KO STITI UBICE DJECE ??? -

Pomozite da se objavi istina o ubistvu djevojcice Ivone u Bijeljini...
Sprega mafije i tuzilastva, ne dozvoljava novinarima da objave istinu...

Autor zdenkobajo | 30 Avgust, 2015 | read_nums (203)
Kopija foto dokumentacije je predata tek kada je predmet KTA-ST-122/10, prenesen u nadležnost OT Bijeljina a danas je jasno kako bi pokretanje istrage o ovom gnusnom zločinu otkrilo i krijumčarenje u Bobar grupi na dan ubistva o čemu imam sve dokaze, pranje novca narko mafije se već zna od 25.02.2012. kada je otkriveno preko 4 miliona transakcija narko mafije Darka Šarića, dok su pljačke stotina miliona KM, preko Bobar banke i vjerovatno milijarde preko cijele Bobar grupe otkrivene javnosti tek nedavno poslije odluka sudova u Bijeljini u ovom postupku, te je savršeno jasno da je diskriminacija vršena i dalje traje kako bi se sakrila ova višegodišnja astronomska pljačka.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 043325 13 P 2

TUŽBA

Tužilac:

ZDENKO BAJO
MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA

Tuženi:

REPUBLIKA SRPSKA
Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka

Vrijednost spora:

0 KM

Na osnovu člana "Nadležnost, rokovi i izvršenje" ZOZD-e, stav (2) U postupcima propisanim u članu "Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije", ovog zakona uvijek je dozvoljena revizija, kao i člana 240 ZOPP-u, stavovi 1, 2 i 3, podnosi se vanredni pravni lijek:

REVIZIJA NA 80 0 P 043325 13 P2 (80 0 P 043325 14 Gž2)

Predlažem da Vrhovni sud RS, shodno odredbama ZOPP-u, član 250 "(1) Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu. (2) Ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili zbog povrede pravila postupka činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, rješenjem će usvojiti reviziju, ukinuti u cijelosti ili djelimično presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću drugostepenog suda. i član 251."Ako utvrdi da je pravomoćnom presudom donesenom u drugom stepenu prekoračen tužbeni zahtjev, revizijski sud će presudom preinačiti pobijanu presudu." (a s obzirom da se diskriminacije vrši neprekidno više od 5 godina sa karakteristikama da traje neograničeno dugo u budućnosti), usvoji ovu reviziju i preinači pobijanu presudu.
Prije svega skrećem pažnju da mi je odluka Okružnog suda u Bijeljini dostavljena dopisom "Osnovni sud 080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015" što je bitno za računanje rokova i blagovremenosti revizije. S gledišta materijalno-pravnih nedostataka, dužnost drugostepenog suda, između ostalog, bila je ispitati je li prvostepeni sud pravilno primijenio materijalni propis na osnovu koga se postupa po tužbenom zahtijevu. Nepotpuno ili pogrešno utvrđene činjenice posredno će dovesti i do pogrešne primjene materijalno-pravnih propisa, što je i bio slučaj u prvostepenom postupku a o čemu drugostepeni sud nije komentarisao niti raspravljao nijednom riječju.
Polazimo hronološki od relevantnog člana 215 ZOPP-u, stavovi "(2) Ako žalitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudija prvostepenog suda dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a prema potrebi će provjeriti istinitost tih navoda u žalbi. (3)„Primjerak objašnjenja u pogledu navoda iz žalbe sudija prvostepenog suda dostaviće strankama, koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku od osam dana.”.
Drugostepeni sud je dakle prihvatio predmet bez MOG IZJAŠNJENJA, koje ne postoji jer nije poštovan stav 3 odnosno svoje objašnjenje sudija prvostepenog suda mi nije dostavila a nije dostavljeno jer nije ni napisano, čime je prekršen i stav 2, što se zaključuje iz činjenice da se u presudi drugostepenog suda i ne pominje. Okružni sud je bio dužan postupati tek kada se stvore svi zakonski preduslovi a to uključuje i OBAVEZNO OBJAŠNJENJE, prvostepenog suda i dokaz da je strankama omogućeno da u roku bod 8 dana daju svoje izjašnjenje. Nepridržavanjem ovih zakonskih odredbi drugostepeni sud je povrijedio ZOPP-u, jer nije zatražio od sudije prvostepenog suda da dostavi objašnjenje koje je OBAVEZNO, jer se koristi izraz "DAT ĆE" a ne "MOŽE DATI" svoje objašnjenje. Povreda Osnovnog suda je bilo mnogo a u žalbi sam naveo samo najbitnije, citiram:
1) Osnovni sud u Bijeljini je poslao poziv za pripremno ročište dana 06.11.2013. a tužena RS je odgovorila na tužbu mjesec i 5 dana kasnije 11.12.2013. samo par dana pred pripremno ročište, čime su prekršeni članovi 75 i 182 ZOPP-u. 2) Osnovni sud u Bijeljini je odbacio tužbene zahtijeve za utvrđenje pod izgovorom da nemam pravni interes i zbog toga što nisu dostavljeni dokazi o prekršajima niti će biti uzeti u obzir ali ga to nije spriječilo da mi imputira "ponavljanje prekršaja" te remećenje reda i mira upravo na sporni dan 08.07.2010. 3) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "1" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što je NAREDBA IZDATA nego jasno piše da je onemogućeno PRAVO ŽALBE na spornu naredbu garantovano članom 16 Ustava RS. 4) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "2" tužbenog zahtijeva kojom tvrdim da sam disktriminisan kršenjem pravo na pristup dokumentaciji koju su o meni prikupljali organi tužene iz člana 23 Ustava RS. 5) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "3" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a! 6) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "4" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI ! 7) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tačkama "5", "6", "7" i "8" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim su mi oduzeta prava garantovana članovima 4, 14 i 48 Ustava RS te članom 4 Ustava BIH. 8) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "9" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što nisam pušten na slobodu u roku od 12 sati nego da nisam izveden pred sud, čime je prekršeno pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a. 9) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte pročitao moj podnesak u kome navodim da sam spreman odustati od tačke 10 iz tužbenog zahtijeva jer je komanda SP iz Banjaluke naknadno naložila kopiranje svih zabilješki koje je sačinila o meni... 10) Osnovni sud u Bijeljini se bavio svime drugim osim temama iz tužbenog zahtijeva ne uzimajući u obzir moje zahtijeve prema ZOSPI-a predate još u februaru i martu 2010-te pa obnovljene više puta zaključno sa 21.08.2012. kojima tražim kopiranje dokumentacije i odgovore na pitanja vezano za nove materijalne dokaze, koje sam dostavio. 11) Osnovni sud u Bijeljini se nijednom riječju nije osvrnuo na podatke koje sam tražio o MOJIM krivičnim prijavama protiv portira 24.06.2010. i AD Univerzal 02.12.2010. jer su ih prvo OT Bijeljina a potom Osnovni sud sakrili kako bi zaštitili sada pokojnog vlasnika Bobar grupe i pomogli mu da izbjegne parničnu u predmetu 80 0 P 039221 12 P a prije svega krivičnu odgovornost koja bi iz svega proizašla. 12) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi na glavnoj raspravi od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, odbacio tužbeni zahtijev.
13) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi u pisanom obliku, od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, vezano za dan 05.09.2012. koji je tema tužbenog zahtijeva odbacio tužbeni zahtijev.

