ČLANAK 1113

Takozvani državni organi su isključivo u službi mafije. Nemaju nikakve veze sa zakonom, osim kad proganjaju nekog sitnog samostalnog prestupnika a osnovni cilj im je da održavaju uspostavljeni mafijaški, teroristički poredak. Svi skupa a na čelu sa policijom kao `buzdovanom` čije specijalne snage nisu uopšte namijenjene za borbu protiv organizovanog kriminala, imaju kao glavni cilj, zaštitu šefova tajkunsko političke mafije. Možda i najvažnija funkcija je kontrola naroda i gušenje eventualnih pobuna, odnosno demonstracija, koje se u društvu organizovane pljačke i kriminala prije ili kasnije moraju pojaviti. Poslije svake opravdane pobune naroda, često uzrokovane i višegodišnjim smišljenim prikrivanjem zločina od strane takozvanih institucija, režim na narod šalje policiju i progoni na sve moguće načine. Počev od običnog zastrašivanja, do montiranja prekršajnih ili krivičnh prijava a kad i ako ništa od toga ne uspije kod pojedinaca, onda se pristupa gestapovskim metodama, koje se često na kraju završavaju likvidacijama...


HEMIJSKO, BIOLOŠKI I TEHNOLOŠKI NAPAD NA LJUDE

Obradićemo neke teme koje su izuzetno obimne i složene ali ćemo pokušati da ne idemo suviše u dubinu i širinu, nego samo da ukažemo na neke od bitnih činjenica.
Neki građani misle da oni, odnosno narod odlučuje o državi u kojoj žive o takozvanim institucijama i koji će ljudi da ih vode no to nije tako i mnogi znaju da je u suštini sve farsa a izabrani političari, praktično u svim zemljama svijeta su samo marionete, nažalost ne kao u pozorištu, nego su više izvršioci lokalnog organizovanog kriminala a kao pripadnici izuzetno opasne bjelosvjetske bande, kojoj pripadaju i koja ih je i postavila na te pozicije.
Takozvani državni organi su isključivo u službi mafije. Nemaju nikakve veze sa zakonom, (osim kad proganjaju nekog sitnog samostalnog prestupnika) a osnovni cilj im je da održavaju uspostavljeni mafijaški, teroristički poredak. Svi skupa a na čelu sa policijom kao `buzdovanom` čije specijalne snage nisu uopšte namijenjene za borbu protiv organizovanog kriminala, imaju kao glavni cilj, zaštitu šefova tajkunsko političke mafije. Možda i najvažnija funkcija je kontrola naroda i gušenje eventualnih pobuna, odnosno demonstracija, koje se u društvu organizovane pljačke i kriminala prije ili kasnije moraju pojaviti.
Vidite uostalom i sami da poslije svake opravdane pobune naroda, često uzrokovane i višegodišnjim smišljenim prikrivanjem zločina od strane takozvanih institucija, režim na narod šalje policiju i progoni na sve moguće načine. Počev od običnog zastrašivanja, do montiranja prekršajnih ili krivičnh prijava a kad i ako ništa od toga ne uspije kod pojedinaca, onda se pristupa gestapovskim metodama, koje se često na kraju završavaju likvidacijama.
Posljednjih mjeseci svjedoci ste organizovanog kriminala na svjetskom nivou, kada se posljedice decenijske pljačke i štampanja novca bez pokrića, nedostatak energetskih resursa i opljačkani fondovi, pokušavaju sakriti iza lažne pandemije takozvanog "korona virusa" koji je dobio neviđenu reklamu i kod političara i kod medija.
Da je sve, jedna velika laž i organizovana teroristička akcija na svjetskom nivou, najbolji dokaz je to što je u svim zemljama svijeta u prvih 6 mjeseci 2020-te, manji broj umrlih, nego u prethodnim godinama a da postoji bilo kakva nova bolest, makar i banalna, broj umrlih bi morao biti ne samo malo veći, nego više puta uvećan u odnosu na prethodne godine.
Istovremeno sa naduvanim vijestima o koronavirusu u cijelom svijetu se instalira i pušta u rad 5G mreža o čijim štetnim efektima ni političari ni mediji ne samo da ne govore, nego je uvedena neviđena cenzura na bilo kakve vijesti ili objave o tome.
Tema je zaista izuzetno obimna a samo ću podsjetiti sve vas da se princip rada mikrotalasne pećnice zasniva, upravo na elektromagnetnim talasima a kada su sposobni zagrijati i kuvati hranu, onda možete samo misliti, kakav utjicaj imaju na živi svijet, biljke, životinje i čovjeka ako se instaliraju u njihovoj blizini i usmjere na glavu, srce ili druge organe.
Na slici, možete detaljno analizirati, kako je došlo do upotrebe mikrotalasne pećnice i na kom principu radi a sada ističem samo to da je prilikom testiranja radara za vojne svrhe, utvrđeno da se rastopila čokolada pod uticajem mikro talasa, odnosno elektromagnetnih talasa, što je iskorišteno za kreiranje tih pećnica i zagrijavanje hrane. Mikrotalasna pećnica, koristi elektromagnetne talase, frekvencije oko 2,50 gigaherca, koje apsorbuju voda, masnoće, i šećer od čega su ljudi uglavnom i sastavljeni a način zagrijavanja je u tome što elektromagnetni talasi, vibriraju molekule vode, koji se uslijed trenja zagrijavaju, što praktično znači da usmjerenim talasima, može biti skuvano svako živo biće.
Na donjem dijelu je šematski prikaz razvoja bežične tehnologije na kome je posebno značajno aktiviranje na svjetskom nivou 5G mreže i tehnologije 2019. što je upravo godina, kada se pojavio navodni korona virus u Wuhanu a to je grad u Kini, koji je prvi na svijetu potpuno prekriven 5G mrežom. Ljudi su tamo što se može vidjeti na snimcima, prosto padali na ulici a što naravno nema nikakve veze niti su simptomi bilo kakvog virusa.
Zanimljivo je da se i u godinama uvođenja prethodnih 4G i 3G, takođe proglašavala "opasnost" od ptičjeg i svinjskog gripa, prethodno od kravljeg ludila. I kroz istoriju imamo sličnih primjera, kao recimo za vrijeme i neposredno poslije 1 svjetskog rata.
Iako se dobro zna da su tada masovno korišteni bojni otrovi, veoma je malo podataka o broju nastradalih čak i među vojskom a posebno kod civilnog stanovništva. Sa druge strane veliki broj smrti se pripisuje tifusu kao uzročniku a poslije vakcinacije se odjednom "niotkuda" pojavljuje takozvani "španski grip" o kome ima veoma malo podataka, praktično samo brojke od 60 do 100 miliona žrtava. Tačno 100 godina kasnije, 2019-te održana je simulacija "Događaj 201" kojim se predviđa pandemija sa 70 miliona umrlih u perodu od 18 mjeseci. Veoma je dug i jasno vidljiv put depopulacije u genocida nad narodom kroz cjelu istoriju, ratovima, otrovima, vakcinama a u poslednjim decenijama i elektromagnetnim talasima.
Vidljivo je da 5G mreža, koristi slične ali i mnogo više frekvencije, koje osim na molekule vode u određenim dijelovima frekventnog opsega, utiču i na molekule kiseonika, što praktično znači da se ljudska bića guše, kao da su na velikim visinama, jer kiseonik ne može da dođe u krv i samim tim ni do jednog organa a svima vam je poznato da poslije najviše minutu, nekada i manje bez kiseonika, ljudi počinju da se guše i padaju što su upravo karakteristike navodno oboljelih u kineskom gradu.
Generalno, kompanije koje se bave komunikacijama, političari i sa njima povezane mafijaške skupine to vrlo dobro znaju, te je davno napravljen plan da se paralelno sa instaliranjem 5G mreže, pusti priča o navodnom virusu, kako bi se svi ljudi koji osjete zdravstvene probleme ili čak umru, predstavili kao žrtve nepostojećeg virusa.
Istovremeno se preko medija, građani stalno bombarduju informacijama o virusu, zabranjuje se okupljanje i naređuje nošenje maski, kako bi se spriječilo ili bar što više otežalo komuniciranje ljudi između sebe, udruživanje i organizovanje demonstracija, kojih se mafijaški teroristički režimi najviše plaše.
Naravno, ovo je samo jedan segment cjele priče jer se paralelno sa ovim događajima, planira obavezna ili čak prisilna vakcinacija svih ljudi na zemlji a posljedica toga će biti depopulacija, odnosno brutalno i jasno rečeno - ubistvo milijardi ljudi, preko vakcina, 5g tehnologije i otrova koji se godinama izbacuju iz aviona, ostavljajući vidljive tragove.
Tu su i digitalne potvrde, odnosno takozvani "digitalni pasoš" koji se takođe najavljuje a navodno bi trebalo da dokazuje je li neko vakcinisanan od neke bolesti ili ne a pravi cilj je da se preko ugrađenih čipova i 5G tehnologije, kontroliše svaki čovjek na planeti, njegovo kretanje, kontakti, namjere, odnosno da li je opasan po bjelosvjetski teroristički mafijaški sistem i naravno uz tako pripremljene elemente, 5G mrežu na svakoj tački zemljine kugle i čipove u svakom stanovniku, bilo kada oni koji kontrolišu sistem, mogu da vas ubiju.
Ne moraju ti čipovi da sami po sebi sadrže ništa smrtonosno ni oružje ni otrove, niti da oni direktno odašilju neke talase. Dovoljno je da vas lociraju a sve 5G antene u vašoj blizini će se onda usmjeriti prema vašem srcu, mozgu, plućima i to je kraj... za samo nekoliko sekundi.
S obzirom da je tema obimna a većina teško može odvojiti više od 10 minuta za jedan tekst ili video, ostale podatke i teme vezano za naše lokalne prilike, regije i gradove, ćemo obraditi posebno.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902

ČLANAK 1112

Mafijaški klan nakon objelodanjivanja `crne knjige` organizuje likvidacije građana

Napad se desio 22.05.2019. i evo više od godinu dana poslije toga, iako sam pismeno tražio podatke za potrebe sudskog postupka i ime napadača, MUP ih prikriva i ne samo to, nego kako se vidi i pored dopisa službe predsjednika Republike i dalje štite ubice osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo i saučesnike iz kriminalističke policije, koji su uklonili dječji ruksak - materijalni dokaz ubistva, sa ubijenog djeteta, oprali ga benzinom i sakrili i svih istražnih radnji, odnosno nisu o tome obavijestili tužilaštvo...

