KO STITI UBICE DJECE ??? -

Pomozite da se objavi istina o ubistvu djevojcice Ivone u Bijeljini...
Sprega mafije i tuzilastva, ne dozvoljava novinarima da objave istinu...

Autor zdenkobajo | 30 Mart, 2016 | read_nums (173)
Nije nikakvo čudo da ovako bezočno lažu i falsifikuju kriminalci postavljeni na pozicije okružnih tužilaca i sudija jer su saučesnici u finansijskom kriminalu i prikrivanju pljačke nad narodom a javno je poznato da su samo preko 3 banke, Bobar, BIB i Banke Srpske pokrali milijardu i po maraka od čega je najveći dio transakcija vršen preko računara iz suda u RS. Banda se bori svim sredstvima da prikrije svoje zločine ali evo dok su još na slobodi bar neka građani vide dokaze njihovog kriminala...

RAZOTKRIVANJE KRIMINALACA

Pripadnici zločinačke organizacije Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad u sadejstvu sa saučesnicima Stjepanović Danicom i Kovačević Novakom, koji su prikrili ubistvo osmogofišnje djevojčice Ivone Bajo zbog krijumčarenja koje se dešavalo tog dana u Bobar grupu, napravili su plan da me kao građani lažno prijave za ugrožavanje sigurnosti, kako bi izdejstvovali pretres, oteli računar sa dokazima i uništili ih. Pri tome su slagali da prijetim i drugim osobama, (Keroviću i Prodanović) bez njihovog znanja, saglasnisti ili ovlaštenja.
S obzirom da su isti pripadnici tužilaštva, naravno da nisu dozvolili pokretanje istrage o svom krivičnom djelu te sam bio prisiljen da njihovu odgovornost dokazujem privatnom tužbom, na šta je jedan od njih g. Debeljević čak odgovorio da sam sve to izmislio i to još i podvukao s obzirom da tada nisam imao pismene dokaze nego samo izjave inspektora.
No iako sam u međuvremenu ispio doći do dokumenta u kome se vide njihova imena kao podnoslilaca prijave, mafija pravi pritisak na sudije da ih oslobode odgovornosti tako što će krivično djelo proglasiti za službenu radnju, te bi u tom slučaju odgovornost bila na državi a ne na kriminalcima koji se iza nje kriju.
Na narednom linku je žalba na odluku prvostepenog suda ali je uprkos činjenici da su lagali u policiji a potom lažu i na sudu što sam dokazao, nisu priložili nijedan dokument sa svojim potpisom kojim bi dokazali službeno postupanje a nisu čak to ni tvrdili, prvo je Okružni sud u Bijeljini zaštitio te kriminalce a nedavno i Vrhovni sud RS, lažno predstavivši da su u pitanju službene radnje.

KRIMINALCI U IME TUZILASTVA

Znajući da su sve sudije u RS pod kontrolom mafije, predvidio sam da će i Vrhovni sud zaštititi kriminalce baš kao što je oslobodio Rajka Savića koji je ubio Branislava Garića sa 5 metaka u njegovoj kancelariji. Stoga sam ranije zatražio pismenim zahtjevom od REPUBLIČKOG TUŽILAŠTVA REPUBLIKE SRPSKE odgovore na pitanje ko je službeno postupao u tom predmetu, što se vidi u nastavku a sve sa ciljem da dokažem ovo razbojništvo tužilačko sudijske bande pred Ustavnim sudom BIH:
ZAHTJEV ZA SLOBODAN PRISTUP INFORMACIJAMA Na osnovu člana 1. Zakona o slobodnom pristupu informacijama (Službeni glasnik RS 20/01), od Republičkog tužilaštva Republike Srpske tražim:* ? obavještenje da li posjeduje traženu informaciju;? uvid u dokument koji sadrži traženu informaciju;? kopiju dokumenta koji sadrži traženu informaciju;? dostavljanje kopije dokumenta koji sadrži traženu informaciju.**                      ? poštom                     ? elektronskom poštom                     ? faksom                     ? na drugi način:*** ________________________________________  Ovaj zahtjev se odnosi na sljedeće informacije:Veza KTA-246/10. Dana 19.03.2010. lažno sam prijavljen za “Ugrožavanje sigurnosti” te’je početne radnje vršilo OT Bijeljina a potom navedenom odlukom RTRS, predmet T14 0 KT 0000948 10  je ustupljen u nadležnost u OT Doboj.Pred Osnovnim sudom u Bijeljini u toku je parnica 80 0 P 056780 14 P vezano za nematerijalnu štetu po ovoj lažnoj prijavi, te tražim da me obavjestite: 1)   KO JE IZ OT BIJELJINA SLUŽBENO POSTUPAO U OVOM PREDMETU ?2)   KO JE IZ OT DOBOJ SLUŽBENO POSTUPAO U OVOM PREDMETU ? Navedene informacije su mi potrebne da bih sudskim putem tražio svjedočenje službenih lica ili njihovo pismeno izjašnjenje o riječima koje su asocirale ili nisu asocirale na “ozbiljnu prijetnju” po život i tijelo uplašenim građanima, koji su me prijavili… (Navesti što precizniji opis informacije koja se traži, kao i druge podatke koji olakšavaju pronalaženje informacije.)                                                                                                Zdenko Bajo                                                                             Podnosilac zahtjeva/Ime i prezime U  Bijeljini                                                             Majke Jevrosime 20 /76300 Bijeljina                                                                                                    Adresadana 29.12. 2015.  godine.                                                                                                                    zdenkobajo@gmail.com                                                                                       Drugi podaci za kontakt                                                                           ______________________________________                                                                                                    Potpis
U zakonom predviđenom roku stigao je odgovor "IT-44/15 od 12.01.2016." koji sam komentarisao na raspravi pred sudom te citiram taj dio:
"Nedavno sam na moj zahtjev iz Republičkog tužilaštva dobio odgovor koji sam ovde ponudio kao dokaz a sud ga nije prihvatio u kome najviši republički tužilački organ na moje pitanje koje su osobe službeno postupale u predmetu formiranom protiv mene za ugrožavanje sigurnosti u OT Bijeljina i u OT Doboj, dobio odgovor da je u OT Bijeljina službeno postupao Šabić Muris. Moje pitanje vezano za OT Doboj je bila samo taktička varka jer me to uopšte nije ni zanimalo. Cilj je bio da pokažem i dokažem da osobe Gruhonjić, Debeljević, Kovačević i Stjepanović nisu postupale službeno tako da su za počinjeno krivično djelo odgovorne prema članu 87. ZOVSTV stav 2, a pod nečijim uticajem sudovi u Bijeljini su mi nanijeli štetu i bez ikakvog dokaza o njihovom službenom postupanju oslobodili ih od odgovornosti."
Nije nikakvo čudo da ovako bezočno lažu i falsifikuju kriminalci postavljeni na pozicije okružnih tužilaca i sudija jer su saučesnici u finansijskom kriminalu i prikrivanju pljačke nad narodom a javno je poznato da su samo preko 3 banke, Bobar, BIB i Banke Srpske pokrali milijardu i po maraka od čega je najveći dio transakcija vršen preko računara iz suda u RS. Banda se bori svim sredstvima da prikrije svoje zločine ali evo dok su još na slobodi bar neka građani vide dokaze njihovog kriminala...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 28 Mart, 2016 | read_nums (152)
Podsjećam da su mi prema ZOKP-u, podaci o otvaranju i pregledu računara, te nadzoru kome sam bio izložen danonoćno morali biti dostavljeni a nisu zbog nepoštovanja zakona i prava te krivičnog djela, pripadnika tužene RS, prije svega OT Bijeljina, za koje oni sami, kao i Sud iznose stav da ne mogu nikada biti krivično gonjeni ni za jedno djelo, što ja naravnu brutalno pravno nasilje u suprotnosti sa zakonom.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI


Predmet: 80 0 P 039222 12 P

TUŽBA

Tužilac:

ZDENKO BAJO
MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA

Tuženi:

REPUBLIKA SRPSKA
Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka

Vrijednost spora:

1000000 KM

PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA 80 0 P 039222 12 P

Bijeljina 28.12.2015. Na osnovu člana 255 ZOPP-u, stavovi:
Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti:
6) ako stranka sazna za nove činjenice ili nade ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
5) ako je do odluke suda došlo zbog krivičnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe;
A vezano za Član 257. (1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to:
5) u slučaju iz člana 255. tačka 6. ovog zakona - od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.
4) u slučajevima iz člana 255. tač. 4. i 5. ovog zakona - od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični postupak ne može provesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti;
OBRAZLOŽENJE
Podsjećam da sam u prvobitnom dokaznom postupku ukazao da se računar nalazio ne nekoj neidentifikovanoj lokaciji cijelih 5 dana od odnošenja 24.03.2010. do smještaja u sudski depo 29.03.2010. te je vjerovatno u to vrijeme izvršeno bekapovanje, (kopiranje) hard diska. Sugerišem Pravobranilaštvu RS da to provjeri te ukolike se pokaže da se moji podaci nalaze negdje uskladišteni tada bi bila moguća njihova rekonstrukcija i povrat u moje vlasništvo uz sporazum bez daljeg sudskog postupka...
Kao uvod u argumentaciju za ponavljanje postupka navodim dio obrazloženja iz odluke Okružnog suda u Bijeljini 80 0 P 039222 15 Gž, od 01.06.2015. godine na drugoj strani redovi 10 - 13:
"Pod predpstavkom da je tačna tvrdnja tužioca da su programi uništeni, iz podataka spisa prizilazi da postoji samo lice koje je štetu pretrpilo, a to je tužilac, ali, da bi došlo do odgovornosti tužene za štetu, tužilac je morao dokazati da je baš tuženi počinio štetu, kao i radnju kojom je ta šteta počinjena, što u ovom sporu nije slučaj."
Zatim se na istoj strani u redovima 16 - 21, ističe slijedeće :
"Odustankom tužene, tj. njenog organa od prijedloga za gonjenje tužioca, otpao je osnov po kome je privremeno oduzeta roba u vlasništvu tužioca i oduzeta roba je vraćena, bez da je vještačena i bez da je ispravnost utvrđena kako kod oduzimanja predmeta, tako i kod vraćanja, pa tvrdnja žalbe, da je tužilac autor uništenih programa kod ovakvog stanja činjenica ne može biti od uticaja na drugačiju odluku suda u konkretnom sporu."
To što je netačna tvrdnja da mi je računar vraćen zbog "odustanka tužene od prijedloga za gonjenje" zanemarujem ali istine radi da se zna kako je računar vraćen krajam 2010-te dok je istražne radnje OT Doboj protiv mene vodilo i dalje, te tužena RS, odustaje od toga tek krajem 2012-te. Zato odmah prelazim na relevantnu argumentaciju:
1) Prema tvrdnjama CJB Bijeljina i OT Bijeljina, "ozbiljne prijetnje" po život i tijelo su upućivane elektronskom poštom sa mog mejla "zdenkobajo@spinter.net" koji je registrovan uz adresu i telefonski broj kod "POŠTA SRPSKE". Da bi uopšte bilo moguće poslati poruku sa svog računara, neophodno je da taj računar bude ispravan sa operativnim sistemom u funkciji i internet vezom inače te "prijeteće poruke" (koje su bile dokaz za pokretanje radnji tužene RS protiv mene), ne bi nikada stigle na odredište. To znači da je računar bio ispravan prije pretresa i odnošenja u posjed kod tužene RS.
2) Sada citiram dio iz odgovora OT Bijeljina, IT-49/15 08.12.2015. na moj zahtijev predat prema ZOSPI-a, 27.11.2015.
"Računari su u navedenom periodu bili pohranjeni u depou Osnovnog suda u Bijeljini zbog potreba krivičnog postupka, i sve istražne radnje na računarima su obavila ovlaštena i stručna lica."
Ovo je prvi dokument u kome se priznaje OBAVLJENJE ISTRAŽNIH RADNJI od strane OVLAŠTENIH I STRUČNIH LICA...
3) Ova činjenica Sudu nije bila poznata, jer se u citatu koristi izraz "oduzeta roba je vraćena, bez da je vještačena" a istražne radnje od ovlaštenih i stručnih lica su radnje na računaru, odnosno njegovo vještačenje a da li su pomenute osobe bile dovoljno stručne da to obave ili ne pa su računar onesposobile sud može saznati kada izda naredbu tuženoj da dostavi podatke o smještaju računara u kritičnih 5 dana te imenima osoba koje su obavile stručne istražne radnje.
4) Time takođe postaje sporan i izraz "tužilac je morao dokazati da je baš tuženi počinio štetu, kao i radnju kojom je ta šteta počinjena". Prije svega računar je odnesen ispravan, bio u posjedu tužene RS oko 9 mjesci, pa vraćen bez kontrole ispravnosti koju sam pismeno zahtijevao. Time je već jasno da postoje radnje kojom je štata načinjena a to je POSJED I KONTROLA nad računarom, NEDOSTAVLJANJE PODATAKA O PREGLEDU, te ODBIJENJE KONTROLE ISPRAVNOSTI.
Na sve ovo sada se dodaje i još jedna radnja a to je citiram OT Bijeljina "ISTRAŽNE RADNJE NA RAČUNARIMA SU OBAVILA OVLAŠTENA I STRUČNA LICA".
Kako je Sud u okončanom postupku zauzeo stav da nije bilo NIKAKVIH ISTRAŽNIH RADNJI na računaru to je jasno da je ovo nova činjenica i bila bi od velike važnosti i uticaja na sudsku presudu. Praktično bez pretpostavke da tužena nikada nije ni pipnula računar a kamoli ga uključivala i obavljala istražne i stručne radnje, ne bi ni bilo moguće oslobađanje tužene RS od odgovornosti na način na koji je to njen sud učinio. Osim toga dodajem da je dokazni postupak nad priloženim diskom sa instalacionim paketima obavljen bez mog prisustva i izvan ročišta, te je bio površan i nepotpun a sve vezano za pitanje autorstva što moguće više i nije sporno ali bi u slučaju ponavljanja postupka i taj dio trebalo dopuniti u mom prisustvu.
Podsjećam da su mi prema ZOKP-u, podaci o otvaranju i pregledu računara, te nadzoru kome sam bio izložen danonoćno morali biti dostavljeni a nisu zbog nepoštovanja zakona i prava te krivičnog djela, pripadnika tužene RS, prije svega OT Bijeljina, (krivično djelo koje treće osobe) za koje oni sami, kao i Sud iznose stav da ne mogu nikada biti krivično gonjeni ni za jedno djelo, što je argument za stav 4 "za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti". Taj stav i nije potreban za ovaj prijedlog jer je dovoljan samo stav 5 "30 dana od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice". S obzirom da dokaz IT-49/15 nosi datum 08.12.2015. to je do dana 28.12.2015. prošlo svega 20 dana što je manje od zakonom predviđenog roka. Predlažem da Osnovni sud u Bijeljini izvrši uvid u priložene dokaze te ukoliko tužena strana ne predloži prihvatljiv dogovor pokrene radnje za ponavljanje postupka 80 0 P 039222 12 P.

PRILOZI

Zahtjev za OT Bijeljina 27.11.2015.
Zahtjev MUP-u 10.11.2015.
Odgovor OT Bijeljina IT-4915 08.12.2015.
Odgovor MUP-a 18.11.2015.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 26 Mart, 2016 | read_nums (140)
Trenutno stanje je sledeće. Unutar RS postoji zločinačka organizacija koje je pljačkala stotine miliona KM preko Bobar grupe, (Banku Srpske i druge afere zanemarimo) što je nesporno i zvanično a izveo sam dokaz i da je vršeno krijumčarenje u AD Univerzal prilikom ubistva Ivone Bajo što je oboje prikrio portir Bobar grupe, uklonivši prvo materijalni dokaz sa mjesta zločina a onda pomogavši kamionu da pobjegne prije dolaska policije i prikrivajući to u svojim izjavama sve dok ja to nisam otkrio i objelodanio.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 056780 14 P

TUŽBA

Tužilac:

ZDENKO BAJO

Tuženi:

REPUBLIKA SRPSKA

Vrijednost spora:

1000000 (jedan milion) KM

Vladavina prava je osnovna pretpostavka Ustava i počiva na neotuđivim ljudskim pravima. Vladavina prava se ostvaruje slobodnim i neposrednim izborima, ustavnim jemstvima ljudskih i manjinskih prava, podelom vlasti, nezavisnom sudskom vlašću i povinovanjem vlasti Ustavu i zakonu a u cijeloj zemlji mora postojati:

VLADAVINA ZAKONA I PRAVA

Ustavom Bosne i Hercegovine propisuje se da je BiH demokratska država koja poštuje vladavinu prava, a državne i entitetske vlasti dužne su osigurati potpuno poštivanje međunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda. Provedba ovih ciljeva ovisi o snažnom, djelotvornom, nepristranom i neovisnom pravosuđu, što podrazumijeva i dobro koordiniran sudski sektor.
Pravna država, kao što je BiH, mora svojim građanima garantovati pravnu sigurnost. Naime, država treba da počiva na opštem principu da se njena sveukupna djelatnost može predvidjeti. Pravna sigurnost postoji kad su pred zakonima i pravom svi jednaki, i ona može postojati samo tamo gdje svaki građanin može znati šta državne vlasti mogu i smiju učiniti, te znati šta je propisano, dopušteno ili zabranjeno. Pravna sigurnost znači i to da se svaki građanin može pouzdati u značenje i predvidivost važećih pravnih propisa, kao i u prava i obaveze koji proizlaze iz tih propisa. Elemenat pravne sigurnosti je i princip da niko ne može biti osuđen bez zakonske osnove. Može se ponekad desiti u društvu da je pravna sigurnost pojedinca u sukobu sa javnim interesima, ali pojedinac ne bi smio biti nesrazmjerno oštećen time što će mu njegova jednom stečena prava biti oduzeta naknadnim izmjenama i dopunama zakona na neprimjeren način. Također se i od pravosuđa i sudske prakse traži da imaju određenu konstantnost, tj. da se odluke suda ne donose arbitrarno. Zbog toga, sudovi moraju ujednačavati sudsku praksu i pri tom također koristiti sudsku praksu Evropskog suda za ljudska prava. Prema tome, i građaninu mora biti omogućeno da od sudova i upravnih organa očekuje indentična rješenja za indentične sporove i probleme.
Prethodni redovi su citati pravnih eksperata a služe kao uvod i podsjećanje da je država, odnosno ovde tužena Republika Srpska dužna da postupa u skladu sa važećim zakonima a to uključuje i obaveze i ZKP-u, "Obaveza prijavljvanja krivičnog djela" i "Obustava istrage" stav 3 "Tužilac, u slučajevima iz stava 1. tačka v) ovog člana može ponovo otvoriti istragu ako se dobiju nove činjenice i okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je osumnjičeni učinio krivično djelo."
Prvi prilog ovog podneska su "Odgovori OT i CJB Bijeljina" na moje zahtjeve za pristup informacijama vezano za "oštećenje tuđe stvari" (dječjeg ruksaka).
Vidljivo je da OT Bijeljina nema objašnjenje odnosno NEMA POJMA o tome i upućuje na Osnovni sud i policiju. CJB Bijeljina odgovara da se za objašnjenja obratim u OT Bijeljina iz čega proizilazi da istražni organi ovde tužene RS NEMAJU POJMA kako je materijalni dokaz uklonjen sa mjesta zločina, ko je to učinio, kako je oštećen, čime i zašto te što je posebno važno ima li presjecanje kaiša na ruksaku i pranje istog hemijskim sredstvom veze sa probodom kroz grudni koš koji je usmrtio Ivonu Bajo. O tome nema ni pomena u materijalu koji je dostavilo OT Bijeljina a što sam već dokazao preko dokumenata IT-3/10, Zabilješkama od 06.08.2010. i 31.01.2011. itd...
Prilog "Dokazni predmeti" sadrži nekoliko fotografija načinjenih poslije primopredaje i sačinjavanja "Zapisnika o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" u kome su konstatovana oštećenja. Podsjećam da sam još 2011-te, (u vrijeme najveće snage i moći Bobar grupe i Dodik Milorada) ponudio tuženoj pismeni dogovor da na osnovu dokaza koje sam predao pokrene istražne radnje u kom slučaju nikada ne bi bila predata NIJEDNA TUŽBA a kojih sada ima na desetine i stotine tekstova na internetu o kriminalu tužene RS.
Trenutno stanje je sledeće. Unutar RS postoji zločinačka organizacija koje je pljačkala stotine miliona KM preko Bobar grupe, (Banku Srpske i druge afere zanemarimo) što je nesporno i zvanično a izveo sam dokaz i da je vršeno krijumčarenje u AD Univerzal prilikom ubistva Ivone Bajo što je oboje prikrio portir Bobar grupe Sofrenić Blagiša, uklonivši prvo materijalni dokaz sa mjesta zločina a onda pomogavši kamionu da pobjegne prije dolaska policije i prikrivajući to u svojim izjavama sve dok ja to nisam otkrio i objelodanio. Neovisno o reakciji tužene RS predlažem u skladu sa članovima 102 i 81 ZPP-u, priložene dokaze na usvajanje u spis.
Obavještavam zastupnika tužene RS da sam pripremio 22 strane teksta o kriminalu državnih organa za nastavak dokaznog postupka, što je već poznato sudu a koliko ima za završnu riječ zasad zadržavam u tajnosti a svaka rečenica će dokazivati kriminal službenika tužene RS, koja sada ima 2 izbora:
1) DA U SKLADU SA ZPP-u PONUDI PRIHVATLJIV DOGOVOR I POKRENE ISTRAŽNE RADNJE ZA KRIVIČNA DJELA KOJA SAM DOKAZAO
2) DA NIJEMO POSMATRA I SLUŠA NA ROČIŠTIMA I NA INTERNETU KOMPLETAN PRIPREMLJENI MATERIJAL O SVOM KRIMINALU
Ovo je poslednja prilika da odgovorni iz Bobar grupe budu procesuirani po zasluzi, tako što će tužena RS "uočiti" nove dokaze koji ukazuju na krivična djela i tako prekinuti ovaj postupak a u suprotnom kako vrijeme bude odmicalo i istrage SIPE, (gdje sam takođe dostavio dokaze) i Tužilaštva BIH budu privođene kraju, sav kriminal će sve manje biti na pripadnicima Bobar grupe a sve više na tuženoj RS i njenim pojedinim službenicima.
IZBOR JE NA VAMA...

PRILOZI

Odgovori OT i CJB Bijeljina
Dokazni predmeti
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 24 Mart, 2016 | read_nums (407)
Riječi i način na koji opisujem današnje postupanje organa Republike Srpske nisu i ne mogu biti uzrokovane nekom mojom mržnjom prema organima, Republici Srpskoj i Srbima kao narodu nego sve isključivo temeljim na činjenicama a to je da danas i više godina unazad u RS djeluje zločinačka organizacija koja je Republiku Srpsku pretvorila u lopovsku bandu koja krade sve što joj dođe pod ruku, likvidira sve one koji se tome suprotstavljaju, vrši pritisak na sve državne službenike uključujući sudije, okružne tužioce i policiju da prikrivaju njihov kriminal i kako sam već dokazao spremni su da se koriste fašističkim metodama ne samo prema meni i mojoj porodici nego i prema drugim građanima da bi spriječili istrage o svojim krivičnim djelima.