Diskriminacija koja je godinama prvo tajno a poslije i javno vršena nad cijelom porodicom samo zato što su u srodstvu s ubijenom djevojčicom Ivonom Bajo, nastavljena je brutalnim pravnim nasiljem i u ovom sudskom postupku. Prvo je prekršen član 182 zakona o parničnom postupku pošto je tužena dostavila odgovor tek 35 dana poslije poziva za pripremno ročište, te je sud morao usvojiti tužbeni zahtjev zbog propuštanja na obavezan odgovor.
Ali mnogo teže povrede desile su se tokom postupka, naime sud nije primjenio pravilo obrtanje tereta dokazivanja, tako da se niko nikada ispred tužene Republike Srpske nije pojavio ni na jednom ročištu a kamoli da je dokazivao bilo šta. Dokaznog postupka u stvari uopšte nije ni bilo, što se vidi iz zapisnika. Sud naime uopšte nije dozvolio nikakvu izvođenje dokaza ni meni pošto se tužena nije pojavila nego se poslije prepisivanja usvojenih dokaza, odmah prešlo na završnu riječ.
Tako je došlo do nevidjenog skandala da umjesto tužene strane, sud izvodi dokaze, (Presuda 80 0 P 043325 13 P 2) i to takav način, što je umjesto dana 5. septembra 2012. koji je relevantan za tužbeni zahtjev, obrazlagao događaje 8 mjeseci kasnije od dana 13. maja 2013. što je zaista nevjerovatna blamaža. Umjesto da raspravlja o tački tužbenog zahtjeva da li je moje pravo garantovano članu 16. Ustava Republike Srpske, da na odluku o mom pravu, imam pravo žalbe prekršeno, sud je umjesto toga raspravljao da li je naredba o zabranu trebala biti donesena što je takođe skandalozno. Skrećem pažnju da sam na ovo upozorio u završnoj riječi te citiram taj dio:
"Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje. Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene. Sva ova prava garantovana Ustavom su pogažena dana 05.09.2012. godine kada sam pokušao da ostvarim ta prava da podnesem krivičnu prijavu po krivičnim djelima usmeno na zapisnik, te da dobijem podatke po krivičnim prijavama koje sam predao još 2010. godine."
Takvo upozorenje izneo sam i 9 mjeseci ranije podneskom "Obavjest sudu i tuzenoj 80 0 P 043325 13 P 2" kada sam i obavjestio sud o falsifikatu koji je priložila tužena RS, (Falsifikat presude) a taj dokument je bio i koncept mog izvođenja dokaza koje mi nije dozvoljeno, citiram:
"Povlačim paralelu sa poznatom presudom suda u Strazburu Damjanović - Maktouf, kad se taj sud nije bavio time da li su oni ili nisu trebali biti osuđeni, nego samo time da li je tokom suđenja primjenjen adekvatan zakon. Iako je očigledno da sankcija prema svim srodnicima Ivone Bajo ne može biti zasnovana na važećim zakonima nijedne evropske zemlje, nego samo na zakonima trećeg rajha prije drugog svjetskog rata, u ovoj parnici sud ne može da se bavi uzrocima i "opravdanjima" pa ni zakonitosti takve naredbe, nego samo utvrđivanjem da li mi je ta naredba uručena u pismenom obliku i omogućena prava iz Ustava i ZOUP-u, koja sam naveo ili to nije učinjeno, te da li je izvršena diskriminacija na način opisan u tužbenom zahtijevu."
To je očito smišljeno pogrešno primijenjeno kao i u slučaju prava iz člana 7 zakona o prekršajima da lice lišeno slobode mora u roku od najkasnije 12 sati biti izvedeno pred sud. Taj član je brutalnim pravnim nasiljem prepravljen i odlučivalo se o tome, da li sam u tom roku trebao biti pušten na slobodu, odnosno sud je presudio da nisam diskriminisan jer sam pušten na slobodu poslije 11 i po sati u pritvoru.
Uz sve ovo falsifikovanje članova iz Ustava i zakona, sud se uopšte ni jednom jedinom riječju nije bavio kršenjem prava garantovano članom 23 Ustava Republike Srpske da svako ima pravo dobiti podatke koje su državni organi prikupljali o njemu a konkretno ovdje nastali poslije lažne prijave protiv mene za ugrožavanje sigurnosti, tako što mi odnesen računar iz kuće i danima sam nadziran stražama 24 h dnevno.
Pravo na pristup informacijama garantovano zakonom takođe nije bila tema nijedne riječi presude prvostepenog suda iako sam prve zahtjeve predao čak 3 godine ranije a posljednji petnest dana prije hapšenja kada mi je zabranjen i onemogućen pristup i saopšteno da postoji usmena naredba a pismenu nisu htjeli da uruče.
Sitnicama iz člana 48 Ustava Republike Srpske da se prava garantovana Ustavom ne mogu oduzeti nije ograničiti kao i pravo građana da ne budu diskriminisani, sud se uopšte nije bavio, pa iako sam na sve ove povrede sa detaljnim obrazloženjem ukazao u žalbi drugostepeni sud nijednom riječju nije komentarisao ni osporavalo nijednu od mojih tvrdnji nego je donesena presuda "Okruzni sud 80 0 P 043325 14 Gž2" uopštenog tipa gdje se čak ne može ni naslutiti kakvi su događaji u pitanju.
Jedino komentar o obavezama i radnjama MUP-a mogao bi biti povezan sa tim da sam uhapšen i zadržan u pritvoru ali nije poenta u tome da li neko može biti uhapšen nego u obavezi da u tom slučaju bude izveden pred sud najkasnije za 12 h što nije učinjeno a to ni prvostepeni ni drugostepeni sud nisu komentarisali niti obrazlagali.
Dakle umjesto da argumentovano demantuje moje navode o teškom kršenju odredaba parničnog postupka, drugostepeni sud je iznosio sasvim neumjesne i neprikladne komentare tipa kako ja hoću da forsiram istinu ali samo svoju istinu. Činjenica je da sam ja cijelo vrijeme tvrdio kako sam lažno optužen što je na kraju se ispostavilo da je istina ali uopšte u ovom tužbenom zahtjevu nije bilo postavljeno pitanje neke istine, nego isključivo da li je neko moje pravo prekršeno ili nije. Uostalom tužena je ta koja je trebalo da kaže istinu, na moja jasno postavljena pitanja, kako je došlo do presijecanja kaiša na torbi, (Dokazni predmeti) koji je nosila ubijena djevojčica preko ramena, što je konačno potvrđeno i dokazano 15.04.2015. "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)".
Na to pitanje evo sada preko 5 i po godina nikada nije odgovoreno a sudovi se ni jednog trenutka nisu bavili time da li je tužena morala poštovati zakon i odgovoriti na taj i druge zahtjeve.
Ovaj komentar suda pokazuje u stvari nešto drugo. Valjda je cilj svake stranke da dokaže svoju istinu a dužnost suda je da utvrdi sve činjenice i istinu. Ovde je naprotiv jasno da sud ne želi utvrđivati istinu, da ne želi postupati po tužbenom zahtijevu nego u startu zastupa "istinu" OT Bijeljina koja nema veze sa temom tužbe ali je uzrok diskriminacije upravo to što se prikriva kako je presječen kaiš torbe, kako je u stvari ubijena djevojčica Ivona Bajo. OT Bijeljina je ta koja forsira samo svoju "istinu" a sud to zna i upravo iz tog razloga se nije ni bavio kršenjem prava nego opravdavanjem fašističkih metoda kriminalaca iz tužilaštva. Na kraju prenosim dio u kome drugostepeni sud brutalno razbojništvo i fašističku višegodišnju diskriminaciju pokušava da legalizuje i opravda riječima:
Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije.
Prije svega gnusna je laž da su mi omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o meni i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što sam "uspio" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži tužene RS, hapšenja i pritvaranja da dobijem dio materijala koji sam tražio (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšen i pritvaran a sada slijedi moj opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam navodim "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštitim svoja prava i interese garantovana zakonom":
No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije.
I ETO OVAJ PRETHODNI OPIS JE TRETMEN KOJI SUD OPISUJE KAO RAZUMAN, OBJEKTIVAN I DA NEMA DISKRIMINACIJE !!!???
U prilogu "Falsifikati" (mjesta zločina i obdukcije) je dio fotografija koje sam dobio mjesec dana poslije hapšenja na dan 05.09.2012. kada tvrdim da je izvršena diskriminacija. Trebalo je dakle dolaziti skoro svakodnevno 30 mjeseci, biti lagan, ponižavan i hapšen da bi kada sam rekao svima od sudske policije do pripadnika CJB Bijeljina da ću dolaziti 10, 100, 1000 puta svaki dan i postaviti na sebe sliku materijalnog dokaza ubistva, sve dok ne dobijem sve snimke, da bi OT Bijeljina došla do "razuma i objektivnosti".
A zašto je OT Bijeljina krila te snimke i zašto su sudovi u Bijeljini kršili brutalno zakon da bi pomogli počiniocima, pokazuje prilog "Naredba KTA-ST-122/10" (fragmenti) iz koje se vidi da istraga protiv okružnog tužioca Stjepanović Danice nije otvorena samo zato jer nisu dostavljeni dokazi da je torba ubijene djevojčice Ivone Bajo oštećena na takav način kako sam opisao, kao i da nema dokaza da postoje unutrašnje povrede koje je prikrila od vještaka trasologa. Iz svega proizilazi da su snimci koji su brutalnim pravnim nasiljem uskraćivani 3 godine, dokaz koji na robiju vodi polovinu OT Bijeljina, te je zaista bilo logično i razumno očekivati da isti neće dozvoliti nikome da ih dobije.
To se desilo tek kada je predmet KTA-ST-122/10, prenesen u nadležnost OT Bijeljina a danas je jasno kako bi pokretanje istrage o ovom gnusnom zločinu otkrilo i krijumčarenje u Bobar grupi na dan ubistva o čemu imam sve dokaze, pranje novca narko mafije se već zna od 25.02.2012. kada je otkriveno preko 4 miliona transakcija narko mafije Darka Šarića, dok su pljačke stotina miliona KM, preko Bobar banke i vjerovatno milijarde preko cijele Bobar grupe otkrivene javnosti tek nedavno poslije odluka sudova u Bijeljini u ovom postupku, te je savršeno jasno da je diskriminacija vršena i dalje traje kako bi se sakrila ova višegodišnja astronomska pljačka.
Predmet 80 0 P 043325 12 P2 je primjer kako ne treba da postupaju sudovi jer je osim smišljenog kršenja zakona i prava za vrijeme trajanja parnice, došlo i do neviđenog skandala kada je sud umjesto činjeničnog stanja na dan 05.09.2012. opisan u tužbenom zahtijevu, obrazlagao greškom ili "greškom" događaje od 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije.

PRILOZI

Osnovni sud 080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015
Okruzni sud 80 0 P 043325 14 Gž2
Dokazni predmeti
Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)
Falsifikati
Naredba KTA-ST-122/10

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 25 Avgust, 2015 | read_nums (191)
Državu čine njeni građani i njeni zakoni a državni organi su tu da provode važeće zakone. Onog trenutka kad državni organi prestanu da poštuju te zakone i postupaju po sistemu "ZAKOM TO SAM JA" prisvajajući sebi prava koja im ne pripadaju a otimajući ustavom i zakonom garantovana prava građanima koje ponižavaju i tretiraju ih kao roblje, prestaju to da budu i postaju zločinačka organizacija. Republika Srpska, Federacija BIH i BIH u cjelini su upravo to, skupa sa svim svojim organima, uključujući i sudove a zbog presuda kojim su sudovi u Bijeljini retroaktivno odobrili i podržali fašističke metode i usmene naredbe bande plaćenih ubica iz OT Bijeljina, zgradu na adresi Vuka Karadžića broj 3 tretiram i opisivaću u svakom narednom tekstu kao centar kriminala - Gestapo mafijaškog fašističkog režima.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

