KO STITI UBICE DJECE ??? -

Pomozite da se objavi istina o ubistvu djevojcice Ivone u Bijeljini...
Sprega mafije i tuzilastva, ne dozvoljava novinarima da objave istinu...

Autor zdenkobajo | 30 Oktobar, 2014 | read_nums (317)
Krivična prijava koju sam predao 24.06.2010. sa dijelom podataka o krivičnim djelima portira AD Univerzal je naravno sakrivena, te sam naredne 4 godine sprečavan da dostavim dodatni materijal koji se odnosio na krijumčarenje "nepoznate" robe što sam onda pismeno poslao u KT Sarajevo, Tužilaštvo BIH itd a u OT Bijeljina je "pronađena" skupa sa prijavom protiv AD Univerzal, tek poslije godina uzaludnih dolazaka, kršenja mojih ustavom i zakonima garantovanih prava, hapšenja i pritiska koji sam napravio predatim tužbama.

ŠVERCERI I TUŽILAŠTVO


ZAHTJEV ZA PRISTUP INFORMACIJAMA


Ime i prezime : ZDENKO BAJO

Adresa : MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA

(Naziv organa kome se zahtjev podnosi)



OKRUŽNO TUŽILAŠTVO U BIJELJINI


(Sadržaj zahtjeva)



Na osnovu zakona o slobodi pristupa informacijama zahtijevam od OT Bijeljina :
1) Da mi omogući uvid u predmet T14 0 KTA 0010617 14, formiran po mojim krivičnim prijavama od 24.06.2010. i 02.12.2010. te eventualno kopiranje pojedinih dokumenata iz spisa o čemu ćete me obavijestiti pismeno u zakonskom roku, telefonski ili usmeno prilikom nekog mog dolaska ranije.
2) Da mi odgovori je li istinita informacija koju sam dobio od sudske policije, kada sam juna 2014-te, shodno pravilniku o radu tužilaštva, tražio razgovor sa tužiocem Stjepanović Danicom, vezano za nove dokaze koje sam dostavljao po predmetu KTA-596/09, zahtjeve za pristup informacijama na koje nije odgovoreno i prijave koje su se "zagubile" i druge sporne teme "DA SE SAMO PISMENO MOGU OBRATITI".
3) Da mi odgovori je li sudskoj policiji prenesena lažna informacija, (Zabilješka 1419/10, na drugoj strani redovi 12 i 13) da: OT BIJELJINA NIJE VIŠE NADLEŽNO ZA POSTUPANJE U PREDMETU O POGIBIJI IVONE BAJO (KTA-596/09) ili je to izmišljeno od pojedinaca unutar sudske policije.

Sudska policija mi je zaista od početka 2010-te pa nadalje tokom više mjeseci saopštavala da OT Bijeljina više nije nadležna za navedeni predmet i da nisu zainteresovani za dokaze o teškim krivičnim djelima koje sam donosio. Ista laž je izrečena i zabilježena dana 10.08.2010. kada smo gđa Bollin i ja nezakonito zadržani i zarobljeni satima bez potvrde o lišenju slobode.
Krivična prijava koju sam predao 24.06.2010. sa dijelom podataka o krivičnim djelima portira AD Univerzal je naravno sakrivena, te sam naredne 4 godine sprečavan da dostavim dodatni materijal koji se odnosio na krijumčarenje "nepoznate" robe što sam onda pismeno poslao u KT Sarajevo, Tužilaštvo BIH itd a u OT Bijeljina je "pronađena" skupa sa prijavom protiv AD Univerzal, tek poslije godina uzaludnih dolazaka, kršenja mojih ustavom i zakonima garantovanih prava, hapšenja i pritiska koji sam napravio predatim tužbama.
Početkom 2014-te 19.03. predao sam dopunu prijave protiv AD Univerzal u kojoj sam istakao vezu sa krijumčerenjima a nema podataka da je ista dio spisa T14 0 KTA 0010617 14. Takođe je nejasno da li i kako šverc bilo čega na koji ja ukazujem može da se spoji i poveže sa predmetom u kome je "utvrđeno" da je djevojčica sama pala sa bicikla i nabola se na žicu od korpe, a nikakvo krijumčarenje se ne pominje.
Naravno sve je to moguće kad se izbjegava direktan razgovor a ako se pismeno i odgovori, piše se o nečemu što uopšte nisam pitao, dok što se tiče izjave SP da će mi biti odgovoreno samo na pismena obraćanja, to je s obzirom da postoji obilje podnesaka na koje nikada nije odgovoreno očigledno izrugivanje zakonu i ustavnim pravima.
20.08.2014. zakazano je pripremno ročište po tužbi protiv RS, (80 0 P 056780 14 P) vezano za kršenje mojih prava. Za sve što sam ikada tražio a nije mi odgovoreno tražiću sudsku naredbu i svjedočenje svih aktera, koji će pred sudom da objašnjavaju svoje postupke, što će prema dinamici rada biti očito poslije ovogodišnjih izbora. Druga opcija je da OT Bijeljina počne raditi prema zakonu i razotkrije organizovani kriminal koji se prikrivao do sada, što sam već predložio predsjedniku Okružnog suda nedavnim podneskom.
AKO SE TO DESI, TA I NEKE DRUGE TUŽBE ĆE UZ DOGOVOR SA PRAVOBRANILAŠTVOM I OSTALIM TUŽENIM STRANKAMA BITI POVUČENE. AKO NE ČAKAJMO REZULTATE IZBORA I ISTRAGA KOJE SE VODE U REGIONU...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina

065831902

Autor zdenkobajo | 25 Oktobar, 2014 | read_nums (386)
Koliki je apsurd u pitanju pokazaću na primjeru krivičnog postupka pri čemu bi pljačkaš banke u Banjaluci 05.09.2012. bio oslobođen odgovornosti i proglašen nevinim jer je sud "utvrdio" da je isti rezervisao lično kartu na aerodromu u Trebinju dana 13.05.2013. Logično je da dolazi do ovakvih situacija kada sud nema nikakvih dodirnih tačaka sa zakonskim odredbama i dokaznim materijalom nego se prvo "donese" presuda zavisno od toga ko su stranke u postupku a onda se u hodu smišlja "obrazloženje" i to sve jer svjesno saučestvuje u prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice prilikom krijumčarenja...

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI


Predmet: 80 0 P 043325 13 P 2

TUŽBA

Tužilac:

ZDENKO BAJO
MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA

Tuženi:

REPUBLIKA SRPSKA
Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka

Vrijednost spora:

0 KM


ŽALBA NA PRESUDU OSNOVNOG SUDA

PRESUDA SE OVOM ŽALBOM POBIJA U CJELINI, ZBOG POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA, POGREŠNO I NEPOTPUNO UTVRĐENOG ČINJENIČNOG STANJA TE POGREŠNE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA, VEZANO ZA ČLANOVE 208 - 211 ZOPP, ŠTO ĆE BITI OBRAZLOŽENO U TEKSTU ŽALBE!
Kako sam se uvjerio da Sudsko vijeće Okružnog suda uopšte ne čita žalbe do kraja pa tako recomo nisu vidjeli prijedlog u predmetu 80 0 P 053922 13 P naveden na kraju, ovom prilikom to činim odmah na početku te predlažem da drugostepeni sud shodno članu 225, stav 5 preinači prvostepenu presudu i usvoji postavljeni tužbeni zahtijev, za šta ću argumente iznijeti u nastavku. U suprotnom ću naravno svoja prava braniti pred Ustavnim sudom, koji će prepoznati najbolje koja se prava krše...
Prije svega, s obzirom na brojne tekstove u kojima sam iznosio podatke o bahatom i neprofesionalnom radu pojedinih tužilaca i sudija, želim istaći i pozitivan primjer kao što sam to učinio i u nekim drugim slučajevima. Postupajuća sudija u ovoj parnici je osoba koji odgovoran posao obavlja dostojanstveno, izuzetno ljubazno, ophodeći se prema svima sa poštovanjem i zaslužuje da bude ne samo predsjednik suda nego nadam se nekad kada zaživi vladavina prava i član VSITV-a. Zadatak koji sam sebi sam dao odavno, je da srušim sa vlasti trenutni mafijaški političko tajkunski režim, kako bi časni službenici mogli da rade po odredbama ustava i zakona a ne prema usmenim naredbama političke volje bahatih moćnika.
Takođe želim istaći, (pošto se ovde radi o utvrđenju diskriminacije) da smatram kako je i postupajuća sudija diskriminisana u trenutnom kriminalnom pravosudnom sistemu, s obzirom da joj je dodijeljeno više predmeta, koje niko ne želi, sa zadatkom da saučestvuje u prikrivanju kriminala i donosi nezakonite, unaprijed pripremljene presude. Ovde nisu u pitanju moje pretpostavke nego činjenično stanje koje kaže da je sudija tražila pismeno svoje izuzeće u predmetu gdje sam stranka a koje nije prihvaćeno. Očito je da postoje sudije koje unaprijed mogu izbjeći neugodne predmete, tako da na kraju sav teret nose oni najmanje odgovorni za uspostavljeni haos i tiraniju u pravosuđu...
Na kraju uvoda podsjećam na obavezu iz ZOPP-u član 215, stavovi 2 i 3 prema kojima sudija prvostepenog suda ima obavezu da postupi a što sam se uvjerio i dokazao da u svim prethodnim slučajevima u kojima sam bio tužitelj, nikada nije ispoštovano jer sudije neće da poštuju zakon, smatrajući da ja ne znam relevantne odredbe zakona.
Manipulacije Osnovnog suda na koje ću ukazati nisu uopšte slučajne nego smišljene što se može vidjeti iz mog završnog izlaganja u kome sam upozorio na to. To izlaganje drugostepeni sud treba u cjelosti pročitati a ovde izdvajam dio: "Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS."
OVO JE MOJA TUŽBA, MOJ TUŽBENI ZAHTIJEV I SUD JE DUŽAN DA SA BAVI ISKLJUČIVO TIME A NE DA PREPRAVLJA, FALSIFIKUJE, MANIPULIŠE I IZMIŠLJA SOPSTVENU TUŽBU PREMA KOJOJ ĆE OBRAZLAGATI UNAPRIJED PRIPREMLJENU PRESUDU...
1) Osnovni sud u Bijeljini je poslao poziv za pripremno ročište dana 06.11.2013. a tužena RS je odgovorila na tužbu 5 dana kasnije 11.11.2013. čime su prekršeni članovi 75 i 182 ZOPP-u.
2) Osnovni sud u Bijeljini je odbacio tužbene zahtijeve za utvrđenje pod izgovorom da nemam pravni interes i zbog toga što nisu dostavljeni dokazi o prekršajima niti će biti uzeti u obzir ali ga to nije spriječilo da mi imputira "ponavljanje prekršaja" te remećenje reda i mira upravo na sporni dan 08.07.2010.
3) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "1" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što je NAREDBA IZDATA nego jasno piše da je onemogućeno PRAVO ŽALBE na spornu naredbu garantovano članom 16 Ustava RS.
4) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "2" tužbenog zahtijeva kojom tvrdim da sam disktriminisan kršenjem pravo na pristup dokumentaciji koju su o meni prikupljali organi tužene iz člana 23 Ustava RS.
5) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "3" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a!
6) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "4" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI !
7) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tačkama "5", "6", "7" i "8" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim su mi oduzeta prava garantovana članovima 4, 14 i 48 Ustava RS te članom 4 Ustava BIH.
8) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "9" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što nisam pušten na slobodu u roku od 12 sati nego da nisam izveden pred sud, čime je prekršeno pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a.
9) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte pročitao moj podnesak u kome navodim da sam spreman odustati od tačke 10 iz tužbenog zahtijeva jer je komanda SP iz Banjaluke naknadno naložila kopiranje svih zabilješki koje je sačinila o meni...
10) Osnovni sud u Bijeljini se bavio svime drugim osim temama iz tužbenog zahtijeva ne uzimajući u obzir moje zahtijeve prema ZOSPI-a predate još u februaru i martu 2010-te pa obnovljene više puta zaključno sa 21.08.2012. kojima tražim kopiranje dokumentacije i odgovore na pitanja vezano za nove materijalne dokaze, koje sam dostavio.
11) Osnovni sud u Bijeljini se nijednom riječju nije osvrnuo na podatke koje sam tražio o MOJIM krivičnim prijavama protiv portira 24.06.2010. i AD Univerzal 02.12.2010. jer su ih prvo OT Bijeljina a potom Osnovni sud sakrili kako bi zaštitili sada pokojnog vlasnika Bobar grupe i pomogli mu da izbjegne parničnu u predmetu 80 0 P 039221 12 P a prije svega krivičnu odgovornost koja bi iz svega proizašla.
12) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi na glavnoj raspravi od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, odbacio tužbeni zahtijev.
13) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi u pisanom obliku, od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, vezano za dan 05.09.2012. koji je tema tužbenog zahtijeva odbacio tužbeni zahtijev.