ZAVRŠNA RIJEČ 80 0P 056780 14 P 02.03.2016

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE

Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
OD SUDA PRISUTNI
SUDIJA: Vakičić Željka
ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo
TUŽENI: Republika Srpska
RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
- za tužitelja pristupio lično
- za tuženog: nije pristupio niko uredno je obaviještena o današnjem ročištu.
Sud konstatuje da je dokazni postupak sproveden.
Prisutni ne prigovara na izvršeni uvid u dokumentaciju.
U završnom izlaganju tužitelj izjavljuje sledeće:
Prije svega bih ukazao sudu da sam tužbenim zahtjevom predložio da se donese rješenje kojim se naređuje tuženoj Republici Srpskoj da prestane sa radnjama kojim se povređuju prava ličnosti tužioca, oduzimanja prava bez pravosnažnog rješenja i vrši bilo kakva diskrimancija u odnosu na druge građane, a na osnovu ZOO, „zahtjev da se prestane sa povredom prava ličnosti“. Vezano za ovaj dio tužbenog zahtjeva skrećem pažnju da sam dokazao kako je više mojih prava garantovanih Ustavom kršeno a i dalje se krše što se vidi iz Odluke Okružnog suda po mojoj žalbi koja mi je danas predata. Prije svega podsjećam na pravo garantovano članom 23. Ustava Republike Srpske prema kome građani imaju pravo da traže i naglašavam da dobiju dokumentaciju odnosno podatke koje su državni organi prikupljali o njima. Iako je tužena u svojim odgovorima osporavala sve moje navode i činjenice ne obrazlažući i ne dokazajući na šta konkretno misli, ja sam dokazao pred sudom da sam 19.03.2010. godine prijavljen od strane službenika tužene, zamjenika glavnog okružnog tužioca za ugrožavanje sigurnosti.
Posljedica toga bila je odnošenje i pregled računara koji sam koristio za šta je tužena bila obavezna prema ZKP-u da mi preda podatke a nije to nikada učinila uprkos više mojih pismenih upozorenja. Takođe sam izveo dokaz da sam tražio kontrolu ispravnosti računara prije preuzimanja što je tužena izbjegla da uradi a potom u narednim godinama kada sam više desetina puta prije svega lično a i pismeno tražio podatke o pregledu računara tužena je to odbijala, izbacivala me iz zgrade i čak hapsila. Tek nedavno OT Bijeljina se pismeno izjasnila za šta sam ovom sudu ponudio dokaz koji nije prihvaćen da su pregled i kontrolu računara vršile stručne i ovlaštene osobe. U parnici od koje je ova tužba razdvojena gdje sam tužio RS za uništavanje programskog koda tužena se nijednom riječju u svom odgovoru nije odredila o tome i podaci o tome su bili prikriveni a sve sa ciljem da mi se u toj parnici nanese šteta i tužena oslobodi odgovornosti.
Dakle, osim što je tužena prekršila Zakon o krivičnom postupku i nije mi predala podatke o otvaranju oduzetog predmeta konstantno se krši i pravo koje se prema Ustavu Republike Srpske ne može oduzeti niti ograničiti, pravo garantovano članom 23. Ustava RS, da dobijem podatke prikupljane o meni. Osim dokumentacije o oduzetom računaru još je važnija dokumentacija prikupljana posebnim istražnim radnjama koje je tužena vršila nada mnom nadzirući mene, moju porodicu u tri smjene straže, 24 sata na dan.
Prateći me prvo patrolnim kolima a onda policajcima u civilu gdje god da krenem. O tome sam već djelimično izvodio dokaze dostavivši sliku jednog od vozila i kopiju maila iz koga se vidi, odnosno može zaključiti da su sve komunikacije nadzirane. Mogao sam predložiti više svjedoka koji su vidjeli te radnje ali sam predložio samo jednog sa ciljem da isti sudu opiše ono što je vidio i svoja iskustva vezana za to s obzirom da je i on takođe zaustavljan i pretresan. Sud je odbio svjedočenje osobe Petrović Mitar a ja mogu samo da pretpostavim da se posebne istražne radnje i dalje sprovode i da sud želi sakriti činjenicu da su 2010. godine pokrenute bez naredbe suda i na sve moje pokušaje da prema istom članu 23. Ustava Republike Srpske dobijem te podatke, tužena je odgovarala izbacivanjima i hapšenjima.
Posebno je važno za odluku suda da bez mojih suprotstavljanja naredbama tužene ne bih uopšte imao dokaz da sam dolazio i više stotina puta tražio te podatke, što je i sudska policija pisala u svojim zabilješkama. Dužnost suda nikada nije bila da utvrđuje da li sam ja nekada kršio javni red i mir, posebno ako je događaj o kome se radi prema Zakonu o prekršajima zastario kao što se to desilo u predmetu 043325. Sud je prekršio moje pravo na pravično suđenje u svim predmetima a ovde je bitno da se o tački tužbenog zahtjeva vezano za pravo iz člana 23. ni jednom riječju nije odredio kao da to i ne postoji.
Ne manje važno je pravo garantovano članom 16. Ustava Republike Srpske prema kome građani imaju pravo žalbe na odluku koja se tiče njihovih prava i zakonom garantovanih interesa. Ovde se radi o usmenoj naredbi osobe Kovačević Novak, koju ovako opisujem jer ne radi u interesu Republike Srpske nego u interesu zločinačke organizacije. Naredba o zabrani pristupa svim srodnicima djevojčice Ivone Bajo je izdata sudskoj policiji još početkom 2010. godine sa uputama da lažu mene i majku ubijene djevojčice kako OT Bijeljina nije nadležna što sam već dokazao u postupku. Ta naredba je trebala da bude skrivena, da ne postoji trag da se primjenjuje i sud bi sada vrlo lako mogao da presudi kako nisam dokazao niti ponudio dokaze da se primjenjivala, da nisam isplanirao i preduzeo radnje neophodne da bih dokazao kakvim se metodama služe pojedini službenici tužene.
Da bih dokazao da ta naredba postoji nekoliko puta sam odbio da se udaljim iz zgrade poslije sprečavanja da ostvarim prava garantovana Ustavom i zakonima prethodno pismeno upozorivši OT Bijeljina i Sudsku policiju da su obavezni poštovati Ustav i uručiti mi tu naredbu u pismenom obliku kako bih imao pravo žalbe garantovano članom 16. a što je bilo obavezno prema Zakonu o opštem upravnom postupku. Takođe sam pismeno obavijestio tuženu da ću u slučaju da se diskriminacija nastavi i ne omogući mi se ostvarenje tog i drugih prava odbiti njihovu naredbu da se udaljim odnosno tražio sam da tužena poštuje zakon ili da me uhapsi. Tada nisam navodio niti je iko od njih mogao da pretpostavi koji su moji razlozi za to ali sada je jasno što sam već ukazao da bez izjava sudskih policajaca na prekršajnom sudu ne bih imao nikakav dokaz kakav se tretman primjenjuje.
Poslije nekog vremena provođenja te naredbe i konkretno izjave sudskog policajaca u predmetu koji se vodio pred Osnovnim sudom u Bijeljini u prekršajnom odjeljenju koji je vodila sudija Smiljka Dević „Zdenko Bajo, njegova sestra i drugi srodnici ne mogu lično pristupiti u OT Bijeljina“.
Zapisnik sa tog pretresa nisam dobio nego sam ga morao tražiti pismenim zahtjevom te sam zahvaljujući profesionalnosti predsjednika i sekretara ovog suda dobio taj dokaz. Od tog trenutka sam tu naredbu u svojim tekstovima opisivao kao fašističku jer se odnosi na grupaciju ljudi vezanih krvnim srodstvom. To je drugi razlog zbog čega je potrebno da sud donese rješenje kojim se tuženoj naređuje da prestane sa radnjama kojom se povređuje pravo ličnosti tužioca.
Ovdje je posebno važno da se radi o pravima za koja Ustav Republike Srpske kaže da se ne mogu ni oduzeti ni ograničiti a postoji i više prava garantovanih zakonima koja se krše, kao Zakon o slobodi pristupa informacijama, Pravo na podnošenje pravnog sredstva, krivične prijave itd. Ni o ovom otetom pravu tužena se putem svojih sudova nije izjašnjavala u tužbama za utvrđene diskriminacije ni jednom riječju, umjesto toga komentarisano je o tome da li je naredba trebala biti izdata i da li sam diskriminisan time što je naredba izdata. Podvlačim dakle, da tačka mog tužbenog zahtjeva nije bila u tome što je naredba izdata nego je diskriminacija vršena i vrši se i danas time što mi nije predata u pismenom obliku niti je omogućeno pravo žalbe garantovano članom 16. Od drugih prava koja se krše u završnoj riječi pomenuću samo pravo iz zakona o krivičnom postupku da građani imaju pravo prijaviti izvršenje krivičnog djela a zakon je predvidio da se prijava podnosi usmeno ili pismeno tužiocu na zapisnik.
Ne postoji opcija da građanin ode do pošte i prijavi krivično djelo kako je sud u više predmeta sugerisao. Skrećem pažnju da u jednom slučaju 13.05.2013. godine sam imao sedam krivičnih prijava odštampanih u dva primjerka kada mi nije omogućeno da pristupim u OT Bijeljina te sam tada pozvao policiju da interveniše i evidentira diskriminaciju što MUP nije učinio nego je tek nekoliko mjeseci kasnije falsifikovao dokumentaciju i sačinio zabilješku tek u avgustu ali dana 05.09.2012. godine kada sam uhapšen što je tema predmeta 043325 i prekršajnog spisa nisam imao ni jedan štampani dokument niti ručno napisan nego samo disk sa dokaznim materijalom o krivičnim djelima koja ili nisu bila predmet ni jedne istrage ili bi bila novi dokaz za već pokrenute spise.
U takvim okolnostima nemoguće je bilo i neumjesno od strane suda da zaključuje kako sam mogao otići u poštu i predati nekome tamo usmeno na zapisnik krivičnu prijavu ili u nekom drugom organu ostvariti to pravo Takođe je bitno da ukažem na neprimjereni komentar Okružnog suda u tom predmetu kako mi je bilo omogućeno da na neki drugi način ostvarim svoja prava pozivajući se na činjenicu koju sam sam istakao da sam poslije tri godine oko 150 dolazaka, hapšenja i dikriminacije uspio da dobijem dokumentaciju koju sam tražio još februara 2010. godine i to samo dio dokumentacije .
To je Okružni sud u Bijeljini opisao kao razumno i objektivno ponašanje. Podsjećam da ni do današnjeg dana nisam dobio materijal garantovan Ustavom članom 23. niti pomenutu naredbu u pismenom obliku a što se iz najnovije odluke Okružnog suda po mojoj žalbi za sudsku mjeru obezbjeđenja vidi da tužena i nema namjeru poštovati Ustav i zakone. Nadalje, u tužbenom zahtjevu sam tražio da Osnovni sud u Bijeljini utvrdi da imam više prava koja su garantovana Ustavom i Zakonima što je navedeno u 19 tačaka. Da su se ta prava poštovala ne bi bilo ni kršenja prava na koja sam ukazao niti ove parnice danas. Podsjećam da sam i u ovom predmetu kao i svim drugim tužbama u startu nudio tuženoj dogovor da povučem tužbu i odustanem od kompletne novčane nadoknade ukoliko tužena prestane sa diskriminacijom izjasni se o dokazima o krivičnim djelima i pokrene istragu što je tužena odbijala.
Prvi takav prijedlog je iznesen još 2011. godine a danas pet godina kasnije su potpuno jasni motivi tužene zbog čega taj prijedlog nije prihvaćen i istrage nisu pokrenute. Danas je poznato da je tužena RS prema sopstvenim podacima javno iznijetim opljačkala oko milijardu i po maraka samo preko tri banke, BIP, Bobar i Banke Srpske. Istražni organi u Republici Srpskoj ne žele da se time bave, poznato je koliko je novca pokradeno a ,,ne zna se“ samo ko su počinioci i ko su odgovorni za taj kriminal. Ono što povezuje ovu parnicu sa tom astronomskom krađom je firma AD ,,Univerzal“ u koju je na dan pogibije Ivone Bajo 23.07.2009. godine vršeno krijumčarenje.
S obzirom da je AD ,,Univerzal“ firma iz Bobar grupe čiji je vlasnik višegodišnji odbornik i poslanik ovdje tužene RS, tužena je taj kriminal prikrila. Sa istom osobom koja je nažalost u međuvremenu prema zvaničnim podacima preminula tužena je bila suvlasnik u „Bobar banci“ koja je u međuvremenu izgubila dozvolu za rad zbog pljačke oko 300 miliona maraka. Jedna od firmi preko koje su pokradena sredstva iz „Bobar banke“ je i AD „Univerzal”. Poznato je da je vlasnik “Bobar grupe” bio u bliskim odnosima sa predsjednikom ovde tužene RS koji je više puta pred kamerama prijetio tužilaštvima i sudovima Republike Srpske pa i pojedinim sudijama. Sudovima ukidanjem a sudijama odgovornošću zbog odluka koje mu se nisu dopadale.
Iako je javno saopšteno koliko je novca nestalo ista osoba, predsjednik RS javno podržava najodgovorniju osobu za kontrolu banaka koja nije ništa preduzela da zaustavi taj kriminal, ali zato svako pominjanje tih afera i odgovornosti tretira kao napad na ustavni poredak, na institucije Republike Srpske opisujući osobe koje to čine kao strane plaćenike i domaće izdajnike. Želim da u zapisnik uđe da sam na ročište došao sa ordenom koji sam dobio od Republike Srpske što sud može da vidi a tu je i pismeni dokaz ukoliko neko smatra da je ovo kupljeno negdje na pijaci. Ne smatram da je to bilo koji dokaz u moju korist ali ću reći da sam isti dobio zbog iskazane hrabrosti i spašavanja više života sve srpske nacionalnosti. Time hoću reći da riječi i način na koji opisujem današnje postupanje organa Republike Srpske nisu i ne mogu biti uzrokovane nekom mojom mržnjom prema organima, Republici Srpskoj i Srbima kao narodu nego sve isključivo temeljim na činjenicama a to je da danas i više godina unazad u RS djeluje zločinačka organizacija koja je Republiku Srpsku pretvorila u lopovsku bandu koja krade sve što joj dođe pod ruku, likvidira sve one koji se tome suprotstavljaju, vrši pritisak na sve državne službenike uključujući sudije, okružne tužioce i policiju da prikrivaju njihov kriminal i kako sam već dokazao spremni su da se koriste fašističkim metodama ne samo prema meni i mojoj porodici nego i prema drugim građanima da bi spriječili istrage o svojim krivičnim djelima.
S obzirom na dosadašnja iskustva i to da se tužena nije odredila ni o čemu vezano za tužbeni zahtjev očekujem da će sud donijeti rješenje vezano za ovaj tužbeni zahtjev za utvrđenje u 19 tačaka, da nemam pravni interes za to, zato to povezujem sa već obrazloženim pravima koja su kršena i koja se i dalje krše da bi se s moje strane pokazalo kako imam pravni interes što naravno za pravosudni sistem u ovoj zemlju nema nikakvog značaja kao što se ne pridaje značaj ni garantovanim pravima iz Ustava.
Što se tiče glavne teme tužbenog zahtjeva koju sam podijelio na period od 23.07.2009. godine do 31.01.2010. godine i potom period poslije tog datuma sve do današnjeg dana prvo ću dati objašnjenje o tom vremenu od prije šest godina. To je bio period kada je tužena RS formalno vodila kao neku istragu o pogibiji Ivone Bajo a ustvari su dobili nalog da to ubistvo predstave kao nesrećan slučaj i razvlače istragu šest mjeseci kako bi se rodbina kao i u drugim slučajevima pomirila sa sudbinom i odustala od dokazivanja.
Važno je znati da u periodu kada se vrše bilo kakve istražne radnje tužena prema zakonu ima pravo da ne saopštava činjenice do kojih je došla istragom kako istu ne bi ugrozila te u tom periodu i nije bilo toliko kršenja prava kao kasnije. Podsjećam da je u zabilješci OT Bijeljina od 04.01.2010. godine koju sam obrazlagao i nekim kasnijim dokumentima iznošen stav od strane tužene kako su sarađivali sa porodicom i prihvatali sugestije što naravno nije istina. Sudu sam predao više pismenih dokaza o neprofesionalnom i kriminalnom postupanju pojedinih osoba od čega potenciram krivičnu prijavu protiv Danice Stjepanović u kojoj je transkript mog razgovora sa istom. Sudu sam predao i elektronski audio zapis na CD-u tog razgovora kako bi dokazao da nije izmišljen.
U tom razgovoru okružni tužilac odbija bilo kakav kontakt sa mnom iako sam je prethodno pismeno obavijestio da imam neke dokaze o krivičnim djelima. Ovdje sada nije uopšte bitno o kojim se dokazima radi nego postupak okružnog tužioca čiji je zadatak da goni počinioce krivičnih djela i prikuplja podatke od građana. Umjesto toga ista je kako sam već naveo odbila da mi dozvoli pristup OT Bijeljina i podnošenje krivične prijave. Taj razgovor je vođen u oktobru 2009. godine poslije čega sam se pismeno žalio Uredu glavnog tužioca i dostavio neke podatke mailom s obzirom da mi je svaki drugi pristup bio zabranjen.
Moram reći da u to vrijeme nisam poznavao zakon nego sam bio prisiljen da tih nekoliko mjeseci „izučavam“ pravo pa sam tek kasnije došao do saznanja kako se i kome može podnijeti krivična prijava. Tako sam krajem decembra pokušao da podnesem krivičnu prijavu protiv okružnog tužioca Stjepanović kod dežurnog tužioca. Ja nisam znao ko je dežurni tog dana a ispostavilo se da je u pitanju zamjenik glavnog tužioca Gruhonjić Muhamed koji je odbio da postupi u skladu sa zakonom i evidentira krivičnu prijavu ma kakva ona da je bila, naloživši sudskoj policiji da me izbaci iz zgrade. Iako smatram da je postupanje osobe Stjepanović Danice bilo kriminalno moram reći da je ista bila relativno pristojna ili čak ljubazna u rijetkim kontaktima sa porodicom sve do razgovora koji sam pominjao.
Za razliku od nje osoba Gruhonjić Muhamed je odmah nastupio bahato, drsko i bezobrazno a s obzirom da je bila u pitanju istraga o pogibiji osmogodišnje djevojčice to je uzrokovalo da prvo pojedine osobe zbog njihove neprofesionalnosti i smišljenog prikrivanja dokaza o ubistvu opisujem kao kriminalce a pošto sam se pismeno obraćao drugim državnim organima koji nisu ništa preduzimali a nisu ni davali bilo kakva objašnjenja za dokaze njihovog kriminala na kraju opišem kao zločinačko-fašističku organizaciju. Jasno je da su državni organi potpuno pod kontrolom mafije sa osnovnim ciljem da spriječe istrage o novcu koji je pokraden a cifra koju sam naveo je samo mali dio ukupne sume. Vezano za povredu prava na pravično sudenje podsjetiću na moje zahtjeve za tonsko snimanje što je predviđeno zakonom ali nema tehničkih mogućnosti jer ih tužena nije obezbijedila. Danas je poznato da je među pokradenim novcem i oko 10 miliona maraka namijenjenih za funkcionisanje osnovnih sudova.
Dakle, umjesto da opremi svoje sudove i poveća plate administraciji, tužena je taj novac pokrala a sada javno prijeti putem svog predsjednika, sudijama prije svega sugerišući da donose odluke kakve se njemu dopadaju inače će se suočiti sa posljedicama. Dakle, iako je ovde tužena RS, čija je sudska vlast sastavni dio iz samog tužbenog zahtjeva je jasno da je odgovornost isključivo na OT Bijeljina koje nije dio sudske vlasti a novac koji je opljačkan je bio pod kontrolom Vlade Republike Srpske. No, iako je svojim kriminalnim radom Vlada krala i od svojih sudova, sad se očekuje i traži da sudije budu pristrasne i prikrivaju njen kriminal kao i osobe koje su odgovorne za to.
Moje lično mišljenje a vjerujem da će se i sud s tim složiti je da nijedna kriminalna radnja bilo kog državnog službenika nije izvršena u interesu Republike Srpske nego u njihovom ličnom interesu i interesu zločinačke organizacije kojoj pripadaju ali s obzirom da su njeni članovi na uticajnim pozicijama i sprečavaju sprovođenje istražnih radnji svim organima u Republici Srpskoj, pritiscima i ucjenama jedina zakonska mogućnost mi je ostala da tužbu podnesem protiv Republike Srpske. Ovde bih dodao opšte poznatu činjenicu da pošto su tužilaštva u RS odbili da istražuju ovaj kriminal istragu je preuzelo tužilaštvo BiH i SIPA a potom su pojedine osobe iz vrha vlasti pokrenule kampanju za sprečavanje nadležnosti i pristupa tim institucijama prijeteći čak i upotrebom oružane sile.
Poznato je da osim ovih krađa preko banki dok je novac u trezoru, Republika Srpska je angažovala i specijalnu policiju da sa vatrenim oružjem presreće transporte novca. Uvjeren sam da bi tužena zauzela stav kako odgovornost nekoliko osoba koje su izvršile taj kriminal nije i odgovornost Republike Srpske te ću to povezati sa krivičnim djelima koja su izvršena od nekih službenika tužene na moju štetu. Ovde je recimo godinama primjenjivana i primjenjuje se usmena naredba koju izvršava sudska policija. Takođe je prijava protiv mene podnesena od strane državnih službenika a očito je da je prije te prijave bio sačinjen neki plan grupe više lica. Te radnje je tužena putem svojih sudova okarakterisala kao službene radnje, kako tu lažnu prijavu tako i usmenu naredbu.
Neuručivanje iste u pismenom obliku za šta su prema članu 48. Ustava Republike Srpske odgovorni oni koji je izvršavaju odnosno koji krše prava iz Ustava, kako Ustav kaže ne mogu se pravdati ničim naređenja. Čije su naređenje izvršavali pripadnici specijalne policije prilikom pljačke zasad nije poznato. Nije poznato ni čija su naredenja usmena, izvršavali pripadnci MUP-a koji su me nadzirali ali evo zna se da već šestu godinu tužena prikriva dokumentaciju o tome, čak odbijajući da se izjasni da li me je uopšte prijavila ili ne, da li je postupala u skladu sa zakonom ili ne i da li postoji naredba suda ili ne postoji.
Podsjećam da su ovde priklopljeni predmeti u kojima sam tužio direktne počinioce krivičnog djela "lažno prijavljivanje" odnosno "davanje lažnog iskaza" a sudovi su u dva predmeta oslobodili tužene osobe odgovornosti pod izgovorom da su u pitanju službene radnje. Moja prava su naravno prekršena i u tim postupcima jer je tuženi dužan dokazati da nije odgovoran za štetu prema ZOO gdje stoji da tuženi mora ponuditi dokaz da do štete nije došlo njegovom krivicom. U ovom konkretnom slučaju tuženi su imali veoma lak zadatak. Bio je dovoljan samo jedan dokument iz tog predmeta sa njihovim potpisom i pečatom da bi dokazali kako nisu lično odgovorni nego da je odgovornost za štetu ako je ima prema istom ZOO i ZOT odgovornost na RS.
Iako sam to pismeno isticao i u završnoj riječi istakao tuženi nisu dostavili ni jedan dokaz o svom službenom postupanju ali ih je sud oslobodio odgovornosti očito pod pritiskom UDT-a. Jedan od tuženih g. Debeljević je čak tvrdio da sam sve izmislio tako da je poslije lažne prijave u policiji pokušao da laže i pred sudom.
Iako sam potom dostavio dokaze, zabilješku MUP-a gdje su navedena imena njega i gospodina Gruhonjića kao osoba koje su me prijavile sud ih je oslobodio odgovornosti za nastalu štetu. Ja sam u jednom od tih predmeta dostavio materijal u kome se vidi postupanje isključivo okružnog tužioca g. Šabić Murisa što naravno nije moralo značiti da ne postoji neki dokument o postupanju bilo kog drugog koji ja nisam imao, no kako sam već istakao tuženi takav dokument nisu dostavili. Moram dodati da su u tim postupcima i praktično svim drugim osim ovog kršena moja prava na pravično suđenja na taj način što nije bilo dokaznog postupka niti glavne rasprave nego se odmah prelazilo na završnu riječ.
U ovom postupku ja sam pismeno i usmeno insistirao da se poštuje zakon ili da se donese rješenje kojim mi se zabranjuje izvodenje dokaza. Samo ta drastična razlika u postupanju je dovoljna da se pokaže kako se nije poštovao zakon na raspravama za šta je jedan od bitnih preduslova bilo i to da se ne obezbijede uslovi za tonsko snimanje kako bi takva postupanja postala praksa u sudovima u Republici Srpskoj. Nedavno sam na moj zahtjev iz Republičkog tužilaštva dobio odgovor koji sam ovde ponudio kao dokaz a sud ga nije prihvatio u kome najviši republički tužilački organ na moje pitanje koje su osobe službeno postupale u predmetu formiranom protiv mene za ugrožavanje sigurnosti u OT Bijeljina i u OT Doboj, dobio odgovor da je u OT Bijeljina službeno postupao Šabić Muris. Moje pitanje vezano za OT Doboj je bila samo taktička varka jer me to uopšte nije ni zanimalo.
Cilj je bio da pokažem i dokažem da osobe Gruhonjić, Debeljević, Kovačević i Stjepanović nisu postupale službeno tako da su za počinjeno krivično djelo odgovorne prema članu 87. ZOVSTV stav 2, a pod nečijim uticajem sudovi u Bijeljini su mi nanijeli štetu i bez ikakvog dokaza o njihovom službenom postupanju oslobodili ih od odgovornosti. Nije isključeno ni da je do tih odluka došlo nekom greškom jer svako može da pogriješi ali evo sada je tužena imala priliku da iznese svoje stavove, sud je imao prilike da prihvati i taj dokaz od Republičkog tužilaštva kako bi imao jasan uvid što nije učinjeno. No, uprkos tome ja sam već izveo dovoljan broj dokaza o tome da su me prijavila fizička lica a ne službenici Republike Srpske što bi u tom dijelu bilo oslobadajuće za RS.
Dakle, tužena Republika Srpska ne bi bila kriva za podnošenje prijave nego samo za nezakonitosti u svom radu poslije tog podnošenja ali je sa druge strane odgovorna zbog povrede mog prava na pravično suđenje time što je kršila zakon u tim postupcima, pristrasno postupajući zato što se radilo o osobama koje su na uticajnim pozicijama a već su javno stvorili lažnu sliku kod građana koji ne poznaju zakon da oni nikada ne mogu biti gonjeni krivično niti tuženi parnično za bilo koju radnju koju izvrše. Sudu sam kao dokaz priložio Odluku OT Bijeljina u kojoj upravo stoji ovakvo obrazloženje a u jednom od predmeta tuženi Gruhonjić Muhamed je takav stav iznio usmeno na zapisnik tražeći da sudija odmah odbaci tužbu jer on navodno nikada ne može biti tužen.
Pred više svjedoka ista osoba je vrijeđala stručnost i znanje inače izuzetno ljubaznog postupajućeg sudije tvrdeći kako je prigovor pasivne legitimacije, procesni prigovor prema čemu je tužba morala biti odmah odbačena što nije istina jer se radi o materijalno-pravnom prigovoru. Bahatost i primitivizam koju je ta osoba pokazala prema jednom sudiji nije ni blizu onoga kako se pojedini pripadnici tužilaštva odnose prema „običnim gradanima" ali može pokazati zašto je sud u tim parnicama bio na strani tuženih. Naime osim svega navedenog g. Gruhonjić je pred više svjedoka rekao da se više neće pojavljivati na raspravama nego da ima druge metode. Ja osim dokazivanja pred sudom i pozivanja na zakonske odredbe nemam drugih metoda.
Podsjećam da sam lažno prijavljen za ugrožavanje sigurnosti pošto sam naveo pismeno da ću protiv osoba koje su učestvovale u prikrivanju dokaza ubistva i krijumčarenja podnijeti krivičnu prijavu te da će isti završiti u zatvoru. Postavlja se pitanje šta bi se desilo da sam umjesto toga napisao da ću protiv odgovornih upotrijebiti neke druge metode. Nesporno je da je prijava protiv mene podnesena u CJB Bijeljina a prema odluci OT Doboj je konstatovano da nisu pronađeni elementi ni tog niti bilo kog drugog krivičnog djela koje bi moglo da mi se pripiše iako je tužena upotrijebila sva svoja sredstva da me poveže sa bilo kakvim krivičnim djelom.
To se vidi iz naredbe Okružnog suda gdje je navedeno da se osim dokaza za prijavljeno djelo traže i bilo koji drugi dokazi za krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti. Takođe je to vidljivo i u Odluci OT Doboj gdje je proširena osim člana 169. na član 399. Radi se o vatrenom oružju koje je bilo vlasnišvo jedne druge osobe.
Naravno inspektori koji su vršili pretres tada nisu mogli znati ko je vlasnik ali je nesporno da se pokušalo to krivično djelo pripisati meni. Posebno je to jasno poslije mog razgovora sa tužiocem Šabić Murisom koji je prije svega bio na temu odnesenog računara i uništenih podataka. Tada mi je gospodin saopštio da to što je u tom predmetu osumnjičena osoba za to krivično djelo dala izjavu policiji kako je vlasnik oružja njegov otac ne znači ništa, da on može promijeniti izjavu i pred okružnim tužiocem negirati svoje vlasništvo te da bi u tom slučaju opet ja mogao biti optužen. Ovim želim skrenuti pažnju sudu da je tužena pokušala na sve načine da me uplaši lažnim optužbama i aluzijama ili možda čak otvorenim ponudama da nekome ponudi nagodbu da svoj kriminal pripiše meni.
S obzirom na odluke svojih sudova koje su priklopljene ovom predmetu vezano za podnošenje prijave protiv mene sud je izio stav kako su u pitanju službene dužnosti što ja tvrdim da nije istina ali vjerujem da će se sud i dalje držati toga kao da su u pitanju službene radnje. Dakle, ja sam pokušao jer mi je u cilju istina da dokažem da to nisu bile službene radnje nego je grupa više lica napravila plan kako da mene eliminiše kao opasnost i spriječi da se razotkrije kriminal u koji su umiješani.
Kako je tužena donijela odluke da su u pitanju službene radnje a osobe koje su ih izvršile su pravno stručne i vrlo dobro znaju šta je ugrožavanje sigurnosti proizilazi da je Republika Srpska odgovorna za podnošenje te lažne prijave da je ustvari RS napravila plan kako da mi nanese štetu i omogući miran nastavak krijumčarenja preko “Bobar grupe“ i krađu novca koju sam već opisao. Ja nisam u ovom predmetu prilagao mišljenja vještaka psihijatara o nekim psihičkim poremećajima na osnovu kojih bi sud donosio presudu u moju korist kao što to čini recimo predsjednik RS. Podsjećam da u ZOO uopšte ne postoji pojam nadoknade za materijalnu štetu zbog psihičkih poremećaja nego za duševne bolove zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti što je konkretno u ovom slučaju.
Sudovi odnosno sudska praksa pokušavaju da izjednače pojam duševna bol i psihički poremećaj što je takođe kršenje ne samo Zakona o obligacionim odnosima nego i prava garantovanih Ustavom RS gdje se kaže da građani imaju pravo za nadoknadu štete koje im nepravilnim ili nezakonitim radom nanese državni organ. Ni ovdje se ne pominje nikakav psihički poremećaj. To je očito uvedeno u sudsku praksu prije svega za potrebe krivičnih postupaka kako bi se uticajne osobe oslobodile odgovornosti zbog neuračunjljivosti ali evo postoji više parničnih postupaka u kome predsjednik RS odlukama svojih sudova dobija presude prilažući kao dokaz mišljenja vještaka o svom psihičkom poremećaju.
Takva osoba dakle javno prijeti sudijama i sudovima i sprečava sve istrage ali što je za ovaj slučaj bitno ističem da je predsjednik RS „oklevetan za krađu“ a ja sam prijavljen za ugrožavanje sigurnosti, upućivanje ozbiljnih prijetnji po život i tijelo najmanje šest pripadnika OT Bijeljina, odnosno praktično za planiranje njihovog ubistva. Protiv mene su zaista pokrenute neviđene istražne radnje, teror i diskriminacija kakvi nisu viđeni ni u filmovima a sada opet pravim paralelu, predsjednik ovde tužene se uplašio i žali se kako se protiv njegove porodice sprovodi najveća hajka u istoriji države.
Sve ovo je bitno da bi sud stekao uvid na dva primjera kakve su radnje i optužbe upućene jednoj osobi koja je obični građanin a kakve najzaštićenijoj i najuticajnijoj u Republici Srpskoj. Sud je presudio da je predsjednik RS doživio duševni bol te može ovaj sud na osnovu izvedenih dokaza o tretmanu kakav se prema meni primjenjuje, lažnoj optužbi i njenim posljedicama da procijeni dužinu trajanje i intezitet duševnog bola a ovde se radi o više od pet godina u kontinuitetu.
Nevezano za to da li je sama prijava podnesena od građana ili državnih službenika ukazaću sudu na nezakonitosti u postupanju državnih organa što bih efektno dokazao da su prihvaćeni kao svjedoci inspektori i okružni tužioci ali sud je to naravno spriječio kako se ne bi razotkrio taj kriminal. Za ugrožavanje sigurnosti nije potrebno da bude izvršena ni jedna radnja kojoj se nekoj osobi nanosi fizički bol ili ugrozi život nego je dovoljno da ta prijetnja bude napisana ili izgovorena.
Osobe koje su me prijavile su kao dokaz za navode svoje prijave donijele pisma koja sam im uputio i mail koji sam poslao kako na adresu OT Bijeljina tako i na internet adresu Visokog sudskog tužilačkog vijeća. Skrećem pažnju sudu da ni te osobe ni inspektori koji su podnijeli zahtjev za pretres nisu naveli ni jednu riječ kojom sam navodno uputio ozbiljne prijetnje. Iz razgovora sa inspektorima na moje direktno pitanje zašto su me pozvali na saslušanje kada ne postoji ni jedna prijetnja i ako oni smatraju da postoji da mi kažu koje su to prijeteće riječi, odgovorili su mi gospoda Jovičević Zoran i Maksimović Bojan da oni lično nisu uočili ni jednu prijeteću riječ ali im je naređeno usmeno da podnesu zahtjev za pretres.
Ovo takođe povezujem sa usmenom naredbom zabrane pristupa i pljačkom specijalaca Republike Srpske jer očito da u ovoj zemlji odavno nema primjene zakona nego se izvršavaju usmene naredbe osoba koje su se domogli velikog novca dugogodišnjim izvršavanjem krivičnih djela. Moguće da sam možda pogriješio u imenima inspektora te da pojasnim sudu radi se o osobama koje sam predložio kao svjedoke.
Nadalje zahtjev MUP-a za pretres je odobrio okružni tužilac Šabić Muris a onda je naredbu za pretres izdao Okružni sud u Bijeljini. I dalje bez ijedne riječi bilo okružnog tužioca bilo okružnog sudije o tome kako sam navodno planirao da im ugrozim sigurnost. Ovaj dio je bitan da preduprijedim obrazloženje suda kako se radi o zakonom predviđenim radnjama koje očekujem u presudi. Nesporno je da tužena može pokretati istražne radnje uključujući i pretres ali zato je potrebno da postoji osnov i sumnja. U konkretnom slučaju tužena RS je putem svojih organa MUP-a, OT Bijeljina i Okružnog suda u Bijeljini pokrenula istražne radnje pretresanje objekata i posebne istražne radnje na osnovu lažne tvrdnje kako iz mojih tekstova proizilaze "obiljne prijetnje po život i tjelo".
Dakle, potpuno je jasno da su svi organi tužene bili svjesni da ne postoji nijedna prijeteća riječ ali su prekršili zakon pod uticajem osoba koje su me prijavile. Ne radi se samo o nezakonitosti u pokretanju radnji pretresa nego i kasnije kada nije poštovan zakon o krivičnom postupku i nisu mi dostavljeni nikakvi podaci o pregledu otetih računara i nadzoru nada mnom. Ova optužba je 2010. godine korištena kao opravdanje za zabranu pristupa u OT Bijeljina ali 2-3 godine kasnije kada je već bilo poznato da OT Doboj neće narediti istragu jer nema elemenata krivičnog djela, glavni okružni tužilac Kovačević Novak uopšte to u svom dopisu VSTV-u ne pominje kao razlog nego navodi prekršaj od dana 08.07.2010. godine.
Podsjećam da sam izveo dokaz kako smo tada obmanjivani da OT Bijeljina nije nadležna što je poslije pokušaja da se predstavim kao izgrednik povučeno i zamjenjeno drugim izgovorom. Prvo sam dakle bio opisivan kao opasan kriminalac koji planira ubistvo tužilaca a potom se to svelo samo kao osoba koja često remeti javni red i mir. U više dokumenata tužene opisivan sam kao rastresena osoba čije se ponašanje ne može predvidjeti a koji su dokumenti izvedeni kao dokazi. Ja sam naprotiv predvidio ponašanje svih službenika tužene. Opisivan sam i kao osoba koja se drsko ili čudno ponaša, jer se nisam uplašio bahatih postupaka zločinačke organizacije i insistirrao sam na svojim pravima. Posebno skrećem pažnju sudu da su me u zabilješci sudske policije dana 05.09.2012. godine vezano za dva priklopljena predmeta sudski policajci opisivali kao psihički poremećenog ili osobu koja je pod dejstvom narkotika što sam detaljno obrazložio u analizi ta dva spisa.
Tužena me je dakle, umjesto da mi omogući ostvarenja prava koja sam više puta pismeno obrazložio uhapsila i držala 11,5 sati u pritvoru, ne izvodeći pred sud iako je to odredba zakona. Moje pravo na pravično suđenje je prekršeno i tada i u svim prekršajnim predmetima jer je i taj sud bio dužan da poštuje Zakon o sudovima član 6 „zaštita prava“. U tužbi za utvrđenje diskriminacije jedna od tačaka je bila i to ali je sud izvršio udar na moja prava prepravljajući relevantni član zakona koji kaže da osoba koja je lišena slobode mora biti izvedena pred sud u roku od 12 sati te je sud naveo da sam pušten poslije 11,5 sati, što naravno ne stoji u zakonu.
Dakle lično smatram da se ovdje ne može raditi o greškama više sudija nego o smišljenom kriminalu kojim se građanima otimaju prava garantovana zakonom a opravdavaju gestapovske metode tužilaštva. Osim što u tužbama za utvrđenje diskriminacije nije uopšte raspravljano o povredama prava iz Ustava, sud je recimo u predmetu 043325 umjesto da raspravlja po tačkama iz tužbenog zahtjeva vršio analize i opravdanja za izrečenu sankciju. Naime, iako nije postojala nikakva odluka stvarno nadležnog prekršajnog suda za dan 08.07.2010. godine sud je u mojoj tužbi u presudi izvodio zaključke i analizirao da li je tada bio prekršaj ili ne iako je to čak i za prekršajni sud tada bilo zastarjelo. Sud mi je recimo više puta skretao pažnju da ovo nije krivični postupak što ja naravno znam i nikada nisam tražio zatvorsku kaznu za bilo koga ali eto sada ja ističem da nije ni prekršajni a sud je opravdavajući retroaktivno naredbu koju je Kovačević Novak usmeno izdao sudskoj policiji dao legitimitet toj diskriminaciji.
Ovo je samo mali broj od više primjera koji sam jednim dijelom dokazivao u dokaznom postupku gdje su moja prava smišljeno kršena nepostupanjem po tužbenom zahtjevu, falsifikovanjem članova iz zakona i pogrešnom primjenom zakonskih odredbi. Tužena RS je recimo čak sačinila falsifikat o pravosnažnosti presude prekršajnog suda koji je par godina OT Bijeljina dijelila okolo drugim državnim organima predstavljajući me kao psihopatu i manijaka, protiv koga "MUP često podnosi prijave".
Dakle, umjesto da zaštiti moja prava u tom predmetu sud je opravdavao diskriminaciju tužilaštva pod izgovorom da sam 2010. činio ponavljanje istovrsnog prekršaja. Osim što ne postoji ni jedna pravosnažna odluka prekršajnog suda do 2012. godine bitno je istaći da je tužena RS kada je uklanjala svoj falsifikat povukla i druge dokaze o nekom eventualnom prekršaju. To nije spriječilo sud da u obrazloženju presude imputira činjenje prekršaja 2010. godine. Podsjećam da prema zakonu niko nije odgovoran za neko krivično djelo ako to ne utvrdi nadležni sud a tako ni za prekršaj.
Ovdje su OT Bijeljina i sud opravdavali diskriminaciju prema cijeloj porodici ubijene djevojčice prekršajima koji zvanično ne postoje. Sud je obavezan u parničnom postupku da prati presudu krivičnog suda ako ona postoji. Ja nisam osuđen ni za jedno krivično djelo iako je tužena pokušala to da uradi ali se prema meni primjenjuju sankcije kao da jesam. Odluka OT Doboj kaže da ne postoje elementi ni jednog krivičnog djela a tužena je putem svih svojih organa pokušala da mi nanese štetu i nanijela je jer evo pet godina sam izgubio ratujući sa pripadnicima zločinačke organizacije unutar RS, bilo da su to lično svojom voljom ili u strahu za svoj život ili posao.
Posljedice po mene su iste bez obzira da li to neko čini svojom voljom da bi zaštitio sopstveni kriminal ili da bi zaštitio nekog drugog. Za donošenje objektivne odluke suda povući ću još jednu paralelu i navesti primjer lažne optužbe koja je kao prema meni izvršena i prema Vukelić Milanu. Ta osoba je takođe prijavljena kod službenika tužene pozivana u MUP i prijećeno joj je, pretresana i nadzirana a par mjeseci kasnije raznesen je eksplozivom ispred zgrade MUP-a u Banja Luci.
Scenario potpuno isti kao prema meni, tužena RS i dalje prikriva podatke koje je prikupljala o meni. Pokušano je moje ubistvo trovanjem što sam namjeravao dokazivati putem svjedoka. No, to i nije tako bitno ali iz postupanja sudova u dosadašnjim postupcima izgleda da sam ja kriv što sam ostao živ i da bi mi šteta bila nanesena samo da sam izrešetan ili raznesen a eventualno trovanje bi naravno OT Bijeljina predstavila kao infarkt ili nešto slično.
Podsjećam da je samo 10 dana prije poziva za moje saslušanje u MUP-u poslije lažne prijave, na sličan način saslušan građanin Radman Nedeljko i kada mu je pokazan nalog za pretres čovjek je doživio šok i preminuo na stolici na kojoj sam i ja sjedio što je opšte poznato a detalje o tome sam saznao od inspektora. Dakle tužena RS je imajući neposredno iskustvo o posljedicama svojim kriminalnih metoda primjenila isto i prema meni očekujući da i ja isto tako završim. I na kraju podjsećam da je na sličan način optužena kantonalna tužiteljica Milić Dijana, lažno kao i ja a takođe je preminula nekoliko mjeseci kasnije ne izašavši živa iz bolnice. Sličnih primjera ima više ali s obzirom da je vrijeme pri kraju neću ih navoditi pa sud može izvesti zaključak kakva psihička opterećenja, pritisak i posledice izaziva ovakav kriminal službenika tužene koji su sami sebi umislili da sami ne mogu nikada odgovarati.

