ČLANAK 572

RS je otuđila milijarde evra a samo preko Bobar banke čiji je suvlasnik 300 miliona KM, po zasad zvaničnim informacijama, tako da nema potrebe posebno dokazivati kako će lopovska banda koja krade stotine miliona maraka otuđiti i dokaze njenog kriminala...

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 056780 14 P	TUŽBA
Tužilac:	ZDENKO BAJO
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:	1000000 (jedan milion) KM

ŽALBA PO RJEŠENJU ZA SUDSKU MJERU OBEZBJEĐENJA

U ovom sporu ne postoji sudija niti sud kao nepristrasan arbitar nego je Osnovni sud u Bijeljini sastavni dio tužene RS a sudija pojedinac na njenom platnom spisku, nastupa kao zastupnik tužene, krši smišljeno zakon uprkos brojnim upozorenjima, čini krivična djela a sve sa ciljem da brojni zločini ostanu nekažnjeni te ću u nastavku sve radnje suda opisivati kao radnje tužene RS. OBRAZLOŽENJE ŽALBE1) Tužena RS dakle prvo citira ono što je traženo mjerama osiguranja te iznosi stav da nema osnova za izdavanje jer navodno nisu ispunjeni kumulativni uslovi iz člana 269. a u vezi sa članom 278 ZOPP-u. Slijedi rečenica koja je krajnje neprimjerena "Pod pretpostavkom da je eventualno ispunjen prvi uvjet tj. da je tužiteljevo pravo vjerojatno, nije ispunjen drugi uvjet".
Ovde dakle tužena tretira Ustav RS i garantovana prava kao neku pretpostavku, koju eto nije ni utvrđivala da li postoji ili ne nego mi navodno izlazi u susret time što bi se udostojila pretpostaviti da imam neko pravo. Podsjećam da je tužena RS dužna po 2 osnova vezano za pravo garantovano članom 23 Ustava RS da mi preda podatke koje je sakupljala o meni i to o računaru koji je odnijela po osnovu svojih gnusnih laži te dokumentaciju koju je prikupljala danonoćnim nadzorom nada mnom. Ja nisam došao na buvlju pijacu da se sa prodavcima pogađam oko svojih prava kao da je u pitanju neka roba, nego nastupam pred sudom sa argumentima, dokazima i zakonskim odredbama a sud je dužan da štiti ta prava, (član 5 ZOS-a) a ne da pomaže kriminalcima koji ta prava krše i otimaju.
2) Potom se opravdava tvrdnja da nije ispunjen drugi uvjet: "Postojanje opasnosti da će tužena spriječiti ostvarivanje potraživanja mora se posmatrati u funkciji postavljenog tužbenog zahtjeva. Postojanje opasnosti mora biti subjektivizirano, tako da se iz ponašanja tuženika može zaključiti da isti ima namjeru osujećenja potraživanja, a u konkretnoj situaciji tužitelj nije dokazao postojanje takve namjere tužene."
Ovo je očigledno jedna od šablonskih rečenica nekada davno napisana i podijeljena na nekom od seminara kako bi se koristila u zaštiti pljačke koja se vrši godinama. Ovo bi još i moglo imati smisla da je u pitanju 2010-ta godina ali sam sada u ovom postupku dokazao da tužena RS bezočno laže, kako nije nadležna za predmet KTA-596/09, nalaže sudskoj policiji da hapsi majku ubijene djevojčice Ivone i mene pišući tu laž i ne odgovarajući na pismene zahtijeve za pristup informacijama od čega potenciram pitanje o oštećenju privatnog vlasništva a jedna od tačaka iz tužbenog zahtijeva je to da se naredi prekidanje radnji kojima se povrjeđuju prava ličnosti tužitelja.
U prilogu ove žalbe je IT-38/15 od 26.10.2015. gdje se prvo piše gnusna laž da je dječiji ruksak izuzet prilikom vršenja uviđaja, (uklonio ga je portir Bobar grupe Sofrenić Blagiša, prije dolaska istražitelja) a onda se savjetuje da se za "pojašnjenje o oštećenjima na ruksaku obratimo policiji ili Osnovnom sudu u Bijeljini". I evo dakle poslije 6 godina OT Bijeljina čija je isključiva dužnost gonjenje počinilaca krivičnih dijela nedvosmisleno priznaje da nema pojma kako je došlo do "oštećenja tuđe stvari" te krivicu svaljuje na Osnovni sud. To je zahvalnost sudijama za višegodišnju pomoć koju su pružali u zaštiti kriminalcima iz OT Bijeljina.
U prilogu je i Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128) koji se pominje a na kome su konstatovana oštećenja, te nekoliko fotografija (Dokazni predmeti) na kojima se vide oštećenja. Ovo je samo jedan od primjera da je tužena RS, osujećivala potraživanja i to duže od 5 godina, dok nije nastupilo zastarijevanje krivičnog djela "Oštećenje tuđe stvari" ali nisu zastarjela druga važnija. Da sam se obraćao tuženoj godinama ranije po ovom osnovu naveo sam više dokaza u prijedlogu, čak iz februara 2010-te, te predložio kao dokaz kompletne spise, citiram iz prvog pasusa "Dokaz: Spis 80 0 P 056780 14 P, 80 0 P 043325 13 P2".
U oba predmeta postupala je ista sudija koja je odlučivala o mjeri osiguranja te joj je dokazni materijal dobro poznat no za drugostepeni sud izdvojiću zahtijeve iz 2011-te za OT Bijeljina i CJB Bijeljina od 25.02. i 04.03. koje prilažem skenirane na jednom listu a oba su usvojena i izvedena kao dokaz. Tekst je praktično identičan sa manjim varijacijama a ovde citiram onaj za policiju: "ZAHTIJEVAM DA MI SE KAO ZASTUPNIKU GOSPOĐE BUDIMKE BAJO OMOGUĆI UVID U DOKUMENTACIJU, U KOJOJ NADLEŽNI INSPEKTOR OPISUJE KAKO JE DOŠLO DO PRESJECANJA KAIŠA TORBE, KOJU JE UBIJENA DJEVOJČICA IVONA BAJO NOSILA PREKO RAMENA, GDJE JE NESTAO DIO I KO JE I ZAŠTO OPRAO VEĆI DIO OSTATKA KAIŠA, AKO JE TO UOPŠTE PRIMJEĆENO OD INSPEKTORA, KOJI TVRDI DA JE SVOJ POSAO RADIO PROFESIONALNO..."
Prošlo je 4 i po godine od tada, (od prvog takvog iz 2010-te preko 5 i po godina) a tužena nikada nije omogućila uvid ili dala bilo nikakav odgovor o oštećenju mog privatnog vlasništva nego me je prvo lažno prijavila za ugrožavanje sigurnosti, grupe kriminalaca odgovorne upravo za taj kriminal, izdala fašističku naredbu o zabrani pristupa svim srodnicima djeteta koje je ubila švercujući narkotike te potom u više stotina pokušaja sprečavala pristup i hapsila odbijajući uporno svako objašnjenje, a sada poslije svega iz OT Bijeljina kažu da oni o tome pojma nemaju. Samo to je dovoljno da dokaže postojanja drugog osnova za sudsku mjeru obezbjeđenja a na sve dodajem moje pravo garantovano članom 23 Ustava RS. U priklopljenom predmetu 80 0 P 043325 13 P2 je navedeno pod tačkom "2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS!" kao jedno od otetih prava čime sam diskriminisan. Tužena RS me je umjesto da preda traženi materijal, uhapsila tog dana, nezakonito držala u pritvoru, nije izvela pred sud u zakonskom roku od 12 sati a onda u pomenutoj tužbi za utvrđenje diskriminacije u svojoj presudi nije napisala nijednu jedinu riječ vezano za to oteto pravo. To je dokaz da tužena sprečava, otežava i onemogućava ostvarenje prava na sve načine pa i putem svojih sudova.
Jedino što tužena RS još nije uradila je da me veže za stub mučenja i bičuje da bi me odvratila od pokušaja ostvarenja garantovanog prava, tako da je tvrdnja tužene kako "tužitelj nije dokazao postojanje namjere tužene za osujećenja potraživanja" lišena svake logike a o moralu i zakonitosti da i ne govorim. Tužena je dakle koristeći se lažima 24.03.2010. odnijela računar na kome sam imao neprocijenjivo važan materijal, kako bi ga vještačila i poslije 5 i po godina neće da mi preda materijal o tome. Vrlo je vjerovatno da je hard disk bekapovan, (prekopiran) te se programski kod koji sam godinama kreirao nalazi negdje uskladišten a tužena RS odbija da se izjasni da li je ili nije pregledala taj računar i zašto ga je uopšte otimala ako nije imala namjeru ili nije sposobna vršiti vještačenje.
Drugi osnov još važniji je danonoćni nadzor koji je vršila putem MUP-a a izveo sam dokaz da je CJB Bijeljina dostavila podatke o tome u OT Bijeljina u dva navrata ("Odgovor CJB Bijeljina od 15.12.2010." usvojen u spis i izveden kao dokaz) a kako sam već dokazao tužena RS na sve načine sprečava ostvarenje garantovanog prava i u presudama svojih sudova je slijepa za Ustav i tačke tužbenog zahtijeva koje se toga tiču. Nema nikakve sumnje da je cilj tužene okončati ovu parnicu, bez nalaganja da se prekine sa povredama prava ličnosti kako bi došlo do zastarijevanja i po tom osnovu, te da se materijal prikupljan o meni sakrije ili uništi, preda plaćenim ubicama i slično jer je i prikupljan bez naredbe suda, (osim za podatke vezane za računar odnesen sudskom naredbom).
TUŽENA DAKLE NE DA IMA NAMJERU OSUJETITI POTRAŽIVANJA NEGO TO GODINAMA SISTEMATSKI SPROVODI.
3) Tvrdnja tužene RS "Osim toga sud ne vidi da postoji opasnost da bi bez usvajanja predložene mjere tužena mogla svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari što je potrebno da bude ispunjeno tačkom 2. kumulativnog uslova za određivanje mjere obezbjeđenja." je kako se vidi iz prethodne tačke besmislena jer je već uništila dječiji ruksak odnosno prikrivala njegovo oštećenje 5 godina te godinama krije materijal koji je prikupljala o meni i koji je vjerovatno dobro sakriven odnosno zvanično ne postoji. Tužena RS je otuđila milijarde evra a samo preko Bobar banke čiji je suvlasnik 300 miliona KM, po zasad zvaničnim informacijama, tako da nema potrebe posebno dokazivati kako će lopovska banda koja krade stotine miliona maraka otuđiti i dokaze njenog kriminala. Pa tužena je u priklopljenom predmetu prikrila falsifikat na koji sam ukazao "Rješenje prekršajnog suda 80 1 Pr 000 670 10 Pr" i to preko svog Pravobranilaštva i Osnovnog suda u Bijeljini, (dokaz "Osnovni sud 29.10.2015." u prilozima) i sve do danas štiti počinioce krivičnog djela i uz sve to sačinjava dokument u kome lažno tvrdi da sam ja dostavio taj falsifikat u spis a zašto i kako je nestao bez mog udjela i zbog čega nisam optužen kao falsifikator ostaje nejasno.
Skrećem prvo pažnju na treći pasus sa druge strane u kome stoji "U predmetu ovog suda se ne nalazi rješenje ovog suda broj 80 1 Pr 000 670 10 Pr, nego rješenje 80 1 Pr 000 670 10 Pžp". Na prvoj strani se vidi da sam ja dostavio 80 1 Pr 000 670 10 Pžp , (kao dokaz falsifikata) a falsifikat je priložila tužena RS, citiram sa prve strane dokumenta "U istom predmetu ovog suda postoji evidentirana radnja Pravobranilaštva RS, Sjedište zamjenika u Bijeljini, kojom dostavlja svoj podnesak od 11.12.2013. godine sa 28 priloga. U navedenom podnesku, u popisu priloga, pod stvakom 2., je navedeno rješenje broj 80 1 Pr 000 670 10 Pr". Ono što se ne vidi u ovom dokumentu je to da je prepiska između suda i pravobranilaštva kojom je izvedeno uklanjanje falsifikata, vršena u JEDNOM primjerku jer je tužena RS, smatrala da tako neću primjetiti njene namjere i kriminal koji vrši.
Tužena naravno ne vidi ("sud ne vidi") jer neće da vidi sopstveni kriminal ali zato "vidi" razloge i činjenice u "odgovoru" tužene RS na ovu tužbu, koji ne postoje, kao što ne postoji ništa zakonito u njenom radu i postupanju...
4) I na kraju, tužena RS navodi "ovaj uslov očigledno nije ispunjen jer nije jasno šta bi to bila „Imovina tužene koju bi ona mogla otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati", a u kontekstu predložene mjere obezbjeđenja". Ovde je jasno da se radi o materijalu koji sam tražio po pravu iz člana 23 Ustava RS a jasno sam to istakao u tačkama 1 i 4: "1. Zabranjuje se protivniku predlagača da otuđi, sakrije ili uništi dokumentaciju koju je prikupljala o predlagaču obezbjeđenja Zdenku Baji, sačinjenu po izuzimanju računara te nadzorom kretanja i komunikacija predlagača a sve po prijavi za "Ugrožavanje sigurnosti" od strane ovde tužene RS. 4. Naređuje se protivniku predlagača obezbjeđenja da u depozit Osnovnog suda u Bijeljini stavi dokumentaciju koju je prikupljala o predlagaču obezbjeđenja Zdenku Baji.
Obje ove tačke, tužena je prepisala u rješenju na koje ulažem žalbu a i dalje "ne vidi" i "nije joj jasno" koja je to imovina tužene koju bi mogla otuđiti ili prikriti.
TO JE NARAVNO MATERIJAL KOJI JE PRIKUPLJALA O MENI ODNOŠENJEM RAČUNARA I DANONOĆNIM NADZOROM A POSLIJE LAŽNE PRIJAVE PROTIV MENE ŠTO VIŠE I NIJE SAMO NJENA IMOVINA NEGO I MOJA PO ČLANU 23 USTAVA RS I TO SVAKI PAPIRIĆ KOJI JE SAČINILA...
5) Ostala je po strani usmena fašistička naredba koja se primjenjuje prema svim srodnicima ubijene djevojčice a donesena bez ikakvog suda i rasprave, bez prava na odbranu, bez uručivanja te naredbe u pismenom obliku i bez prava na žalbu što je kršenje, hronoliški prvo ZOUP-u a potom i prava garantovanog članom 16 Ustava RS, te je jasna namjera tužene RS da nastavi sa bezakonjem, kriminalom i gestapovskim metodama koje su i ranije primjenjivane ali sam ih ja razotkrio i objelodanio javnosti, tako da građani ubuduće znaju da ne mogu očekivati zaštitu svojih prava od sudova, nego naprotiv njihovo otimanje. Tačkama 3 i 4 traži se prekid diskriminacije i zabrana primjene jednog nesporno FAŠISTIČKOG tretmana uperenog protiv grupacije ljudi po osnovu srodstva sa djevojčicom Ivonom Bajo koju je tužena RS ubila prilikom šverca i evo sada je nesporno jasno (dokaz IT-38/15 od 26.10.2015. u prilozima), da je cilj te naredbe bio prikrivanje materijalnog dokaza ubistva, uklonjenog sa lica mjesta, za koji OT Bijeljina poslije 6 godina odbijanja da o tome kaže ijednu riječ, sada tvrdi da o krivičnom djelu "Oštećenje tuđe stvari" predmeta koji je tražila da se pohrani u sudski depo, "nema pojma" ni ko su izvršioci ni kako se to desilo.
To je naravno laž jer su materijalni dokaz ubistva smišljeno ulonili kriminalci, Sofrenić, Marković i Stjepanović, kako bi prikrili neposredno obavljeno krijumčarenje narkotika u tada nedodirljivoj a danas je opšte poznato zločinačkoj organizaciji mafijaškog režima Bobar grupi.

PRILOZI

IT-38/15 od 26.10.2015. Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128) Dokazni predmeti Zahtjevi za OT i CJB Osnovni sud 29.10.2015.

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

ČLANAK 571

Iz svega je jasno da je tužena RS, sakrila materijalni dokaz zločina i prikrila ubistvo Ivone Bajo, ćerke tužilje Bollin, da bi zataškala krijumčarenja i pljačku stotina miliona KM, koje je vršila godinama preko Bobar grupe a sve u stilu javnog priznanja pred kamerama, Glavnog republičkog tužioca RS "DA ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE" i Predsjednice suda BIH, da u zemlji djeluje PRAVOSUDNA MAFIJA.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 043324 13 P	TUŽBA
Tužilac:	BUDIMKA BAJO BOLLIN MAJKE JEVROSIME 20 / 76300 BIJELJINA
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA Pravobranilaštvo RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka
Vrijednost spora:	5300000 (pet miliona i tri stotine hiljada) KM

PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA 80 0 P 043324 13 P

Na osnovu člana 255 ZOPP-u, stavovi:
Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti:
6) ako stranka sazna za nove činjenice ili nade ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
5) ako je do odluke suda došlo zbog krivičnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe;
A vezano za Član 257. (1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to:
5) u slučaju iz člana 255. tačka 6. ovog zakona - od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.
4) u slučajevima iz člana 255. tač. 4. i 5. ovog zakona - od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični postupak ne može provesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti;
OBRAZLOŽENJEOd dana kada je drugostepeni sud svojim rješenjem potvrdio presudu Osnovnog suda u Bijeljini, a pogotovo od podnošenja tužbe, desilo se više događaja koji su povezani sa ovim postupkom i u potpunosti razotkrili pozadinu svega.
Prvo je došlo do suspenzije rada a potom i likvidacije Bobar banke zbog ogromnog manjka novca u depozitima. Potom je podignuta optužnica protiv nekoliko lica za utaju 10 miliona maraka i na kraju je saopšteno da je preko Bobar banke a uz pomoć uglavnom firmi iz Bobar grupe, opljačkano oko 300 miliona maraka.
U pitanju je kako legalan novac od uloga, tako i nelegalan, unesen na taj način da je narko i tajkunsko politička mafija preko Bobar banke, prala nezakonito stečena sredstva od krijumčarenja i drugih kriminalnih djelatnosti.
Veza između ovih mahinacija i parnice je firma AD Univerzal, koja je jedna od firmi preko kojih je izvlačen novac a na dan ubistva Ivone Bajo, vršeno je krijumčarenje u tu firmu. S obzirom da je vlasnik Bobar grupe, bio višegodišnji odbornik i poslanik tužene RS a bili su i u ortačkim vezama u Bobar banci, tužena Republika Srpska je smišljeno uklonila materijalni dokaz ubistva sa mjesta zločina i prikrila, kako taj kriminalni čin, tako i krijumčaranje, koje je vršila u saradnji sa s svojim poslovnim partnerom.
Tužena je dakle da bi prikrila krijumčarenje koje je izvršeno za vrijeme ubistva Ivone Bajo uklonila dječji ruksak koji je presječenog kaiša i držala ga u svom posjedu preko 5 godina, odbijajući da ustanovi kako je izvršeno krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari" a istovremeno je izdala usmenu naredbu o zabrani pristupa svim srodnicima ubijenog djeteta, kako ne bi mogli dobiti podatke koje su tražili, niti podnijeti krivične prijave usmeno na zapisnik na zakonom propisan način. Osim toga tokom cijele 2010. je gnusnim lažima, pokušavala obmanjivati tužilju i njenu porodicu, tvrdeći da OT Bijeljina nije nadležna, te su je čak uhapsili dana 10.08.2010.
U međuvremenu u parnici koja je u toku pred Osnovnim sudom u Bijeljini, (80 0 P 056780 14 P) između stranaka Zdenko Bajo i Republika Srpska, naredbom suda dostavljan je materijal iz Okružnog tužilaštva u Bijeljini među kojima je i službena zabilješka od 06.08.2010. gdje okružni tužilac Stjepanović Danica, postupa u predmetu za koji navodno nije bila nadležna i donosi odluku. Umjesto da se ta odluka preda tužilji, samo 4 dana kasnije kako je već istaknuto, tužena se služi gnusnim lažima i hapsi tužilju, držeći je satima u pritvoru bez ikakve potvrde o lišenje slobode te prvostepeno osuđuje.
Taj događaj je jedna od tema tužbenog zahtijeva, pa iako je drugostepeni sud obustavio postupak i preinačio odluku Prekršajnog suda o kažnjavanju tužilje, dana 22.12.2010. na tu Odluku je udaren pečat pravosnažnosti i djeljena je okolo od VSITV-a naniže kako bi se diskreditovala tužilja i opravdale fašističke metode OT Bijeljina kojima se zabranjuje pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo. Čak je taj falsifikat pokušala tužena RS da podmetne u parnici 80 0 P 043325 13 P 2 a kada je razotkrivena, dokaz krivičnog djela je uklonila sinhronizovanom akcijom Osnovnog suda u Bijeljini i PRS. Stoga se predlaže da se u ponovljenom postupku kao dokaz priklope, kompletan spis Okružnog tužilaštva u Bijeljini T14 0 KTA 0010617 14, predmet 80 0 P 043325 13 P 2 i 80 0 P 056780 14 P. Ali to su samo dopunski dokazi a sada slijedi materijal do koga se došlo u poslednjih nekoliko a manje od 30 dana.
Poslije višegodišnjih pokušaja tužilja je ipak 2015. uspjela izdejstvovati povrat stvari koje su uzete sa mjesta zločina ali je mrežasta korpa za koju je tužena Republika Srpska, tvrdila da je uzrok pogibije Ivone Bajo nestala i nikada nije vraćena tužilji, bez ikakvog objašnjenja te je tužilja pismenim zahtjevima zatražila odgovore od tužilaštva i osnovnog suda u Bijeljini. Slijedi popis dokumentacije sa podacima koji nisu bili poznati niti dostupni tužilji ranije a bili bi značajni za odluku suda:
Zahtjevi Osnovnom sudu 20.10.2015. Zahtjev za OT Bijeljina 20.10.2015. 080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015. IT-38-15 od 26.10.2015. Osnovni sud u Bijeljini je u dopisu 080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015. odobrio uvid i umnožavanje spisa 80 0 K 065167 15 Kpp, što je obavljeno dana 04.11.2015. te se iz tog spisa predlaže dokazni materijal:
Zahtjev za deponovanje 01.09.2009. Naredba za deponovanje 05.01.2010. Zapisnik o uvidu 21.01.2010. Dopis OT Bijeljina 03.02.2014. CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015. Fotosi ruksaka, Zabiljeska sudije 03.03.2015. Dopis OT Bijeljina 11.03.2015. Dopis OT Bijeljina 12.03.2015. Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128). Zabiljeska 06.08.2010.