OBRAZLOŽENJE
Osnovni sud u Bijeljini, Pravobranilaštvo RS i OT Bijeljina su sinhronizovano pripremili plan kako da se u ovoj parnici prekrši zakon, izađe iz tužbenog zahtijeva i raspravlja o temama koje namaju nikakve veze sa istim. Tako je prvo poslije Rješenje Okružnog suda u Bijeljini od 24.05.2013. kojim se predmet vraća prvostepenom sudu, umjesto da se shodno zakonu HITNO postupa i zakaže pripremno ročište, sve odugovlači do novembra, pri čemu tužena RS zaboravlja dostaviti odgovor prije poziva. Samo ovaj argument je dovoljan da drugostepeni sud poništi sve dalje radnje i usvoji tužbeni zahtijev zbog propuštanja prema članu 182 ZOPP-u, pošto se uvjeri da je poziv upućen 06.11.2013. a "odgovor" cijelih 5 dana kasnije 11.11.2013.
Tužena RS je podmetnula falsifikovani dokument 80 1 Pr 000670 10 Pr od 12.08.2010 sa lažnim pečatom pravosnažnosti na dan 22.12.2010. iako je upravo tog dana odlukom Okružnog suda u Bijeljini 80 1 Pr 000670 10 Pžp postupak obustavljen. Sama činjenica da se po državnim organima povlači falsifikovani dokument kojim se kompromitujem te se isti koristio i koristi kao izgovor za fašističke postupke OT Bijeljina je dovoljna da ukaže na moj pravni interes, vezano za razotkrivanje ove laži i sudsko utvrđivanje. Takođe i insinuacija o nekom kršenju reda i mira na dan 08.07.2010. je iznesena u podnesku tužene od 11.12.2013. na strani 3, šesti red. Da to nije istina vidi se i iz dokaza "Zabilješka 1474-10" koji je tužena RS povukla i "zaboravila" da ponovo dostavi. te taj dokaz ja prilažem informativno uz ovu žalbu. Iz njega se vidi da poslije spornog datuma kada mi se pripisuje navodni prekršaj i priznaje izdavanje naredbe, sudska policija opisuje da sam dana 26.08.2010. predao podnesak u pisarnici OT Bijeljina i izašao bez ikakvih problema. Sud je dakle odbio utvrditi postojanje ili nepostojanje odluke stvarno naležnog Prekršajnog suda u Bijeljini, odnosno moje tvrdnje da ne postoje takva Rješenja.
Taj kriminal vezano za falsifikat i druge iznesene laži tužene RS sam detaljno razotkrio u podnesku "OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ" na 7 gusto kucanih strana, a sada prenosim dio u kome razotkrivam prevaru, (početak pete strane): "Zastupnik tužene očito ne zna šta je diskriminacija, te ga podsjećam da se pod tim smatra SVAKO RAZLIČITO POSTUPANJE, no važnije od svega je pokušaj da se obmane sud prilaganjem Rješenja prekršajnog suda od 12.08.2010. br 80 1 Pr 000670 10 Pr sa pečatom na vrhu da se radi o pravosnažnoj odluci. Istina je da je dana 22.12.2010. ta odluka preinačena a postupak OBUSTAVLJEN DONESENIM Rješenjem 80 1 Pr 000670 10 Pžp, koje prilažem. Pitanje je samo da li je tužena RS pokušala prevariti sud ili je neko obmanuo zastupnika ?"
Umjesto da sud po službenoj dužnosti prijavi krivično djelo protiv NN lica za zloupotrebu službenog položaja i falsifikovanje dokumentacije, pravi se plan da se kao zatraže jasnije kopije nekih dokumenata a potom PRS traži povrat svih dokaza i ne dostavlja nijedan dokument o bilo kakvom prekršaju, te se tako oslobađaju kompromitujućeg materijala. Naravno sud svejedno ne želi utvrditi istinu jer namjerava da mi u presudi spočitava ponavljanje prekršaja i kršenje reda i mira, (strana 9, drugi pasus).
Vezano za ovaj dio napominjem i da se kao argument u presudu koristi i navodna prijetnja nasilnim ulaskom navedena u zabilješci SP od 26.04.2010. iako autor u nastavku priznaje da mu je to tada (08.03.2010. samo tako izgledalo a očito je instruiran od strane odgovornih za teška krivična djela koja sam ranije razotkrio). Činjenica da je OT Doboj u predmetu T15 0 KT 0002365 10 doneo odluku dana 14.12..2012. upravo po toj temi nije nijednom riječju pomenuta od strane suda. Taj dokument je istovremeno dodatni dokaz kojim se udara na kredibilitet tužene RS i njenih tvrdnji, s obzirom da me je marta 2010-te lažno prijavila za ugrožavanje sigurnosti i to koristila kao izgovor za zabranu pristupa a sada kada su njene laži razotkrivene pokušalo se sa tvrdnjama o prekršajima. Iako je dakle OT Doboj konstatovao poslije 30 mjeseci istrage da ne postoje nikakve prijetnje niti bilo koje drugo krivično djelo sa moje strane, Osnovni sud u Bijeljini mi u presudi imputira nasilje na strani 7 iste. Sve ovo nepotrebno izlaženje iz tužbenog zahtijeva je smišljeno urađeno da se ne bi obrazlagalo ništa od tema iz tužbenog zahtjeva ili su se one prepravljale.
S tim u vezi je i tvrdnja suda da citiram (strana 7, pasus 3) "Činjenica da je glavni Okružni tužilac Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Kovačević Novak, usmeno izdao naredbu sudskoj policiji da ne dozvoljava tužiocu dolazak u prostorije tužilaštva, takođe, ne znači da je tužilac diskriminisan od strane tužene, jer mu je omogućeno da dana 13.05.2013. godine preda pismeno Okružnom tužilaštvu u Bijeljini i to šefu pisamice Sekanić Vojislavu, što prije svega proizilazi iz navedenog zbirnog izvještaja od 13.05.2013. godine."
Prije svega ovde se radi o katastrofalnoj grešci Osnovnog suda jer Presudu povodom događaja 05.09.2012. obrazlaže zbirnim izvještajem MUP-a sačinjenog naredne godine poslije cijelih 8 mjeseci, kada je zaista g. Sekanić silazio u prizemlje ali to nema nikakvih dodirnih tačaka sa tužbenim zahtjevom. Ovo je dakle stav Osnovnog suda:
ZDENKO BAJO NIJE BIO DISKRIMINISAN DANA 05.09.2012. JER JE SEKANIĆ VOJISLAV SIŠAO U PRIZEMLJE DANA 13.05.2013.
Koliki je apsurd u pitanju pokazaću na primjeru krivičnog postupka pri čemu bi pljačkaš banke u Banjaluci 05.09.2012. bio oslobođen odgovornosti i proglašen nevinim jer je sud "utvrdio" da je isti rezervisao lično kartu na aerodromu u Trebinju dana 13.05.2013.
Logično je da dolazi do ovakvih situacija kada sud nema nikakvih dodirnih tačaka sa zakonskim odredbama i dokaznim materijalom nego se prvo "donese" presuda zavisno od toga ko su stranke u postupku a onda se u hodu smišlja "obrazloženje" i to sve jer svjesno saučestvuje u prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice prilikom krijumčarenja o čemu je naravno odbacio fotografije dokaza u ovoj parnici...
Može i drugostepeni sud "utvrditi" da je prvostepeni sud "utvrdio" sve činjenice i potvrditi ovu presudu ali će ova manipulacija ostati za javnost, za istoriju, za više sudske instance, kao primjer sprege tajkunsko političke mafije i sudske vlasti pa ćemo svi skupa da čekamo rasplet. A sve je bliži trenutak kada će svako morati da objašnjava svoje postupke pred krivičnim sudom....
U ovom dijelu ću iskoristiti priliku i u obilju nerelevantnih tema kojima se bavio sud izlazeći smišljeno izvan tužbenog zahtijeva, izdvojiti dio u kome se opisuje sadržina teksta na plakatima koje sam nosio. Na osmoj strani presude oko sredine navedeno je šta je sud "utvrdio" da je bilo napisano, citiram "na kojima su bili ispisani tekstovi uvredljivog i nepristojnog sadržaja vređajući ugled Predsjednika RS, Narodnog poslanika u Skupštini RS, Tužilaštvo uopšte i Glavnog tužioca."
Državnim organima je LAŽ, PREVARA, FALSIFIKAT, OBMANA, MANIPULACIJA, najjači adut a često i jedini. Niti je trebalo ovo da bude tema interesovanja suda niti ja imam namjeru ovde sada razotkrivati sve ispisane laži u potpuno nerelevantnom materijalu koje je dostavilo PRS, ali ću kako zbog drugostepenog suda tako i zbog sudije pojedinca Osnovnog suda pokazati da je sud obmanut od strane državnog organa a onda je tu laž, bez ikakve provjere i obaveze tužene da dokazuje svoje tvrdnje, koristio protiv mene u obrazloženju presude.
U prilogu se nalazi "Presuda 80 1 Pr 007070 12 Pr" prva strana gdje je sudija prekršajnog suda doslovno prenio sadržaj koji sam ispisao na plakatima, citiram: “Glas istine, prikrivanje ubistva, skrivanje dokaza, falsifikovanje vještačenja, teror nad medijima, smrt na saslušanju, imam dokaze o krivičnim djelima i kriminalu pripadnika Okružnog tužilaštva Bijeljina, šta će da se desi, hoće li uhapsiti njih ili mene??? Zaustavimo spregu mafije i tužilaštva!“.
Ovo naravno nije bilo dovoljno ni za hapšenje niti zadržavanje u pritvoru koje u presudi opravdava sud, pa stoga nisam ni izveden tog dana u roku od 12 sati, nego se čekalo 3 mjeseca kako bi jedan svjedok bio sakriven a drugi je insruisan da lažno svjedoči, kako sam to što je napisano "vikao". U zabilješci na koju se sud poziva se ta "vika" uopšte ne pominje i na kraju je moj odgovor policiji na postavljeno pitanje okarakterisan kao neviđeni zločin u kome sam zamislite "povišenim tonom više puta govorio da je Milorad Dodik vrhovni kriminalac, da su Gavrilo Bobar i okružni Tužilac kriminalci te da su u sprezi sa mafijom".
Nisam ja to ni ovako rekao a posebno ništa nisam uzvikivao ali slično da i dodajem sada da je zgrada Vuka Karadžića 3, centar organizovanog kriminala u Bijeljini, za šta je jedan od dokaza i ova kriminalna presuda...
I tvrdnje suda o "nebrojenim primanjima" kod nepoznatih tužilaca su zasnovane na lažima sudske policije. To se navodi na strani 7 presude u pasusu 3 te poziva na dokument 73/11 od 24.01.2011. Da je sud obmanut i povjerovao u tu laž, dokaz je upravo ista ta zabilješka u kojoj se na drugoj strani opisuju moji dolasci, bez ijednog kontakta sa bilo kim tužiocem a suštinski je bitna samo g-đa. Stjepanović Danica, za čiji sam predmet predao nove dokaze i tražio odgovore a sa kojom nije bilo nijednog susreta od 2009 naovamo. Dakle prazna priča sudske policije kojoj je naređeno da sačini tu zabiljepku kako bi je g. Kovačević poslao VSITV-u kao "dokaz" poslije mojih pritužbi isto kao onu falsifikovanu presudu, koju su uz pomoć suda povukli iz dokaznog materijala umjesto da krivci za tu prevaru budu kažnjeni.
A sada dolazimo do ključne manipulacije Osnovnog suda. Iako sam upozorio šta je tema tužbenog zahtijeva, sud se ne bavi time nego opravdavanjima zbog čega je izdata usmena naredba o zabrani svih srodnika ubijene djevojčice, te još podvlači da nisam diskriminisan zbog "činjenice da je ta naredba izdata" (strana 7, pasus 3). No ja naravno nisam nikada ni postavljao to kao temu, pa čak ni pitanje zakonitost sankcije prema svima koji su krivi samo zato što nose isto prezime kao djevojčica čije ubistvo prikriva tužena RS, nego je diskriminacija u tome što mi nije uručen pismeni primjerak i omogućeno pravo žalbe. Jedan dio iz završne riječi sam već naveo ali zbog važnosti prenosim ponovo uz dopunu: "Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje."
A evo sada i kako je to opisano u tužbenom zahtijevu: "1) Dana 05.09.2012. pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, garantovano članom 16 Ustava RS!"
Kako je ovo bezakonje očito i nema odbrane od moje argumentacije zbog čega se uostalom tužena inače zakonom obavezna da dokazuje nediskriminaciju, nije ni pojavila, onda Osnovni sud uopšte nije raspravljao o temi tužbenog zahtijeva, nego o svemo drugom. Takođe nema nijedne riječi o temi iz tačke "2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS!". I na taj dio sam upozorio u završnoj riječi, citiram "Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene." To što mi ni tada i kasnije sve do danas nije omogućeno da dobijem traženu dokumentaciju, prikupljanu poslije lažne prijave protiv mene. Sud nijednom riječju nije komentarisao u presudi ali se bavio sporednom temom nastalom 3 mjeseca kasnije, citiram sud "Navodi tužitelja da mu je tužena Rješenjem od 03.12.2012. godine dozvolila samo uvid u traženu dokumentaciju, a ne i kopiranje kako je tražio su paušalni i ničim potkrepljeni." (strana 9, oko sredine). Ja sam naravno dostavio dokaze i o tome, što je vidljivo uz dopunu tužbe, gdje na dnu stoji "PRILOZI" te "UZ DOPUNU" i konkretno "Zahtjev za informacije" i "Odgovor na zahtijev". Radi se upravo o odgovoru SP, koji sud nije uvrstio u dokazni materijal ali nisam oko toga pravio pitanje jer sam u podnesku "OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ" istakao slijedeće:
"S tim u vezi obavještavam zastupnika tužene RS da sam spreman da odustanem od tačke iz tužbenog zahtijeva I: 10) Dana 03.12.2012. tužena RS je donijela rješenje kojim se dozvoljava samo uvid u traženu dokumentaciju, ali ne i kopiranje kako je zahtijevao tužilac, te tako oduzela pravo garantovano članom 23 Ustava RS! Komanda Sudske policije u Banjaluci je poslije ponovljenog zahtijeva izdala nalog Okružnom centru u Bijeljini, te sam dobio kopije svih dotad sačinjenih zabilješki, pa smatram da ukoliko sud usvoji moj tužbeni zahtijev, ne bi bilo korektno prema SP, da se i to nađe u popisu diskriminatorskih radnji."
Ovaj navod prenosim sa prve strane tog podneska a nalazi se u poslednjih 6 redova. Osnovni sud nije dakle ni tu prvu stranu pročitao do kraja a kamoli preostalih 6, jer to onda ne bi bilo potencirano u presudi. S druge strane materijal koji je tužilaštvo sakupljalo danonoćnim nadzorom nada mnom i pregledom računara koji su odnijeli, da bi izbrisali dokaze svojih zločina a koji sam tražio dana 05.09.2012. nije bio tema interesovanja suda...
U tački "3) Dana 05.09.2012. pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a!" tužbenog zahtijeva se radi o mom pokušaju da tog dana podnesem krivičnu prijavu na način propisan ZOKP-u, usmeno na zapisnik. Nikakve pismene prijave tada nisam imao, niti sam tvrdio da sam diskriminisan time što je g. Sekanić sišao u prizemlje, što je Sud pomješao sa jednom drugom parnicom u koju je imao uvid. Evo kako je sud izneo stav u presudi (strana 6 pri dnu): "Dakle, tužilac je imao mogućnost da preda pismena Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, neposredno ovlašćenom radniku, a ta pismena mogao je da preda Okružnom Tužilaštvu u Bijeljini i putem pošte što proizilazi i iz više mateijalnih dokaza u spisu."
Ponavljam da tog dana nisam imao nikakva "pismena" nego samo CD sa dokazima o krijumčarenju i to sam htio predati kao dokaz uz izjavu dežurnom tužiocu na zapisnik, što je pravo garantovano zakonom a u čemu sam spriječen. Podsjećam da ZOSRS-a član 5 obavezuje: "Sudovi štite prava i slobode zajamčene ustavima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i zakonom, te obezbjeđuju ustavnost i zakonitost" i ja dakle tražim od suda zaštitu tih prava a ne savjete tipa da mogu ići u poštu. Umjesto da "savjetuje" mene sud je trebao usvojiti tužbeni zahtijev i savjetovati tuženu RS da poštuje zakone i prava građana. Tužilac je plaćen 3000 KM svaki mjesec da obavlja taj posao a ne da građani svaki put lično pišu krivične prijave niti su to obavezni službenici na šalterima pošte. S tim u vezi pozivam postupajuću sudiju da u objašnjenju koje sačini po ovoj žalbi "posavjetuje" na kom sam to šalteru pošte, poslije 150 dolazaka i traženja snimaka obdukcije Ivone Bajo, mogao dobiti iste, kao i podatke o mojim krivičnim prijavama te dokumentaciju koja je prikupljana o meni ???
Ni tačka "4) Dana 05.09.2012. pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI !" nije bila predmet interesovanja suda, jer iako sam predao dokaze i sud ih usvojio "zahtjev za pristup informacijama u OT Bijeljina od 02.02.2010. godine, zahtjev za pristup inforamcijama za OT Bijeljina od 11.02.2010. godine, zahtjev za pristup informacijama za OT Bijeljina od 15.02.2010. godine, zahtjev za pristup inforamcijama za OT Bijeljina od 17.03.2010. godine" (iz presude na strani 4, treći pasus oko 10-tog reda popisa). Podsjećam da prema ZOO, samo pravo zastarijeva poslije 5 godina, te prva koja sam ostvario 15 dana od predaje tih zahtijeva 2010-te nisu zastarila ni danas a ja još nemam odgovore koje tužena RS nezakonito uskraćuje. Dio traženog (kopije diskova recimo) sam dobio po osnovu Rješenja 12.09.2012. koje sam priložio kao dokaz.
No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije.
Na kraju ovog dijela ističem "Zahtjev za informacije 11.02.2010." na koji mi nikada njije odgovoreno a pitanja sam ponavljao više puta uz nove zahtijeve. Iz teksta je vidljivo da tražim objašnjenje o mjestu pada ubijene djevojčice i odakle tragovi krvi prije pada, čime su nanesenu unutrašnje povrede i kako je materijalni dokaz uklonjen sa mjesta zločina, kako je i čime presječen kaiš, gdje je nestao dio, te ko je i zašto oprao kaiš benzinom ??? Fotografiju te torbe sud NIJE HTIO da usvoji kao dokaz jer nedvosmisleno dokazuje da je OT Bijeljina "Zločinačka organizacija" a time i tužena RS, koja je sve ovo prikrila da bi krijumčarenje koje je vršila u saradnji sa svojim poslanikom, sada preminulim G.B. a istovremeno je prala novac narko mafije preko Bobar banke u kojoj je suvlasnik.
Važno je istaći da tada u februaru 2010-te nisam imao nikakve podatke niti dokaze o švercu, nego sam do njih došao u maju te godine. Stoga su bitni i podaci o mojim krivičnim prijavama 24.06.2010. i AD Univerzal 02.12.2010. koje je tužena RS sakrila da bi njen kriminal ostao tajna. Vidljivo je da se "razgovor" sa g. Gruhonjićem (08.07.2010.) desio 15 dana poslije predavanje prve prijave i to sud takođe potencira u obrazloženju presude. Ja uopšte nisam tražio niti sam razgovarao sa istim nego je on došao u hodnik i naložio da izađem. A ja sam naravno tražio odgovore na zahtijeve predate u prethodnih pola godine, snimke koje sam tražio te da dopunim prijavu od 24.06.2010. usmeno na zapisnik tužioca koji je zadužio istu. Bio sam siguran da će prijava biti sakrivena i to namjerno a ne zagubljena greškom, što sam i dokazao predatim dokumentom "OT Bijeljina br. It-24/14 od 26.06.2014." iz koga se vidi da su prijave iz 2010-te dobile broj tek 2014.
Dakle i tada 08.07.2010. a posebno za ovu parnicu je važno dana 05.09.2012. su bile sakrivene i tužena RS me je spriječila u pristupu te držala satima u zatvoru da se ne bi otkrilo da su prijave sakrivene. Podaci su mi bili potrebni za parnicu sa AD Univerzal. čime mi je tužene RS dodatno načinila štetu. I na zahtijev od 08.01.2013. koji sam priložio kao dokaz kontinuiteta diskriminacije mi nije odgovoreno a vidi se iz njegovog teksta i zbog čega.
Naravno da se Osnovni sud nijednom rječju nije u presudi osvrdnuo na ove sakrivene krivične prijave, jer je osnovni cilj bio zaštititi sada preminulog poslanika, vlasnika AD Univerzal i Bobar banke.
O otetim pravima "4, 14 i 48 Ustava RS te članom 4 Ustava BIH. što priozilazi iz svega navedenog neću trošiti vrijeme a nije se ni sud time bavio, no moram skrenuti pažnju na neviđenu manipulaciju Osnovnog suda vezano za lišenje slobode i zadržavanje u pritvoru. Naime na strani 9 presude u trećem pasusu sud je izračunao da sam pušten poslije 11 i po sati, što je valjda manje od 12, ako mogu zaključiti poentu te matematike. No ja nisam ni tvrdio u tužbenom zahtijevu da sam zadržan duže od 12 sati niti da sam trebao biti oslobođen najdalje za 12 sati nego mi je oduzeto citiram: "9) Dana 05.09.2012. pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a!. Ja sam u tužbi tvrdio a to čak i Osnovni sud navodi u presudi da: "(1) Policijski službenik ili drugo ovlašteno službeno lice može lišiti slobode lice koje je osumnjičeno za prekršaj, i odmah a najkasnije u roku od 12 časova izvesti pred sud, kako bi se obezbijedilo njegovo prisustvo u sudu pod sljedećim uslovima:" te konkretno; "(2) Sud mora ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova."
Ovde je dakle obaveza tužene i moje pravo da u tim okolnostima budem izveden pred sud ODMAH a najkasnije za 12 sati a ne da budem pušten na slobodu u tom roku. Moram reći da ovu manipulaciju doživljavam kao uvredu za inteligenciju svih građana RS, odnosno osjećam da me sud smatra toliko velikom budalom da može ovako prepravljati zakone po svom nahođenju izbacujući postojeću obavezu države i prava iz zakona a ubacujući nepostojeći uslov o puštanju na slobodu u roku od 12 sati. NEVJEROVATNO...
Ali sretao sam ja i mnogo teže manipulacije i falsifikate u rješenjima i presudama sudova, tako da nisam iznenađen. U stvari moja završna riječ je i bila takva da obesmislim ovu presudu i pokažem već tada da znam na koji će način Osnovni sud da prekrši zakon i nastavi sa zaštitom organizovanog kriminala koji čini tužena RS u sprezi sa tajkunsko političkom mafijom.
Napominjem da sam materijal o krijumčarenju dostavio u KT Sarajevo koje predmet vodi pod brojem T09 0 KTA 0034144 13 a tokom ove godine sam i timu zaduženom za akciju "Pandora" dostavio dokaze o tome. Sada kada bivši vlasnik AD Univerzal nije više među živima a direktor te firme S.B. je uhapšen nekoliko mjeseci poslije događaja iz ove parnice (10.04.2013.) kao član pljačkaške grupe još od 2005-te, najrealnija opcija je da se krivica prebaci upravo na AD Univerzal a da li će biti optuženi i oni koji su poslali robu iz Federacije BIH, zavisi od učešća vlasnika tih firmi u sadašnjoj vlasti. U svemu ovome će biti važno i to šta je radilo OT Bijeljina da me spriječi dana 05.09.2012. da prijavim svoja saznanja i predam dokaze na disku, te šta sada radi Osnovni sud da bi prikrio taj kriminal i svi drugi koji su do danas ili će u budućnosti saučestvovati u prikrivanjima zločina.
Ovu žalbu završavam podsjećanjem da je tužena RS u svom pisanom podnesku opisivala isključivo datum 13.05.2013. čime se i sud pogrešno i sasvim nepotrebno bavio a nema nijedne riječi o datumu i događajima od 05.09.2012. S obzirom da se ni na jednom ročištu nije pojavila proizilazi da je nastupila sa NULA riječi, NULA dokazivanja činjeničnog stanja, što obavezuje sud da postupi u skladu sa odredbama ZOPP-u i usvoji tužbeni zahtjev, shodno članu koji sam naveo na početku. Na ovo sam upozorio i prvostepeni sud u podnesku "TERET DOKAZIVANJA" citirajući stav člana VSITV-a, te i ovde ponavljam dvije ključne rečenice:
"Prema standardnim pravilima procesnog prava, osoba koja treba u postupku dokazati za sebe povoljnu činjenicu, ima i teret dokazivanja, pa je dužna sa stepenom izvjesnosti dokazati činjenicu na koju se poziva. Ukoliko joj to ne pođe za rukom, sud će, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja (član 126. Zakona o parničnom postupku), u pravilu uzeti da činjenica koja nije dokazana ne postoji, Ako tuženi sa stepenom sigurnosti ne dokaže da diskriminacije nema, sud je dužan utvrditi da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno („in dubio pro discriminatione“)."
Ovde je naprotiv došlo do brutalne zloupotrebe i kršenja pravila postupka. Tužena RS na kojoj je teret dokazivanja uopšte to nije uradila nijednom riječju a onda je sud preuzeo ulogu advokata tužene i u presudi "izvodio dokaze" i to o temama koje su potpuno izvan i nemaju veze sa tužbenim zahtijevom. I to sve da ja ne bih mogao direktno na glavnoj raspravi razotkriti laži u priloženoj dokumentaciji, kao što je manipulacija u vezi "službene zabilješke OSP BN broj 1260/10 od 08.07.2010". U trećem pasusu piše da tražim razgovor SA NEKIM, vezano za ubistvo Ivone Bajo. Nadležna je isključivo tužilac Stjepanović Danica ali u hodnik izlazi g. Gruhonjić i kaže mi da izađem iako sam otkrio ko je uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina, da je isti opran benzinom, te da je tada izvedeno krijumčarenje o čemu sam doneo dokaz na disku, uključujući i tonsku izjavu portira. Šta se zaista desilo drugostepeni sud može vidjeti iz zabilješke "1419/10 od 10.08.2010" (koja je takođe dio dokaznog materijala.
Na drugoj strani se sada lažno predstavlja da sam 08.07.2010. umjesto sa nekim nadležnim, "INSISTIRAO" na razgovor sa g. Gruhonjićem, (druga strana, red 16 i 17). No ovde se vidi i na koji su način cijele 2010-te pripadnici zločinačke organizacije OT Bijeljina diskriminisali, lagali i ponižavali cijelu porodicu ubijene djevojčice. U drugom pasusu na drugoj strani zabilješke, redovi 8-13, stoji da mi je u više navrata ispričana laž da OT Bijeljina nije nadležno za postupanje po tom predmetu. Sada kada sud ima uvid u tu laž postaje jasno da kriminalci iz OT Bijeljina nisu nikada obavljali nikakve razgovore sa mnom i da je ono što je navedeno u ranije već pomenutoj zabilješci 73/11 od 24.01.2011. samo nastavak tih laži na druge načine, Naime krajem 2010-te sam dobio informaciju iz OT Doboj da se radi o običnoj laži OT Bijeljina i o tome pismeno obavjestio OT Bijeljina tražeći naredbu Republičkog tužilaštva o prenosu nadležnosti.
Kako to nije postojalo i shvativši da ta laž više ne može biti korištena, traži se od sudske policije da IZMISLI nebrojene razgovore sa tužiocima, što je i napisanon na prvoj strani dokaza 73/11, ali bez ijednog konkretnog primjera na drugoj strani o tome nego isključivo "ISTI GA NIJE PRIMIO". Taj dokument je Kovačević Novaku trebao kao "dokaz" da bi ga poslao UDT-u poslije mojih pritužbi a što se vidi i iz njegovog dopisa "A-326/12 od 15.11.2012." u kome se na kraju poziva na dokumente sudske policije ali istovremeno na početku zaboravivši sve svoje prethodne laži priznaje stvarno stanje kakvo se zaista odigravalo, (redovi 9-11) citiram:
"Pošto je predmet završen odlukom o nesprovođenju istrage, odlukom postupajućeg tužioca i Kolegija, to i nema potrebe da ja dalje raspravljam o tom predmetu"
To je dakle bilo stvarno stanje. Iako sam došao do novih dokaza, što je obavezujuće prema ZOKP-u član "Obustava istrage" stav 3 da tužilac analizira i pruži neko objašnjenje, svi članovi porodice Bajo su tretirani i tjerani kao stoka, lagani i ponižavani, jer je upravo OT Bijeljina odgovorno za pranje tog dokaza benzinom. Posebna opasnost za njih je bila kada sam u junu 2010-te otkrio da je u pozadini krijumčarenje i zato su napravili plan da me predstave kao izgrednika "sklonom" prekršajima kome treba zabraniti pristup usmenom naredbom a usput i svim drugim srodnicima. Tu nedvosmisleno fašističku naredbu prema cijeloj porodici sada Osnovni sud pokušava kroz ovu presudu da legalizuje što je skandalozno i pravno nemoguće, jer je postupak o tome morao biti vođen ranije i rješenje o tome da mi se pismeno uruči te omogući pravo žalbe. Ništa od toga nije urađeno jer svi državni organi rade za interese političko tajkunske mafije koja je tada prala miloone kokainskog novca i pljačkala a i danas pljačka mijiljarde evra svake godine...
DUŽNOST DRUGOSTEPENOG SUDA JE DA OVAJ BEZOČNI KRIMINAL ZAUSTAVI ILI ĆE SAUČESTVOVATI U PRIKRIVANJU ZLOČINA, ŠTO SASVIM SIGURNO NEĆE TRAJATI VJEČNO I SAMO JE PITANJE DANA KAD ĆE SE OBJAVITI SVI DETALJI O DJELOVANJU OVE MONSTRUOZNE ZLOČINAČKE ORGANIZACIJE...