AMBASADAMA / INSTITUCIJI OMBUDSMENA ZA LJUDSKA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE

MAFIJAŠKI KLAN NAKON OBJELODANJIVANJA `CRNE KNJIGE` ORGANIZUJE LIKVIDACIJE GRAĐANA

Prije oko godinu dana nastao je i dostavljen vam je tekst "Kako su pripadnici mafijaškog klana lažirali nadležnost" u sklopu čega su pokrenuli posebne istražne radnje uz angažovanje timova za likvidaciju sa namjerom da me ubiju.
U međuvremenu je jedan od pripadnika ovog mafijaškog klana Rajko Čolović, koji je kao glavni okružni tužilac, formalno prvi pokrenuo predmet, iako nema nadležnost, odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, smijenjen sa te pozicije o čemu sam pismeno obaviješten dopisom UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.
No osim njega, postoji još velika grupa saučesnika koji pokušavaju da izbjegnu odgovornost te uprkos tome što je kabinet predsjednika Republike Srpske u vrijeme vanrednog stanja, dostavio "Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020." ministru unutrašnjih poslova, skupa sa priloženim dokazima, niko od pripadnika kriminalističke policije ne reaguje, nego nastavljaju da štite zločince.
Na žalost to dovodi do novih tragedija i pokušaja ubistava, kao što je nedavni fizički napad i mučenje Dejana Đurđevića iz Kozarske Dubice, nakon čega su ga zločinci bacili pored rijeke, misleći da je mrtav. Srećom pretučeni i mučeni mladić je preživio i probudio se nakon 7 dana kome ali na žalost, sličan slučaj 17.11.2019. nije preživio Edin Zejćirović, koga su takođe zločinci oteli, mučili do smrti i bacili u rijeku.
Sve ovo je posljedica toga, što pripadnici kriminalnog klana, posebno oni instalirani unutar kriminalističke policije, umjesto da štite zakon, uglavnom kontrolišu, nadziru i naređuju mafijaškim bandama da čine krivična djela, uključujući i likvidacije.
To veoma dobro znam i na ličnom iskustvu, jer je prethodnih godina angažovano na desetine doušnika i špijuna, od koji su neki imali zadatak da me kontaktiraju i u pogodnom trenutku pokušaju odvesti na neku udaljenu lokaciju, gdje je već čekao tim plaćenih ubica a kada sve to nije uspjelo, pripadnici mafije, unutar sudske policije, MUP-a, tužilaštva i suda su angažovali službenike u uniformi, koji ništa nisu znali o lažiranju nadležnosti, da me presretnu i kidnapuju na ulici, te odvuku na teritoriju Istočnog Sarajeva, kako bih tamo bio neuporedivo lakša meta njihovim saučesnicima, koji su trebali izvršiti ubistvo.
Povlačim paralelu sa poznatim slučajem Davida Dragičevića, koji je kao i ja bio pod posebnim istražnim radnjama, odnosno policija je konstantno 24 sata dnevno, pratila njegovo kretanje, pomoću nadziranja telefona i u svakom trenutku znala gdje se nalazi a onda su njegovu otmicu, mučenje i ubistvo, pokušali prikriti lažno ga optuživši za pljačku kuće te samoubistvo skokom u kanal.
Kako sam već naveo, mene su više puta pokušavali da ubiju a razlog za to je činjenica da sam otkrio sve dokaze o tome, kako su isti ti pripadnici mafijaškog klana, ubili osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, ćerku moje sestre, prilikom krijumčarenja narkotika sa područja Sarajeva u Bobar grupu a što su pokušali prikriti, zločinci iz kriminalističke policije.
U prilogu ovog dopisa, prilažem i "Rješenje po 80 0 Pr 100636 18 Pr od 29.10.2019." osnovnog suda u Bijeljini te "Rješenje 80 0 Pr 100636 19 Pžp od 28.01.2020." drugostepenog suda, kojim je ta odluka postala pravosnažna a u kojoj se konstatuje kršenje zakona o krivičnom postupku od strane pripadnika MUP-a i sudske policije, odnosno Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajeva i suda u Sokocu, koji su lažirali nadležnost i montirali nezakonite predmete protiv mene sa ciljem da me konstantno prate i te podatke upotrijebe kao pripremu za likvidaciju.
Naravno, ne radi se o kriminalu kompletnih institucija, nego su pojedinci - članovi mafije, zloupotrijebili svoj položaj ali kada sam za potrebe sudskog postupka 80 0 Pr 100636 18 Pr, u Bijeljini, zatražio da ukoliko imaju rješenje o dodjeli nadležnosti, da to dostave sudu, nije to uradio niko... ni Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu, ni sud u Sokocu, ni sudska policija, ni MUP, što onda nedvosmisleno znači da kompletne institucije sada štite zločince, koji su pokušali da me ubiju.
Prilog "Vstv 01-07-10-28-121-2018 od 30.07.2018." to dodatno pokazuje jer umjesto da postupe po dopisu VSITV-a, pripadnici mafije, Čolović Rajko i Borovčanin Luka, kao glavni tužilac u OJTIS i predsjednik suda u Sokocu su intenzivirali napore da me likvidiraju, te su između ostalog i organizovali razbojnički teroristički napad, dva mjeseca kasnije, 27.09.2018. a pošto sam izbjegao pripremljenu klopku, šaljem novi zahtjev na šta ponovo slijedi reakcija "Vstv 014-07-10-28-181-2018 od 04.10.2018." u kome se jasno traži od njih da dostave kopije odluka na kojima zasnivaju nadležnost, što naravno nikada nije učinjeno, jer ne postoje.
Čolović Rajko je nedugo potom, smjenjen sa mjesta glavnog tužioca, odlukom VSTV-a a Borovčanin Luka je pokušao preuzeti tu poziciju, prijavivši se kao kandidat, što srećom nije uspio ali koliko znam i dalje je pripadnik suda i na slobodi jer i on i saučesnici, prikrivaju svoje uloge u pokušajima ubistva.
Materijal o ovim događajima je zaista obiman ali neću sada opširno da ga obrazlažem, nego prepuštam da se sa detaljima upoznate kroz rješenja sudova u Bijeljini i opis suda u tim dokumentima.
Dakle iz službenih dokumenata, sudske policije i MUP-a, (Zabilješka 15-01-3-052.7-2045-18 od 27.09.2018. i Zabilješka SP 1774-18 od 27.09.2018.) odnosno izjava svjedoka je nedvosmisleno utvrđeno da sudska policija, nije uz sebe imala nikakvu naredbu za postupanje i uprkos tome su me pokušali presresti i prevariti a razlog za to je naravno što je nadležnost lažirana.
Da pojednostavim... pripadnici kriminalnog klana su djelovali potpuno izvan pravnog sistema i zakona, pokušavši prevariti prvo mene, (misleći da ne poznajem zakone) a potom i službenike koji nisu pripadnici mafije, te ih iskoristiti da me odvuku na nišan ubicama koji su mjesecima ranije bezuspješno pokušavali da me ubiju na teritoriji Bijeljine i okoline. Možemo samo pretpostaviti koliko je ljudi na ovakve načine prevareno i ubijeno a sve potom predstavljeno kao zadesna smrt ili nesrećan slučaj.
Nedugo po smjenjivanju kriminalca Čolovića, pohapšeni su pripadnici jednog od timova plaćenih ubica, koje je on štitio godinama i to neposredno poslije napada tih zločinaca na Slobodana Vasiljevića u Šekovićima. Poslije više operacija i mjesec dana provedenih u komi, Vasiljević se oporavlja i moći će svjedočiti kako o napadu tako i o motivima nalogodavca a poznati su mu i svi detalji o zaštiti koju je Čolović pružao mafijaškim klanovima.
Tokom događaja od 27.09.2018. koji sam pomenuo, iako su izvršili razbojnički teroristički napad i htjeli me ugurati u vozilo bez uručivanja naredbe, napali su me sa leđa četvorica službenika te iako sam dobrovoljno dozvolio da mi stave lisice, bespotrebno su mi nasilno gurali i to izuzetno grubo, glavu prema zemlji te je došlo do dodatnih problema sa disanjem i gušenja, koje inače imam u tim mjesecima, zbog polena ambrozije.
Iako sam preko 20 puta, zahtjevao hitnu pomoć zbog gušenja, to mi nije omogućeno a onda su me na najmonstruozniji način, odvukli na teritoriju Istočnog Sarajeva, usput falsifikovavši dokumentaciju, pišući čak i u ime drugih službenika te lažno tvrdeći, (Prava lica lišenog slobode od 27.09.2018.) da sam se odbio izjasniti o medicinskoj pomoći, što se vidi i po tome jer nedostaju potpisi svjedoka.
Srećom, sve te detalje sam dokazao u postupku 80 0 Pr 100636 18 Pr, pred sudom u Bijeljini, kada je tokom ispitivanja, sudski policajac Jelačić Srebrenko, potvrdio da sam u policijskoj stanici, tražio hitnu pomoć. Ali umjesto da pozovu medicinsko osoblje, pripadnici mafijaškog klana su dakle naredili službenicima policijske stanice, da mi to uskrate i hitno me transportuju na Sokolac, gdje je čekao tim za likvidaciju.
Čak sam vidio, kako iza mojih leđa, inspektor Dejan Minić, odmahuje rukama odrečno, signališući policajcu Srećku Paniću, da mi se ne ukazuje hitna pomoć a potom kad sam ga primjetio, bježi u drugu prostoriju, što nedvosmisleno znači da je veća grupa saučestvovala u ovom podmuklom planu i pokušaju ubistva.
Iako sam tom prilikom, upozorio sve prisutne da je nadležnost lažirana, tražio da to provjeri kod Republičkog tužilaštva i Vrhovnog suda, to uopšte nije učinjeno a niti jedna jedina riječ, nije navedena ni u službenim zabilješkama ni u drugoj dokumentaciji, što se može i vidjeti ali je na kraju zabilješke sudske policije, navedeno da su me ostavili na ulicama Sokoca, iako sam bio u teškom zdravstvenom stanju.
Srećom, pošto sam ranije predvidio takvu mogućnost, nisam odmah krenuo prema autobuskoj stanici, te sam izbjegao susret sa grupom ubica, odnosno, kada sam poslije oko sat i po pošao, presreo me je samo jedan od njih, koga su očito ostavili da prati situaciju no pošto je ostao sam nije se usudio da me napadne.
Tek u dokumentu "Žalba PS od 11.11.2019. na rješenje 80 0 Pr 100636 18 Pr", komandir policijske stanice Nešković, mijenja priču i tada priznaje da sam pominjao opasnost, odnosno da kriminalna grupa želi da me ubije ali ne objašnjava šta je uradio i zbog čega ti detalji nisu navedeni u sačinjenim dokumentima, odnosno potpuno je jasno da ukoliko bi im plan uspio i da su me uspjeli ubiti, ništa od svega ovoga ne bi bilo zabilježeno, nego bi sve po svom običaju predstavili kao "zadesnu" smrt ili eventualno slučajno stradalu žrtvu nekog provalnika, pljačkaša banke ili slično a možda čak kao slučajnu žrtvu - prolaznika, koga je pregazio šleper, odnosno koga su njihove plaćene ubice, gurnuli pod taj šleper.
Na kraju prilažem i ključne dokaze dokumente "RJT za OTIS po T12 0 KTA 0000398 15 od 01.06.2015." od Republičkog tužilaštva Republike Srpske i "Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018." iz kojih se vidi da nikakav predmet protiv mene, nije dostavljen tužilaštvu Istočnom Sarajevu, nego naprotiv moja krivična prijava, protiv pripadnika te mafijaške mreže, zbog falsifikata sudskog rješenja, koji su sačinili i dijelili okolo na moju štetu, odnosno u odgovoru vrhovnog suda se vidi, da ne postoji nikakav predmet u kome sam ja stranka.
To znači da se radi o dvostrukom lažiranju nadležnosti, jer čak i da je teoretski, Republičko tužilaštvo dodijelilo neki predmet protiv mene, bilo kom okružnom tužilaštvu, nijedan sud izvan svog područja nadležnosti ne može postupati po tom predmetu, sve dok to ne odobri Vrhovni sud i dodjeli mu nadležnost.
Sve ovo ne pišem i ne dostavljam zbog sebe, nego prije svega zbog drugih građana, koji ne znaju praktično ništa ni o ustavu ni o drugim zakonima te su tako podložni prevarama ove podmukle kriminalne grupe.
Poslije svega sam i dalje u životnoj opasnosti, što se može zaključititi iz činjenice da je MUP, poslao službenika u civilu da me napadne, vrijeđa, prijeti i izvrši fizički napad, objema rukama na mene, prijeteći da će me ubiti, ukoliko ikada više dođem da tražim neka svoja prava a sve se desilo u zgradi policijske uprave Bijeljina, pred nekoliko prisutnih uniformisanih službenika, koji ne samo da ga nisu spriječili u napadu, nego su kada je vidio da me ne može uplašiti, dozvolili da napadač pobjegne na sprat i potom izađe na zadnja vrata a o događaju niti su sačinili službenu zabilješku, niti mi saopštili ime napadača.
Napad se desio 22.05.2019. i evo više od godinu dana poslije toga, iako sam pismeno tražio podatke za potrebe sudskog postupka i ime napadača, MUP to prikriva i ne samo to, nego kako se vidi i pored dopisa službe predsjednika Republike i dalje prikrivaju ubice osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo i saučesnike iz kriminalističke policije, koji su uklonili dječji ruksak, ("Materijalni dokaz ubistva) sa ubijenog djeteta, oprali ga benzinom i sakrili i svih istražnih radnji odnosno nisu o tome obavijestili tužilaštvo što se vidi u prilogu "Izjašnjenje po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017.".
Da je dokaz ubistva preuzet od policije u takvom stanju, nisu potvrda samo načinjene fotografije nego i "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015." koji je sačinio sud u Bijeljni. Kako se vidi taj dokaz je nastao polovinom aprila 2015-te, nakon čega sam pokrenuo više pravnih radnji vezano za prikrivanje zločina i umjesto da se krivci pronađu i kazne, mafijaški terorostički klan, samo mjesec i po kasnije pokreće pomenuti montirani postupak, početkom juna 2015-te za šta su falsifikovali nadležnost te potom više puta pokušavali da me ubiju.
Načini na koje mafijaški klan prikriva svoje likvidacije su razrađeni i u širokom spektru a u slučajevima, kada im ništa od toga ne uspijeva ili ide teško, angažuju se specijalci sa automatskim oružjem, kao što je to bilo u slučaju ubistva Slaviše Krunića.
I za taj zločin, kao i kod ubistva Edina Zejćirovića, postoje osumnjičeni ali naravno ni pomena nema, ni jedne jedine riječi o nalogodavcima, što se redovno dešava, upravo zbog toga što kriminalistička policija, konstantno prikriva kriminalce u svojim redovima, zataškavajući ne samo njihove zločine, koje niko nije vidio, nego krije njihova imena, čak i u slučajevima, kad sam eto fizički napadnut od službenika u zgradi policijske uprave, pred svjedocima ili kad sam vidio inspektora, koji čini krivično djelo i nagovara druge da to isto urade i čak znam njegovo ime ali MUP uporno prikriva one, koji su upravljali cijelom razbojničkom akcijom, odnosno instruisali tog inspektora, šta da radi.
Sve to je naravno i sa ciljem da se ne otkriju detalji, ko je sve umiješan u ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, (Ručni rad republike srpske - ubijena djevojčica) odnosno ko je organizovao krijumčarenje narkotika u vrijeme kada se ovaj gnusni zločin desio...

PRILOZI

UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.
Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020.
Rješenje po 80 0 Pr 100636 18 Pr od 29.10.2019.
Rješenje 80 0 Pr 100636 19 Pžp od 28.01.2020.
Vstv 01-07-10-28-121-2018 od 30.07.2018.
Vstv 014-07-10-28-181-2018 od 04.10.2018.
Zabilješka 15-01-3-052.7-2045-18 od 27.09.2018.
Zabilješka SP 1774-18 od 27.09.2018.
Prava lica lišenog slobode od 27.09.2018.
Žalba PS od 11.11.2019. na rješenje 80 0 Pr 100636 18 Pr
RJT za OTIS po T12 0 KTA 0000398 15 od 01.06.2015.
Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018.
Materijalni dokaz ubistva
Izjašnjenje po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017.
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015.
Ručni rad republike srpske - ubijena djevojčica

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902

ČLANAK 1111

Kriminalistička policija je poslala službenika u civilu da me vrijeđa, prijeti i čak fizički napadne objema rukama a sve to pred više prisutnih uniformisanih službenika, koji ne samo da ga nisu spriječili, nego nisu htjeli sačiniti nikakvu zabilješku o tome, niti mi otkriti ime napadača, koji je prvo pobjegao na sprat a potom na zadnji izlaz, dok su mu pripadnici policijske stanice držali odstupnicu na ulaznim vratima pred kojima sam stajao...