---

Iz već usvojenog dokaznog materijala u parnici 80 0 P 043324 13 P2, vidljivo je da je tužilja pokušavala doći do odgovora o oštećenju privatnog vlasništva, (torbe odnosno ruksaka) te podnijeti krivične prijave za više krivičnih dijela, usmeno na zapisnik u skladu sa zakonom i dostaviti dokaze ali je u tome sprečavana godinama, što je išlo čak dotle da je lagana o nenadležnosti, što nije prepreka s obzirom da je OT Bijeljina obavezna evidentirati prijavu i o nadležnosti konsultovati Republičko tužilaštvo.
No sada se prije svega potenciraju materijalni dokazi, žičana korpa zatečena na mjestu, te dječiji ruksak koji je uklonjen sa mjesta zločina. U dopisu IT-38/15 od 26.10.2015. OT Bijeljina poslije punih 6 godina od ubistva Ivone Bajo pominje dječiji ruksak i to tako da je vidljivo kako navodno ne znaju ništa o tome te da se obratimo sudu i policiji. Osnovni sud takođe u svom odgovoru 080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015. ne zna ništa o tome. Važno je istaći da je isključivo tužilaštvo nadležno za gonjenje počinilaca krivičnih djela, rukovođenje istragom i podizanje optužnica a nisu policija i sud naredili zabranu svim srodnicima ubijene djevojčice nego upravo OT Bijeljina. No kako su svi skupa organi, odnosno institucije tužene RS, analizirajmo prvo materijal MUP-a i to "Zahtjev za deponovanje 01.09.2009." gdje je opisan dječiji ruksak ali bez oštećenja, dok je recimo u "Naredbi za deponovanje 05.01.2010." navedeno oštećenje žičane korpe. Iz svega bi se moglo zaključiti da je ruksak bio netaknut te da je odgovornost na Osnovnom sudu u Bijeljini koji je čuvao taj predmet no vidljivo je iz priloga "Fotosi ruksaka" koji je snimala policija da je isti oštećen a ni MUP-u ni OT Bijeljina nije palo na pamet da utvrđuje ko je odgovoran i zašto je predmet skinut sa ubijenog djeteta. Iako je to opisano u krivičnoj prijavi protiv portira Bobar grupe B.S. 24.06.2010, okružni tužilac Stjepanović nije htjela da pokrene istragu nego je izdata naredba da se zabrani pristup tužilji i svim srodnicima.
Tužilja je došla do saznanja o prikrivanju kriminala od strane OT Bijeljina neposredno po ubistvu djevojčice a da je tužena RS sakrila dokaz ubistva ustanovljeno je početkom 2010-te što se vidi iz priloga "Zapisnik o uvidu 21.01.2010." kada je fotografisan ruksak. Iako je odmah podnesen zahtijev za pristup informacijama, te više krivičnih prijava, čak sa imenom odgovorne osobe za uklanjanje dokaza, OT Bijeljina je prikrivala taj kriminal istovremeno terorišući tužilju i brutalno otimajući njena prava.
OT Bijeljina se međutim konstantno protivila tome da se predmeti vrate tužilji pod izgovorom da njen punomoćnik redovno podnosi krivične prijave kao da bi ih tužena istraživala, što se vidi iz priloga "Dopis OT Bijeljina 03.02.2014." i "Dopis OT Bijeljina 11.03.2015." Ali nevjerovatno već sutradan u prilogu "Dopis OT Bijeljina 12.03.2015." daje se saglasnost za povrat deponovanih predmeta, te se u ponovljenom postupku, predlaže saslušavanje u svojstvu svjedoka okružnog tužioca Stjepanović Danice da objasni dvije suprotne odluke u dva uzastopna dana i nepostupanje po prijavama vezanim za oštećenje ruksaka. Iz priloga "Zabiljeska sudije 03.03.2015." vidljivo je da je tražen povrat u vrijeme i za potrebe ove parnice dok je bila u toku ali da to nije učinjeno zbog neke administrativne greške.
Da je izgovor o nevraćanju predmeta zbog podnošenja prijava bila obična laž, dokaz je prilog "CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015." u kojoj je opisano oštećenja torbe ali OT Bijeljina iako nije nikada utvrdila i opisala ko je, kada, kako i zašto presjekao kaiš ruksaka i oprao ga nekim hemijskim sredstvom, samo mjesec dana kasnije daje saglasnost da se predmeti vrate, što je i učinjeno ali bez žičane korpe i sa konstatacijom o oštećenju ruksaka što se vidi iz priloga "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)."
Iz svega je jasno da je tužena RS, sakrila materijalni dokaz zločina i prikrila ubistvo Ivone Bajo, ćerke tužilje Bollin, da bi zataškala krijumčarenja i pljačku stotina miliona KM, koje je vršila godinama preko Bobar grupe a sve u stilu javnog priznanja pred kamerama, Glavnog republičkog tužioca RS "DA ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE" i Predsjednice suda BIH, da u zemlji djeluje PRAVOSUDNA MAFIJA.
Dakle, osim što postoji više značajnih dokumenata do kojih je tužilja došla u poslednjih manje od 30 dana, iz dokaza IT-38/15 od 26.10.2015. je jasno da tužena RS, nema pojma ko je izvršio krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari" a time ni druga, "Nesavjestan rad u službi" "Zloupotreba položaja" Sprečavanje dokazivanja itd, sve do krijumčarenja i ubistva koje je izvršila tužena RS, putem svog poslanika, što je drugi osnov za prijedlog, s obzirom da RS, ne može biti krivično gonjena a ista neće da procesuira odgovorne pojedince, nego umjesto toga i danas diskriminiše tužilju Bollin.
Na osnovu stava "2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom;" člana 255 ZOPP-u, a s obzirom da postupajući sudija Destanović Senad nije dozvolio uopšte nikakvo izvođenje dokaza pred sudom na glavnoj raspravi, što se vidi iz zapisnika, predlaže se da se odlučivanje po ovom prijedlogu i nastavak parnice dodijeli u rad drugom sudiji...

PRILOZI

Zahtjevi Osnovnom sudu 20.10.2015. Zahtjev za OT Bijeljina 20.10.2015. 080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015. IT-38-15 od 26.10.2015. Zahtjev za deponovanje 01.09.2009. Naredba za deponovanje 05.01.2010. Zapisnik o uvidu 21.01.2010. Zabiljeska 06.08.2010.

Dopis OT Bijeljina 03.02.2014. CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015. Fotosi ruksaka Zabiljeska sudije 03.03.2015. Dopis OT Bijeljina 11.03.2015. Dopis OT Bijeljina 12.03.2015. Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128).

(adresa 1) Budimka Bollin Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 055414025 (adresa 2) Badenerstrasse 23 8952 Schlieren Switzerland

ČLANAK 570

Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice...

ANALIZA ODGOVORA TUŽENE RS

Na osnovu člana 102 ZOPP-u RS, stav 1, iznosim svoje stavove o navodima tužene Republike Srpske i to prvo Odgovor od 26.05.2014. te citiram:
"U odgovoru na tužbu kao zastupnik po zakonu tužene Republike Srpske ističemo slijedeće. Ostajemo kod odgovora na tužbu iz svih navoda istaknutih u predmetu 039222 do donošenja rješenja isti broj od 19.03.2014. Dakle osporavamo osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva ističemo i prigovor zastare potraživanja predlažemo da se na glavnoj raspravi provede dokaz čitanjem spisa Osnovnog suda u Bijeljini broj 039976 i 034147. Predlažemo da sud tužbeni zahtjev tužioca odbije u cijelosti kao neosnovan i tužnoj dosudi troškove parničnog postupka koji zasada iznosi 2000 maraka - izrada ovog odgovora na tužbu."

RADITE KAKO VAM JA KAŽEM ILI ĆU VAS UKINUTI...

Vidljivo je da se tužena u ovom takozvanom odgovoru poziva na neki drugi odgovor i neke navode navodno istaknute u drugom predmetu 039222 gdje kao možda postoje neki razlozi i činjenice koji su obavezni po zakonu. Međutim tužena iako se poziva na drugi odgovor traži troškove za izradu ovog odgovora što je krajnje nelogično. Takođe se ističe i prigovor zastare potraživanja bez ikakvog obrazloženja po kom članu kog zakona je i kada nastupila zastara potraživanja. S tim u vezi navodim da je prema ZOO, rok za zastarjevanje 5 godina a prekida se računanje po više osnova, među kojima je i podnošenje tužbe a apsolutni rok zastarjevanja je 10 godina.
Dakle podvlačim, tužena traži troškove za ovaj odgovor a poziva se na navode iz drugog odgovora no da vidimo sada šta se i da li se uopšte išta nalazi u tom odgovoru iz druge tužbe. Taj takozvani odgovor od 26.02.2013. godine takođe citiram:
"U odgovoru na tužbu ovo Pravobranilaštvo kao zakonski zastupnik tužene ističe slijedeće. Osporavamo tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti kao neosnovan. Osporavamo osnove i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Predlažemo da sud nakon provedenog postupka tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti odbije kao neosnovan."
Vidljivo je da ovaj takozvani odgovor sadrži 4 proste rečenice, još je prazniji od onog prethodnog praznog odgovora i u njemu ne postoje nikakvi razlozi niti činjenice niti su predloženi bilo kakvi dokazi u skladu sa ZOPP-u član 71, stav "(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog." Istina je da je u prethodno citiranom odgovoru, odnosno onom koji je hronološki nastao poslije ovoga, tužena predložila dva spisa kao dokaz ali bez ijednog argumenta, šta oni po njenom mišljenju dokazuju koju činjenicu.
Takođe je bitno istaći da se u prvoj tužbe radi o materijalnoj šteti za uništavanje programskog koda i sud je upravo i razdvojio tužbe zato što nemaju dodirnih točaka, odnosno u drugoj tužbi je u pitanju isključivo nematerijalna šteta zbog diskriminacije, nanesene štete zbog oduzetih prava, povrede ugleda i časti, tako da nema nikakvih šansi da se argumenti iz jedne tužbe mogu koristiti u drugoj tužbi.
Tužena nigdje ne pominje ni računar ni povredu prava, ni da li je oduzela računare, ni da li odgovorna za uništavanje, ni da li je povrijedila neka prava, niti navodi bilo kakvu riječ, bilo kakvu činjenicu iz koje bi se moglo zaključiti bilo šta o sadržaju tužbi.
Nadalje, to što su tužbe razdvojene, predstavlja dodatno opterećenje za podnosioca vezano za odredbe ZOST-a. Potrebno je dakle platiti dva puta po 10000 maraka ili dostaviti dokumentaciju, odnosno steći uslove da se na osnovu zakona stranka oslobodi od plaćanja taksi što nije nimalo jednostavno a sa druge strane tužena se hladno poziva na odgovor iz druge tužbe a sud sve to prihvata kao regularno iako nijedan odgovor ne sadrži ništa od obaveznog iz zakona.
No tužena je dostavila još jedan podnesak kao odgovor na preinaku tužbenog zahtjeva 09.10.2014. pa da vidimo da li on možda sadrži nešto od obaveznog iz zakona o parničnom postupku:
"Osporavamo tužbeni zahtjev tužioca koji nam je dostavljen uz dopis suda od 30.09.2014. godine iz svih navoda, razloga i prigovora istaknutih u odgovoru na tužbu. Dakle ostajemo kod svih navoda, prijedloga i prigovora istaknutih u odgovoru na tužbu i podnescima tokom postupka i predlažemo da sud nakon provedenog postupka tužbeni zahtjev tužioca odbije u cjelosti kao neosnovan i tuženoj dosudi troškove parničnog postupka opredjeljene u odgovoru na tužbu + po 2000 maraka za izradu svakog podneska."
Osim što se u cijelih 6 redova dva puta ponavlja šablonski izraz "ostajemo kod svih navoda, prijedloga i prigovora" ovaj podnesak ne sadrži ama baš ništa od onog što je predviđeno zakonom, odnosno niko ko bi pročitao bilo koji od ova 3 takozvana odgovora ne bi imao pojma o kakvim se događajima radi o kakvoj šteti, odnosno kakvi su tužbeni zahtjevi u pitanju a po svoj prilici, to ne znaju ni oni koji su sastavljali odgovore jer se radi po sistemu copy - paste.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

ČLANAK 569

OTIMANJE DOKAZA O KRIMINALU REŽIMA

NA ZAHTJEV ZA PRISTUP INFORMACIJAMA IZ 2010-TE VEZANO ZA SMRT NAČELNIKA NIKADA NIJE ODGOVORENO A NA POSLEDNJI ZAHTJEV SA NAVEDENIH 10 PITANJA ODGOVORENO JE OVAKO U CIJELIH DESET REDOVA...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

ČLANAK 568

Sve navedeno i do sada izvedeni dokazi nisu samo osnov za nematerijalnu štetu nego dokazuju i krivična djela izvršena sa ciljem da se osigura mirna pljačka milijardi evra iz Republike Srpske a što je vršeno ne samo preko Bobar grupe i AD Univerzal, (važno za ovaj spor) nego i u svakom poslu u koji je umješan kriminalac Dodik Milorad sa mafijaškim servisom takozvanom vladom RS a u stvari slugama bjelosvjetske bande imperijalista i korporativnog kapitalizma, koji izazivanjem sukoba, ratovima i poslovnim mahinacijama preko svojih poslušnika, dovode zemlje u dužničko ropstvo i porobljavaju ih.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 056780 14 P	TUŽBA
Tužilac:	ZDENKO BAJO
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:	1000000 (jedan milion) KM

Ovaj podnesak ima za cilj da bude dokaz u eventualnom postupku pred sudom u Strazburu, za šta imam osnova da ga pokrenem odmah ako tužena RS nastavi sa kriminalnim i fašističkim metodama u skladu sa uslovom:
"Čak iako nisu iskorišteni svi domaći pravni lekovi, Sud može prihvatiti predstavku ukoliko podnosilac dokaže da su pravni lekovi nedostupni ili da bi upotreba pravnih lekova bila neefikasna ili da bi trajala neopravdano dugo."
Stoga obavještavam Sud i PRS da je BIH potpisnica "Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda" te je obaveza da na cijeloj teritoriji primjenjuje sve njene članove od kojih ističem:

PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE

A sada da vidimo ko su ovde stranke u postupku. Na jednoj strani je Zdenko Bajo, labilna i psihički rastresena osoba čije se ponašanje ne može predvidjeti, (V.R. sudska policija 401/10, Z.M 1260/10). Osoba pod dejstvom narkotika ili nekog psihičkog poremećeja (Z.M. i Z.Č. sudska policija 1292/12), osoba koja stvara probleme drskim i neobičnim ponašanjem, (K.N. A-326/12). U pitanju je lice, sklono narušavanju reda i mira protiv kojeg MUP, ČESTO, podnosi zahtjeve za pokretanje prekršajnog postupka, te osoba koja se drsko i ČUDNO ponaša (M.R. Pravobranilaštvo RS, P-125/13). I naravno radi se o totalnom ludaku, psihički poremećenom manijaku koji želi pobiti sve "časne, odgovorne i profesionalne" okružne tužioce, bez obzira da li ima kakve službene veze sa njima, da li ih poznaje ili ne, što nije citat za razliku od svih prethodnih ali se može lako izvesti takav sud na osnovu prijave G.M i D.M. od 19.03.2010.
Sva ova "stručna" psihijatrijska mišljenja je tužena koristila protiv mene a nije prilagala "ONE" dokaze, (kako sud voli da ih naziva) koji to potvrđuju ali što je najvažnije svi ovi dokumenti su nastali poslije mojih krivičnih prijava za opstrukciju istrage, prikrivanja dokaza i zahtjeva za uvid u spis KTA-596/09, (februar 2010-te) te kako je došlo do oštećenja privatne imovine i čime su nanesene unutrašnje povrede djevojčici Ivoni Bajo. Prethodni opisi kojima me je u zvaničnim dokumentima okarakterisala tužena RS i dijelila okolo od VSITV-a naniže da bi pokazala "O KAKVOJ SE OSOBI RADI" su i dodatni argument za jačinu i intenzitet duševnih bolova, jer pošto sudu nije bitno što se građani tretiraju kao stoka i gaze im se prava garantovana Ustavom i zakonima, onda potenciram da ovakav ludak i psihopata nije moguće postati bez neopisivih duševnih bolova koje je uzrokovala tužena poslije mojih krivičnih prijava protiv pripadnika tužilaštva i policije iz februara 2010. te zahtijeva da se odgovori kako je oštećeno moje privatno vlasništvo i čime su nanesene unutrašnje povrede Ivone Bajo. Tužena RS da danas nije odgovorila na te početne i druge zahtijeve.
Zašto je presječen kaiš ruksaka, gdje je nestao dio, zašto je zamrljan hemijskim sredstvom i ko je to učinio, kojim je vještačenjem utvrđeno čime je probodena prsna kost ubijene djevojčice, tužena RS nikada nije objasnila, nikada nije dozvolila uvid i kopiranje spisa ali su zato nastali svi dokumenti kojima me tužena RS opisuje kao psihopatu i manijaka, te time opravdava zabranu pristupa i odbijanje da odgovori na zahtjeve. Danas je jasno da je tužena RS, što sam dokazao na održanim ročištima, pljačkala milijarde evra a samo preko Bobar grupe više stotina miliona, prala novac narko mafije i krijumčarila narkotike, te je prikrila ubistvo osmogodišnje djevojčice i primjenjivala fašističke metode protiv svih njenih srodnika, da bi svoj kriminal ostavila u tajnosti i nesmetano nastavila sa tim biznisom. U skladu sa članom 32 Ustava RS, ja ću u nastavku i na raspravama opisivati drugu stranku u postupku onakvom kakva ona stvarno jeste a to je najobičnija lopovska banda koja nema nikakve veze sa zakonima a opljačkano brani svim sredstvima, svim svojim organima, uključujući sve na adresi Vuka Karadžića broj 3, ne libeći se da primjenjuje, promoviše i na mala vrata uvodi fašizam, preko centara kriminala, OT Bijeljina i svojih sudova, koji svi zajedno imaju legitimitet kao nacistički Gestapo...
U posljednje vrijeme često se pominje referendum kojim bi se preispitala nadležnost suda i Tužilaštva u Bosni i Hercegovini a koji su kako se kaže formirani nezakonito i neustavno, nametnuti od strane visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Glavni zagovarač i inicijator toga je osoba koja je zbog svojih "ratnih zasluga" i specijalnosti vezano za akcizne robe, naftu i cigarete dobila nadimak Mile ronhill a aktivno je učestvovala u formiranju i legalizaciji upravo tih institucija koje sada negira.
Radi se naravno o sadašnjem takozvanom predsjedniku ovdje tužene Republike Srpske, inače najvećem kriminalcu u entitetu, umiješanom u svaku kriminalnu aferu milijunskih razmjera i ukupne pljačke vrijednosti više milijardi evra. S obzirom da sad više nema kontrolu nad sudom i tužilaštvom Bosne i Hercegovine a već mjesecima je pod istragom sasvim je razumljivo zašto želi osporiti nadležnost tih institucija. Kako se iz posljednjih njegovih javnih izjava vidi spreman je prolijevati krv pripadnika policije Republike Srpske ukoliko bi pripadnici sipe dobili nalog za njegovo hapšenje.
Sa druge strane zakon o tužilaštvima Republike Srpske je takođe nametnut od strane visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini što znači da su i tužilaštvo Republike Srpske a posebno Okružno tužilaštvo u Bijeljini nelegalni, nezakoniti i kako sam već izveo u dokaznom postupku - kriminalne organizacije. I naravno legalno izabrani predsjednik RS, dr. Nikola Poplašen je zbačen sa te pozicije takođe nasilno na isti način uz asistenciju okupacione oružane sile koja je istovremeno dovela svog slugu na mjesto premijera. I sad taj sluga, ratni švercer, profiter te poslijeratni mafijaški bos, ima hrabrosti da organizuje referendum kojim bi se osporavale nelegalne odluke visokog predstavnika za BIH.
A sada ću da demonstriram samo jedno od bezbroj krivičnih dijela mafijaškog bosa Dodik Milorada: Član 86. Ustava RS - Predsjednik Republike uživa imunitet kao i narodni poslanici. Član 73. stav "Narodni poslanik ne može biti pritvoren bez odobrenja Narodne skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. (Ovo je dakle zaštita koju ima predsjednik tužene RS, da može nekažnjeno izvršiti krivično djelo za koje je zaprijećena kazna do 5 godina zatvora a sada slijede primjeri krivičnog djela):
Dodik je istakao da sudiju koja je donijela odluku u vezi "Birča" treba da bude sramota, bez obzira koliko se poziva na pravo i pravičnost, jer je presuda bila spekulativna, a što će se pokazati u narednom periodu. On je ocijenio da je pravosuđe u nekim segmentima izvan bilo kakve društvene odgovornosti. On je poručio da će "Birač", koji je stavljen pod kontrolu vlasti i ostvaruje dobre poslovne rezulatate, raditi bez obzira na sudove i neće se izgubiti radna mjesta i funkcija koju ima. Moja prva reakcija nakon odluke suda bila je da se ukine sud u Bijeljini i premjesti na neko drugo mjesto. Možda se to i desi", rekao je Dodik." (Izvor: http://www.klix.ba/biznis/privreda/dodik-birac-ce-raditi-bez-obzira-na-odluke-suda/131019058)
Kao što možete pogledati u videu, Dodik je jasno i glasno poručio, preciznije ucijenio ljude, zaposlene u "RAOP-u" da se NE POJAVLJUJU na BN Televiziji. Dakle, ukoliko radnici u teoriji i dobiju spor na sudu, oni po Dodiku NEĆE biti isplaćeni što je otvoreno ništenje i derogiranje institucija Republike Srpske: Koliko su ove i ovakve metode "demokratske" sami prosudite. (Izvor: http://www.6yka.com/novost/63939/milorad-dodik-koga-vidim-na-bn-televiziji-nece-biti-isplacen-video#).
Član 69 Ustava RS, stav "Sudska vlast pripada sudovima." a vezano za KZRS član 293 Napad na ustavno uređenje "Ko silom ili prijetnjom upotrebe sile ili na drugi protivpravan nacin pokuša da promijeni ustavno uređenje Republike Srpske, kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina."
Ovde je dakle bahati i drski kriminalac napao na ustavni poredak, javnim prijetnjama da sudska vlast koja Ustavom RS pripada sudovima, neće biti poštovana niti primjenjivana ako se njemu ne dopada odluka suda ili stranka u postupku i samo po ovom osnovu je morao biti uhapšen s obzirom da je zaprijećena kazna do 12 godina što je više od 5 do koliko je zaštićen imunitetom. Nažalost imao sam priliku uvjeriti se da sve sudije u Bijeljini postupaju ne u skladu sa Ustavom i zakonima nego u skladu sa voljom i željama samozvanog "glavnog baje" tajkunsko mafijaške zločinačke organizacije RS...
Dakle danas imamo nelegalnog predsjednika ovde tužene RS i nelagalno tužilaštvo jer su dovedeni na vlast i konstituisani da bi saučestvovali u uništavanju domaće industrije i pljački resursa i novca, kako bi se otvorio prostor stranim kompanijama da profitiraju. OT Bijeljina je imala ulogu uništavanja dokaza o takvim zločinačkim aktivnostima, opstrukciju svake istrage o tome a na čelo te zločinačke organizacije postavljena je osoba koju porodice pobijenih civila u Srebrenici nazivaju "Srebrenički dželat" s obzirom da je kao vojni tužilac učestvovao sa drugim plaćenicima u pripremama pokolja nad civilima na svim stranama te prikrivanju, zataškavanju i neprocesuiranju tih zločina.
Kao stručnjak za nepostupanje i prikrivanje dokaza to je nastavio na poziciji glavnog okružnog tužioca. Te dvije osobe su ogledalo onoga u šta se pretvorila RS danas a pominju se u ovde priklopljenom predmetu Prekršajnog suda kao kriminalci, koji prikrivaju ubistvo jednog djeteta da bi zataškali krijumčarenja narkotika preko Bobar grupe. S obzirom da je treća osoba koja se pominje, (vlasnik te mafijaške organizacije) u međuvremenu preminuo, njegovo ime je neprimjereno pominjati te ću ga u nastavku zamjeniti sa nazivom "Bobar grupa".
Dakle danas je poznato da je preko Bobar banke, uglavnom posredstvom drugih firmi iz Bobar grupe opljačkano oko 300 miliona KM, za šta je odgovorna ovde tužena RS, kao ortak Bobar grupe, odnosno suvlasnik pljačkaške Bobar banke...

---

Na osnovu člana 102 ZOPP-u, stav "(2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogućnosti iznijeti odnosno predložiti na pripremnom ročištu" , člana 81 ZOPP-u, stav 3, člana 56 ZOVSITV-u, stav 9, člana 376 KZRS-e te člana 6 KZZLJPIOS-a, podnosim: PRIJEDLOG ZA USVAJANJE DOKAZAPodsjećam da sam na primjeru odluke Ustavnog suda BIH po Apelaciji AP-862/10, koju je pokušala podmetnutu osoba Stjepanović Danica, pokazao da ista nema nikakve veze sa mnom i da je prethodna odluka suda da se uvrsti u spis bila pogrešna. No ista apelacija je već ranije usvajana u druge spise bez obrazloženja stranaka ili suda u presudi kakve uopšte veze ima sa mnom, jer se nisu poštovale zakonske odredbe, član 71, stav "(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrduju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog. U pitanju su ovde usvojeni predmeti 80 0 P 043325 13 P 2 i 80 0 P 048630 13 P gdje je u presudama opisivana ta odluka a o ovoj parnici sam dokazao da nema nikakve veze sa mnom.
Analizom službene zabilješke IT-3/10, dokazao sam da u istoj ne postoji nijedna riječ objašnjenja za više krivičnih djela koje sam ja podnosio ili imao namjeru da podnesem prijavu u čemu sam sprečavan, posebno vezano za oštećenje privatnog vlasništva dječijeg ruksaka, krijumčarenje i davanje lažnog iskaza. Stoga sud ima obavezu s obzirom na ova nova saznanja da svoje ranije odluke preispita kao i nove prijedloge koje sada iznosim.
Od suda tražim da sve prijedloge analizira ozbiljno i nepristrasno, te da odluke odnosno rješenja donosi za svaku tačku posebno sa adekvatnim obrazloženjem umjesto dosadašnje prakse da se "u paketu" odbacuju svi prijedlozi, posebno oni koji dokazuju kršenje mojih prava na taj način što je od strane službenika tužene izvršeno neko krivično djelo te time tužena ne samo da vrši napad na moja prava odnosno na mene nego sprečava razotkrivanje i procesuiranje odgovornih te saučestvuje u prikrivanju krivičnih djela:
1) Poslije ročišta održanog 06.10.2015. došao sam do više dokumenata koji su u direktnoj vezi sa tužbenim zahtjevima, te predlažem na usvajanje sledeće dokaze:
Zahtjevi Osnovnom sudu 20.10.2015. Zahtjev za OT Bijeljina 20.10.2015. IT-38/15 od 26.10.2015. 080-0-Su-15-000027(-13) od 29.10.2015. Prethodnim dokumentom Osnovni sud u Bijeljini je odobrio uvid i umnožavanje spisa 80 0 K 065167 15 Kpp, što je obavljeno dana 04.11.2015. te iz tog spisa predlažem dokazni materijal: Zahtjev za deponovanje 01.09.2009. Naredba za deponovanje 05.01.2010. Zapisnik o uvidu 21.01.2010. Dopis OT Bijeljina 03.02.2014. CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015. Zabiljeska sudije 03.03.2015. Dopis OT Bijeljina 11.03.2015. Dopis OT Bijeljina 12.03.2015. Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128).
2) Osnovni sud u Bijeljini je načinio propust donesenim rješenjem 08.07.2015. u dijelu "neće se izvršiti uvid u dokumente koje je povodom traženja suda službenim putem dostavilo Okružno tužilaštvo Bijeljina obzirom na izjašnjenje tužioca povodom toga te da je tužilac taj koji je predložio ovaj dokaz" gdje se nije naveo popis dokumentacije u koju se neće izvršiti uvid, kao što je to učinjeno sa dokazima koje sam ja predložio. Ukoliko sud jasno ne odredi o kojim se dokumentima radi može doći do greške ili "greške" da stranke i sud različito shvate o kom se materijalu radi.
3) Osnovni sud u Bijeljini je načinio grešku donesenim rješenjem 27.05.2015. koje u cjelosti citiram "Odbija se prijedlog tužioca da sud od tužene traži dopunu odgovora na tužbu u vidu navođenja činjenica na koje se tužena poziva jer sud smatra da je tužena u odgovoru na tužbu navela da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu iz predmeta 39222 u kom predmetu je razdvojen postupak. Osim toga tužena je tokom postupka dostavljala i druge podneske u kojima je predlagala određene dokaze u smislu uvida u predmete a kako to u istima i stoji."
Ovde je sasvim nebitno da li stranka "ostaje" kod navoda ili ne nego da li u tom "odgovoru" iz drugog spisa postoje razlozi i činjenice obavezni članom 71 ZOPP-u, stav 2, te tražim da sud to utvrdi i navede u zapisnik bar jednu činjenicu i jedan razlog koju sud smatra da je tužena RS istakla u bilo kom podnesku a ako isti ne postoje da se postupi u skladu sa zakonom, član 73.
4) U dokumentu 080-0-Su-15-000027(-13) od 29.10.2015. istaknuto je ime službenika koji je sačinio falsifikat. Ne sumnjam da bi "istraga utvrdila" ili bi izjava istoga ako bih ga pozvao kao svjedoka bila da je u pitanju greška, no za samu štetu nije bitno da li je namjerna ili nehotična nego da li je do štete došlo a jedino nadoknada može biti manja ako se ispostavi da je u pitanju greška a ne namjera. U mnogo ozbiljnijem slučaju prijave za ugrožavanje sigurnosti protiv mene, nesporno je da je bila lažna ali sud mora utvrditi da li je to bilo smišljeno krivično djelo sa namjerom da mi se nanese šteta ili se radilo o grešci. Već sam istakao da su u pitanju stručne osobe, koje "ne mogu pogriješiti" nenamjerno ali bi bilo neophodno da se isti saslušaju i izjave koje su to "prijeteće riječi" svojevremeno uočili vezano za član "Ugrožavanje sigurnosti" ta da li i danas smatraju da su prijeteće ili su pogriješili a sve kako bi sud stekao jasan uvid da li je sama prijava bila greška ili smišljeni kriminalni plan. Stoga predlažem da se pozovu već predloženi svjedoci, građani gospoda: Gruhonjić Muhamed, Debeljević Milorad, Stjepanović Danica i Kovačević Novak.
5) Po istom osnovu neophodno je da se ispitaju Maksimović Bojan i Jovičević Zoran, inspektori MUP-a, kako bi sudu saopštili koje su "prijeteće" riječi oni uočili u materijalu koji su im dostavili uplašeni građani Debeljević i Gruhonjić, te da li su tada pogriješili prilikom procijene pa podnijeli zahtijev za pretres i istražne radnje ili im je neko to nezakonito naredio.
6) U dokumentu IT-38/15 od 26.10.2015. ističe se da OT Bijeljina odnosno nadležni tužilac Stjepanović Danica nema pojma kako je došlo do oštećenja dječijeg ruksaka za šta sam podnosio i u spis je usvojeno više zahtijeva. Niti u jednom od dokaza čak ni onima dostavljenim od strane OT Bijeljina nema pomena ni o tome niti o krijumčarenju a ni čime su nanesene unutrašnje povrede Ivoni Bajo. Potrebno je da Danica Stjepanović svjedoči kao okružni tužilac o tome da li su moji pismeni podnesci i dokazi uopšte stizali do nje ili su zagubljeni.
7) Kovačević Novak, Borovčanin Danko, Mićić Zoran, Čavić Zoran, treba kao službena lica da svjedoče o tretmanu koji se primjenjivao, opisima sudske policije, različitim tumačenjima "usmene naredbe" odnosu OT Bijeljina prema tužiocu i srodnicima te svojim shvatanjima da li je time kršen Ustav RS i zakoni.
8) Petrović Mitar, treba da svjedoči o svojim saznanjima i iskustvima vezano za nadziranje objekata, presretanje i pretresanje, pokušaju ubistva tužioca poslije lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti a imajući u vidu da tužena krije te podatke i odbija postupiti u skladu sa članom 23 Ustava RS. Tužena je očito posebne istražne radnje sprovodila nezakonito što je njena uobičajena praksa kako bi najveći broj građana koji je ometaju u pljačkama uplašila a onda bi one malobrojne hrabre, likvidirala kao recimo Milana Vukelića.
8) Predlažem da se usvoje svi dokazi koje je sud odbio i naveo na pripremnom ročištu 10.11.2014. tretirajući ih "suvišnim". Podsjećam da sam dokazao da u kompletnom dokaznom materijalu pa ni onome dostavljenom od OT Bijeljina nema nijedne riječi o oštećenju tuđe stvari, čime su nanesene unutrašnje povrede Ivoni Bajo, niti o krijumčarenju. Ovim dokazima (fotografije torbe i unutrašnjih povreda) se pokazuje da sam imao osnova ukazati tužilaštvu na "grešku", što su obavezni da rade svaki dan po 4 sata sa strankama, te podnijeti prijavu usmeno na zapisnik u skladu sa ZOKP-u u čemu sam onemogućavan. Fotografija torbe odnosno ruksaka je posebno važna jer je povod i za lažnu prijavu protiv mene i za zabranu pristupa a dokazuje ne samo prikrivanje ubistva Ivone Bajo, oštećenje tuđe stvari, sprečavanje dokazivanja itd, nego i motive za sve to odnosno prikrivanje krijumčarenja narkotika i pljačku preko Bobar grupe, koju su činili pripadnici mafije iz redova tužene RS a što se razotkrilo od pripremnog ročišta do danas.
9) Predlažem da se kao dokaz izvede priloženi DVD te preslušaju prije svega moji razgovori sa okružnim tužiocem Stjepanović i vještakom Busarčevićem (čiji su transkripti već usvojeni). Time dokazujem da sam sprečavan u podnošenju prijave čak i za vrijeme lažne istrage koju je tužena navodno vodila kao i da vještak nema pojma ni o svim povredama a kamoli o presječenom kaišu ruksaka. Postoji i razgovor sa portirom Bobar grupe koji pominje da je uklonio dokaz sa mjesta zločina, (Blagisa.mp3) koji je uz već izvedene dokaze o krijumčarenju dovoljan da tužena RS u skladu sa zakonom pokrene istražne radnje.
10) U spisu dostavljenom od OT Bijeljina T14 0 KTA 0010617 14 nalazi se "Zabiljeska 06.08.2010." i prijava protiv Sofronić Blagiše od 24.06.2010. na osnovu koje je i sačinjena. Takođe se uz Zabilješku od 31.01.2011. nalazi i povezana krivična prijava protiv AD Univerzal od 02.12.2010. dok naprotiv postoji samo "Zabiljeska 21.03.2014." ali nije dostavljena navodna prijava od 23.01.2014. S obzirom da ja tvrdim da ne postoji prijava od tog dana, predlažem da sud izda naredbu OT Bijeljina da dostavi dokument koji smatra za prijavu, te odluku o prijavi od 19.03.2014. preko koje sam na raspravi dokazao krijumčarenje.

---

Predloženi dokumenti iz tačke 1 vezani su za teme iz tužbenog zahtijeva, odnosno povrede prava koje čini tužena RS kao što je "pravo na pristup informacijama garantovano ZOSPI-a", pravo na imovinu, nediskriminaciju itd te zahtijev da se "prestane sa radnjama kojima se povređuje pravo ličnosti tužioca". OT Bijeljina prvi put poslije 6 godina u jednom dokumentu pominje dječji ruksak te navodi da se za objašnjenje o oštećenju obratimo Osnovnom sudu ili policiji. Osnovni sud u svom odgovoru nije dao nikakvo objašnjenje a da je primio oštećen predmet dokaz je snimak policije "Fotosi ruksaka" ali u Zahtjevu za deponovanje 01.09.2009. se ne pominje da je kaiš presječen iako je to jasno vidljivo, posebno onima koji su to slikali i držali u rukama. S druge strane "Naredba za deponovanje 05.01.2010." opisuje oštećenje mrežaste korpe koja je navodno nanijela smrtonosne povrede Ivoni Bajo, no taj dokaz odnosno predmet je nestao i nije vraćen bez ikakvog objašnjenja što se vidi u prilogu "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)"
Sve navedeno i do sada izvedeni dokazi nisu samo osnov za nematerijalnu štetu nego dokazuju i krivična djela izvršena sa ciljem da se osigura mirna pljačka milijardi evra iz Republike Srpske a što je vršeno ne samo preko Bobar grupe i AD Univerzal, (važno za ovaj spor) nego i u svakom poslu u koji je umješan kriminalac Dodik Milorad sa mafijaškim servisom takozvanom vladom RS a u stvari slugama bjelosvjetske bande imperijalista i korporativnog kapitalizma, koji izazivanjem sukoba, ratovima i poslovnim mahinacijama preko svojih poslušnika, dovode zemlje u dužničko ropstvo i porobljavaju ih.
Ako tužena RS nije razumjela moju ponudu da odustanem od KOMPLETNE tražene sume od MILION KM, i ne razumije ni druge prijedloge ostaje joj prilika da sama ponudi dogovor i možda okončamo postupak bez dalje rasprave i izvođenja dokaza vezano za spise gdje je počinjen neviđeni kriminal i blamaža sudova u Bijeljini, inače je jedina opcija koja mi preostaje da u nastavku ne pripisujem krivicu pripadnicima LOPOVSKE BANDE, unutar RS, nego će RS ako se ne distancira i procesuira te kriminalce biti ta LOPOVSKA BANDA.
NA TUŽENOJ RS JE DA ODABERE HOĆE LI BITI DRŽAVA ILI ĆU JA DOKAZATI DA JE U PITANJU LOPOVSKA I FAŠISTIČKA BANDA...