PRILOZI

Presuda 80 1 Pr 007070 12 Pr
Zabilješka 1474-10

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 20 Oktobar, 2014 | read_nums (325)
Tokom parnice sa AD Univerzal (80 0 P 039221 12 P), neposredno po donošenju odluke sudije da podaci o krivičnim prijavama "nisu potrebni" 10.04.2013. uhapšen je u akciji "Lutka" tadašnji direktor Univerzala Slaviša Bobar, za krivična djela još od 2005-te. Na dan šverca i ubistva djevojčice bio je zaposlen a s obzirom da je kriminalna grupa kojoj navedeni pripada osumnjičena za pljačke, ubistva, trgovinu oružjem i narkoticima te pranje novca, jasno je da je postupajuća sudija, svjesno ili ne šta je sve u pozadini doprinjela da se prikrivanje a možda i uništavanje mojih prijava iz 2010-te ne otkrije, da pljačkaš bude na slobodi još neko vrijeme i naravno da se i dalje zataškava samo ubistvo i šverc.

VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM VIJEĆU

UREDU DISCIPLINSKOG TUŽIOCA

PRITUŽBA NA (NE)POSTUPANJE SUDIJE JELENE MARKOVIĆ

Član 56. Disciplinski prekršaji sudija (ZOVSITV)
1. povreda načela nepristrasnosti
2. postupanje s pristrasnošću i predrasudama tokom obavljanja službenih dužnosti zbog rase, boje, spola, vjerske pripadnosti, etničkog porijekla, nacionalne pripadnosti, seksualne opredijeljenosti ili društvenog i ekonomskog statusa stranke
3. očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima, ili drugim osobama
8. nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti
9. donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka
23. bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva
OBRAZLOŽENJE
U prilogu ove pritužbe je Odgovor Osnovnog suda u Bijeljini od 22.07.2014. koji sam dobio prije 2 dana na moj zahtjev za pristup informacijama vezano za član 215 ZOPP-u:
1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana.
2) Ako žalitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudija prvostepenog suda dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a prema potrebi će provjeriti istinitost tih navoda u žalbi.
3) „Primjerak objašnjenja u pogledu navoda iz žalbe sudija prvostepenog suda dostaviće strankama, koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku od osam dana.”
Ovde su relevantni stavovi 2 i 3 i da preciziram stavljam akcenat na predmete 80 0 P 039221 12 P i 80 0 P 039976 12 P jer je u obe parnice na snazi bio i stav 3. Iz priloga "Istorijat predmeta" vidi se da je žalba zaprimljena 05.08.2013, a kako je stav 3 shodno zakonu stupio na snagu 8 dana poslije objavljivanja u Službenom glasniku, što je 20.07.2013. proizilazi da ne samo da je prekršen stav 2, nego i stav 3. No da budemo objektivni, ovde je sudija imala svega mjesec dana do slanja žalbe na odgovor da se upozna sa izmjenama i dopunama zakona, te recimo da "greška" vezano za dostavljanje objašnjenja nije bila namjerna, no kako isto nije bilo ni sačinjeno, što je obaveza iz zakona od 2003-e, jasno je da se radi o svjesnom prekršaju. Što se tiče parnice 80 0 P 039976 12 P prvostepena presuda donesana je od strane iste sudije 19.12.2013. što je znatno kasnije i bilo je dovoljno vremena da se sudija upozna sa dopunama zakona koje su na snazi već 5 mjeseci, te je odgovorna za kršenje oba stava iz člana 215 ZOPP-u.
Predmet 80 0 P 034147 11 P koji se takođe pominje u priloženom odgovoru Osnovnog suda nije tema ove pritužbe s obzirom da je u pitanju drugi sudija, stav 3 nije bio na snazi a što je najznačajnije bio sam lično prisutan kada je jedan od suprotstavljenih stranaka, tuženi građanin M.G. vrijeđao stručnost i pravno znanje sudije te zaprijetio da neće dolaziti na glavnu raspravu nego će koristiti druge metode, ako sudija odmah ne uvaži njegov "procesni prigovor" da "ON NE MOŽE BITI NIKADA OPTUŽEN KRIVIČNO NITI TUŽEN PARNIČNO" i odbaci tužbu kao neosnovanu. Sudija je smireno odgovorio da nije u pitanju procesni nego materijalno pravni prigovor, koji nije osnov za odbacivanje tužbe pa je očito da su te najavljene "DRUGE METODE" imale efakta.
No da se vratimo na temu ove pritužbe. U prilogu su više informativno i žalbe na obe donesene presude iz kojih se vidi odmah na početku da ih temeljim između ostalog i ZBOG POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA, koje sam potom i obrazložio. To automatski znači da je sudija imala obavezu sačiniti objašnjenja i ista mi dostaviti, makar se pozvala na to da sam sve "izmislio".
Nadalje prilažem "Zahtjev 08.01.2013." upućen u OT Bijeljina na koji mi nikada nije odgovoreno a vidi se da tražim podatke o mojim krivičnim prijavama protiv portira i pravnog lica AD Univerzal za potrebe parnice 80 0 P 039221 12 P.
Sudija je u samom postupku odbacila SVE moje priložene dokaze (25 dokumenata + disk) odbila pozivanje svjedoka portira i što je najznačajnije za ovu pritužbu odbila izdati naredbu OT Bijeljina da dostavi podatke i krivičnim prijavama što je prethodno pitanje za tužbu, odnosno ako se vodi ili je okončan krivični postupak, sud bi bio vezan za tu presudu.
Naredni priloženi dokaz je odgovor "OT Bijeljina 26.06.2014." iz koga se vidi na osnovu broja T14 0 KTA 0010617 14 da su moje krivične prijave predate još 2010-te bile sakrivene.
Poslednje dvije cifre pokazuju godinu što znači da je predmet "otvoren" tek nedavno i to poslije mojih konstantnih pritisaka tužbama i dopisima a cijelo vrijeme od 2010-te naovamo mi je zabranjen pristup u OT Bijeljina i razgovor sa nadležnima da bi ovaj neviđeni kriminal i sakrivanje dokaza i prijava ostali nezabeleženi. Postupajuća sudija u parnici 80 0 P 039221 12 P gdje se tužbeni zahtijev zasniva na istim osnovama kao i krivične prijave je sve to naravno znala i zato je donijela odluku da uvid u spis po mojim krivičnim prijavama NIJE POTREBAN.
Naravno da "nije potreban" kada spis nije tada ni postojao i da je izdata naredba suda razotkrilo bi se da je OT Bijeljina sakrila prijave da bi zaštitila krijumčare i ubice. Pošto mi je zabranjen pristup i nisam mogao dati izjavi o švercu kako sam tražio i nagovjestio još u prijavi protiv portira od 24.06.2010. te dokaze sam poslao u KT Sarajevo, (T09 0 KTA 0034144 13) gdje je istražni postupak u toku. Dostavio sam dokaze da je dana 23.07.2009. kada je ubijena osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo, tehnički neispravan kamion dostavio 4 paketa "NEKE ROBE" iz Federacije BIH u AD Univerzal, te pobjegao prije dolaska policije a magacioner je ujutru zatekao samo paket.
Dakle 3 paketa nečega su nestala preko noći a šta je bilo u njima može se zaključiti iz činjenice da je narko mafija godinama prala novac preko Bobar banke istog vlasnika, te je 25.02.2012. evidentirano preko 4 miliona KM transakcija.
Tokom parnice sa AD Univerzal (80 0 P 039221 12 P), neposredno po donošenju odluke sudije da podaci o krivičnim prijavama "nisu potrebni" 10.04.2013. uhapšen je u akciji "Lutka" tadašnji direktor Univerzala Slaviša Bobar, za krivična djela još od 2005-te. Na dan šverca i ubistva djevojčice bio je zaposlen a s obzirom da je kriminalna grupa kojoj navedeni pripada osumnjičena za pljačke, ubistva, trgovinu oružjem i narkoticima te pranje novca, jasno je da je postupajuća sudija, svjesno ili ne šta je sve u pozadini doprinjela da se prikrivanje a možda i uništavanje mojih prijava iz 2010-te ne otkrije, da pljačkaš bude na slobodi još neko vrijeme i naravno da se i dalje zataškava samo ubistvo i šverc.
Poslednji prilozi "Zahtjev sudu A i B" pokazuju na koji način je sudija falsifikovala spis OT Bijeljina navodeći nepostojeći sadržaj u presudi te je falsifikovan i tužbeni zahtijev s obzirom da je u obrazloženju navedeno kako ja "kao ujak nemam prava na nadoknadu zbog smrti sestričine" što niti u jednom trenutku u bilo kom dokument nisam ni pomenuo niti na tome zasnivao tužbeni zahtijev, nego zbog povrede ugleda i časti.
Na kraju ističem da mi nije cilj disciplinsko pa niti krivično kažnjavanje sudije jer je sve što je uradila suprotno zakonu sitnica u odnosu na ono šta se nalazi u pozadini a sama sudija toga možda i nije bila svjesna. Sve dok VSITV-e i UDT ne smognu snage i hrabrosti da se otrgnu od uticaja i kontrole tajkunsko političke mafije koja je odgovorna za najmonstruoznija krivična djela, pljačke i ubistva, neminovno će dolaziti do navih krivičnih djela tužilaca i sudija kako bi se prikrila prethodna...