POLICIJSKOJ UPRAVI BIJELJINA - MUP RS

KOMANDIRU POLICIJSKE STANICE BIJELJINA

ODGOVORNOST POLICIJSKE STANICE BIJELJINA ZA PRIKRIVANJE I PRIPREMU UBISTVA

U pitanju je više krivičnih dijela, tokom poslednjih 10 godina a vezano za smišljeno prikrivanje ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo o čemu sam pribavio neoborive dokaze i zbog čega su pripadnici terorističke grupe pokušavali više puta da me ubiju.
Policijska stanica Bijeljina je dakle izvršila više nezakonitih radnji sa ciljem da pomogne takozvanim kolegama koji su učestvovali u ubistvu i prikrivanju ubistva djevojčice a potom je odgovorna za naredne događaje koji su uslijedili kao posljedica prvog, odnosno za pokušaje mog ubistva.
Bilo je više takvih slučajeva a sada ću navesti samo nekoliko primjera za koje postoje materijalni dokazi. Ističem prije svega događaj od 13.05.2013. kada sam telefonom pozvao policiju, nakon što mi je po komandi kriminalca Danka Borovčanina, sudska policija više puta uzastopno a konkretno i tog dana onemogućavala pristup tužilaštvu i predaju materijalnih dokaza ubistva. Morao sam više puta da pozivam, što znači da je policijska stanica ignorisala događaj ali na kraju je ipak došao uniformisani službenik, kome sam objasnio o čemu se radi.
Naime Borovčanin Danko je instruisao sve službenike sudske policije, odnosno izdao im uputstvo da zabrane pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo, što je neviđena zločinačka, fašistička diskriminacija, koja uopšte nije moguća ni u jednoj zemlji svijeta, bar ne prema važećim zakonima. Radi se dakle o zločinačkoj diskriminaciji nad grupom ljudi, povezanih krvnim srodstvom sa ubijenom osmogodišnjom djevojčicom, čije ubistvo između ostalog prikriva i Borovčanin Danko.
Tada sam istakao da mi nikada nije uručena nikakvo rješenje, bilo suda ili nekog drugog organa o zabrani pristupa a što bi moralo biti obavezno i prema članu 16. ustava RS, na takvo eventualno rješenje bih imao pravo žalbe. Takvo rješenje, naravno nikada nije doneseno i zbog toga mi nije ni uručeno ali je svejedno primjenjivano i nisu ostajali nikakvi tragovi ni dokazi o toj fašističkoj diskriminaciji.
Zbog toga sam i pozvao policijsku stanicu da evidentira kršenje zakona, no kako se ispostavilo, taj događaj uopšte nije zabilježen ni u kakvoj službenoj zabilješci, jer je policijska stanica saučestvovala sa zločincima i pokušala prikriti događaj. To se razotkrilo tako što sam odmah predao pismeni zahtjev za pristup informacijama i tražio zabilješku o tom događaju, na šta mi preko 3 mjeseca nije odgovarano iako sam nekoliko puta dolazio da lično intervenišem.
Tek kada sam 14.08.2013. prilikom razgovora sa zamjenikom tadašnjeg komandira, rekao da ću ukoliko mi ne bude odgovoreno, predati tužbu sudu i tražiti odštetu od 10 hiljada maraka od komandira i drugih odgovornih lica, dobio sam pismeni odgovor da je navodno po mom pozivu 13.05.2013. sačinjena zabilješka i njen broj ali da je internog karaktera i ne mogu da dobijem kopiju.
Da je u pitanju bila gnusna laž, vidljivo je iz sadržaja te zabilješke, koju sam pribavio na drugi način, odnosno sačinjena je tek onog dana kada sam došao i rekao da ću podnijeti tužbu a nije sačinjena onda kada je trebalo, odnosno kada se događaj desio. Policijska stanica dakle uopšte nije ispitivala da li postoji naredba bilo kog organa o zabrani pristupa i da pribavi eventualno takvu naredbu ako postoji, nego je napisano da mi nije dozvoljen pristup tužilaštvu ali jeste u pisarnicu tužilaštva, što je takođe najobičnija glupost pošto se pisarnica nalazi unutar prostorija tužilaštva na posljednjem spratu.
Tek 4 godine kasnije, tokom novembra 2017-te sam pribavio pismena izjašnjenja, Osnovnog suda i Okružnog suda u Bijeljini, kao i Okružnog tužilaštva, iz kojih se vidi da niko od njih nikada nije doneo rješenje o zabrani pristupa, što nedvosmisleno znači da je policijska stanica saučestvovala u višegodišnjem prikrivanju ubistva djevojčice i zločinačkoj fašističkoj diskriminaciji cijele porodice, sve sa ciljem da ne bismo mogli dostaviti dokaze ubistva i dobiti drugo pismeno izjašnjenje a to je, da tužilaštvo nema nikakvih saznanja o materijalnom dokazu ubistva, koji su pripadnici kriminalističke policije uklonili sa ubijenog djeteta i oprali hemijskim sredstvom, kako bi saprali tragove masti i ulja od kamiona, koji je dovezao narkotike u Bobar grupu i pobjegao prije dolaska istražitelja.
Drugi primjer se hronološki, desio nešto ranije a radi se o slučaju, kada mi je takođe bio zabranjen pristup i dostava dokaza, primjenom fašističke naredbe Danka Borovčanina te sam na miran način stavio fotografije materijalnog dokaza ubistva na sebe - sa prednje strane i na leđa, računajući na obavezu svakog službenog lica, čija je dužnost prema zakonu o krivičnom postupku da prijavi krivično djelo za koje sazna na bilo koji način. Zanemariću laži koje su pripadnici policijske stanice iznosili povodom tog događaja, odnosno kao "nisu se sjećali" nekih detalja sve sa namjerom da pomognu zločincu Borovčanin Danku i pomenuću samo to a što se vidi u dokumentu "Odgovor PS Bijeljina od 19.03.2013." da su fotografiju materijalnog dokaza ubistva, (transparent) zaplijenili i zadržali, umjesto da postupe prema navedenoj obavezi o prijavljivanju krivičnog djela, čime su postali saučesnici u prikrivanju ubistva.
Istina je da tada nije postojalo ni izjašnjenje tužilaštva o tom dokazu, niti zapisnik suda o stanju u kome se nalazi ali da je PS Bijeljina postupila prema obavezi iz zakona već tada bi bilo razotkriveno postojanje novog dokaza i prikrivanje ubistva a svi pokušaji mafijaške grupe da me ubiju bi bili time obesmišljeni i do njih ne bi ni došlo.
Pošto sam konačno dobio predmete deponovane u sudu u dokumentu "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015." je konstatovano da je dječiji ruksak, koji je ubijena djevojčica imala na sebi prilikom smrtonosnog povređivanja, oštećen tako da je kaiš dvostruko presječen, presječeni dio nedostaje a ostatak je opran jakim hemijskim sredstvom, koje je skinulo čak i originalnu žutu boju.
Paralelno sa tim, pribavio sam dokaz da je zločinac Danko Borovčanin, sačinio falsifikat sudskog rješenja i dijelio ga okolo na moju štetu te sam napisao krivične prijave po ta dva osnova a Republičko tužilaštvo je, (RJT za OTIS po T12 0 KTA 0000398 15 od 01.06.2015.) dodjelilo moju krivičnu prijavu o sačinjavanju i rasturanju falsifikata, Okružnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu.
Kriminalac Borovčanin je saznao za to i sadejstvu sa svojim saučesnicima iz Istočnog Sarajeva, odlučili su da montiraju predmet protiv mene, odnosno falsifikuju nadležnost te pokrenu posebne istražne radnje sa ciljem da podatke koje prikupe, iskoriste za pripremu likvidacije, što se u narednim godinama dešavalo više puta.
Kada svi pokušaji da me ubiju, putem narko mafijaških bandi nisu uspjeli, odlučili su da razotkriju postojanje predmeta i pozovu me u Istočno Sarajevo, kako bih tamo bio lakša meta ubicama. Danas već postoje dokazi da su predmeti u Istočnom Sarajevu lažirani, što se može vidjeti iz pomenutog dokumenata republičkog tužilaštva i "Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018." a što sam priložio u postupku 80 0 Pr 100636 18 Pr, pred osnovnim sudom u Bijeljini u kome je učestvovala i policijska stanica Bijeljina II.
Kriminalac Borovčanin Danko je znajući vrlo dobro da su predmeti lažirani, poslao službenike sudske policije 27.09.2018. bez primjerka naredbe na šta su obavezni zakonom da mi je uruče, sve kako bi me na prevaru, pokušali odvući na teritoriju Istočnog Sarajeva a policijska stanica Bijeljina II im je u tome pružila podršku, usput napavši na moj život i tijelo, time što su odbili da mi ukažu hitnu pomoć koju sam tražio te u dokumentaciji naveli da sam se "ODBIO IZJASNITI" što sam takođe dokazao pred sudom. Ovaj događaj neću dalje obrazlagati jer je samo uvod u fizički napad na mene 22.05.2019. koji se desio direktno u zgradi policijske uprave Bijeljina.
Tada sam između ostalog, doneo i materijalne dokaze o prikrivanju ubistva djevojčice Ivone Bajo, što je u suštini i najvažnije no umjesto da se postupi u skladu sa zakonskim obavezama, kriminalistička policija je poslala službenika u civilu da me vrijeđa, prijeti i čak fizički napadne objema rukama a sve to pred više prisutnih uniformisanih službenika, koji ne samo da ga nisu spriječili, nego nisu htjeli sačiniti nikakvu zabilješku o tome, niti mi otkriti ime napadača, koji je prvo pobjegao na sprat a potom na zadnji izlaz, dok su mu pripadnici policijske stanice držali odstupnicu na ulaznim vratima pred kojima sam stajao.
Do današnjeg dana, iako sam više puta pismeno zahtjevao da mi se dostavi ime napadača i neke druge podatke, potrebne čak i za sudski postupak, policijska stanica Bijeljina, odnosno MUP to nije učinio, čime ne samo da štiti napadače na mene, što mi je zaista suštinski nebitno, nego prikriva zločince, koji su pokušavali da me ubiju i naravno, iste one, koji su ubili nevinu osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo.
Kao što sam već pomenuo, postoji još više primjera krivičnih dijela pripadnika policijske stanice, kojima se direktno štite oni, koji su izvršili zločin ili ga prikrivaju ali neću sada dalje produžavati, ovaj ionako već nešto duži tekst sa tim detaljima, pogotovo pošto o svim tim događajima, postoje krivične prijave koje sam napisao i predao.
Iako je policijska stanica, odnosno MUP, prekršio zakon i prava garantovana Ustavom, uskraćujući mi dokumentaciju, uspio sam uprkos tome da pred sudom dokažem sve laži, falsifikate, krivična djela i pokušaje prevare te čak lažno svjedočenje pred sudom od strane pripadnika policijske stanice Bijeljina II.
Svjedoci sudski policajci su takođe delimično lagali, konkretno vezano za to da sam i od njih tražio hitnu pomoć, zbog gušenja polenom ambrozije a pošto su o tome obavijestili kriminalca Borovčanin Danka, to mi nije omogućeno, nego su me odvezli u teškom stanju na Sokolac i tamo ostavili na ulici, kao što sam i upozoravao pripadnike policijske stanice da je u planu.
Službenici sudske policije je instruisani da pred sudom kažu, kako sam tražio hitnu pomoć, samo u policijskoj stanici a što mi nije ukazano, sve sa ciljem da zaštite svog načelnika, zločinca Borovčanin Danka i prebaci svu krivicu na službenika policijske stanice S.P. koji sa pripremom ubistva nije imao nikakve veze, kao i na druge pripadnike policije uključujući i komandira M.N.
To je dakle zahvalnost mafijaškog klana, pripadniku policije, koji je njih zaštitio lažno svjedočeći, na taj način što je rekao da se ne sjeća ključnih događaja, vezano za lažiranje nadležnosti i objašnjenja, koje su tom prilikom davali sudski policajci.
No, kao što sam predvidio na koji će način pokušati da me ubiju, pošto su lažirali nadležnost, tako sam zaključio i da će vjerovatno svu odgovornost, pokušati prebaciti na pripadnike policije te sam u krivičnoj prijavi o tome, naveo da je policijski službenik S.P. rekao da me predaje sudskim policajcima koji će me odvesti u hitnu pomoć, što nije zabilježeno ni u jednom službenom dokumentu ali jeste u toj mojoj krivičnoj prijavi, te će ona pomoći policijskom službeniku da se izvuče iz zamke koju mu je priredila teroristička organizacija.
Mogli ste se uvjeriti da kriminalci, koji su ubili nevinu djevojčicu i prikrivaju taj zločin, pokušavajući da se izvuku od odgovornosti, manipulišu sa službenicima, koji sa tim nemaju nikakve veze i izdaju im nezakonite i čak fašističke naredbe a onda se kriju i svu odgovornost, pokušavaju svaliti upravo na te službenike.
Stoga vas upozoravam na kraju, da postupate isključivo po zakonu i ne izvršavate nikakve naredbe zločinaca, kojima se krši zakon i prava garantovana ustavom, kako ne biste bili optuženi i krivično kažnjeni ne samo za to, nego i za saučesništvo u ubistvu nevine djevojčice...

PRILOZI

Odgovori MUP-a od 16.08.2013. i 09.09.2013.
Zabiljeska 14.08.2013.
Odgovor PS Bijeljina od 19.03.2013.
Transparent
Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018.
Osnovni sud 080-0-Su-17-000025 (-26) od 13.11.2017.
Izjašnjenja okružnog suda i tužilaštva

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902

ČLANAK 1110

Da su dokazi o ubistvu djevojčice Ivone Bajo, smišljeno sakriveni od strane kriminalaca iz policije, već sam nesporno dokazao i objavio njihova imena, te nije nikakvo čudo da ti zločinci pokušavaju da me ubiju cijelo vrijeme, što prihvatam nikoga od sudija i tužilaca uopšte ne zanima ali treba da se osvrnete za ovaj drugi aspekt metoda tih kriminalaca, koji se predstavljaju kao vaši zaštitnici a istovremeno angažuju svoje doušnike i provokatore, među kojima su najvećem procentom, okorjeli kriminalci da prate i vas i građane a između ostalog podstiču ih na ubistvo te je samo pitanje trenutka, kada će se tako nešto i desiti odnosno kada će se ponovo desiti...