PRILOZI

Zahtjevi Osnovnom sudu 20.10.2015. Zahtjev za OT Bijeljina 20.10.2015. 080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015. Fotosi ruksaka Zahtjev za deponovanje 01.09.2009. Naredba za deponovanje 05.01.2010. Zapisnik o uvidu 21.01.2010.

Dopis OT Bijeljina 03.02.2014. CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015. Zabiljeska sudije 03.03.2015. Dopis OT Bijeljina 11.03.2015. Dopis OT Bijeljina 12.03.2015. Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

ČLANAK 567

Zašto je OT Bijeljina prikrila ovo ubistvo odgovor može dati nekoliko posljednjih informacija vezano za pranje i pljačku novca preko Bobar grupe, gdje je direktno iz tužilaštva BiH, Ministarstva sigurnosti saopšteno da je opljačkano oko 300 miliona maraka a jedna od firmi preko kojih se to činilo je upravo AD Univerzal iz Bijeljine koja je vršila krijumčarenje na dan ubistva, što sam dokazao na predhodnom ročištu.

GLAVNA RASPRAVA 06.10.2015

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 06.10.2015. godine
ZAPISNIK SA GLAVNE RASPRAVE
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini

OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Mila Terzić

PRAVNA STVAR TUŽITELJ: Zdenko Bajo TUŽENI: Republika Srpska RADI: naknada štete

Započeto u 11,00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
za tužitelja pristupio lično
-za tuženu nije pristupio niko uredno pozvana.
Od javnosti pristupila Halilović Jasminka.
Sud obavještava prisutne da su u obavezi da isključe mobilne telefone.
Tužitelj predlaže da sud predmetno ročište odloži i da tuženu pozove na ročište te da iznese svoje argumente koje do sada nije iznijela u odgovoru.
Sud konstatuje da je uvidom utvrdio da je tužena putem Pravobranilaštva pozvana na današnje ročište za dan 06.10.2015. godine sa početkom u 11,00 časova, te da se na istu nije odazvala, te sud donosi sledeće:
RJEŠENJEOdbija se prijedlog tužitelja da se odloži današnje ročište te se isto ima održati.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Sud konstatuje da je tužena putem Pravobranilaštva dostavila sudu podneske i to vezano za izjašnjenje tužioca od 23.07.2015. godine koji se odnosi na prijedlog za sporazum između tužioca i tužene, te drugi podnesak koji se odnosi na dopis suda od 30.09.2015. godine a koji je sud zaprimio 05.10.2013. godine, koje podneske sud dostavlja izravno tužitelju.
Sud konstatuje da je tužitelj dostavio u spis suda pored prijedloga za određivanje mjere obezbjeđenja na koju se tužena izjasnila dana 05.10.2015. godine i tužbeni zahtjev naslovljen kao tužbeni zahtjev zbog lažnih podataka, te imajući u vidu da se radi o preinačenju tužbe po mišljenju suda budući da se radi o sasvim drugačijem tužbenom zahtjevu u odnosu na postojeći, te da je prinačenje tužbenog zahtjeva shodno čl. 57. stav 1. ZPP-a moguće najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta a da se suđenje nalazi u fazi glavne rasprave i to obrazlaganja materijalnih dokaza.
RJEŠENJENe dozvoljava se prinačenje tužbenog zahtjeva u ovoj pravnoj stvari kako je to tužitelj uradio svojim podneskom od 28.09.2015. godine.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Tužitelj predlaže da sud usvoji nove dokaze budući da je odbio preinačenje tužbe a koji dokazi su u preinačenoj tužbi predloženi jer su vezani za predmet spora a do kojih dokaza nisam mogao da dođem u posjed u fazi pripremnog ročišta odnosno koje nisam imao do posljednjeg ročišta nego sam ih dobio posle održanog ročišta odnosno do njih sam došao nakon održavanja posljednje glavne rasprave.
Na upit suda da obrazloži zbog čega smatra da bi ove dokaze trebalo uvrstiti u dokazni fond odnosno šta istima želi da dokaže tužitelj izjavljuje.
U odgovoru Osnovnog suda na moj zahtjev navedena je netačna tvrdnja kako sam ja ovom sudu dostavio kopiju rješenja Prekršajnog suda koju sam opisivao kao falsifikat. Ne osporavam mogućnost da je do ove rečenice došlo greškom i sud kao i pravni zastupnik tužene to može provjeriti i ukoliko se utvrdi da je ono što ja tvrdim istina neće biti razloga da se o tome dalje raspravlja a i tužbeni zahtjev koji je sud odbacio bio je vezan isključivo za tu temu. Podsjećam da sam izveo veći broj dokaza i dokazao konstantne laži, prevare i falsifikate a sve je počelo time što OT Bijeljina već skoro 6 godina odbija da odgovori kako je došlo do oštećenja mog privatnog vlasništva konstatno tražeći od drugih državnih službenika koji s tim nemaju nikakve veze da im pomažu i prikrivaju njihova krivična djela. Imajući u vidu da je sud na današnjem ročištu odbio preinačenje tužbe a koji dokazi su bili u prilogu ovog preinačenja tužbe, te da sud ne vidi vezu između predmetnog tužbenog zahtjeva obzirom da se isti odnosi na određene vremenske periode i danas predloženih dokaza te da se postupak nalazi u fazi glavne rasprave i da se dokazi predlažu na pripremnom ročištu sud donosi: RJEŠENJEOdbija se prijadlog tužioca da se u dokazni fond uvrste novi dokazi koji su priloženi uz podnesak naslovljen kao tužbeni zahtjev zbog lažnih podataka od 28.09.2015. godine.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Nakon toga tužitelj u uvodnom izlaganju izjavljuje: Smatram da predhodna odluka suda nije u skladu sa zakonom s obzirom da Zakon dozvoljava dostavu dokaza i posle pripremnog ročišta a jedini uslov je da stranka dokaže da taj dokaz ranije nije imala i drugi uslov da dokaz ima veze sa predmetom spora. S obzirom da mi sud ne dozvoljava korištenje tog prava ne vidim svrhu ovog pitanja jer mi sud ne bi dozvolio nikakvu promjenu, a predmetnu tužbu ne želim povući.
Sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem priklopljenih predmeta:
Na predhodnom ročištu istakao sam činjenicu da u službenoj zabilješci OT Bijeljina IT-3/10 ne postoji nijedna riječ objašnjenja za više krivičnih djela koje sam ja podnosio ili imao namjeru da podnesem u čemu sam sprečavan. Ovom prilikom potenciram da ne postoji nijedna riječ objašnjenja o oštećenju tuđe stvari koja je moje privatno vlasništvo, te pozivam predstavnika tužene ili sud da me demantuju u ovom ako imaju argumente prije nego što dalje nastavim.
S obzirom da ne postoji ništa vezano za krivično djelo oštećenje tuđe stvari pozivam se ponovo na čl. 81. i tražim od suda da prihvati kao dokaz materijalni predmet. Nevezano za to da li će sud prihvatiti ovaj dokaz, sud je obavezan prema ZKP-u čl. "Obaveza prijavljivanja krivičnog djela" da prijavi krivično djelo, osim već navedenog člana i "nesavjestan rad u službi" te "zloupotreba službenog položaja" a vezano za usvojeni dokaz specijalnog tužilaštva Kta-St-122/10 u kome se navodi da se istraga protiv Stjepanović Danice neće sprovoditi zato što nisu dostavljeni dokazi da je ovaj materijalni dokaz (dječiji ruksak) oštećen na način kako sam to opisao. Ukoliko to postupajuća sudija ne učini izvršiće krivično djelo KZ RS čl. 8. stav 2.- nečinjenjem.
Nakon toga sud imajući u vidu da je tužitelj ponovo predložio dokaz ,,torba“ koji je već ranije predlagao i koji dokaz je sud odbijao i o čemu je sud već odlučivao, sud donosi sledeće:
RJEŠENJEOdbija se prijedlog tužitelja da se ovaj dokaz uvrsti u dokazni fond imajući u vidu da isti nije vezan za predmet spora i tužbeni zahtjev.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Tužitelj želi da se izjasni na naprijed navedeno te sud istom ukazuje na to da se mora voditi računa o ekonomičnosti postupka, te da isti može ukratko da se izjasni a da posebna žalba kao što je već sud naveo nije dozvoljena.
Tužitelj izjavljuje: Tvrdnja suda da se navedeni predmet ne tiče predmeta spora nije tačna. S obzirom da su iz OT Bijeljina tvrdili kako mi je pristup zabranjen jer konstatno podnosim podneske u kojima su isti navodi i činjenice vezano za spis Kta-596/09 a sada sam upravo dokazao da to nije istina. Dakle OT Bijeljina mi zabranjuje pristup svojim lažnim tvrdnjama a sud to ne želi da utvrdi.
Tužitelj nakon toga izjavljuje da nastavlja sa obrazlaganjem spisa T14 0 Kta 00106 17 14 kao i službenu zabilješku.
Podsjećam da sam marta 2010. godine optužen za ugrožavanje sigurnosti upravo zbog toga što sam javno objavio dokaze i krivična djela koja se ne sadrže u ovoj zabilješci i za to optužio pripadnike OT Bijeljina. Okružni tužioci su dužni da rade sa strakama svaki dan 4 sata i da su to poštovali mogao bih njima da ukažem na nedostatke u ovoj službenoj zabilješci. OT Bijeljina je navodno utvrdila da je djevojčica Ivona Bajo pala sa bicikla i nabola se na žicu od korpe, što je navodno vidjela jedna svjedokinja, tvrdeći da je vidjela kako je djete palo ali ne zna odakle je palo. To naravno nije bila istina nego je svjedokinja vidjela da djete leži na cesti i rekla vozaču "eno djete je palo". Kada sam ukazao policiji i tužilaštvu na nelogičnost da djevojčica navodno pada na asvalt i zadobija smrtonosnu povredu a predhodno se 15 metara vide krvavi tragovi na asvltu, to je bio i kraj svakog daljeg razgovora sa predstavnicima tužene. Prvobitni pokušaj tužilaštva bio je da objasni te krvave tragove time kako su nastali prilikom prenošenja djevojčice, što nije uspijelo jer svi svjedoci su to negirali. I po mišljenju vještaka trasologa koje je sadržano u ovoj zabilješci smrtonosna povreda je nastala bar 15 metara prije mjesta pada. Dakle čak i kad bi bila istina da je neki svjedok vidio sam trenutak pada u ovoj zabilješci niti u bilo kom vještačenju se ne navodi da je bilo ko vidio trenutak 15 m prije toga, kad je došlo do povrede. Tužilac smišljeno iznosi samo dio mišljenja vještaka tvrdeći kako rana na grudima može da potiče od žice namjerno izostavljajući nastavak mišljenja gdje se kaže da je takva povreda mogla nastati samo tako što je neki kamion ili automobil nagurao žicu prema grudima djevojčice ili eventualno da je pala na neku ogradu ili visoki trotuar koji vještak nije vidio te je zato predložio rekonstrukciju. U ovoj zabilješci prvo se navode sve unutrašnje povrede konstatovane obdukcijom a vještak svoje mišljenje zasniva samo na površinskoj povredi te na kraju čak tužilac kaže da osim te povrede na grudima nema drugih povreda. Ovom sudu sam dostavio audio snimak i transkript razgovora sa istim vještakom u kome isti navodi da nema pojma ni o jednoj unutrašnjoj povredi ni oštećenju torbe, ni o kvaru na kamionu. Taj snimak i mišljenje vještaka Blažanović Ante koga je angažovala porodica a koji je imao sve ove podatke sam predao još 2010. godine u OT Bijeljina bez ikakve pismene reakcije a usmeni kontakt mi je naravno zabranjen. Ovi podaci koje sam upravo iznio nisu naravno nikada bili nepoznati za OT Bijeljina nego su ih smišljeno prikrivali i do današnjeg dana posle 6 godina OT Bijeljina nikada nije odgovorila na moje zahtjeve o tome kako je došlo do oštećenja predmeta i kojim vještačenjem je utvrđeno kako su nastale unutrašnje povrede. Sud sada ima kompletnu ovu zabilješku za koju tužena tvrdi da su u njoj sve te činjenice, te se može uvjeriti s obzirom da se radi o pogibiji osmogodišnjeg djeteta i da su u pitanju gnusne laži. Zašto je OT Bijeljina prikrila ovo ubistvo odgovor može dati nekoliko posljednjih informacija vezano za pranje i pljačku novca preko Bobar grupe, gdje je direktno iz tužilaštva BiH, Ministarstva sigurnosti saopšteno da je opljačkano oko 300 miliona maraka a jedna od firmi preko kojih se to činilo je upravo AD Univerzal iz Bijeljine koja je vršila krijumčarenje na dan ubistva, što sam dokazao na predhodnom ročištu.
Dana 24.06.2010. godine predao sam krivičnu prijavu protiv portira A.D. Univerzal, pošto sam u razgovoru sa njim saznao da je on lično uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina koji tako nije bio uključen uopšte u istražne radnje. U ovoj krivičnoj prijavi ukazao sam na davanje lažnog iskaza jer je portir prvo pričao porodici da je vidio djevojčicu kako se kreće asvaltom, iskašljava krv i na kraju pada, što i odgovora fotografijama sa lica mjesta. Ali kako je tužena smislila plan da ovo ubistvo predstavi kao nesrećan slučaj, kada sam to prijavio ispektoru isti je uzvratio da to nije istina i da portir to nije mogao da vidi iako ispektor nije bio prisutan. Po rekcijama inspektora i nešto kasnije Okružnog tužioca odmah mi je bilo jasno da se ne radi o prefesionalnim službenicima koji će po zakonu sprovesti istragu nego pripadnicima zločinačke organizacije koji iz nekog za mene tada još uvjek nepoznatog razloga žele da prikriju krivično djelo. Odmah sutradan portir je pozvan u MUP i tada negirao da je vidio djevojčicu kako se kreće ali iako pitan da li postoji još nešto važno nije pomenuo dolazak kamiona kojim je vršeno krijumčarenje i kome je portir pomogao da pobjegne prije dolaska policije. Veoma važno je istaći da ni MUP ni OT Bijeljina oko 7 dana ni u jednom dokumentu, ni u jednoj izjavi svjedoka nisu imali podatak o dolasku kamiona u A.D. Univerzal. Da nije bilo mene ni danas ne bi bilo poznato da je taj kamion uopšte postojao, što najbolje govori o sposobnosti MUP-a i OT Bijeljina. Istina je da sam ja u ovoj krivičnoj prijavi oštećenje dječijeg ruksaka i njegovo uklanjanje povezao sa pogibijom Ivone Bajo, karakterišući ovaj predmet kao novi dokaz, što je on i nesporno jer u zabilješci koju sam upravo analizirao o njemu nema ni pomena. Ovu prijavu sam najavio oko 7 dana ranije svojim podnescima 16,17 i 18.06.2010. godine a 18.06.2010. godine poslije posljednjeg od tih podnesaka kojom najavljujem tu prijavu pokušano je moje ubistvo trovanjem. Podsjećam da je tužena pokrenula protiv mene posebne istražne radnje, nadzirala me danonoćno i odnijela računar da bi tražila dokaz o krivičnom djelu a iako je prema ZKP-u bila dužna da mi te podatke preda i potom po članu 23. ustava RS na koji sam se pozivao to nikada nije učinila nego me je umjesto toga hapsila. I u tužbama za utvrđenje diskriminacije sam ukazivao na grubu povredu tog prava koje se prema istom Ustavu članu 48 ne može ni oduzeti ni ograničiti a sud je u više predmeta bio slijep za to.
Sud ukazuje tužiocu da se prilikom obrazlaganja predmeta koje treba ukratko da obrazloži drži predmeta spora i da ista budu u cilju dokazivanja njegovog tužbenog zahtjeva te da predmet spora nije krivični posttipak i da eventualne zaključke ostavi za završnu riječ te da se ne obraća sudu riječima ,,to što ste vi kršili moja prava“, jer sud mora voditi računa o dostojanstvu suda.
Ističem samo još jednu važnu činjenicu vezano za ovu krivičnu prijavu da sam naveo kako posjedujem i dokaze o drugim krivičnim dijelima citiram, krijumčanjenje oružja ili narkotika, što ja zaista ne znam šta je konkretno ali sam imao i na predhodnom ročištu izveo dokaze da je to krijumčarenje izvršeno. Navodna reakcija na moju krivičnu prijavu je službena zabilješka od 06.08.2010. godine koju je potpisala Danica Stjepanović. Podsjećam da sam izveo dokaz kako je tužena mjesecima pričala laži da OT Bijeljina nije nadležna za ovaj slučaj i u narednim godinama kada sam zahtjevima tražio podatke o ovim krivičnim prijavama pa i u tužbama niko nije dostavio ovu službenu zabilješku kao dokaz da je tužilac tad nešto odlučila. 4 dana posle navodnog sačinjavanja ove zabilješke moja sestra i ja dolazimo da dostavimo dokaze o oštećenju dječijeg ruksaka, audio snimak razgovora sa vještakom, dokaze o krijumčarenju i da dobijemo odgovore na ranije predate zahtjeve. Umjesto da nam tada tužena preda ovu odluku oni su nam zaista tvrdili da OT Bijeljina nije nadležna što se ispostavlja da je laž. U pitanju je mjesec avgust i ja sam priložio ovom sudu zabilješke sudske policije za taj dan ni u njima, ni u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka ne postoji tvrdnja da mi je odnosno nama ulaz zabranjen zbog navodnog prekršaja od mjesec dana ranije. Glavni Okružni tužilac je krajem 2012. godine zaboravivši na laž iz 2010. godine tvrdio da je razlog za zabranu pristupa svim srodnicima Ivone Bajo moj navodni prekršaj od, kako je tužena RS putem svog pravnog zastupništva navela u odgovoru na tužbu za utvrđivanje diskriminacije, bio dana 08.07.2010. godine. Ovde tužilac Stjepanović opisuje samo krivično djelo davanja lažnog iskaza, ponovo ne pominjući nijednom riječju dječiji ruksak a posebno ne krijumčarenje. Na kraju te kratke zabilješke navodi „prilikom ispitivanja navedenog svjedoka punomoćniku oštećenih je data mogućnost da i on postavlja pitanja svjedoku Blagiši“. Ovdje dakle Okružni tužilac za svoje propuste okrivljuje nekog advokata čiji nije posao da goni počinioce krivičnih djela. Osim toga izjava moje sestre u kojoj je navela kako je portir mjenjao iskaz data je dan kasnije, tako da prisutni advokat tada nije mogao reagovati i postaviti pitanje tom portiru. Skrećem pažnju sudu da smo danas ovdje sa pola metra dokumentacije koju ja moram da obrazlažem zato što OT bijeljina nikada nije htjela da odgovori kako je došlo do oštećenja moje privatne stvari i da nisam ja kriv, što sud mora kucati desetine strana u kojima ja dokazujem konstantan kriminal OT Bijeljina.