PREDSJEDNIKU OSNOVNOG SUDA

OBAVJEST O NEZAKONITOM POSTUPANJU

U prilogu ovog dopisa je tužbeni zahtijev za utvrđenje diskriminacije zbog radnji izvršenih od strane suda te od predsjednika suda očekujem da zaustavi sve radnje u konkretnom predmetu sve dok se ne utvrdi da li je ili nije počinjena diskriminacija odnosno da se postupa po priloženom zahtijevu prije nastavka bilo kakvih radnji u predmetu za koji tvrdim da sam diskriminisan, sve ukoliko se predsjednik složi sa mojim stavom da bi svaka radnja morala biti poništena ako bilo koji sud naknadno utvrdi postojanje diskriminacije, što sam detaljnije obrazložio u samom tužbenom zahtijevu. Napominjem da će svi prilozi ovog teksta biti dostavljeni sudu u dva primjerka, tako da služba suda nema potrebu kopirati materijal i proslijeđivati ga ukoliko ne smatra da je to neophodno...
Predmet o kome dostavljam podatke 80 0 P 056780 14 P, nije nikakav izuzetak nego je uobičajena praksa Osnovnog suda u Bijeljini da smišljeno krše zakon i odredbe ZOPP-u kako bi se pripremio teren za manipulacije tokom postupka i u presudama. Neću dakle pominjati nijedno pojedinačno ime jer svaki sudija predstavlja sud a time i državu, te svaki napad na mene odnosno moja prava od strane bilo kog sudije u bilo kom predmetu tretiram kao napad države, koja se ne razlikuje od bande pljačkaša prilikom napada na banku, grupu ljudi ili pojedinca.
Državu čine njeni građani i njeni zakoni a državni organi su tu da provode važeće zakone. Onog trenutka kad državni organi prestanu da poštuju te zakone i postupaju po sistemu "ZAKOM TO SAM JA" prisvajajući sebi prava koja im ne pripadaju a otimajući ustavom i zakonom garantovana prava građanima koje ponižavaju i tretiraju ih kao roblje, prestaju to da budu i postaju zločinačka organizacija. Republika Srpska, Federacija BIH i BIH u cjelini su upravo to, skupa sa svim svojim organima, uključujući i sudove a zbog presuda kojim su sudovi u Bijeljini retroaktivno odobrili i podržali fašističke metode i usmene naredbe bande plaćenih ubica iz OT Bijeljina, zgradu na adresi Vuka Karadžića broj 3 tretiram i opisivaću u svakom narednom tekstu kao centar kriminala - Gestapo mafijaškog fašističkog režima.
Za takav pristup odgovorne su sve sudije koje sam prije par godina pismeno pozvao da postupaju po zakonu i ne pružaju pomoć kriminalcima iz OT Bijeljina za čije sam zločine uvijek predočavao dokaze. Čak sam dugo pokazivao razumjevanje prema svima ne želeći da dožive sudbinu Dijane Milić nad kojom je servis mafije VSITV-e izvršilo egzekuciju. Da li su je lično ubili ili je angažovan plaćeni ubica je manje bitno u odnosu na to da štite zločince iz OT Bijeljina kojima su ruke "krvave do ramena".
Nije u pitanju samo kršenje zakona i otimanje prava meni i mojoj porodici zbog prikrivanja ubistva Ivone Bajo, koje su izvršili prilikom šverca narkotika. OT Bijeljina je monstruozna razbojnička banda koja je saučesnik u pljački naroda preko Bobar banke i Bobar grupe, BIB odnosno AD Birač i u svim razbojništvima tajkunsko političke mafije.
Osnovni i Okružni sud u Bijeljini su smišljeno prikrivali kriminal zločinaca iz OT Bijeljina i tako postali saučesnici u nebrojenim krivičnim djelima koja su vršena godinama. Nemam nemjeru pokazivati ubuduće razumjevanje ni prema kome i razmišljati da li je kriminalac iz straha ili svoljevoljno. Ovaj monstruozni fašistički i mafijaški režim nije opstao zbog svojih pripadnika nego zbog sudija i tužilaca koji navodno žele da rade profesionalno po zakonu a istovremeno se prave da ne vide kriminal svojih kolega i organa kome pripadaju.
Sve one tužioce i sudije koji i dalje rade u službi mafijaškog režima i poslije mojih poziva da ga napuste, tretiram kao kriminalce po istom osnovu kao i člana bande koji čuva stražu dok ostatak pljačka banku. Sudovi u Bijeljini su u želji da spasu uspostavljeni teror i bezakonje okarakterisali fašističku naredbu da "ZDENKO BAJO, NJEGOVA SESTRA I DRUGI SRODNICI IVONE BAJO NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U OT BIJELJINA" kao legalnu, te da izdavanjem te naredbe nisam ničim diskriminisan a sve pazeći da ne navedu tekst te "demokratske" naredbe i falsifikujući tužbeni zahtjev iz pojma da nije pismeno uručena i omogućeno pravo žalbe, garantovano članom 16 Ustava RS u objašnjenje da nisam diskriminaisan samim izdavanjem naredbe. Tako su sudovi sami okarakterisali državu kao fašističku tvorevinu.
U ovom konkretnom slučaju iz obilja nepravilnosti izdvajam nepoštovanje naredbe predsjednika suda o prijemu podnesaka. Sudovi dakle prihvataju "odgovore" Pravobranilaštva RS bez ijedne činjenice i razloga za osporavanje tužbe, što je u suprotnosti sa zakonom. Da li postoji bilo šta od toga utvrdićemo u narednim mjesecima a ako sudije nisu sposobne da uoče postoje li razlozi i činjenice u odgovorima valjda znaju da broje više od jedan s obzirom da se prihvatao čak i samo jedan primjerak kojim mi se mahalo ispred glave.
Treba li ja da izvodim vještaka, doktora matematike da dokazujem da je podnesak pravobranilaštva u jednom primjerku manji od broja 2, koji je najmanji mogući ako je na drugoj strani samo jedna stranka (1) + primjerak za sud (1), što je u zbiru 2...

PRILOZI

Utvrdjenje diskriminacije u parnici 80 0 P 056780 14 P
Prijedlog sudu u predmetu 80 0 P 056780 14 P

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 20 Avgust, 2015 | read_nums (205)
Podsjećam sud na obavezu iz Zakona o krivičnom postupku, da je svako službeno lice dužno prijaviti izvršenje krivičnog djela vezano za Odluku specijalnog tužilaštva već uvrštenu u dokaze br. KTA-ST-122/10 od 20.01.2011. godine u kome se navodi da se neće sprovoditi istraga protiv prijavljene gosp. Danice Stjepanović jer nisu dostavljeni dokazi da je izvršeno oštećenje dječijeg ruksaka. S obzirom da je sada sudu dostavljen taj dokaz ukazujem da je osoba Stjepanović Danica direktno zainteresovana da prikrije svoj kriminal te iz tog razloga i pokušala podmetnuti dokaze koje tražim da se odbace.

GLAVNA RASPRAVA 80 0P 056780 14 P 27.05.2015.

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 27.05.2015. godine
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE

Sastavljen dana 27.05.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
OD SUDA PRISUTNI
SUDIJA: Vakičić Željka
ZAPISNIČAR: Mila Terzić

PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo
TUŽENI: Republika Srpska
RADI: naknada štete

Započeto u 12,00 časova
Započeto u 12,00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
za tužitelja pristupio lično
-za tuženu nije pristupio niko uredno pozvana.
Od javnosti pristupila Halilović Jasminka.
Te tužitelj predlaže da sud održi glavnu raspravu u skladu sa zakonom a u odsustvu uredno obavještene tužene.
Sud donosi:
RJEŠENJE
Održaće se glavna rasprava. Glavna rasprava je javna.
Sud napominje tužioca vezano za isključenje mobilnog aparata nakon čega isti izjavljuje da je isključen kao i javnost.
U uvodnom izlaganju tužitelj izjavljuje sledeće da ostaje kod preinačenog i dopunjenog tužbenog zahtjeva kao i svih dosadašnjih navoda tokom postupka kao i prijedloga te dodajem da predlažem i nove dokaze koji su nastali u međuvremenu i to sledeće:
Prvi dokaz je moja pritužba VSTV vezano za disciplinski prekršaj pripadnika tužilaštva odnosno uništavanjc privatnog vlasništva - dokaza. Smatram da je važno da sud bude upoznat o ovoj pritužbi s obzirom da će svaka odluka suda zavisiti ne od Zakona nego od stava vijeća, da li će prijavljene osobe štititi ili će sankcionisati njihove prekršaje i krivična djela.
Naredni dokaz je krivična prijava za više krivičnih dijela protiv više lica od 14. maja 2015. godine odnosi se upravo na krivično djelo oštećenje tuđe stvari te niz pratećih krivičnih djela vršenih predhodnih 5 godina kako bi se to krivično djelo prikrilo.
Naredni dokaz je zahtjev OT Bijeljina za otvaranje istrage u predmetu Kta-596/09 od 14.05.2015. godine u kome sam tužilaštvo upoznao sa novim dokazom o kome nije bilo ni pomena u dokumentaciji prilikom prve istrage. I kao prilog tog zahtjeva je zapisnik o predaji predmeta na kome temeljim taj zahtjev, fotografije predmeta i naredba Osnovnog suda u Bijeljini od 02.09.2009. godine gdje se vidi pod stavkom 4. da nije evidentirano oštećenje ili uništenje predmeta. Posebno je važno da je navedeno krivično djelo teška tjelesna povreda a nema ni pomena o sprečavanju dokazivanja, davanju lažnog iskaza niti krijumčarenju, o čemu sam ja predhodnih godina podnosio krivične prijave. I posljednji dokument je odgovor sudske policije br. Su/S|)-232/15 od 28.04.2015. godine a koji sam dobio nekoliko dana kasnije. U tom odgovoru sudska policija tvrdi da oni nisu odgovorni za oštećenje stvari te da je potrebno obratili se Policijskoj stanici i OT Bijeljina, te ove dokaze dostavljam u 2 primjerka za sud i suprotnu stranu.
Sud će o ovim dokaziina naknadno odlučiti pored dokaza koje je tužilac predložio na ročištu od 29.04.2015. godine i od 16.03.2015. godine. Nakon toga sud donosi
R j e š e n j e