VSITV-U / USTAVNOM SUDU / VRHOVNOM SUDU / OKRUŽNIM I OSNOVNIM SUDOVIMA / TUŽILAŠTVIMA

KAKO ZLOČINCI IZ TAKOZVANIH BEZBJEDNOSNIH SLUŽBI UGROŽAVAJU ŽIVOTE SUDIJAMA

Nedavno je objavljena vijest, da je jedan od pripadnika Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu gospodin D.N. pronađen mrtav na svom balkonu te da se sumnja na samoubistvo. Ne ulazeći uopšte u to da li je zaista u pitanju samoubistvo ili ubistvo, koje se pokušava predstaviti kao samoubistvo, ističem činjenicu da je taj gospodin, godinama radio u tužilaštvu i bio jedan od glavnih saradnika kriminalca Rajka Čolovića, (bivšeg glavnog tužioca) te sigurno znao mnoge detalje o njegovim krivičnim djelima. Samo nekoliko dana prije tog događaja kada je stradao pomenuti tužilac, poslao sam zahtjev glavnoj tužiteljki OJTIS-u, u kome sam između ostalog tražio podatke o tužiocu koji je 2015. godine zadužio lažni, montirani predmet protiv mene, što je bilo, čak dvije godine prije nego što je tužilac Jovana Tomaš preuzela taj spis. Nije uopšte isključeno da je stradali gospodin, prvobitno bio obmanut od Čolovića o postojanju nadležnosti i otvorio taj predmet pa ako i nije on bio taj, nesporno je znao koji je tužilac to vodio i kakve je mahinacije kriminalac Čolović činio ne samo vezano za to nego i brojne druge zločine, pljačke i likvidacije u tom kraju koji su do danas ostali nerješeni...