Sud konstatuje da je glavna rasprava zaključena.
Sud donosi
RJEŠENJE
Obavještavaju se prisutne stranke da će sud odluku u ovoj pravnoj stvari donijeti 31.03.2016. godine, te da istu mogu preuzeti u zgradi suda navedenog dana soba broj 13 u 14,00 časova kao i da rok za žalbu teče prvog narednog dana od dana donošenja.
Obavijestiti tuženu putem pravobranilaštva o mjestu i datumu donošenja i preuzimanja odluke.
Dostaviti im primjerak zapisnika sa današnjeg ročišta kao i odluku drugostepenog suda od 25.02.2016. godine povodom žalbe tužioca na rješenje ovog suda vezano za prijedlog tužioca za određivanje mjere obezbjeđenja.
Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 22 Mart, 2016 | read_nums (134)
Očito je da kukavice iz OT Bijeljina kojima se noge tresu pred Dodikom i njegovom bandom nemaju pojma šta je hrabrost, čast i dostojanstvo, te odbranu svojih prava pred naletima fašističke zločinačke bande doživljavaju kao ČUDO NAD ČUDIMA. Prava istina je naravno da su kriminalci iz OT Bijeljina umješani u sve velike pljačke i afere a konkretno u prikrivanje pljačke 300 miliona KM, preko Bobar grupe, krijumčarenje i ubistvo Ivone Bajo i spremni su na sve kako bi njihovi zločini ostali nekažnjeni.

SUDITE KAKO KAŽEM ILI ĆU VAS UKINUTI


SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 5. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE

Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
OD SUDA PRISUTNI
SUDIJA: Vakičić Željka
ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo
TUŽENI: Republika Srpska
RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Činjenica je da od trenutka kada sam otkrio sakriveni materijalni dokaz ubistva koju su oprali, ni nadležna tužilac Stjepanović, ni glavni tužilac nisu dozvolili da dođem do njih i dobijem odgovore. Pozivam zastupnika tužene RS da iznese sudu imena tih tužilaca koji su sa mnom "razgovarali" i "više puta" pri tom ne računajući tužioca Šabić Murisa do koga sam išao u decembru 2012-te i januaru 2013-te 3 ili 4 puta isključivo zbog nerazjašnjene smrti oca, kada su nestali njegova knjižica i kompletna medicinska dokumentacija u KC Banjaluka, te sam to prijavio. Ja sam svjestan da zastupnik tužene ništa od ovoga ne iznosi lično nego prenosi podatke koje je dobio od tužilaštva, ali je potrebno i da iste provjeri, a ne da tek tako piše neistine o "nebrojenim susretima" sa nekim tužiocima, što bih u drugim okolnostima tretirao kao uvredu i tražio tužbom nadoknadu za nanesene duševne bolove, no kako se već radi o sudskom postupku, imam mogućnost da odmah razotkrijem svaki falsifikat kojim tužana pokuša da obmane sud. Da su mi samo jedan put objasnili ono što sam pitao ili ako smatraju da sam glup pa ne mogu shvatiti njihovo izlaganje, onda da to napišu u odgovoru na zahtijeve, danas ne bi ni bilo ove tužbe za utvrđenje diskriminacije. Dokaz za to je i zabilješka sudske policije 73/11, usvojena u ovaj spis u kome su navedeni neki od mojih mnogobrojnih dolazaka i traženje razgovora sa Stjepanović ili nekim iz ureda Glavnog tužioca, sa uvjek istim epilogom "ISTI GA NIJE PRIMIO".
Novi dokaz da Kovačević laže je i sama njegova rečenica "Pošto je predmet završen naredbom o nesprovodenju istrage odlukom postupajućeg tužioca i odbijanjem pritužbe od strane Kolegija okružnog tužilaštva to i nema potrebe da ja dalje raspravljam o tom predmetu." Kako su dakle i zašto NEKI tužioci razgovarali i "više puta" ako tu nema šta da se raspravlja ? Istina je da je moguće pokrenuti istragu ako se dostave ili pojave novi dokazi koji ukazuju na krivično djelo u skladu sa ZOKP-u, na šta sam se ja i pozivao, donoseći recimo podatke o oštećenju ruksaka i audio snimak razgovora sa vještakom koji nema pojma o unutrašnjim povredama. Najsvježijim dokumentom iz OT Bijeljina IT-38/15 od 26.10.2015. priznaje se da je to za njih novo, odnosno novi dokaz i nemaju pojma da je i kako oštećen. To što sam ja uhapšen dana 05.09.2012. sa slikom tog dokaza na sebi je sada ključni argument da pokažem kako sam ja pokušavao sve da ukažem na krivično djelo a tužena je sa druge strane činila sve da to spriječi, prikaže me kao izgrednika, psihopatu i manijaka i uz to prikrivajući postojanje fotografije koju su svi vidjeli i sada je priložena u spis.
To dokazuje i ova rečenica Kovačevića "Dakle, dokumentacija se mogla predati radniku pisarnice u portirnici a dokumentacija je dostavljana i putem interneta i uglavnom se radilo o istim podnescima koji su se stalno ponavljali, pa se postavlja pitanje šta je bio cilj non stop dostavljanja istih podnesaka." Očito je da su moji tekstovi o oštećenju i sakrivanju ruksaka, dolazili do Kovačevića ali kako mu je namjera bila prikrivati ubistvo i krijumčarenje to je zabranio pristup i odbijao odgovarati na zahtjeve, a cilj je bio da imam što više dokaza njegovog kriminala kada mu se bude sudilo za mnogobrojne zločine i naravno da ih nagnam da postupe u skladu sa obavezama tužioca opisanih u ZOKP-u.
Još jedna laž koja je zastupniku tužene ispričana od OT Bijeljina u njihovom podnesku je to da mi se odgovaralo na zahtijeve. U ovoj parnici postoji nekoliko zahtijeva na koje nikada nije odgovoreno, pa oni neka pronađu te "odgovore" kako bi se prezentovali sudu, (na stranu to što sam snimke dobio tek 3 godine poslije ubistva) a o "neosnovanosti" mojih krivičnih prijava najbolji komentar je dao glavni republički tužilac g. Mahmut Švraka izjavom za medije da "ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE."
"Da je sve izneseno tačno i više od toga, dostavljam Vam samo dio dokumentacije Sudske policije iz koje se vidi da navodi pritužbe nisu uopšte tačni i kakve nam sve probleme bez ikakva razloga stvara Zdenko Bajo i o kakvoj se ličnosti radi." je još jedna rečenica Kovačevića iz koje se vidi da je zabilješke sudske policije, kojom je manipulisao i naređivao im da lažu, koristio kao dokaz za opravdanje fašističkih metoda, sve uz monstruozan izraz "bez ikakva razloga" a radilo se o materijalnom dokazu skinutog sa ubijene djevojčice za šta OT Bijeljina nikada nije dala objašnjenje a danas priznaje da o tome ništa ne zna.
Podsjećam sud da sam krivične prijave protiv kriminalaca iz OT Bijeljina podneo u februaru 2010-te od kada datiraju i prvi zahtjevi a tada nije bilo ni krivične prijave protiv mene niti ijednog prekršaja, te je Kovačević koristeći se svojim uticajem i vezama izdejstvovao da se moja borba za prava "koja se ne mogu oduzeti niti ograničiti" predstave kao prekršaj, da se laže i falsifikuje na suđenjima, kako bi te "Presude" mogao slati kao dokaz VSITV-u, što se vidi iz rečenice: "Napominjemo da je u vezi sa ovim Zdenko Bajo više puta prekršajno kažnjavan da je podnosio krivične prijave protiv više tužilaca koje su bile neosnovane po čemu je naredbu o nesprovođenju istrage donijelo Okružno tužilaštvo u Doboju."
Što se tiče neosnovanosti, podsjećam da OT Bijeljina u predmetu T14 0 KTA 0008936 13 iznosi stav da prijavljena osoba (Kovačević Novak) "ne može krivično odgovarati pa nema osnova za provođenje bilo kakvih procesnih radnji". Jasno je dakle da pravosudna mafija štiti svoje pripadnike i nema namjeru pokretati istrage, jer se kaže da ne može odgovarati a ne da je moja prijava neosnovana. S druge strane u vrijeme kada je dopis A-326/12 nastao, postojale su samo dvije pravosnažne presude prekršajnog suda a danas postoje 3. Čak ni to nije broj koji bi se okarakterisao kao "više puta" ali je očigledno da je falsifikat od 22.12.2010. prekršajnog suda na koji sam ukazao 80 1 Pr 000 670 10 Pr, Kovačević koristio kao dokaz za diskriminatorske metode, sve do početka 2012-te kada se pojavila prva pravosnažna presuda u predmetu gdje je i razotkrivena fašistička naredba 004323.
Toliko o lažima Kovačević Novaka na kojima je PRS i zasnovalo svoj podnesak a sada ću razotkriti još neke od njegovih laži iz tog dokumenta jer su bitne u ovom predmetu, gdje i jeste tema višegodišnja diskriminacija za razliku od predmeta 043325, gdje se radilo o samo jednom konkretnom danu. Na početku se opisuje način rada obezbjeđenja:
"Način održavanja reda u zgradi pravosuđa u Bijeljini, konkretno režim ulaska i izlaska u objekat, regulisan je podzakonskim aktima zakona o sudskoj policiji u republici Srpskoj i dalje konkretnizovan Pravilnikom o kućnom redu broj 080-0-Su-06-00001 317 od 25.04.2013. koje je svaki organ dužan da donese. Tužilac ničim nije diskriminiran prilikom dolaska u zgradu pravosuđa u Bijeljini, odnosno na istog se primjenjuje naprijed navedeni propis identično kao i na sve ostale građane. Dakle kad tužilac uđe u objekat pravosuđa, javlja se službeniku sudske policije u prijavnice i saopštava gdje šta ili kod koga želi da uđe. Nakon toga službenik preko portirske službe ili drugog službenika najavljuje tužioca kod zaposlenog u zgradi pravosuđa, (tužioca, sudije, administracije i slično) i provjerava može li ga ovaj primiti. Nakon toga portir obavještava službenika sudske policije šta mu je prenijeto a zatim ako ga zaposleni u zgradi pravosuđa prima, onda se tužiocu izdaje propusnice i omogućava nesmetan ulazak i kretanje. Ako ne onda mu se saopštava da ga lice kod kojeg je tražio prijem ne može primiti i saopštava mu se razlog. Dalje, ako tužilac želi da preda pismeno, to mu se uvijek omogućava. Identična procedura se primjenjuje na sve druge građane koji ulaze u objekat pravosuđe iz čega se jasno vidi da Bajo nije ni jednim postupkom sudske policije diskriminisan."
Ovo je još jedna situacija iz "Zone sumraka" (serija o paranormalnom i nemogućem) jer tužena RS tvrdi da se prema meni dana 05.09.2012. koji je tema MOG tužbenog zahtjeva (a ne nekog koji su izmislili sud i pravobranilaštvo) primjenjivao pravilnik donesen naredne godine, sedam mjeseci kasnije. Može li recimo sud, sada 2015. na ročištu, primjenjivati odredbe ZOPP-u, koji će biti donesen u junu 2016-te, (zamislimo da će biti izmjena i dopuna tada), sve i da postupajući sudija zna detaljno kakve će tačno biti te izmjene ili je sud dužan da postupa po trenutnom, poslednje objavljenom zakonu ??? Ali zanemarimo te paranormalne i nemoguće scene i vratimo se opisanom postupku i tvrdnji da "na istog se primjenjuje naprijed navedeni propis identično kao i na sve ostale građane". U prilogu koji je dostavila tužena RS A-326/12, Kovačević Novak kao glavni okružni tužilac priznaje "Tačno je da sam usmeno sudskoj policiji izdao naredbu da ne dozvoli Baji Zdenku dolazak u prostorije Okružnog tužilaštva". U dokazu koji sam ja dostavio, zapisniku iz prekršajnog spisa 004323 svjedok sudski policajac Mićić izjavljuje da se zabrana odnosi na sve srodnike, moje ili Ivone Bajo. NEMA DAKLE NI GOVORA O NEDISKRIMINACIJI JER SE NAREDBA NE ODNOSI NA SVE GRAĐANE, KAKO JE TO POKUŠALA PREDSTAVITI TUŽENA RS I NIJE PROBLEM SUDSKA POLICIJA NEGO FAŠISTIČKA NAREDBA OT BIJELJINA KOJA NEMA NIKAKVOG UPORIŠTA U USTAVU I ZAKONIMA.
A onda umjesto da dostavi tekst naredbe i dokaz da mi je uručena tužena RS sada u svom podnesku objašnjava zašto je izdata, što nije niti može biti tema tužbenog zahtjeva:
"Međutim dana 08.07.2010. Bajo je narušavao javni red i mir u službenim prostorijama Okružnog tužilaštva u Bijeljini što je pedantno dokumentovao dežurni rukovodni radnik u službenoj zabilješki broj 1260/10 od 08.07.2010. godine."
Podsjećam sud da je jedini stvarno nadležan organ za odlučivanje o tome da li je neko narušio javni red i mir, Prekršajni sud u Bijeljini u skladu sa članom 4 ZOP-a stav "(1) Sudovi u Republici Srpskoj su stvarno nadležni da odlučuju o prekršajima koji su propisani zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, gradova i opština, a koji su počinjeni na teritoriji Republike Srpske." Izražena mišljenja nekog sudskog policajca, tužilaštva ili Pravobranilaštva, tužena RS može da okači "mačku o rep" jer nemaju nikakvu pravnu težinu baš kao ni moje tvrdnje da je neki sudija ili tužilac počinio krivično djelo. U parničnom postupku sud NIJE SMIO, odlučivati i zaključivati da li je neko učinio prekršaj, baš kao što ne odlučuje da li je neko krivično odgovoran što ja nikada nisam ni tražio ali me sud prekida kada dovedem u vezu neko krivično djelo sa kršenjem mojih prava.
U nastavku izlaganja tužene RS, dolazimo do krivičnog djela odnosno sačinjavanja i puštanja u promet falsifikata:
"Dalje, tako su dana 10.08.2010. Bajo i njegova sestra privedeni Prekršajnom sudiji nakon što su narušavali javni red i mir u prizemlju zgrade suda u Bijeljini a pravni osnov privođenja je bio u skladu sa odredbama zakona o prekršajima, nastavljanje vršenje istovrsnog prekršaja i sumnja da će njegova sestra Budimka odlaskom u inostranstvo izbeći odgovornost za prekršaj. Naime tog dana isti su odbili da napusti službene prostorije suda kada im je saopšteno da ih zbog zauzetosti službenim obavezama toga dana glavni okružni tužilac ne može primiti. Napred opisanim narušavanjem javnog reda i mira su se obistinile pretpostavke tužilaštva od 08.07.2010. tj. da će Bajo opet doći i odbiti da napusti službene prostorije što se i desilo. Za ovaj prekršaj Bajo i njegova sestra Budimka su pravosnažnim rešenjem broj 80 1 Pr 0006710 10 Pr oglašeni krivim."
Danas je jasno da za dan 08.07.2010. uopšte ne postoji ni zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka a za dan 10.08.2010. je postupak obustavljen odlukom Okružnog suda u Bijeljini od 22.12.2010. i presuda preinačena. Pravno gledano ne postoji uopšte bilo kakav prekršaj moje sestre ili mene u 2010-toj a tužena RS i sud u presudi LAŽNO navode termin "PONAVLJANJE ISTOVRSNOG PREKRŠAJA". U dosadašnjem toku postupka sam dokazao da se ovde radi o lažima tužene RS jer nije bilo nikakve "zauzetosti službenim obavezama" nego je plasirana gnusna laž da OT Bijeljina nije nadležna. Osim što nam je onemogućeno da dostavimo nove dokaze, tužena zločinačka organizacija je odbila odgovoriti na zahtjeve iz februara 2010. omogućiti uvid u spis KTA-596/09 a posebno je bila obavezna predati mi odluku tužioca Stjepanović od 06.08.2010. po mojoj krivičnoj prijavi od 24.06.2014. PRS uopšte ne pominje prijave niti neke odluke po njima a jedna su od tačaka tužbenog zahtjeva.
O navođenju datuma 13.05.2010. od strane PRS neću uopšte da trošim vrijeme jer nema nikakve veze sa ovim predmetom što sam detaljno obrazložio i dokazao ali je bitno istaći da se sud bavio upravo ovim besmislicama umjesto relevantnim datumom 05.09.2012. kada su se odigrali događaji opisani u tužbi i tužbenom zahtjevu.
U nastavku se ponovo opravdavaju fašističke metode zločinačke organizacije RS riječima: "Napominjemo da je Zdenko Bajo poznat kao lice koji je sklono narušavanju javnog reda i mira protiv kojeg je MUP RS često podnosio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Kao dokaz navedenih tvrdnji predlažemo još dva pravosnažna rješenja kojim je isti oglašen krivim."
Kada se odbaci prethodni falsifikat, ostaju samo 2 rješenja kao dokaz da sam lice sklono "narušavanju javnog reda i mira protiv kojeg je MUP RS često podnosio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka". Osim toga ova rješenja je PRS povuklo kada su u sadejstvu sa sudom uklanjali falsifikat a najvažnija činjenica je da su ta "česta" remećenja reda i mira tajkunsko političke bande, nastala poslije mojih krivičnih prijava protiv kriminalaca iz OT Bijeljina i zahtijeva na koje ta BANDA PLAĆENIH UBICA nikada nije odgovarala nego je tretirala sve članove moja porodice i djevojčicu čije ubistvo prikrivaju kao stoku koju treba otjerati, ocrniti i ubiti ako ništa drugo ne postigne cilj.
Laž PRS-e da su me neki okružni tužioci primali i više puta sam već demantovao, ne postoji ime nijednog od tih tužilaca, sudska policija je sačinila zabilješku gdje navode da me niko nikada nije primio a sam šef mafijaškog servisa OT Bijeljina Kovačević Novak kaže u dokazu A-326/12 da me nisu primali oni koji nemaju veze sa predmetom, što su SVI OSTALI. Potom se nastavlja sa opravdavanjima za fašističku naredbu opisima o mom "DRSKOM I ČUDNOM" ponašanju i cijelo vrijeme izbjegava da se odgovori da li je ikada proveden neki postupak, je li mi predato rješenje o toj naredbi i omogućeno pravo žalbe. Očito je da kukavice iz OT Bijeljina kojima se noge tresu pred Dodikom i njegovom bandom nemaju pojma šta je hrabrost, čast i dostojanstvo, te odbranu svojih prava pred naletima fašističke zločinačke bande doživljavaju kao ČUDO NAD ČUDIMA.
I tvrdnja da bih "MOGAO UGROZITI BEZBEDNOST ZAPOSLENIH" je još jedna od gluposti OT Bijeljina jer valjda je i Sekanić Vojislav i drugo osoblje takođe "ZAPOSLENI" pa ga Kovačević šalje u prizemlje da "rizikuje život" Prava istina je naravno da su kriminalci iz OT Bijeljina umješani u sve velike pljačke i afere a konkretno u prikrivanje pljačke 300 miliona KM, preko Bobar grupe, krijumčarenje i ubistvo Ivone Bajo i spremni su na sve kako bi njihovi zločini ostali nekažnjeni.
U moru laži koje je PRS-e, iznelo OT Bijeljina odnosno kriminalac Kovačević Novak, nalazi se i ova: "Blagovremeno se odgovaralo na zahtjeve za pristup informacijama koje su od Baje upućivani tužilaštvu za izuzetkom upita na koje već odgovarano više puta." Već sam dokazao da sam kopije dijela materijala dobio tek rješenjem od 12.09.2012. sedam dana poslije hapšenja a tražio sam ih 30 mjeseci ranije. Odgovor o oštećenju ruksaka Ivone Bajo OT Bijeljina je dostavila tek poslije 5 i po godina i u IT-38-15 od 26.10.2015. tvrde da ne znaju ništa o tome a materijal koji je mafijaški režim prikupljao o meni poslije lažne prijave nikada mi nije predat.
NAJBOLJI DOKAZ DA JE TO LAŽ JE ČINJENICA DA PRS NIJE DOSTAVILO NIJEDAN DOKAZ, NIJEDAN OD TIH ODGOVORA, NEGO SU PRILOŽILI DOKUMENTACIJU KOJA NEMA VEZE NI SA JEDNOM TAČKOM TUŽBENOG ZAHTJEVA A OSIM ODGOVORA O OŠTEĆENJU TORBE ISTIČEM I TAČKU "4) IZJAŠNJENJE OT BIJELJINA O MOJIM PRIJAVAMA PROTIV SOFRENIĆ BLAGIŠE, (JUN 2010) TE PROTIV "UNIVERZALA" (DECEMBAR 2010) U KOJIMA SAM JASNO OPISAO KRIVIČNA DJELA TE POVEZANOST SA TRGOVINOM NARKOTICIMA!" ŠTO SAM TRAŽIO VIŠE PUTA I KONKRETNO 21.08.2012. A TUŽENA RS NITI JE ODGOVORILA NITI DOSTAVILA BILO KAKVE PODATKE O TOME U SPIS 043325.
Zabilješke o tim prijavama su se pojavile tek u ovoj parnici poslije naredbe suda a sve ovo je samo mali dio bezakonja, kriminala, diskriminacije i fašizma koje demonstriraju i primjanjuju servisi mafijaškog ražima u zgradi na adresi Vuka Karadžića 3, 76300 Bijeljina...
NASTAVIĆE SE...
Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 20 Mart, 2016 | read_nums (137)
U zgradi na adresi Vuka Karadžića 3 u Bijeljini ne postoje sudije Republike Srpske nego samo pripadnici pravosudne mafije, koji rade za interese i po nalozima tajkunsko političke bande, za interese šefa bande Dodik Milorada i njegovih ortaka tajkuna a u ovom slučaju konkretno za interese Bobar grupe, koji je u sadejstvu sa zločinačkom fašističkom vladom RS, pokrao samo preko Bobar banke 300 miliona maraka. Stoga sud u cjelini i svakog sudiju koji je postupao u bilo kom predmetu povezanom sa mnom tretiram kao saučesnika u toj pljački naroda i saučesnika u ubistvu i prikrivanju ubistva Ivone Bajo i to ću javno i preko interneta objavljivati a oni neka objašnjavaju u svoju odbranu da ih štiti imunitet i pretpostavka nevinosti.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 4. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE

Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
OD SUDA PRISUTNI
SUDIJA: Vakičić Željka
ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo
TUŽENI: Republika Srpska
RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Na ročištu 06.10.2015. u ovom sporu, (80 0 P 056780 14 P) sam smišljeno tražio odlaganje zbog nedolaska zastupnika tužene RS iako dobro znam da na to nisu obavezni i da je jedina ispravna odluka suda da se rasprava nastavi bez njihovog prisustva, isključivo da bih dokazao nepoštovanje zakona u predmetu 043325, gdje je teret dokazivanja na potencijalnom diskriminatoru. Iz zapisnika broj: 80 0 P 043325 13 P 2 Bijeljina, 17.06.2014. godine, izdvajam taj dio:
"Tužitelj na upit suda predlaže da se današnje ročište odloži i iz razloga što tužena nije pristupila na današnje ročište a kao razlog je navela obaveze pred Osnovnim sudom u Zvorniku pa predlaže da sud ponovo zakaže glavnu raspravu odnosno današnje ročište odloži a na koje ročište sud da ponovo pozove tuženu putem PRS. Imajući u vidu da je tužitelj izričit kod prijedloga da se današnje ročište odloži odnosno da se isto ne održi u odsustvu uredno obavještene tužene, pri tome navodeći da je na tuženoj teret dokazivanja te prijedlog tužitelja da se zakaže u drugom terminu glavna rasprava i da se pozove ponovo tužena Sud donosi RJEŠENJE: Glavna rasprava se odlaže i zakazuje za dan 19.09.2014. godine sa početkom u 08,15 časova u kancelariji br. 19. Prisutni upozoreni na posledice izostanka, shodno odredbama ZPP-a, te pismeni poziv neće dobiti."
I ova odluka suda je bila ispravna ali shvativši da nije sposobna suprotstaviti mi se na raspravi i dokazati laži Kovačević Novaka u dokaznom postupku, tužena krši zakon i parnica se nastavlja bez prisustva tužene koja ima obavezu dokazati nediskriminaciju što se vidi iz zapisnika od 19.09.2014.
"Tužitelj predlaže da sud postupi po mojim navodima koje sam iznio i u podnesku od 19.06.2014. g. jer je na tuženoj teret dokazivanja, te da usvoji moj tužbeni zahtjev jer smatram da nema potrebe da se izvode dalje dokazi u ovoj parnici obzirom da je tužena odustala od dokazivanja svojih tvrdnji pred sudom samim tim što nije pristupila na ročište. Imajući u vidu da se ročište shodno ZPP-u može održati ukoliko uredno obavještena tužena ne pristupi na isto sud donosi, Rješenje: Održat će se glavna rasprava."
U nastavku nije bilo nikakvog dokaznog postupka nego se poslije prepisivanja usvojenih dokaza, odmah prešlo na završnu riječ. Nije dakle izgovorena rečenica "U skladu sa članovima 99 i 101 ZOPP-u, daje se riječ tužiocu da "neposredno pred sudom izvodi dokaze" nego "U završnom izlaganju tužitelj izjavljuje:"
Iako je jasno da tužena RS nije poštovala zakonske odredbe i nije omogućila izvođenje dokaza, meni to u tom sporu pravno nije smjelo nanijeti štetu jer je teret dokazivanja bio na diskriminatoru, što ne kažem ja nego ZOZD-e a pismeno sam na to upozorio sud citirajući stav iz VSITV-a o tome u podnesku "Teret dokazivanja":
"Teret dokazivanja je institut procesnog prava koji daje odgovor na pitanje na kojoj od stranaka leži teret dokazivanja odlučnih činjenica, odnosno ko snosi štetne posljedice ukoliko činjenično stanje ostane nerazjašnjeno. Prema standardnim pravilima procesnog prava, osoba koja treba u postupku dokazati za sebe povoljnu činjenicu, ima i teret dokazivanja, pa je dužna sa stepenom izvjesnosti dokazati činjenicu na koju se poziva. Ukoliko joj to ne pođe za rukom, sud će, primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja (član 126. Zakona o parničnom postupku), u pravilu uzeti da činjenica koja nije dokazana ne postoji. Prema ZZD žrtva eventualne diskriminacije čak nije dužna dokazati diskriminaciju sa stepenom sigurnosti, već je dovoljno da učini vjerovatnim da je do diskriminacije došlo. Ako ispuni taj uslov, navodni diskriminator je dužan dokazivati da nije prekršio princip jednakog postupanja ili zabrane diskriminacije u predmetu rasprave. Ako tuženi sa stepenom sigurnosti ne dokaže da diskriminacije nema, sud je dužan utvrditi da je pravo na jednako postupanje povrijeđeno („in dubio pro discriminatione“). Standard vjerovatnosti koji je tužitelj dužan dokazati podrazumjeva dokazanost činjenice da je došlo do njegovog stavljanja u nepovoljniji položaj, te da bi bilo moguće da je do toga došlo zbog direktne ili indirektne diskriminacije. Drugačije rečeno, vjerovatnost postoji ukoliko se u sudskom postupku odluka o postojanju diskriminacije čini izglednijom od odluke da diskriminacije nije bilo, a ti izgledi se zasnivaju na dokazima na kojima se temelji postojanje vjerovatnosti da je došlo do diskriminacije. (Postupci za zaštitu od diskriminacije - Goran Nezirović, član VSITV BIH)"
U podnesku "OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ" upozorio sam sud da je dužan držati se tužbenog zahtjeva a ne slijediti želje tužene RS i sada retroaktivno dokazivati potrebu izdavanja fašističke naredbe, iako sam bio spreman i na tu opciju:
"Što se tiče predloženih dokaza tužene RS, njeno je pravo da predloži sve što smatra za potrebno i nemam nikakvih primjedbi na to, no skrećem pažnju da u svom podnesku od 11.12.2013. zastupnik uopšte ne negira diskriminaciju, nego pokušava da za nju nađe neko opravdanje. Time se praktično i priznaje krivica, jer prema članu 16 Ustava RS, moje je pravo da dobijem naredbu, (kojom se odlučuje o mojim pravima, koja se ograničavaju, suspenduju ili ukidaju) u pismenom obliku, sa pravom žalbe, a ne da to sad objašnjava i opravdava neko ko ne zna razloge za takav postupak. To je trebalo uraditi u vrijeme izdavanja naredbe, u skladu sa ZAKONOM O OPŠTEM UPRAVNOM POSTUPKU "Načelo saslušanja stranke" Pre donošenja rešenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rešenja. 2. Oblik i sastavni delovi rešenja, Rešenje se donosi pismeno, izuzetno, u slučajevima predviđenim ovim zakonom ili drugim propisima, rešenje se može doneti i usmeno. Kad se rešenje saopšti usmeno, mora se izdati u pismenom obliku, osim ako je zakonom ili drugim propisom drukčije određeno. Pismeno izrađeno rešenje mora potpuno da odgovara rešenju koje je usmeno saopšteno. Rešenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u overenom prepisu a pošto to nikada nije urađeno oduzeto je pravo garantovano Ustavom RS član 16: Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
S obzirom da tužena RS na moja mnogobrojna upozorenja nije htjela da izda rješenje, nego ga je vremenom "prepravljala", kada sam dokaze o tome objavio na internetu, očito je da je zakon prekršila namjerno. Povlačim paralelu sa poznatom presudom suda u Strazburu Damjanović - Maktouf, kad se taj sud nije bavio time da li su oni ili nisu trebali biti osuđeni, nego samo time da li je tokom suđenja primjenjen adekvatan zakon. Iako je očigledno da sankcija prema svim srodnicima Ivone Bajo ne može biti zasnovana na važećim zakonima nijedne evropske zemlje, nego samo na zakonima trećeg rajha prije drugog svjetskog rata, u ovoj parnici sud ne može da se bavi uzrocima i "opravdanjima" pa ni zakonitosti takve naredbe, nego samo utvrđivanjem da li mi je ta naredba uručena u pismenom obliku i omogućena prava iz Ustava i ZOUP-u, koja sam naveo ili to nije učinjeno, te da li je izvršena diskriminacija na način opisan u tužbenom zahtijevu. Jedina uloga dokaza i dokumenata iz ranijeg perioda je da pokaže sudu da 05.09.2012. nije neki izolovani slučaj, do koga je došlo zbog nekih okolnosti, zauzetosti državnog organa ili nekom drugom vanrednom situacijom, nego da se radi o planskoj trajnoj i praktično doživotnoj diskriminaciji, odnosno koja će trajati dok je na poziciji glavnog tužioca osoba za koju sam otkrio i izneo neoborive dokaze da je pripadnik mafije, kao i neki drugi tužioci. A oni će se zadržati u OT Bijeljina i na slobodi, sve dok je na vlasti trenutni pljačkaški i mafijaški režim, koji ću da srušim sa vlasti snagom svojih dokaza, tako da je ova parnica samo jedan od otvorenih frontova moje borbe sa mafijom a najznačajniji su oni koji se vode u saradnji sa Interpolom i istražnim organima susjednih zemalja.
Tužena RS je moja upozorenja shvatila ozbiljno i zato se nije ni usudila pojaviti pred sudom i izvoditi dokaze, koji su u stvari bile laži Kovačević Novaka. Ja pred ovim sudom nastupam sa članovima iz Ustava i zakona, a zastupnik tužene se tome suprotstavlja "USMENOM NAREDBOM" nekog ko je oprao benzinom materijalni dokaz ubistva, da bi prikrio to ubistvo i krijumčarenje, a sve pravdajući to "ČUDNIM" ponašanjem mene i moje porodice ??? Što je najgore to je finiji izraz, a u stvarnosti smo opisivani kao ludaci, manijaci, narkomani i psihopate, da bi se kako tako opravdali postupci konkretnih krivaca iz OT Bijeljina.
Vezano za prethodne redove, postavljam pitanje sudu i zastupniku tužene RS: Postoji li u nekoj od "mnogobrojnih" presuda prekršajnog suda odluka, kaznena mjera zabrane pristupa za porodicu Bajo? Dakle prema članu 2 ZOPP-u na glavnoj raspravi tema su događaji od 05.09.2012. te da li tužena ima doneseno Rješenje prema kome mi je zabranjen pristup u OT Bijeljina, a ne da li sam ili nisam nekada ranije narušio javni red i mir. Dovoljno bi bilo samo da sudu dostavi to rješenje, da bi osporila diskriminaciju, no kako ono ne postoji pokušava se nekom gomilom dokumenata koje nemaju nikakve veze sa mojim tužbenim zahtjevom opravdati zabrana pristupa cijeloj porodici.
Iako su povučeni iz spisa svi dokumenti koji se odnose na Prekršajni sud, iako je sud upozorio da ako ne budu dostavljeni, neće biti uzimani u obzir, tužena RS, se usudila da parnični postupak pretvori u prekršajni i izvodi impresije tipa ne samo da li je i kada učinjen prekršaj nego i da se radi o ponavljanju istovrsnog prekršaja, čak i za dan 08.07.2010. za šta ne postoji nikakva odluka suda, čak ni podneseni zahtjev a još u vrijeme podnošenja tužbe taj događaj je bio zastario u skladu sa odredbama ZOP-a "Član 28. Zastarjelost pokretanja i vođenja postupka, stav (1) Prekršajni postupak ne može se pokrenuti ni voditi: a) za prekršaje za koje je propisana novčana kazna do tri hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM) kad protekne godinu dana od dana kada je prekršaj izvršen; b) za prekršaje za koje je propisana novčana kazna veća od tri hiljade konvertibilnih maraka (3.000,00 KM) kad protekne dvije godine od dana kada je prekršaj izvršen."
Tako je tužena RS retroaktivno i to preko stvarno nenadležnog suda "utvrđivala" i "presuđivala" prekršajno za zastarjeli događaj i time opravdavala fašističke metode koje primjenjuje prema svim srodnicima djeteta čije ubistvo prikriva i za koje je odgovorna. Naravno ni za te fašističke metode ne postoji odluka nijednog suda niti je bilo nekog postupka ali je tužena RS i to pokušala legalizovati u ovom parničnom postupku, kao da u zemlji ne važe zakoni RS, nego TREĆEG RAJHA. Tužena RS je u presudi predmeta 043325 brutalno falsifikovala zakonsku odredbu, vezano za tačku 9 i to tako što je prvo ispravno naveden relevantni član iz ZOP-a, citiram sud:
"Zakonom o prekršajima RS koji je važio u vrijeme činjenja predmetnog prekršaja i to čl. 7 istog je regulisano da (1) Policijski službenik ili drugo ovlašteno službeno lice može lišiti slobode lice koje je osumnjičeno za prekršaj, i odmah a najkasnije u roku od 12 časova izvesti pred sud, kako bi se obezbijedilo njegovo prisustvo u sudu pod sljedećim uslovima: a) kada lice odbija ili nije u mogućnosti da otkrije svoj identitet; ili b) kada lice nije nastanjeno u Bosni i Hercegovini ili privremeno boravi u inostranstvu a postoji sumnja da može pobjeći kako bi izbjeglo odgovomost za prekršaj ili c) kada postoji opasnost da će lice nastaviti sa vršenjem prekršaja ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj. (2) Sud MORA ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova.
Iz naprijed navedenog člana, te navedene službene zabilješke, proizilazi da je tužilac neprekidno ponavljao istovrsni prekršaj, zbog čega je i procesuiran policiji, a sve u skladu sa čl. 7 st 1 navedenog člana, čime je ispunjen uslov za lišenje slobode tužitelja od strane radnika policije samim tim po mišljenju ovog suda nema diskriminacije u smislu čl 2 i 3 Zakona o zabrani diskriminacije. Naime. kako policijski službenici tako i sudska policija koja obezbjeđuje zgradu suda i prostor oko suda, vodeći računa o odvijanju reda i mira u sudu, dakle isti moraju da vode računa o vršenju javnog poredka, čije je kršenje prekršaj shodno Zakonu o prekršajima RS, a ovlaštena lica su po ovom Zakonu između ostalih i policijski službenici. Zakonom o javnom redu i miru Republike Srpske je regulisano da se tim zakonom propisuju prekršaji javnog reda i mira i prekršajne sankcije koje se izriču počiniocima prekršaja, čl 2 (1) je regulisano da je Javni red i mir, u smislu tog zakona je usklađeno stanje međusobnih odnosa građana nastalo njihovim ponašanjem na javnom mjestu i djelovanjem organa i službi u javnom životu, radi obezbjeđivanja jednakih uslova za ostvarivanje prava građana na ličnu bezbjednost, mir i spokojstvo, privatni život, slobodu kretanja, zaštitu ljudskog dostojanstva i prava maloljetnika i drugih lica, st (2) Pod prekršajima javnog reda i mira smatraju se: prekršaji protiv funkcionisanja državnih organa i javnih službi; prekršaji protiv interesa maloljetnika i drugih lica i ostali prekršaji koji su učinjeni na javnom mjestu, a st (3) Pod javnim mjestom u smislu tog zakona podrazumijeva se mjesto na kojem je slobodan pristup pojedinačno neodređenim licima bez uslova ili pod određenim uslovima, kao i prostorije državnih organa, preduzeća, drugih pravnih lica i drugih mjesta kada je usljed blizine ili izloženosti vidiku ili čujnosti izvršenom radnjom došlo do uznemiravanja ili negodovanja građana. Dakle, ovlašteni policijski službenici su po prijavi sudske policije smatrajući da je naprijed navedenim ponašanjem tužitelj narušavao javni red i mir, s tim što je to ponašanje neprekidno ponavljao, a shodno čl 7 st 1 Zakona o prekršajima istog lišili slobode, iz kojeg postupanja se ne može utvrditi da je tužitelj bio diskriminisan u odnosu na ostale građane, jer je navedeni Zakon o prekršajima dakle, regulisao postupanje ovlaštenih lica ukoliko postoji opasnost da će lice nastaviti sa vršenjem prekršaja ili ponovo počiniti istovrsni prekršaj. Okolnost da je u Tužilaštvu prestao nakon završetka radnog vremena radni dan nije od značaja obzirom na transparente i sadržaj istih koje je tužitelj nosio, te da se nalazio ispred zgrade suda i da je neprekidno ponavljao navedenu radnju.
Što se tiče navoda tužitelja u kojima navodi da tužitelj nije izveden pred sud u roku od najviše 12 sati, sud konstatuje da se uvidom u potvrdu o lišenju slobode može zaključiti da je isti lišen slobode u 14,05 časova 05.09.2012. godine, a iz potvrde o otpustu lica lišenog slobode, daje pušten 06.09.2014. godine u 01,30 časova, što je dakle ukupno jedanaest i po časova. U potvrdi o otpustu lica stoji da je isti otpušten jer su prestali razlozi za lišenje slobode."
Ovde tužena RS, poslije ispravno navedenog člana ZOP-a, sasvim bespotrebno objašnjava šta se smatra prekršajem i kakve su dužnosti policije iako uopšte nisam tvrdio da sam diskriminisan time što sam uhapšen i što mi niko nije pojasnio, zašto. Ovde je poenta u pravu na pravično suđenje koje je tužena jasno napisala tako što je upotrebljena riječ "MORA" odnosno "(2) Sud MORA ispitati okrivljenog odmah a najkasnije u roku od 12 časova." a vezano za tačku 9 tužbenog zahtijeva koja podsjećam glasi "9) Dana 05.09.2012. pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a!". To pravo je dakle oduzeto jer je tužena RS, MORALA da me ispita pred sudom ODMAH, a najkasnije u roku od 12 sati. Umjesto toga tužena RS bezočno falsifikuje zakonsku odredbu i tužbeni zahtjev u kome nema ni pomena o tome kako smatram da sam diskriminisan time što nisam pušten u roku od 12 sati nego time što nisam izveden pred sud u tom roku. Tužena RS smatra ne samo mene nego sve građane RS budalama i svojim robljem, baveći se matematikom i računajući sate od lišenja slobode do otpusta, te je izračunala 11 i po sati, kao da u ZOP-a stoji da uhapšeni MORA biti pušten na slobodu u tom roku.
Smišljeno, kriminalno nema nikakvog komentara o tome da li je diskriminacija izvršena tako što nisam izveden pred sud u roku od 12 sati što je tužena RS, prema zakonu MORALA učiniti. Za ovaj sud, tuženu RS i građane sam izračunao da je od lišenja slobode 05.09.2012. do izlaska pred sud 03.12.2012. umjesto zakonom predviđenih 12 sati proteklo 2132 sata, što je za 2120 sati više od zakonskog propisa. To je 178 puta više od zakonom predviđenih 12 sati, što je matematički nesporno a ja dodajem i svoj lični utisak da tužena RS, odnosno okružni tužioci i sudije u zgradi na adresi Vuka Karadžića broj 3 čine svakodnevno najmanje 178 puta više krivičnih djela i kriminala nego svi ostali građani Bijeljine zajedno a sve saučestvujući u višegodišnjog pljački građana i države kojoj bi trebalo da služe.
Pravno gledano predmet 043325 sadrži tužbeni zahtijev i presudu koje jedno sa drugim nemaju skoro nikakve veze. Jedino što ih povezuje je upravo ova tačka 9, pri čemu je član iz ZOP-a grubo falsifikovan, dok su sve preostale tačke ili potpuno izostavljene ili se obrazlažu događajima iz "Zone sumraka" od osam mjeseci kasnije koji su tema druge tužbe a teoretski neki od aktera pa i ja, tada je mogao biti pokojni. Osim spisa 043325 bilo je još tužbi za utvrđenje diskriminacije i u svakoj se prepisivala ista besmislica o tome da nema diskriminacije jer sam mogao otići na poštu. Kako da dobijem na njihovom šalteru odgovore na predate zahtjeve i dokumentaciju koja je prikupljana o meni tužena RS nije pojasnila a zato je smišljeno i izostavila te teme.
Ali kako je uopšte moguće da dođe do ovakvog raskoraka između tužbe i presude, da li se radi o nestručnosti, neznanju, nesposobnosti ili o smišljenom kriminalu ??? Odgovor na to daju moja iznesena upozorenja kako prije početka ijedne rasprave a priklapana su drugim predmetima tako i u završnoj riječi iz 80 0 P 043325 13 P 2 te citiram dio iz zapisnika od 19.09.2014:
"Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje. Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene. Sva ova prava garantovana Ustavom su pogažena dana 05.09.2012. godine kada sam pokušao da ostvarim ta prava, da podnesem krivičnu prijavu po krivičnim djelima usmeno na zapisnik, te da dobijem podatke po krivičnim prijavama koje sam predao još 2010. godine."
Iako sam jasno upozorio šta je obaveza suda u ovom sporu tužena RS je to ignorisala i falsifikovala, U zadnjih nekoliko godina sam preuzeo u kancelariji broj 13 Osnovnog suda u Bijeljini više prvostepenih presuda koje su sve bile kriminalne ali sam ih dobio napismeno poslije kakve takve rasprave i u svakoj mi je omogućeno pravo žalbe garantovano članom 16 Ustava RS. S druge strane fašistička naredba kriminalca Kovačević Novaka je donesena bez ikakvog suda i rasprave, bez prava da iznesem svoje argumente i nikada mi nije omogućeno pravo žalbe jer mi nije ni uručena u pismenom obliku.
Tužena RS je umjesto da se bavi time, bezočno falsifikovala tužbeni zahtjev i odlučivala o tome da li sam diskriminisan samim izdavanjem naredbe te zaključila da diskriminacije nema s obzirom da slobodno mogu ići u poštu pri tome ne navodeći kako glasi ta "demokratska i zakonita" naredba. S obzirom na sve činjenice i moja upozorenja u podnescima i na raspravama koja su ušla u zapisnik, jasno je da ne može biti govora o nesposobnosti i nestručnosti sudija, nego je u pitanju smišljeni i organizovani kriminal. U zgradi na adresi Vuka Karadžića 3 ne postoje sudije Republike Srpske nego samo pripadnici pravosudne mafije, koji rade za interese i po nalozima tajkunsko političke bande, za interese šefa bande Dodik Milorada i njegovih ortaka tajkuna a u ovom slučaju konkretno za interese Bobar grupe, koji je u sadejstvu sa zločinačkom fašističkom vladom RS, pokrao samo preko Bobar banke 300 miliona maraka. Stoga Osnovni sud u cjelini i svakog sudiju koji je postupao u bilo kom predmetu povezanom sa mnom tretiram kao saučesnika u toj pljački naroda i saučesnika u ubistvu i prikrivanju ubistva Ivone Bajo i to ću javno i preko interneta objavljivati a oni neka objašnjavaju u svoju odbranu da ih štiti imunitet i pretpostavka nevinosti.
I za informaciju građanima ističem da osim administrativne službe, predsjednika i sekretara suda, nisam uočio u Osnovnom sudu u Bijeljini, ništa zakonito, ništa logično, ništa zasnovano na zakonu nego umjesto toga vlada bezakonje i haos a jedino organizovano u postupanju sudija to je ORGANIZOVANI KRIMINAL.
U startu svog podneska zastupnik tužene obmanjuje sud tvrdnjom da se prema meni primjenjuje IDENTIČAN postupak kao i prema svim drugim građanima. Da je to najobičnija farsa dokaz je nastavak izlaganja pravobranilaštva, koje potvrđuje da je glavni tužilac naložio da mi se ne dozvoljava ulazak u Tužilaštvo. Dakle po tom objašnjenju, sudska policija "provjerava" da li me može primiti neko u tužilaštvu gdje mi je ulazak zabranjen ??? Je li ovaj podnesak pisala ista osoba od početka do kraja ili zastupnik tužene smatra da sam ja idiot koji neće primjetiti ove prevare.
Kod glavnog tužioca sam bio samo jednom i to u julu 2009-te, kada nije htio da uzme disk sa snimkom razgovora iznuđivača nego je majku koja je upravo sahranila dijete "tješio" riječima PA MOŽDA JE TO NEKI MANIJAK i upućivao nas da se obratimo MOBIS-u. Kod tužioca Stjepanović takođe samo jedan put isti mjesec, a potom po pozivu u avgustu 2009-te, sa napomenom da je već kasno i da samo odgovaram na pitanja, uglavnom besmislena, te da ću sve drugo što znam dopuniti neki drugi dan. Taj pokušaj je ista odbila, a imam snimak tog telefonskog razgovora. Nijedan kontakt sa njima direktno nadležnima nije postojao poslije 2009-te, te pozivam zastupnika tužene da o tim nebrojenim primanjima dostavi dokaze sudu, a ne da izmišlja. Sve ovo posebno imajući u vidu pismenu tvrdnju Novaka Kovačevića u dokazu A-326/12 da citiram:
"Neki od tužilaca obavljali su razgovor sa članovima porodice i više puta, a neki nisu htjeli obzirom da se ne radi o njihovom predmetu." Ovde je važno istaći da je jedini okružni tužilac službeno povezan bila Stjepanović Danica, što znači da oni "neki nisu htjeli obzirom da se ne radi o njihovom predmetu" su svi ostali a već sam u ovoj parnici izveo dokaze da nam je još od 2010-te bio onemogućen pristup bilo kome u OT Bijeljina i da je sudska policija zapisala u zabilješkama laž da isti nisu nadležni za predmet. Novak Kovačević je s obzirom da je u životu izgovorio silne laži i zaboravio šta je sve i kada slagao, a vidljivo je da vijeću ne pominje tu svoju laž.
Nova neistina je da sam tražio susret sa bilo kojim tužiocem koji nema veze sa predmetom, te pozivam zastupnika tužene RS neka dostavi imena tih tužilaca, a osim dokaza koje sam htio predati prvo tužiocu Stjepanović, pa kad je odbila, onda nadleženom Uredu glavnog tužioca što su takođe odbili, pa dežurnom tužiocu na šta je obavezan ZOKP-u. Nije uopšte problem ni u kakvim drugim tužiocima nego u onima koji su prikrili dokaze ubistva na načine koje sam opisao, a takođe dostavio neke dokaze o tome. Šta znači kvalifikacija "drsko i čudno ponašanje" ? Da li bih trebao da zaboravim na dokaze kriminala koje sam otkrio, na zahtjeve koje sam predao još 2010-te, kao i krivične prijave, koje glavni tužilac prikriva što se može vidjeti na zahtjevu iz 08.01.2013. Trebalo bi možda da odem i nikada se više ne vratim da bi tužilaštvo imalo svoj mir. Građani koji brane svoje dostojanstvo i prava su drski i čudni, a glavni tužilac koji pere dokaze benzinom je savršenstvo majke prirode, vidovit i nadaren da predviđa, kako ću se boriti za svoja prava pošto sam to pismeno najavio i dostavio im. Još 08.03.2010. u dokumentu sudske policije "Zabilješka 401/10" a koji je priložila tužena RS, navedeno je da imam namjeru biti uhapšen, (ako se nastavi sa diskriminacijom) tako da tu nema šta da se predviđa.
Jedino što im nije bilo jasno da je to meni potrebno kao dokaz, jer NIKO nije vjerovao da dolazim u OT Bijeljina sa tvrdnjom da imam nove dokaze o ubistvu i prikrivanju ubistva, a da mi se ne dozvoljava pristup ni nadležnom ni dežurnom tužiocu, a ni uredu glavnog tužioca. Prava istina je da sam ja predvidio svaki potez, kako OT Bijeljina, tako i zastupnika tužene RS u ovoj parnici, te se dokazima koje sam dostavio na pripremnom ročištu, njihova taktika raspala u komade.