Tužilac ukazuje sudu da postoje neregularnosti vezano za odgovor tužene u kome se ista poziva na odgovor iz druge parnice. U tom takozvanom odgovoru nije navedena nijedna činjenica te je nepoznato šta je to što konkretno tvrdi tužena. S obzirom na predložene spise ja mogu samo pretpostaviti da tužena tvrdi kao i fizičko lice Debeljević Milorad da sam sve izmislio. S toga predlažem sudu da prije okončanja dokaznog postupka uputi dopis tuženoj da pismeno iznese činjenice koje ona smatra da su bitne kako bi se ja mogao suporostaviti njihovim tvrdnjama za vrijeme dokaznog postupka. U suprotnom ako sud to ne učini podnijeću dodatni tužbeni zahtjcv za ulvrđcnje diskriminacije zbog povrcda prava na pravično sudenjc, načela ravnopravnosti iz Evropske komencije o Ijudskim pravima.
Nakon toga sud donosi:
R j e š e n j e
Odbija sc prijcdlog tužioca da sud od tužcnc traži dopunu odgovoni na tužbu u vidu navodenja činjenica na kojc se tužena poziva jer sud smatra da je tužcna u odgovoru na tužbu navela da ostajc kod navoda iz odgovora na tužbu iz predmeta 39222 u kom predmetu je razdvojcn postupak. Osim toga tužena je tokom postupka dostavljala i drugc pdneske u kojima je prcdlagala određene dokaze u smislu uvida u prcdmete a kako to u istima i stoji.
Tužilac predlaže sudu da doncse rješcnje kojim se odbacuju svi ,.dokazi“ koje je sudu dostavljeno od strane OT Bijeljina a u stvari od osobe Stjepanović Danice.
OT Bijeljina nije stranka u postupku a nije to ni gosp. Stjepanović Danica i oni nemaju prava da ubacuju bilo kakve dokaze u spis. Ovdje se radi u stvari o pokusaju tužene Republike Srpske da podmetne potpuno nerelevante dokumente koje niko ne bi obrazlagao ni dokazivao njihovu vrijcdnost. Ukoliko sud ne donese rješenje o odbacivanju kompletnog materijala koji je dostavila osoba Stjepanović Danica, ja ću u toku dokaznog postupka pročitati od prve do zadnje riječi svaki dokument koji je dostavljen i dokazivati zašto nemaju veze sa ovim predmetom. A za sada samo ističem najvažnije.
Odluka Ustavnog suda nema veze ni sa lažnom prijavom protiv mene ni sa izdavanjem naredbe o zabrani pristupa niti ima bilo kakve veze sa mnom. Moje ime je na istoj navedeno greškom na šta ću ukazati sudu u jednom od narednih dokaza poteklog direktno od Ustavnog suda. U toj odluci radi se o pravima gosp. Budimke Bollin Bajo te se zaključuje da nisu povređeni pravo na život i pravo na nediskriminaciju iste osobe. Dakle, pomenuta Odluka nema nikakvih dodirnih tačaka sa ovom parnicom.
O naprijed navedenom prijedlogu tužioca sud će odlučiti u daljem toku postupka.
Tužilac dalje izjavljuje: Podsjećam sud na obavezu iz Zakona o krivičnom postupku, da je svako službeno lice dužno prijaviti izvršenje krivičnog djela vezano za Odluku specijalnog tužilaštva već uvrštenu u dokaze br. KTA-ST-122/10 od 20.01.2011. godine u kome se navodi da se neće sprovoditi istraga protiv prijavljene gosp. Danice Stjepanović jer nisu dostavljeni dokazi da je izvršeno oštećenje dječijeg ruksaka. S obzirom da je sada sudu dostavljen taj dokaz ukazujem da je osoba Stjepanović Danica direktno zainteresovana da prikrije svoj kriminal te iz tog razloga i pokušala podmetnuti dokaze koje tražim da se odbace.
Tužilac nastavlja sa obrazlaganjem materijalnih dokaza čije je sud sprovođenje ranije usvojio a shodno zapisniku sa ročišta od 29.04.2015. godine na kom je određeno da će se nastaviti obrazlaganje dokaza na današnjem ročištu, te tužilac u tom smislu dalje izjavljuje odnosno obrazlaže sledeći materijalni dokaz:
Dokazi:
Novi dokaz je zahtjev za pristup informacijama predat u Osnovni sud u Bijeljini istog dana kada i predhodno obrazloženi dokaz u OT Bijeljina. Predao sam ih planski istog dana jer sam bio siguran da OT Bijeljina neće odgovorti a Osnovni sud hoće. U tom zahtjevu tražim dozvolu za fotografisanje dva materijalna dokaza inače vlasništvo gospođe Bollin koju sam zastupao u parnici 043324 12 P ovog suda. Istakao sam da je to potrebno za dokazivanje odgovornosti tužene Republike Srpske no, tužena RS je opstruisala taj postupak odnosno ovaj zahtjev a u narednim dokumentima objasniću kako.
Novi dokaz je dopis Osnovnog suda u Bijeljini, koji je poslat meni i OT Bijeljina kojim se traži njihovo izjašnjenje o predhodnom zahijevu. Postupajući sudija je postupio izuzetno profesionalno, vidljivo je da je izvršio uvid u kompletan spis i tražio da se razmotri mogućnost vraćanja navedenih predmeta iz depozita, s obzirom da sam ja ranije podnosio takav zahtjev. Na taj zahtjev OT Bijeljina nije odgovarala 5 godina a predmete sam dobio tek po isteku tih 5 gođina kada je prema Zakonu nastupila zastara za krivično djelo oštećenja tude stvari. No za ostala prateća krivična djela koja su izvršavana nije nastupila.
Naredni dokaz je dokument OT Bijeljina, br. IT-2/14 od 28.01.2014. godine nastao samo zato što su dobili dopis od Osnovnog suda a ne zbog toga što su bili dužni da odgovore na moj zahtjev. U tom odgovoru se navodi ,,U vezi vašeg zahtjeva za pristup informacijama od 15.01.2014. godine obavještavamo vas da nismo u mogućnosti da vam udovoljimo obzirom da je kompletan spis vezano za smrt Ivone Bajo ustupljen Ustavnom sudu BiH a po zahtjevu za Apelaciju". Skrećem pažnju sudu da je ovo smišljeno lažan prikaz događaja jer je spis vraćen iz Ustavnog suda 8 mjeseci ranije a osim toga u predhodnim godinama dok je spis sigurno bio u OT Bijeljina nikada mi nisu dozvoljavali uvid i kopiranje dokumentacije nego je pristup bio zabranjen. Osim toga uopšte nisam tražio uvid u spis nego fotografisanje materijalnih dokaza koji nisu bili u ustavnom sudu nego smješteni u depo ili depozit Osnovnog suda u Bijeljini.
Cilj je bio da se spriječi unošenje dokaza o kriminalu Republike Srpske vezano za uništenje privatnog vlasništva gospođe Bollin. U ovom trenutku za ovaj sud je bitno samo da utvrdi činjenicu da mi je 5 godina uskraćivan pristup dokumentaciji i vraćanje izuzetih predmeta te da su tom prilikom kršena moja prava. Sud nije u obavezi da utvrđuje zašto su to pojedine osobe činile ali sam priložio dovoljno dokaza iz kojih se vidi da su pojedini državni službenici smišljeno prikrili materijalni dokaz kako bi ubistvo 8-godišnje djevojčice Ivone Bajo predstavili kao nesrećan slučaj, za šta je odgovorana prije svega Okružni tužilac Danica Stjepanović, koja sada pokušava ubaciti nerelevantne dokumente u spis kako bi izbjegla zasluženu kaznu. Takođe sam dostavio dokaze iz kojih je vidljivo da je OT Bijeljina prikrila krijumčarenje preko Bobar grupe a danas je opšte poznato da je tužena RS preko Bobar Banke čiji je suvlasnik pređhodnih godina opljačkala stotine miliona maraka a za šta su logističku podršku pružili svi njeni organi, počev prije svega od OT Bijeljina, preko Sudske policije i na kraju Osnovnog i Okružnog suda u Bijeljini.
Novi dokaz je dopis OT Bijeljina IT-2/14 od 19.02.2014. godine u kome odgovaraju na moje pitanje o kojoj se apelaciji radi u vezi koje je Ustavnom sudu dostavljen spis KTA-596/09. To je bila moju "zamka" za OT Bijeljina jer sam znao kakvu prevaru pokušavaju da izvrše pa sam istovremeno poslao zahtjev i Ustavnom sudu BiH za koji oni nisu znali.
U svom odgovoru OT Bijeljina, kaže da se radi o apelaciji AP-862/10 te ponavljaju da spis do danas nije vraćen Okružnom tužilaštvu u Bijeljini. U narednim dokumentima ponudiću dokaze da je Ustavni sud vratio spis 8 mjeseci ranije a OT Bijeljina navodno cijelo to vrijeme nema pojma gdje im se spis nalazi, što govori u najmanju ruku o njihovoj stručnosti, sposobnosti ili nesposobnosti a ja tvrdim da se radi o smišljenom kriminalu jer nisu samo tada sprečavali pristup spisu nego cijelih predhodnih pet godina.
Novi dokaz je moj zahtjev Ustavnom sudu poslat u isto vrijeme kad sam predao predhodni u OT Bijeljina. Nemam datum prijema s obzirom da je poslat poštom. Tim zahtjevom tražim od Ustavnog suda da odgovori da li je vratio spis u OT Bijeljina pošto je isti bio na glavnoj raspravi u predmetu ovog suda 039221 gdje sam bio lično prisutan. Takođe sam uputio pitanje „očekujem od Ustavnog suda da me obavjesti da li trenutno postoji neka Apelacija vezano za predmet KTA-596/09. ako postoji ko je podnosilac i pod kojim se brojem vodi jer bih ja kao punomoćnik gospode Bollin morao o tome da budem obavješten a nisam. Odnosno da li se spis KTA-596/09 uopšte nalazi u posjedu ustavnog suda BiH ili je to još jedna obmana OT Bijeljina”.
Skrećem pažnju sudu da su ovakve manipulacije OT Bijeljina koje su vršene godinama i bile moguće zato što mi je spriječen kontakt i direktan razgovor sa nadležnima u kome bih im ja ukazao na njihove "greške" poput ove gdje navodno misle da im je spis u Ustavnom sudu. OT Bijeljina se 5 godina ovakvim ponašanjem ismijava nad prolivenom krvlju ubijene djevojčice. Nikada ne odgovarajući na jasno postavljena pitanja nego o sasvim drugim temama. Takav odnos pokazuju i prema Osnovnom sudu u Bijeljini te su umjesto zabilješke koja im je tražena poslali sve drugo osim te zabilješke. Skrećem pažnju sudu da je ta zabilješka priložena uz drugi dostavljeni materijal OT Bijeljina vezano za moje krivične prijave protiv Blagiše Sofrenića i AD Univerzal. Uočio sam je prilikom jednog od uvida te sugerišem sudu da provjeri a trebalo bi da nosi datum 04.01.2010. godine.