Sadržaj naslova je ponešto pojednostavljen, jer se ne radi samo o sudijama nego i pripadnicima tužilaštva, ministrima, poslanicima i drugim državnim službenicima.
Što se tiče takozvanih službi i tu postoje kako javne tako i tajne grupacije, raznoraznih sigurnosnih informativnih, obavještajnih, špijunskih agencija, koje su suštinski pretvorene u mafijaške klanove, koje se bavi švercom narkotika, oružja i druge vrijedne robe, istovremeno koristeći sva tehnička sredstva ne za borbu protiv kriminala, nego kao logističku podršku sopstvenim mafijaškim poslovima i kao sredstvo za nadzor, ucjene, teror i likvidacije, svih koji na bilo koji način ometaju organizovani kriminal, pljačke i ubistva koje čine.
Pripadnici ove zločinačke, mafijaške, terorističke organizacije su uglavnom instalirani u takozvanom MUP-u ali imaju svoje ljude i u drugim državnim organima, te se najvećim dijelom oslanjaju na kriminalce iz narko mafijaških bandi, navijačkih grupa, auto mafije i slično, koje su prethodno vrbovali da rade za njih u zamjenu za obustave istrage i prikrivanje dokaza, vezano za kriminal u koji su umješani.
Ova teroristička organizacija je tokom godina više puta pokušavala da me ubije, upravo na takav način, koristeći prikupljene podatke o kretanju i komunikacijama te angažovanjem doušnika, koji su imali zadatak da me pod nekim izgovorom odvuku na udaljenu i osamljenu lokaciju gdje je čekao tim plaćenih ubica.
Kada ti brojni pokušaji nisu uspjeli, mafijaški klan je angažovao svoje ljude, kriminalce Čolović Rajka i Borovčanin Luku, koji su zaposleni na teritoriji Istočnog Sarajeva te su inače nenadležni za postupanje, suprotno zakonu lažirali nadležnost i otvorili nelegalne predmete protiv mene sa ciljem da zloupotrijebe službenike drugih organa te me dovuku na nišan njihovim saučesnicima, koji se tako ne bi morali mnogo mučiti oko lociranja mete i same likvidacije.
Detalje o tome sam djelimično dokazao u postupku 80 0 Pr 100636 18 Pr, pred osnovnim sudom u Bijeljini, uključujući i smišljene laži, falsifikovanje dokumentacije i krivična djela pripadnika sudske policije i MUP-a, koji nisu bili direktno uključeni u organizaciju ubistva ali su izvršavajući naloge drugih, činili krivična djela, te čak djelimično lagali i pred sudom iako su se zakleli da će govoriti istinu.
Razlog za te i brojne druge kriminalne radnje prethodnih godina je događaj od 23.07.2009. kada su pripadnici zločinačke organizacije, ubili osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, prilikom krijumčarenja sa teritorije Sarajeva u zločinačku Bobar grupu.
Potom su zločinci iz kriminalističke policije, čija sam imena ranije razotkrio u drugim tekstovima uklonili materijalni dokaz ubistva - dječji ruksak, sa ubijene djevojčice, oprali tragove masti i ulja sa dvostruko presječenog kaiša ruksaka, te taj dokaz sakrili iz svih istražnih radnji, odnosno o toj činjenici nisu pismeno obavijestili tužilaštvo.
Kada sam uprkos tim zločinačkim metodama, otkrio jedan dio dokaza i pismeno upozorio aktere da su obavezni postupiti po zakonu, inače će svi odgovorni završiti u zatvoru, pripadnici mafije iz kriminalističke policije su se uplašili za svoju sigurnost i slobodu, te primijenili jednu od njihovih klasičnih manipulacija, da optuže nevinog građanina, koji iznosi dokaze njihovog kriminala za "ugrožavanje sigurnosti" nekog od tužilaca ili sudija.
Na taj način su recimo prikupljali informacije i o Milanu Vukeliću, te ga potom, raznijeli eksplozivom, ispred zgrade MUP-a u Banjaluci a slično su namijenili i za mene.
Detalje o prvoj takvoj lažnoj prijavi, vezano za navodno "ugrožavanje sigurnosti" pripadnika tužilaštva za koje sam napisao da će završiti u zatvoru zbog saučesništva u prikrivanju ubistva, što naravno nema veze sa krivičnim djelom, neću sada opisivati nego dio kasnijih događaja povezan sa sudijom Željkom Vakičić.
Sudija Vakičić je u nekoliko sudskih postupaka, izvršila više krivičnih dijela, vezano za same predmete ali i nekoliko koje nemaju veze za samim postupanjem u predmetima. Potenciram samo neospornu činjenicu koja je opisana i utvrđena u zvaničnim sudskim dokumentima kao recimo u "080-0-Su-15-000 027(13) od 29.10.2015." da je pravobranilaštvo Republike Srpske u sklopu svog dokaznog materijala, dostavilo falsifikat sudskog rješenja osnovnog suda u Bijeljini na šta sam odmah pismeno ukazao sudu, odnosno Željki Vakičić.
Umjesto da postupi prema obavezi iz zakona o krivičnom postupku, prijavi krivično djelo i sačuva dokaze izvršenja krivičnog djela, osoba Vakičić Željka je obavjestila pripadnike mafije, koji su umiješani u sačinjavanje falsifikata i njegovo rasturanje te su pokušali da uklone te dokaze i tako zaštiti i pomogne ne samo falsifikatorima nego i zločincima umiješanim u ubistvo nevine djevojčice.
Sudija Vakičić je poslije prethodnog dogovora sa pripadnicima mafije i privatne prepiske sa pravobranilaštvom, (privatna je pošto se svi podnesci prema zakonu, moraju dostavljati za sve stranke u postupku a od mene su pokušali sakriti svoj podmukli plan) vratila falsifikovano sudsko rješenje i pravobranilaštvo ga je potom sakrilo a na moje zahtjeve da otkriju od koga su dobili falsifikat to nikad nisu htjeli da učine.
No meni je saopštenje tog imena bilo potrebno samo kao dodatna potvrda a već sam imao dokaz dokument "A - 326/12" u kome glavni okružni tužilac, piše Visokom sudskom i tužilačkom vijeću da im dostavlja dokumente, koji je dobio od sudske policije a potiču iz citiram "velikog predmeta sa dosta materijala".
Sudskom policijom komanduje kriminalac Borovčanin Danko, koji je godinama nalagao službenicima da zabranjuju pristup svim srodnicima ubijene osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, iako za tako nešto ne samo da nikada nije doneseno bilo kakvo riješenje, nego je takav postupak nemoguć prema važećim zakonima i ustavu.
Pošto sam podnio krivičnu prijavu vezano za ovaj falsifikat, (a koju je prema odluci Republičkog tužilaštva trebalo obrađivati OJT Istočno Sarajevo, što nije učinjeno nego je uz tu odluku, mafija montirala predmet protiv mene) kriminalac Borovčanin je u sadejstvu sa drugim saučesnicima, narednih godina od 2015-te pa nadalje, učestvovao u detaljima podmuklog plana te su prvo montirali i falsifikovali, nelegalan predmet, pred njegovim saučesnikom Rajkom Čolovićem a potom i rođakom Lukom Borovčaninom.
Kako je ova razbojnička akcija, osim više upotreba lokalnih ubilačkih bandi, sadržala i organizovanu akciju pomenutih kriminalaca, uključujući angažovanje uniformisanih službenika, koji su me nezakonito kidnapovali i odvukli na teritoriju Istočnog Sarajeva, iako nijedan od tamošnjih organa nije imao nadležnost te ostavili kao metu timu za likvidaciju, sudija Vakičić je svojim djelovanjem praktično saučesnik u svemu tome.
Naime, tokom jedne od rasprava u prisustvu javnosti, (svjedok J.H.) pitao sam sudiju Vakičić da li je podnijela krivičnu prijavu protiv mene na šta nije odmah odgovorila, nego je vidno iznenađena, uzvratila pitanjem "zašto je to bitno".
Ja sam logično odgovorio da ukoliko je to učinila, onda treba da zatraži svoje izuzeće i prekine dalje postupanje u ovom predmetu s obzirom da je to propisano zakonom.
Osoba Vakičić Željka je potom saopštila da ona "lično nije podnijela prijavu a za druga lica ne može da se izjašnjava te da ja mogu sam ako želim zatražiti njeno izuzeće".
To sam naravno znao i sam ali nisam imao pismene dokaze o pokretanju krivičnog predmeta protiv mene, vezano za ime sudije Vakičić a ona je bila upoznata, aktivno učestvovala u radnjama i planiranjima sa pravobraniocem i načelnikom sudske policije... vjerovatno i nekim "bezbjednjacima". Nastavila je dakle postupati u drugim postupcima u kojima sam stranka i presuđivati na moju štetu, sve usput čineći brojna krivična djela, iako je istovremeno aktivno sudjelovala u planovima za moje krivično gonjenje, zatvorsko osuđivanje, podmetanje dokaza i pakovanje težih krivičnih djela ili u krajnjem slučaju likvidaciji, što je konačno i više puta pokušavano. Naravno, ne tvrdim da je znala za svaki od opisanih segmenata ovog terorističkog djelovanja mafijaškog klana.
Osim samih izgovorenih riječi i način ponašanja sudije Vakičić mi je ukazao da očito postoji neka krivična prijava u koju je umiješana sudija i za koju sam neformalno znao ali ne i šta je tačno u pitanju.
Kasnije se ispostavilo da je formalni razlog za otvaranje predmeta, navodno krivično djelo "povreda ugleda suda" odnosno kako u zakonu piše "izlaganje poruzi" vjerovatno sudije Vakičić a u stvarnosti na osnovu svih događaja i aktivnosti više provokatora i doušnika, prvobitni cilj i plan je bio da budem optužen za mnogo teže krivično djelo, "napad na sudiju ili javnog tužioca" što donosi do 12 godina zatvora.
To je jasno i na osnovu predviđene kazne za takozvanu "povredu ugleda suda" koja je u to vrijeme bila novčana - do pola godine zatvora pa potom povećana do maksimalno jedne godine, dok je za "posebne istražne radnje" bio neophodan uslov da zaprijećena kazna bude minimum 3 godine zatvora.
Dakle, nedugo po otvaranju montiranog predmeta u Istočnom Sarajevu, počeli su me kontaktirati raznorazni doušnici, pominjući onako usput neke teme vezano za sudije i čak konkretno pominjući ime sudije Vakičić u kontekstu u kome se ona zaista ne može naći.
Naime osim pominjanja njene navodne odgovornosti za ubistvo djevojčice Ivone Bajo, provokatori su sudiju Vakičić, opisivali kao drsku i bahatu osobu, što sam ja naravno negirao da sam ikada pisao ili čuo od bilo koga takve opise, naprotiv.
To što je sudija Vakičić činila krivična djela je jedno ali nikada nije pokazivala bilo kakve znake bahatosti, niti grubosti.
Tokom svih postupaka bila je prema svima veoma ljubazna i pristojna i smatram da je to pravi primjer kako jedan sudija treba da se ophodi prema strankama u postupku.
No provokatori su dobili zadatak da pokreću teme o grubosti sudija i napadima na njih te su uporno insistirali na tome pa osim ličnih kontakata, kada su bili ozvučeni, odnosno snimali komunikaciju u javnosti se pojavio slučaj, polovinom 2017-te, (neposredno nakon što mi je poslije neuspješnog pokušaja ubistva upućen poziv da dođem na izjašnjenje u OJT Istočno Sarajevo) kada je na internetu, iznesena prijetnja ubistvom, odnosno vješanjem pripadnika pravosuđa na šta je reagovala tadašnja potpredsjednica Visokog sudskog i tužilačkog vijeća R.J. a samo VSTV-e, je ubrzo o tome izdalo saopštenje.
Od tada je prošlo 3 godine i pošto se radilo o provokatoru, takozvanih "bezbjednosnih" službi, vrlo brzo su se angažovali ljudi, koji su sa tim upoznati, te se ta afera sklonila ispred očiju javnosti i naravno, niko ne samo da nije kažnjen, nego nije pokrenut nikakav postupak ni protiv koga, iako je nesporno, ko je kada i gdje izneo opasne prijetnju po život i tijelo pripadnika pravosuđa.
Cilj ovakvih podmuklih manipulacija, zločinaca iz takozvanih `bezbjednosnih` organa je da građani koji to vide, pomisle, kako to nije krivično djelo te i sami kažu ili napišu određene riječi a onda, oni naravno primijene zakon i podnesu prijavu te uhapse takve osobe.
Formalno, prema zakonu, dokazi do kojih se došlo podstrekivanjem u "posebnim istražnim radnjama" ne bi mogli da se koriste u sudskom postupku i upravo zbog toga, kriminalci iz policije, prikrivaju činjenice da koriste provokatore i posebne istražne radnje, nego to predstavljaju samo kao dokaze dobijene snimanjem komunikacija, tokom čega se kao slučajno došlo do nekih prijetnji.
Zato između ostalog, godinama krše zakon i prava iz ustava, smišljeno odbijajući da mi predaju materijal, koji su prikupljali a pravo na to je garantovano članom 23 ustava.
Jedan od doušnika, koji je bio zadužen da me nadzire je opisivao svoje aktivnosti na internetu u članku pod nazivom "Replika na kriminal u vlasti" iz koga se može zaključiti da je u pitanju psihopata koji je od polaznog zadatka da prati mene, prešao na to da prati sudiju Vakičić.
Iz pasusa tog članka se jasno može vidjeti, (doslovno preneseno bez ispravljanja gramatičkih grešaka ali uz moje podvlačenje nešto bitnijih riječi) da je provokator osim što je pratio i sudiju i mene, čak dobijao druge podatke o mojoj porodici :
Stavi prst na čeloi zapitaj se , ako nije kasno! Šta si tražio kod auta sive boje marke citroen, parkirano prvo do pješačkog od doma za kulturu ka opštini. Tvoje auto nije. Ja možda znam čije je! Dali možda nisi čuvar nečeg ili već šta? To veče je gostovao Haris Džinović u jednoj diskoteci u BIjeljini. Blizu nije bila ni jedna uniformisana osoba. Nekom si dobacio (ali nije vlasnik auta), slučajan prolaznik, ženskog roda. Sve što radiš znaj uvjek neko vidi, a nije uniformisan. Postoji zlatna izreka: što nije milo tebi ne čini ni drugome! Ne poželi nešto što ne pripada tebi. Ipak si viđen od nekoga. Postji izreka da "i zidovi mogu da progovore". Svijet je mali ako nisi znao! E sad vidiš da nikakve veze nema sa datumom a ni sudijama, a ipak si se upecao na paukovu mrežu, ima i mnogo, mnogo više od ovoga! Nema nikakve veze ni sa Okružnim sudom ni sa Osnovnim sudom. Naslov: "SUD BIJELJINE" je poslužio kao mamac, šlag na tortu ako niste znali! Po svemu sudeći, za sve što ste do sada rekli, mnogo vam je bilo pametnije da ste ćutali, al ćutati treba znati! Pametan se uči na tuđim greškama . Vaš izbor. Saberite se sami ako već nije kasno! Znam i imam o vama da dam mnogo više podataka, čak i od vaše majke koja vas je rodila. Sudijka je previše poštena i tako nešto joj je strano (nema u riječniku). Za sav svoj rad ona ima punu podršku Ustava i zakona kao i nas poštenog naroda. Ali eto, uvijek se nađe neko da sa lakoćom i ovakve slične slučajeve rješava. Neko ko ima budno oko da sudijki niko ništa nažao ne učini, zar nije tako ljudski! Za javnost za sada toliko!
http://replikanakriminaluvlasti2.blogger.ba/arhiva/2015/08/07/3919720
Ovaj članak je objavljen 07.08.2015. što je samo 2 mjeseca po otvaranju lažirano montiranog predmeta T17 0 KT 0006630 15, protiv mene a danas se provokator V.N. javno hvali da ima primanja oko 7000 KM, na više radnih mjesta u više gradova... što je fizički nemoguće izvesti, pogotovo zadnjih mjeseci, kada se zbog "pandemije" ne održavaju programi rada, no to izgleda ne utiče na primanja informatora, odnosno za svoje "usluge" očito dobivaju honorare nezakonito, preko budžeta i fiktivnih poslova.
Dokaze o djelovanju doušnika V.N. sam imao namjeru više puta uručiti predsjedniku suda i upozoriti ga da je sudija Vakičić u opasnosti ali sam uvijek bio sprečavan od strane kriminalca Borovčanin Danka a kada sam konačno dobio priliku, onda sam u razgovoru sa gospodinom predsjednikom i sekretarom, opisao neke događaje i pročitao navedeni pasus.
Nijednom riječju nisam spomenuo, niti mi je palo na pamet da tražim zaštitu za sebe ni od suda ni od policije, ni od tužilaštva, što ističem vezano za gnusnu laž pripadnika policijske stanice Bijeljina II, koji su u predmetu 80 0 Pr 100636 18 Pr, tvrdili da sam jednom drugom prilikom, zvao "u pomoć, policija, pomagajte" i slične gluposti.
Razgovor sa predsednikom i sekretarom na tu temu, nisam ranije uopšte opisivao i tek sada ističem da sam odneo primjerak teksta i izneo mišljenje da je sudija takođe u opasnosti, tražeći da je predsjednik o svemu obavijesti pa neka ona procijeni hoće li po tom pitanju tražiti zaštitu za sebe ili ne.
U to vrijeme su istražne radnje protiv mene i sam predmet, još uvijek bili tajni, no meni je naravno bilo jasno šta se dešava na osnovu mnogih drugih događaja i aktivnosti provokatora a primijetio sam i da su predstavnici suda, dobrim dijelom shvatili o kakvoj se opasnosti radi.
No da ostavimo po strani ove podmukle metode, zločinaca iz policije i da analiziramo mogućnost, šta se može desiti ako se ovakva mahinacije primjenjuje na nekoj osobi, koja je metaforički rečeno, tankih živaca i umjesto da napiše ili izgovori prijetnju, odluči da tako nešto sprovede i uradi u praksi, odnosno da izvrši fizički napad na sudiju ili tužioca pa povrijedi ili čak ubije nekoga od njih.
Tokom godina, bilo je slučajeva smrti sudija ili tužilaca, koje su proglašavane prirodnim ili nesrećama a poslednji slučaj se prije bilo kakve istrage, opisuje kao samoubistvo okružnog javnog tužioca iz tužilaštva u Istočnom Sarajevu, koje se desilo samo nekoliko dana, pošto sam se obratio zahtjevom, glavnoj okružnoj tužiteljici, tražeći podatke o predmetu koji je montiran protiv mene, između ostalog o tome "ko je bio tužilac, koji je otvorio taj predmet, dvije godine prije nego što je zadužen od strane OJT, Jovane Tomaš, koja je imenovana tek 2017".
Možete biti sigurni da ako bi neko ugrozio zdravlje ili život sudije odnosno tužioca poslije "posebnih istražnih radnji" kada su zločinci iz policije preko provokatora podstrekivali osobe na krivično djelo, pa onda i dođe do ubistva, oni bi to prikrili i ne bi dozvolili da pred sud dođe dokazni materijal, koji bi pokazao da je pripadnik pravosuđa nastradao, nakon što su oni mjesecima nagovarali svoje "mete istrage" da tako nešto i urade.
Dakle, kriminalci iz policije, pošto izvrše krivična djela, uključujući u ovom slučaju ubistvo osmogodišnje djevojčice, pa se njihova uloga razotkrije, onda manipulišu sa sudijama, odnosno tužiocima, uvjeravajući ih da su lično u opasnosti, te da će ih oni zaštititi od potencijalne opasnosti, tako što će pokrenuti posebne istražne radnje da bi nadzirali one koji su u stvari prijetnja da će biti razotkriveni mafijaški poslovi klanova kojima pripadaju.
Drugi aspekt je takođe bitan a radi se o načinu imenovanja sudija, odnosno tužilaca, što se naravno ne čini na osnovu kvaliteta pojedinaca, nego po preporukama mafijaških bosova, poput Čolovića, Borovčanina... sve do Lukača i Dodika a koji godinama pljačkaju zemlju, građane i budžet, ubijajući usput sve koji su im prepreka u tim zločinima.
Pema zvaničnim podacima, osoba Vakičić Željka je imenovana 03.05.2011. za sudiju na neodređeno vrijeme. Prethodnih godina je bezuspješno pokušavala da dobije posao, što nije uspjelo ali je prema takođe dostupnoj dokumentaciji 2009. dobila kredit od 25 hiljada maraka u Hypo banci. S obzirom da tada nije imala stalan posao a banke nikome ne daju novac na "lijepe oči" jedna od potencijalnih "hipoteka" odnosno garancija a nesumnjivo najvrijednija bi bila obećanje o postupanju koje će biti u skladu sa interesima uticajnih posrednika oko kredita i zaposlenja.
Danas je poznato da se radi o jednoj zločinačkoj mafijaškoj banci, kao što se ispostavilo i za Bobar banku no još važnija činjenica je to da je Hypo banka na prevaru, svojim klijentima davala kredite, vezane za Švajcarski franak, te ih potom dovodila u dužničko ropstvo. Vidljivo je da je tad kurs bio 1,28 a potom je "eksplodirao" čak na nivo evra oko 1,95, dok je trenutno oko 1,82.
Rok za otplatu je kako se vidi 120 mjeseci, što znači da je tokom svih postupaka i krivičnih djela, izvršenih na moju štetu, osoba Vakičić Željka bila dužnik banke i dužnik onih koji su joj obezbjedili imenovanje, odnosno dužnik ubica Ivone Bajo, onih koji i mene pokušavaju godinama da likvidiraju. Time se objašnjavaju svi njeni postupci i krivična djela koja je izvršila na moju štetu, na štetu ubijene djevojčice i hiljada žrtava mafije a u korist iste te mafije.
Svojevremeno mi je objašnjavano da je sudija Vakičić Željka, dobila više uzastopnih predmeta u kojima sam stranka na regularan način, metodom slučajnog automatskog odabira, što je naravno apsolutno nemoguće ali može da se izvede kada se izuzmu druge sudije koje su zauzete ili `zauzete` drugim predmetima, koje su na bolovanju. imaju popunjen kalendar obaveza ili jednostavno ne žele da čine krivična djela a posebno ako programom za dodjelu predmeta, upravlja Borovčanin Danko recimo ili osoba koja je pod njegovom kontrolom.
Da li je sudija Vakičić Željka, uopšte dobila kredit 2009. ili je sve uzeo neko ko joj je obezbijedio imenovanje za sudiju, ostavimo sada po strani a samo podsjetimo da je više stotina radnika Bobar grupe, tvrdilo kako su bili prisiljeni uzimati kredite od 10 hiljada maraka da bi uopšte dobili posao a od samog kredita nikada nisu dobili ni marku. Novac je naravno opljačkala tajkunsko politička mafija, čiji su sastavni dio zločinci iz kriminalističke policije i bezbjednosnih službi.
I što se same godine i datuma tiče, veliko je pitanje da li su regularni ili je u pitanju slična prevara, kao kod kredita Dodik Milorada, koji je objašnjavao da je kredit dobio 2008. a zahtjev za njega podnio tek godinu dana kasnije odnosno 2009.
No osim toga, što matematički bukvalno je neverovatno da sudija Vakičić, dobije nekoliko uzastopnih predmeta u kojima sam stranka, postoji još jedna nesporna činjenica a to je da je zahtjev za kredit podnijela 14.07.2009. a odobren joj je 04.08.2009.
Točno na sredini između ta dva datuma, 23.07.2009. ubijena je djevojčica Ivona Bajo i na taj način sudija Vakičić Željka se kroz cijelu karijeru "podsjeća" koji je zločin dužna da prikriva, kako bi `otplatila` svoje imenovanje i "kredit".
Kolika je sada vjerovatnoća da neki sudija, nekim programom, dobije pored postojećih 7 kolega, sve predmete vezane za mene pa da istovremeno dobije i kredit, vezan za datum kada je ubijena djevojčica Ivona Bajo a koji je događaj, suštinski uzrok svih kasnijih postupaka, procjenite svako sami, kako mislite.
S obzirom na mafijaške metode rada Hypo banke, uopšte nije isključeno da su ti datumi lažirani, te napisani tako kako bi mogli podsjećati sudiju i ucjenjivati je narednih godina, što se može zaključiti iz toga da su podaci bili javno dostupni na internetu, iako se banke hvale time da štite podatke svojih klijenata. Danas se taj podatak o kreditu više ne može naći na internetu... ili je djelimično zaštićen ili uklonjen, odnosno otplaćen te kao jedini prilog ovog teksta, (osim "Saopštenja za javnost 30.06.2020.) predočavam skenirane podatke od prije nekoliko godina na kojima se vide i podaci o kreditu i tadašnji kurs a i prethodni, neuspješni pokušaji zaposlenja, koji nisu "upalili" dok se nije "podigao" kredit.
Druga mogućnost je mnogo gora a po njoj su datumi tačni, odnosno kredit je zatražen navedenog datuma 14.07.2009. a djevojčica ubijena u međuvremenu 23.07.2009. na pola puta prije formalnog odobravanja 04.08.2009. Nije uopšte nepoznato da se u bankarskim kartelima i tajnim društvima vrše različite metode "vezivanja" članova, kako podmićivanjima i ucjenama, tako i prijetnjama i čak prolivanjem krvi, odnosno žrtvovanjem nevine djece.
Da su dokazi o ubistvu djevojčice Ivone Bajo, smišljeno sakriveni od strane kriminalaca iz policije, već sam nesporno dokazao i objavio njihova imena, te nije nikakvo čudo da ti zločinci pokušavaju da me ubiju cijelo vrijeme, što prihvatam nikoga od sudija i tužilaca ne zanima ali treba da se osvrnete na ovaj drugi aspekt, metoda tih kriminalaca koji se predstavljaju kao vaši zaštitnici a istovremeno angažuju svoje doušnike i provokatore, među kojima su najvećem procentom, okorjeli kriminalci da prate i vas i građane a između ostalog podstiču ih na ubistvo te je samo pitanje trenutka, kada će se tako nešto i desiti odnosno kada će se ponovo desiti.
Podsjetiću, vezano za ovu temu, samo na egzekuciju koju je mafijaški kartel izvršio nad tužiteljicom Dijanom Milić iz KT u Tuzli, 2011-te a u montiranju dokaza su učestvovali slični ili čak isti zločinci, plativši "svjedokinji" 10000 maraka da lažno svjedoči protiv nesrećne tužiteljice. Nemajući predstavu kakva je banda krenula na nju, tužiteljica je završila u bolnici, poslije nepuna 2 mjeseca od početka hajke, (vjerovatno otrovana od strane doušnika) odakle nije živa izašla. Zvanično saopštenje za smrt je "covid 19"... pardon "poremećaj metabolizma".
Spletom okolnosti a kakve se vjerovatno nikada više i nikom drugom ne bi mogle desiti, uspio sam preživjeti sve pokušaje ubistva, pošto sam znao sve detalje o nadležnostima tužilaštava i sudova, zakona o krivičnom postupku, krivičnog zakonu, posebnim istražnim radnjama, zakona o VSTV-u, njegovim nadležnostima, kao i vrhovnog suda, republičkog tužilaštva i slično.
Na žalost, većina građana ne zna ništa o tome, da ne kažem skoro niko a nažalost ni većina policijskih službenika, kako javno priznaju pred sudom "nemaju pojma" o zakonskim odredbama i što je još najtužnije ni pojedini pripadnici pravosuđa ne znaju ništa o svojim nadležnostima. Da li zbog toga što glume da ne znaju ili što su kupili diplomu, odnosno kupili posao pa moraju izvršavati naloge mafijaških bosova u konačnici nije mnogo važno, jer se sve završava ubistvima nevinih građana i neviđenom pljačkom državnog bogatstava, koje kao što se vidi, vodi ka potpunom uništenju i zemlje i naroda...