NASTAVIĆE SE...
Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 18 Mart, 2016 | read_nums (141)
Kako je zbirna snaga grupe otprilike jednaka zbiru snaga pojedinaca, to bi oni u takvoj borbi nadvladali. S druge strane inteligencija grupe odnosno bande nije jednaka zbiru inteligencija pojedinih članova, nego je jednaka inteligenciji šefa bande. Tako je sasvim nebitno da u pravnoj borbi sa mafijom protiv sebe imam 10, 100 ili 1000 protivnika, niko od strane tužene nikada nije smio da mi se suprotstavi ni na jednom ročištu, niti tužena sme da dozvoli svjedočenje kriminalaca iz svojih redova, jer oni ne misle svojom glavom nego onako kako naredi mafijaški bos, Kovačević, Bobar grupa, Dodik Milorad. Potrebno je bilo samo biti inteligentniji od Kovačevića ili Dodika, nevezano za to koliko kriminalaca izvršavaju njihove naloge i naravno imati neviđenu hrabrost pa se suprotstaviti bandi teškoj milijarde evra, koja već ima na savjesti brojne zločine i ljudske živote.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 3. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE

Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
OD SUDA PRISUTNI
SUDIJA: Vakičić Željka
ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo
TUŽENI: Republika Srpska
RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Poslije presude prekršajnog suda uložio sam žalbu i istovremeno zahtijevom od Sudske policije tražio kopije svih zabilješki koje su sačinjavali o meni, te mi je prvo omogućen samo uvid a poslije intervencije i kopiranje, tako da sam i povukao tačku 10 pismeno iz tužbe 043325, te kada je drugostepeni sud potvrdio presudu, podneo sam zahtjev za ponavljanje postupka uz relevantni pravni osnov koji sam istakao, citiram: "Na osnovu člana 73. "Zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka" stavovi: a) ako se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka; b) ako se dokaže da je do odluke došlo usljed krivičnog djela sudije ili drugog službenog lica koje je učestvovalo u postupku; d) kad se iznesu nove činjenice ili podnesu novi dokazi koji bi doveli do drugačije odluke da su bili poznati u ranijem postupku!". te obrazložio:
"Pretres održan 03.12.2012. bio je pripremljen i montiran u stilu srednjovjekovne inkvizicije sa obiljem laži prije svega svjedoka Čavić Zorana, a ovom prilikom ističem samo ključne laži: Prema izjavi pomenutog svjedoka prilikom odgovaranja na pitanja u zapisniku je zabeleženo na strani 5: "postoji naredba od njegovih pretpostavljenih da se okrivljenom dozvoli pristup tužilaštvu uz prethodno kontaktiranje, koje se obavlja putem rukovodnog radnika sudske policije".
To je naravno gnusna laž, jer sudska policija ima naredbu da mi po svaku cijenu spriječi pristup u OT Bijeljina i onemogući ostvarenje bilo kog zakonom garantovanog prava sa ciljem da se prikrije odgovornost Kovačević Novaka i drugih kriminalaca u sabotiranju istrage ubistva o čemu imam neoborive dokaze.
Zabilješka 1173-11 od 19.07.2011. je jedan od 27 dokumenata koje sam dobio naredbom komande sudske policije Banjaluka, a dokazuje da je svjedok Čavić Zoran lagao. Zabilješku je sačinio policajac Jelačić Srebrenko, a podvukao sam dio u kome čak na dva mjesta, (zbog čega sam je i odabrao kao dokaz) jasno piše da mi je pristup u OT Bijeljina ZABRANJEN.
Članom 24 ZOJRIM propisano je na naredba ovlaštenog službenog lica mora biti ZAKONITA, a lažnom izjavom svjedok Čavić usmenu fašističku naredbu koji izvršava sudska policija lažno predstavlja sudu kao zakonitu, tvrdeći da imaju naredbu da mi dozvole pristup uz navodno prethodno kontaktiranje. Istina je da imaju naredbu da me po svaku cijenu spriječe što se vidi iz dokumenta koji prilažem. A da se tim postupkom vrši diskriminacija i krši više garantovanih prava jasno je svakom pravniku."
Taj zahtijev je odbijen, brutalnim pravnim nasiljem i falsifikovanjem zakonskih odredaba, tako što je predstavljeno da sam priloženu zabilješku imao ranije, te što je nevjerovatno bezakonje da se stav "a) ako se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka" mora zasnivati na pravosnažnoj sudskoj presudi u krivičnom postupku, što može biti opcija samo za stav b. U žalbi na to odluku sam istakao da je došlo do pogrešne primjene odredbe iz ZOPP-u, gdje je rok 5 godina dok je u prekršajnom postupku svega 6 mjeseci, moguće da prođe za podnošenje zahtijeva:
"Skrećem pažnju drugostepenom sudu, kao argument za uvažavanje žalbe, da je prilikom donošenja rješenja od strane sudije prvostepenog suda došlo do očito nenamjerne greške u primjeni materijalnog prava, te je citiram navedeno da: "kažnjeni uz zahtijev nije priložio pravosnažnu sudsku odluku, donijetu u krivičnom postupku u kojem je bilo koji od saslušanih svjedoka u prvostepenom prekršajnom postupku, čijim iskazima je zasnovana odluka oglašen krivim zbog lažnog iskaza..." Radi se naime o odredbi iz člana 257 ZOPP-u, stav: 4) u slučajevima iz člana 255. tač. 4. i 5. ovog zakona - od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični postupak ne može provesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti; a vezano za relevantni stav člana 255 istog zakona: 4) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj; U ovom zakonu predviđen je članom 257, krajnji rok od 5 godina za ponavljanje postupka, te je pretpostavka za to okončanje krivičnog postupka, no u ZOP-a rok za podnošenje zahtijeva je svega 6 mjeseci, što nije dovoljno ni za odluku o sprovođenju istrage s obzirom da tužilaštva kriju spise godinama po fiokama, te je stoga zakonom predviđeno, samo: a) ako se dokaže da je odluka zasnovana na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka; Dakle od mene se zakonom traži samo da dostavim dokaz da je svjedok lagao, a ne i bilo kakvu odluku u krivičnom postupku, a za informaciju drugostepenom sudu, podneo sam prijave protiv svjedoka Čavić Zorana, postupajućih sudija, te više lica iz CJB Bijeljina, za više krivičnih djela. Dokaz za istinitost mojih tvrdnji je ZOP-a i ZOPP-u. A shodno članu iz ZOP-a "Dokaz", stav: (2) Sud ne može svoju odluku zasnovati na dokazima do kojih se došlo kršenjem ljudskih prava i sloboda na način opisan u članu 10 Zakona o krivičnom postupku."
Iako sam jasno ukazao da je prvostepeni sud primjenio odredbu iz ZOPP-u gdje je neophodno dostaviti pravosnažnu presudu dok u ZOP-a je uslov samo dokazati da je svjedok lagao, drugostepeni sud ponovo brutalno falsifikuje činjenice i zakonske odredbe tvrdeći da sam ja u žalbi pogrešno tražio da se primjeni odredba iz ZOPP-u, dok je kao prvostepeni sud primjenio ispravnu odredbu. Da je to pravilo u postupanju sudija u Bijeljini uvjerio sam se kasnije kada su više puta bezočno falsifikovane i prepravljane odredbe Ustava i Zakona, što je bio slučaj i u predmetu 043325 u više navrata.
Ovo neviđeno razbojništvo tužene RS, koja je krila svjedoka, druge instruirala da lažu i preko svojih sudova falsifikovala činjenice i članove zakona je samo po sebi dokaz kršenja prava no čak i da je sve bilo regularno, da nije bilo laži te da sam recimo onako "psihički poremećen i nadrogiran" porazbijao sva stakla na ulazu u zgradu pa osuđen i krivično, to nije nikakav argument ni otežavajuća okolnost za ovu parnicu, gdje je jedan od osnova kršenje mojih više garantovanih prava od kojih sada ističem samo pravo na materijal koji je tužena prikupljala o meni po članu 23 Ustava RS. Dodatni dokaz da je tužena RS vršila smišljeno razbojništvo je "Rjesenje OT Bijeljina" od 12.09.2012. kojim mi se 7 dana poslije opisanih događaja i hapšenja odobrava kopiranje nekih djelova spisa KTA-596/09, koje sam tražio još 30 mjeseci ranije i dolazio uzalud oko 150 puta do tada.
Drugostepeni sud je u predmetu 043325 to opisao kao objektivno i razumno što je uvreda kako za građane RS tako i za ubijeno dijete, čije su snimke krili 3 godine od porodice i njene majke prije svega koju sam opunomoćen da zastupam i štitim njena prava pred svim organima, ovde tužene a kako neprestano dokazujem zločinačke ogranizacije RS, koja je sve podredila pljački i služenju tajkunsko političkoj mafiji, citiram:
"Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije."
Prije svega gnusna je laž da su mi omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o meni i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što sam "uspio" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži tužene RS, hapšenja i pritvaranja da dobijem dio materijala koji sam tražio (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!!
Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšen i pritvaran a sada slijedi moj opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam navodim "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštitim svoja prava i interese garantovana zakonom: "No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije. I ETO OVAJ PRETHODNI OPIS JE TRETMEN KOJI SUD OPISUJE KAO RAZUMAN, OBJEKTIVAN I DA NEMA DISKRIMINACIJE !!!???
I ovde se očito radi o jednoj od šablonskih rečenica za odbacivanje tužbi jer osim što nema nikakve veze sa činjenicama i logikom ostavljen je pogrešan izraz "ponašanje tuženog organa" što je često u tužbama za diskriminaciju ali ja ovde nisam tužio nikakav organ nego Republiku Srpsku. Na stranu to što se prava garantovana Ustavom RS ne mogu ograničavati a ne samo oduzimati, dok ovde tužena pominje neke druge načine. Pri tome se zaboravlja da je diskriminacija svako različito postupanje a tužena RS evo do danas ni na jedan ni na bilo koji drugi način nije odgovorila kako je i zašto presjekla kaiš ruksaka niti mi je predala dokumentaciju koju je sakupljala poslije lažne prijave.
Na ovu odluku sam podneo Reviziju Vrhovnom sudu RS ali čak i da bude usvojena to neće skinuti sramotu sa sudova u Bijeljini koji su počev od prekršajnog predmeta 004323, u kome se hladno prešlo preko činjenice da sudska policija izvršava "zakonitu" usmenu naredbu kojom se zabranjuje pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo, pa potom u parnici 39976 protiv direktno odgovornih Kovačevića i Borovčanina, promovisali i legalizovali fašizam kao "razumno i objektivno" postupanje.
Predmet je počeo i završio se prepisivanjem odluka iz drugih predmeta i to na takav način da je tužena prilikom prvobitnog odbacivanja tužbe prepisala osim obrazloženja čak i pogrešan tužbeni zahtjev, na šta sad i neću da trošim vrijeme, ali je mnogo gore ono što se desilo tokom postupka i donošenju presude.
Jadna naoko nebitna činjenica a važna za ovaj predmet je to da je na pripremnom ročištu 16.12.2013. kao "javnost" bio prisutan sudski policajac Kerović Slobodan. To je formalno tako predstavljeno ali prava istina je da je postupajuća sudija imajući predubjeđenje da sam ja psihopata koji svakog trenutka može da poludi i "ugrozi sigurnost" odnosno život nekog sudije ili okružnog tužioca ili bilo koga s obzirom da je lud, zatražila asistenciju sudske policije, što ja naravno nije trebalo da shvatim. Sudija J.M. je recimo na svim ročištima tražila da je štiti sudska policija dok postupajuća sudija u predmetu 043325 to više nikad nije učinila shvativši odmah da svoje argumente ne zasnivam na fizičkoj sili nego na zakonskim odredbama.
Ja sam recimo imao puno pravo da se od fašističke naredbe i fizičkog napada sudskih policajaca Mićića i Čavića branim golim rukama i ne bi mi bio problem da savladam dvojicu, trojicu pa i petoricu sudskih policajaca pa da potom branim svoje pravo na nužnu odbranu sve do Strazbura. Ali to se ne bi završilo bez njihovog povređivanja a onda bi došlo njih još 5, 10 koliko god je potrebno te kako je zbirna snaga grupe otprilike jednaka zbiru snaga pojedinaca, to bi oni u takvoj borbi nadvladali. S druge strane inteligencija grupe odnosno bande nije jednaka zbiru inteligencija pojedinih članova, nego je jednaka inteligenciji šefa bande. Tako je sasvim nebitno da u pravnoj borbi sa mafijom protiv sebe imam 10, 100 ili 1000 protivnika, niko od strane tužene nikada nije smio da mi se suprotstavi ni na jednom ročištu, niti tužena sme da dozvoli svjedočenje kriminalaca iz svojih redova, jer oni ne misle svojom glavom nego onako kako naredi mafijaški bos, Kovačević, Bobar grupa, Dodik Milorad.
Potrebno je bilo samo biti inteligentniji od Kovačevića ili Dodika, nevezano za to koliko kriminalaca izvršavaju njihove naloge i naravno imati neviđenu hrabrost pa se suprotstaviti bandi teškoj milijarde evra, koja već ima na savjesti brojne zločine i ljudske živote. No ovde poenta nije ni u snazi niti u inteligenciji nego o tome da je kako kažu u zabilješci Mićić i Čavić "ovakvo ponašanje lica moguće samo pod dejstvom narkotika ili nekog psihičkog poremećaja". Osim što je za ovu parnicu bitno da su me u dokumentima predstavljali kao manijaka i nanosili mi nematerijalnu štetu toliko da su i sudije strepile od susreta sa mnom a posebno je važno da su me na taj način diskreditovali u drugim institucijama kod osoba koje me nikada nisu, niti će sresti te tako sve dokaze koje sam im slao okarakterisali kao fantaziranje jednog ludaka koji mrzi sve tužioce a događaje koje opisuje "izmišlja" jer su da citiram sud "navodi paušalni i ničim potkrepljeni" pa čak iako priložim dokumente tužene sa potpisom i pečatom...
Diskriminacija koja je godinama prvo tajno a poslije i javilo vršena nad cijelom porodicom samo zato što su u srodstvu s ubijenom djevojčicom Ivonom Bajo, nastavljena je brutalnim pravnim nasiljem i u ovom sudskom postupku. Prvo je prekršen član 182 zakona o parničnom postupku pošto je tužena dostavila odgovor tek 5 dana poslije poziva za pripremno ročište, te je sud morao usvojiti tužbeni zahtjev zbog propuštanja na obavezan odgovor.
Ali mnogo teže povrede desile su se tokom postupka. Naime sud nije primjenio pravilo obrtanje tereta dokazivanja tako da se niko nikada ispred tužene Republike Srpske nije pojavio ni na jednom ročištu a kamoli da je dokazivao bilo šta. Dokaznog postupka u stvari uopšte nije ni bilo što se vidi iz zapisnika. Sud naime uopšte nije dozvolio nikakvu izvođenje dokaza ni meni pošto se tužena nije pojavila nego se odmah prešlo na završnu riječ.
Tako je došlo do nevidjenog skandala da umjesto tužene strane sud izvodi dokaze u presudi i to takav način što je umjesto dana 5. septembra 2012. koji je relevantan za tužbeni zahtjev, obrazlagao događaje 8 mjeseci kasnije, od dana 13. maja 2013. što je zaista nevjerovatna blamaža. Da je to istina dokaz je tužbeni zahtijev i obrazloženje iz presude koje citiram:
"(I) Osnovni sud u Bijeljini utvrdio je da je tužena, Republika Srpska, primjenom usmene naredbe Okružnog tužilaštva u Bijeljini, koja glasi: "ZDENKO BAJO, NJEGOVA SESTRA I SVI SRODNICI, NE MOGU PRISTUPITI U PROSTORIJE TUŽILAŠTVA" koju je izvršavala Sudska policija, povrijedila prava tužioca Zdenka Baje na jednako postupanje, i nezakonito oduzela: 1) Dana 05.09.2012. pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, garantovano članom 16 Ustava RS! 2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS! 3) Dana 05.09.2012. pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a! 4) Dana 05.09.2012. pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI ! 5) Dana 05.09.2012. pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom i uživanje pravne zaštite, garantovano članom 4 Ustava RS! 6) Dana 05.09.2012. pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju, garantovano članom 14 Ustava RS! 7) Dana 05.09.2012. pravo da se Ustavom garantovana prava ne mogu oduzeti niti ograničiti, garantovano članom 48 Ustava RS! 8) Dana 05.09.2012. pravo na nediskriminaciju garantovano članom 4 Ustava BIH ! 9) Dana 05.09.2012. pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a!, čime je u odnosu na tužioca počinjena diskriminacija!"
Tačku broj 10 sam povukao u pismenom podnesku, što tužena nije ni pročitala, te je istu nepotrebno i netačno komentarisala u presudi ali prije svega došlo je do neviđene blamaže i udara na ugled i dostojanstvo suda zbog toga što je umjesto dana 05.09.2012. jasno navedenog u svim tačkama, sud "utvrđivao" i obrazlagao događaje od 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije, što se vidi iz obrazloženja suda:
"Da tužilac nije mogao lično da pristupi u prostorije Okružnog Tužilaštva u Bijeljini i prije 13.05.2013. godine, u jednom periodu, proizilazi i iz službene zabilješke broj 1173/11 od 19.07.2011. godine, i odgovora na dopis broj 10-01/4-4475/13 od 16.08.2013. godine. Međutim, tužiocu je bilo omogućeno da ta pismena preda šefu pisamice Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Sekanić Vojislavu, koji je došao u prizemlje zgrade suda, kako bi preuzeo pismena od tužioca. Dakle, tužilac je imao mogućnost da preda pismena Okružnom tužilaštvu u Bijeljini, neposredno ovlašćenom radniku, a ta pismena mogao je da preda Okružnom Tužilaštvu u Bijeljini i putem pošte što proizilazi i iz više mateijalnih dokaza u spisu. Dakle, tačno je da je tužiocu bilo onemogućeno da pristupi u prostorije tužilaštva, ali mu je bilo omogućeno da putem ovlaštenog radnika tužilaštva preda pismena ili da iste preda putem pošte u kojem ga pravu niko ne bi mogao spriječiti. Činjenica da je glavni Okružni tužilac Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Kovačević Novak, usmeno izdao naredbu sudskoj policiji da ne dozvoljava tužiocu dolazak u prostorije tužilaštva, takođe, ne znači da je tužilac diskriminisan od strane tužene, jer mu je omogućeno da dana 13.05.2013. godine preda pismeno Okružnom tužilaštvu u Bijeljini i to šefu pisamice Sekanić Vojislavu, što prije svega proizilazi iz navedenog zbimog izvještaja od 13.05.2013. godine."
Koliki je apsurd u pitanju pokazaću na primjeru krivičnog postupka pri čemu bi pljačkaš banke u Banjaluci 05.09.2012. bio oslobođen odgovornosti i proglašen nevinim jer je sud "utvrdio" da je isti rezervisao lično kartu na aerodromu u Trebinju dana 13.05.2013. Logično je da dolazi do ovakvih situacija kada sud nema nikakvih dodirnih tačaka sa zakonskim odredbama i dokaznim materijalom nego se prvo "donese" presuda zavisno od toga ko su stranke u postupku a onda se u hodu smišlja "obrazloženje" i to sve jer svjesno saučestvuje u prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice prilikom krijumčarenja o čemu je naravno odbacio fotografije dokaza u ovoj parnici.
Dana 13.05.2013. sam zaista imao 7 krivičnih prijava već odštampanih, (ali to nije bila tema ovog spora) i pošto mi nije dozvoljeno da ih predam u pisarnici JA sam pozvao policiju da interveniše, dok naprotiv 05.09.2012. nisam imao ništa napismeno osim diska sa dokaznim materijalom i pripremljenih plakata u kesi, za samoodbranu od fašističkih napada tužene RS. Prijavu sam namjeravao podnijeti usmeno na zapisnik u skladu sa odredbama ZOKP-u, a dajem na znanje tuženoj i sudu, da šalterski službenici u pošti nisu stručni niti ovlašteni a ni obavezni da od građana uzimaju i kucaju usmene krivične prijave.
Kako je danas uopšte poznato tužena Republika Srpska je pljačkala stotine miliona maraka preko Bobar banke a moji zahtjevi za pristup informacijama koji su se odnosili na oštećenje dječjeg ruksaka skinutog sa ubijene djevojčice Ivone Bajo su takođe bili predmet tužbenog zahtjeva za utvrđenje diskriminacije. Iako sam podnio više zahtjeva na tu temu u presudi povodom te tužbe, sud takođe ni jednom riječju se nije bavio otetim pravom garantovanim zakonom o slobodi pristupa informacijama, jer je taj dječji ruksak dokaz, da je tužena smišljeno prikrila ubistva jednog djeteta, zato što je tom prilikom vršila krijumčarenje. Ako bi se to istraživalo, propao bi kriminalni plan i dalje pljačkanje ne bi bilo moguće, te kada se jednog dana ustanovi tačna suma, za sav pokradeni novac od 2012. do 2014. direktno je odgovoran Osnovni sud u Bijeljini kao i Okružni sud u Bijeljini, koji su odbili da raspravljaju o tom otetom pravu.
Formulacija koju je tužena RS upotrijebila "Činjenica da je glavni Okružni tužilac Okružnog Tužilaštva u Bijeljini Kovačević Novak, usmeno izdao naredbu sudskoj policiji da ne dozvoljava tužiocu dolazak u prostorije tužilaštva, takođe, ne znači da je tužilac diskriminisan" samo na prvi pogled može djelovati kao da je povezana sa tužbom ali to uopšte nije istina. Ovo bi moglo da se odnosi samo na krivično djelo "Povreda prava na podnošenje pravnog sredstva" ali je i u tom slučaju neumjesno jer kako uopšte bilo ko može biti počinilac ovog krivičnog djela ako je sud zauzeo stav da se to pravo može ostvariti i tako što se pravno sredstvo preda u pošti ???
Prava istina je da se tužena preko svog suda uopšte nije obazirala na tačku 1, "pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, garantovano članom 16 Ustava RS!" Da li je tužena iznela bilo kakav stav o tome da li je diskriminacija počinjena time što mi ta usmena naredba nije predata u pismenim obliku i omogućeno pravo žalbe na tu odluku ? NIJE, jer je sud smišljeno falsifikovao tužbeni zahtijev, odnosno bio je slijep za sva prava garantovana Ustavom RS. To se vidi i iz činjenice da ni "pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garatovano članom 23 Ustava RS" iz tačke 2, tužena nije komentarisala niti odlučivala nijednom riječju.
Na dan kada sam uhapšen već sam podnio tužbu zbog odnošenja računara i uništavanja programskog koda a zahtjevom sam tražio od tužene da mi na osnovu prava garantovanog Ustavom član 23, preda sve podatke koje je prikupila o meni, kako o računaru koji je odnijela da bi na njemu tražila dokaze krivičnog djela tako i o posebnim istražnim radnjama prilikom kojih je danonoćnim nadzorom prikupljala podatke o meni. Računar koji je tužena odnijela poslije lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti, vraćen je poslije 9 mjeseci bez kontrole koju sam tražio. Iako je imala obavezu prema zakonu da mi sama dostavi podatke o otvaranju računara, tužena to nikada nije učila, pa onda i na moje zahtjeve na osnovu prava garantovanog Ustavom, tužena se oglušila i umjesto toga me uhapsila dana 5. septembra 2012. godine.
U tužbi za utvrđenje diskriminacije sam takođe potencirao pravo garantovano članom 23 ali tužena znajući da postoji parnica za uništavanje programskog koda, čini brutalno pravno nasilje i ni jednom riječju ne komentariše, obrazlaže niti pominje u presudi tačku u kojoj sam naveo da je pogaženo moje pravo garantovano članom 23, tako da do današnjeg dana nisam dobio, odnosno tužena i dalje krije, kako podatke o pregledu računara, tako i o danonoćnom nadzoru, koji je vršila nada mnom, mojom porodicom i poznanicima.
Potpuno je jasno da me tužena uhapsila toga dana da bi mi nanijela štetu i u toj parnici koju sam pokrenuo, kako mi nikada ne bi dostavila podatke koje sam tražio a takođe je tužena u tužbi za utvrđenje diskriminacije, smišljeno previdjela tačku vezanu upravo za član 23 Ustava Republike Srpske, kako bi odbacila tužbu pod izgovorom da nema podataka o vještačenju računara. Odbijanjem da se izjasni po toj tački i odbijanjem da naredi tuženoj da mi preda podatke o računaru i nadzoru nada mnom sud je ne samo pogazio moje pravo na pravično suđenje nego je i odgovoran za izmaklu korist u parnici za oštećenje programskog koda od koje je ova tužba i razdvojena.