Naredni dokaz je moje obraćanje kabinetu predsjednice Ustavnog suda s obzirom da je proteklo dvostruko više od predvidenih 15 dana za odgovor. U tom obavještenju pojašnjavam zašto je bitno da dobijem tražene podatke. Bilo bi jedino ispravno da se ovaj kao i svi drugi dokazi kompletni pročitaju da bi sud mogao sagledati sve činjenice i nadam se da će sud to i učiniti a ja da bih uštedio vrijeme, samo ću istaći da sam upozorio Ustavni sud o prikrivanju kriminala milionskih razmjera, da je posle mojih dojava Interpolu u Bobar Banci pronađeno preko 4 miliona transakcija narko mafije, te da je jasno da je ubistvo 8-godišnje djevojčice prikriveno da bi se zataškao šverc kokaina u koji su umješani režimski tajkuni. Na kraju sam iznio stav da očekujem kako će predsjednica provjerili da li se spis KTA-596/09 nalazi u posjedu Ustavnog suda BiH, te da će me obavjestiti o tome, kao i da će te uraditi sve što je potrebno da se ovaj gnusni zločin razotkrije i krivci dobiju zaslužene kazne.
Moram reći da sam u predhodnom periodu nailazio na opstrukcije pojedinih državnih službenika koje su dovele do toga da te radnje okarakterišem kao krivična djela i kompletne institucije i državu Republiku Srpsku, Federaciju BiH, BiH u cjelini i kompletnu sudsku vlast, Vladu RS, Skupštinu RS, kao zločinačke organizacije ali je bilo i korektnih i profesionalnih postupanja za koje znam a zbog tajnosti istrage bilo je i oni za koje nemam dokaze. Nemam dakle pismene dokaze da je Ustavni sud preduzeo neke radnje niti neki drugi organ ali sam usmeno dobio podatke da je kriminal u Bobar grupi, ođnosno Bobar banci razotkriven krajem prošle godine upravo zaslugom nekih državnih organa, odnosno profesionalnih službenika koji su u predhodnom periodu dobijali dokazni materijal od mene.
Novi dokaz: Radi se o odgovoru Ustavnog suda BiH poslije mog predhodnog dopisa predsjednici. U pitanju je dokument P-124/14 od 12.03.2014. godine koji ću s obzirom da je kratak pročitati u cjelosti a važno je da dokažem sudu da ja nemam nikakve veze sa odlukom Ustavnog suda koju OT Bijeljina a posebno gospođa Stjepanović Danica pokušava podmetnuti kao dokaz i u ovaj predmet a što su već činili i u nekim drugim postupcima. Slijedi odgovor ustavnog suda "Povodom vašeg dopisa od 10.02.2014. godine upućenog Ustavnom sudu BiH, obavještavamo Vas da je podnesena apelacija vezana za predmet OT Bijeljina br. KTA-596/09. Ova apalacija je registrovana pod brojem AP-862/10 a podnosilac je Budimka Bajo Bollin. U ovom predmetu apelantica nema pravnog zastupnika. Spis KTA- 596/09 koji se nalazio kod Ustavnog suda BiH je otpremljen Osnovnom sudu u Bijeljini 17.04.2013. godine".
Ponovo skrećem pažnju sudu na moju ranije izrečenu tvrdnju da odluka Ustavnog suda BiH koju OT Bijeljina iako nije stranka u postupku pokušava nezakonito ubaciti u spis, nema nikakve veze sa mnom, niti Odluke Ustavnog suda imaju veze sa mojim tužbenim zahtjevom a ako bude bilo potrebno ja ću pročitati sve te dokumente i detaljno dokazati svoje tvrdnje, sve to ukoliko sud ne donese rješenje o odbacivanju pomenutog materijala. Ja nemam ništa protiv da bilo ko od strane tužene dođe i na glavnoj raspravi izvodi dokaze kakve god želi uključujući i pomenute dokumente ali je suprotno zakonom da lica koja nisu stranka u postupku dostavljaju "neke dokaze" u spis, da niko na glavnoj raspravi u dokaznom postupku kada je to zakonom predvideno ne obrazlaže vrijednost tog materijala nego to čini sud u svojim presudama, nastupajući kao advokat tužene RS samo prepisujući sadržaj dokumenata ne dovodeći uopšte vezu sa temom tužbe. Time sud smišljeno krši zakon o parničnom postupku čl. 2. i izlazi iz tužbenog zahtjeva za šta sam već obrazlagao neke dokaze iz drugih parnica a postoje spisi koji su uvršteni u ovaj predmet na šta su naknadno skrenuti pažnju.
Dodao bi samo da ovih predhodnih nekoliko dokaza pokazuju kako OT Bijeljina čiji su tužioci obavezni na rad 4 sata svaki dan sa strankama to izbjegavaju kako bi mogli manipulisati sa dokazima i dokumentacijom i prikrivati organizovani kriminal težak više od milijardu evra a u čemu je saučesnik Vlada RS, od čega ističem samo najveće afere AD Birač i Bobar grupa, odnosno Balkan Investment Banka i Bobar Banka, preko kojih je što je opšte poznato opljačkano ukupno preko milijardu evra ali se još uvjek ,,ne zna“ ko su krivci, jer nijedno tužilaštvo u cijeloj Bosni i Herccgovini ne istražuje i ne procesiuira nedodirljive (politačare, tajkune, ministre, sudije i tužioce). Ukoliko se neki tužilac ili sudija usudi raditi po Zakonu protiv njega se iznose lažne optužbe, satanizuje se i suspenduje se sa posla.
Primjer za to je tužiteljica Dijana Milić koju je servis političko tajkunske mafije VSTV ekspresno suspendovalo sa posla kada se spremala podići optužnicu upravo protiv nedodirljivih. U narednom periodu pomenuta tužiteljica je preminula pod sumnjivim okolnostima a ispostavilo se da su optužbe protiv nje bile lažne. Ovo ističem kao argument šta se dešava sa osobama koje su poput mene lažno optužene i satanizovane. Ja nemam namjeru tvrditi kako je duševna bol koja je pravni osnov tužbe zasnovana na mom psihičkom poremećaju, što sudovi pogrešno pokušavaju da ubace kao jedini argument. Prema Ustavu RS građani imaju pravo na novčanu nadoknadu, izvinjenje i druge vrste satisfakcija za štetu koja im se učini zbog pogrešnog i nezakonitog rada državnih organa, zbog nemara i nepažnje. Ne radi se dakle samo o posljedicama kao što je psihički poremećaj a takođe u ZOO građani imaju pravo na nadoknadu štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, prava ličnosti i (za neke druge vrste ali nisu bitni za ovaj postupak).
Dakle, ni ovdje se ne pominje da je preduslov za ostvarivanje prava na nadoknadu za nematerijalnu štetu zbog duševnog bola bilo kakav psihički poremećuj. Ovo ističem zbog toga što nisam priložio niti tražio vještačenja kojim bih ja, sam sebe prestavio kao psihički poremećenu osobu a za šta su navodno uzrok nezakonite radnje tužene RS. Pomenuta vještačenja nisu ni obavezna zakonom. Iz toga upravo i pravim poređenje sa predhodno navedenim primjerom tužiteljce Milić, koja je objektivno imala mnogo veći uticaj i status od mene ali očito mnogo manje psihičke snage i hrabrosti da se suprostavi političkoj mafiji u Bosni i Hercegovini.
Naredni dokaz je moj zahtjev za pristup informacijama OT Bijeljina od 20.06.2014. godine u kome tražim objašnjenje za nestanak spisa o kome je bilo riječi u predhodnim dokazima, te na još neke druge važne argumente a zbog važnosti ću pročitati samo postavljena pitanja:
„1. Gdje se trenutno zaista nalazi spis KTA-596/09
2. Gdje se nalazi krivična prijava od 24.06.2010. godine protiv Blagiše Sofrenića i pod kojim je brojem
3. Gdje se nalazi krivična prijava od 02.12.2010. godine protiv AD Univerzal i pod kojim je brojem
4. Ko je presjekao kaiš torbe Ivone Bajo (spis KTA-596/09), čime je presječen, gdje je nestao dio, ko je uklonio taj dokaz sa lica mjesta i ko je veći dio ostatka kaiša oprao jakim hemjskim sredstvom
5. Od čega potiču i kako su nastali tragovi krvi koji se protežu 10 metara prije pada ,,na žicu“ Ivone Bajo
6. Da li je ijednim vještačenjem (i kojim) utvrdeno čime je probodena prsna kost Ivone Bajo, desna plućna arterija i desna dušnica
7. Da li je OT Bijeljina utvrdila šta je dovezeno u 3 paketa robe koja su dovezena i nestala preko noći na dan ubistva Ivone Bajo
8. ko je naredio 24-tvero satni nadzor nada mnom, posle lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti protiv mene 19.03.2010. godinc (KTA-246/10) i gdje se nalaze podaci koji su pripadici MUP-a sačinili tom zabilješkom.
Naredni dokaz je odgovor OT Bijeljina na prethodni zahtjev br. IT-24/14 od 26.06.2014. godine. I taj odgovor ću takode u cjelosti pročitati a unaprijed skrećem pažnju sudu na nastavak ignorantskog odnosa, diskriminacije, ponižavanja gradana, jer ne odgovaraju za ono za šta su pitani i nastavljaju sa prikrivanjem informacija:
"- Tužilački spis br. KT-596/09 se trenutno ne nalazi u Okružnom tužilaštvu u Bijeljini a iz dopisa Ustavnog suda BiH br. P- 124/14 od 12.03.2014. godine se vidi da je isti spis otpremljen Osnovnom sudu u Bijeljini dana 17.04.2013. godine". Moj komentar, na jasno pitanje koje sam pročitao gdje se nalazi spis, OT Bijeljina ne odgovora gdje se nalazi, nego da se ne nalazi kod njih, što znači da nemaju pojma gdje im se spis nalazi "
- Prijave protive Blagiše Sofrenića i AD Univerzal Bijeljina su zavedene u predmetu pod brojem T-14 0 Kta 00106117 14 u vezi kojih je donijeta naredba o nesprovodenju istrage obzirom da se odnose na činjenice koje su bile predmet odlučivanja u spisu KTA-596/09"
Moj komentar je da nisam dobio odluku o nesprovodenju istrage što je obavezno zakonom. A u mojim krivičnim prijavama radi se o krivičnim đjelima sprečavanje dokazivanja i davanja lažnog iskaza, te sam ukazao da imam dokaze o krijumčarenju koje smišljeno nisam htio da dostavim nego sam tražio da te dokaze i krivičnu prijavu podnesem usmeno na zapisnik i dobijem odgovore na ranija postavljana pitanja. U spisu KTA-596/09 vršene su istražne radnje povodom krivične prijave MUP-a protiv NN lica za krivično djeio teška tjelesna povreda. Dakle ne radi se uopšte o istim činjenicama u tim krivičnim prijavama a najbitnije je istaći da podaci o oštećenju privatnog vlasništva i odgovornost bilo koga nije utvrđena ni u jednom dokumentu bilo kog organa RS, a čak i da jeste odnosno ako neko sada načini falsifikat i dostavi ovom suđu, povređivana su moja prava u predhodnih 5 godina kada sam na zakonom pripisani način pokušavao da dodem do podataka o tome i o nekim drugim informacijama. Nastavljam dalje sa citiranjem odgovora OT Bijeljina.