PRILOZI

Saopštenje za javnost 30.06.2020.
Stambeni kredit - Vakičić

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902

ČLANAK 1109

Kriminalistika policija je dužna da se izjasni je li utvrdila, kako je došlo do presjecanja kaiša na predmetu koji je privatno vlasništvu i ko je i zašto, oprao ostatak kaiša hemijskim sredstvom, te ako im je to poznato, zbog čega o svemu nije obaviješteno tužilaštvo. Ukoliko to nije utvrđeno a prema dokumentaciji koja postoji je jasno da nije, onda je jasno i da je kriminalistička policija, smišljeno uklonila materijalni dokaz iz istrage, kako bi prikrila ubistvo i krijumčarenje. U tom slučaju, radi se o novom dokazu, koji uopšte nije vještačen, te je prema zakonu o krivičnom postupku potrebno ponovno otvaranje istrage kako o načinu ranjavanja i smrti djevojčice i uništavanju materijalnog dokaza, tako i o motivima pripadnika kriminaličke policije, koji su na najmonstruozniji način prikrili ovaj zločin.

POLICIJSKOJ UPRAVI BIJELJINA - MUP RS

NAČELNIKU PU BIJELJINA / KOMANDIRU POLICIJSKE STANICE

PRAVNI OSNOV ZA POSTUPANJE POLICIJSKE STANICE

Napomena : Služba predsjednika republike je dostavila pismeni dopis MUP-u RS, 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020. vezano za učešće službenika MUP-a u ubistvu osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo i pokušajima prikrivanja tog zločina kao i pokušajima mog ubistva. Očekujem da ured načelnika PU Bijeljina i ured komandira PS Bijeljina upozna sve službenike sa razbojništvom koje čini teroristička organizacija kriminalistička policija i da istima ne pruža pomoć ni podršku. U suprotnom će se inicijatori sakriti i podmuklo prebacivati svu odgovornost na uniformisane službenike policijske stanice, kao što su to uradili sa Srećkom Panićem, dok se direktni podstrekač, inspektor Dejan Minić, pokušava sakriti skupa sa nalogodavcima. Istraga o monstruoznim zločinima se vrši na više nivoa a prije više od godinu dana smjenjen je bivši glavni okružni tužilac u OJTIS, Rajko Čolović, koji je pravno, formalno prvi pokrenuo predmete protiv mene za koje su falsifikovali nadležnost sa ciljem da pripreme moje ubistvo.
Kriminalistička policija Republike Srpske, vrši konstantan odnosno neprekidan, razbojnički teroristički napad na moju porodicu i mene lično, na naše živote, naša prava garantovana ustavom i zakonima i na našu imovinu.
Najveći zločin koji je izvršila kriminalistička policija Republike Srpske je saučesnistvo u ubistvu osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, koje je izvršeno prilikom krijumčarenja narkotika u Bobar grupu te su pripadnici kriminalističke policije sa saučesnicima uklonili materijalni dokaz sa smrtno ranjene djevojčice a radi se o privatnoj imovini, dječijem ruksaku, čiji je kaiš dvostruko presječem predmetom koji je ubio djevojčicu a potom su ostatak kaiša oprali jakim hemijskim sredstvom, kako bi uklonili tragove masti i ulja potekle od kamiona koji je dovezao narkotike pa pobjegao.
Taj materijalni dokaz zločina je potom sakriven iz svih istražnih radnji i o tome nije uopšte obaviješteno tužilaštvo, što se jasno vidi iz njihovog pismenog izjašnjenja. Za prikrivanje ubistva i krijumčarenja direktno su odgovorni, Marković Dragoslav, Stanko Stanišić i Siniša Vrućinić a sada i Srđan Gajić, koji ih kao direktno nadređeni štiti i sabotira pokretanje istražnih radnji.
Pošto sam otkrio sve detalje o tome i imena inspektora, koji su učestvovali u ovom razbojništvu, umjesto da postupi prema zakonskim obavezama, kriminalistička policija godinama pokušava da me ubije i istovremeno koristiti svoje provokatore da mi napakuje neko krivično djelo.
Osim nebrojenih napada na život i tijelo uključujući pokušaje ubistva, koje su činili provokatori, doušnici, špijuni, plaćenici i slični, kriminalistička policija, odnosno MUP Republike Srpske je poslao službenika u civilu da me napadne, direktno u zgradi policijske uprave Bijeljina, vrijeđa prijeti i izvrši aktivan fizički napad objema rukama, prijeteći ubistvom ako se ikada više pojavim da tražim bilo kakva prava.
Policijska stanica Bijeljina je saučesnik u pripremi tog napada, potom u samom napadu - nečinjenjem, pošto nije zaustavila napadača niti sačinila zabilješku a odbili su mi saopštiti njegovo ime i potom omogućili napadaču da pobjegne, prvo na sprat pa na zadnji izlaz.
Na pismene zahtjeve da se saopšti ime napadača, kako meni tako i da se dostavi sudu, policijska stanica i MUP u cjelini to odbijaju učiniti, čime ne samo da su saučesnici u prikrivanju napadača na mene, nego su saučesnici i u prikrivanju ubistva i samom ubistvu osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, jer se radi o produženom krivičnom djelu, povezanim upravo sa monstruoznim ubistvom nevinog djeteta.
Kriminalistička policija RS je u sastavu terorističke organizacije, izvršila razbojnički napad na mene 27.09.2018. o čemu sam detalje i dokaze izveo u sudskom postupku 80 0 Pr 100636 18 Pr, kada je konstatovano kršenje ZKP-u od strane službenika a nikakav dokaz o pravnom osnovu djelovanja nije dostavljen ni od strane MUP-a, niti sudske policije, suda u Sokocu, niti OJTIS-u. S druge strane ja sam dostavio dokumente Vrhovnog suda i Republičkog tužilaštva iz kojih se vidi da su pripadnici mafijaškog klana, Čolović i Borovčanin, lažirali nadležnost.
Tom prilikom su pripadnici mafije iz Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu i konkretno, glavni okružni tužilac Rajko Čolović dakle, lažirali nadležnost, koju prema zakonu nemaju, kao i predsjednik suda u Sokocu, kriminalac Luka Borovčanin, pa su u sadejstvu sa kriminalcima iz komande sudske policije i kriminalističke policije, izvršili otmicu te me transportovali u Sokolac i ostavili na ulici, gdje je čekao tim za likvidaciju.
Kriminalac Rajko Čolović je u međuvremenu zbog svog razbojništva smijenjen, odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća a saučesnici iz kriminalističke policije, nisu dostavili sudu nikakav dokaz o eventualnoj nadležnosti, vezano za te događaje u postupku koji je MUP pokrenuo pred osnovnim sudom u Bijeljini.
Tokom tog postupka koji je okončan i rješenje postalo pravosnažno, dokazao sam smišljene laži i falsifikate pripadnika MUP-a, koji su osim navedenog, izvršili napad na moje zdravlje i život, tako što su po instrukcijama kriminalističke policije, odnosno inspektora Dejana Minića, odbili da pozovu hitnu pomoć koju sam tražio zbog gušenja, uzrokovanog polenom ambrozije i nakon grubog, nepotrebnom guranja glave prema zemlji od strane pripadnika MUP-a.
Umjesto da postupe profesionalno, policijski službenici su po nalogu kriminalističke policije, falsifikovali činjenično stanje i lažno naveli da sam se odbio izjasniti o medicinskoj pomoći i drugim pravima, koja su brutalno pogažena i uskraćena a to je sve razotkriveno tokom sudskog postupka, svjedočenjem i sudskog policajca S.J. instruisanog da preusmjeri odgovornost sa načelnika sudske policije, kriminalca Borovčanin Danka na službenika Panića, koji o lažiranju nadležnost i planiranju ubistva nije znao ništa.
TO JE `ZAHVALNOST` MAFIJE ZA POMOĆ I ZAŠTITU KOJU SU IM PRUŽILI PRIPADNICI POLICIJSKE STANICE.
Druga brojna krivična djela i razbojništva kriminalističke policije, neću sada spominjati, nego na kraju potenciram samo podlo i bezobrazno odbijanje da se izjasne, da li nešto znaju ili ne znaju o tome, kako je materijalni dokaz sa mjesta ubistva osmogodišnje devojčice, došao u ovakvo stanje a na šta su obavezni zakonom.
Konkretno, kriminalistika policija je dužna da se izjasni je li utvrdila, kako je došlo do presjecanja kaiša na predmetu koji je privatno vlasništvu i ko je i zašto, oprao ostatak kaiša hemijskim sredstvom, te ako im je to poznato, zbog čega o svemu nije obaviješteno tužilaštvo.
Ukoliko to nije utvrđeno a prema dokumentaciji koja postoji je jasno da nije, onda je jasno i da je kriminalistička policija, smišljeno uklonila materijalni dokaz iz istrage, kako bi prikrila ubistvo i krijumčarenje.
U tom slučaju, radi se o novom dokazu, koji uopšte nije vještačen, te je prema zakonu o krivičnom postupku potrebno ponovno otvaranje istrage kako o načinu ranjavanja i smrti djevojčice i uništavanju materijalnog dokaza, tako i o motivima pripadnika kriminaličke policije, koji su na najmonstruozniji način prikrili ovaj zločin.
Prikrivanjem ove dokumentacije i podataka koje sam pismeno tražio na osnovu zakona o slobodi pristupa informacijama, vrši se diskriminacija, krše se prava garantovana Ustavom i zakonima te čini prekršaj opisan u članovima 7 i 8 zakona o javnom redu i miru a što obavezuje policijsku stanicu na djelovanje.
Kriminalistička policija je dužna prema pravu iz člana 23 ustava da mi preda svaki papirić koji je sačinila istražnim radnjama pokrenutim poslije njihovih lažnih prijava protiv mene za izmišljena krivična djela, počev od gluposti da je pisanje o tome da će saučesnici u ubistvu završiti u zatvoru, navodno "ugrožavanje sigurnosti" pa preko radnji vezano za lažiranje nadležnosti, sve do danas.
Pripadnici policijske stanice su obavezni da ustanove ko su osobe odgovorne za činjenje prekršaja i navedena krivična djela, da otklone posljedice prekršaja i diskriminacije te pokrenu postupke protiv odgovornih.
U nastavku su navedeni članovi iz relevantnih zakona i ustava, koji obavezuju pripadnike policijske stanice na službeno postupanje, za koje su plaćeni novcem građana a ne privatnim finansijskim sredstvima tajkunsko političke mafije, koja pokušava da komanduje kompletnim MUP-om u skladu sa javno saopštenim instrukcijama šefova mafije o CRNOJ KNJIZI i obavezi njihovih ljudi u institucijama da se bore protiv imena iz te knjige. Kako to rade, vidi se ne samo na ovom primjeru nego i brojnim drugom zločinima, koje prikriva MUP, od likvidacije Milana Vukelića do Davida Dragičevića a na žalost, još mnogo je nerješenih ubistava, osim ovih najpoznatijih.

ZAKON O PREKRŠAJIMA REPUBLIKE SRPSKE

Pojam prekršaja, član 2.
(1) Prekršaji su protivpravna djela koja predstavljaju kršenje javnog poretka ili propisa o ekonomskom i finansijskom poslovanju utvrđena zakonom ili drugim propisom, za koja su određena obilježja i za koja su propisane sankcije.
Propisivanje prekršaja, član 4.
(1) Prekršaji i prekršajne sankcije mogu se propisivati zakonom, uredbom ili odlukom Vlade, odlukom skupštine grada i odlukom skupštine opštine.
Prostorno važenje zakona, odnosno propisa, član 7.
(1) Ovaj zakon važi na teritoriji Republike Srpske ako su prekršaji propisani zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, gradova i opština, a koji su i izvršeni na teritoriji Republike Srpske ili ako je prekršaj počinjen na domaćem brodu ili vazduhoplovu dok se nalazi van teritorije Republike Srpske ili ako je prekršaj počinjen na internetu ili veb okruženju kada je posljedica nastupila na teritoriji Republike Srpske ili serverima provajdera u Republici Srpskoj.