NASTAVIĆE SE...
Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 16 Mart, 2016 | read_nums (156)
Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, propisano je da svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, a to obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje, bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice...
Ova fotografija, ovaj materijalni dokaz, dječiji ruksak dvostruko presječenog kaiša i opranog hemijskim sredstvom je "glogov kolac" u srce tužilačke mafije, jer dokazuje da su u sadejstvu sa saučesnicima iz Bobar grupe i policije, uklonili taj dokaz sa ubijene djevojčice, kako bi prikrili to ubistvo i šverc. Ovaj dokaz je jedan kraj klupka, koje ako se počne odmotavati na drugom kraju krije milijarde evra koje je pokrala tajkunsko politička mafija i vodi na robiju mnoge kako je rekao glavni republički tužilac "krupne ribe" uključujući i dobar dio zaposlenih na adresi Vuka Karadžića broj 3, počev od ureda glavnog tužioca koji je centar organizovanog kriminala preko svih onih koji su im godinama u tome pomagali svojim lažima, falsifikatima i smišljenim krivičnim djelima.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 2. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE

Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
OD SUDA PRISUTNI
SUDIJA: Vakičić Željka
ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo
TUŽENI: Republika Srpska
RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik. Sada ću citirati jednu rečenicu suda iz presude 043325 da bi bilo jasnije zašto sam bio prisiljen provoditi sate u pritvoru: "Navodi tužitelja da mu je tužena Rješenjem od 03.12.2012. godine dozvolila samo uvid u traženu dokumentaciju, a ne i kopiranje kako je tražio su paušalni i ničim potkrepljeni."
Ovde se radi o tački 10 koju sam pismeno povukao jer sam naknadno dobio tražene zabilješke sudske policije i sve potkrijepio dokumentom, no ovo je primjer kako bi sud reagovao da sam i tog dana kao stotinu puta ranije izašao mirno i otišao kući. Ne bih imao nijedan dokaz da sam uopšte dolazio, tužena bi naravno lagala kao i ranije da je došlo do nekog postupka, te bi sud svoju šablonsku rečenicu mogao upotrijebiti za kompletan tužbeni zahtjev ili onu da nije dovoljno dostaviti bilo kakve, nego relevantne dokaze. Znajući dakle da će sudska policija lagati, da će to činiti i tužilaštvo a da će ih sudije sve skupa zaštititi ako ne budem imao jake dokaze, odbio sam da se udaljim znajući da će zapisnici sa suđenja i ostali dokumenti jednoga dana kada bude srušena Bobar grupa i mafijaški bos takozvani predsjednik tužene zločinačke organizacije, biti dokaz šta se sve dešavalo i ko je sve štitio pljačku koja se vršila godinama.
Osim što su me u zabilješci proglasili za psihički poremećenog narkomana i izneli par laži kao što je negodovanje građana i opisivanje šefova mafije na plakatima, sudska policije je prilično tačno opisala događaj izostavivši samo dijelove da "sam im se na glavu popeo stalnim dolascima, da ovakvima kao što sam ja ne treba dati nikakva prava i da me treba zatvoriti na Sokolac". Tako su "psihijatri" tužene RS osim dijagnoze odredili i "adekvatnu terapiju i tretman".
Dalje je vidljivo da dva sudska policajca koja su bili neposredni učesnici ne pominju nijednom riječju da sam nešto vikao, Nisu to napisali ni policajci CJB Bijeljina u svojoj zabilješci kada su me zatekli na trotoaru nego pišu da smo razgovarali. Ni u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka se ne pominje vika a onda se 3 mjeseca kasnije dopunjava taj izmišljeni prekršaj.
Sam pretres ne samo da nije bio regularan i zakonit, nego je u startu izgubio svaki legitimitet, jer umjesto da istog dana po lišenju slobode budem izveden najkasnije za 12 sati pred sud što je izričito propisano, smišljeno se to izbjegava kako bi se uticalo na svjedoke da "zaborave" dodaju ili oduzmu detalje, pa čak i da lažno svjedoče, kako bi podržali kriminalce iz mafijaškog režima! Dokaz toga je i "dopuna" izmišljenog prekršaja, tvrdnjom da sam narušio javni red i mir i "vikom"! Ako je činjenica da je predstavnik MUP-a imao sve ralevantne podatke u trenutku podnošenja prijave, a nije potencirao VIKU, jasno je da se u narednom periodu moglo desiti samo to da je jedan od svjedoka policajaca nagovoren da lažno svjedoči! Tako je policajac Stokić Miroslav izjavio da sam "galamio" (NE SJEĆA SE TAČNO), da je Milorad Dodik, vrhovni kriminalac, a takođe i Gavrilo Bobar i tužilac! To što su me policajci prethodno pitali da dam objašnjenje za događaj je izgleda nevažno, a podsjećam da je drugi svjedok policajac Minić Dejan sve okarakterisao kao razgovor i moje odgovaranje na postavljena pitanja, uz opasku da sam dio izgovorio sa povišenim tonom.
Tužena RS je IZMISLILA viku, koja ne postoji u zabilješkama zato što jasno piše da su me sveli na trotoar, (javnu površinu) gdje svako ima pravo na mirni protest i da u skladu sa pravom iz člana 32 Ustava RS, iznese svoje mišljenje o radu državnih organa te da za to ne smije biti kažnjavan. Takode i Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, propisano je da svako ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, a to obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan zbog svog mišljenja, kao i pravo da traži, prima i širi obavještenja i ideje, bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.
Tuženoj je dakle bio potreban izgovor zašto me je nezakonito uhapsila na trotoaru, te je izvršen pritisak na policajce da dodaju ponešto kako bi se prikrilo da su "prekoračili ovlaštenja". Prethodni navodnici nisu zato što smatram da to nije tačno nego je uvjeren sam tako izvršen pritisak na policajce da lažu na suđenju. Osim što je dakle prekršena obaveza i moje pravo da poslije lišenja slobode budem izveden pred sud najkasnije za 12 sati, tužena RS je uklonila 1. svjedoka Zorana Mićića, koji je već ranije svjedočio u drugom predmetu i opisao kako glasi fašistička neredba, da bi drugi svjedok Čavić mogao sve da slaže.
Takođe je opis svjedoka drastično različit, pa ne samo da se ne sjećaju, šta je pisalo, šta sam rekao, zašto sam došao, zašto mi nije omogućen pristup, ništa nisu čuli ni vidjeli, (osim svjedoka Minić Dejana), nego se lažno prikazuje i lokacija događaja! Naime iako prvi svjedok Čavić Zoran, izjavljuje da su me bez pružanja bilo kakvog otpora, odveli na javnu površinu, (trotoar) i nisu mi dozvoljavali prilazak ulaznim vratima, drugi svjedok, Stokić očito instruisan, lažno svjedoči da me je zatekao pred vratima, a ne zna kako sam se našao na trotoaru ??? Naprotiv Svjedok Minić, na uočenu nepravilnost od strane suda, ispravlja tu laž i navodi da sam bio na poslednjoj donjoj stepenici, (što takođe nije tačno, jer sam bio na trotoaru) kako je i opisao sudski policajac Čavić, što je vjerovatno trebalo biti opravdanje za lišenje slobode, jer je stvarno stanje da sam uhapšen na trotoaru u zemlji gdje navodno građani imaju slobodu izražavanja misli... No laži i izmišljotine pojedinih svjedoka, služe na čast njima samima i neću time više da se bavim, pa skrećem pažnju na laži komande sudske policije! Kako sam nesporno dokazao dokumentima, kriminalci iz OT Bijeljina i komande sudske policije već 3 godine primjenjuju nezakonitu, neustavnu u fašističku naredbu, da se citiram "ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I SVIM SRODNICIMA NE DOZVOLI PRISTUP U OT BIJELJINA!"
Pošto se postupajući sudija uvjerio da sam dokazao kompletan prikaz događaja osim rečenice izgovorene od strane Mićić Zorana, "DA MI NE TREBA DATI NIKAKVA PRAVA, NEGO TAKVE KAO ŠTO SAM JA TREBA ZATVORIT NA SOKOLAC" čega "nije mogao da se sjeti nijedan svjedok" pročitan mi je i tekst zabilješke sudske policije u kome piše da sam očito psihički poremećen! DAKLE TO ŠTO SE GRAĐANIN POZIVA NA PRAVA I ZAKON, TE TRAŽI POŠTOVANJE ISTIH OD STRANE DRŽAVNIH ORGANA, OPISUJE SE KAO LUDILO UZROKOVANO DEJSTVOM ALKOHOLA I NARKOTIKA !!!???
Zakon o javnom redu i miru član 24 glasi "Ko ometa ili sprečava djelovanje državnih organa, preduzeća i drugih pravnih lica koja vrše javna ovlašćenja ili njihove službenike da vrše svoje funkcije, ili ko ne postupi na licu mjesta po zakonitom zahtjevu ili naređenju njihovog službenog lica – kazniće se novčanom kaznom od 500 do 1.500 KM." Naredba koju je izdala i primjenjivala tužena RS dana 05.09.2012. prema zapisniku suda iz predmeta 004323 glasi "ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I SVIM SRODNICIMA NE DOZVOLITI PRISTUP U OT BIJELJINA". Da li je ta naredba zakonita ostavljam ovom sudu da procjeni, kao i da li je i za koga, uvredljiva napisana parola "ZAUSTAVIMO SPREGU MAFIJE I TUŽILAŠTVA" ili "PRIKRIVANJE UBISTVA" koje su to uvredljive riječi na plakatima.
Neka sud zamisli scenu koju je putem svojih svjedoka opisivala tužena RS na sudu: JEDAN POREMEĆENI PSIHOPATA VIČE ISPRED ZGRADE, URLA VIŠE PUTA "DODIK JE VRHOVNI KRIMINALAC... ITD". Dva sudska policajca izlaze da intervenišu, te još dvojica iz policijske stanice, pa potom oba tima sačinjavaju zabilješke o tom događaju, nekoliko minuta pošto se sve odigralo. Ni u jednoj zabilješci nema ni pomena o GALAMI, VIKANJU, URLANJU. Ali naravno, zato i nisam izveden pred sud u roku od propisanih 12 sati, kako bi se svjedoci tužene zločinačke organizacije "prisjetili" vikanja...
Vidljivo je da se usmena naredba od svjedoka Mićić Zorana u izjavi datoj sudu 19.08.2011. opisuje kao čisto fašistički pristup, da se zabrana odnosi na sve pripadnike jedne porodice, srodnike ubijene Ivone Bajo, dok nešto kasnije kada sam već objelodanio ovo bezakonje, svjedoci pokušavaju to da ublaže tako što Glamočić Zvjezdan, priznaje da postoji zabrana za mene, a za druge NEĆE da se izjašnjava, dok svjedok Borovčanin Danko, kaže da se naredba odnosi samo na mene i da ne zna šta smatraju policajci pod njegovom komandom !!!??? I na kraju spirale laži svjedok Čavić Zoran izjavljuje da naredba u stvari glasi kako mi treba omogućiti pristup, uz prethodno kontaktiranje tužilaštva!
To su sve bili opisi sudskih policajaca u 3 prekršajna predmeta a tada nije bio dostupan dokument A-326/12 u kome Kovačević Novak priznaje pismeno VSITV-u da je izdao usmenu naredbu o zabrani pristupa, te je sada ovom sudu jasno da je svjedok Čavić Zoran instruisan da lažno svjedoči kako bi me tužena na osnovu toga osudila. Šta reći tek na to, da se glavni svjedok, koji je izdao nezakonitu naredbu Mićić Zoran uopšte nije pojavio na pretresu, a niko od prisutnih nije dokazivao zakonitost te naredbe, zasnovane na fašističkoj usmenoj naredbi tužilačke mafije, tako da većinu pripremljenih pitanja, nisam imao kome postaviti, jer drugi svjedok "ništa ne zna, ništa nije vidio, ništa nije čuo" osim naravno da sam vikao "DODIK VRHOVNI KRIMINALAC"! Nestali svjedok Mićić Zoran bi da se pojavio, trebalo pošto je ranije izjavio da postoji zabrana za sve pripadnike porodice, sada to negirati i reći ono što je lažno prikazao policajac Čavić! Šta bi bila slijedeća izjava na sudu sudske policije ??? DA IMAJU NAREDBU OT BIJELJINA DA ME DOČEKAJU NA CRVENOM TEPIHU, TE PONUDE VISKIJEM I DŽOINTOM, U SKLADU SA OPISOM KOJIM ME PREDSTAVLJAJU "NEUROPSIHIJATAR" KOVAČEVIĆ NOVAK I "PSIHOLOG" BOROVČANIN DANKO ??? Jasno je da mafija tim lažima pokušava dati legalitet svojim mafijaškim postupcima, no kako je to u suprotnosti sa Ustavom član 16 i Zakonom o opštem upravnom postupku, jasno je da su kriminalci iz OT Bijeljina prekršili zakon i provodili sankcije, odnosno diskriminisali cijelu porodicu, prikriveno bez pismene naredbe!
Postavlja se pitanje, zbog čega državni organi na takav način brutalno krše ustav, zakone i garantovana prava??? Odgovor je danas poznat. Postavka optužbe da sam ja huligan, pod uticajem alkohola i droga, sklon ometanju državnih organa koji naravno "rade shodno zakonskim propisima", je nasuprot moje tvrdnje da su korumpirani kriminalci iz OT Bijeljina izdali nezakonitu naredbu o zabrani pristupa i ostvarenju svih garantovanih prava svima iz porodice Bajo, kako bi prikrili ubistvo djevojčice Ivone Bajo, koje se desilo prilikom krijumčarenja režimskih tajkuna! U svom obraćanju sudu, pismeno prije pretresa i usmeno, pozvao sam na obavezu sudova iz člana "Zaštita prava" Zakona o sudovima, na šta nije bilo nikakve reakcije! Boginja pravde inače opšte poznato slijepa, pokazala se i gluva i nijema. Time se pokazalo da je inkvizitorsko, mafijaško fašistička institicija Tužilaštvo, izvan i iznad zakona, te se ni sud ne usuđuje konstatovati bezakonje tih kriminalaca i zaštititi ustavom garantovana prava!
Sud je odbio da primjeni članove 8 i 49 ZOP-a, koji nisu ikebana u zakonu, nego su zaštita građanima od napada kriminalaca iz vlasti na njihova prava, a moje je pravo da se branim od te bande, kad mi garantovana prava otimaju! No Prekršajni sud je uradio nešto drugo što će koristiti za ovaj postupak. Na prvoj strani presude, navedeno je šta je bilo napisano na plakatima. "1) Što je dana 05.09.2012 godine u 13:20 časova u ulici Vuka Karadžića u Bijeljini, ispred glavnog ulaza u zgradu Osnovnog suda u Bijeljini, narušio javni red i mir nošenjem transparenata uvredljivog sadržaja, vikom i drskim ponašanjem na taj način što je protestovao stavivši sa prednje i zadnje strane tijela transparente od kartona na kojima je pisalo: “Glas istine, prikrivanje ubistva, skrivanje dokaza, falsifikovanje vještačenja, teror nad medijima, smrt na saslušanju, imam dokaze o krivičnim djelima i kriminalu pripadnika Okružnog tužilaštva Bijeljina, šta će da se desi, hoće li uhapsiti njih ili mene??? Zaustavimo spregu mafije i tužilaštva!“ a takođe je povišenim tonom više puta govorio da je Milorad Dodik vrhovni kriminalac, da su Gavrilo Bobar i okružni Tužilac kriminalci te da su u sprezi sa mafijom uzvikujući: “Zaustavite spregu mafije i tužilaštva“, čime je počinio prekršaj iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 20/07), kažnjiv po istom članu.
2) Što iste prilike kao u tački 1. nije postupio na licu mjesta po zakonitom naređenju službenika sudske policijc Mićić Zorana da se udalji od ulaznih vrata u Sud kako ne bi ometao građane koji su ulazili i izlazili iz zgrade suda, niti je to učinio nakon što mu je Mićić ponovio pomenutu naredbu a takodje nakon što su ga policajci Čavić Zoran i Mićić Zoran uhvatili rukama za ruke i izveli na javnu površinu koja se nalazi ispred ulaznog stepeništa u zgradu suda, te nakon što je na lice mjesta došla patrola Policijske stanice Bijeljina, odbio je postupiti po naređenju policajca Stokić Miroslava da prestane sa narušavanjem javnog reda i mira te da se udalji ispred ulaza u zgradu suda, čime je počinio prekršaj iz člana 24. Zakona o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske", broj: 20/07), kažnjiv po istom članu.
Osim što je vidljivo da na plakatima nema ni pomena o nekom Dodiku i drugim kriminalcima, kako su to opisali sudski policajci, (a ovu laž je potom preuzeo i citirao Osnovni sud u parnici 043325 bez da je dokazivana) sa kojima se ja slažem u tome ali eto nisam to napisao, sud konstatuje da se me "izveli na javnu površinu koja se nalazi ispred ulaznog stepeništa u zgradu suda" te je iz same presude jasno da sam uhapšen nezakonito na javnoj površini a čak i u ovom najnovijem "Sjeverno korejskom" ZOJRIM, u kome je na udaru i internet, podvlači se da ne može biti kazne za mišljenja o radu državnih organa. Mene je eto tužena RS uz obilje laži u montiranom postupku osudila za mirni protest na javnoj površini, izražavanje mišljenja o radu državnih organa i to što sam "povišenim tonom govorio". Većini zaposlenih u zgradi suda a posebno sudskoj policiji je poznato da u periodu od avgusta do novembra zbog alergije na ambroziju imam osim problema sa disanjem i druge, tako da često jedva govorim a ne mogu vikati sve i kad bih htio. Da sam zaista vikao snagom preko 100 decibela "ŽIVIO PREDSJEDNIK, ŽIVJELI TAJKUNI, ŽIVI NAM I ZDRAVI BILI OKRUŽNI TUŽIOCI" to ne bi smetalo ovde tuženoj RS. No sada slijedi jedan od glavnih razloga zbog čega je bilo neophodno odbiti fašističku naredbu dana 05.09.2012. Naime više puta sam u poslednje vrijeme pomenuo da sam predvidio kako će reagovati okružni tužioci, sudije, sudska policija, MUP itd, što se mnogima ne dopada ali je istina. Tako sam predvidio i da će policija oduzeti plakate i priložiti ih kao dokaz, da će sud kako bi zaštitio kriminalce iz OT Bijeljina, odbijati usvajanje dokaza o njihovim krivičnim djelima pa i fotografiju dječjeg ruksaka koje je skinuta sa ubijenog djeteta i sakrivena da bi se prikrio taj zločin i šverc narkoticima.
Tako se sada u priklopljenom spisu 007070 nalazi upravo ona ista fotografija, koju sam nudio od početka na usvajanje a sud uporno to odbija jer ne želi utvrđivati činjenice nego štiti organizovani kriminal tajkunsko političke mafije. I evo sada je ta fotografija materijalnog dokaza ubistva jednog djeteta ovde, pred ovim sudom, sadržana u predmetu 007070 u šta se sud može uvjeriti. Bila je na meni na dan kada sam uhapšen 05.09.2012. a u zabilješkama nema ni pomena o tome kao da nije ni postojala. Ne pominje se ni u zahtjevu MUP-a ni u presudi a od nekih osoba čija imena neću ovde navoditi dobio sam informacije da im je naređeno da to ne pominju. Da li će mi sud povjerovati sasvim je nebitno ali je nesporna činjenica da postoje kopije svih plakata i opisi teksta, kako lažni tako i pravi ali nema nijedne riječi o fotografiji torbe niti o tome šta na njoj piše a stoji slijedeće:
"KAKO TUZILASTVO "OBRAĐUJE" DOKAZE SA MJESTA ZLOCINA, TORBA JE NA CIJELOJ POVRŠINI PREKRIVENA KRVAVIM MRLJAMA, KAIS TORBE JE DVOSTRUKO PRESJECEN, NA SAMOM KAIŠU NEMA NI KAPI KRVI, SVE JE OPRANO (BENZIN ?), SA KAISA SU UKLONJENI SVI TRAGOVI UBISTVA PA CAK I ORIGINALNA BOJA, JASNO SE VIDI PRELAZ IZ JEDNE U DRUGU NIJANSU BOJE"
Slika materijalnog dokaza ubistva sa ovim upečatljivim i jasnim komentarima je kao dokaz izvršenja krivičnog djela bila pred svim organima tužene RS a ista ne samo da nije reagovala nego to niti u jednom dokumentu nije pomenula. Iz napisanih komentara jasno su vidljiva krivična djela i motivi OT Bijeljina da se taj dokaz sakrije i osigura pokradeni novac, kao i nastavak pljačke i zbog toga su bili spremni uraditi sve ono što sam dokazao, počev od lažne prijave, opisivanja mene u dokumentaciji, kao poremećenog psihopate, otimanja garantovanih prava, montiranih prekršajnih postupaka i naravno fašističke diskriminacije svih srodnika djeteta koje su ubili prilikom šverca narkotika.
Dokaz da sam sve ovo predvidio je konstatovan u presudi Osnovnog suda u Bijeljini u predmetu 80 0 P 057426 14 P od 20.03.2015. te neću koristiti svoj tekst nego upravo riječi kojima je to tužena RS opisala: "Uvidom u Zahtjevi za pristup informacijama od 11.02.2010. i od 17.03.2010. sud je utvrdio da se tužilac obraćao Okružnom tužilalaštvu Bijeljina i to sa prvim zahtjevom da porodici nastradale djevojčice detaljno obrazloži do kakvih je zaključaka došlo tužilaštvo posle 6 mjeseci, te da je ostalo nepoznato na osnovu čega je donesena odluka o nesprovođenju istrage te tužilac navodi da zna da tužilaštvo nema odgovor na ova pitanja ali da će biti zanimljivo pročitati kakve će smicalice koristiti da bi se izvukli iz ove situacije, te da se ne mogu pozivati više na to da u interesu istrage ne mogu otkrivati podatke." Ispostavilo se da su te "smicalice" u stvari najmonstruoznija krivična djela, laži, falsifikovanja, otimanja garantovanih prava i prikriveni fašizam a u to ulaze i sva postupanja svih sudija u svim sudskim postupcima u kojima sam bio učesnik na bilo koji način.
Sliku ove torbe sam poslao na zvanični mejl OT Bijeljina u martu 2010-te, pošto 50 dana nisu odgovarali na zahtijeve a lični pristup tužiocu mi je bio onemogućen, te napisao da će odgovorni za prikrivanje dokaza zločina završiti u zatvoru ako ne otkriju za čije interese su to učinili. To je razlog zbog čega me je kriminalna grupa lažno prijavila, zbog čega su sudovi tužene RS te kriminalce uzeli u zaštitu, proglasivši ih službenim. Zato je policija, tužilaštvo i Okružni sud poslije prijave pisalo laži da u mojim tekstovima postoje "OZBILJNE PRIJETNJE PO ŽIVOT I TIJELO" plaćenih ubica iz OT Bijeljina. Zato je izdata naredba za pretres da bi mi tužena zločinačka organizacija RS otela taj i druge dokaze koje sam imao na računaru.
Zato što je smatrala da tada imam i dokaze o švercu narkotika i pljački koju je vršila. Zato što je "Bobar grupa", "ugledni građanin" a okružni tužioci "časni profesionalci" a Ivona Bajo i njeni srodnici su stoka koju svaki kriminalac iz redova tužene RS, može ponižavati, lagati, maltretirati, vrijeđati, lažno optužiti i ubiti nekažnjeno. Zato je tužena RS preko 30 mjeseci razvlačila istragu po lažnoj prijavi protiv mene i o tome krila i danas krije dokumentaciju, zatvorila tu istragu jer nema elemenata nijednog krivičnog djela koje bi mogla da mi pripiše od mog rođenja do danas a nije ustanovila zašto je i kada kaiš ove torbe presječen, gdje je nestao dio, zašto je kaiš opran i ko ga je uklonio sa ubijene djevojčice. Zato ovu sliku "nisu vidjela" 4 policajca na dan 05.09.2012. iako sam je imao na sebi, zato je nisu vidjeli ni oni koji su podnosili zahtjev, nisu je vidjele ni sudije Prekršajnog i Okružnog suda, niti bilo ko drugi a "ne želi da je vidi" ni ovaj sud sada...
Ova fotografija, ovaj materijalni dokaz, dječiji ruksak dvostruko presječenog kaiša i opranog hemijskim sredstvom je "glogov kolac" u srce tužilačke mafije, jer dokazuje da su u sadejstvu sa saučesnicima iz Bobar grupe i policije, uklonili taj dokaz sa ubijene djevojčice, kako bi prikrili to ubistvo i šverc. Ovaj dokaz je jedan kraj klupka, koje ako se počne odmotavati na drugom kraju krije milijarde evra koje je pokrala tajkunsko politička mafija i vodi na robiju mnoge kako je rekao glavni republički tužilac "krupne ribe" uključujući i dobar dio zaposlenih na adresi Vuka Karadžića broj 3, počev od ureda glavnog tužioca koji je centar organizovanog kriminala preko svih onih koji su im godinama u tome pomagali svojim lažima, falsifikatima i smišljenim krivičnim djelima.
Ovaj dokaz je stvarni razlog zabrane pristupa, kršenja garantovanih prava i diskriminacije svih srodnika djevojčice čije ubistvo prikrivaju kriminalci iz tužilaštva. Sada poslije 6 godina pismeno su priznali u dopisu IT-38/15 od 26.10.2015. da ne znaju ništa o oštećenju a da se nisam suprotstavio njihovim fašističkim naredbama i da ne postoji ovaj spis prekršajnog suda, ne bih imao nikakav dokaz da sam ikada i pokušao ukazati na krivična djela. Ne samo dana 05.09.2012. nego još 2010-te sam predvidio da će sudija koji god da bude dobio u rad ovu tužbu, kada je podnesem, štititi kriminalce iz OT Bijeljina, te sam morao žrtvovati sate u zatvoru da bih tako na ovaj način uneo materijalni dokaz monstruoznog zločina i kriminala takozvanih okružnih tužilaca u jedan sudski spis a doći će vrijeme kada će se tim zločincima suditi ne samo za ovo nego i mnoge druge zločine koje imaju na savjesti.
Prekršajni sud je imao obavezu konstatovati da naredba "ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I SVIM SRODNICIMA NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA!" nije zakonita i odbaciti zahtjev policije jer se do dokaza došlo kršenjem ljudskih prava, jer je postojao kao prilog i spis 004323 u kome je opisana, no umjesto toga je kao istinita uzeta laž Zorana Čavića, da se prema meni primjenjuje uobičajeni postupak. O bezakonju na samom suđenju podneo sam posebnu tužbu, koja je prebačena Osnovnom sudu u Zvornik i evo preko dvije i po godine nisam dobio nikakav poziv za pripremno ročište ili bilo šta drugo.
Ovaj sud sada ima dokaze da je tada postojala naredba o zabrani pristupa, da je na snazi još od početka 2010-te kada su iz OT Bijeljina lagali da nisu nadležni i nalagali policiji da nas izbacuju, što se razotkrilo poslije nezakonitoh hapšenja 10.08.2010. i drugih mojih odbijanja da slušam fašističke naredbe. Tako sam isprovocirao pisanje zabilješki u kojima su sudski policajci opisivali tretman jer im Kovačević Novak nije objašnjavao sve detalje, da je naredba nezakonita i da je treba prikrivati da zato i nije pismeno izdata.
ZA OVU PARNICU JE VAŽNO UKAZATI SUDU KAKVE JE METODE SVE KORISTILA TUŽENA RS DA BI SPRIJEČILA ISTRAGU O OŠTEĆENJU MOG PRIVATNOG VLASNIŠTVA, ODNOSNO DA BI PRIKRILA UBISTVO DJEVOJČICE IVONE BAJO I SVOJE MAFIJAŠKE POSLOVE.

NASTAVIĆE SE...
Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 14 Mart, 2016 | read_nums (168)
Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik.

SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 1. DIO

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE

Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
OD SUDA PRISUTNI
SUDIJA: Vakičić Željka
ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo
TUŽENI: Republika Srpska
RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
U skladu sa stavkama iz tužbenog zahtjeva od kojih ističem "pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom garantovano članom 16 Ustava RS" a vezano za priklopljene predmete, obavještavam sud i zastupnika tužene RS, da je smisao i tema tih predmeta u ovoj parnici upravo da pokaže kako su moja prava kršena smišljeno u svim sudskim postupcima a pružana podrška službenicima tužene, (prije svega pripadnicima OT Bijeljina). Za svaku laž, podmetanje, falsifikovanje i slično imam dokaze a koristiću se maksimalno garantovanim pravom iz Ustava RS, član 32, onako kako to još niko nikada nije smio da zamisli a kamoli da napiše i izgovori pred sudom. Stoga upozoravam sud da prije nego što pokuša da me prekine ili na drugi način spriječi unošenje u zapisnik riječi koje izgovorim da ima u vidu citirano i sva druga prava, nevedena u tužbenom zahtjevu, vezano za to da "Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih organa i drugih organa i organizacija, te da niko ne može biti pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posljedice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova, osim ako je time učinio krivično djelo.
Prilikom poslednjeg uvida u spis primjetio sam da je Vrhovni sud RS moju reviziju na presudu 39976, odbacio kao nedopuštenu sa obrazloženjem da vrijednost spora nema minimalnih 30000 KM, računajući posebno iznose suparničara kod koga je najviši bio 20000 KM. Nije sad toliko ni bitno da li je to ispravno ili odredba iz ZOPP-u da se radi o "vrijednosti pobijanog dijela pravosnažne presude" (stav 2 člana 237). Stav 3 kaže: "Izuzetno, Vrhovni sud RS može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima." Pravni osnov koji sam ja koristio u ovoj tužbi, (član 48 Ustava RS) je vjerovatno jedinstven slučaj u zemlji tako da bi stav Vrhovnog suda o tome bio od koristi sudijama, posebno imajući u vidu činjenicu da uopšte ne primjećuju citirana prava i članove iz Ustava a o tom konkretnom ni Osnovni sud niti Okružni nisu imali nikakav komentar. Za ovu parnicu je najvažnije to da Vrhovni sud nije ni potvrdio niti preinačio presudu, nego reviziju odbacio zbog navodnog tehničkog nedostatka a i da jeste, samo bi bio potvrđen stav da za fašističke metode Kovačević Novaka i Borovčanin Danka odgovornost snosi ovde tužena RS.
Moram istaći da je u ovoj parnici RS tužena samo formalno jer ne postoji druga pravna opcija za zaštitu mojih prava, no istina je da RS ne smatram i ne doživljavam odgovornom, jer nju čine njeni zakoni ali unutar institucija RS, djeluje monstruozna zločinačka organizacija sačinjena od ratnih zločinaca, švercera i profitera, koji su tako stečenim novcem poslije rata formirali političke partije, te preuzeli kontrolu nad svim državnim organima. Tako smo dobili stanje u kome policija, tužilaštva i sudovi ili tačnije zaposleni u njima ne služe državi, narodu i zakonima nego su servis političko tajkunske mafije a da bi odbranili i zaštitili opljačkano služe se najpodmuklijim metodama, pa i fašističkim, što sam već dokazao. S obzirom da RS nije sposobna osloboditi se pritiska i uticaja mafije nego izvršava njene naloge, time je i pravno gledano, odgovornost na njoj, i tako će i biti sve dok je na njenom čelu kriminalac koji javno pred kamerama, prijeti građanima, tužilaštvima sudovima, svima koji ne rade onako kako on želi.
Najpre ću pojasniti kako su predmeti Osnovnog suda u Bijeljini, koje sam već obrazlagao na prethodnom ročištu (34147, 48630 i 39976) povezani sa ovom parnicom i zašto je bilo važno da se izvedu kao dokaz. Prva zajednička osobina kako njih tako i tužbe za utvrđenje 043325 je to da ni u jednom ne postoji glavna rasprava, ne postoji dokazni postupak. Umjesto toga tužena RS, prepisuje u zapisnik usvojene dokaze i tu operaciju Copy-paste, naziva "dokazni postupak" te sve završava rečenicom "Sud konstatuje da je dokazni postupak sproveden." Da je u pitanju smišljeni kriminal tužene RS dokaz je ova parnica u kojoj sam pismeno i usmeno u zapisnicima zahtijevao da se poštuje ZOPP-u, član 99, da mi se omogući izvođenje dokaza ili da se donese rješenje kojim mi se to zabranjuje.
Sve odluke tužene u priklopljenim predmetima su bile nezakonite a kako se vidi i postupak je vođen suprotno zakonskim odredbama jer tuženu ne zanimaju dokazi niti činjenice nego presudu donosi unaprijed, isključivo na osnovu toga ko su stranke u postupku pa bi poštovanje pravila samo remetilo unaprijed pripremljeni plan. Osim što sam već dokazao da je tužena prebacila odgovornost sa tuženih pojedinaca za krivična djela koja su izvršili i diskriminatorske fašističke metode na sebe, podvlačim da je u tim postupcima kršeno moje pravo da izvodim dokaze a sve u cilju zaštite kriminalaca, ubica, krijumčara i pljačke koju je tužena RS vršila godinama.
Tužena RS je dakle odlukama svojih sudova legalizovala razbojništvo i fašizam kao svoju ideologiju, kao normalan tretman koji svaki kriminalac u njenim redovima može sprovoditi nekažnjeno prema pojedincu ili grupaciji građana, bez ikakve sankcije ili bar opomene te je tako ostavila slobodan prostor za nastavak i pooštravanje takvih metoda. Ako je već tužena RS preko svojih sudova brutalno pogazila Ustav, garantovana prava i zakone, omogućivši kriminalcu Kovačević Novaku da izdaje usmene fašističke naredbe i tek poslije 2-3 godine kada se razotkrije da postoje izmišlja neka opravdanja za njih, šta ga sprečava da usmeno naredi sudskoj policiji da me zatvore u podrum i svežu 3 godine kolika je maksimalna kazna za "ugrožavanje sigurnosti" a kao opravdanje iskoristi prijavu koju su drugi kriminalci podnijeli protiv mene u CJB Bijeljina, bilo 2010-te, bilo neku novu ove godine ili iduće. Može da radi šta god poželi jer je u fašističkoj zločinačkoj organizaciji RS i BIH u cjelini riječ jednog kriminalca i zločinca iznad Ustava i biće to sve dok su sudovi u službi mafije umjesto u službi zakona i građana.
Zaista je nevjerovatno kako je tužena uz g. Šabić Murisa koji je svojim odlukama, naredbama, dokumentima sa potpisom i pečatom postupao po lažnoj prijavi protiv mene, ubacila još 4 osobe u isti predmet kao da su službeno postupali tako što idu okolo po policijskim stanicama i ubijaju dosadu lažno prijavljujući građane. Osim što je jedan od tuženih g. Debeljević pismeno priznao u odgovoru da nikada nije službeno postupao, gđa Stjepanović je kao "dokaz" u predmetu 48630 dostavila onu istu odluku Ustavnog suda BIH, (AP-862/10) za koju sam u ovom postupku dokazao da nema nikakve veze sa mnom.
Istu odluku je PRS, priložilo u predmetu 043325, naravno bez izvođenja dokaza kakve to veze ima sa mnom. Tako je ta odluka Ustavnog suda bez ikakvog dovođenja u vezu od strane stranaka sa temom tužbe, potom opisivana u presudama opet bez ikakvog dovođenja u vezu sa tužbom. Potpuno isti efekat bio bio da je kao dokaz priložena neka od presuda Sejdić - Finci ili Damjanović - Maktouf, Dejtonski sporazum, fotografija površine mjeseca, sve je podjednako povezano sa mnom. Tako se dakle tužena RS odnosi prema građanima, Ustavu, zakonima, ljudskim pravima i pravu na pravično suđenje.
U nastavku ću obraditi paralelno 2 sudska spisa, (43325 i 007070) pošto se odnose na iste događaje i isti datum 05.09.2012. a posebno je važno to da ova parnica nikada ne bi ni bila pokrenuta da su sudovi tada štitili zakon i prava na šta su obavezni umjesto što su nastupili kao mafijaški servisi i brutalno falsifikovali činjenice, zakonske odredbe, uklanjali dokaze kriminala i vršili krivična djela, sve sa ciljem da osiguraju miran nastavak pljačke koju je vršila tužena RS.
To će biti mnogo obimnije s obzirom da u spisu 43325 postoji izjašnjenje tužene RS sa nekim razlozima i činjenicama za razliku od ove parnice. Naravno tužena RS je tada trebala predati samo dokaze da mi je uručila naredbu, omogućila pravo žalbe i predala materijal koji je sačinila o meni a ne da se vraća dvije godine unazad i opravdava banditizam OT Bijeljina. To je tema ove tužbe pa tužena ne smije navesti nijednu riječ jer sam već dokazao obilje laži a u nastavku će to biti još upečatljivije.
Podsjećam da sam nezakonitim postupanjem tužene RS, uskraćivan za garantovana prava još od februara 2010-te, kada sam predao prve zahtijeve po osnovu prava iz ZOSPI-a, te je dakle tada već bilo punih 30 mjeseci stalne diskriminacije. Direktni krivac za događaj od 05.09.2012. je Osnovni sud u Bijeljini jer je iznosio stavove kao recimo u predmetu 41069 citiram : "Zakon predviđa i dokaze kojima se može potvrditi istinitost činjeničnih navoda iznesenih u tužbi, dakle ne bilo koje dokaze nego relevantne dokaze, kojima tužilac može potkrijepiti navode a koje tužilac nije dostavio niti predložio".
Ovde je u pitanju još jedna šablonska rečenica unaprijed pripremljena za obrazlaganje odbacivanja tužbe a koja nema veze sa činjeničnim stanjem. Naime u taj spis sam priložio dokumente ovde tužene RS među kojima i iz dva prekršajna predmeta od kojih ističem i ovde usvojeni dokaz iz spisa 004323 u kome svjedok sudski policajac u zapisnik diktira tekst usmene fašističke naredbe koja se primjenjuje prema svim srodnicima ubijene djevojčice. Tako je Osnovni sud u Bijeljini svoje spise okarakterisao kao "bilo kakvima" bezvrijednim dokazima koji nisu relevantni.
Uvod u taj dan bio je moj zahtjev za OT Bijeljina što sam opisao u tužbi 043325: "21.08.2012. desio se nešto ozbiljniji "incident" nego inače! Osim uobičajenog tretmana o zabrani pristupa u OT Bijeljina, duže vrijeme su me "izbjegavali" i svi iz komande Sudske policije, te pošto mi je saopšteno da ne mogu lično predati podnesak u tužilaštvo, a niko iz komande "nije tu", (jedan primjerak je bio namjenjen sudskoj policiji), rekao sam: "Ako ne dozvoljavate da predam dokument u OT Bijeljina i nema nikog iz komande sada, ostaviću vam podneske, pa ih predajte komandiru kad se vrati!" Potom sam ostavio podneske policajcu, (Goran Maksimović), koji je potom krenuo za mnom vani, zgužvao dokumente i rekao da će da ih baci u kantu za otpatke! Pošto sam ih tražio nazad, vratio ih je ipak, te sam sačekao nekoliko minuta dok u prizemlje nije stigao Vojislav Sekanić iz pisarnice OT Bijeljina! Izvan prostorija tužilaštva, preuzeo je primjerak, a kopija za sudsku policiju je ostala na pultu! Kasnije sam saznao da je dostavljena zamjeniku načelnika Višnjić Ranku!"
Pošto sam prijavio ovo razbojništvo komandi SP u Banjaluci, počinilac je negirao neprofesionalno postupanje a onda sam dostavio tonski zapis, komandi te dio razgovora priložio i u tužbi na disku, kako bih dokazao ne samo diskriminaciju nego i prikrivanje odnosno laži službenika tužene RS. Zahtijevom sam tražio sledeće: "ZAHTIJEVAM !
1) KOPIRANJE KOMPLETNOG SPISA KTA-596/09, O UBISTVU IVONE BAJO, ZA ŠTA SAM PODNOSIO VIŠE ZAHTIJEVA JOŠ PRIJE 2 GODINE ! 2) KOPIRANJE KOMPLETNOG SPISA KTA-246/10, KOJI SE ODNOSI NA LAŽNU PRIJAVU PROTIV MENE ! 3) KOPIRANJE KOMPLETNOG IZVJEŠTAJA MUP-A 10-02/3-1-230-236/10 KU-148, O OPERATIVNIM SAZNANJIMA TOKOM NADZORA NADA MNOM ! 4) IZJAŠNJENJE OT BIJELJINA O MOJIM PRIJAVAMA PROTIV SOFRENIĆ BLAGIŠE, (JUN 2010) TE PROTIV "UNIVERZALA" (DECEMBAR 2010) U KOJIMA SAM JASNO OPISAO KRIVIČNA DJELA TE POVEZANOST SA TRGOVINOM NARKOTICIMA! 5) IZJAŠNJENJE OT BIJELJINA O DOKAZIMA KOJE SAM DOSTAVIO: a) FOTOGRAFIJA MJESTA ZLOČINA NA KOJOJ SE VIDE TRAGOVI KRVARENJA PRIJE MJESTA PADA, A I SVJEDOCI IZJAVLJUJU U ZAPISNIK DA SU VIDJELI TRAGOVE DUŽ CIJELOG ULAZA, DOK JE DIJETE LEŽALO NA ASVALTU ! b) FOTOGRAFIJA TORBE, KOJA POKAZUJE DA JE KAIŠ PRESJEČEN, DIO NEDOSTAJE A OSTATAK JE OPRAN HEMIJSKIM SREDSTVOM ! c) IZJAVA VJEŠTAKA, KOJA POKAZUJE DA PRILIKOM RADA NIJE IMAO PODATKE NITI O JEDNOJ UNUTRAŠNOJ POVREDI ! 6) OMOGUĆAVANJE PRAVA DA TUŽILAŠTVU DOSTAVIM DRUGE DOKAZE KOJE IMAM A RANIJE NISU PREDATI, TE PRIJAVIM KRIVIČNO DJELO NA NAČIN PREDVIĐEN ZAKONOM USMENO NA ZAPISNIK ! 7) PUNU SARADNJU OT BIJELJINA SA PORODICOM U OTKRIVANJU POČINILACA UBISTVA I KRIJUMČARENJA !"
U istom dokumentu sam upozorio na kršenje zakona i prava: "Poznato je da se već skoro 3 godine vrši pravno nasilje i otimaju Ustavom i zakonom garantovana prava, a u ovom dokumentu ističem samo dva člana iz Ustava RS, od više njih, koji se brutalno krše: Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu, (član 16 Ustava RS). Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama, (član 23 Ustava RS)."
Te najavio da ću se i kako suprotstaviti nasilju ako bude nastavljeno: "Stoga vas obavještavam da ću od 20.08.2012. NEPREKIDNO, zahtijevati da se poštuju zakoni i omogući ostvarivanje svih prava garantovanim građanima. Neću ni da bilo koga ubjeđujem da radi po zakonu, jer to je stvar ličnog izbora, a samo ističem da ću, u slučaju primjene zakona sile, predati i zvanično sudskoj policiji, ovaj zahtijev, vjerovatno proširen, te suprotstaviti silom zakona, i to prvo pravom na "Nužnu odbranu" prema svakom nasilniku, koji pokuša da mi uskrati neko pravo, time što ću odbiti njihove nezakonite, diskriminatorske i fašističke naredbe, te ću ako ne mogu onima koji su za to plaćeni i obavezni da gone počinioce krivičnih djela, dokaze o kriminalu i imena odgovornih, prezentovati zaposlenima u zgradi, policiji i građanima, svakodnevno, dok ne postignem cilj!"
Ovde je dakle tužena RS imala jasnu sliku i mogla odabrati da postupi po zakonu i preda mi tražene podatke ili kako je učinila da nastavi sa bezakonjem i uhapsi me što se i desilo. Prethodno je iz OT Bijeljina stigao "odgovor" IT-18/12 od 31.08.2012. gdje o svih prethodno navedenih 7 tačaka piše samo: "U vezi obavještenja koje ste dostavili Tužilaštvu, a u kojem ZAHTIJEVATE da Vam se omogući uvid u dokumentaciju i fotokopiranje iste, napominjemo da Vam je bilo omogućeno da sa advokatom izvršite uvid u spis vezano za smrt Ivone Bajo i da fotokopirate dokumentaciju, te da se u spisima koje tražite ne nalazi nova dokumentacija osim onoga što ste Vi u međuvremenu dostavili."
Osim što je zanemareno 6 stavki, odbija se i pristup spisu jer je nekada ranije, tadašnji zastupnik gđe Bollin tražio uvid, (21.01.2010.) no piše se i laž, kako ne postoje novi dokumenti. Podsjećam da su se u materijalu koje je dostavilo OT Bijeljina u ovaj predmet pojavile neke odluke iz kasnijeg perioda od kojih je posebno važna Službena zabilješka od 06.08.2010. Nisu nam je dakle predali ni 10.08.2010. nego su nas uhapsili bez pomena da postoji u naredne dvije godine, sve do ovog odgovora u kome se tvrdi da nema novih dokumenata. Tačka broj 4 mog zahtjeva odnosila su upravo na krivičnu prijavu o kojoj je sačinjena ta zabilješka.
Tužena RS mi nije ni tada predala te zabilješke niti su dostavljene tokom parnice 043325, niti je PRS u podnescima pominjalo da postoji a ni sud se nijednom riječju nije time bavio, nego se ona pojavila tek o ovom predmetu. Ako je istinita tvrdnja u odgovoru IT-18/12 da nema novih dokumenata, onda je u pitanju falsifikat, odnosno zabilješka od navodno 06.08.2010. je sačinjena mnogo kasnije kao opravdanje za prikrivanje krivične prijave. A ako je postojala onda je tužena RS prekršila više mojih prava počev od toga da je dostavi u roku od 3 dana, te potom da mi je preda poslije više zahtijeva a kako sam dokazao umjesto toga je odlučila da me hapsi i to prvi put neposredno po isteku 3 dana od kad je navodno sačinjena.
Sudska policija je o tome sačinila zabilješku 1292/12 i navela: "Oko 13:30 u prostorije suda je pristupio građanin Zdenko Bajo došavši do portirnice, gdje se obratio dežurnom policajcu Čavić Zoranu pritom zahtijevajući da ostvari uvid u predmet koji se nalazi u pisarnici Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Odmah potom dežurni policajac je pozvao dežurnog rukovodnog radnika Mičić Zorana, koji je obavio službeni razgovor sa licem pa je upoznavši se sa sadržajem njegovog zahtjeva se nakon toga uputio u prostorije tužilštva kako bi provjerio hoće li biti odobren uvid u predmet gdje su mu šef pisarnice Sekanić Vojkan i sekretar okružnog tužilaštva Bijeljina Danka Prodanović saopštili da navedeno lice ne mogu primiti u prostorije okružnog tužilaštva te će pismenim putem odgovoriti na njegov ranije podnijeti pismeni i sadašnji usmeni zahtjev za uvid u predmet."
Podsjećam da je taj odgovor već bio sačinjen 31. avgusta 2012. i da sam ga već dobio, te je ovo sada bilo dodatno ponižavanje i omalovažavanje, kako će mi navodno odgovoriti a ustvari su ga već poslali i u tom odgovoru ne postoji ništa. Dalje u zabilješci stoji: "Potom je Mičić istom saopštio odgovor ovlašćenih radnika tužilaštva na šta je isti odgovorio da on ne može više da čeka te da će početi sa protestom ispred zgrade suda Bijeljina. Prilikom izlaska na glavnom ulazu iz putne torbe je izvadio transparente i stavši na oko 80 cm do 1 m ispred samih ulaznih vrata u sud, iste okačio na sebe na grudi leđa kukove i mišice, na kojima su bili ispisani tekstovi nepristojnog, uvredljivog i uznemirujućeg sadržaja koji vrijeđaju dignitet i ugled predsjednika Republike Srpske, narodnog poslanika skupštine Republike Srpske, glavnog okružnog tužioca u Bijeljini i tužilaštvo Republike Srpske u celini. Tekstovi su bili sledećeg sadržaja "Vrhovni kriminalac Milorad Dodik i Bobar Gavrilo, zaustavimo spregu mafije i tužilaštva, nasilna smrt inspektora MUP-a Ace Teodorovića (misli se na bivšeg šefa privrednog Kriminaliteta i načelnika kriminalistčke policije CJB Bijeljina Aleksandra Teodorovića."
Nakon što je isti na naprijed opisani način počinio prekršaj i člana 7 i 8 zakona o javnom redu i miru naređeno mu je od strane službenika da prestane sa činjenjem tih prekršaja i da se odmah udalji ispred ulaznih vrata iza podesta stepeništa objekta pravosuđa obzirom da na taj način pored opisanih prekršaja ometa normalan ulazak i izlazak građana u zgradu koji su prolazeći pored njega negodovali. Bajo Zdenko je odbio da postupi po tom naređenju, nakon čega su službenici ponovili naređenje upozorivši ga da će upotrebiti sredstva prinude u cilju sprovođenja službene radnje to jest obezbeđenja uslova za normalno odvijanje javnog reda i mira. I ovo naređenje Bajo je eksplicitno ignorisao pa su službenici primjenili sredstva prinude, fizičku snagu na taj način što ga je Mičić svojom desnom rukom uhvatio za njegovu lijevu nadlakticu a Čavić Zoran svojom lijevom rukom uhvatio za njegovu desnu nadlakticu i na taj način ga sveli na trotoar ispred stepeništa suda kojom prilikom Bajo nije pružao otpor tako da nije bilo fizičkih posljedica po njegovo zdravlje.
Paralelno sa izvršavanjem ovih zadataka navedeni službenici su odmah po uočavanju predmetnog prekršaja, telefonom obavijestili nadležnu policijsku stanicu Bijeljina, čiji radnici Stokić Miroslav i Minić Dejan su u međuvremenu došli na lice mjesta, lično se uvjerivši u napred opisano te potom istog preuzeli u cilju daljeg Prekršajnog sankcionisanja, odnosno njegovog lišenja slobode i privođenje sudiji za prekršaje, obzirom da isti u nekoliko navrata počinio i nastavlja sa vršenjem izvrsnog prekršaja. Iz svega iznijetog mišljenja smo da je Zdenko Bajo počinio prekršaj čl. 7, 8 i 24 zakona o javnom redu i miru, kažnjivo po istim članovima. Pored toga mišljenja smo da su ispunjeni uslovi čl. 7 stav 1. zakona o prekršajima da se isto lice odmah privede sudiji za prekršaje obzirom da neprekidno ponavlja činjenje istovrsnog prekršaja. Takođe mišljenja smo da je ovakvo ponašanje lica moguće samo pod dejstvom narkotika ili nekog psihičkog poremećaja te stoga predlažemo da sud razmotri mogućnost iz člana 21 stav 1 koja se odnosi na liječenje od zavisnosti kako je to navedeno u zakonu o prekršajima RS-e."
Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik.
NASTAVIĆE SE...
Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 12 Mart, 2016 | read_nums (131)
Želim ukazati sudu da sam prethodnih godina imao određene dokaze i činjenice koje nisu sadržane niti istraživane ni u tom ni u bilo kom drugom predmetu i stoga sam i predložio ovom sudu dokaze o tome. Radi se recimo o oštećenju tuđe stvari za koje je tužena godinama tvrdila da je obrađivano u navedenom predmetu a što sam ja dokazao da nije istina. To je i sasvim drugu krivično djelo s jedne strane, a sa druge strane bi bio novi dokaz za već navedeni spis. Osim toga materijal o izvršenom krijumčarenju u Bobar grupu bi takođe bio dokaz za drugo krivično djelo o čemu tužena nije vodila nikakvu istragu.

GLAVNA RASPRAVA 80 0P 056780 14 P 02.03.2016. UVOD

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE

Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
OD SUDA PRISUTNI
SUDIJA: Vakičić Željka
ZAPISNIČAR: Manuela Kiš

PRAVNA STVAR
TUŽITELJ: Zdenko Bajo
TUŽENI: Republika Srpska
RADI: naknada štete

Započeto u 11:00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
- za tužitelja pristupio lično
- za tuženog: nije pristupio niko uredno je obaviještena o današnjem ročištu.
Tužitelj predlaže a vezano za odsustvo uredno obaviještene tužene: da sud održi raspravu u odsustvu uredno obaviještene tužene, a sud da ću današnju raspravu iskoristiti za dokazivanje kršenja svojih prava, uz ranije predate prijedloge za nove dokaze.
Sud donosi
R J E Š E NJ E
Otvara se glavna rasprava
Sud obavještava tužitelja da je sud dana 01.03.2016. godine dobio Odluku Okružnog suda u Bijeljini - Rješenje vezano za žalbu tužitelja na rješenje ovog suda o prijedlogu tužitelja za određivanje mjere obezbjeđenja, te sud primjerak ovog rješenja daje izravno tužitelju.
Sud konstatuje da je tužitelju ukazao na obavezu da isključi mobilni telefon, na šta isti izjavi da je isključio.
U uvodnom izlaganju tužitelj izjavljuje: da ostaje kod uređenog tužbenog zahtjeva i kod svih dosadašnjih kako usmenih tako i pismenih navoda. Obzirom, da sam od prošle održane glavne rasprave 06.10.2015. godine pa do današnjeg dana u međuvremenu u pismenim podnescima predlagao nove dokaze do kojih sam dolazio u međuvremenu, svjestan sam da sud o izvođenju ovih dokaza tek treba da odluči da li iste prihvata ili ne, ali ukazujem sudu da sam pored već predatih dokaza pribavio još nekoliko dokaza - novih dokaza koje bi takođe da predložim ovim putem kako bi sud mogao da odluči i o njima da li ih prihvata ili ne. Ja ovim putem želim da obavijestim sud da se pred Osnovnim sudom u Zvorniku vodi parnica po mojoj tužbi protiv Republike Srpske vezano za kršenje mojih prava pred Osnovnim sudom u Bijeljini u pranici 80 0 P 039221 12 P, te smatram da sam po zakonu obavezan da obavijestim sud o tome pošto sadrži iste teme koje sam već izvodio u dokaznom postupku na ovom suđenju.
Na upit suda da li se radi o istom tužbenom zahtjevu kao u ovom predmetu tužitelj izjavi da nisu isti ali su u pitanju događaji za koje sam već u ovom postupku izvodio i obrazlagao dokaze, te predajem sudu Rješenje koje sam pominjao kojim mi je naloženo uređenje tužbe u tom predmetu, ujedno ovo bi bio i ne toliko bitan ali u svakom slučaju prijedlog dokaza, te pored ovog dokaza predlažem i sledeće dokaze: dokument naslovljen kao Naredba o nesprovodenju istrage donijeta od strane OT u Banja Luci br. T 13 OKTP 000295558 16 od 10.02.2016. godine, a obzirom da sam kao jedan od novih dokaza ranije u spis već predao krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika, ovaj dokaz je odluka povodom te krivične prijave o nesprovođenju istrage po krivičnom djelu napad na ustavno uređenje te smatram da u takvim lokolnostima uopšte nije moguće nikakvo pravično sudenje, sledeći dokaz je dokaz naslovljen kao podnesak upućen Predsjedniku Osnovnog suda u Bijeljini u kom podnesku navodim da predlažem ovom sudu i Pravobranilaštvu da kopiraju ovaj spis i u kom sam izvodio dokaze teških krivičnih djela te da tu kopiju dostave SIPI i Tužilaštvu BIH, i sledeći dokaz koji predlažem je odgovor Osnovnog suda u Bijeljini na moj prethodni podnesak a odgovor je od datuma 15.02.2016. godine, te stavljam akcenat na poslednji pasus ovog odgovora u kom sud navodi da ne dostavlja svoje predmete na uvid drugim organima po službenoj dužnosti nego na zahtjev nadležnog organa u skladu sa pravilima koja su propisana zakonom odnosno Pravilnikom o unutrašnjem sudskom poslovanju, te smatram da sam pogrešno shvaćen jer ja nisam predložio da se pošalje original spisa već smatram da se u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku član „obaveza prijavljivanja krivičnog djela“ dostavi kopija dokaza nadležnom organu te taj prijedlog upućujem i sada sudu, dakle smatram da je svako službeno lice dužno da dostavi dokaze o krivičnom djelu nadležnim organima, te primjerke naprijed navedenih dokaza dostavljam sudu u dovoljnom broju primjeraka.
Imajući u vidu da je tužitelj od održavanja prošlog ročišta koje je održano dana 06.10.2015. godine pa do današnjeg dana predlagao u pismenim podnescima sprovođenje novih dokaza do kojih je kako je tužitelj naveo u međuvremenu došao i to u pismenim podnescima od 10.11.2015., 07.12.2015.. 29.01.2016. te i nove dokaze koje je predložio i iznio na današnjem ročištu a obzirom da sud shodno odredbama člana 81. ZPP-a o sprovođenju dokaza odlučuje na pripremnom ročištu, te da se predmetni postupak nalazi u fazi glavne rasprave i to u fazi obrazlaganja materijalnih dokaza koja glavna rasprava je više puta odgađana radi zakazivanja nastavaka iste upravo zbog obrazlaganja dokaznog fonda materijalnih dokaza od strane tužitelja, te obzirom i da se predmetni tužbeni zahtjev odnosi na određene vremenske periode kako je to tužitelj u istom i naveo sud donosi
RJEŠENJE
Ne prihvata se prijedlog tužitelja da se u dokazni fond uvrste novi dokazi.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Tužitelj nakon toga izjavljuje: tražim od suda da mi se dozvoli da ukažem na povredu prava na pravično suđenje tokom ovog postupka što je bitno za nastavak pravne brobe pred sudom u Strazburu, te ukoliko sud mi ne dozvoli da ukažem na ta kršenja dovoljno je da i ta zabrana uđe u zapisnik. Sud neka donese odluku.
Na upit suda u čemu smatra da je ovaj sud tokom ovog postupka prekršio njegova prava isti izjavi da se to ogleda u sledećem: išao bi hronološki. Bitno je da ukažem da odgovor ili odgovori tužene ne sadrže prema zakonu propisane elemente, razloge i činjenice što sud uopšte nije utvrdio ni jedan razlog ni jednu činjenicu, a takav navodni odgovor je prihvaćen što je direktno kršenje mojih prava, podsjećam sud da je prema članu 7. stav 2. obavezan da odlučuje samo o dokazima koje su stranke iznijele i ne može u svojoj presudi da koristi nikakve elemente i činjenice koje nisu dokazivane na raspravama. Dozvoljavam da je u pitanju greška i pozivam sud da provjeri da li je u bilo kom odgovoru tužene postoje razlozi i činjenice zbog kojih se osporava tužba, te ako utvrdi da ne postoje da postupi u skladu sa zakonom, član 73. 336, i 182.. Želim da kažem još nešto: u skladu sa članom 10. ukoliko sud utvrdi da postoji makar jedan razlog i jedna činjenica ja prestajem sa izvođenjem svojih dokaza i ostavljam sudu da donese odluku na osnovu do sada izvedenih dokaza kako bih sudu uštedio vrijeme.