PRILOZI

Osnovni sud 22.07.2014.
Istorijat predmeta
Žalba na 80 0 P 039221 12 P
Žalba na 80 0 P 039976 12 P
Zahtjev 08.01.2013.

OT Bijeljina 26.06.2014.
KT Sarajevo T09 0 KTA 0034144 13
Zahtjev sudu A
Zahtjev sudu B

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

 

Autor zdenkobajo | 15 Oktobar, 2014 | read_nums (419)
Tužilaštvo dakle NEĆE da odgovori čak ni prema obavezama iz ZOSPI-a i 5 godina naređuje sudskoj policiji da svakoga ko postavlja ta pitanja otjera kao stoku a sudovi svojim kriminalnim radnjama daju doprinos održavanju tako uspostavljene tiranije i štite mafijaške bosove sa vrha političko tajkunske mafije.

OKRUŽNOM SUDU U BIJELJINI

PREDSJEDNIKU SUDA

SAUČESNIŠTVO U ZLOČINIMA

Pismeno vas obavještavam da je osoblje Okružnog suda na izuzetno profesionalan i ljubazan način iznijelo stavove suda po pitanju nekih tema, koje sam smatrao spornima. S obzirom da u ovom trenutku neki spisi i nisu u posjedu Okružnog suda, to ću podatke koji me zanimaju tražiti preko organa kome su vraćeni. Ono što je bitno sada je to da želim obavjestiti Okružni sud da ću u tužbi koju sam predao zbog uskraćivanja informacija, povući (izbaciti) dio koji se odnosi na propuštene radnje Okružnog suda, te će ostati samo stavke vezane za 4-godišnje neodgovaranje iz OT Bijeljina na mnogo više zahtijeva.
Dakle, to što pojedine osobe ne žele da učestvuju u neregularnim ili čak kriminalnim radnjama, odnosno da pokrivaju kriminal drugih je za svaku pohvalu i ja to cijenim, ali time se ne mogu izbrisati svjesna kršenja zakona sudija pojedinaca ili sudskih vijeća, niti generalno katastrofalno stanje u pravosuđu kako RS, tako i BIH u cjelini.
Suštinski je problem bio u tome što je shvaćemo da ja tražim izjašnjenje Okružnog suda, iako je obaveza za to na postupajućem sudiji prvostepenog suda, te i ovom prilikom pismeno pojašnjavam, da nikada nisam tvrdio kako je Okružni sud imao obavezu sačiniti neko objašnjanje, nego je to bila dužnost Osnovnog suda. Okružni sud je imao obavezu konstatovati kršenje odredaba ZOPP-u, kojih je bilo mnogo, ali sada konkretizujem ovu iz člana 215, te je otkloniti odnosni zatražiti nedostajući dokument, što nije učinjeno. Kako mi je bilo jasno da ništa od toga nije urađeno, podneo sam pismeni zahtjev koji je imao dva glavna cilja. Da skrenem pažnju predsjedniku suda na smišljeno kršenje zakona od strane sudija, te da dobivši pismeni odgovor kako objašnjenja ne postoje u spisima, branim svoja prava u drugim sporovima, kako pred revizionim sudom tako i u tužbama protiv RS za diskriminaciju, odnosni nanesenu štetu, koje su po zahtijevu Osnovnog suda, prebačene u nadležnost suda u Zvorniku, rješenjem Okružnog suda. S obzirom da po ZOSPI-a nisam mogao dobiti stav sudije, ista će moći da kao svjedok da objašnjenje u tom postupku, zbog čega je kršila zakon...
Istina je da sada Okružni sud nije u posjedu relevantnih predmeta, ali je bio u vrijeme žalbenog postupka i imao obavezu odgovoriti poslije 15 dana i ne bi mogao poslati bilo kakav odgovor a da u njemu ne prizna, nepostojanje objašnjenja, time i kršenje zakona od strane sudija, što bi se suštinski moglo tumačiti kao komentarisanje odluke suda, što je nepoželjno. Sve ovo bi bilo banalno da sa druge strane ne stoje dokazi o monstruoznom zločinu i teškim krivičnim djelima, te predstavlja kontinuitet državnog kriminala.
Da bi se prikrilo ubistvo i milionski šverc, OT Bijeljina i MUP su falsifikovali dokazni materijal, opravši čak materijalni dokaz ubistva benzinom:
A da bi taj cjelokupni kriminal ostao "sakriven" sudovi odbacuju sve dokaze, krše odredbe ZOPP-u, izlaze iz tužbenog zahtijeva, falsifikuje se spis OT Bijeljina i na kraju ne sačinjava objašnjenje. Metaforički rečeno:
"DOK KRIMINALNA GRUPA, PLJAČKA BANKU, MUČI I UBIJA PRISUTNE GRAĐANE, SUD OKREĆE GLAVU NA DRUGU STRANU I PONAVLJA - NE VIDIM NIŠTA, ZNAČI NIŠTA SE NE DEŠAVA, ZAPIŠIMO DA JE SVE U REDU..."
- Prema stavu 2 člana 215 sudija prvostepenog suda je bila obavezna dati objašnjenje o navodima iz žalbe, koje je onda moralo postati sastavni dio spisa. S obzirom da se parnica nalazila u žalbenom postupku, odnosno spis kod Okružnog suda, to sam od tog organa i tražio kopiju izjašnjenja, pretpostavljajući da uopšte nije sačinjeno. Što se tiče obaveze iz stava 3, da se objašnjenje dostavi strankama, (ako je sačinjeno) ta je dopuna stupila na snagu 20.07.2013. i ne bih u tom dijelu pripisivao odgovornost sudiji s obzirom na kratak period za upoznavanje.
- Na stranici "http://pravosudje.ba/predmeti/" u predmetu 80 0 P 039221 12 P ne postoji takva radnja sudije, što znači da nije ni izvršena, a prema rješenjima donesenim tokom postupka, mogu samo pretpostaviti da je to iz razloga što smatra da NIJE POTREBNO. Budući da je takvo stanje stvari, drugostepeni sud je trebao zatražiti izjašnjenje od prvostepenog baš kao i u slučaju da je recimo propustila dostaviti žalbu drugoj stranki.
- Pismenim zahtijevom po tom osnovu htio sam skrenuti pažnju Okružnom sudu na kršenje pravila postupka te dobiti pismeni odgovor da objašnjenje ne postoji a isti je slučaj u oba parnična predmeta. Neodgovaranjem odnosno neproslijeđivanjem drugom organu kod koga se eventualno nalazi traženi dokument, uskraćen sam za pisani dokaz svjesnog kršenja zakona od prvostepenog sudije u tom segmentu, a bilo ih je mnogo.
- U krivičnom predmetu je poznato da sam ja imao status osobe koja je "UPUTILA OZBILJNE PRIJETNJE PO ŽIVOT I TJELO DRŽAVNIH SLUŽBENIKA, A ŠTO "PROIZILAZI" IZ MOJIH TEKSTOVA". Poznato je da je OT Doboj poslije 3 godine razvlačenja, obustavio postupak jer nisu pronašli ništa za šta bi me optužili. Dakle sve je bila smišljena laž, da mi se nanese šteta, no ako sam u toj laži "upućivao prijetnje" državnim službenicima u vezi sa njihovim poslom, oni nisu kao državni službenici napravili dogovor da me prijave, te dvojica od njih odu lično, nego su sve uradili da to predstave kao prijavu građana.
Nije ovo naravno jedino bezakonje koje su demonstrirali sudovi a dio toga sam objavljivao ranije. Nema dakle nikakvog postupanja u skladu sa zakonom nego se presuda donosi i sve druge radnje zavisno isključivo od toga ko je strana u postupku. Osim što se pruža podrška kriminalnim radnjama "nedodirljivih" istovremeno se otimaju ustavom i zakonima garantovana prava "običnog" naroda i to se čini svjesno. Ovom prilikom ističem samo primjer kada su sudovi umjesto da zaštite prava na šta su obavezni članom 5 ZOS-a, stali u zaštitu usmene fašističke naredbe glavnog tužioca kojom se svim srodnicima ubijene osmogodišnje djevojčice zabranjuje pristup njegovoj zločinačkoj organizaciji OT Bijeljina.
Ta naredba je trebalo da bude tajna, čime se kršilo prava garantovano članom 16 Ustava RS i jedini način da se pribavi dokaz njenog postojanja je bilo odbijanje naredbe kojom smo tjerani kao stoka i pokušaj da nas sud zaštiti. Umjesto toga sud je postao saučesnik u diskriminaciji, te čak demonstrirao totalni kriminal u predmetu 80 1 Pr 007070 dana 03.12.2012. kada je sinhronizovano sa MUP-om, "sakrio" prvog svjedoka (ni do danas nisam uspio dobiti objašnjenje zašto se najavljeni Mićić Zoran nije pojavio).
To je bilo potrebno jer je isti ranije u predmetu 80 1 Pr 004323 izjavio na zapisnik kakva se fašistička naredba sprovodi i sada ne bi mogao drastično mjenjati iskaz. Stoga je instruisan "svjedok" Čavić Zoran da izjavi kako SP-a ima nalog da mi omogući pristup ako je određena osoba trenutno slobodna. Iako sam u zahtijevu za ponavljanje dostavio dokaz da postoji zabrana i da je taj svjedok lagao, sudije prekršajnog i okružnog suda miksuju ZOP-a i ZOPP-u te mi nameću obavezu da trebam dostaviti presudu suda u krivičnom postupku, što je predviđeno u parnicama, (rok 5 godina) ali ne i u prekršajima gdje je rok svega 6 mjeseci za podnošenje, (pa na kraju čak meni imputiraju da sam tražio primjenu odredbi iz ZOPP-u). Drskost, bahatost i bezobrazluk pojedinih tužilaca i sudija zaista su bezgranični...
Sve u svemu, ovim kriminalnim radnjama sudova pruža se podrška tužiocima koji su uhvaćeni u monstruoznom zločinu i umjesto da objasne usmeno i odgovore na pismene zahtijeve na pitanja, recimo kako je materijalni dokaz ubistva torba, nestala sa lica mjesta, kako je i čime presječan kaiš, gdje je nestao dio, kada je kako i zašto opran kaiš... održava se stanje totalnog bezakonja i legalizuje primjena fašističke naredbe. Tužilaštvo dakle NEĆE da odgovori čak ni prema obavezama iz ZOSPI-a i 5 godina naređuje sudskoj policiji da svakoga ko postavlja ta pitanja otjera kao stoku a sudovi svojim kriminalnim radnjama daju doprinos održavanju tako uspostavljene tiranije i štite mafijaške bosove sa vrha političko tajkunske mafije.
Na stranu to što bukvalno cijela zgrada zna da su prethodno falsifikovali materijal sa mjesta zločina, prali materijalni dokaz ubistva benzinom, prikrili sve unutrašnje povrede konstatovane obdukcijom i naravno krijumčarenje 3 pakete neidentifikovane robe, dovezene tehnički neispravnim kamionom a sada traže pomoć sudova da izbjegnu odgovornost.
Podsjećam opet na VSITV-e koje je brutalno uklonilo tužiteljicu Milić Dijanu, optužbom da je nagovarala svjedokinju u nesporno SVOM predmetu, sa kojom je nesporno bila SLUŽBENO povezana, ali ih to nije omelo da primjene stav 2 člana 87 ZOVSITV-a. Dakle ne štite oni ni tužioce niti sudije nego pripadnike tajkunsko političke mafije, što znači da će žrtvovati svakog zbog ogromnog novca koji su isti pljačkali godinama. Meni nije cilj ni da neki sudija disciplinski odgovara, pa čak ni da tužioci koji su nesporno prikrili teška krivična djela budu kažnjeni nego da se prozovu krivci sa vrha, te da ubuduće sudije i tužioci rade prema zakonu a ne po nalozima mafije.
Stoga predlažem da se pripadnici Okružnog i Osnovnog suda te OT Bijeljina priključe borbi za uspostavljanje pravne države i odbiju nezakonite naloge vrha mafijaškog režima. Način za to je da svi skupa sazovete konferenciju za medije i iznesete novinarima podatke koje imate o kriminalu koji političari prikrivaju, ne samo u ovom slučaju u kome sam ja sakupio obilje dokaza, nego i za druge. Naravno preduslov za to je da su postojali pritisci sa jedne i strah sa druge strane, te da neko nije svojevoljno u organizovanom kriminalu. U izbornoj godini kada se mafijaški režim ionako ruši, to bi mu zadalo konačni udarac, pribavilo simpatije građana i praktično eliminisalo osvetu UDT-a.
G. Mahmut Švraka je još 2012-te priznao da za procesuiranje "krupnih riba" nema političke volje, a ovo bi bio nastavak toga uz konkretna obrazloženja. Prikladan izgovor je tragična sudbina tužiteljice Milić Dijane, odnosno najveći broj odluka koje odstupaju od zakona bi se mogao opravdati strahom za posao, život, pa i ne samo za sebe nego i porodice.
AKO PRAVOSUĐE NASTAVI DA ŽMURI NA KRIMINAL NEIZBJEŽNO POSTAJE NJEGOV SASTAVNI DIO A POSLIJE IZBORA NIŠTA VIŠE NEĆE BITI ISTO...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 10 Oktobar, 2014 | read_nums (290)
Tužena RS nema nikakvih problema kada treba prikrivati ubistva, krijumčarenja, uništavati dokaze, falsifikovati dokumentaciju, lažno optuživati i u stilu srednjovjekovne inkvizicije progoniti građane koji imaju dokaze o njenom kriminalu, kršiti zakon u svim segmentima, otimati prava garantovana zakonom, ali nije sposobna da prati ni dvije parnice između istih stranaka od kojih je jedna ona...