ZAKON O ZABRANI DISKRIMINACIJE

Član 2, (Diskriminacija)
(1) Diskriminacijom, u smislu ovog zakona, smatraće se svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojem licu ili grupi lica na osnovu njihove rase, boje kože, jezika, vjere, etničke pripadnosti, nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, političkog ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, članstva u sindikatu ili drugom udruženju, obrazovanja, društvenog položaja i pola, polnog izražavanja ili orijentacije, kao i svaka druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda u svim oblastima javnog života.
(2) Zabrana diskriminacije primjenjuje se na sve javne organe kao i na sva fizička ili pravna lica, kako u javnom tako i u privatnom sektoru, u svim oblastima, a naročito: zaposlenja, članstva u profesionalnim organizacijama, obrazovanja, obuke, stanovanja, zdravstva, socijalne zaštite, dobara i usluga namijenjenih javnosti i javnim mjestima, te obavljanja privrednih aktivnosti i javnih usluga.
Član 18, (Zaštita lica koje prijavljuje diskriminaciju ili učestvuju u postupku)
Nijedno lice koje je prijavilo diskriminaciju ili učestvovalo u pravnom postupku za zaštitu od diskriminacije neće trpjeti nikakve posljedice zbog takvog prijavljivanja ili učestvovanja.
Član 19, (Povreda člana 2. stav (2) ovog zakona)
(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1.500 KM do 5.000 KM kazniće se za prekršaj pravno lice koje dovede neko lice ili grupu lica u nepovoljan položaj na osnovima nabrojanim u članu 2. (Diskriminacija), stav (1), na način opisan u čl. 3. (Oblici diskriminacije) i 4. (Ostali oblici diskriminacije) ovog zakona.
(2) Novčanom kaznom u iznosu od 700 KM do 1.500 KM kazniće se za prekršaj iz stava (1) ovog člana i odgovorno lice u državnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, opštinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim ovlašćenjima i u drugom pravnom licu.
(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana takođe će se kazniti i fizičko lice, i to novčanom kaznom u iznosu od 550 KM do 1.500 KM. (4) Ako se prekršaj iz stava (1) ovog člana učini propuštanjem da se postupi po preporuci Ombudsmena Bosne i Hercegovine, kazniće se pravno lice novčanom kaznom u iznosu od 2.500 KM do 6.500 KM, a odgovorno lice u pravnom licu ili fizičko lice kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM.
(5) Ako se prekršaj iz stava (1) ovog člana učini propuštanjem da se postupi po nalogu suda, novčanom kaznom u iznosu od 3.500 KM do 10.000 KM kazniće se pravno lice, a novčanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 5.000 KM kazniće se odgovorno lice u pravnom licu ili fizičko lice.
Član 21, (Povreda člana 18. ovog zakona)
(1) Pravno lice koje lice koje je prijavilo diskriminaciju u dobroj vjeri, ili lice koje je na bilo koji način učestvovalo u postupku zaštite od diskriminacije dovede u nepovoljan položaj na osnovu toga što je to lice prijavilo diskriminaciju ili učestvovalo u postupku, u suprotnosti sa članom 18. (Zaštita lica koje prijavi diskriminaciju ili učestvuju u postupku) ovog zakona, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 10.000 KM.
(2) Za prekršaje iz stava (1) ovog člana takođe će se kazniti i odgovorno lice u državnoj, entitetskoj i kantonalnoj instituciji, instituciji Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, opštinskoj instituciji, u pravnom licu s javnim ovlašćenjima i u drugom pravnom licu, i to novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.500 KM.
(3) Za prekršaj iz stava (1) ovog člana takođe će se kazniti i fizičko lice, i to novčanom kaznom u iznosu od 700 KM do 2.000 KM.
(4) Ako prekršaj iz stava (1) ovog člana učini s namjerom odgovorno lice u pravnom licu, odgovorno lice u pravnom licu će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 2.000 KM do 7.000 KM, i ako je učini sa namjerom fizičko lice, fizičko lice će se kazniti novčanom kaznom u iznosu od 1.500 do 4.000 KM.
Član 24, (Usaglašavanje ostalih propisa s ovim zakonom)
(1) U slučaju neusaglašenosti drugih zakona s ovim zakonom u postupcima po ovom zakonu, primjenjivaće se ovaj zakon.

ZAKON O JAVNOM REDU I MIRU

Značenje izraza, član 2.
(1) Javni red i mir, u smislu ovog zakona, jeste usklađeno stanje međusobnih odnosa građana nastalo njihovim ponašanjem na javnom mjestu i djelovanjem organa i službi u javnom životu radi obezbjeđivanja jednakih uslova za ostvarivanje prava građana na ličnu bezbjednost, mir i spokojstvo, privatni život, slobodu kretanja, zaštitu ljudskog dostojanstva i prava maloljetnika i drugih lica.
(2) Prekršajima javnog reda i mira smatraju se: prekršaji protiv funkcionisanja državnih organa i javnih službi, prekršaji protiv interesa maloljetnika i drugih kategorija lica i ostali prekršaji javnog reda i mira koji su učinjeni na javnom mjestu.
(3) Javno mjesto, u smislu ovog zakona, jeste mjesto na kojem je slobodan pristup pojedinačno neodređenim licima bez uslova ili pod određenim uslovima, kao i prostorije državnog organa, privrednog društva, drugog pravnog lica i drugih mjesta kada je, usljed blizine ili izloženosti vidiku ili čujnosti, izvršenom radnjom došlo do uznemiravanja ili negodovanja građana.
(4) Javno mjesto, u smislu ovog zakona, jeste i svako drugo mjesto na kojem je počinjen prekršaj, a posljedica je nastupila na javnom mjestu. Svađa, vika, vriska i nepristojno ponašanje, član 7.
Ko narušava javni red i mir svađom, vikom, vriskom, izvođenjem ili reprodukcijom muzičkih sadržaja ili tekstova, nošenjem ili isticanjem simbola, slika, crteža ili tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemiravajućeg sadržaja i drugim nepristojnim ili drskim ponašanjem, osim ako se navedeno ne odnosi na javno iznešeno mišljenje o radu državnih organa, te drugih javnih organa i organizacija, kazniće se novčanom kaznom od 100 KM do 300 KM.
Vrijeđanje, član 8.
Ko grubim vrijeđanjem drugog lica na političkoj, vjerskoj ili nacionalnoj osnovi ili drugim bezobzirnim ponašanjem izazove osjećanje fizičke ugroženosti ili uznemirenosti građana, kazniće se novčanom kaznom od 200 KM do 800 KM.
Ugrožavanje bezbjednosti prijetnjom napada na život, tijelo ili imovinu, član 11.
Ko ugrožava bezbjednost ili izaziva osjećanje ugroženosti drugog prijetnjom da će napasti na njegov život, tijelo ili imovinu ili život, tijelo ili imovinu njemu bliskog lica, kazniće se novčanom kaznom od 300 KM do 900 KM ili kaznom zatvora do 30 dana.
Tuča i fizički napad, član 12.
(1) Ko narušava javni red i mir izazivanjem, podstrekavanjem, učestvovanjem u tuči ili fizičkim napadom na drugoga, kazniće se novčanom kaznom od 400 KM do 1.200 KM ili kaznom zatvora do 40 dana.
(2) Ko na bilo koji način organizuje tuču ili fizički napad na drugog, bez obzira na to da li je do tuče ili fizičkog napada došlo, kazniće se novčanom kaznom od 800 KM do 1.600 KM ili kaznom zatvora do 60 dana.
Ometanje državnih organa, privrednih društava i drugih pravnih lica u vršenju javnih funkcija, član 24.
Ko ometa ili sprečava djelovanje državnih organa, privrednih društava i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja ili njihove službenike da vrše svoje funkcije, ili ko ne postupi na licu mjesta po zakonitom zahtjevu ili naređenju njihovog službenog lica, kazniće se novčanom kaznom od 500 KM do 1.500 KM ili kaznom zatvora do 60 dana.

USTAV REPUBLIKE SRPSKE

Član 48. Prava i slobode zajamačeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem...
Član 23. Zajamčena je zaštita tajnosti podataka o ličnosti. Prikupljanje, obrada i svrha korištenja ličnih podataka, uređuje se zakonom. Zabranjeno je korištenje podataka o ličnosti koje je suprotno utvrđenoj svrsi njihovog prikupljanja. Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama.
Član 32. Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih organa i drugih organa i organizacija, da im podnose predstavke, peticije i prijedloge i da na njih dobiju odgovor. Niko ne može biti pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posljedice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova iznesenih u predstavci, peticiji i prijedlogu, osim ako je time učinio krivično djelo.
Član 45. Svako je dužan da se pridržava Ustava i zakona. Svako je dužan da savjesno i odgovorno vrši povjerenu mu javnu funkciju.
Član 16. Svako ima pravo na jednaku zaštitu sovjih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
Član 12. Sloboda i lična bezbjednost čovjeka su nepovredivi. Nikome se ne može oduzeti ili ograničiti sloboda, osim u slučajevima i po postupku koji su utvrđeni zakonom.
Član 13. Ljudsko dostojanstvo, tjelesni i duševni integritet, čovjekova privatnost, lični i porodični život su nepovrijedivi.
Član 14. Niko ne smije biti podvrgnut mučenju, svirepom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Zabranjeno je i kažnjivo svako iznuđivanje priznanja i izjava. Zabranjeno je na bilo kom licu, bez njegovog pristanka, vršiti medicinske i druge naučne oglede.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
Zdenkobajo@gmail.com

ČLANAK 1108

Ako je takozvana policija, bila spremna da ovako laže, falsifikuje, čini krivična djela, koja sam čak lično vidio, prepoznao počinioce, prikupio materijalne dokaze, dokumente sa falsifikovanim ne samo opisom nego i potpisima i preživio sve da mogu svjedočiti, onda svi mogu zamisliti kako su i šta sve radili zlikovci iz kriminalističke policije sa mrtvim tijelom ubijene osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo i materijalnim dokazima u uslovima kada nevino dijete više nije moglo izgovoriti nijednu riječ o bilo čemu...