U narednim mjesecima sam nastavio sa pokušajima da dođem do neke odluke tužilaštva vezano za prijavu protiv portira. Kada su i dalje nastavili sa lažima kako nisu nadležni a kada sam iz OT Doboj dobio informaciju da nije došlo do prenosa nadležnosti i to objavio, tužilaštvu prestalo se sa tom laži. U decembru 2010. godine odlučio sam da predam krivičnu prijavu protiv pravnog lica u kojoj sam zaista ponovio podatke o oštećenju privatnog vlasništva i ukazao na krivična djela koja nemaju nikakve veze sa utvrđenim činjenicama u predmetu Kta-596/01. Dakle tačna je konstatacija tužilaštva da sam ja svojim podnescima ponavljao neka krivična djela i neke dokaze ali nije tačno da je to već utvrđivano u bilo kom spisu posebno ne krivično djelo krijumčarenja. U službenoj zabilješci OT Bijeljina od 22.10.2010. godine tužilac Stjepanović koja navodno nije nadležna za ovaj predmet sačinjava popis podnesaka koje sam ja predao te godine. Na tom popisu ne nalazi se mišljenje vještaka Blažanović Ante, CD sa snimkom razgovora sa vještakom trasologom a ne postoji nikakav komentar o oštećenom predmetu. Ukazujem na podnesak od 08.07.2010. godine predat kako kaže tužilac u OT Bijeljina i Komandi sudske policije. To je dan kada sam odbio izaći iz prostorija tužilaštva sve dok mi se ne omogući da u skladu sa zakonom podnesem krivičnu prijavu protiv AD Univerzal i iznesem dokaze o krijumčarenju te dobijem odgovore na mjesecima ranije predate zahtjeve. Na kraju ove zabilješke tužilac navodno traži od CJB Bijeljina da nastave sa provjerama i prikupljenim informacijama a kako sam već dokazao mene su pokušavali obmanuti da nisu nadležni. Službena zabilješka od 31.01.2011. godine je navodno Odluka tužioca po mojoj prijavi protiv AD Univerzal. Nevezano za to da li je ova odluka zakonita ili ne, tužilaštvo je bilo obavezno da mi i ovu odluku i predhodnu vezanu za prijavu protiv portira dostavi u roku od 3 dana. Oni to naravno nisu učinili ni po toj svojoj obavezi i nikada kasnije kada sam to tražio pismeno nego je ova odluka dostavljena sudu tek sada. Čak ni u tužbama koje sam pokretao tužena nije dostavila ove zabilješke kao dokaz da je donijela bilo kakvu odluku, te je autentičnost istih veoma upitna. Podjećam još da smo avgusta 2010. godine neposredno pred hapšenje ove dokaze predali načelniku kriminalističke policije koji je poslije par dana pronađen mrtav pod sumnjivim okolnostima. Materijal koji je obrađivalo specijalno tužilaštvo ja nisam lično dostavio a vjerujem da je to učinio preminuli gospodin Teodorović. Podjećam sud da sam svojim zahtjevima tražio fotodokumentaciju koja bi dokazala krivično djelo tužioca Stjepanović te je jasno da mi je pristup zabranjen i materijal uskraćivan kako specijalno tužilaštvo ne bi dobilo te dokaze.
Sledeća službena zabilješka je nastala 21.03.2014. godine u kojoj se tvrdi da sam dana 23.01.2014. godine podnio krivičnu prijavu protiv Sofrenić Blagiše i A.D Univerzal iz Bijeljine. Na predhodnom ročištu ukazao sam sudu da je moja krivična prijava podnesena tek u martu 2014. godine i ovde u zapisnik citirao 8 tačaka koji dokazuju krivična djela iz te prijave. Ovaj podnesak nije bila nikakva krivična prijava nego moje obraćanje tužilaštvu da mi se odgovori šta je bilo sa krivičnim prijavama iz 2010. godine. Vjerujem da sud ima taj podnesak od 23.01.2014. godine te se može uvjeriti da se ne radi o krivičnoj prijavi niti u njoj postoje bilo kakvi dokazi. Tretirati taj podnesak kao krivičnu prijavu bilo bi isto kao da Predsjednik osnovnog suda moje informativne podneske tretirao kao tužbu i dostavio nekom sudiji u rad. Iz gomile besmislica u ovoj zabilješci izdvajam samo zadnju rečenicu „stoga se u ovom postupku podnosilac prijave Zdenko Bajo neće ponovo obavještavati a u smislu naprijed navedene odredbe.“ Ovdje se misli na obavezu tužilaštva da mi svoju odluku dostavi u roku od 3 dana. Dakle sve ove odluke tužilaštva koje sam upravo obrazložio su bile sakrivene od mene i umjesto da mi budu predate kada sam dolazio da tražim podatke o njima tužena je bila spremna na diskriminaciju i represiju kako bi ovo ostalo sakriveno. Meni je naravno bilo mnogo važnije da ukažem na oštećenje privatnog vlasništva i prikrivanja ubistva. No danas je jasno da je tužilaštvu bio jedini cilj da prikrije višemilionsku pljačku koja je tada i u narednom periodu vršena preko Bobar grupe. Dokument A-616/13, u tom dokumentu glavni okružni tužilac odgovora visokom sudskom i tužilačkom vijeću na moju pritužbu i ističe „Zdenko Bajo stalno podnosi odnosno ponavlja prijave o istom događaju navodeći iste počinioce po više puta bilo bi besmisleno sprovoditi narednu o sprovodjenju istrage s obzirom da ovim novim prijavama nema novih činjenica". Više puta sam dokazao da postoje dokazi i činjenice po drugim krivičnim djelima u kojima nema ni riječi u službenoj zabilješci od 04.01.2010. godine.
Dalje prelazim na obrazlaganje predmeta 34147 - skraćeni broj i 48630 koje predmete bih istovremeno obrazlagao kako ne bi ponavljao odredene činjenice za svaki predmet ponaosob te navodim:
Predmet 34147 je moja tužba protiv gospode Gruhonjić Muhameda i Debeljević Milorada koje sam tužio kao građane a 48630 je tužba protiv gospođe Stjepanović i gospodina Kovačević Novaka. Obe tužbe su povezane istim činjenicama i događajima s tim što su osobe imale različite uloge. Iz izjava pripadnika MUP-a, inspektora te potom Predsjednika i sekretara Okružnog suda obavješten sam da su prijavu protiv mene podnijele osobe Gruhonjić i Debeljević kao građani, pa sve do danas nije se pojavio nijedan dokument kojim bi se njihovo djelovanje okarakterilo kao službena radnja. Naprotiv posle okončanja istrage protiv mene dobio sam svu dokumentaciju na uvid iz koje se vidi da je Okružni tužilac koji je postupao u tom predmetu gosp. Šabić Muris. U oba ova predmeta nije poštovan zakon o parničnom postupku, nije bilo izvođenja dokaza ali sam tada pustio da se ti predmeti tako okončaju jer sam očekivao da će tuženi izvršti pritisak preko Visokog sudskog i tužilačkog vijeća da se njihove radnje odnosno krivično djelo lažno prijavljivanje okarakteriše kao službena radnja. Oba ova predmeta tako su i završena na taj način što je sud njihove radnje proglasio službenim iako niko od tih tuženih nije dostavio nijedan dokument kojim bi se potkrepila i dokazala ta teza.
Naprotiv u vrijeme kad nisam imao nijedan dokaz da je prijava protiv mene izvršena od strane građana Debeljevića i Gruhonjića, gospodin Debeljević Milorad u svom odgovoru sudu čini grešku i izlazi iz uobičajenog šablona OT Bijeljina te tvrdi da sam sve izmislio odnosno slagao. Gospodin Debeljević jasno kaže da nikada nije postupao službeno vezano za mene i moj pravni interes, što je istina. Dakle gos. Debeljević u sadejstvu sa gos. Gruhonjićem prvo je lagao u MUP-u kako bi izdejstvovali odnošenje računara i posebne istražne radnje a onda je lagao sudu da je sve to izmišljeno iako prema ZPP-u stranka mora da iznosi istinu. U međuvremenu sam došao do dokaza da su tu prijavu podnijeli upravo gospoda Debeljević i Gruhonjić u parnici protiv sekretara tužilaštva za koju su iste osobe lažno tvrdili da je ugrožena sa moje strane a to su tvrdili i za gospodina Kerović Ranka. Cilj osoba koje su me prijavile je osim već navedenog bio i da me predstave kao ludaka koji preti svima redom. Iako se potom dokazalo da su njihove tvrdnje bile lažne do današnjeg dana nisu sankcionisani. Osobe Stjepanović i Kovačević nisu lično išli da me prijave te sam zbog toga razdvojio tužbe. S obzirom da su odbijali svaki razgovor sa mnom gdje sam tražio da mi daju objašnjenje za podnesenu prijavu odnosno jesu li ovlastili gospodu Debeljevića i Gruhonjića da u njihovo ime podnose prijavu odlučio sam da ih tužim u posebnoj tužbi. Odgovornost građana Debeljevića i Gruhonjića je nesporna jer su lično izvršili krivično djelo a imajući u vidu njihovo pravno znanje i stručnost jasno je da se ne radi ni o kakvoj grešci, o pravnoj ili stvarnoj zabludi (pojam KZ-a).
Gospoda Kovačević i Stjepanović nisu bili sa njima kada je izvršena prijava u MUP-u ali s obzirom da je do te prijave došlo pošto sam od istih tražio objašnjenje o oštećenju dječijeg ruksaka koje nikad nisam dobio te naveo da će zbog prikrivanja krivičnih djela završiti u zatvoru jasno je da su imali direktan interes da me lažno optuže i otmu računar sa dokazima protiv njih. U to vrijeme još uvjek nisam imao ni dokaz ko je uklonio ruksak sa mjesta zločina a pogotovo ne o tome da je izvršeno krijumčarenje ali te osobe iz tužilaštva to nisu znali, da ja te dokaze nisam imao ali su znali da su prikrivali taj kriminal, te su njihovi motivi potpuno jasni. I osobe Kovačević i Stjepanović su takođe pravno stručni i vrlo dobro znaju šta je ugrožavanje sigurnosti. Odgovornost osoba Kovačević i Stjepanović sam pred sudom obrazlagao kao odgovomost osoba koji bi angažovali grupu batinaša da me pretuku i za to im dali novac ili neku drugu uslugu. To što metaforički rečeno osobe Stjepanović i Kovačević nisu učestvovale u batinanju, ne amnestira ih odgovornosti nego su naprotiv više odgovorni od direktnih izvršilaca. Najvažnije za ovaj predmet je to da je sud u tim tužbama zauzeo stav da su pomenute osobe nastupale službeno odnosno da su predstavljali ovde tuženu RS. S obzirom da se radi o najstručnije mogućim osobama vezano za krivični zakon i krivična djela, jasno je da ne može biti nikakve greške te ako je tužena već odlučila da njihova krivična djela proglasi za službene radnje onda je jasno da je tužena RS smislila plan da me smišljeno lažno prijavi za krivično djelo koje nisam učinio kako bi otela dokaze o krivičnim dijelima za koje je znala da ih imam. Ni u jednoj od tih tužbi nisam teretio pomenute građane za druge štetne posljedice koje su nastale posle toga, ni za odnošenje računara i uništavanje programskog koda, ni za neodgovaranje na moje zahtjeve ili kršenje bilo kog drugog prava. Isključiva odgovornost tuženih u ova dva predmeta je u povredi ugleda i časti koju su izvršili tako što su me smišljeno lažno prijavili što je dovelo do toga da osobe koje su me poznavale a vidjele su posljedice te prijave pomisle da sam kriminalac, masovni ubica tužilaca u pokušaju, narko diler i ko zna šta još. I da rezimiram ova dva predmeta time što podvlačim da su osobe koje su me prijavile isključivo krive za povredu ugleda i časti zbog lažne optužbe a u tim predmetima niti sam ponudio niti imao namjeru da dokazujem neke druge štetne posljedice, što je sud bez ikakve potrebe pokušavao da obrazlaže u tim predmetima tvrdnjama da me štiti pretpostavka nevinosti. Koliko je tačna ta teza pokazuju i svi ovi dosad izvedeni dokazi gdje se vidi da se moja prava konstatno krše od strane tužene, dakle niko iz redova tužene ne predpostavlja da sam ja nevin jer me ne bi diskriminisali nego me tretiraju kao nižerazredno biće bez ikakvih prava.
Dalje nastavljam sa obrazlaganjem zašto sam predložio uvid u predmet 39976 te navodim:
Radi se o tužbi protiv gospode Kovačević Novaka i Borovčanin Danka koji istina jesu službenici tužene ali su odgovorni prema Ustavu RS čl. 48. koji kaže da se ustavom garantovana prava ne mogu oduzeti ni ograničiti i da onaj koji se ogrešio o prava garantovana ustavom je lično odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem. Ovaj moj pravni osnov tužbe sam više puta istakao bez ikakve reakcije bilo tuženih, bilo suda koji bi ga osporili. Umjesto toga pozivali su se na zakon o tužilaštvima i Zakon o obligacionim odnosima koji su smatram da ne moram podsjećati sud ispod ustava RS ali neka i to uđe u zapisnik.
Odgovornost ovdje tuženih Kovačevića i Borovčanina je u tome što su prekršili Ustav RS čl. 16. i protiv mene i svih srodnika Ivone Bajo primjenjivali neku naredbu o zabrani pristupa koja naravno do današnjeg dana nigdje nije zapisana kako tačno glasi što je takođe smišljeno. Više puta sam tražio usmeno od sudske policije koja mi je zabranjivala pristup i pismeno od komande te od OT Bijeljina da mi se dostavi tekst te naredbe i obavezno navodio da je to što mi nije uručeno pismeno i omogućeno pravo žalbe kršenje garantovanog prava iz Ustava RS čl. 16. koji garantuje svakom građaninu da ima pravo žalbe na odluku koja se tiče njegovog prava ili na nekom zakonom zasnovanom interesu. Ukazujem sudu da je jasno zašto ta naredba nikad nije pismeno uručena jer su odgovorni iz OT Bijeljina htjeli da ostane tajna i da ja nemam nikakav dokaz da postoji da se sprovodi što bi da sam podnio tužbu bez izjednog dokaza sud odbacio kao neosnovanu ili citiram komentar iz jedne presude da su moji navodi paušalni i ničim potkrepljeni.
Više puta sam isticao da znam kako će reagovati tužioci, kakve će odluke da donesu sudije te sam da bih imao dokaz sa kojim bih nastupio u ovoj parnici bio prisiljen da do njih dođem na taj način što sam odbio nezakonite naredbe da se udaljim očekujući prvo zaštitu Prekršajnog suda koji je takođe odgovoran da štiti prava garantovana ustavom i zakonima, (čl. 5. ZOS.) odnosno ako ne bih bio zaštićen da iz izjava svjedoka sudskih policijaca izrečenih u zapisnik dobijem dokaz o postojanju te naredbe. Ovom sudu je predat dokaz u kome vođa grupe Zoran Mićić izjavljuje da postoji naredba koju je glavni okrž. Tužilac usmeno dao sudskoj policiji a koja glasi „Zdenko Bajo, njegova sestra Budimka Bolin Bajo i drugi srodnici ne mogu lično pristupiti OT Bijeljina“. Osoba koja je izdala tu naredbu, glavni okružni tužilac koji rukovodi radom tužilaštva nikada nije dao odgovore na pitanja koja sam postavljao godinama kao recimo o oštećenju privatnog vlasništva i to je i bio razlog da se zabrani pristup svim srodnicima. Ne ulazeći sada u to da li je odgovornost samo na osobi Kovačević Novaku ili tuženoj RS koja ga je zaštitila Odlukom svojih sudova jasno je da čak i da postoji odgovornost, moja lična za neki prekršaj, pa čak i za neko krivično djelo kao što je ubistvo recimo ne može se sankcionisati nijedna druga osoba sa tim izgovorom.
S obzirom da se ova naredba odnosi na sve moje srodnike ili što je tačnije rečeno srodnike djevojčice Ivone Bajo, ja sam je opisivao kao fašističku naredbu jer diskriminiše jednu grupaciju građana po osnovi srodstva sa mnom kao osobom koja je bila tada pod istražnim radnjama ili sa osmogodišnjom djevojčicom Ivonom Bajo, kako god želi sud da shvati.
Tužena RS nije dakle provela nikakav postupak i zato je nisam ni smatrao odgovornom jer ne postoji nijedan dokument sa nečijim potpisom i pečatom bilo Kovačević Novaka ili nekog drugog državnog službenika ali je od sudske policije traženo da izvršavaju tu naredbu kao da ista postoji i kao da mi je u skladu sa Ustavom omogućeno pravo žalbe na tu odluku. Odgovornost u toj parnici sam pripisao upravo gospodi Kovačeviću i Borovčaninu pozivajući se na navedeni čl. ustava RS prema kome su oni koji se ogriješe o prava garantovana ustavom (misli se na čl. 16.) lično odgovorni za to i ne mogu se pravdati ničijim naređenjem. Ja sam imao osnova da tužim po tom članu svakog sudskog policajca koji je izvršavao tu naredbu ali to nisam učinio jer isti nisu obavezni da znaju sve članove i mogu se pozvati na pravnu zabludu i što je još najvažnije pismeno sam upozoravao glavnog Okružnog tužioca i komandu sudske policije ali da li su oni ta moja upozorenja prenosili podređenima nije mi bilo poznato. Čl. 48. Ustava RS, ne može se odnositi na obične građane, taksiste, frizere, konobare recimo, nego upravo na državne službenike gdje postoji hijerarhija i komandna linija te je jasno da su navedena gospoda prema tom članu i odgovorni. Odredbe Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o tužilaštvima kojima je odgovornost za radnje državnih službenika prebačena na pravno lice odnosno državu, su ispod ustava RS i mogu se odnositi na bilo koje druge radnje kojima se nanosi šteta građanima osim onih nekoliko garantovanih prava iz Ustava RS.
I da zaključim ovaj predmet time što je sud uradio upravo ono što sam i pretpostavljao i oslobodio od odgovornosti tužene građane ali nijednom riječju nije demantovao ni komentarisao pravni osnov tužbenog zahtjeva čl. 48. Ustav RS. Vrijednost ovog spisa u ovom sporu je ta što je tužena Republika Srpska uzevši u zaštitu nezakonite radnje lica koje sam tužio preuzela odgovornost na sebe te praktično znači da je primjenjivala fašističku diskriminatorksu naredbu prema svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo prekršivši prvo Zakon o upravnom postupku i donijela tu naredbu bez ikakve rasprave, bez prava da ja kao stranka u postupku iznesem svoje argumente, bez uručivanja pismene naredbe što je bila obavezna sama da učini i posebno prekršila je moje pravo koje se "ne može oduzeti ni ograničiti" garantovano ustavom čl. 16.“. Zabrana pristupa za sve pripadnike porodice Bajo na snazi je i danas te sud treba imati u vidu na koji je način sve prekršen zakon posebno vezano za tužbeni zahtjev da se prekine sa radnjama kojima se povređuje pravo ličnosti. A osim čl. 16. koji sam sada potencirao prekršen je i čl. 23. Ustava RS, te se krši konstatno zakon o slobodi pristupa informacijama i više drugih prava garantovanim zakonom.
Tužitelj izjavljuje da mu je preostalo obrazlaganje još dva predmeta i to 43325 i 007070 - prekršajni spis, te da mu je za iste potrebno duže vrijeme.
Nakon toga sud u dogovoru sa prisutnim donosi sledeće rješenje a imajući i u vidu radno vrijeme suda, te nastavak glavne rasprave zakazuje za dan 18.11.2015. godine u 12,00 časova, prisutni upozoreni na posledice izostanka, shodno odredbama ZPP-a, te pismeni poziv neće dobiti.
Na glavnu raspravu pozvati tuženu putem Pravobranilaštva.
Tužitelj odbija da potpiše zapisnik jer moji potpisi se tretiraju kao saglasnost a ja imam primjedbi uopšteno na bezakonje u cijeloj zemlji nevezano za bilo kog pojedinca.

OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

ČLANAK 566

Ovde je jasno da sud ne želi utvrđivati istinu, da ne želi postupati po tužbenom zahtijevu nego u startu zastupa "istinu" OT Bijeljina koja nema veze sa temom tužbe ali je uzrok diskriminacije upravo to što se prikriva kako je presječen kaiš torbe, kako je u stvari ubijena djevojčica Ivona Bajo. OT Bijeljina je ta koja forsira samo svoju "istinu" a sud to zna i upravo iz tog razloga se nije ni bavio kršenjem prava nego opravdavanjem fašističkih metoda kriminalaca iz tužilaštva.

USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE

APELACIJA NA PRESUDU 80 0 P 043325 12 P2

KAKO SE RADI O POVREDAMA ZOZD-E, SMATRAM DA JE O APELACIJI POTREBNO POSTUPATI HITNO, KONSTATOVATI POVREDE GARANTOVANIH LJUDSKIH PRAVA I PROGLASITI OSPORENU PRESUDU NEVAŽEĆOM...
U ovom sporu tužena RS već godinama vrši brutalnu diskriminaciju svih srodnika djevojčice Ivone Bajo koju je ubila prilikom krijumčaranja u Bobar grupu a onda taj zločin pokušala da prikrije, te je izdala usmenu fašističku naredbu da, citiram svjedoka sudskog policajca, (dokaz Zapisnik 80 1 Pr 004323 11 Pr) "ZDENKO BAJO, BUDIMKA BOLLIN BAJO I DRUGI SRODNICI NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U OT BIJELJINA". Razlog za to je naravno prikrivanje ubistva prilikom šverca a sada je razotkriveno da je osim toga, mafija pljačkala depozite iz Bobar banke te smo im mi smetali u tome, (prenijeli svi mediji a navodim izvor Nezavisne novine od 30.07.2015.)
"BANJALUKA - Četiri odgovorna lica u Bobar banci, protiv kojih je MUP Republike Srpske podnio izvještaj Tužilaštvu BiH, oštetili su ovo akcionarsko društvo za deset miliona maraka. Riječ je o Draganu Radumilu (56), koji je bio direktor u periodu od 2005. do 2010. godine, Petru Cacanoviću (60), koji je ovu funkciju vršio od 2010. do 2014. godine, te Milevi Janković (53) i Radmili Telebak (60). Navodi se da su Radumilo i Cacanović pribavili protivpravnu imovinsku korist za lice čiji su inicijali B.G. (Bobar Gavrilo) i za isti iznos oštetili akcionarsko društvo."
Republika Srpska je suvlasnik te banke a kada se doda činjenica da su preko iste banke prali novac narko mafije te je 25.02.2012. evidentirano preko 4 miliona transakcija Darka Šarića, onda je jasno da se fašističkim metodama branio prljavi, oprani i opljačkani novac. No to je samo pozadina događaja, da bude jasnije i zbog čega su brutalno kršena prava u ovoj parnici, te na dan opisan u tužbenom zahtijevu. Radi se dakle o kršenju prava tokom postupka i o nastavku diskriminacije koja traje i dalje jer sudovi nisu htjeli da postupe prema obavezi iz ZOS-a, član 5 "Zaštita prava" nego je falsifikovano činjenično stanje, kršene zakonske odredbe odnosno nisu primjenjene relevantne za ovaj spor.
Pravo na pravicno sudjenje čl, 6 Evropske Konvencije o ljudskim pravima, Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, Pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom, po čl 16 Ustava RS i Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom i uživanje pravne zaštite, garantovano članom 4 Ustava RS su oduzeta kako tokom ovog postupka tako i u ranijem i kasnijem periodu a ostala navedena u apelaciji, (Pravo da traži i dobije sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama po čl 23 Ustava RS, Pravo na slobodu izražavanja, pristupu informacijama prema ZOSPI-a, da se prava iz Ustava ne mogu oduzeti niti ograničiti i pravo da ne bude diskriminisan i druga) se oduzimaju konstantno godinama a jednako važan je i dio zahtjeva vezan za otklanjanje diskriminacije, što sud nije dozvolio s obzirom da bi se tako pojavili novi dokazi kriminalnih radnji. Slijede neke od povreda tokom postupka:
1) Osnovni sud u Bijeljini je poslao poziv za pripremno ročište dana 06.11.2013. a tužena RS je odgovorila na tužbu 5 dana kasnije 11.11.2013. čime su prekršeni članovi 75 i 182 ZOPP-u. 2) Osnovni sud u Bijeljini je odbacio tužbene zahtijeve za utvrđenje pod izgovorom da nemam pravni interes i zbog toga što nisu dostavljeni dokazi o prekršajima niti će biti uzeti u obzir ali ga to nije spriječilo da mi imputira "ponavljanje prekršaja" te remećenje reda i mira upravo na sporni dan 08.07.2010. 3) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "1" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što je NAREDBA IZDATA nego jasno piše da je onemogućeno PRAVO ŽALBE na spornu naredbu garantovano članom 16 Ustava RS. 4) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "2" tužbenog zahtijeva kojom tvrdim da sam disktriminisan kršenjem pravo na pristup dokumentaciji koju su o meni prikupljali organi tužene iz člana 23 Ustava RS. 5) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "3" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a! 6) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "4" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI ! 7) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tačkama "5", "6", "7" i "8" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim su mi oduzeta prava garantovana članovima 4, 14 i 48 Ustava RS te članom 4 Ustava BIH. 8) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "9" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što nisam pušten na slobodu u roku od 12 sati nego da nisam izveden pred sud, čime je prekršeno pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a. 9) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte pročitao moj podnesak u kome navodim da sam spreman odustati od tačke 10 iz tužbenog zahtijeva jer je komanda SP iz Banjaluke naknadno naložila kopiranje svih zabilješki koje je sačinila o meni... 10) Osnovni sud u Bijeljini se bavio svime drugim osim temama iz tužbenog zahtijeva ne uzimajući u obzir moje zahtijeve prema ZOSPI-a predate još u februaru i martu 2010-te pa obnovljene više puta zaključno sa 21.08.2012. kojima tražim kopiranje dokumentacije i odgovore na pitanja vezano za nove materijalne dokaze, koje sam dostavio. 11) Osnovni sud u Bijeljini se nijednom riječju nije osvrnuo na podatke koje sam tražio o MOJIM krivičnim prijavama protiv portira 24.06.2010. i AD Univerzal 02.12.2010. jer su ih prvo OT Bijeljina a potom Osnovni sud sakrili kako bi zaštitili sada pokojnog vlasnika Bobar grupe i pomogli mu da izbjegne parničnu u predmetu 80 0 P 039221 12 P a prije svega krivičnu odgovornost koja bi iz svega proizašla. 12) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi na glavnoj raspravi od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, odbacio tužbeni zahtijev.
13) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi u pisanom obliku, od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, vezano za dan 05.09.2012. koji je tema tužbenog zahtijeva odbacio tužbeni zahtijev.
Presuda drugostepenog suda dostavljena je poštom uz dopis "Osnovni sud 080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015"
Diskriminacija koja je godinama prvo tajno a poslije i javno vršena nad cijelom porodicom samo zato što su u srodstvu s ubijenom djevojčicom Ivonom Bajo, nastavljena je brutalnim pravnim nasiljem i u ovom sudskom postupku. Prvo je prekršen član 182 zakona o parničnom postupku pošto je tužena dostavila odgovor tek 5 dana poslije poziva za pripremno ročište, te je sud morao usvojiti tužbeni zahtjev zbog propuštanja na obavezan odgovor.
Ali mnogo teže povrede desile su se tokom postupka, naime sud nije primjenio pravilo obrtanje tereta dokazivanja, tako da se niko nikada ispred tužene Republike Srpske nije pojavio ni na jednom ročištu a kamoli da je dokazivao bilo šta. Vidljivo je iz priloga "Glavna rasprava 17.06.2014. 80 0 P 043325 13 P 2" da sam ukazao da taj problem i sud je odložio ročište upravo iz razloga što se tužena RS nije pojavila.
No u zapisnik nije uneseno da sam tražio od suda da usvoji tužbeni zahtijev s obzirom da stranka na kojoj je teret dokazivanja odustaje od toga da pred sudom dokazuje kako diskriminacije nije bilo. Jasno je da ja kao stranka nisam mogao inicirati odgađanja zbog odsustva druge stranke ukoliko ona nije bila obavezna pristupiti, no u međuvremenu sud "zaboravlja" na to, te je do nastavka došlo bez prisustva tužene RS, (Glavna rasprava 19.09.2014. 80 0 P 043325 13 P 2) kada je ipak taj moj zahtijev zaveden.
Dokaznog postupka u stvari uopšte nije ni bilo, što se vidi iz priloženog zapisnika. Sud naime uopšte nije dozvolio nikakvu izvođenje dokaza ni meni pošto se tužena nije pojavila nego se poslije prepisivanja usvojenih dokaza, odmah prešlo na završnu riječ.
Tako je došlo do nevidjenog skandala da umjesto tužene strane, sud izvodi dokaze, (Presuda 80 0 P 043325 13 P 2) i to takav način, što je umjesto dana 5. septembra 2012. koji je relevantan za tužbeni zahtjev, obrazlagao događaje 8 mjeseci kasnije od dana 13. maja 2013. što je zaista nevjerovatna blamaža. Umjesto da raspravlja o tački tužbenog zahtjeva da li je moje pravo garantovano članu 16. Ustava Republike Srpske, da na odluku o mom pravu, imam pravo žalbe prekršeno, sud je umjesto toga raspravljao da li je naredba o zabranu trebala biti donesena što je takođe skandalozno. Skrećem pažnju da sam na ovo upozorio u završnoj riječi te citiram taj dio:
"Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje. Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene. Sva ova prava garantovana Ustavom su pogažena dana 05.09.2012. godine kada sam pokušao da ostvarim ta prava da podnesem krivičnu prijavu po krivičnim djelima usmeno na zapisnik, te da dobijem podatke po krivičnim prijavama koje sam predao još 2010. godine."
Takvo upozorenje izneo sam i 9 mjeseci ranije podneskom "Obavjest sudu i tuzenoj 80 0 P 043325 13 P 2" kada sam i obavjestio sud o falsifikatu koji je priložila tužena RS, (Falsifikat presude) a taj dokument koji prilažem je bio koncept mog izvođenja dokaza koje mi nije dozvoljeno, citiram:
"Povlačim paralelu sa poznatom presudom suda u Strazburu Damjanović - Maktouf, kad se taj sud nije bavio time da li su oni ili nisu trebali biti osuđeni, nego samo time da li je tokom suđenja primjenjen adekvatan zakon. Iako je očigledno da sankcija prema svim srodnicima Ivone Bajo ne može biti zasnovana na važećim zakonima nijedne evropske zemlje, nego samo na zakonima trećeg rajha prije drugog svjetskog rata, u ovoj parnici sud ne može da se bavi uzrocima i "opravdanjima" pa ni zakonitosti takve naredbe, nego samo utvrđivanjem da li mi je ta naredba uručena u pismenom obliku i omogućena prava iz Ustava i ZOUP-u, koja sam naveo ili to nije učinjeno, te da li je izvršena diskriminacija na način opisan u tužbenom zahtijevu."
To je očito smišljeno pogrešno primijenjeno kao i u slučaju prava iz člana 7 zakona o prekršajima da lice lišeno slobode mora u roku od najkasnije 12 sati biti izvedeno pred sud. Taj član je brutalnim pravnim nasiljem prepravljen i odlučivalo se o tome, da li sam u tom roku trebao biti pušten na slobodu, odnosno sud je presudio da nisam diskriminisan jer sam pušten na slobodu poslije 11 i po sati u pritvoru.
Uz sve ovo falsifikovanje članova iz Ustava i zakona, sud se uopšte ni jednom jedinom riječju nije bavio kršenjem prava garantovano članom 23 Ustava Republike Srpske da svako ima pravo dobiti podatke koje su državni organi prikupljali o njemu a konkretno ovdje nastali poslije lažne prijave protiv mene za ugrožavanje sigurnosti, tako što mi odnesen računar iz kuće i danima sam nadziran stražama 24 h dnevno.
Pravo na pristup informacijama garantovano zakonom takođe nije bila tema nijedne riječi presude prvostepenog suda iako sam prve zahtjeve predao čak 3 godine ranije a posljednji petnest dana prije hapšenja kada mi je zabranjen i onemogućen pristup i saopšteno da postoji usmena naredba a pismenu nisu htjeli da uruče.
Sitnicama iz člana 48 Ustava Republike Srpske da se prava garantovana Ustavom ne mogu oduzeti nije ograničiti kao i pravo građana da ne budu diskriminisani, sud se uopšte nije bavio, pa iako sam na sve ove povrede sa detaljnim obrazloženjem ukazao u žalbi drugostepeni sud nijednom riječju nije komentarisao ni osporavalo nijednu od mojih tvrdnji nego je donesena presuda "Okruzni sud 80 0 P 043325 14 Gž2" uopštenog tipa gdje se čak ne može ni naslutiti kakvi su događaji u pitanju.
Jedino komentar o obavezama i radnjama MUP-a mogao bi biti povezan sa tim da sam uhapšen i zadržan u pritvoru ali nije poenta u tome da li neko može biti uhapšen nego u obavezi da u tom slučaju bude izveden pred sud najkasnije za 12 h što nije učinjeno a to ni prvostepeni ni drugostepeni sud nisu komentarisali niti obrazlagali.
Dakle umjesto da argumentovano demantuje moje navode o teškom kršenju odredaba parničnog postupka, drugostepeni sud je iznosio sasvim neumjesne i neprikladne komentare tipa kako ja hoću da forsiram istinu ali samo svoju istinu. Činjenica je da sam ja cijelo vrijeme tvrdio kako sam lažno optužen što je na kraju se ispostavilo da je istina ali uopšte u ovom tužbenom zahtjevu nije bilo postavljeno pitanje neke istine, nego isključivo da li je neko moje pravo prekršeno ili nije. Uostalom tužena je ta koja je trebalo da kaže istinu, na moja jasno postavljena pitanja, kako je došlo do presijecanja kaiša na torbi, (Dokazni predmeti) koji je nosila ubijena djevojčica preko ramena, što je konačno potvrđeno i dokazano 15.04.2015. "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)". Na to pitanje evo sada preko 5 i po godina nikada nije odgovoreno a sudovi se ni jednog trenutka nisu bavili time da li je tužena morala poštovati zakon i odgovoriti na taj i druge zahtjeve. Ovaj komentar suda pokazuje u stvari nešto drugo. Valjda je cilj svake stranke da dokaže svoju istinu a dužnost suda je da utvrdi sve činjenice i istinu. Ovde je naprotiv jasno da sud ne želi utvrđivati istinu, da ne želi postupati po tužbenom zahtijevu nego u startu zastupa "istinu" OT Bijeljina koja nema veze sa temom tužbe ali je uzrok diskriminacije upravo to što se prikriva kako je presječen kaiš torbe, kako je u stvari ubijena djevojčica Ivona Bajo. OT Bijeljina je ta koja forsira samo svoju "istinu" a sud to zna i upravo iz tog razloga se nije ni bavio kršenjem prava nego opravdavanjem fašističkih metoda kriminalaca iz tužilaštva. Na kraju prenosim dio u kome drugostepeni sud brutalno razbojništvo i fašističku višegodišnju diskriminaciju pokušava da legalizuje i opravda riječima:
Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije.
Prije svega gnusna je laž da su mi omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o meni i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što sam "uspio" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži tužene RS, hapšenja i pritvaranja da dobijem dio materijala koji sam tražio (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšen i pritvaran a sada slijedi moj opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam navodim "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštitim svoja prava i interese garantovana zakonom":
No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije.
I ETO OVAJ PRETHODNI OPIS JE TRETMEN KOJI SUD OPISUJE KAO RAZUMAN, OBJEKTIVAN I DA NEMA DISKRIMINACIJE !!!???
Predmet 80 0 P 043325 12 P2 je primjer kako ne treba da postupaju sudovi jer je osim smišljenog kršenja zakona i prava za vrijeme trajanja parnice, došlo i do neviđenog skandala kada je sud umjesto činjeničnog stanja na dan 05.09.2012. opisan u tužbenom zahtijevu, obrazlagao greškom ili "greškom" događaje od 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije.

PRILOZI

Zapisnik 80 1 Pr 004323 11 Pr Osnovni sud 080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015 Tuzba za utvrdjenje diskriminacije Obavjest sudu i tuzenoj 80 0 P 043325 13 P 2 Falsifikat presude Glavna rasprava 17.06.2014. 80 0 P 043325 13 P 2

Glavna rasprava 19.09.2014. 80 0 P 043325 13 P 2 Presuda 80 0 P 043325 13 P 2 Okruzni sud 80 0 P 043325 14 Gž2 Dokazni predmeti Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

ČLANAK 565

Ovo nije odnos prema pojedincu nego je slika i prikaz onoga šta takozvana policija i tužilaštvo misle o narodu koji ih plaća da bi štitili zakon i njihovu bezbjednost. Ukratko smatraju nas budalama pa uopšte ne odgovaraju na ono što su pitani, prebacuju odgovornost na drugi mafijaški servis, koji takođe neće da odgovara a sve sa ciljem da sačuva pokradene milijarde tajkunsko političke mafije mila ronhila.

POLICIJA KAO PRIVATNA BANDA

U sklopu svoje borbe protiv kriminalaca iz mafijaškog režima koji su opljačkali milijarde evra od naroda, podneo sam zahtjev za pristup informacijama jednom od servisa tajkunsko političke mafije, takozvanom MUP-u a u stvari privatnoj bandi: Vidljivo je da se traže podaci o dva sasvim različita predmeta i to pod 1:
INFORMACIJE VEZANO ZA OŠTEĆENJE RUKSAKA DJEVOJČICE IVONE BAKO KOJE JE REŽIMSKA MAFIJA UBILA PRILIKOM ŠVERCA U ZLOČINAČKU ORGANIZACIJU BOBAR GRUPU 23.07.2009., PREKO ČIJE JE BANKE FAŠISTIČKI MAFIJAŠKI REŽIM POKRAO STOTINE MILIONA MARAKA.
I pitanje pod brojem dva odnosilo se na:
ISTRAŽNE RADNJE NA RAČUNARU KOJI JE POLICIJSKA BANDA ODNIJELA 24.03.2010. POSLIJE LAŽNE PRIJAVE PRIPADNIKA MAFIJE, KRIMINALACA GRUHONJIĆ MUHAMEDA I DEBELJEVIĆ MILORADA.
Takođe je predočen skenirani odgovor OT Bijeljina vezano za pitanje broj jedan u kome kažu da se za informacije obratim policiji jer oni kako se vidi POJMA NEMAJU, kako je presječen kaiš na materijalnom dokazu sa mjesta zločina.
Na narednoj slici su kompletni odgovori OT i CJB Bijeljina iz kojih se vidi da prebacuju odgovornost jedni na druge odnosno iako im je predočeno da OT Bijeljina upućuje na policiju, MUP sada upućuje na tužilaštvo. Dakle navodni istražni organi policija i tužilaštvo nisu sposobni ni da čuvaju ovce a kamoli narod i novac... Pitanje o računaru koji su oteli da bi uništili dokaze o svom kriminalu su potpuno ignorisali kao da i ne postoji. Ovo nije odnos prema pojedincu nego je slika i prikaz onoga šta takozvana policija i tužilaštvo misle o narodu koji ih plaća da bi štitili zakon i njihovu bezbjednost. Ukratko smatraju nas budalama pa uopšte ne odgovaraju na ono što su pitani, prebacuju odgovornost na drugi mafijaški servis, koji takođe neće da odgovara a sve sa ciljem da sačuva pokradene milijarde tajkunsko političke mafije mila ronhila.
Ja naravno znam da je u pitanju najobičnija fašistička zločinačka organizacija ali želim da to pokažem i dokažem svim građanima. Na naredni zahtjev predat prema zakonu o slobodi pristupa informacijama naravno nije ni odgovoreno što sam i pretpostavio ali je vidljivo da sam ih nazvao pravim imenom:
MAFIJAŠKI FAŠISTIČKI SERVIS CJB BIJELJINA...

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

ČLANAK 564

Tako je ovde tužena RS nastavila da "bez obzira na sudove i bilo šta drugo" pljačka novac gdje god je mogla a direktno povezano sa dokaznim materijalom u ovoj parnici, pokrala je, što je javno saopšteno od Tužilaštva BIH, ministarstva bezbjednosti i ničim izazvanog kriminalca Kovačević Novaka, oko 300 miliona KM, preko Bobar grupe, a spona koja povezuje sve je AD Univerzal u koji je tužena zločinačka organizacija vršila krijumčarenje dana 23.07.2009. neispravnim kamionom, te je tom prilikom ubila osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo što sam dokazao u dosadašnjem toku postupka.