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI


Predmet: 80 0 P 039222 12 P

TUŽBA

Tužilac:

ZDENKO BAJO

Tuženi:

REPUBLIKA SRPSKA

Vrijednost spora:

1000000 (milion) KM


DOSTAVA INFORMACIJA ZA PREDMET 80 0 P 039222 12 P

Prije svega pismeno zahtijevam od suda da mi omogući korištenje laptopa prilikom izvođenja dokaza i to isključivo u svrhu prezentacije dokaznog materijala a ne kao monitor sa koga bih čitao već pripremljeno izlaganje. Meni to nije potrebno jer sve informacije imam u glavi, koju tužena RS ne može da mi otme ili privremeno zaplijeni, kao što je pokušala sa laptopom, dana 09.07.2014. u prostorijama suda, što je ostalo nezabeleženo u bilo kakvom dokumentu. Stoga tražim da sud u zapisniku donese rješenje po ovom zahtjevu, što ću ja prihvatiti kakvo god da bude ali ne smije ostati praznina kao da to nikada nije ni zatraženo.
U ovoj parnici nezakonito se daje prednost tuženoj RS i pruža pomoć od strane suda što sam i očekivao ali evo da se to i evidentira. Prvo je 26.02.2013. zaprimljen "iscrpan i obiman" odgovor tužene RS koji u cijele 4 (četiri) proste rečenice ne sadrži nikakve argumente zbog kojih se osporava tužbeni zahtijev, nikakve činjenice niti dokaze kojima se te činjenice utvđuju. Dakle potpuno prazan podnesak tipa "copy-paste" a ZOPP-u propisuje, član 71 stav: "(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, cinjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrduju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog".
Potom se iznenada u podnesku od 26.05.2014. pominje zastara bez objašnjenja i predlažu dva spisa kao dokaz takođe bez obrazloženja po čemu su oni relevantni za ovu tužbu. I na kraju za ročište 09.07.2014. tužena RS je dostavila podnesak samo u jednom primjerku, što je prema članu 336 stav 4, moralo biti ispravljeno odnosno sad taj podnesak treba odbaciti. Ionako je beskoristan jer je zakonom propisano, član 84, stav "(2) Ako na pripremno ročište ne dode uredno obaviješten tuženi, ročište ce se održati bez njegovog prisustva. Iako je predsjednik suda dostavio dodatni nalog, (uputstvo) prijemnoj službi upravo o ovoj tematici, očigledno da za Pravobranilaštvo RS i sam Sud nikakvi zakoni ne važe...
Ja ću u nastavku pojasniti da predloženi predmeti nemaju dokaznu vrijednost u ovom sporu ali ću ih dostaviti sudu na priloženom disku u skladu sa opštom pravnom definicijom:
Prema međunarodnoj definiciji, digitalni dokaz je svaka informacija u digitalnom obliku koja ima dokazujuću vrednost, i koja je ili uskladištena ili prenesena u takvom obliku. Pojam digitalnog dokaza uključuje kompjuterski uskladištene i generisane dokazne informacije, digitalizovani audio i video dokazne signale, signali sa digitalnog mobilnog telefona, informacije na digitalnih fax mašina i signali drugih digitalnih uređaja. Znači, digitalni dokaz je bilo koja informacija generisana, obrađivana, uskladištena ili prenesena u digitalnom obliku na koju se sud može osloniti kao merodavnom, tj. svaka binarna informacija, sastavljena od digitalnih 1 i 0, uskladištena ili prenesena u digitalnoj formi, kao i druge moguće kopije orginalne digitalne informacije koje imaju dokazujuću vrednost i na koje se sud može osloniti...
Sud može zauzeti sljedeće stavove koje ću prihvatiti bez žalbe kakvi god da budu:
1. Prihvatiće se priloženi disk kao ravnopravna alternativa papirnim originalima.
2. Prihvatiće se digitalni dokaz uz obavezu da kopiju dostavim i tuženoj strani.
3. Sud će odbiti digitalne dokaze i odložiti parnicu do povrata predmeta sa revizije.

Iako sam ovaj dopis sačinio u dva primjerka, disk dostavljam samo u jednoj kopiji za SUD, jer bi se tako postupilo i u slučaju originalnog spisa, a tužena RS ionako to ne čita. Ukoliko pak sud odbije digitalne dokaze uprkos navedenoj definiciji, tražim da se shodno članovima 131-136 ZOPP-u, naredi tuženoj RS u čijem su posjedu predloženi spisi da ih kopira i dostavi za potrebe ovog predmeta.
Vezano za spise 80 0 P 034147 11 P i 80 0 P 039976 12 P potpuno je jasno da je tužena RS pomješala parnice i ono što je relevantno za predmet 80 0 P 056780 14 P, predlaže i ovde kao dokaz. Od velikog broja njih koje sam predao, ova tužba je jedina u kojoj je pravni osnov nadoknada MATERIJALNE štete. Predmet 80 0 P 034147 11 P ima za osnov NEMATERIJALNU štetu zbog povrede ugleda i časti nastalu zbog lažne prijave građana G.M. i D.M. poslije čega je tužena RS nezakonito (pišući smišljene laži) otela računar sa dokazima svojih zločina i izbrisala podatke.
To što nije znala da se na hard disku nalaze fajlovi sa programskim kodom stvarani višegodišnjim radom na amnestira tuženu RS od odgovornosti ali istovremeno podnosioci lažne prijave nemaju ništa sa tom štetom. Čak i da je policija poslije odnošenja predala računar podnosiocima lažne prijave da ga isti pregledaju, odgovornost za bilo kakvu štetu nije više ni na jednom pojedincu nego na RS, a da li će ona istraživati ko je direktno odgovoran i namirivati se od tih, je njen problem i uopšte me ne zanima.
Ovde još i postoji uzročno posljedična veza između prijave i nastale materijalne štete, no osnovi su sasvim različiti, dok naprotiv u predmetu 80 0 P 039976 12 P osnov je povreda prava ličnosti i time nastala NEMATERIJALNA šteta. U cijelom spisu se uopšte ne pominje uništavanje programskog koda niti odgovornost tuženih K.N. i B.D. za tu štetu, nego isključivo za otimanje prava iz Ustava RS za šta su prema članu 48 tog istog ustava lično odgovorni. Čak sam u dopuni tužbe protiv podnosilaca lažne prijave precizno objasnio na drugoj strani pri kraju drugog pasusa, (redovi 21-24):
Iako sam podneo Zahtjev da se prije primopredaje provjeri ispravnost računara, Tužilaštvo se oglušilo o to i računar je predat bez kontrole. Hard disk računara je bio prazan, odnosno nije bilo nikakvih podataka. No to je segment koji izlazi iz tužbenog zahtjeva i od tuženih tražim samo nadoknadu nematerijalne štete, koja mi je nanesena, kao posljedica njihove lažne izjave i prijave...
Dakle u oba predložena predmeta Sud je brutalno pogazio zakon, falsifikovao činjenice i dokaze da bi pomogao tuženima i njihova krivična djela koja su mi uzrokavala nematerijalnu štetu proglasio službenim radnjama, odnosno da je za tu eventualnu štetu odgovorna RS. Nije bilo nikakve rasprave, dokazivanja sa moje strane ili utvrđivanja od strane suda da li je bilo ko odgovoran za bilo kakvu materijalnu štetu a posebno ne za brisanje programskog koda.
Podsjećam da je Sud dana 19.03.2013. u ovoj parnici 80 0 P 039222 12 P, razdvojio postupak koji se odnosi na nematerijalnu štetu od tužbe koja se zasniva na materijalnoj šteti, tako da predmeti koje je tužena RS predložila mogu biti i jesu relevantni samo za postupak 80 0 P 056780 14 P, dok naprotiv sa ovim tužbenim zahtijevom nemaju nikakve veze.
Tužena RS nema nikakvih problema kada treba prikrivati ubistva, krijumčarenja, uništavati dokaze, falsifikovati dokumentaciju, lažno optuživati i u stilu srednjovjekovne inkvizicije progoniti građane koji imaju dokaze o njenom kriminalu, kršiti zakon u svim segmentima, otimati prava garantovana zakonom, ali nije sposobna da prati ni dvije parnice između istih stranaka od kojih je jedna ona. I nije krivica za to uopšte na zastupništvu tužene, niti na bilo kojoj osobi pojedinačno. Jednostavno niko ne može da brani razbojništvo koje čini tajkunsko politička mafija niti banditizam prije svega OT Bijeljina a potom u svih drugih takozvanih državnih organa čiji je prevashodni zadatak da budu logistička podrška i servisi organizovanog kriminala...

PRILOG

DISK SA DIGITALNIM PODACIMA

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 5 Oktobar, 2014 | read_nums (272)
Iako je dakle tužena RS bila obavještena o ozbiljnim dokazima da je izvršeno više krivičnih djela, umjesto da pruži objašnjenje majci kojoj su ubili jedino dijete u vezi torbe, laži portira, tragova krvi, unutrašnjih povreda... pravi se plan da se tužilja Bollin otjera lažima, a kada to nije uspjelo tužena RS je zarobljava i izvodi pred sud...

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI


Predmet: 80 0 P 043324 12 P

TUŽBA

Tužilac:

BUDIMKA BAJO BOLLIN
MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA

Tuženi:

REPUBLIKA SRPSKA
Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka

Vrijednost spora:

5000000 (pet miliona) KM


DOKAZNI MATERIJAL 80 0 P 043324 12 P

(2. DIO)


S obzirom da je nadležni tužilac odbila da sasluša ujaka ubijene djevojčice, koji je sakupljao dokaze dok je ona bila na godišnjem odmoru, poslan je na zvaničnu internet adresu OT Bijeljina tekst "Ko skriva ubice" iz koga prvo ističem stav sekretara tužilaštva o izgledu predmeta koji je naneo povrede opisanog od strane patologa "(2,5-3 cm. sirine, jedan mm. debljine, te nepoznate duzine), tuzilastvo to ne objavljuje da kako kazu ne uznemiravaju javnost".
Očito su to izmislili da opravdaju prikrivanje i prevare upravo sekretara, koja je potom imala problema sa nadređenima jer je saopštila tu informaciju. Sadržaj teksta pokazuje da je "pročitan" plan tužene da dođe do nekih mišljenja vještaka, tako što im neće poslati podatke o unutrašnjim povredama, pa se one posebno ističu, citiram: Pomenuta analiza kako mi se cini ima samo za zadatak da pronadje tragove krvi na zici, a ne da da odgovor na pitanja, da li je zica od 2 mm precnika mogla da nanese : 1. Povrsinsku ranu od 2 cm duzine i 3-5 mm sirine. 2. Probod grudne kosti, 2,5 cm duzine, i 1 mm sirine. 3. Povredu desne plucne arterije od 1 cm.
Vidljivo je da se pominje dimenzija od 2 mm prečnika žice, te da nije mogla proći kroz otvor od 1 mm, a tek mnogo kasnije se saznalo de je prava mjera čak 3 mm, (tek poslije 3 godine je tužilja dobila diskove sa fotografijama) a što je tuženoj RS i tada bilo veoma dobro poznato. Vezano za to se u dokaznom materijalu prilaže i dokument "Patoloski nalaz" koji sadrži šematski prikaz evidentiranih povreda i originalne snimke obdukcije, koje treba da analizira vještak patolog prilikom svjedočenja.
S obzirom da je tužilac Stjepanović pokazala očiglednu namjeru da sabotira istragu i ne dozvoli dostavu nikakvih dokaza koji bi to pokvarili, pokušano je podnošenje krivične prijave protiv nje, a što je tada dežurni tužilac Gruhonjić odbio da uradi, te naložio sudskoj policiji da izvede brata tužilje iz zgrade. Ovo je takođe dokaz da je još 2009-te bila na snazi zabrana pristupa srodnicima ubijene djevojčice. Prilog "Prituzba protiv Gruhonjica" nosi datum 22.12.2009. i na to nikada nije odgovoreno...
Tužena RS koja je tada spremala plan kako da lažira istragu, nije dozvolila da se već tada podnese prijava protiv tužioca Stjepanović, te 04.01.2010. šalje tužilji Budimki Bajo Bollin "Obavijest" na cijelih 10 (DESET) redova, u kojoj je ipak uspjela da napravi grešku. Izraz "obavještavam vas da neće narediti sprovođenje istrage", (umjesto neće se sprovoditi istraga) pokazuje da se ne radi o odluci tužioca Stjepanović, nego o uputi koju je dobila sa višeg nivoa, šta treba da napiše. Iako je rok za slanje 3 dana, tužilac Stjepanović to zadržava do 11.01.2010. i odmah "bježi" na odmor.
Tužilja Bollin je prilikom pokušaja uvida u spis, kako bi kvalitetno sačinila pritužbu i vidjela kakve je istražne radnje provela tužena RS, izbačena iz zgrade od strane sudske policije, (ulaz joj uopšte nije dozvoljen, jer je tog dana tužena RS, disciplinovala BN televiziji, upadom i pretresom, kako bi tokom cijele te godine reklamirala Dodik Milorada i pomogla mu da postane predsjednik RS). Saopšteno joj da će moći vidjeti spis po povratku tužioca Stjepanović za 12 dana, a s obzirom na rok od 8 dana za pritužbu, očito je da se tužena osim bezakonja koje je demonstrirala, još i izruguje tužilji, praveći je budalom. Tadašnji zastupnik tužilje g. Tomić je bio službeno u Hagu, te je tužilja podnijela pritužbu bez ikakvog uvida u spis. Nekoliko dana potom on se vratio i imao pristup spisu, dobivši i kopiju mišljenja trasologa u kome se i ne pominju unutrašnje povrede, a čak ni tako ne potvrđuje da je žica uzrok površinske rane.
Hronološki tada dolazi do ključnog otkrića, koje je izazvalo najveći šok za tužilju od ubistva ćerke, a to je torba koju je tužena RS sakrila. Na prilogu "Zagubljeni dokazi" vidljivo je nekoliko fotografija koje pokazuju da tužena RS, ne samo da nije nikada pomenula tužilji, da je kaiš dvostruko presječen, niti je ustanovila kako je do toga došlo i gdje je nestao dio, nego je materijalni dokaz oprala benzinom ili nekom drugim hemijskim sredstvom, kako bi uklonila tragove materije sa njega.
SLIKA TORBE NA KOJOJ SU VIDLJIVA OBA DJELA PRESECENOG KAISA