MINISTARSTVU UNUTRAŠNJIH POSLOVA REPUBLIKE SRPSKE

TAKOZVANA POLICIJA JE MAFIJAŠKA ZLOČINAČKA TERORISTIČKA ORGANIZACIJA

Veza : Dopis službe predsjednika RS, 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020. ; Krivična prijava za terorizam i više drugih krivičnih djela. Dostavlja se i Tužilaštvu BIH, SIPA-i, VSTV-u, informativno Predsjedniku RS i javnosti.
Da bi u startu bilo odmah sve jasno, MUP RS je dio terorističke mafijaške mreže koja je ubila osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, prilikom krijumčarenja a potom pokušava taj zločin prikriti, koristeći se najmonstruoznijim sredstvima, uključujući i više pokušaja da i mene ubiju.
Za ovu tvrdnju i sve naredne argumente imam obilje dokaza koje sam već dostavljao i objavljivao a sam MUP ima status mafijaške organizacije pošto me je i lično protivpravno fizički napao u sopstvenoj zgradi, prijeteći ubistvom i konstantno je u napadu na moja prava garantovana ustavom. U takvom stanju ni MUP u cjelini, niti bilo koji njihov pripadnik, njihova saopštenja, rješenja, izjave, naredbe, postupanja, istrage i slično nemaju nikakav legitimitet i građani, poslanici, sudije, okružni tužioci i svi časni pripadnici MUP-a trebaju policiju tretirati kao okupacionu, terorističku organizaciju bez ikakvog uporišta u zakonima i narodu.
Opis takozvanog MUP-a iz naslova je praktično poznat svim građanima ali ja neću pominjati ni jednu od brojnih drugih afera i kriminalnih radnji u koje je umiješana policija, nego isključivo krivična djela izvršena na moju i štetu moje porodice, odnosno napade na naša prava garantovana ustavom, zdravlje i živote.
Nedavno je služba predsjednika Republike, dostavila dopis "01-2-059-1414-1-20" ministarstvu unutrašnjih poslova (i meni identičnu kopiju) uz propratni dokazni materijal, inače ranije više puta dostavljan MUP-u, koji dokazuje teška krivična djela pojedinih pripadnika MUP-a a na šta niko nije reagovao.
Pružajući zaštitu, podršku i štiteći zločince, nakon izvršenja krivičnog djela, prema zakonskim odredbama, kompletan MUP-a se sam deklariše a i zakonski se tretira, kao zločinačka teroristička organizacija.
Navođenje krivičnih dijela MUP-a, počinjem sa fizičkim napadom na mene, koji je MUP izvršio 22.05.2019. tako što me je fizički napao u zgradi policijske uprave Bijeljina.
Nije dakle u pitanju, napad nepoznatog lica u parku, šumi ili nekoj pustoj uličici, nego u glavnoj zgradi Policijske uprave u Bijeljini i to od strane pripadnika MUP-a u civilu a čemu su prisustvovali uniformisani službenici, koji ne samo da nisu ništa preduzeli da spriječe taj napad, nego su odbili otkriti ime napadača i sačiniti zabilješku, te mu omogućili da nakon toga pobjegne prvo na sprat a potom iz zgrade, tako što su postavili uniformisanog pripadnika MUP-a na ulazna vrata, da ja nebi mogao reagovati dok napadač bježi na zadnji izlaz.
Podatke o imenu napadača sam više puta pismeno tražio od MUP-a, uključujući i pismeni zahtjev, tokom sudskog postupka 80 0 Pr 100636 18 Pr, pred osnovnim sudom u Bijeljini i sa pozivom na njega.
MUP ne samo da nije pismeno odgovorio, niti se izjasnio o ovom napadu, nego je postupak trajao i pravosnažno okončan a da nijedan pripadnik MUP-a, nije ni pokušao demantovati moje tvrdnje.
Iskreno, ne bi za mene bilo nikakvo iznenađenje da je MUP negirao moje tvrdnje i tvrdio da lažem, odnosno izmišljam podatke o fizičkom napadu na mene i prijetnjama ubistvom u zgradi policijske uprave Bijeljina ali time što niko nije reagovao, suštinski su priznali da je sve što sam opisao istina.
Iako je napad na mene bio prilično bahat i osion, uz vrijeđanja i jasno izrečene prijetnje ubistvom, ako se ikada više vratim da tražim neka prava, to na mene nije ostavilo naročiti utisak a pogotovo nije izazvalo strah, nego sam sa druge strane praktično zahvalan napadaču zbog onoga što je uradio.
Ovo je uzrokovano time i ponajviše zbog činjenice da sam poslije tog napada, intenzivirao sopstvena istraživanja i za manje od 24 sata, pregledajući hiljade fajlova dokumentacije, pronašao ime inspektora MUP-a, koji je sakrio stanje u kome se nalazi materijalni dokaz ubistva i tu činjenicu prećutao od tužilaštva ne navodeći je u dokumentima a sa ciljem da zločin bude predstavljen kao nesrećan slučaj.
No, prije nego što detaljnije opišem o kakvom se zločinu radi, ističem da je MUP godinama saučestvovao i u pokušajima mog ubistva, pri čemu je 27.09.2018. asistirao pripadnicima mafijaške organizacije, koji su izvršili razbojnički teroristički napad na mene sa ciljem da me odvuku na teritoriju Istočnog Sarajeva, gde je čekao tim ubica, spreman za izvršenje likvidacije.
Samo odvlačenje se pokušalo "umotati" u zakonske okvire tako što je teroristička grupa, poslala pripadnike sudske policije da me presretnu ali im uopšte nisu predali kopiju sudske naredbe za dovođenje, što je uostalom utvrđeno i dokazano u sudskom postupku 80 0 Pr 100636 18 Pr.
Sudski policajci su se na moja pitanja pred sudom, lažno branili pričama da nemaju pojma o tome kako je ZKP-u, propisano njihovo postupanje, dok je pripadnik MUP-a izjavio da "ne zna kakve su nadležnosti sudova i tužilaštava" što sve i da je istina, samo pokazuje nesposobnost službenika a u gorem slučaju, njihova smišljena krivična djela.
Podvlačim opet da je sud konstatovao kršenje zakona o krivičnom postupku od strane policijskih službenika, no iako su oni prethodno kršili zakon, napali su me potom sa leđa i pokušali zavrnuti ruke i staviti lisice.
Tome sam se u trenutku suprostavio sa dva kratka snažna trzaja i sastavio ruke ispred sebe, uhvativši snažno zglobove te im odmah ponudio da ću dobrovoljno dozvoliti da mi stave lisice, kako bismo izbjegli fizički sukob.
Uniformisani službenici su to prihvatili, te sam sam stavio ruke na leđa i dozvolio im da stave lisice, no iako sam mirno krenuo sa njima, poslije opisane dobrovoljne predaje, prilikom ulaza u zgradu su mi izuzetno nasilno i grubo a prije svega nepotrebno, gurali glavu prema tlu prilikom čega sam udahnuo u pluća dio sadržaja iz grla, stvoren alergijom na polen ambrozije, čime je i inače otežano disanje postalo kritično po zdravlje.
Odmah sam zatražio čašu vode i da se pozove hitna pomoć zbog gušenja.
Medicinska pomoć ne samo da nije pozvana, nego je u dokumentaciji MUP-a, lažno opisano, odnosno falsikovano činjenično stanje, tvrdnjama da sam se odbio izjasniti i po pitanju medicinske pomoći i po drugim zakonom predviđenim pitanjima a koja mi uopšte nisu ni postavljena. Napominjem da mi nijedan dokument nije ni uručen jer su naknadno pisani i falsifikovani a dobio sam ih odlukom načelnika PU Bijeljina g. Ćosića, poslije mog pismenog zahtjeva.
Pred sudom u Bijeljini je i ova činjenica utvrđena, ne samo mojim opisom, nego i opisom pripadnika sudske policije J.S. koji je izjavio da je čuo kako tražim hitnu pomoć od pripadnika MUP-a iako ga to konkretno tada nisam ni pitao.
To nedvosmisleno znači da je pripadnik sudske policije bio instruisan da odgovornost sa svog načelnika i pripadnika terorističke grupe iz Istočnog Sarajeva, prebaci i svali na policijsku stanicu Bijeljina II.
Razlog za ovaj kriminal pripadnika MUP-a je to, što je službenik MUP-a Srećko Panić, instrukcije dobio od inspektora Dejana Minića, koga sam lično vidio, kako se krije iza mojih leđa i odrečno daje znake Paniću da mi se ne ukazuje hitna pomoć a kada sam ga ugledao i izgovorio njegovo ime glasno, on je pobjegao u drugu prostoriju.
Službenik Panić iz MUP-a je instruisan da se ovog i nekih drugi događaja "ne sjeća" pred sudom, te zaštiti Dejana Minića i ostale, umiješane u kriminal ali kako sam već rekao, moju verziju je potvrdio i jedan sudski policajac a drugi je bio prisutan prilikom svjedočenja Panića, te je postao i svjedok laži MUP-a pred sudom s obzirom da je bio prisutan i u policijskoj stanici, kada se sve opisano dešavalo.
U pomenutom postupku "80 0 Pr 100636 18 Pr" koji je inače pokrenuo takozvani MUP, pred sudom sam dokazao laži, falsifikate i podmuklosti pripadnika policije da je čak i svjedocima i formalnom predstavniku MUP-a bilo neprijatno slušati, kakva su razbojništva činjena. No važnije a i monstruoznije od toga je poređenje događaja od 27.09.2018. koji sam preživio a trebalo je po planu da me ubiju sa danom 23.07.2009. kada je Ivona Bajo ubijena prilikom krijumčarenja u zločinačku Bobar grupu.
Ako je dakle, takozvana policija, bila spremna da ovako laže, falsifikuje, čini krivična djela, koja sam čak lično vidio, prepoznao počinioce, prikupio materijalne dokaze, dokumente sa falsifikovanim ne samo opisom nego i potpisima i preživio sve da mogu svjedočiti, onda svi mogu zamisliti kako su i šta sve radili zlikovci iz kriminalističke policije sa mrtvim tijelom ubijene osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo i materijalnim dokazima u uslovima kada nevino dijete više nije moglo izgovoriti nijednu riječ o bilo čemu.
Monstrumi iz policije su odavno razotkriveni i javno sam objavio fotografije materijalnih dokaza i njihova imena a kompletan MUP, kao neka formalna institucija se krije, pretvara kao da se ništa ne dešava i ne izjašnjava o temama za koje su plaćeni novcem građana da rade po službenoj dužnosti, istovremeno kršeći i zakone i prava koja se prema ustavu ne smiju i ne mogu ni oduzeti ni ograničavati.
Jasno je i zbog čega, jer kriminalci čija sam imena naveo i u ovom dokumentu, nisu ništa radili samostalno, nego u sadejstvu sa tadašnjim načelnikom PU Bijeljina, (2009-ta godina), mnogobrojnim kolegama iz policije i saučesnicima iz drugih takozvanih institucija sa kojima su zajednički pljačkali sve što im je došlo pod ruku. Razbojništvo i bezobrazluk takozvane policije zaista nema granica i jedina stvarna kriminalna teroristička organizacija je upravo policija a ako bi neki službenik i htio raditi zakonito, ne usuđuje se iz straha od gubitka posla ili još gorih opcija kao što su ubistvo dvojice policajaca u Sarajevu samo mjesec kasnije od terorističkog napada ne mene i likvidacija pripadnika MUP-a, posebno na teritoriji Istočnog Sarajeva od kraja rata do danas a egzekutore su štitili kriminalci Čolović, Borovčanin i svi komandiri i ministri MUP-a zaključno sa Lukač Draganom, koji će čitati ovo što sam napisao i ja to svejedno pišem a on ne smije ni da pokrene radnje da se razotkriju počinioci zločina niti da me lično napadne. Ne smiju to ni drugi samozvani bosovi od dodika naniže, nego se šalju njihove sluge da me napadaju, pokušaju ubiti, vrijeđati ili bar podmetnuti neko krivično djelo. Do prije nekoliko godina, policija je bar imala neku "masku" državnog organa a dolaskom Lukač Dragana na poziciju ministra i naravno u sadejstvu sa dodik miloradom, policija je pretvorena u najobičniju bandu, što je suštinki i kompletna republika u cjelini.
Jedan od inicijatora razbojničkog plana i priprema za moje ubistvo, Rajko Čolović, tada glavni okružni tužilac u Istočnom Sarajevu je više puta bio pismeno opominjan od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, da mi dostavi navodno rješenje o dodjeli nadležnosti, što isti nije uradio, nego je intenzivirao pokušaje likvidacije, kako bi sakrio tragove svog učešća u pripremi, ne samo ovog zločina, nego i mnogih ranijih likvidacija, koje prikriva on i njegovi saučesnici a ubijani su i tadašnji načelnici policijskih stanica.
Razlog za sve naprijed navedeno i mnoge druge kriminalne radnje, koje sada naravno neću opisivati je to što su pripadnici terorističke grupe 23.07.2009. prilikom šverca narkotika sa područja Sarajeva u Bobar grupu, ubili osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, te pošto su istovarili 3 paketa narkotika, pobjegli sa lica mjesta prije dolaska istražitelja.
Takozvana policija je osim logističke podrške ovom transportu u sadejstvu sa saučesnicima, uklonila materijalni dokaz ubistva sa ubijene djevojčice te su ga oprali benzinom, uklonivši tragove masti i ulja, nastale od odbjeglog kamiona.
Kaiš tog dječjeg ruksaka, odnosno materijalnog dokaza je dvostruko presječen, predmetom koji je istovremeno ubio djevojčicu, što su pripadnici MUP-a prikrili a u pitanju su Marković Dragoslav, Stanišić Stanko i Siniša Vrućinić.
Umjesto da postupi prema zakonskim obavezama i propisima, te sankcioniše navedene službenike i izvrši istražne radnje vezane, kako za prikrivanje materijalnog dokaza ubistva, tako i za njihove motive te način na koji je došlo do presijecanja kaiša, MUP je pokrenuo više akcija protiv mene, pokušavajući me povezati sa bilo kakvim krivičnim dijelom, počev od lažnog "ugrožavanja sigurnosti" koje je u stvari poslužilo kao izgovor za pokretanje "posebnih istražnih radnji" a potom nastavljenih sa ciljem da mi se "napakuje" nešto ozbiljnije, odnosno da se koriste prikupljeni podaci, kao priprema za likvidaciju.
Tokom godina, teroristička organizacija MUP je angažovala i slala veliki broj špijuna, doušnika i provokatora od kojih je jedan dio imao zadatak da iznosi prijetnje sudijama i tužiocima te me isprovocira da to i ja učinim, što bi bilo iskorišteno kao "dokaz" za krivično djelo "napad na sudiju ili javnog tužioca" a drugi dio su slali sa zadatkom da me pridobije nekom izmišljenom pričom te kada pomisle da su stekli moje povjerenje, pokušaju prevarom, odvući na neku udaljenu lokaciju, gdje je već čekao tim plaćenih ubica.
Jedan od tih timova je prema podacima koje imam, najvjerovatnije bila i grupa plaćenika, koja je pokušala likvidaciju Slobodana Vasiljevića ali je brzo pohapšena, pošto je njihov zaštitnik Rajko Čolović, poslije mojih pritužbi vezano za lažiranje i montiranje nadležnosti, smijenjen od strane Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Te grupe plaćenih ubica i narko dilera, "regrutuju" upravo pripadnici MUP-a, prilikom stvarnih sitnih prestupa ili nekada i podmetnutih dokaza. Primjer toga je recimo, nedavno pompezno objavljena vijest o hapšenju 23 osobe, povezane sa proizvodnjom i prometom narkotika uz zaplijenjenih cijelih 200 grama kokaina, što je oko 8 grama po osobi.
Javno je objavljeno da su uhapšeni postigli nagodbu, priznali krivnju i pušteni da se brane sa slobode, što suštinski znači da će u narednom periodu, biti u najvećim broju novi doušnici, dileri ili plaćene ubice, pripadnika terorističke grupe instalirane unutar policije, tužilaštava i sudova od kojih sam jedan dio već razotkrio.
Osim već pomenutog Rajka Čolovića koji je smijenjen prije više od godinu dana u razbojnički napad na mene, planiranje i pokušaj ubistva, umiješan je i Luka Borovčanin, koji je također lažirao nadležnost ali kao predsjenik suda u Sokocu te Danko Borovčanin, načelnik sudske policije, koji već godinama saučestvuje u napadima na mene i prikrivanju ubistva Ivone Bajo.
Nedavno je objavljena vijest, da je jedan od pripadnika Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu gospodin D.N. pronađen mrtav na svom balkonu te da se sumnja na samoubistvo.
Ne ulazeći uopšte u to da li je zaista u pitanju samoubistvo ili ubistvo, koje se pokušava predstaviti kao samoubistvo, ističem činjenicu da je taj gospodin, godinama radio u tužilaštvu i bio jedan od glavnih saradnika kriminalca Rajka Čolovića, te sigurno znao mnoge detalje o njegovim krivičnim djelima.
Samo nekoliko dana prije tog događaja kada je stradao pomenuti tužilac, poslao sam zahtjev glavnoj tužiteljki OJTIS-u, u kome sam između ostalog tražio podatke o tužiocu koji je 2015. godine zadužio lažni montirani predmet protiv mene, što je bilo, čak dvije godine prije nego što je tužilac Jovana Tomaš preuzela taj predmet.
Nije uopšte isključeno da je stradali gospodin, prvobitno bio obmanut od Čolovića o postojanju nadležnosti i otvorio taj predmet pa ako i nije on bio taj, nesporno je znao koji je tužilac to vodio i kakve je mahinacije kriminalac Čolović činio ne samo vezano za to nego i brojne druge likvidacije u tom kraju koje su do danas ostale nerješene.
Na kraju, ističem da će osim MUP-u, ovaj tekst biti dostavljen i službi predsjednika Republike informativno, da znaju kako policija nastavlja sa prikrivanjem zločina, te objavljen javno na internetu.
U narednom periodu ću nastaviti sa zahtjevima da takozvani MUP, radi posao za koji je plaćen, te da se javno razotkriju zločinci, koji su prije svega prikrili dokaze ubistva osmogodišnje devojčice, kao i oni odgovorni za njeno ubistvo.
Za svo ovo vrijeme, nikada mi nije palo na pamet ni da pobjegnem izvan zemlje da se sakrijem od terora policije, kao što su to mnogi drugi učinili, (članovi grupe Pravda za Davida, recimo) niti da izvršim samoubistvo pa ističem da to, niti namjeravam u budućnosti, niti bih ikada uradio, pa ako neki kriminalci planiraju nešto slično protiv mene a da to predstave kao samoubistvo, obavještavam unaprijed javnost o tome. Za svaki eventualni naredni napad na mene ili moja prava i bilo kakve moguće posljedice, direktno je odgovoran ministar unutrašnjih poslova, koji komanduje tom terorističkom organizacijom.
Dakle ja se sasvim sigurno neću ubiti ali postoji mnogo pripadnika MUP-a, koji žele da me ubiju i još više njihovih doušnika, kojima manipulišu, tako da su spremni izvršiti i likvidaciju, kako bi izbjegli krivične istrage, kojim ih pojedini inspektori u sadejstvu sa nekim korumpiranim tužiocima upravo i ucjenjuju. Pripadnici Tužilaštva BIH, kome sam podneo prijavu za terorizam i druga krivična djela, ovim se obavještavaju da članovi mafijaškog klana nastavljaju sa kršenjem zakona i prikrivanjem zločinaca i nakon što je u MUP, poslat dopis od predsjednika RS a što je takođe i nastavak produženog krivičnog djela...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
Zdenkobajo@gmail.com