Sud konstatuje da je tužena u odgovoru na tužbu od 27.05.2014. godine istakla da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda istaknutih u predmetu 39222 te dalje navodi da dakle osporavaju osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističu i prigovor zastare potraživanja te predlažu uvid u spise 39976 i 34147 u sklopu sprovođenja dokaznog postupka, kao i da se tužbeni zahtjev u cjelosti odbije kao neosnovan.
Tužitelj izjavljuje: dalje smatram da su moja prava prekršena neprihvatanjem pojedinih dokaza vezano za predmet - temu. Skrećem pažnju da su neka od prava koja sam naveo u tužbenom zahtjevu koja su prekršena, prava na podnošenje krivične prijave, prava na pristup informacijama, prava garantovana a koja sam naveo u dopunjenom i preinačenom tužbenom zahtjevu, prekršena i da se i dalje krše te da postoji izvjesni kontinuitet u kršenju prava. Dakle, ja ne tražim svojim tužbenim zahtjevom da sud presuđuje i odlučuje o ispravnosti bilo koje odluke organa tužene, pa ni u predmetu KTA 596/09. Želim ukazati sudu da sam prethodnih godina imao određene dokaze i činjenice koje nisu sadržane niti istraživane ni u tom ni u bilo kom drugom predmetu i stoga sam i predložio ovom sudu dokaze o tome. Radi se recimo o oštećenju tuđe stvari za koje je tužena godinama tvrdila da je obrađivano u navedenom predmetu a što sam ja dokazao da nije istina. To je i sasvim drugu krivično djelo s jedne strane, a sa druge strane bi bio novi dokaz za već navedeni spis. Osim toga materijal o izvršenom krijumčarenju bi takođe bio dokaz za drugo krivično djelo o čemu tužena nije vodila nikakvu istragu. Nije dužnost ovog suda da utvrduje da li je krijumčarenje zaista izvršeno niti čak da li sam ja to sve izmislio ili falsifikovao što je takođe moguće, nego samo da konstatuje da sam ja u prethodnih pet godina više stotina puta dolazio sa tvrdnjama usmenim i pismenim da imam dokaze o novim krivičnim djelima i nove dokaze za već formiran predmet a konstatno sam sprečavan da u skladu sa zakonom usmeno na zapisnik, podnesem krivičnu prijavu i ukažem tužilaštvu da se radi o drugim krivičnim djelima i novim dokazima u već vođenoj istrazi, što su oni uporno odbijali da shvate. Moja tužba se ne zasniva na duševnoj boli zbog pogibije djevojčice Ivone Bajo što nikada ni u jednoj tužbi nisam tvrdio a ovaj sud je to već lažno predstavio u parnici protiv AD „Univerzal“, čak falsifikujući i pomenuti spis.
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
NASTAVIĆE SE...
Sudija : Željka Vakičić
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 10 Mart, 2016 | read_nums (152)
Ovo je samo manji dio dokaza da su pojedini inspektori i okružni tužioci, (Marković Stjepanović, Kovačević itd) smišljeno predstavili ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo kao pad sa bicikla, sakrivši materijalni dokaz ubistva i prikrivši sve unutrašnje povrede od vještaka trasologa a sa ciljem da prikriju krijumčarenje u Bobar grupi, pranje novca narko mafije i pljačku stotina miliona maraka preko te zločinačke organizacije a što je danas opšte poznata činjenica...

KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV INSPEKTORA I TUŽILACA

za više krivičnih djela  
Veza : Pljačka i pranje stotina miliona KM preko Bobar grupe
Prvi prilog ove prijave je dokument Osnovnog suda u Bijeljini "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" u kome je evidentirano krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari".
U pitanju je dječji ruksak koji je osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo nosila preko ramena dana 23.07.2009. na ulazu u AD Univerzal, u trenutku kada je zadobila smrtonosnu ubodnu ranu sa lijeve na desnu stranu grudnog koša duboku desetak centimetara a istovremeno u krug te firme iz sastava Bobar grupe, kamion 669-K-434 dovozi švercovanu robu iz Federacije BIH, vjerovatno narkotike. Iz priloga "Odgovori OT i CJB Bijeljina" vidljivo je da takozvani istražni organi u oktobru odnosno novembru 2015-te, cijelih 6 godina kasnije navodno NEMAJU POJMA o tome i upućuju odnosno svaljuju odgovornost jedni na druge.
Poslije preuzimanja predmeta iz sudskog depoa načinio sam više fotografija od kojih šaljem nekoliko u prilogu "Dokazni predmeti" na kojima se vidi dvostruko presjecanje kaiša na ruksaku, dio nedostaje a ostatak je zamrljan nekim hemijskim sredstvom te polomljena vođica rajfešlusa i ovo sve NISU VIDJELI "eksperti" iz policije i tužilaštva.
Ali iz OT Bijeljina sugerišu da se obratim i Osnovnom sudu u Bijeljini, možda smatrajući da je do oštećenja došlo naknadno poslije smještaja u depo, što sam ja i učinio ali objašnjenje nisam dobio. Taj odgovor ne prilažem jer imam dokaz da je predmet oštećen prije predaje sudu, što se vidi na prilogu "Fotosi ruksaka" koji su sačinili policija i tužilaštvo neposredno poslije uklanjanja sa mjesta zločina. Na snimku broj 9 je jasno vidljivo presjecanje ali u komentaru ispod slike nema ni pomena o tome a na oba snimka su udareni pečati.
Podvlačim da se radi o materijalnom dokazu koji je bio na osmogodišnjem djetetu smtrno probodenom nekim predmetom a inspektori i okružni tužilac to nikada nisu pomenuli niti u jednom dokumentu a danas nemaju pojma o tome. No da li se tu radi o grešci, nepažnji, nesavjesnom radu u službi ili zloupotrebi službenog položaja da bi se prikrilo ubistvo odgovor može dati prilog "Zahtjevi za OT i CJB" iz februara i marta 2011-te na koje nikada nije odgovoreno. Ni na više drugih zahtjeva kasnije predatih po istom osnovu nikada nije odgovoreno, sve do sada kada ni MUP ni OT Bjeljina ne znaju ništa o tome i upućuju jedni na druge.
Ali nije prvi zahtjev bio 2011. nego još godinu dana ranije za šta je dokaz "Zahtjev za informacije 11.02.2010." gdje je jasno opisano oštećenje predmeta, postavljeno pitanje o tome i ukazano na NOVI DOKAZ te izneseno predviđanje da će se koristiti raznorazne SMICALICE da bi se krivci izvukli iz kriminala u kome su uhvaćeni. I već 19.03.2010. pripadnici OT Bijeljina Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad, (u svojstvu građana) me lažno prijavljuju za "Ugrožavanje sigurnosti" otišavši u CJB Bijeljina kako bi usmeno i nezakonito izdejstvovali podnošenje zahtjeva za pretres i odnošenje računara sa dokazima njihovog kriminala te posebne istražne radnje. Načelnik kriminalističke policije kome su dali izjavu i koji je rukovodio akcijom nadzora je par mjeseci kasnije preminuo pod sumnjivim okolnostima samo 5 dana pošto sam mu dostavio dokaze o kriminalu inspektora i tužilaca, te je sahranjen po hitnom postupku bez autopsije.
Tek da se i to zna lažna prijava protiv mene je okončana NAREDBOM o nesprovođenju istrage T15 0 KT 0002365 10 od 14.12.2012. u OT Doboj, poslije 30 mjeseci razvlačenja za vrijeme kojih ne samo da nisu uspjeli da nađu neki dokaz za prijavljeno djelo, nego ni za bilo koje drugo od mog rođenja do tada a nisu uspjeli ni da me likvidiraju što je pokušavano.
Osim toga kriminalci iz OT Bijeljina su godinama zabranjivali pristup svim srodnicima ubijene djevojčice a dio njihovih gestapovskih metoda se razotkrio naredbom suda da se dostavi dokumentacija za potrebe sudskog postupka. Naredni prilog je takozvano izjašnjenje tužioca Danice Stjepanović od 15.01.2015. no ovdje je greškom upisana 2013. godina, što se vidi i iz datuma akta koji se pominje od 20.06.2014.
Prvo skrećem pažnju na dokument IT-3/10 od 05.02.2010. inače objavljenog na sajtu tužilaštva a iz njega se vidi da poslije "istrage" o slučaju pogibije osmogodišnje djevojčice tužilaštvo ni jednom riječju ne pominje nestali dječji ruksak sa lica mjesta, ni kako je došlo do presijecanja, ni gdje je nestao dio ni zašto je zamrljan hemijskim sredstvom, niti ko je to učinio.
Takođe nema nijedne riječi o krijumčarenju bilo čega u firmu Univerzal a ni objašnjenja o unutrašnjim povredama koje su konstatovane obdukcijom.
Iznosi se samo tvrdnja da je djevojčica pala sa bicikla, nabola se na žicu od korpe i tako zadobila smrtonosnu ranu a kako su nastali tragovi krvi odnosno krvave mrlje cijelih 15 m prije tog pada niko nije uspio da objasni. Naprotiv iznosi se tvrdnja vještaka trasologa da je do povrede došlo nekoliko metara prije prvog traga krvi te da su krvave mrlje nastale dok je djevojčica hodala ili koračala a kako je onda tek poslije toga pala, naravno niko nije dao logično objašnjenje. Prema ovoj besmislici tužioca, djevojčica je prvo počela da krvari a tek poslije je pala i zadobila ranu koja je uzrokovala iskašljavanje te krvi - ZAISTA NEVIĐENA SRAMOTA TUŽILAŠTVA...
U narednih nekoliko mjeseci iako sam pod neviđenim terorom i pritiscima uspijevam saznati da je dječji ruksak, materijalni dokaz sa mjesta zločina uklonio portir Bobar grupe Sofrenić Blagiša tako da dana 24.06.2010. podnosim protiv njega krivičnu prijavu i nagovještavam da ću dostaviti druge dokaze vezano za krijumčaranje u narednim danima.
Ali svaki pokušaj razgovora sa tužiocem i ukazivanje na nove dokaze se sprečava, zabranjuje se pristup tužilaštvu i preko sudske policije lažno saopštava da Okružno tužilaštvo u Bijeljini nije nadležno za taj slučaj. Dokaz za to je službena zabilješka sudske policije 1419/10 od 10.08.2010. gdje je to navedeno na drugoj strani. Iz same zabilješke je vidljivo da su majku ubijene djevojčice i mene uhapsili pri pokušaju da dostavimo dokaze o ubistvu djevojčice pri tome lažući kako nisu nadležni.
Pošto sam bio siguran da je u pitanju gnusna laž, u dogovoru sa sestrom odlučili smo da insistiramo da nam se omogući podnošenje krivične prijave usmeno na zapisnik i dostava dokaza ili da ako nam se to zabrani odbijemo naredbu da se udaljimo, kako bismo zatražili zaštitu Prekršajnog suda, odnosno da danas imamo dokaz šta smo sve pokušavali da uradimo, kako bi dostavili dokaze o kriminalu a da su okružni tužioci sve to sprečavali kako bi prikrili ubistvo, krijumčarenje i pljačku stotina miliona maraka preko Bobar grupe.
Iz iste zabilješke se vidi da sam petnest dana poslije predavanja krivične prijave protiv portira dana 08.07.2010. pokušao dostaviti dodatne dokaze o krijumčarenju što je spriječeno od strane istog kriminalca Gruhonjić Muhameda, koji me prijavio lažno, nekoliko mjeseci ranije.
Iako je naredio da izađem ja sam to odbio i sjeo na klupu kako bi isprovocirao pisanje službene zabilješke sudske policije o tom događaju, da bih jednog dana imao dokaze šta se sve dešavalo i koje sve saučestvovao u prikrivanju neviđenog kriminala. Naredni dokaz je službena zabilješke tužioca Danice Stjepanović od 06.08.2010. a vidljivo je da je načinjena 4 dana prije nego što smo sestra i ja spriječeni u ostvarenju garantovanih prava i uhapšeni.
Iako sam u krivičnoj prijavi jasno opisao oštećenje torbe odnosno ruksaka i učešće portira u njegovom uklanjanju ovdje tužilac iznosi stav da nije učinio nijedno krivično djelo ali umjesto da nam se ova odluka preda u skladu sa zakonom u roku od 3 dana ili bar onda kada smo dolazili, kako sam već dokazao tada smo obmanjivati i uhapšeni a okružni tužilac je samo par dana ranije donijela odluku upravo za predmet za koji navodno nije bila nadležna.
Ističem da se ovdje nije radilo o nekom glogovom kolcu sa međe između dva posjeda nego o materijalnom dokazu skinutog sa osmogodišnje djevojčice koja je ubijena i sve je ovo dakle smišljeno izvršeno kako bi se to ubistvo prikrilo i predstavilo kao nesrećan slučaj a svi pripadnici porodice su godinama izbacivani i tjerani kao stoka da ne bi dostavili nove dokaze i dobili druge podatke koje su tražili.
Majka ubijene djevojčice, moja sestra gospođa Bollin je čak bila sklona i povjerovati u tu laž, te sam je savjetovao da telefonom pozove Okružno tužilaštvo u Doboju, poslije čega je lično glavni okružni tužilac saopštio da OT Doboj nije i nikada nije bilo nadležno za slučaj ubistva Ivone Bajo.
Narednih mjeseci sam skoro svakodnevno dolazio u Okružno tužilaštvo u Bijeljini i pokušavao da podnesem krivičnu prijavu usmeno na zapisnik u čemu sam konstantno sprečavan ali je sve to dovelo do toga da je sudska policija zapamtila te događaje i o tome sačinjavala zabilješke. Na kraju sam ipak odlučio da dopunim krivičnu prijavu odnosno podnesem pismeno protiv pravnog lica AD Univerzal, što se desilo 02.12.2010.
U toj prijavi sam takođe detaljno opisao oštećenje tuđe stvari i podvukao podebljanim slovima citiram da je portir lagao da je uklonio kostim i torbu, da je kaiš presječen, da su tragovi oprani sa njega i da su, kako torba tako i podaci o unutrašnjim povredama sakriveni od vještaka čije je mišljenje traženo. Na kraju sam istakao da imam o svemu mnogo više podataka te sugerisao da tužilac koji bude obrađivao ovu prijavu obavi razgovor sa mnom vezano za te detalje.
Svaki moj pokušaj da dođem do bilo kakvih podataka, bilo usmeno, bilo pismenim zahtjevima vezano za ove prijave je sprečavan i ignorisan a odluke tužioca po ovom slučaju su se pojavile tek 2015. naredbom osnovnog suda u Bijeljini.
Naredni dokaz je službena zabilješka od 22.10.2010. okružnog tužioca Danice Stjepanović u kojoj se tvrdi kako je navodno izdata naredba da se nastavi sa provjerama i prikupljanjem informacija koje se odnose na navedeni događaj što je gnusna laž jer ne samo da niko nikada nije pokušao doći do neke informacije od mene, nego mi je konstantno, sve do danas zabranjen pristup u Okružno tužilaštvo u Bijeljini.
Slijedeća službena zabilješka nosi datum od 31.01.2011. i predstavlja reakciju odnosno odluku na moju krivičnu prijavu protiv AD Univerzal u Bijeljini. I u ovoj zabilješki se tvrdi da portir Sofrenić i AD Univerzal, navodno nisu izvršioci nijednog krivičnog djela. Sve se završava rečenicom citiram: "tužilaštvu nisu dostavljene nove činjenice već se radi o činjenicama o kojima je već ranije odlučeno to jest koje su ranije razmatrane".
Ponovo nema ni jedne riječi objašnjenja ili bilo kakvog komentara o oštećenju dječjeg ruksaka a kako je danas vidljivo 2015-te i tužilaštvo i policija priznaju da ne znaju kako je do toga došlo, što nedvosmisleno znači da je taj dječji ruksak i novi dokaz za konkretan događaj i istragu te je tužilac bila dužna još tada da pokrene istražne radnje što je ista odbila i nastavila sa prikrivanjem milionske pljačke.
Narodni dokaz je službena zabilješka od 21.03.2014. tužioca Mire Medić a u njoj se navodi da sam 23.01.2014. podnio krivičnu prijavu protiv Sofrenić Blagiše i AD Univerzal što je neviđena besmislica. Radilo se o običnom podnesku u kome tražim objašnjenje za moje krivične prijave iz 2010. U njemu sam samo pominjao teme iz tih krivičnih prijava ali nisam dostavljao nikakve dokaze niti sam taj dokument naslovio kao krivična prijava ali zanimljivo je da na kraju te zabilješke tužilac ističe da podnosilac prijave Zdenko Bajo neće se pismeno obavještavati što je obavezno zakonom tako da proizilazi kako su od 2010. do 2014. donesene 3 odluke o kojima sam morao biti pismeno obaviješten ali su iste sakrivene od mene kako ne bih mogao reagovati ni na koji način.
Naredni dokaz je dokument A-616/13 od 11.11.2013. u kome glavni okružni tužilac obavještava VSTV-e po mojoj pritužbi i kaže između ostalog da ja stalno podnosim krivične prijave navodeći iste počinioce po više puta te da bi bilo besmisleno donositi naredbe o nespovođenju istrage s obzirom kako kaže da u ovim novim prijavama nema novih činjenica i dodaje citiram "bez obzira na sve svaki put tužilac provjerava da li ima novih dokaza ili činjenica i ako nema tada sačinjava službene zabilješke.
Da je ova tvrdnja lažna jasno je iz prvog dokumenta na koji sam skrenuo pažnju u kome Okružno tužilaštvo priznaje da nema pojma kako je došlo do oštećenja tuđe stvari a cijelo vrijeme su u prethodnom periodu šablonski opisivali kako se radi o istim činjenicama i dokazima ne konkretizujući ni jedan od tih dokaza a posebno ne objašnjavajući ko je presjekao kaiš i uklonio ga za mjesta zločina.
I naredni dokaz A-326/12 je dopis glavnog tužioca VSTV-u sačinjen 15.11.2012. Ovaj dokaz je važan zbog toga što se priznaje da je isti izdao naredbu da se ne dozvoli pristup Baji Zdenku a ustvari ta naredba se odnosila na sve srodnike ubijene djevojčice.
Takođe skrećem pažnju na laž kako su citiram "neki od tužilaca obavljali razgovor sa članovima porodice i više puta" a već sam izveo dokaz da su nam umjesto da razgovaraju sa nama i evidentiraju krivične prijave, konstantno pričali laži da nisu nadležni te nalagali sudskoj policiji da nas hapsi.
Takođe se iznosi stav da sam podnosio više krivičnih prijava protiv okružnih tužilaca koje su kao sve bile neosnovane. Ovde ću ukazati na Neredbu KTA-ST-122/10 od 20.01.2011. gdje g. Mahamut Švraka, donosi odluku o nesprovođenju istrage sa obrazloženjem da nisu dostavljeni dokazi da je torba presječena i oprana benzinom te da postoje unutrašnje povrede koje sam opisao. Svaki moj pokušaj da u OT Bijeljina dođem do tih fotografija je sprečavan 2,5 godine, sve do 05.09.2012.g kada sam uhapšen i zadržan u pritvoru 12 sati. Tek posle toga sam dobio snimke. Vezano za ovaj dokaz bitno je istaći da je predsjednik RS tri dana pošto sam dostavio fotografije torbe javno zaprijetio ukidanjem Specijalnog tužilaštva.
S obzirom da sada postoji dokaz o oštećenju dječjeg ruksaka i prikrivanju tog materijalnog dokaza od strane Stjepanović Danice, to je on novi dokaz i u ovom predmetu, koji je kako sam obavješten prebačen u nadležnost OT Bijeljina koje se i tereti za krivična djela što je skandalozno. Svi navedeni dokazi se nalaze u digitalnom obliku na disku u prilogu, kao i izjave svih svjedoka iz kojih izdvajam djelove koji dokazuju krijumčarenje i sprečavanje dokazivanja ubistva:
"1. Iz izjave datoj tužiocu dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) Kešmer Mirsad na dnu strane 4. izjavljuje da su dovezli 4 paketa robe prilikom isporuke 23.07.2009. godine. 2. Moco Nedžad suvozač dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) u svojoj izjavi na strani 5 redovi 6 i 7 kaže da su bila 3 do 4 paketa robe. 3. Tadašnji direktor A.D Univerzal Lazarević Zlatan dana 11.08.2009. godine (Kta- 596/09) u svojoj izjavi na strani 3, pri dnu opisuje da je sutradan magacioner raspakovao samo paket. 4. Ni tog dana kad je dovezena roba 23.07.2009. godine a ni narednih dana pa čak ni prilikom izjave datoj u CJB Bijeljina (28.07.2009. godine), portir Sofrenić ne pominje kamion niti dovezenu robu odnosno prikriva njihovo postojanje. 5. Podatke o dolasku kamiona i dovezenoj robi otkrila je porodica Bajo, što je opisala Budimka Bajo Bollin u izjavi dana 11.08.2009. godine (Kta-596/09) na strani 7. drugi stubac. 6. Portir Sofrenić je prvobitno opisivao da je lično vidio dana 23.07.2009. godine djevojčicu Ivonu Bajo kako se kreće ulicom i krvari prije mjesta gdje je pala, što odgovara i slikama lica mjesta a potvrdio je u izjavi datoj MUP-u da je bilo više mrlja krvi dok je prilazio djevojčici, što jasno ukazuje da je povređena prije tog mjesta gdje je ležala. 7. Pošto je porodica Bajo prenijela njegovu izjavu, isti mjenja verziju događaja i prvo 28.07.2009. godine negira da je vidio kretanje djevojčice ne pominjući dolazak kamiona iako je pitan da li ima nešto bitno, dok se posle otkrivanja pomenutog vozila ispostavlja da je lično pomogao njihovom bjegstvu sa lica mjesta (izjava Dušanke Filipović 10.08.2009. godine na strani 4.). 8. Krajem maja 2010. godine portir Sofrenić u telefonskom razgovoru sa zastupnikom gospođe Bollin (audio zapis dostavljen ranije u OT Bijeljina na disku), opisuje da je uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina. Radi se o torbi dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a većina ostatka je oprana jakim hemijskim sredstvom (fotografije takođe dostavljene u OT Bijeljina)."
Ovo je samo manji dio dokaza da su pojedini inspektori i okružni tužioci, (Marković Stjepanović, Kovačević itd) smišljeno predstavili ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo kao pad sa bicikla, sakrivši materijalni dokaz ubistva i prikrivši sve unutrašnje povrede od vještaka trasologa a sa ciljem da prikriju krijumčarenje u Bobar grupi, pranje novca narko mafije i pljačku stotina miliona maraka preko te zločinačke organizacije a što je danas opšte poznata činjenica...

PRILOZI

Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)
Odgovori OT i CJB Bijeljina
Dokazni predmeti
Fotosi ruksaka
Zahtjevi za OT i CJB
Zahtjev za informacije 11.02.2010.
Izjasnjenje 13.01.2014.
IT-3/10
Prijava protiv Blagiše

Zabilješka 1419/10
Zabiljeska 06.08.2010.
Prijava protiv Univerzala
Zabiljeska 22.10.2010.
Zabiljeska 31.01.2011.
Zabiljeska 21.03.2014.
A-616/13
A-326/12
DISK

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo | 5 Mart, 2016 | read_nums (245)
Danas je opšte poznato da je Bobar grupa zločinačka organizacija koja je služila za pranje novca i pljačku depozita iz Bobar banke preko drugih firmi iz grupe među kojima je bio i AD Univerzal. Na osnovu svega navedenog iznosim osnovanu sumnju da je Bobar grupa dana 23.07.2009. vršila nelagalan promet narkotika ili druge robe tehnički neispravnim kamionom koji je usmrtio djevojčicu Ivonu Bajo i istovremeno presjekao kaiš na njenom ruksaku. Da bi prikrili krijumčerenje i odgovornost za ubistvo pripadnici Bobar grupe su uklonili materijalni dokaz sa mjesta zločina sa ciljem da se prikriju krivična djela ubistvo i krijumčarenje, odnosno promet narkotika. Dječji ruksak je trenutno u mom posjedu a imam i više drugih dokaza kriminala pripadnika Bobar grupe...

KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV BOBAR GRUPE

za više krivičnih djela

U prilogu ove krivične prijave je "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" od 15.04.2015. u kome je konstatovano oštećenje dječijeg ruksaka na način da je kaiš dvostruko presječen, veći dio nedostaje a ostatak je zamrljan nekim hemijskim sredstvom. Radi se o predmetu koji je u trenutku smrtonosnog povređivanja 23.07.2009. nosila preko ramena osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo. Prilog "Dokazni predmeti" sadrži nekoliko slika ruksaka na kojima je vidljivo presjecanje kaiša kao i to da je polomljena vođica rajfešlusa nekim jakim udarom.
Iz dokaza "Odgovor OT Bijeljina 26.10.2015." vidljivo je da tužilaštvo ne zna ništa o oštećenju ni kako je nastalo niti ko je odgovoran te upućuje da se za informacije o tome obratim Osnovnom sudu ili policiji, što sam i učinio. Iz Osnovnog suda je stigao odgovor bez objašnjenja, (080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015.) a iz CJB Bijeljina "12-02/1-230-1789/15" u kome se kaže da se za informacije obratim u OT Bijeljina. Na prilogu "Fotosi ruksaka" označeni brojevima 9 i 10 su dvije fotografije koje su načinjene prije odlaganja predmeta u sudski depo a na njima je vidljivo presječen kaiš a to nije opisano ispod slika. Iz svega proizilazi da je materijalni dokaz uklonjen sa smrtno ranjene djevojčice, fotografisan oštećen i smješten u sudski depo a da nijedan organ od CJB Bijeljina, OT Bijeljina do Osnovnog suda Bijeljini ne zna da je izvršeno krivično djelo "Sprečavanje dokazivanja" niti ko je isto izvršio.
No to neće uticati na razotkrivanje počinilaca s obzirom da sam ustanovio u razgovoru sa portirom AD Univerzal (iz Bobar grupe) Sofrenić Blagišom, da je isti lično uklonio dječji ruksak sa djevojčice prije dolaska policije o čemu imam audio snimak kao dokaz. Takođe sam ustanovio analizom izjava vozača koji su u AD Univerzal dovezli robu dana 23.07.2009. i direktora da su ostavljena 4 paketa neke robe dok je magacioner ujutru raspakovao samo paket.
Znači da su 3 paketa NEČEGA pod kontrolom portira nestala preko noći što ukazuje u najmanju ruku na krivično djelo "Poreska utaja" a s obzirom da je narko mafija Darka Šarića prala milionske iznose preko Bobar banke vrlo je vjerovatno da su se u paketima nalazili narkotici. Dokaz za to su izjave Moco Nedžada, Kešmer Mirsada i Lazarević Zlatana u spisu KTA-596/09.
Danas je opšte poznato da je Bobar grupa zločinačka organizacija koja je služila za pranje novca i pljačku depozita iz Bobar banke preko drugih firmi iz grupe među kojima je bio i AD Univerzal. Na osnovu svega navedenog iznosim osnovanu sumnju da je Bobar grupa dana 23.07.2009. vršila nelagalan promet narkotika ili druge robe tehnički neispravnim kamionom koji je usmrtio djevojčicu Ivonu Bajo i istovremeno presjekao kaiš na njenom ruksaku. Da bi prikrili krijumčerenje i odgovornost za ubistvo pripadnici Bobar grupe su uklonili materijalni dokaz sa mjesta zločina sa ciljem da se prikriju krivična djela ubistvo i krijumčarenje, odnosno promet narkotika. Dječji ruksak je trenutno u mom posjedu a imam i više drugih dokaza kriminala pripadnika Bobar grupe.

PRILOZI

Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)
Dokazni predmeti
Odgovor OT Bijeljina 26.10.2015.
Fotosi ruksaka

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

    My picture!

Kategorije

Arhiva