ISTA TORBA SLIKANA ODOZGO, GDJE JE TAKODJE VIDLJIVO DA JE POMENUTI KAIS PRESECEN

OLOVKOM JE OZNACENA ALKA, GDJE JE PRESECENI KAIS BIO PRICVRSCEN
U KRUPNOM PLANU SU OBA DJELA PRESECENOG KAISA

NA SLICI JE VIDLJIVO DA OSTATAK KAISA JEDVA DOSEZE ALKU, ZA KOJU JE BIO PRICVRSCEN

Više slika jasno vidljivih detalja se nalazi na disku u folderu "Torba". Šta je bilo na kaišu tužilja ne mora da dokazuje. Dovoljno je to što ima dokaz da je tužena RS materijalni dokaz sakrila i oprala, ali sa obzirom na sve druge činjenice, vjerovatno se radilo o tragovima masti koje je nanijela jedna od traka kamiona, kojima je španerom utegnut rezervoar.
Prilog "Gdje istina lezi" predat je u OT Bijeljina 01.10.2010. a osim pismenih argumenata sadrži i slike metalne trake koja u dlaku odgovara dimenzijama povreda na unutrašnjim organima, koje je konstatovao patolog. Tužena RS naravno nikada nije htjela da pruži tužilji bilo kakvo objašnjenje ni za jedno postavljeno pitanje. Nekoliko fotografija metalne trake se nalaze na disku u folderu "Traka".
Još jedan detalj, koji je "promakao" tuženoj RS je paralelan trag na asvaltu ispred kapije AD "Univerzal". Na 15 slika unutar foldera "Tragovi" na disku je vidljiv dvostruki trag, nastao vučenjem nekog matalnog predmeta po asvaltu.
Tuženoj je pismeno iznesena mogućnost da je do smrti Ivone Bajo došlo pošto je jedna od traka kojima je rezervoar kamiona bio našpanovan pukla i kao ispaljena iz puške probola grudni koš djevojčice, a rezervoar je jednim krajem zagrebao po asvaltu. Da li su ovi tragovi nastali baš tog dana tužilja ne može garantovati, ali je očito da se nekada pred ulazom desilo upravo to da je nekim vozilom par metara vučen težak metalni predmet koji je na dvije tačke, (šarafa ili lima) strugao po asvaltu. Podnesak u kome je to opisano je predat u OT Bijeljina 16.06.2010, (prilog "Okruznom Tuzilastvu u Bijeljini") poslije čega je tužilja namjeravala lično dostaviti, još neke dokaze, sa posebnim akcentom na audio snimak razgovora sa portirom i trasologom te dokaze da je u danu ubistva, kamion koji je pobjegao sa lica mjesta u stvari švercovao neku robu. No tužena RS, koja je prethodno falsifikovala materijalne tragove sa terena, prala dokaze benzinom i prikrivala unutrašnje povrede od vještaka, nije imala namjeru raditi po zakonu, te je slagala tužilji da predmet nije u nadležnosti OT Bijeljina, zabranila joj pristup, uhapsila i držala 5 sati u zarobljeništvu, nezakonito, što će biti kasnije detaljnije opisano.
Ovde sada i nije uopšte bitno da li je do povređivanja Ivone Bajo zaista i došlo na taj način što je pogođena nekim metalnim djelom prilikom pucanja jedne od traka kojima je bio učvršćen rezervoar, nego da je tužena RS, odbijala svaki razgovor ne samo na tu nego na bilo koju temu, znajući da nema objašnjenje, za stanje u kome se torba nalazi i njeno sakrivanje, da nemaju nijedno vještačenje koje potvrđuje da je bilo koju unutrašnju povredu napravila žica na korpi, te brojna druga neslaganja i falsifikovanja. Poseban problem za tuženu je bila audio izjava trasologa o tome da NEMA POJMA niti o jednoj unutrašnjoj povredi, te je gestapovskim metodama izbacivala tužilju i zastupnika prilikom pokušaja da dođe do snimaka obdukcije ili ostvari bilo koje drugo pravo u OT Bijeljina primjenom usmene fašističke naredbe da:
ZDENKU BAJO, BUDIMKI BAJO I SVIM SRODNICIMA (UBIJENE IVONE BAJO), NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA.
Stoga tužilja otkrivši mnoge nelogičnosti i ne dobivši nijedan odgovor od tužene angažuje nezavisnog vještaka dr. Blažanović Antu, dostavivši mu sve podatke, kako o unutarnjim povredama, tako i fotografiju dotad sakrivene torbe, te dana 21.05.2010. dostavlja njegovo mišljenje uz podnesak, (prilog "Uz Blazanovicevu analizu"). Tužena je tada konstantno preko Sudske policije, iznosila laži da OT Bijeljina nije više nadležno za slučaj, te je tužilja putem zastupnika zatražila pojašnjenje podneskom "Okruznom tuzilastvu" od 18.06.2010. jer nadležni tužilac Stjepanović nije reagovala niti na jedan ranije dostavljeni dokaz ili dokument, a "Zahtjev tuziocu" od 30.04.2010. je samo jedan od njih.
Putem zastupnika tužilja Bollin dana 30.07.2010. obavještava podneskom Ured Glavnog okružnog tužioca o nezakonitim radnjama tužioca Stjepanović, novim dokazima i namjeri da doputuje iz Ciriha i razgovara o već pokrenutim i novootkrivenim temama, što je vidljivu u prilogu "Obavjestenje i zahtjev" koji je važno u cjelosti pročitati na pretresu.
Iako je dakle tužena bila obavještena o ozbiljnim dokazima da je izvršeno više krivičnih djela, umjesto da pruži objašnjenje majci kojoj su ubili jedino dijete u vezi torbe, laži portira, tragova krvi, unutrašnjih povreda... pravi se plan da se tužilja Bollin otjera lažima, a kada to nije uspjelo tužena RS je zarobljava i izvodi pred sud. U prilogu "Zahtjev sudske policije" poslije laži da je glavni tužilac zauzet, (saopšteno nam je "da nemaju ništa novo da nam kažu") pozivaju se na član 7 ZOP-a koji glasi "Lišenje slobode i jemstvo kao obezbjeđenje prisustva i plaćanja novčane kazne" a s obzirom da nije dobila nikakvu potvrdu o tome i nije joj dozvoljeno da pozove advokata, uz opasku da sudska policija uopšte nije imala ovlasti za podnošenje zahtijeva, zaokružuje se totalno bezakonje tužene RS. dalje u tekstu se jasno navodi laž da OT Bijeljina nije više nadležno za predmet. Zahtjev se završava dodatnim lažima o nekom prijemu i razgovoru sa Gruhonjićem što se nikada nije desilo, no i nije važno za ovu parnicu.
Dokaz da je tužilja bila u zarobljeništvu i da su joj uskraćena prava je i "Zabilješka 1420-10". Istina i ona nije baš sasvim tačna, jer tužilja nije tražila da je primi sudija, a i zašto bi, nego da joj se dozvoli da pozove advokata, koga bi obavjestila o svemu i dala mu uputstva u vezi leta avionom. Samo suđenje i stav postupajućeg sudije da nema namjeru ostajati dugo poslije 15 sati i omogućavati ispitivanje svjedoka je u svemu tome i najmanje bitan, jer je tužena bila spremna na sve, otme zakonom garantovana prava, čak i da drži tužilju u zarobljeništvu, samo da ne bi objašnjavala kako je ćerka tužilje izgubila život po njihovom zaključku i zašto se to ne uklapa u činjenično stanje. Prilog "Analiza mjesta zlocina" je kratak sažetak u kome se vidi da je tužena pokušala falsifikovati tragove krvi, sa terena i predstaviti da su nastali poslije pada, a mišljanja vještaka su u suprotnosti sa zaključkom tužene. Ovaj dokument će biti korišten prilikom ispitivanja svjedoka ukoliko tužena ne bude sabotirala parnicu u tom segmentu.
Tužilja Bollin, iako je uvjeravana da tužena RS laže u vezi nadležnosti predmeta Ivona Bajo, ipak je to htjela provjeriti, te je iz Ciriha pozvala OT Doboj i od glavnog okružnog tužioca dobila podatak da to nije istina. Nastavak raskrinkavanja laži tužene RS uslijedio je narednog mjeseca, (prilog "Zahtjev za informacije 20.09.2010.") kojom se traži kopiranje naredbe o prenosu nadležnosti u OT Doboj. Prilog "Odgovor 12.10.2010." pokazuje da se odgovara nešto što nije ni pitano, a da tada bukvalno poslije 10 mjeseci maltretiranja, šikaniranja i diskriminacije, te konstantnih laži o prenosu nadležnosti, sada tužena hladno kaže da je predmet završen, kao da to tužilja ne zna. Nove dokaze, dostavljene dokumente i obavještenja koja ukazuju na izvršenje krivičnih djela vezano za taj slučaj se ne pominju. Iako je od tada prošlo 3 godine, a od predavanja prvih fotografija materijalnog dokaza skoro 4, još nijedan organ tužene RS nikada nije ne samo pružio objašnjenje o tome zašto je torba u takvom stanju, nego se taj dokaz i ne pominje nikada u bilo kom dokumentu tužene, osim Naredbe Specijalnog tužilaštva koje će takođe biti prezentovana kao dokaz.
No prije toga tužilja dokazuje da je osim usmenog razgovora i kakvog takvog objašnjenja, koga nije bilo pokušavala i pismeno da dobije podatke i dokumente koristeći se pravom iz ZOSPI-a, što je tužena RS takođe ignorisala. To su prilozi "Zahtjev za informacije 02.02.2010, Zahtjev za informacije 15.02.2010, Zahtjev za informacije 17.03.2010, Zahtjev za informacije 15.11.2010, Zahtjev za informacije 10.12.2010, Zahtjev za informacije 16.12.2010, Zahtjev za informacije 25.02.2011, Zahtjev za informacije 10.09.2012."
Prilog "Odgovor tuzilastva 31.08.2012." pokazuje da je tužena RS demonstrirala bezakonje i kriminal, diskriminišući tužilju konstantno 3 godine, nikako ne dopuštajući da tužilja dobije snimke obdukcije. Dokaz da je tužena konstantno pisala laži je to što nema nijedan dokument u kome se podnosiocu zahtijeva omogućava kopiranje bilo čega, sve do septembra 2012-te kada se to konačno odobrava. Prilog "Rjesenje 12.09.2012." to dokazuje. Na diskovima pod stavkama 3 i 4 pomenutog rješenja se nalaze snimci koji su prezentovani kao dio dokaza u ovoj parnici, i pokazuju zašto se to gestapovskim metodama prikrivalo od tužilje. Dovoljno je reći da je zastupnik Budimke Bollin Bajo u prethodne 3 godine više od 150 puta uzalud dolazio da ostvari pravne interese tužilje, u čemu je sprečavan na sve načine pa i hapšen. Tek po jasno izraženoj "prijetnji" da će dolaziti svaki dan sa slikom materijalnog dokaza ubistva pred zgradu i pokazivati je zaposlenima i prolaznicima, tužena RS bira manje zlo i odobrava kopiranje diskova tužilji...
Podsjetimo sada na razgovor sa trasologom, kome se kaže da: "pošto nanosi ranu na tijelu, onda taj predmet, probija prsnu kost. Da li vam je to poznato.? V : Otkud zaboga ?- pa nemam pojma...". Potom se pominju i sve druge povrede, torba, kamion ITD, na šta vještak kaže: "V : Čak i mi ovo što razgovaramo ja uzimam s izvesnom rezervom, jer to su vaše reči, ja to još nisam video."
To su dakle istražne radnje koje je sprovela tužene RS. Sakrili su sve podatke o unutrašnjim povredama od vještaka i u njegovom mišljenju se uopšte ne pominju, a kamoli da se određuje po tome da li ih je mogla napraviti žica, a kada je shvatila da je tužilja prozrela njihovu kriminalnu aktivnost, službenici tužene gestapovskim metodama sprečavaju da tužilja dođe do fotografija, kojima bi dokazala izvršena krivična djela. U tu svrhu je poslužila i lažna prijava za "Ugrožavanje sigurnosti" protiv Zdenka Baje, prikazivanje cijele porodice kao narkomana i ludaka, kojima treba zabraniti pristup po svaku cijenu.
Tužilja u parnici neće iznositi svoje stavove o tome da li je ikada bilo nekih prijetnji bilo kome, nego se u tu svrhu prilaže dokaz "Odluka po laznoj prijavi" u kojoj postupajući tužilac poslije DVIJE I PO GODINE istrage zaključuje da nema elemenata krivičnog djela. Da je bilo ne bi trajalo duže od mjesec dana, no da vidimo kakve je posljedice ta lažna prijava imala na tužilju. U prilogu "Naredba" vidljivo je da se naređuje pretres i odnošenje računara da bi se navodno pronašli dokazi da su nekome pismeno upućene prijetnje, a tekstovi tih "prijetnji" odnosno pisama i mejlova su već predati, odnosno bili su u posjedu tužene RS. Ako su nekome zaista upućivane prijetnje, onda je tužena imala dokaz u samim porukama i nije joj potreban računar da traži te dokaze. Jedan od ciljeva je bio da se tužilji otmu dokazi o krivičnim djelima tužene, konkretno u prethodnih 50 dana su objavljene fotografije dotad sakrivene torbe i tražio se stav tužilaštva. Kako ga nije bilo ni na pismene zahtijeve, odgovornima je poslata poruka da se smatraju saučesnicima i da će protiv njih biti podnijeta krivična prijava ukoliko ne kažu za čije su interese radili, inače će završiti u zatvoru, a svim drugim tužiocima je o tome poslata informativna poruka u skladu sa članom "Obaveza prijavljivanja krivičnog djela" iz ZOKP-u. Shvativši da su otkriveni pravi se plan da se tužilji otme računar sa dokazima i da se uplaši kako ona tako i njena porodica. Osim samog pretresa prostorija, vršena su presretanja, legitimisanja, pretresanja osoba, nadzor kontakata i komunikacija, te danonoćna straža u 3 smjene, ispred kuće porodice tužilje. Kako je ustanovljeno da za te radnje nikada nije izdata naredba, taj teror će se dokazivati izjavama svjedoka i dokumentima u prilogu.
Prilog "Mejlovi" pokazuje da je i sama tužilja bila nadzirana, a tada nije moglo biti ustanovljeno da li je za to izdata naredba, s obzirom na rokve za "Posebne istražne radnje". Konačno je od Okružnog suda (prilog "Odgovor okruzng suda") 15.06.2012. stiglo razjašnjenje i konačna potvrda da je neko nezakonito nadzirao porodicu tužilje i njihove komunikacije. Jedino zakonito je bio pretres, za šta postoji naredba iako nije bilo nijednog osnova za to, a iz odluke OT Doboj po tom predmetu se vidi da nema ni pomena o računaru, koji je odnesen. Isti, (inače vlasništvo tužilje koji je koristio njen brat, vraćen je u decembru 2010, bez kontrola prilikom prijema iako je to traženo pismeno i od suda i OT Bijeljina, sa praznim hard diskom. Srećom dokazi o krivičnim djelima su ranije izneseni na diskovima izvan zemlje putem više osoba sa uputama da se dostave Interpolu i da su ni pod kojim okolnostima ne šalje nikakva povratna informacija o tome u Bijeljinu, telefonom, pismima ili internetom, te da se sve važne poruke o tome saopštavaju isključivo usmeno...
Sa polaznom pretpostavkom da iza svega stoji organizovana kriminalna grupa, a ne tužena RS, podnesene su tužbe protiv svih čija je sigurnost bila navodno ugrožena, osim g. Kerović Ranka, koji je potvrdio da sa tim nema nikakve veze i da ne zna zbog čega su ga u to "ubacili". Postoji audio snimak tog razgovora, ali nije bitan za ovu parnicu, jer mu je svrha dokazivanje krivičnog djela podnosilaca lažne prijave i biće korišten u krivičnom postupku. Sekretar tužilaštva nije smjela lično da se izjasni po tom pitanju te je protiv nje podnesena taktička tužba sa odštetnim zahtjevom od 10 KM isključivo da bi se došlo do dokaza da je prijava bila lažna i bez njene dozvole, što se vidi u prilogu "Izjava sekretara" iz predmeta 80 0 mal 035904 11 mal. Tužbu protiv Kovačević Novaka i Danice Stjepanović je sabotirao sudija Destanović, zahtijevajući da podnosilac sam okarakteriše postupke tuženih kao službene radnje, čime bi izgubio spor zbog primjene člana " Odgovornost pravnog lica za štetu koju uzrokuje njegov organ" iz ZOO, a tužba protiv direktnih podnosilaca g. Gruhonjić Muhameda i Debeljević Milorada je pokazala da iza cijele terorističke akcije i bezakonja stoji upravo RS. Naime u odgovoru na tužbu g. Debeljević kaže da su svi navodi izmišljeni i to podvlači dva puta, što se vidi u prilogu "Odgovor Debeljevica".