ZAŠTO NE POSTOJI PRAVNA DRŽAVA, SUD I LJUDSKA PRAVA

U dosadašnjem toku postupka izveo sam dokaze da unutar tužene RS postoji LOPOVSKA BANDA, koja je prethodnih godina pokrala milijarde evra a samo preko Bobar grupe najmanje 300 miliona, te da je ista banda na dan ubistva Ivone Bajo švercovala neku neidentifikovanu robu, (vjerovatno kokain) a potom je sakrila materijalne dokaze, dječiji ruksak i unutrašnje povrede da bi biznis mogla nastaviti. S obzirom da su pripadnici bande na uticajnim pozicijama a šef bande je mafijaški bos Dodik Milorad, koga tužena smatra svojim predsjednikom i svi organi tužene izvršavaju naloge šefa bande, to protiv sebe i nemam državu i državne organe nego je tužena RS klasična ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA, (opisano u KZRS).
Tako i rješenje na koje ulažem žalbu nema nikakve veze ni sa zakonom ni sa logikom niti sa dokaznim materijalom nego je zasnovano na volji, želji i smjernicama šefa pomenute bande koje ću obrazložiti u nastavku. Postoji i video snimak ali za ovu priliku navodim objavljene članke iz po jednog domaćeg i stranog medija od 19.10.2013. i to: "Milorad Dodik Moja prva reakcija je bila da ukinemo sud u Bijeljini (http://vijesti.ba/clanak/173162/moja-prva-reakcija-je-bila-da-ukinemo-sud-u-bijeljini#) i NEVJEROJATAN POTEZ Milorad Dodik zaprijetio ukidanjem suda jer mu se ne sviđa presuda! (http://www.jutarnji.hr/dodik-zaprijetio-ukidanjem-suda-jer-mu-se-ne-svida-presuda/1134084/)"
Moja prva reakcija je bila da ukinemo sud u Bijeljini, jer očigledno služi za spekulacije i premjestimo ga na neko drugo mjesto. Možda se to i desi – ustvrdio je Dodik u izjavi novinarima na Palama. Naveo je da se pravosuđe RS „pokazuje nesposobnim da štiti interese RS, kao i njenog naroda“ te najavio „ozbiljnu reformu“ pravosuđa. -Neka je na sramotu sutkinje koja je donijela odluku u vezi "Birča". Može se pozivati na pravo koliko hoće. Kod nas je pravosuđe u nekim segmentima izvan bilo kakve društvene odgovornosti. Ovo nema veze sa pravnim sistemom – ustvrdio je on. Kaže da je nemoguće prihvatiti obrazloženje koje je sutkinja dala u presudi, koju je nazvao spekulativnom. Naveo da će RS upotrijebiti sve svoje kompetencije da Fabrika glinice "Birač" funkcioniše, bez obzira na „sudove i bilo šta drugo“.

JA SAM GLAVNI BAJA

Tri mjeseca kasnije VSITV-e objavilo je vijest na sajtu http://pravosudje.ba/vstv/faces/vijesti.jsp?id=49818
In memoriam, Nada Majinović 27.01.2014. "Sa žaljenjem obavještavamo pravosudnu zajednicu da je Nada Majinović, cijenjena predsjednica Okružnog privrednog suda u Bijeljini, preminula 27.01.2014. godine u Bijeljini."
NARAVOUČENIJE: Ko postupa u skladu sa zakonom ne živi dugo a lopovska banda nastavlja sa pljačkom...
Pomenuti kriminalac je u poslednje vrijeme u paničnom strahu, pod istragama Sipe i Tužilaštva BIH, spreman da proliva krv policajaca iz RS da bi ga zaštitili od hapšenja a svako iznošenje dokaza o njegovom kriminalu opisuje kao udar na RS, na ustavni poredak no potpuno je jasno da je upravo njegov napad na sud i sudske odluke napad na ustavni poredak RS. Pravo stanje danas je takvo da banda kojom šefuje samozvani glavni baja, poznat inače i kao mile ronhil, kilo zlata itd, smatra RS svojim privatnim vlasništvom i svi organi treba da bespogovorno izvršavaju naloge šefa bande. Upozoravam sve državne službenike da Dodik Milorad i današnja RS, ima legitimitet kao svojevremeno Ante Pavelić i NDH, te da u budućnosti kad taj tiranin padne sa vlasti neće na robiju ići ni RS, ni tužilaštvo ni sud, nego okružni tužioci i sudije koji su smišljeno kršili zakon i prikrivali nebrojene zločine pomenute bande.
Tako je ovde tužena RS nastavila da "bez obzira na sudove i bilo šta drugo“ pljačka novac gdje god je mogla a direktno povezano sa dokaznim materijalom u ovoj parnici, pokrala je što je javno saopšteno od Tužilaštva BIH, ministarstva bezbjednosti i ničim izazvanog kriminalca Kovačević Novaka, oko 300 miliona KM, preko Bobar grupe, a spona koja povezuje sve je AD Univerzal u koji je tužena zločinačka organizacija vršila krijumčarenje dana 23.07.2009. neispravnim kamionom, te je tom prilikom ubila osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo što sam dokazao u dosadašnjem toku postupka.
Banda plaćenih ubica iz OT Bijeljina je dobila zadatak da taj zločin prikrije i omogući miran nastavak dilovanja narkotika i pranja novca kao i nastavak pljačke no budući da su nesposobni za bilo šta osim da lažu nisu znali da odrade po naredbi nego su ostavili obilje krvavih tragova što su kasnije pokušali da sakriju fašističkim metodama kojima su se priključili i sudovi u Bijeljini tako da danas mogu napisati da imam dokaze kako je zgrada na adresi Vuka Karadžića 3 u Bijeljini, centar kriminala i korupcije u gradu, GESTAPO, fašističkog mafijaškog režima.
Meni je tužena RS već prijetila (80 0 P 050285 14 Gž) zbog toga što sam usmenu naredbu kriminalca Kovačević Novaka da "ZDENKO BAJO, NJEGOVA SESTRA I DRUGI SRODNICI NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U OT BIJELJINA" opisao kao fašističku, citiram ""u žalbi se iznose razna vrijeđanja ovog sudije što je neprihvatljivo a u smislu toga da je isti sudija iz ličnih interesa tužbu odbacio te da je naredba o zabrani pristupanja tužioca i drugih srodnika u Okružnom tužilaštvu Bijeljina fašistička, što u najmanju ruku razlog za kažnjavanje tužioca zbog vrijeđanja državnih organa".
Ovde je tužena RS propustila navesti koji se to njen organ uvrijedio a što se tiče same prijetnje s obzirom da pravna država ima novčane i zatvorske kazne ako bi to bilo u najmanju ruku, ostalo je nejasno šta bi bila prava kazna za mene, da li nabadanje na žicu kao što su uradili Ivoni ili dizanje u vazduh kao kod Milana Vukelića, ili da završim kao Dijana Milić, Aco Teodorović, Nada Majinović, Gavrilo Bobar, s tim što bi me okružni tužilac Stjepanović pronašla sa "prejakom dozom" pošto me je tužena već opisala u svojim dokumentima kao psihički poremećenog narkomana, no nije isključeno ni vatreno oružje s obzirom da se u regionu uklanjaju svjedoci kriminala te su samo u RS u poslednjih mjesec dana izvršene 3 likvidacije osoba koje su kao i ja bile pod posebnim nadzorom zločinačke organizacije.
Evo sada pismeno iznosim stav da je Osnovni sud u Bijeljini FAŠISTIČKA ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA, da je to isto i Okružni sud u Bijeljini, kao i Sudska policija a na vrhu zločinačke piramide je FAŠISTIČKA BANDA PLAĆENIH UBICA - OT BIJELJINA, pa neka tužena ispuni svoju prijetnju. Samo neka svi imaju u vidu da postoji predmet 80 0 P 043325 13 P2, (priklopljen ovom predmetu) kojim su sudovi sami sebe okarakterisali kao fašističke organizacije u službi mafije a uz sve to obrazlagali događaj od 13.05.2013. dok je tema tužbenog zahtjeva dan 05.09.2012. što je neviđena blamaža i udar na dostojanstvo suda koju ću detaljno analizirati u nastavku parnice.
Osim toga postoji i još jedno pravo garantovano članom 32 Ustava RS "Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih organa i drugih organa i organizacija, da im podnose predstavke, peticije i prijedloge i da na njih dobiju odgovor. Niko ne može biti pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posljedice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova iznesenih u predstavci, peticiji i prijedlogu, osim ako je time učinio krivično djelo.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

ČLANAK 563

ZOKP-u član "Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije"
(1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. (2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužilac je dužan obavijestiti lice ili preduzeće od kojeg su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca.

IMITACIJA PRAVNE DRŽAVE

obrazac za podnošenje zahtjeva za pristup informacijama (Podnosilac zahtjeva)Ime i prezime :  Zdenko BajoAdresa            :  Majke Jevrosime 20 / 76300 Bijeljina (Naziv organa kome se zahtjev podnosi) OKRUŽNI SUD U BIJELJINI (Sadržaj zahtjeva)Veza :  Vaše rješenje 12 0 K 001162 10 Kpp5 od 08.12.2010. Pred Osnovnim sudom u Bijeljini je moja tužba protiv RS, (80 0 P 056780 14 P) zbog kršenja više prava garantovanih Ustavom i zakonima. Jedan od osnova je lažna prijava protiv mene za “Ugrožavanje sigurnosti” koju su podnijeli pripadnici zločinačke organizacije a koja je ispostavilo se odlukom OT Doboj bila neosnovana. Računar koji sam koristio je prema toj naredbi, pohranjen 29.03.2010. zahtjev za to je podnesen 25.03.2010. a računar je odnesen dan ranije. DAKLE… 1.    Gdje se nalazio računar “Compaq” 814DYSZ02R0 u periodu od oduzimanja 24.03.2010. do 29.03.2010. i imate li podatak da li je u tom periodu vršeno vještačenje kako bi se pronašli dokazi izvršenja krivičnog djela ?2.    Da li vam je okružni tužilac dostavio u skladu sa ZOKP-u podatke o otvaranju i pregledu oduzetog računara ???3.    Ako jeste zahtijevam da mi dostavite kopiju te dokumentacije4.    Ukoliko vam to nije dostavljeno, da li ste pismeno zahtijevali od tužilaštva da vam dostavi podatke o otvaranju oduzetih predmeta što je obavezno zakonom.

5.    Podneskom od 15.12.2010. zahtijevao sam kontrolu ispravnosti računara prilikom primopredaje što nije učinjeno. Da li Okružni sud u Bijeljini ima podatak da je oduzeti računar bio ispravan u danu preuzimanja od MUP-a i OT Bijeljina 29.03.2010. te da li je provjerena ispravnost na dan preuzimanja 22.12.2010.

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

ČLANAK 562

Iz svega proizilazi da su prava tužioca Zdenka Baje smišljeno kršena kako ne bi dostavio dokaze o ubistvu, prikrivanju tog zločina, krijumčarenju jer bi svaka istraga u Bobar grupi ugrozila već uhodani sistem kriminala, pranja novca u grupi i pljačku depozita iz Bobar banke u šta su nesumnjivo umješani pripadnici vlasti u RS, sve do pradsjednika koji je nadavno pokrenuo pitanje referenduma o Sudu i Tužilaštvu BIH, kako bi spriječio istrage ove i drugih kriminalnih afera.

PRIJAVA PO OBAVEZI IZ ZKP-A

Na osnovu člana "Obaveza prijavljivanja krivičnog djela" ZOKP-u Bosne i Hercegovine, stav:
(1) Službene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Bosni i Hercegovini, javnim preduzećima i ustanovama dužne su da prijave krivična djela o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na koji drugi način. U takvim okolnostima, službena ili odgovorna osoba će poduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog djela, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo i drugi dokazi o njima i obavijestit će ovlaštenu službenu osobu ili Tužilaštvo bez odlaganja.
OPIS I OBRAZLOŽENJE KRIVIČNOG DJELATokom 2015-te godine sam više puta prisustvovala ročištima u Osnovnom sudu u Bijeljini, parnica 80 0 P 056780 14 P, gdje su stranke Zdenko Bajo i Republika Srpska. Prema dokazima koje je priložio i izvodio tužilac, te prema tužbenom zahtijevu, osnov tužbe je namaterijalna šteta nanasena tužiocu Zdenku Baji od strane organa tužene RS, zbog povreda ugleda i časti te prava ličnosti a sve sa ciljem da se prikriju teška krivična djela za koje je tužilac takođe dostavio dokaze.
Vremenski period kršenja prava je od 2009-te i traje neprekidno i dalje a prema izvedenim dokazima od kojih su neki priloženi i uz ovu prijavu, dana 23.07.2009. organizovana kriminalna grupa je krijumčarila neidentifikovanu robu, (narkotike prema tvrdnji tužioca) tehnički neispravnim kamionom iz firme Asa auto, prevoznikom Haak trans iz Federacije BIH u AD Univerzal iz Bobar grupe u Bijeljini, kom prilikom je na ulazu u tu firmu smrtno povrijeđena osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo. Prema tvrdnji tužioca u sporu, njemu i svim srodnicima ubijenog djeteta je usmenom naredbom zabranjen pristup u OT Bijeljina, kako bi ubistvo bilo predstavljeno kao nesrećan slučaj, (pad sa bicikla) sa ciljem da se ne otkrije šverc narkotika, pranje novca narko mafije preko Bobar banke i pljačka depozita iz iste banke u milionskim iznosima a koja je razotkrivena tek poslije smrti vlasnika i likvidacije banke, koje je u sporu tužena RS suvlasnik.
Prema tvrdnji tužioca, službenici tužene RS su u sadejstvu sa krijumčarima uklonili materijalni dokaz ubistva sa lica mjesta i prikrili da je oštećen. Radi se o dječijem ruksaku ubijene djevojčice čiji je kaiš navodno dvostruko presječen, veći dio nedostaje a ostatak je izmjenjene boje uticajem nekog hemijskog sredstva. To je dakle bila samo tvrdnja, bez dokaza da je to stvarno tako, no na ročištu od 29.04.2015. (dio zapisnika u prilogu, uokvireno crvenim pravougaonikom) ponuđeni su kao dokaz "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)" u kome se konstatuje oštećenje predmeta i sam predmet kao materijalni dokaz, te sam kao i svi prisutni mogla da se uvjerim da je ruksak oštećen upravo na način kako je tužilac opisivao. Na narednom ročištu sud je odbio da prihvati taj i neke druge dokaze koji dokazuju krivična djela tužilaštva i policije a na za sada poslednje održanom ročištu 08.07.2015. tužilac je izveo dokaz "Dopuna prijave protiv Univerzala" koji je i ovde priložen te je u zapisnik pročitan dio sa 8 tačaka kojima se dokazuje više teških krivičnih dijela a za šta je najvažnije za ovu prijavu, krijumčarenja odnosno šverc nepoznate robe iz Federacije u RS, jer je izvršenje na teritoriji oba entiteta što je onda u nadležnosti organa BIH, Tužilaštva, SIPA i Suda BIH.
Uz ovu prijavu prilažem i dokument "Dokazni predmeti" na kojima su neke fotografije oštećenog predmeta koji dokazuje da djevojčica nije pala sa bicikla i nabola se na žicu kako je lažno predstavljeno nego je neki drugi predmet (po tvrdnji Zdenka Baje, najvjerovatnije traka kojom je španovan rezervoar) presjekao kaiš i ubio djevojčicu nanijevši teške unutrašnje povrede, koje je tužilac Stjepanović Danica takođe prikrila od vještaka trasologa čije je mišljenje tražila, U prilogu je takođe i nekoliko snimaka tih povreda "Falsifikati" a vidi se da postoji više tragova krvi prije pada, da je žica koje je podmetnuta kao uzrok smrti, tupa i debela 3 mm, dok je probod kroz prsnu kost svega 1 mm i jedva kroz njega prolazi skalpel. Iz svega proizilazi da su prava tužioca Zdenka Baje smišljeno kršena kako ne bi dostavio dokaze o ubistvu, prikrivanju tog zločina, krijumčarenju jer bi svaka istraga u Bobar grupi ugrozila već uhodani sistem kriminala, pranja novca u grupi i pljačku depozita iz Bobar banke u šta su nesumnjivo umješani pripadnici vlasti u RS, sve do pradsjednika koji je nadavno pokrenuo pitanje referenduma o Sudu i Tužilaštvu BIH, kako bi spriječio istrage ove i drugih kriminalnih afera.
Materijal koji prilažem ustupljen mi je od strane tužioca Zdenka Baje, koji kako tvrdi ima više stotina stranica dokaznog materijala o kriminalu vezanom za ovaj zločin. Osim već navedenih krivičnih dijela u pitanju je i "Zloupotreba službenog položaja, Nesavjestan rad u službi, Pomoć učiniocu poslije izvršenja" itd, jer ne postoji nijedan podatak da je bilo koji organ utvrdio kako je došlo do "Oštećenja tuđe stvari", šta je bilo u tri paketa nestala prako noći na dan ubisva, kao i čime su nanesene sve unutrašnje povrede.
Poslednji prilog je dio iz odluke Specijalnog tužilaštva RS "Naredba KTA-ST-122-10" da se neće sprovoditi istraga protiv Danice Stjepanović s obzirom da nisu priloženi dokazi da je krivično djelo počinjeno na način kako to tvrdi Zdenko Bajo. Kako se radi upravo o dokazima koje sada prilažem uz ovu prijavu to je jasno da su prava porodice Bajo smišljeno kršena da bi okružni tužilac Stjepanović i drugi koji su umješani u prikrivanje kriminala spriječiji istragu protiv sebe i izbjegli zatvorsku kaznu...

PRILOZI

Glavna rasprava 29.04.2015 Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128) Dopuna prijave protiv Univerzala Dokazni predmeti Falsifikati Naredba KTA-ST-122-10

Jasminka Halilović Ilićka VII-40 76100 Brčko

ČLANAK 561

S obzirom da je ovde tužena RS, suvlasnik Bobar banke, kristalno je jasno da unutar tužene postoji i djeluje klasična "LOPOVSKA BANDA". Onih 300 miliona maraka je samo vrh ledenog brijega ali sasvim dovoljno da takozvani okružni tužioci i sudije u Bijeljini ne postupaju u skladu sa ustavom i zakonima nego u skladu sa navedenim milionima, koje kao i članove bande štite svim nezakonitim sredstvima.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 056780 14 P	TUŽBA
Tužilac:	ZDENKO BAJO
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:	1000000 (jedan milion) KM

TUŽBENI ZAHTIJEV ZBOG LAŽNIH PODATAKA

Na osnovu član 57, stav (4) Sud će, u slučaju iz stava 2. ovog člana, dopustiti preinaku tužbe i kad se tuženi protivi preinaci, ako su ispunjeni svi slijedeći uvjeti:
"1) tužilac bez svoje krivnje nije mogao tužbu preinačiti ranije; 2) tuženi je u mogučnosti da raspravlja po preinačenoj tužbi bez odlaganja glavne rasprave." uz već usvojene ističem novi

TUŽBENI ZAHTIJEV ZBOG LAŽNIH PODATAKA

Predlažem da Sud ukoliko se ispune uslovi iz člana 182. Zakona o parničnom postupku, donese presudu zbog propuštanja a u suprotnom da izvrši uvid u materijalne dokaze, u svojstvu parničnih stranaka sasluša predložene svjedoke, po potrebi izvede i druge dokaze i sasluša druge svjedoke, a da potom donese sljedeću:

PRESUDU:

Tužena RS je preko svog organa, Osnovnog suda u Bijeljini, kreirala i pustila u promet dokument, 080-0-Su-14-000028(-11) od 07.11.2014. koji sadrži lažnu tvrdnju "Prema utvrđenim provjerama, rješenje ovog suda broj 80 1 Pr 000 670 10 Pr ste Vi dostavili u predmet ovog suda broj 80 0 P 043325 13 P2." te se obavezuje da isplati tužiocu Zdenku Baji, u svrhu nadoknade nematerijalne štete, u roku od 30 dana 100 (sto) KM, odštete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti.

---

ČINJENIČNI OPIS I DOKAZI:
UKOLIKO TUŽENA RS UTVRDI DA JE REČENICA KOJU SAM NAVEO NETAČNA, TE IZNESE STAV DA JE DO NEISTINITOG SADRŽAJA DOŠLO GREŠKOM, ODNOSNO DA NISAM JA DOSTAVIO RJEŠENJE 80 1 Pr 000 670 10 Pr U PREDMET 80 0 P 043325 13 P2, OBAVJEŠTAVAM SUD DA ĆU ISTOG TRENUTKA POVUĆI OVAJ DODATNI TUŽBENI ZAHTJEV.
U prilogu ovog dodatnog tužbenog zahtjeva je odgovor Osnovnog suda u Bijeljini "080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015." na moj zahtijev prema ZOSPI-a u kome stoji da mi se uz njega dostavlja i odgovor Osnovnog suda u Bijeljini "080-0-Su-14-000028(-11) od 07.11.2014." na moj zahtjev od 28-10-2014. Oba ova odgovora su dakle priložena kao dokaz i to prvo navedeni "080-0-Su-15-000027(-9)" isključivo sa ciljem da pokaže kako nisam ranije posjedovao dokument koji je relevantan za ovaj tužbeni zahtjev. Dakle, odgovor "080-0-Su-14-000028(-11)" je nastao 07.11.2014 ali mi je dostupan tek od avgusta 2015-te što se desilo po okončanju poslednje održanog ročišta u ovoj parnici 08.07.2015. Time su ispunjeni uslovi iz člana 57, stav (4) a u nastavku ću obrazložiti važnost istaknute rečenice i njene štetne posljedice a neovisno o tome da li će ovaj dodatni tužbeni zahtjev biti prihvaćen koristiću ove dokaze i naredne članke u nastavku dokaznog postupka i završnoj riječi.