„Činjenice koje su utvrdene kao i istražne radnje koje su sprovedene u slučaju smrti Ivone Bajo detaljno su opisane u službenoj zabilješci postupajućeg tužioca koja je objavljena na veb stranici tužilaštva".
Moj komentar na ovo je da je OT Bijeljina u najmanju ruku trebala navesti broj i datum te zabilješke. Bili su obavezni porodici dostaviti tu zabilješku a da li će objavljivati na internetu ili ne to je njihovo pravo. U svom zahtjevu postavio sam jasna pitanja ko je presjekao kaiš, čime su nanesene unutrašnje povrede i od čega potiču tragovi krvi, deset metara prije pada a OT Bijeljina ne odgovora ni na jedno od tih pitanja, ne odgovora čak ni da se odgovori na ta pitanja mogu pronaći u toj zabilješci. nego samo da su činjenice koje su utvrdene i istražne radnje koje su sprovedene u toj zabilješci.
S obzirom da sam čitao tu zabilješku na internetu i imam njen kompletan tekst, ukazujem sudu da nema ni pomena niti o oštećenju torbe, niti o tome kako su nastale unutrašnje povrede a posebno ne ko je odgovoran. I četvrta tačka odgovora OT Bijeljina slijedi:
,,U vezi vaše posljednje tačke u vašem zahtjevu koji se odnosi na prijavu protiv vas zbog ugrožavanja sigurnosti upućujemo vas da se obratite sudu koji je nadležan za određivanje mjera nadzora kao i MUP-u koji je "sačinio" podatke s tim u vezi”.
Moj komentar na ovu tačku je prvo da OT Bijeljina stavljajući ,,sačinio" pod navode, aludira da posebneh istražnjih radnji nije ni bilo. Ja sam se obratio mnogo ranije Okružnom sudu u Bijeljini i dobio obavještenje odnosno odgovor da Okružni sud nije izdao naredbu za provodenje posebnih istražnih radnji. Od CJB Bijeljina sam dobio odgovor da je izvještaj MUP-a u dva navrata u razmaku od oko mjesec dana dostavljen OT Bijeljina. Odgovori koje pominjem su priloženi kao dokazi u ovaj spis. Prema ZKP-u podaci o posebnim istražnim radnjama se dostavljaju nadležnom tužiocu, tužilac je dužan da o tome obavjesti sudiju za predhodni postupak a sudija lice protiv kojeg jc radnja bila preduzeta. Lice protiv koga je radnja bila preduzeta ima pravo da traži prema ZKP-u ispitivanje zakonitosli naređenih radnji. Prema Ustavu RS čl. 23. gradani imaju pravo da traže i dobiju podatke, koji su državni organi prikupljali o njima. Prema či. 48. Ustava RS prava garantovana tim ustavom (a to znači i pravo iz tačke 23.) se ne mogu oduzeti niti ograničiti.
Tokom istražnih radnji posle lažne prijave za ugrožavanja sigurnosti odneseni su i računari iz moje kuće a na jednom od njih sam imao izuzetno važne podatke svoje lične i dokaze o teškim krivičnim djeliina. Prema Zakonu o krivičnom postupku otvaranje oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac a ne MUP ili Okružni sud. Iako sam više puta pismeno i usmeno tražio da se poštuje pravo iz čl. 23. ustava RS, nevezano za to što je tužena zakonom bila obavezna da mi te podatke dostavi posle okončanja istražnih radnji, nikada do današnjeg dana nisam dobio podatke ni o posebnim istražnim radnjama niti o tome šta je pronađeno ili nije pronađeno na hard disku računara na kome je osim dokaza o kriminalu bilo više stotina fajlova programskog koda, kojeg sam radio godinama.
U tužbama za utvrdenje diskriminacije u predhodnom periodu kao jednu od tačaka sam upravo isticao povredu prava iz člana 23. Ustava RS a sudovi se nijednom riječju nisu bavile tom tačkom niti povredom tog prava nego su stali u zaštitu OT Bijeljina, prepravljali smisao tužbenog zahtjeva i opravdavali retioaktivno izdavanje usmene naredbe o zabrani pristupa iako to nije bila tema tužbenih zahtjeva. Naime, ja sam jasno istakao da je prekršeno moje pravo garantovano članom 16. da odluku koja se odnosi na moja prava dobijem pismeno i na nju ima pravo žalbe a sudovi to smišljeno "nisu svatili" te su sinhrozinovano presuđivali da nisam diskriminisan time što je naredba izdata.
Ovo iskrivljavanje tužbenog zahtjeva iz termina da sam diskriminisan zbog neuručivanja pismene naredbe i uskraćivanja prava na žalbu u to da nisam diskriminisan time što je naredba izdata je dadatno ponižavanje ne samo mene nego svih građana RS koju sudovi smišljeno čine kako bi sprečili građane o pristupu informacijama i zadržali uspostavljeni nezakoniti sistem koji pojedinim nedodirljivim, obezbjeduje neometano pljačkanje državne imovine.
Naredni dokaz je odgovor Osnovnog suda u Bijeljini na moj zahtjev za pristup informacijama br. 080-0-Su-14-0000281 (-6) od 22.07.2014. godine. U svom zahtjevu sam ukazao na neka kršenja mojih prava u parničnom postupku s obzirom da nisam dobio objašnjenje suda po mojim žalbama na prvostepenu presudu a koje je predviđeno članom 215 ZPP-a. U svom odgovoru sud me obavještava da nisu registrovane zakonom predviđene radnje postupajućih sudija u 3 predmeta za koja sam tražio podatke i to: 034147, 039221 te 039976. Dva od ova tri predmeta su predložena od strane tužene da se izvrši uvid u ovoj parnici a treći se odnosi na moju tužbu protiv A.D. Univerzal.
Novi dokaz, Moj zahtjev za pristup informacijama poslat poštom u OT Doboj, tako da nemam datum prijema. U tom zahtjevu sam postavio jasno pitanje velikim slovima koje ću da citiram:
,,Da li su navedene osobe imale status privatnih oštećenih građana ili su postupali službeno?“
Pitanje sam postavio o ulozi osoba Kovačević Novaka, Stjepanović Danice, Debeljević Milorada, Gruhonjić Muhameda, Kerović Ranka i Prodanović Danke za koje sam u martu 2010. godine optužen da sam im ugrozio sigurnost. U parnicama koje sam pokrenuo protiv nekih od ovih osoba kao privatnih lica, što su mi ih kao takve opisali i policiski inspektori i predsjednik Okružnog suda da su me prijavili kao fizička lica u svojstvu građana te sam ih kao građane i tužio. Pojedine osobe su se samo formalno pozvale na član 30. Zakona o tužilaštvima ne dostavljajući nijedan dokaz da su postupali službeno a jedna od njih (g. Debeljević Milorad ) je tvrdio da sam sve izmislio. OT Doboj nije htio da odgovori na ovo jasno postavljeno pitanje kao ni jedan drugi organ od kojih sam tražio iste odgovore s obzirom da sam istakao da ću ukoliko su isti postupali službeno taj dokumeni koristiii kao dokaz u ovoj parnici što bi značilo da je tužena RS napravila plan da me lažno optuži i nanese štetu. U svom zahtjevu izneo sam više podataka iz dokumentacije državnih organa koji pokazuju da pomenute osobe nisu službeno postupale citiram:
"po okoneanju istrage kopirao sam u Okružnon; suduu više novodostupnih dokumenata na kojima je ime isključivo tužioa g. Šabić Murisa
U zabilješci CJB Bijeljina 10-02/3-230-8/10 koristi se izraz "na okolnosti obavljenog razgovora".
U zahtjevu CJB Bijeljina 10-02/3-1-236/10 za pretres stoji opis "obratili su se". Ispektori MUP-a Bojan Maksimović i Zoran Jovičević, te preminuli načelnik Teodorovic mi saopštavaju da su sve radnje izvršene po prijavi gradana a poslije upoznavanja sa spisom tada dostupnih dokumenata, 2010. Predsjednik okružnog suda i sekretar su mi omogućili uvid te takode obavjestili da su državni organi postupali po prijavi Debeljevića i Gruhonjića koji su se obratili policiji u svojstvu gradana.
Istražnje radnje po ovoj prijavi su okončane u OT Doboj 14.12.2012. godine u predmetu T15 0 KT 0002365 10 odlukom da se neće sprovoditi istraga jer je citiram: "iz prijave i priloga očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo“ a na strani 2 odluke se ponosioi prijave opisuju kao oštećeni.
Kada su u pitanju materijalni dokazi koje je tužitelj predložio na ročištu od 16.03.2015. godine te od 29.04.2015. godine sud nalazi da obzirom da se predmetno suđenje nalazi u fazi glavne rasprave te da se predloženi dokazi ne odnose na vremenski period koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom sud donosi:
R j e š e n j e
Da se ne prihvata prijedlog tužioca da se u dokazni fond uvrste i dokazi koje je tužilac predložio na zapisniku od 16.03.2015. godine te od 29.04.2015. godine kao ni materijalni dokaz torba a koji dokaz se odbija iz razloga iz kojih je odbijen dokaz uvida u fotografiju torbe, a sve imajući u vezi i postavljeni tužbeni zahtjev.
Imajući u vidu redovno radno vrijeme, te da je tužitelju još preostalo izvjestan broj materijalnih dokaza čije sprovođenje je ranije usvojeno a za obrazlaganje sud u dogovoru sa prisutnim donosi sledeće:
RJEŠENJE
Nastavak glavne rasprave se zakazuje za dan 08.07 2015. godine sa početkom u 12,30 časova u kancelariji br. 19. Prisutni upozoreni na posledice izostanka, shodno odredbama ZPP-a, te pismeni poziv neće dobiti.
Dostaviti danas predložene dokaze tužitelja Pravobranilaštvu radi izjašnjenja, primjerak zapisnika i poziv za naredno ročište.
Dovršeno. Prisutni pregledaju i potpisuju zapisnik bez primjedbi.
OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 15 Avgust, 2015 | read_nums (320)
U najveće pljačke umiješani su političari koji su postavili svoje poslušnike u sve državne organe, počevši od visokog sudskog i tužilačkog vijeća, parlamenta, vlada, tužilaštava i sudova. Suštinski, tužilaštvo koje bi trebalo da goni počinioce krivičnih dijela ima prvenstveni zadatak da prikriva sva krivična djela političko tajkunske mafije koja se vrši na teritoriji BiH. Zemljom vlada političko-tajkunska mafija, odnosno ratni profiteri šverceri i ratni zločinci, te poslijeratni tajkuni koji su došli na politički vrh zemlje, pa onda postavili stranačke ljude u sve državne organe isključivo sa ciljem da budu logistička podrška njihovom kriminalu, uništavaju sve dokaze, sprečavaju istrage i kažnjavaju neposlušne.

