sada više nećemo saznati, jer je uz maksimalno cenzurisane informacije sahranjen po hitnom postupku.
Ja duboko sumnjam u istinitost zvanične priče, jer sam i sam imao neke "sumnjive "slučajeve", recimo telefonski poziv od "bivšeg policajca" da se udružimo, koji mi onda kaže da izađem na cestu a oni će da me "pokupe". Prvo što mi je sjevnulo pred očima je rafal iz automobila u prolazu. Pošto sam to odbio i pozvao ga porukom da dođe kod mene, poslije 12 sati me poziva i kaže da je htio da me "posavjetuje" da se obratim televiziji.
Drugi slučaj je još zanimljiviji, a desio se na dan fudbalskog susreta Srbija-Njemačka, kada su svi lokali u gradu bili prepuni, a i ja sam takođe gledao utakmicu, pošto sam predao jedan dokument u Tužilaštvu.
Pošto je bilo sparno otišao sam do toaleta da se umijem, vratio se vrlo brzo i zaista nisam primjetio nikog kod stola gdje sam sjedio sam, ali po povratku kući sam osjetio neprijatan bol u stomaku, koji se intenzivirao i trajao više od 7 dana.
Moje sumnje po pitanju trovanja nisam iznosio nikome, ali nisam htio da idem u bolnicu, jer bi im tako dao još povoljniju priliku da me likvidiraju.
Uostalom, kada sam krenuo u obračun sa mafijom, bio sam spreman na takve poteze i to je moj izbor, ali da li je gospodin Teodorović žrtva kriminalaca ili ne.
Možete li to da znate.
Koliko još osoba može da strada od istih ubica.
Dokaza za ubistvo gospodina Teodorovića nemam, ali sam vam predao neoborive dokaze o prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice od strane tužilačke mafije, (najmanje dvoje iz Bijeljinskog tužilaštva, a vjerovatno još dvojica tužilaca, a možda i više).
Dužnost svakog od nas je da da svoj doprinos u borbi protiv organizovanog kriminala.
Ja sam uradio sve što može jedan pojedinac,jedan čovjek.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
CLANAK BROJ 80
OKRUZNOM TUZILASTVU U BIJELJINI
TUZIOCU STJEPANOVIC DANICI
ZAHTJEV
Porodica Ivone Bajo, koja ja ubijena (nesrecnim slucajem ili planirano), 23.07.2009. godine zahtijeva od postupajuceg tuzioca, odnosno od ovog tuzilastva, da nam pismeno predoci do kakvih su zakljucaka dosli…
Konkretno, za dokazivanje istine bitan je samo period od 15:35, kada je djevojcica poslednji put vidjena ziva, pa do 16:20, kada je u bolnici konstatovana smrt. Imamo puno pravo da znamo sta se desavalo u tom perioda (sta tuzilastvo smatra da se desilo).
Tacan prikaz dogadjaja, ukljucujuci i priblizno vrijeme kada je doslo do povredjivanja, na kom se to dijelu ulice desilo, da li je bio samo jedan pad i koji (jer po misljenju trasologa do njega je eventualno doslo, bar tri metra prije prvog traga krvi, a po iskazu svjedokinje na sta se poziva tuzilastvo, a koja nije vidjela odakle je pala, dalo bi se zakljuciti da je do pada doslo tek na mjestu gdje je pronadjena), ili su bila dva pada, bez ijedne ogrebotine.
Kako je doslo do presjecanja kaisa i ko je oprao tragove sa njegovog preostalog dijela (da li su to uradile ubice ili istrazitelji kasnije), te sta se desilo sa dijelom koji nedostaje.
Nista mnogo ne trazimo, samo da znamo kako je djevojcica izgubila zivot.
Ukoliko se tuzilac, odnosno tuzilastvo oglusi o ovaj zahtjev, dokument ce biti prosledjen na vise adresa u institucije koje su pokazale interes o slucaju sa sugestijom da ih se obavjesti o svakoj novosti, te cu ga koristiti u sudskom procesu do koga ce sigurno doci, samo jos nije poznato protiv koga ce se sve voditi…