Pošto je tužilac u toj parnici (Zdenko Bajo) dostavio potom sudu kako izjavu sekretara, tako i dokument u kome se navodi da se radi o razgovoru, (usmenoj prijavi u prilogu "Teodorovic zabiljeska") a ne službenom postupanju, uhvaćeni u laži i potpuno raskrinkani krivci vrše pritisak na sudiju Mićića, te mu drugo tuženi g. Gruhonjić omalovažavajući njegovu stručnost i znanje, nalaže da utvrdi grešku PASIVNE LEGITIMACIJE, jer on navodno NIKADA ne može biti odgovoran ni krivično ni parnično, da neće dolaziti na rasprave nego će koristiti druge metode...
U prilogu "Presuda za laznu prijavu" na drugoj strani uokvireno pravougaonikom, vidi se da tužena RS putem suda legalizuje kriminal koji su počinila fizička lica za svoje interese i usvaja njihove prigovore.
ZA DOGAĐAJE KOJI SU "IZMIŠLJENI" I U KOJIMA TUŽENI KAKO TVRDI NIJE POSTUPAO, DAKLE TUŽILAC JE SVE SLAGAO, TUŽENA RS IZVLAČI ZAKLJUČAK DA SU SE DESILI, I TO POTPUNO REGULARNO, IAKO NE POSTOJI NIJEDAN DOKUMENT SA POTPISIMA TUŽENIH, KOJI UKAZUJE NA SLUŽBENO POSTUPANJE!
Tužilja Bollin nije direktno učestvovala u ovim događajima, no teror kojim je bila izložena njena porodica, poseban nadzor, (čak i njenih komunikacija) je uticao na nju, a povod za sve je bio plan da se otmu dokazi do kojih je došla. Da je njena jedina ćerka ubijena i da su to prikrili službena lica tužene RS, čak tako monstruozno da su sakrivali materijalne dokaze i prali ih benzinom. Proglašavajući lažnu prijavu dvojice građana, koji su uhvaćeni sa dokazima u laži, za službene radnje tužena RS je sama preuzela odgovornost, za sve negativne posljedice u periodu od marta 2010-te nadalje, kada su joj oduzimana zakonom garantovana prava prilikom pokušaja da ih ostvari lično ili putem zastupnika.
Prilog "Zabilješka 73-11" pokazuje da je sudska policija opisala SKORO SVAKODNEVNE dolaske uz laži da je porodica Bajo nekorektna, a posebno da ih je neko primao. Za skoro 4 godine tužilja je primljena samo jednom kod tužioca Stjepanović, kada joj je ista rekla da NEMA odgovor za stanje torbe, tragove krvi prije pada i slično, a zastupnika Zdenka Baju, niko nikada nije primio i o tome je vidljivo u nastavku dokumenta ne postoje zapisi, niti je odgovoreno na pismene zahtjeve po ZOSPI-a. Umjesto da tužilji pruži odgovore, sasluša izjave i analizira dokaze do kojih je došla, tužena RS je nju i porodicu opisivala kao grupu ludaka i primitivaca, namjerno sakrivajući činjenicu da su donosili materijalni dokaz ubistva, koji su svi vidjeli, a naređeno im je da o tome ne pišu. Takođe je vidljivo da su Osnovni i Okružni sud, kao organi tužene, postupali sa zastupnikom tužilje kao i sa ostalim građanima, dok je OT Bijeljina odbijala svaki kontakt, isključivo zbog toga što je od njih traženo da odgovore usmeno ili pismeno na više pitanja tipa: ODAKLE TRAGOVI KRVI PRIJE PADA, KO JE PRESJEKAO KAIŠ TORBE, GDJE JE NESTAO DIO, ZAŠTO JE BOJA SA KAIŠA OPRANA, ZAŠTO TRASOLOG NEMA POJMA O TOME NITI O PROBODIMA KOSTI, ARTERIJE I DUŠNICE, ZAŠTO JE PORTIR IZMJENIO PRIČU, ŠTA JE BILO U 3 NESTALA PAKETA, KOJE JE DOVEZAO KAMION PRIJE BJEGSTVA. GDJE SU SNIMCI OBDUKCIJE ???
Stoga je tužilja prvobirno i ponudila tuženoj RS nagodbu, smatrajući da su za prikrivanje ubistva odgovorni pojedinci, te joj o tome dostavila dokaze. U prilogu "Ministarstvo pravde", vidi se da se obećava obavjest tužilji do koje nikad nije došlo. Ono što se ne vidi je to da je tužilja Bollin ponudila tuženoj RS da joj isplati samo 1000 KM troškova za dan kada je zarobljena i propustila plaćeni let, uz obavezu tužene da pokrene istragu na osnovu dostavljenih dokaza. Kako to nije učinjeno i nikada tužilji nisu dati odgovori na postavljena pitanja bila je prinuđena da svoja prava štiti ovom tužbom.
"Zabilješka 401-10", sačinjena još 08.03.2010. pokazuje da OT Bijeljina blokira pristup, pošto im je mjesec dana ranije predato više snimaka torbe oprane benzinom i sakrivene iz istražnih radnji, (što namjerno nije uvedeno u zabilješci iako je snimke dobila i sudska policija). Umjesto toga zastupnik tužilje se opisuje kao rastresena osoba i insinuira se nasilje. To što je tužilji ubijeno dijete i ona zahtijeva odgovore zbog sakrivanja dokaza, očito je za autora sitnica, a za sve bi najbolje bilo da tužilja zaboravi na ubijeno dijete i više nikad ne dođe u OT Bijeljina.
Ono što nije shvaćeno je da je tužilji potreban dokaz ovog bezakonja tužilaštva, a što je jasno rečeno sudskoj policiji. TUŽILJA ZAHTIJEVA DA JOJ SE OMOGUĆI OSTVARENJA ZAKONOM I USTAVOM GARANTOVANIH PRAVA I NEĆE SE UDALJITI DOK SE TO NE OSTVARI ILI DOK JE NE UHAPSE. Nije to bila želja tužilje, jer sve što traži je istina i odgovori na dokaze koje je predala, no tužena RS je umjesto da pruži objašnjenje majci kojoj je ubijeno jedino dijete, ako ga ima, uhapsila tužilju Bollin, jer objašnjenja nema. Tako je tužilja došla do dokaza na šta je sve spremna tužena RS da bi prikrila ubistvo, u slučaju procesa pred sudom u Strazburu, a s obzirom na ranije iznesene dokaze, da se nije suprotstavljala fašističkim naredbama tužene RS ista bi putem svojih službenika bezočno lagala da se ti događaji nisu ni zbili, da nikada niko nije dolazio niti dostavljao dokaze.
Tako je i došlo do nezakonitog hapšenja tužilje 10.08.2010. poslije bezočnih laži da OT Bijeljina nije nadležna za slučaj, a u narednom periodu je nastavljena blokada pristupa zastupniku tužilje, za šta su predočeni dokazi, a to se vidi i u prilogu "Zabiljeska 1173-11". No kako tužilja tada nije imala ništa od ovih dokaza, u cilju pribavljanja istih, zastupnik tužilje je odbio naredbu da napusti zgradu jer mu nije omogućeno da zastupa prava tužilje i preda dokaze i prijavu na zakonom propisani način. Tako je na suđenju za navodni prekršaj "Zapisnik 80 1 Pr 004323 11 Pr" svjedok sudski policajac prvi put javno otkrio kako glasi naredba koja se tajno primjenjuje još od 2009-te prema porodici Bajo.
ZDENKU BAJO, BUDIMKI BAJO I SVIM SRODNICIMA (UBIJENE IVONE BAJO), NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA
Tužena RS je hladno prešla preko tog bezakonja i legalizovala fašistički postupak prema porodici ne zaštitivši prava, na šta je obavezna članom 5 ZOS-a. Ono što je za ovu parnicu bitno je to da svaka radnja diskriminacije prema zastupniku tužilje prilikom zastupanja njenih interesa je u stvari diskriminacija prema njoj, a osim odnosa koji tužena RS demonstrira prema tužilji, to je nastavak monstruoznosti prema ubijenoj osmogodišnjoj djevojčici. Kratko rečeno: UBILI SMO DIJETE PRILIKOM ŠVERCA, VRLO VAŽNO, SREDIĆEMO TO, SAKRITI TRAGOVE, OPRATI BENZINOM, PREVARITI VJEŠTAKE, A TU STOKU, (TUŽILJU I NJENU PORODICU) ISTJERAJTE NAPOLJE KAD GOD DOĐU SA NEKIM DOKAZIMA.
Važno je da sud shvati kako tužilja doživljava tretman tužene prema njoj za ove 4 godine, a što i nije samo subjektivan osjećaj, jer u stvarnosti i jeste tako. Bahati državni službenici, korumpirani od strane mafije su se upravo tako ponašali prema tužilji i što je mnogo gore, prema djetetu čije ubistvo prikrivaju.
Prilog "Zabiljeska 1292-12" od 05.09.2012. pokazuje da tužena nije imala namjeru predati tužilji snimke tražene prethodne dvije i po godine, lažući da će odgovoriti, a u ranije predočenom dokumentu "Odgovor tuzilastva 31.08.2012." vidljivo je da se izruguje naporima da se dođe do istine, ne odobravajući uvid i kopiranje. Stoga je zastupnik tužilje braneći svoja prava prema članu 48 Ustava RS, a u vezi sa kršenjem prava iz člana 16 ustava RS, ponovo odbio naredbu da se udalji i postavio na sebe sliku materijalnog dokaza ubistva sa komentarima, kao jasan znak zašto tužena RS zabranjuje pristup porodici BAJO.
ZATO ŠTO JE PRIKRILA UBISTVO JEDNOG DJETETA I OTKRIVENA JE U TOME.
Fašističke postupke koji se 4 godine primjenjuju prema porodici ubijene djevojčice tužena je pokušala opravdati psihičkim poremećajem zastupnika tužilje, odnosno opisujući ga kao narkomana, ludaka, manijaka ili šta već. Na izraženi stav da nije on taj koji čini prekršaj, nego sudska policija krši prava garantovana Ustavom, sudski policajac je rekao: OVDE SI MI SE VEĆ POPEO DOLAZEĆI SVAKI DAN, (pokazujući na glavu). NE TREBA TI DATI NIKAKVA PRAVA, NEGO TAKVE KO ŠTO SI TI TREBA ZATVORIT NA SOKOLAC.
Tužilja je još od 2010-te znala da se porodica Bajo opisuje kao grupa ludaka i time opravdava fašistički tretman, ali ova zabilješka je i očigledan dokaz toga. Da bi taj opis bio uvjerljiv niko nije smio ni da pomene u zabilješkama sliku materijalnog dokaza ubistva nijednom od 2010-te nadalje. Formalno za tuženu RS i njene organe taj dokaz i ne postoji i niko ga nikada nije ni dostavio, te je dio plana zastupnika tužilje bio i to da MUP RS oduzme tu sliku, kako bi postala sastavni dio nekog spisa i jednog dana to bio dokaz ko je sve i kako prikrivao ubistvo, a računalo se i da će neki odgovoran službenik poštovati obavezu iz ZOKP-u.
Sve to je dakle bilo neophodno da se uradi kako bi tužilja dobila snimke obdukcije svog jedinog djeteta, a koje je tužena RS prikrivala, jer dokazuju, kakve sve povrede su evidentirane, a o istima trasolog citiram: NEMA POJMA...
Prilog "Obavjestenje" predat 21.08.2012. koji je sudski policajac Maksimović izvršavajući naredbu prethodno zgužvao i pošao da baci u kantu za otpatke, pokazuje koliko su to psihički poremećeni tužilja, osnosno njen zastupnik. Ni citiranja prava iz zakona niti navođenje onoga što se traži u okviru zakonom garantovanih prava, nije bilo dovoljno da tužena RS poštuje taj isti zakon. Kako je jasno navedeno i šta će zastupnik učiniti ako se ne budu poštovala prava, pripadnici tužene prave plan da to izbjegnu i nastave sa prikrivanjem zločina, što je opisano u zabilješki 1292-12.
Vidljivo je da se traže i podaci o krivičnim prijavama protiv portira i Univerzala, gdje je prilikom ubistva Ivone Bajo švercovana roba, što tužena RS nije htjela da dostavi. U prilogu "Zahtjev 08.01.2013." savršeno jasno se navodi da su podaci o tim prijavama potrebni za parnicu sa Univerzalom, gdje bi se dokazivala prikrivanja i laži službenika Univerzala u danu ubistva. Na taj zahtjev tužena RS nikad nije odgovorila, a potom je putem Osnovnog suda odbila da naredi dostavu podataka o tim krivičnim prijavama, pružajuži tako pomoć svom poslaniku, vlasniku AD Univerzal i svima onima koji su učestvovali u prikrivanju šverca.
Prilog "Oprani novac" ukazuje na motive tužene RS i na to šta je toliko vrijedno u 3 nestala paketa da je zbog toga bilo potrebno prikrivati ubistvo Ivone Bajo. To je samo jedan od članaka iz štampe koji razotkriva višegodišnje pranje novca narko mafije preko Bobar banke istog većinskog vlasnika kao i firme gdje je švercovana roba, a čiji je suvlasnik tužena RS. Ništa naravno od toga ne bi uradila policija RS da nije stagao materijal posredstvom Interpola, a za šta postoji i zasluga tužilje koja je putem više posrednika upućivala dokaze stranim istražnim organima.
Prilog "Banke i RS" pokazuje procenat vlasničkog udjela na kraju 2010-te u Bobar i BIB banci, koja je poznata po ulozi u pljačkanju AD Birač, za šta su u OT Bijeljina imali podatke još prije 6 godina. Pranje novca narko mafije, preko Bobar banke i krijumčarenje prilikom koga su ubili jedno dijete, a sve pod zaštitom i logistikom OT Bijeljina zaokružuje opus aktivnosti tužene RS, koja nema nijedan atribut države, ali zato ima sve karakteristike "Zločinačke organizacije" na način opisan u KZRS.
Poslije završetka saradnje sa advokatom Tomićem, tužilja je preuzela izjave svjedoka, koje je imao i između brojnih drugih nepravilnosti uočila i dokaze o krijumčarenju, te je preko drugog zastupnika pokrenula pravne korake da se to istraži. Kako tužena RS, preko svog specijalizovanog organa za gonjenje počinilaca krivičnih djela "nije primjetila" da su u danu ubistva Ivone Bajo, vozači kamiona dovezli prema njihovim iskazima 4 paketa, a po izjavi direktora, ujutru je magacioner zatekao samo PAKET, što znači da su 3 paketa nestala, podnesene su krivične prijave prvo protiv portira kao fizičkog lica, dana 24.06.2010. (prilog "Prijava protiv Blagise"), a pošto nije bilo nikakve reakcije tužene, po ovoj prijavi, nego je naprotiv uhapsila tužilju početkom avgusta da bi je spriječila dostaviti dodatne dokaze, podnosi se i "prijava protiv AD Univerzal", 02.12.2010. U tim prijavama su opisane sve nesporne činjenice i iznesena pretpostavka da je povređivanje Ivone Bajo nastupilo kao posljedica pucanja jedne od traka, kojima je vezan razervoar, te na kraju izneseno da postoje još neki podaci koji se žele saopštiti. Radilo se o neslaganjima u broju paketa, što tada namjerno nije upisano, kako bi tužena pokazala, da li će saslušati o čemu se radi i prije svega dati odgovore na more ranije postavljenih pitanja ili će zaštititi krijumčare. S obzirom da odluka o nesprovođenju istrage nikada nije dostavljena, da se na zahtijeve o tome nikada nije odgovorilo, uz uobičajenu zabranu pristupa, ostaje samo jedna mogućnost, a to je da je tužena sakrila krivične prijave, odnosno "GREŠKOM" ih ubacila u neki drugi spis, tako da "I NIJE SVJESNA" postojanja istih...
Zaštitu organizovanog kriminala je potom nastavila tužena putem Osnovnog suda, postupajuća sudija Marković, koja nije dozvolila ispitivanje portira, niti bilo kakvo izvođenje dokaza, pošto je odbila SVE priložene dokaze. Na kraju je u obrazloženju presude falsifikovala i Obavještenje OT Bijeljina od 04.01.2010. te tekst tužbenog zahtijeva. Na to je prije svega ukazano odgovornim i časnim državnim službenicima putem ZOSPI-a, (prilozi "Zahtjev sudu A" i "Zahtjev sudu B") u kojima se jasno vidi šta je falsifikovano sa ciljem da se pomogne vlasniku AD Univerzal. Kako se radilo o nepostojećim dokumentima, odnosno falsifikatima, nadležne službe ih nisu mogle pronaći, te je pismeno Predsjednik Osnovnog suda, pozvao zastupnika tužilje. Tom prilikom je i razjašnjeno da je osnovni cilj bio da se predsjednik, (čiji dosadašnji rad i pristup odgovornom poslu, tužilja smatra izuzetno profesionalnim) upozna sa bezakonjem koje čine pojedine osobe.
Zbirno gledano tužena RS je preko 3 godine sakrivala prijave vezane za krijumčarenje, istovremeno diskriminišući tužilju, koja je imala i druge dokaze o tome, tako da je prijava podnesena i u KT Sarajevo, (predmet T09 0 KTA 0034144 13). Da li je zahvaljujući tome došlo da otkrića povezanosti tadašnjeg direktora AD Univerzal S.B. koji je uhapšen aprila 2013-te, kao osumnjičeni za pljačku banke, tužilja u ovom trenutku ne zna, jer je istraga u toku. Ono što je jedino jasno je to da je tužena RS činila sve da bi onemogućila tužilju u dokazivanju istine i ostvarenju svojih prava, istovremeno štiteći počinioce krivičnih djela, što su otkrivali drugi istražni organi, prvo pranje novca, a potom i pljačka.