GLAS JAVNOSTI

 

ZDENKO BAJO
UJAK UBIJENE DJEVOJČICE
KOJI OBJAVLJUJE ISTINU

Geodet i programer iz Bijeljine Zdenko Bajo već nekoliko godina pokušava da utvrdi istinu o smrti svoje nećakinje, osmogodišnje Ivone Bajo. Ivona je u julu 2009-te godine u bjeljinskoj bolnici podlegla neobjašnjenim povredama koje je zadobila nakon pada sa bicikla ispred kapije preduzeća Univerzal.
U početku je porodica bila uznemirena kontradiktornim informacijama o uzrocima njene smrti: da je ubijena ubodima noža, da ju je udarilo vozilo, ali i da je usmrćena na nepoznatoj lokaciji od pripadnika neke sekte i ostavljena na mjestu gdje je pronađena, a nezadovoljstvo je kulminiralo 2010. godine kada je obustavljena istraga. Njen ujak Zdenko Bajo, nakon niza pokušaja da dokaže da je njena smrt posljedica pokušaja da se prikrije nedozvoljen promet roba između dva preduzeća piše blog na kom predstavlja činjenice i materijale koji ukazuju na nezakonite radnje u institucija sistema u Bijeljini i šire, prvenstveno pravosuđu.
Na mom blogu je dokazni materijal o prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo koja je nastradala 23. jula 2009. prilikom krijumčarenja zabranjenih roba jer kako drugačije da objasnim da je kamion uklonjen s mjesta nesretnog događaja, sa ulaza u preduzeće Univerzal, prije završetka uviđaja i uklanjanje materijalnih dokaza s mjesta zločina kao što je Ivonina torba koju su kasnije oprali jakim hemijskim sredstvom kako bi spriječili dokazivanje monstruoznih krivičnih djela. S obzirom da nijedan medij, nijedna TV kuća, nijedan štampani medij, odnosno novine, nisu smjeli da objave dokaze o kriminalu koje imam, odlučio sam da svoju borbu vodim putem interneta, preko bloga i društvenih mreža, i da na taj način razotkrivam kriminal takozvanih državnih službenika, a ustvari pripadnika zločinačke organizacije koja godinama pljačka i ubija građane ove zemlje. Blog Kriminal u vlast počeo sam da pišem u martu 2011. nakon što sam 2010. lažno optužen za ugrožavanje sigurnosti nekoliko pripadnika Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Te optužbe su bile laž i cijeli slučaj je okončan tri godine kasnije u Okružnom tužilaštvu u Doboju, povoljno po mene, jer nije bilo nikakvih prijetnji. Ja sam zapravo samo pisao da će svi oni koji su učestvovali u prikrivanju ubistva završiti u zatvoru. Trenutno pišem više blogova, ali mislim da ostali nisu toliko bitni kao Kriminal u vlasti na kome se trenutno nalazi oko 540 članaka i za koji sam pripremio još desetak koje ću objaviti u narednim danima – priča Zdenko.
Vjeruje da su u prikrivanju elemenata ubistva male Ivone učestvovali pripadnici MUP-a i Okružnog tužilaštva u Bijeljini.
U martu 2010-te godine mi je u kuću upala policija i odnijela računar sa dokazima krivičnih djela kriminalaca iz Tužilaštva. Danima je moja kuća bila nadzirana stražom u tri smjene, odnosno 24 sata na dan, a policajci u civilu su me pratili u korak, gde god da krenem. Tri mjeseca od početka tog nezakonitog nadzora pokušali su me otrovati, a bilo je i nekih poruka telefonom koji su ustvari bili klasični pozivi za sačekušu. Ti događaji su bili izuzetan šok za sve članove moje porodici i predstavljali su jasnu poruku šta će se desiti građanima koji pokušavaju da se bore za svoja prava i iznose dokaze kriminala. Moja sestra, inače majka ubijene djevojčice, i ja smo u avgustu 2010. godine pokušali da dostavimo dokaze o krivičnim djelima u Okružno tužilaštvo, a prethodno smo taj materijal ostavili kod načelnika kriminalističke policije koji je obećao da će preduzeti sve što je u njegovoj moći. U Okružnom tužilaštvu nas nisu htjeli primiti uz obrazloženje da oni nisu nadležni što je naknadno demantovano, a načelnik Kriminalističke policije kod koga smo prethodno ostavili dokaze je, pod izuzetno sumnjivim okolnostima, preminuo samo pet dana kasnije. Tužilaštvo nije naložilo obdukciju iako sam ja pismeno upozorio da postoje otrovi koji simuliraju srčani udar. Ni danas ne znam šta se desilo sa materijalom koji sam mu ostavio. Izgleda da su i oni doživjeli srčani udar…- pokušava Zdenko da se našali.
Sam blog polako izaziva sve više pažnje.
U početku je išlo teško jer je veoma mali broj ljudi dolazio do tekstova koje sam objavljivao, ali vremenom i jačim prisustvom na društvenim mrežama, sve više građana je imalo priliku da pročita moje tekstove. Imao sam vremenom dosta podrške od većine građana, ali bilo je i prijetnji i vrijeđanja, vjerovatno od ljudi koji su bliski institucijama i režimskim ljudima koji se osjećaju ugroženi, ali na anonimne prijetnje telefonom i one izrečene preko društvenih mreža i ne obraćam pažnju. Što se tiče tih takozvanih institucija sistema - nijedna od njih nije pokazala interes za ove kriminalne radnje jer su, u to duboko vjerujem, u najveće pljačke umiješani političari koji su postavili svoje poslušnike u sve državne organe, počevši od visokog sudskog i tužilačkog vijeća, parlamenta, vlada, tužilaštava i sudova. Suštinski, tužilaštvo koje bi trebalo da goni počinioce krivičnih dijela ima prvenstveni zadatak da prikriva sva krivična djela političko tajkunske mafije koja se vrši na teritoriji BiH – priča Bajo.
Ne krije razočaranost.
Zemljom vlada političko-tajkunska mafija, odnosno ratni profiteri šverceri i ratni zločinci, te poslijeratni tajkuni koji su došli na politički vrh zemlje, te onda postavili stranačke ljude u sve državne organe isključivo sa ciljem da budu logistička podrška njihovom kriminalu, uništavaju sve dokaze, sprečavaju istrage i kažnjavaju neposlušne, a neki od najočitijih primjera toga su slučaj brutalne likvidacije Milana Vukelića koji je raznesen eksplozivom u centru Banjaluke pošto je prethodno ukazivao na kriminal i takođe lažno optužIvon za ugrožavanje sigurnosti kao i ja, a to ukazuje ne matricu ponašanja tužilačke mafije. Ili primjer brutalne egzekucije nad tuzlanskom tužiteljicom Dijanom Milić koja je pokušala da se bavi svojim poslom i koja je lažno optužena za, zamislite - nagovaranje svjedokinje na lažni iskaz i pokušaj bludnih radnji sa istom, te po kratkom postupku suspendovana a potom je vrlo brzo završila u bolnici odakle nije ne živa izašla. Ne znam da li bi za ovo što živimo pravi izraz bio nezaštićeni građani jer šta znači biti nezaštićen? Ako se misli da nisu zaštićena prava garantovana Ustavom, da nije zaštićeno ljudsko dostojanstvo, onda je sasvim ispravno reći da država ne samo da nema namjeru da štiti garantovana prava, nego ih kriminalci iz državnih institucija svijesno krše, jer nemaju drugi način da prikriju svoja krivična djela, pljačke i ubistva, nego da sprečavaju poštene građane koji ukazuju na to i pozivaju se na svoja prava – kaže Zdenko.
Smatra da ipak ništa nije razlog da čovjek prestane da nastoji da dokaže istinu. Iz mog bloga se vidi da nisu mogli da me zaustave, nisu mogle da me uplaše, nego konstantno iznosim nove dokaze o krivičnim djelima a svakim novim mjesecom se pojavljuju nova krivična djela, novi kriminalci koje razotkrivam jer da bi se zaštitili oni protiv koji sam već sakupio dokaze, angažuju se nove sudije i novi tužioci da bi lažima, falsifikatima i prikrivanjem zaštitili one koje sam već razotkrio. Bitno je istaći da su najveći kriminalci u Bijeljini smješteni u uredu glavnog tužioca a radi se o Novaku Kovačeviću, Debelijević Miloradu i Gruhonjić Muhamedu, te se njima treba dodati i tužilac Danica Stjepanović koja je lično odgovorna za uklanjanje materijalnog dokaza ubistva sa lica mjesta i pranje benzinom – kaže Zdenko Bajo.

OBRADA I DIZAJNIRANJE ČLANKA

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 10 Avgust, 2015 | read_nums (187)
Tužena Republika Srpska je uklonila vlasništvo tužilje, sa mjesta ubistva njene kćerke i sakrila ga kako bi ubistvo predstavila kao nesretan slučaj, prikrila krijumčarenje unutar Bobar grupe, pranje novca i kako se nedavno vidjelo, pljačku nekoliko stotina miliona, maraka preko Bobar banke.

USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE

APELACIJA NA PRESUDU 80 0 P 043324 13 P 2

U ovoj parnici više garantovanih prava tužilje Budimke Bolin Bajo (u daljnjem tekstu tužilje) je prekršeno a prije svega radi se o povredi Konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda član 6. "Pravo na pravično suđenje".
Prekršeno je "načelo ravnopravnosti" jer tužilji nije dozvoljeno da iznese svoje argumente i dokaze na način predviđen zakonom. Nije dozvoljeno da tužilja izvede svjedoke koje je predložila a takođe i materijalni dokaz, vlasništvo tužilje nije dostavljen na ročište iako je više puta tražen. Radi se o materijalnom dokazu, uklonjenom sa lica mjesta, torbi odnosno ruksaku koji je pripadao ubijenoj djevojčici Ivoni Bajo.
Takođe je pogaženo "pravo stranke da aktivno učestvuje u raspravi" i ne samo da nije dozvoljeno tužilji da lično svjedoči o temi tužbe, nego nije dozvoljeno nikakvo izvođenje dokaza na glavnoj raspravi što je vidljivo iz priloženog zapisnika sa glavne rasprave.
U tu svrhu bio je predviđen koncept na 14 gusto kucanih strana, koji je u slučaju da punomoćnik bude na bilo koji način spriječen, mogla da pročita lično tužitelja ili bilo ko drugi.
No izvođenje dokaza nije dozvoljeno, iako je to punomoćnik zahtijevao, te je na kraju sud samo uvrstio pomenuti materijal u spis nazvavši ga mišljenjem, (strana 2 zapisnika) ne dozvolivši dakle da se isti pročita odnosno izvode dokazi. Na taj način je tužilja spriječena da aktivno učestvuje u raspravi.
Prekršen je i član 14, "zabrana diskriminacije" jer je očito tužilja diskriminisana i u samom postupku a godinama ranije su diskriminisani svi pripadnici porodice Bajo jer se na neustavan i nezakonit način provođi usmena naredba o zabrani pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice, koji su pokušali da dođu do podataka kako je uništen materijalni dokaz, vlasništvo tužilje odnosno da podnesu krivične prijave usmeno na zapisnik.
I član 17 "zabrana zloupotrebe prava" je prekršen jer su prava tužilje grubo ukidana i poništavana godinama unazad a to traje i danas.
Grubo je pogažena "Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima" s obzirom da je tužilja diskriminisana odnosno napravljena je razlika cijele njene porodice u odnosu na druge građane a takođe je diskriminisana i na suđenju.
Član 7 koji se odnosi na jednakost pred zakonom i pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije je naravno takođe prekršen. Pravo na imovinu tužilji je oteto s obzirom da je od 2010-te, sve do okončanja postupka tužena Republika Srpska držala u svom posjedu vlasništvo tužilje, dječiji ruksak, koji je uništen odnosno oštećen a što je konačno konstatovano zapisnikom 080-0-Su-15-000 011(-128) 15.04.2015.
Dakle, tužena Republika Srpska je uklonila vlasništvo tužilje, sa mjesta ubistva njene kćerke i sakrila ga kako bi ubistvo predstavila kao nesretan slučaj, prikrila krijumčarenje unutar Bobar grupe, pranje novca i kako se nedavno vidjelo, pljačku nekoliko stotina miliona, maraka preko Bobar banke.
Na pokušaje tužilje da lično ili putem punomoćnika povrati svoje vlasništvo, ukaže na oštećenje i prijavi krivično djelo, odnosno počinioce, koji su oštetili i prikrili njeno vlasništvo, tužena Republika Srpska je odgovarala lažima, kako nije nadležna za slučaj, (dokaz "Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka" na kraju drugog reda) hapšenjem tužilje, bez ikakve potvrde o lišenju slobode i brutalnoj diskriminaciji svih pripadnika njene porodice kojima je bez suđenja ali i bez pismenog rješenja, zabranjivan te i danas zabranjen pristup u OT Bijeljina.
Na dan hapšenja 10.08.2010. nije navedeno niti u zahtjevu niti u zabilješkama a ni na suđenju Prekršajnog suda da postoji naredba o zabrani pristupa, nego su navodno svi bili zauzeti, jer je ta diskriminatorska naredba bila tajna kako ne bi postojali dokazi da se uopšte sprovodi. No poslije nekoliko odbijanja da se postupi po naredbi sudski policajci su na suđenjima potvrdili njeno postojanje te i glavni tužilac mora to priznati u odgovoru VSITV-u, (dokaz A - 326/12), zaboravivši da je 2010-e prikrivao njeno postojanje.
Brutalno su prekršena prava iz Ustava član 13, jer je ljudsko dostojanstvo tužilje pogaženo, član 14 jer je tužilja podvrgnuta nehumanom i ponižavajućim postupanju, član 15, tuželja je lišena slobode i držana praktično u privatnom pritvoru bez ikakve potvrde o tome. Član 16, tužilja i svi članovi njene porodice su godinama izloženi ponižavajućem postupanju i protiv njih je izdata usmena naredba o zabrani pristupa u Okružno tužilaštvo u Bijeljini, bez suda i rasprave, bez pismenog rješenja i bez prava na žalbu a samim tim prekršen je član 48, jer su brutalno oteta prava garantovana Ustavom Republike Srpske a koja se, što garantuje član 48 ne mogu ni oduzeti niti ograničiti.

PRILOZI

Tužba sa dopunama i diskom
Glavna rasprava (pripremljeni tekst za dokazni postupak)
Zapisnik sa glavne rasprave 80 0 P 043324 13 P 2 od 24.09.2014.
Presuda Osnovnog suda
Presuda Okružnog suda

Punomoć
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)
A - 326-12
Zabiljeska 06.08.2010.
Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka

BUDIMKA BOLLIN BAJO
BADENERSTRASSE 23
8952 SCHLIEREN

Autor zdenkobajo | 5 Avgust, 2015 | read_nums (183)
Korumpirani takozvani državni službenici a u stvari pripadnici mafije prikrivaju pljačke i ubistva režimskih tajkuna, kao što je u ovom slučaju pljačka depozita preko Bobar banke, pranje novca narko mafije i krijumčarenje a sve preko Bobar grupe.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI


Predmet: 80 0 P 043324 12 P

TUŽBA

Tužilac:

BUDIMKA BAJO BOLLIN
MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA

Tuženi:

REPUBLIKA SRPSKA
Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka

Vrijednost spora:

5300000 (pet miliona i tri stotine hiljada) KM


ODGOVOR NA DOPIS SUDA

Veza : Vaš dopis od 15.05.2015.
U navedenom dopisu od 15.05.2015. navodi se da će sud uputiti zahtijev za mišljenje ministarstvu pravde, te da je potrebno dostaviti i uvjerenje da tužiteljica Budimka Bajo Bollin nije državljanin BIH uz već dostavljenu Domovnicu od kako je sud utvrdio 11.12.2006.
Prema sadržini dopisa moglo bi se zaključiti da je prijedlog za oslobađanje od takse dostavljen sudu prije nekoliko dana a ne odmah uz tužbu 14.11.2012. Dakle sud navodi nebitan podatak o datumu na Domovnici ali ne i to kada je zaprimljen prijedlog o kome i odlučuje.
Ne navodi se ni to da je tužilja više puta pismeno upozoravala postupajućeg sudiju o postojanju prijedloga ali je to uporno ignorisano ili alternativno nijedan dokument iz tužbe nikada nije ni pročitan od strane sudije s obzirom da je presudu već unaprijed doneo ne dozvolivši ni zakonom predviđeno izvođenje dokaza na glavnoj raspravi. No uprkos sabotažama postupajućeg sudije taj predmet će se nastaviti a s obzirom da su se pojavili novi dokazi i motivi vezano za prikrivanje ubistva zbog stotina miliona pranja i pljačkanja novca preko Bobar grupe, postaviće se pitanje odgovornosti svih koji su smišljeno kršili zakon.
A da je ovde postupajući sudija smišljeno kršio zakon na štetu tužilje dokaz su zahtjev za informacije Osnovnom sudu u Bijeljini od 04.05.2015. te odgovor na taj zahtijev od 06.05.2015. Vidljivo je da su Predsjednik i Sekretar suda pronašli sve ono na šta je ukazano zahtijevom a posebno je važna "Obavjest sudu po dopisu" od 13.11.2014.
Dopis od 15.05.2015. nije dakle nastao kao planirani rad postupajućeg sudije nego je uočivši nepravilnosti na koje je ukazano u zahtijevu, predsjednik suda inicirao taj postupak.
Već počinjeni kriminal postupajući sudija pokušava prikriti novim a to je unošenje nepostojeće odredbe o dostavljenju uvjerenja o tome da stranka nije državljanin BIH, te se stoga u nastavku navodi kompletan stav relevantan za ovaj slučaj oslobađanja od takse:
"(3) Strano fizičko i pravno lice oslobođeno je plaćanja takse ako je to predviđeno međunarodnim ugovorom ili pod uslovom reciprociteta. U slučaju sumnje o postojanju reciprociteta, mišljenje daje Ministarstvo pravde Republike Srpske (u daljem tekstu: ministartvo)."
Ne postoji klauzula recimo "osim ako PRAVNO LICE ima dvojno državljanstvo" u kom slučaju bi bilo neophodno dostaviti i neko uvjerenje o tome, kakvo se sada traži.
Tužilja Bollin nema državljanstvo BIH i ne može za osam dana pribavljati nikakve dokumente iz Ciriha gdje je nastanjena posebno imajući u vidu da se prema njoj i svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo primjenjuje fašistički tretman o zabrani pristupa već preko 5 godina, jer korumpirani takozvani državni službenici a u stvari pripadnici mafije prikrivaju pljačke i ubistva režimskih tajkuna, kao što je u ovom slučaju pljačka depozita preko Bobar banke, pranje novca narko mafije i krijumčarenje a sve preko Bobar grupe.
U zakonu o sudskim taksama postoji i stav: "(3) Sud može, po službenoj dužnosti, pribaviti potrebne podatke i obavještenja o imovnom stanju taksenog obveznika i članova njegovog domaćinstva, a može o tome saslušati i protivnu stranku." Ovde se istina radi o drugom osnovu ali to ne sprečava sud niti suprotnu stranu da po službenoj dužnosti pribave traženi podatak koji ponavljam uopšte nije uslov u relevantnom članu za oslobađanje od takse.
Tužilja Bollin neće dostavljati nikakve dodatne dokumente, posebno imajući u vidu da je sud MORAO ovakvu odluku donijeti prije dvije godine a ne poslije više bezuspješnih upozoravanje sve dok o tome nije obavješten Predsjednik suda. Umjesto toga kao prilog se dostavljaju zahtijev i odgovor Osnovnog suda iz kojih se vidi da je postupajući sudija smišljeno sabotirao prava tužilje u postupku, te je najbezbolniji izlaz da ako već ne može donijeti odluku o oslobađanju samostalno, uputi zahtijev ministarstvu sa svim dokumentima vezanim za oslobađanje od takse a ko god želi neka provjerava da li je Budimka Bollin Bajo u evidenciji državljana BIH iako takva odredba ne postoji u zakonu o sudskim taksama...

PRILOZI

Zahtjev od 04.05.2014.
Odgovor suda 06.05.2015.

BUDIMKA BOLLIN BAJO
(adresa 1) BADENERSTRASSE 23
8952 SCHLIEREN
(adresa 2) Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina

po punomoći OPU-559/2010 : ZDENKO BAJO
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

    My picture!

Kategorije