I na kraju važno je istaći da je neki odgovorni službenik dostavio materijal, (koji je zastupnik tužilje Bollin slao na sve adrese) Specijalnom tužilaštvu RS. U prilogu "Naredba KTA-ST-122-10" specijalni tužilac ukratko opisuje događaje koji su relevantni i za ovu parnicu. Važniji djelovi su uokvireni pravougaonicima, a posebno ističem pasus:
"Zdenko Bajo navodi da je materijalni dokaz, odnosno torbu koju je na sebi imala ubijena djevojčica, presječenog kaiša sa dijelom koji nedostaje, tužilac Stjepanović Danica ili neko drugi oprala jakim hemijskim sredstvom, kako bi se uklonili svi tragovi koji ukazuju na ubistvo, te nije prihvatila rezultate autopsije i konstatacije patologa, naloživši nova vještačenja, masakrirajući podatke sa autopsije, te pokušavajući obmanuti stručnjake, istima dostavila radi vještačenja samo slike površinske povrede, dok o unutrašnjim povredama, koje su po podnosiocu prijave, dovele do smrtnog ishoda nije obavijestila, niti upoznala vještaka."
Na kraju se na strani 5 naredbe objašnjava zbog čega se neće sprovoditi istraga:
"Zbog svega prethodno navedenog, obzirom da ovom tužilašvu nije dostavljen niti jedan materijalni dokaz koji bi u odredenoj mjeri potvrdio navode iznesene u prijavi, to je tužilac donio odluku da se istraga neće sprovoditi, jer ne postoje dokazi koji bi upućivali na postojanje osnova sumnje da je od strane prijavljenih lica učinjeno krivično djelo na način kako je to podnosilac prijave naveo."
Očito da onaj ko je dostavio dokumente specijalnom tužilaštvu nije imao ili nije htio da pošalje i disk sa fotografijama, te zastupnik tužilje Bollin to čini uz svoju pritužbu, (prilog "Prituzba specijalnom tuzilastvu") u kojoj se navode sve važne činjenice i što je najvažnije, vidi se da je poslat disk sa dokazima, kojin su bili neophodni da tužilac pokrene istragu. No u odluci Kolegija Specijalnog tužilaštva, nema ni riječi o dostavljenim dokazima, nego se pritužba odbacuje kao neosnovana, takođe bez ijedne riječi obrazloženja.
No ono što je vidljivo je datum kada je zaprimljena pritužba, a to je 25.02.2011. To je bio petak, a poslije neradnog vikenda u štampi se pojavila informacija da predsjednik tužene namjerava predložiti ukidanje tog tužilaštva, (prilog "Ukidanje tuzilastva"). Zanimljivo je da izvorni članak lista PRESS iako se pojavljuje u internet pretragama više nije dostupan za pregled, te je ova kopija preuzeta sa druge stranice. To naravno nije prvi put da predsjednik prijeti svakome čija mu se aktivnost ne dopada, iako nema ovlaštenje za to. U zemlji gdje je navodno nezavisno pravosuđe, posljednji primjer je bila prijetnja da će zbog "špekulativne odluke" sutkinje, "koju treba da bude sramota" predložiti ukidanje ili izmještanje suda i da će Vlada tužene RS, (u čiji rad takođe nije nadležan da se miješa) nastaviti sa radom, bez obzira na sudove...
Koliko je prijetnja predsjednika tužene RS izrečena javno 28.02.2011. uticala na Specijalno tužilaštvo, da "NE VIDI" dokaze koji su im dostavljeni i koliko se stvarno prijetilo iza scene i obećavalo, može se zaključiti na osnovu toga što je taj tužilac, koji je radio na predmetu KTA-ST-122-10, nagrađen imenovanjem na položaj Glavnog republičkog tužioca, a niko nikada više nije smio da pomene slike torbe, niti je tužilja dobila odgovor zašto se ista nalazi u takvom stanju. Slike obdukcije tada nisu bile dostupne, jer ih je tužena RS prikrivala poput srednjovjekovne inkvizicije, ali sada su predočene na ovoj parnici, a za zatvaranje cjeline dovoljno je poslušati izjavu osobe koja je radila na tom predmetu g. Mahmuta Švrake, koji u svojoj izjavi za medije, (prilog "Politicka volja" na disku) jasno kaže da citiram:
ZA PROCESUIRANJE "KRUPNIH RIBA" NEMA POLITIČKE VOLJE.
Tužilac koji radi na nekom slučaju može znati da nema političke volje, samo ako mu neko to kaže, (opet podsjetimo u zemlji gdje je tužilaštvo i sudstvo "nezavisno"), a opšte je poznato čija je volja dominantna. Predsjednik RS odlučuje o svemu i javno je zaprijetio tužilaštvu neposredno pošto im je dostavljen dokazni materijal o prikrivanju ubistva ćerke tužilje Bollin. A krupne ribe u ovom slučaju ubistva prilikom šverca su kako poslanik tužene RS, tako i njeni tužioci iz OT Bijeljina, te naravno ortaci iz Federacije koji su poslali robu. Da li među te "krupne ribe" spada i klan Darka Šarića, nije ni bitno za ovu parnicu, ali je savršeno jasno da sva ova prikrivanja ne bi bila izvršena zbog dvojice vozača koji su dovezli auto gume, a za prikrivanje 3 paketa kokaina, koja su samo jedna od brojnih isporuka, obavljenih u periodu dok se pere novac narko mafije preko Bobar banke, uradili bi i mnogo gore stvari od terora i diskriminacije tužilje i njene porodice. U svemu tome je i propušteni let, (prilog "Rezervacija avionske karte") i zarobljavanje tužilje dana 10.08.2010. samo sitnica, jer ubili su joj jedino dijete i ništa gore od toga joj tužena više ne može naškoditi. Svi ovi pokušaji tokom 4 godine da se tužilja uplaši, otjera i odustane od borbe za istinom, samo su joj davali dodatnu snagu da nastavi sa borbom i da svi odgovorni dobiju zasluženu kaznu, a ova parnica je samo pomoćno sredstvo u tome.
S obzirom da je najvećim djelom godine nastanjena u Cirihu, u svrhu ostvarenja svojih pravnih interesa, tužilja je ovlastila brata Zdanka Baju, (prilog "Punomoc") a svaka opstrukcija i diskriminacija tužene RS izvršena prema punomoćniku prilikom pokušaja da u skladu sa zakonom zastupa njene interese i ostvari garantovana prava, je direktno usmjerena prema tužilji i lično njoj nanosi štetu. Tako je tužena RS pokazala da bi radije tjerala tužilju iz zgrade 3 godine, nego joj ustupila snimke obdukcije, a najvažnije informacije još uvjek se prikrivaju.
Podršku odgovornima za prikrivanje dokaza o uzrocima pogibije Ivone Bajo i krijumčarenju, tužena RS je nastavila i u parnici 80 0 P 039221 12 P gdje su stranke punomoćnik tužilje i AD Univerzal. Pošto je neshvatljivo odbacila SVE dokaze tužbe i praktično spriječila time izvođenje dokaza, tužena RS je u samoj presudi manipulisala činjenicama i na drugoj strani falsifikuje se i "zaključak" OT Bijeljina iz spisa KTA br. 596/09, te lažno navodi:
"da je prilikom pada sa bicikla pokidana metalna žica od korpe istog bicikla, probila joj grudi i da je žica pokidala krvni sud"
U "Obavjesti" OT Bijeljina od 04.01.2010. nema pomena o tome da je "žica pokidala krvni sud" a u razgovoru sa vještakom trasologom koji je angaživan od strane tužilaštva isti jasno kaže da niti o jednoj unutrašnjoj povredi citiram "NEMA POJMA" dakle obmanut je od strane tužioca, a audio snimak tog razgovora, kao i snimak razgovora sa portirom u kome priznaje da je uklonio torbu sa lica mjesta je dostavljen u OT Bijeljina još 2010-te godine, (a nalazi se i na disku predatom uz ovu tužbu) i na sve to nema nikakve reakcije tužene osim zabrane pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice. Nema nikakve sumnje da je tužena planski uklonila materijalni dokaz sa mjesta zločina i oprala ga hemijskim sredstvom a potom sve to kao i podatke o unutrašnjim povredama sakrila od vještaka trasologa.
U istoj presudi brutalno se falsifikuje i tužbeni zahtjev te navodi da nema dokaza da je tužini AD Univerzal doprineo smrti Ivone Bajo, niti je ujak aktivno legitimisan da traži odštetu po tom osnovu iako se sam tužbeni zahtijev ne zasniva na tome nego na povredama ugleda i časti i prava ličnosti uzrokovanih lažima službenika tuženog a nigdje se ne pominje u tužbi bilo čija odgovornost niti traži nadoknada zbog smrti što se vidi iz tužbenog zahtijeva koji je sud predočio na prvoj strani presude. Navedene obmane su detaljno opisane u zahtjevima Osnovnom sudu od 08.08.2013.
U dopisu A-326/12 upućenog iz OT Bijeljina VSITV-u, tužena RS priznaje da je izdata usmena neredba o zabrani pristupa, za šta se iznosi lažno opravdanje o nekim prekršajima. Zaboravljeno je da je tužena RS tokom cijele 2010-te obmanjivala tužilju kako OT Bijeljina nije više nadležno za predmet, te se priznaje da ih nijedan podnesak i dostavljenii dokazi nisu zanimali pošto je kako se kaže "predmet završen i nema potrebe da se o tome raspravlja" a što je u suprotnosti sa odredbama ZOKP-u, član Obustava istrage stav 3, vezano za nove činjenice ili dokaze, koje ukazuju na počinioca krivičnog djela.
Zahtjevima za pristup informacijama predatim 15.01.2014. u OT Bijeljina i Osnovni sud u Bijeljini traže se podaci o tome šta je tužena utvrdila na koji način su nastali krvavi tragovi prije pada Ivone Bajo, kako je došlo do presjecanja kaiša njene torbe i pranja istog, te čime su nanesene unutrašnje povrede a sve za potrebe upravo ove parnice.
Osnovni sud je očekivano postupio profesionalno i odgovorio dopisom od 24.01.2014. potvrdivši da su svi predmeti na čuvanju te proslijedio primjerak u OT Bijeljina tražeći da se izjasne po navedenom zahtijevu. Po svemu sudeći upravo zbog dopisa suda i OT Bijeljina "odgovara" dopisom IT-2/14 dana 28.01.2014. tvrdeći da je kompletan spis ustupljen Ustavnom sudu BIH, te zbog toga ne mogu udovoljiti zahtjevu...
Znajući da se radi o lažnoj informaciji, jer je spis KTA-596/09, vraćen nekoliko mjeseci ranije u OT Bijeljina te proslijeđen Osnovnom sudu za potrebe parnice 80 0 P 039221 12 P, gdje ga je dana 26.06.2013. vidjeo punomoćnik tužilje, na stolu postupajuće sudije, podnosi se novi zahtijev i traži pojašnjenje o kojoj se Apelaciji radi, na šta OT Bijeljina ( IT-2/14 od 19.02.2014.) odgovara da je u pitanju AP-862/10, dakle upravo Apelacija tužilje.
Taj zahtijev je bio zamka za tuženu RS u cilju dokazivanja njenih smišljenih obmana, te je istovremene upućen "Zahtjev Ustavnom sudu BIH", kojima se traže podaci o "zagubljenom"spisu a potom s obzirom da nije bilo odgovora i "Dopis kabinetu predsjednice ustavnog suda" što je takođe priloženo uz ovu tužbu. Iz odgovora P-124/14 od 12.03.2014. vidi se da je spis KTA-596/09 vraćen u Bijeljinu još 17.04.2014. a podsjetimo da cijelih 10 mjeseci kasnije nadležno OT Bijeljina tvrdi da je materijal i dalje u Ustavnom sudu.
Ovde naravno nema ni govora o nekoj grešci, nego se radi o kontinuitetu smišljenih falsifikata, prikrivanja i laži tužene RS, kojima brutalno ponižava tužilju i krši njena prava. Dokaz za to su i naredna dva dokumenta "Zahtijev 20.06.2014." predat u OT Bijeljina sa 8 tačaka kojima se traži pojašnjenje za "nestanak" spisa te odgovori na pitanja postavljana još od februara 2010-te. U takozvanom odgovoru IT-24/14 se tužena RS pravda kako je spis otpremljen iz Ustavnog suda BIH do Osnovnog suda u Bijeljini a i dalje se ne nalazi u OT Bijeljina na navodeći gdje je trenutno.
No još važnije su naredne stavke gdje se prvo kaže da su prijave protiv Blagiše Sofrenića i AD Univerzal, zavedene pod brojem T14 0 KTA 0010617 14. Dva poslednja broja pokazuju da su pomenute prijave zaista bile sakrivene 4 godine i da je poslije predavanja prve od njih 24.06.2010. te najave da postoje i dodatni dokazi (audio snimci izjava portira i vještaka, dokazi o krijumčarenju itd) tužena RS onemogućila pristup tužilji u OT Bijeljina, obmanjujući je da nije nadležno, te da bi uspješno "zagubila" opasnu prijavu čak je lišila nezakonito slobode i držala u zarobljeništvu 10.08.2010.
Sve da bi zaštitila svoje kriminalne poslove vezano za krijumčarenje i pranje novca narko mefije koje je izvršila u sadejstvu sa poslanikom svoje skupštine, vlasnikom AD Univerzal i Bobar banke, koje je tužena suvlasnik.
Vrhunac licemjerstva tužene se vidi u trećoj stavki njenog "odgovora" gdje na ključna pitanja o nastanku mlja krvi prije pada, torbi i unutrašnjim povredama kaže da su "činjenice i istražne radnje provedene u slučaju smrti Ivone Bajo" detaljno opisani u službenoj zabilješci postupajućeg tužioca i nekada objavljeni na nekoj web stranici !!!???
Uz opasku da je dužnost tužene bila da još u januaru 2010-te preda pismeno tu "zabilješku" tužilji i odgovori na sva sporna pitanja, ističemo da je i ta tvrdnja smišljena laž, jer ništa od onoga što je pitano nije objašnjeno u toj zabilješci, koju je tužilja lično čitala na internetu a ne iz dokumenta koji joj je trebala uručiti tužena.
Kolika je monstruoznost tužene RS u ophođenju prema tužilji vidi se najbolje iz tog "odgovora" jer proizilazi da je teror dug 4 i po godine i koji još traje, stotine dolazaka, poziva telefonom, hapšenja i kršenja garantovanih prava bio nepotreban s obzirom da joj je još a avgustu 2010-te umjesto de je uhapsi, mogla reći da se svi odgovori nalaze na nekoj web stranici.
No naravno da to nije istina i radi se o nastavku laži tužene RS, s obzirom da na zahtijeve iz januara i februara iz 2010-te po istim temama nikada nije odgovorila a sada ove besmislene i uvredljive "odgovore" šalje pritisnuta obiljem materijala i dokaza dostavljenih drugim državnim i stranim organima te u tužbama i objavljenim na internetu, čekajući rezultate oktobarskih izbora, prema čemu će i prilagoditi svoje naredne postupke...
Nevezano za presudu u ovoj parnici, tužena RS je dužna da tužilji Budimki Bollin Bajo predoči svaki dokument vezan za spis u kome se vrši istraga smrti njene jedine ćerke i da da odgovore na to zašto su sakrivani podaci o unutrašnjim povredama od vještaka, čije se mišljenje tražilo, zašto je tužena RS oprala kaiš torbe benzinom i sakrila to od tužilje javnosti i vještaka i na sva druga postavljena a neodgovorena pitanja.
Sve to zasigurno neće biti moguće dok su na odgovornim položajima isti oni koji su prikrivali ubistvo, ali to je već problem tužene. Pružajući podršku i zaštitu pojedincima iz svojih organa, koji su činili krivična djela i nanijeli štetu tužilji preuzela je odgovornost ne samo za posljedice poslije tragedije, nego i za samo ubistvo, koje prikriva iz sopstvenih niskih pobuda...
UMJESTO DA TUŽILJI KOJE JE IZGUBILA SVOJE JEDINO DIJETE PREDA SVE TRAŽENE DOKUMENTE I INFORMACIJE, TUŽENA RS JE PROGLASILA DOKUMENTACIJU O "SAMOPOVREĐIVANJU" I POGIBIJI NJENOM "SOPSTVENOM KRIVICOM" DRŽAVNOM TAJNOM I EVO VEĆ CIJELIH 5 GODINA KRIJE PODATKE O TOME

BUDIMKA BOLLIN BAJO
(adresa 1) KIRCHENFELD 65
8052 ZURICH
(adresa 2) Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina

po punomoći OPU-559/2010 : ZDENKO BAJO
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

 

    My picture!

Kategorije

Arhiva