---

MUP RS podnio prijavu protiv direktora Bobar banke (IZVOR: NEZAVISNE NOVINE 30.07.2015 15:00)
http://www.nezavisne.com/novosti/hronika/MUP-RS-podnio-prijavu-protiv-direktora-Bobar-banke/318047
BANJALUKA - Četiri odgovorna lica u Bobar banci, protiv kojih je MUP Republike Srpske podnio izvještaj Tužilaštvu BiH, oštetili su ovo akcionarsko društvo za deset miliona maraka. Riječ je o Draganu Radumilu (56), koji je bio direktor u periodu od 2005. do 2010. godine, Petru Cacanoviću (60), koji je ovu funkciju vršio od 2010. do 2014. godine, te Milevi Janković (53) i Radmili Telebak (60). Pripadnici Jedinice za privredni kriminalitet Uprave kriminalističke policije MUP-a Srpske podnijeli su 28. jula izvještaj Tužilaštvu BiH zbog sumnje da su ova lica počinila krivična djela zloupotreba službenog položaja ili ovlašćenja i falsifikovanje ili uništavanje službene isprave. Navodi se da su Radumilo i Cacanović pribavili protivpravnu imovinsku korist za lice čiji su inicijali B.G. i za isti iznos oštetili akcionarsko društvo.
PLJAČKA DECENIJE: 300 miliona KM Bobar banke završilo na računima u Rusiji i Švajcarskoj! (IZVOR: BH MAGAZIN 11.09.2015.)
http://www.bhmagazin.org/pljacka-decenije-300-miliona-km-bobar-banke-zavrsilo-na-racunima-u-rusiji-i-svajcarskoj/
Više od 300 miliona KM Bobar banke završilo je na računima švajcarske Falcone Private banke i ruske Euroaksis banke, kojima raspolažu lica iz Bosne i Hercegovine, otkrili su istražioci Tužilaštva Bosne i Hercegovine i SIPA-e koji rade na rasvjetljavanju pljačke Bobar banke. Uprava kriminalističke policije Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, podnijela je 28. jula 2015. godine Tužilaštvu Bosne i Hercegovine izvještaj protiv četiri osobe zbog sumnje da su umiješane u zloupotrebe u Bobar banci u vrijednosti od blizu 10 miliona KM. Ujedno, radi se o prvoj optužnici za zloupotrebe u Bobar banci, a optužnice protiv drugih lica tek treba da uslijede. Šema pljačke novca Bobar banke :
Bobar banka formirala je devizne depozite kod nekoliko stranih banaka – Srbija, Slovenija, Crna Gora ali i bankama u nekoliko drugih država. Nakon toga, više kompanija iz Bosne i Hercegovine, tačnije iz Republike Srpske, kod istih banaka su podigle milionske kredite, a kao kolateral za povrat kredita služili su pomenuti depoziti Bobar banke. Novac od kredita koje su bh. kompanije dobile od tih banaka, automatski su prebacivali na račune Falcone Private banke u Švajcarskoj i Euroaksis banke u Rusiji. Nakon što bi bh. kompanije izvukle novac od stranih banaka, prestale bi vraćati kredite, a banke su svoja potraživanja namirile iz depozita Bobar banke. Istragom Tužilaštva i SIPA-e obuhvaćene su kompanije: Elvaco iz Bijeljine, Holding Drinatrans iz Zvornika, Univerzal iz Bijeljine, Progres iz Bijeljine, Grafokomerc iz Trebinja, Atlas banka iz Podgorice, Taubinger Elektrik iz Foče, Sempet Mont iz Zvornika, Bobar Group, Bobar Radio, Bobar osiguranje i Bobar Autosemberija iz Bijeljine...
Tužilaštvo BiH preuzelo slučaj Bobar (CAPITAL.BA 16.09.2015. 13:50 )
http://www.capital.ba/kovacevic-nije-lako-dokazati-krupni-kriminal/
Glavni tužilac Okružnog tužilaštva u Bijeljini Novak Kovačević potvrdio je da Tužilaštvo BiH preuzelo predmet „Bobar banka" dodajući da je „krupni" privredni kriminal izuzetno teško dokazati. „Jedno je prijaviti, a sasvim nešto drugo dokazati krivično djelo. Moram priznati da imamo velikih problema prilikom dokazivanja privrednog kriminala. Često se dogodi da se takvi oblici kriminala dokažu tek nakon nekoliko godina", kaže Kovačević.

---

Informacije u 3 prethodna članka iz kojih sam citirao dijelove su se pojavile u javnosti po okončanju poslednje održanog ročišta u ovoj parnici ali su već opšte poznate, posebno sudu i tužilaštvu. S obzirom da je ovde tužena RS, suvlasnik Bobar banke, kristalno je jasno da unutar tužene postoji i djeluje klasična "LOPOVSKA BANDA". Onih 300 miliona maraka je samo vrh ledenog brijega ali sasvim dovoljno da takozvani okružni tužioci i sudije u Bijeljini ne postupaju u skladu sa ustavom i zakonima nego u skladu sa navedenim milionima, koje kao i članove bande štite svim nezakonitim sredstvima.
Glavni republički tužilac RS je to maestralno opisao, novembra 2012-te u samo par riječi: "ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE". Dva i po mjeseca ranije 05.09.2012. ovde tužena RS, mi je uskratila više prava na koje sam imao pravo i kada sam se tome suprotstavio na miran način bez primjene sile, uhapsila me na trotoaru, što je dovelo do toga da mi sama da dokaze o tome šta sam sve pokušavao da uradim kako bih prijavio krivična djela u Bobar grupi, kao i šta su i ko je saučestvovao u prikrivanju pljačke koja je sada razotkrivena. Tada sam što je evidentirano u priklopljenom predmetu 80 1 Pr 007070 12 Pr izjavio citiram policiju; Da je Milorad Dodik vrhovni kriminalac, da su G.B. i Novak Kovačević kriminalci te da tužilaštvo prikriva ubistvo djeteta da bi zataškali šverc narkotika i milionske pljačke i pranje novca...
Novak Kovačević je kriminalac, koji je 2010-te, umjesto da odgovore na pitanje o oštećenju tuđe stvari, dječjeg ruksaka skinutog sa smrtno ranjene djevojčice Ivone Bajo, prvo sa drugim članovima bande napravio plan da me lažno prijave za ugrožavanje sigurnosti, te eliminišu tako što će me uplašiti a kad to nije uspjelo pokušalo se sa plaćenim ubicama. Potom je naredio sudskoj policiji da lažu kako nisu nadležni, da se radi o istim činjenicama, (što sam već dokazao na raspravi) a vrhunac monstruoznosti je bio kada je umjesto da odgovori na postavljena pitanja i prihvati dokaze o oštećenju tuđe stveri, sprečavanju dokazivanja, davanju lažnog iskaza i krijumčarenju u AD Univerzal, naložio da se majci ubijenog djeteta spriječi pristup te da se uhapsi. Iako smo držani u privatnom zatvoru bez ikakve potvrde, te osuđeni poslije inkvizitorskog postupka, ta sramna presuda je preinačena i postupak obustavljen rješenjem Okružnog suda 22.12.2010.
No uprkos tome kreiran je falsifikat i na rješenje 80 1 Pr 000 670 10 Pr udaren pečat pravosnažnosti, te se taj falsifikat koristio kao izgovor za fašističke metode kriminalca Kovačević Novaka. Međutim kad neko svakodnevno laže on i zaboravi šta je sve i kada slagao te je taj falsifikat dao i Pravobranilaštvu RS da ga koristi u parnici 80 0 P 043325 13 P2, što sam odmah razotkrio i obavjestio pismeno sud. No umjesto da se prijavi krivično djelo po službenoj dužnosti, sud i pravobranilaštvo su uklonili dokaz iz spisa kako bi zaštitili počinioce i onih famoznih 300 miliona maraka između ostalog.
I sada kada sam podneo krivičnu prijavu za falsifikovanje, neko je "utvrdio" da sam ja dostavio sudu taj falsifikat. To je naravno laž ali se dokument Osnovnog suda u Bijeljini 080-0-Su-14-000028(-11) od 07.11.2014. sada može bez problema iskoristiti kao dokaz za nesprovođenje istrage protiv kriminalaca koji su u pozadini svega. Osim toga tvrdnja da sam ja dostavio falsifikat sudu, povlači pretpostavku da sam ja i autor tog falsifikata odnosno počinilac krivičnog djela, te sam moguće pod istragom ili ću biti u budućnosti. Stoga sam primoran da bih zaštitio svoje pravne interese, čast, ugled i dostojanstvo, (koje okružni tužioci i sudije i ne znaju šta znače jer ih nemaju) sudski dokazivati da je navedena tvrdnja lažna.
Vidljivo je da je jedna od firmi koja je učestvovala u pljački novca upravo AD Univerzal, protiv čijeg sam portira Sofronić Blagiše podneo prijavu još 24.06.2010. za druga krivična djela ali uz opasku: "kada je primjeceno da torba pokazuje da nesto nije islo po planu, portir to pokusava prikriti i zato ubacuje i nju i kostim u automobil. To bi objasnilo i kompletnu opstrukciju istrage, jer ne vjerujem da je moguca bilo kakva trgovina i promet narkoticima a da u sve nije umijesan neko iz drzavnih organa ko je zaduzen za „bezbijednost“." 15 dana kasnije 08.07.2010. sam pokušao usmeno na zapisnik kako je i predviđeno ZOKP-u, dopuniti tu prijavu sa akcentom na krijumčarenje, te dobiti odgovore na mjesecima ranije predate zahtjeve i ostvariti neka druga prava ali je jedan od "bezbjednjaka" mafije osoba Gruhonjić, kriminalac koji me je lažno prijavio odbio da evidentira kao dežurni krivičnu prijavu i naložio da izađem što sam odbio neko vrijeme da bi isprovocirao neki pisani trag o tome što se i desilo kroz zabilješku sudske policije.
Tako sam narednih mjeseci konstantno sprečavan u tome i čak hapšen skupa sa sestrom uz laži OT Bijeljina da nisu nadležni pa sam odlučio da ipak pismeno podnesem prijavu protiv AD Univerzal, ponovo bez navođenja dijelova iskaza koji dokazuju krijumčarenje ali opet upozoravam: "Takođe je zanimljivo da na dan događaja, ne postoji niti u jednom zapisniku policije, podatak da je prije pronalaženja djeteta u krug firme ušao kamion, a pobjegao prije dolaska policije. Šta je dovezao, da li heroin ili neku drugu švercovanu robu, niko nije pokušao da ustanovi.". Pomenuti "bezbjednjaci" iz OT Bijeljina su naravno znali šta su prikrivali i nisu dozvolili niti pristup a ni bilo kakav podatak šta se desilo sa tim prijavama, što je ostalo tajna i poslije moje tužbe protiv AD Univerzal, kada su se i sudovi u Bijeljini aktivno uključili u zaštiti LOPOVSKE BANDE, brutalno falsifikujući čak i spis tužilaštva navodeći nove laži da je "utvrđeno kako je žica sa korpe bicikla, probola krvni sud Ivone Bajo". U zabilješci od 04.01.2010. iz spisa KTA-596/09, toga nema i Osnovni sud nije mogao da odgovori na moj zahtijev vezano za taj falsifikat sudije, što sam već izveo u dokaznom postupku.
Na kraju sam po predaji ove tužbe a još uvijek prije kraha Bobar grupe i razotkrivanja kriminala, podneo "Dopunu prijave protiv Univerzala" 19.03.2014. gdje sam detaljno naveo dokaze za krijumčarenje a sve to takođe već izveo u dokaznom postupku. Da bi me spriječili u dokazivanju pljačke teške milijarde evra, pripadnici bande su koristili sve svoje članove i vršili pritisak na druge državne službenike da učestvuju u lažima i falsifikatima kako bi prikrili svoje zločine. Jedan od tih falsifikata je i presuda prekršajnog suda 80 1 Pr 000 670 10 Pr, na koju je udaren pečat pravosnažnosti iako je odlukom višeg suda postupak obustavljen. Pošto sam razotkrio taj kriminal, sud i pravobranilaštvo štite pripadnike mafije i uklanjaju dokaz iz spisa a potom se pokušava meni pripisati kreiranje i puštanje u promet falsifikata i to u dokumentu Osnovnog suda u Bijeljini.
Dakle osim toga što se ovom novom laži podržava i prikriva višemilionski kriminal, njome se bukvalno teretim za krivično djelo kao neko ko je dostavio falsifikat u sudskom postupku, te je moj pravni interes jasan da dokažem kako to nije istina i da spriječim korištenje ovakvih gnusnih laži kao izgovore za fašističku diskriminaciju svih srodnika osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, koju je ubila ovde tužena zločinačka organizacija Republila Srpska, pretvorena u najobičniju bandu, čiji je šef bande ratni profiter, švercer, sluga okupatora, samozvani "glavni baja" mafijaški bos DODIK MILORAD...

PRILOZI

080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015. 080-0-Su-14-000028(-11) od 07.11.2014.

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

ČLANAK 560

IZ OKRUŽNOG TUŽILAŠTVA U BIJELJINI I CJB BIJELJINA SU STIGLI ODGOVORI IZ KOJIH SE VIDI DA TAKOZVANI ISTRAŽNI ORGANI "NEMAJU POJMA" KAKO JE 23.07.2009. NESTAO MATERIJALNI DOKAZ SA UBIJENE DJEVOJČICE, KO JE TO UČINIO, ZAŠTO JE KAIŠ PRESJEČEN I OPRAN HEMIJSKIM SREDSTVOM. TAKO SU PRANJE NOVCA I PLJAČKA STOTINA MILIONA MARAKA MOGLI MIRNO DA SE NASTAVE SVE DO LIKVIDACIJE BOBAR BANKE 2014-TE...

UNIŠTAVANJE DOKAZA UBISTVA

Obrazac za podnošenje zahtjeva za pristup informacijama (Podnosilac zahtjeva) Ime i prezime     Budimka Bollin BajoAdresa       Majke Jevrosime 20 / 76300 Bijeljina (Naziv organa kome se zahtjev podnosi) OKRUŽNO TUŽILAŠTVO U BIJELJINI (Sadržaj zahtjeva) Veza : Dopis Osnovnog suda upućen vama; 080-0-Kpp-09-000 214 od 24.01.2014.U navedenom dokumentu nalazi se popis predmeta koje su moje privatno vlasništvo a bili su na čuvanju u sudu, po vašem zahtjevu. Takođe se navodi od kog datuma, te se traži od OT Bijeljina da se izjasni o mogućnosti vraćanja predmeta. To je izvršeno tek poslije više od godiinu dana i to bez stavke 11 (korpa) i sa stavkom 4 (ruksak) oštećenom odnosno presječenog kaiša, bez većeg dijela istog. Stoga su mi zbog zaštite povrijeđenih prava potrebni sledeći dokumenti i informacije: 1. Odgovor OT Bijeljina na navedeni dopis.2. Zahtijevi OT Bijeljina za deponovanjem predmeta do koga je došlo kako se navodi Naredbom od 02.09.2009. i 01.05.2010.3. Svi drugi dokumenti dostavljeni od OT Bijeljina (ako postoje), po navedenom spisu a da nisu navedeni u tačkama 1 i 2.4. Da li je istinita tvrdnja punomoćnika da metalna korpa (koju nisam dobila) nije ni vraćena, te ako jeste vaše izjašnjenje zbog čega je ista zadržana ? 5. Tražim objašnjenje Okružnog tužilaštva u Bijeljini ako vam je poznato, zašto je stavka 4 (dječiji ruksak) oštećena, presječenog kaiša, čiji dio nedostaje a ostatak je zamrljan.  Kopije traženih dokumenata i odgovor, želim da se dostave na navedenu adresu u Bijeljini…Podnosilac zahtjeva: 

BUDIMKA BOLLIN BAJO (adresa 1) BADENERSTRASSE 23 8952 SCHLIEREN (adresa 2) Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina

po punomoći OPU-559/2010 : ZDENKO BAJO Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

  IZ OKRUŽNOG TUŽILAŠTVA U BIJELJINI I CJB BIJELJINA SU STIGLI ODGOVORI IZ KOJIH SE VIDI DA TAKOZVANI ISTRAŽNI ORGANI "NEMAJU POJMA" KAKO JE 23.07.2009. NESTAO MATERIJALNI DOKAZ SA UBIJENE DJEVOJČICE, KO JE TO UČINIO, ZAŠTO JE KAIŠ PRESJEČEN I TRETIRAN HEMIJSKIM SREDSTVOM. TAKO SU PRANJE NOVCA I PLJAČKA STOTINA MILIONA MARAKA MOGLI MIRNO DA SE NASTAVE SVE DO LIKVIDACIJE BOBAR BANKE 2014-TE...

ČLANAK 559

Iz usvojenog i izvedenog dokaza "Zapisnik 80 1 Pr 004323 11 Pr" dokazuje se postojanje i primjena zabrane pristupa u OT Bijeljina za sve srodnike osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo koju je tužena RS usmrtila prilikom krijumčarenja narkotika a tužena RS nije ponudila dokaz da je rješenje o tome uručila tužitelju i omogućila pravo žalbe garantovano Ustavom RS, a sud je naravno bio "slijep" i nije obrazlagao nijednom riječju pomenuto otimanje prava u priklopljenom spisu, čime se priključio fašističkim metodama OT Bijeljina i nastavio onemogućavati ostvarenje tog prava.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

Predmet: 80 0 P 056780 14 P	TUŽBA
Tužilac:	ZDENKO BAJO
Tuženi:	REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:	1000000 (jedan milion) KM

PRIJEDLOG ZA SUDSKU MJERU OBEZBJEDJENJA

Na osnovu ZPP-u, člana 269, stav (1) Mjera obezbjedjenja može se odrediti:
1) Ako predlagač obezbjedjenja učini vjerovatnim postojanje potraživanja ili prava, 2) ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik obezbjedjenja mogao spriječiti ili znatno otežati ostvarenje potraživanja, posebno time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na neki drugi način štetno uticati na prava predlagača obezbjedjenja. člana 273, stavovi:
(1) Radi obezbjedjenja drugih prava ili održavanja postojećeg stanja, mogu se izreći slijedeće mjere obezbjedjenja:
1) zabrana protivniku obezbjedjenja da poduzima određene aktivnosti ili nalog da poduzme određene aktivnosti u cilju održavanja postojećeg stanja ili sprječavanja nastanka štete suprotnoj stranci;
2) ovlaštenje predlagaču obezbjedjenja da poduzme određene aktivnosti; te člana 276, stav:
(1) Mjera obezbjedjenja može se predložiti prije pokretanja i tokom sudskog postupka te nakon završetka tog postupka, sve dok izvršenje ne bude provedeno.
ističem:

PRIJEDLOG ZA ODREDJIVANJE MJERE OBEZBJEDJENJA

Pred Osnovnim sudom u Bijeljini u toku je spor po tužbi Zdenka Baje protiv tužene Republike Srpske pod brojem 80 0 P 056780 14 P, a u kome se između ostalog traži prekidanje radnji kojima se povređuje pravo ličnosti tužioca. Iako se prava predlagača obezbjedjenja krše konstantno preko 5 godina, protivnik obezbjedjenja uporno odbija postupiti u skladu sa zakonom, služi se lažima, falsifikatima, ombanjivanjem i drugim oblicima pravara i manipulacija, sprečavajući ostvarenje prava tužitelja. Dokaz: Spis 80 0 P 056780 14 P, 80 0 P 043325 13 P2
Predlagač obezbjedjenja je izveo dokaz da je protivnik obezbjedjenja godinama držao u svom posjedu privatno vlasništvo tužitelja, (dječiji ruksak - torbu) sprečavajući istražne radnje o počiniocu krivičnog djela "Oštećenje tuđe stvari" držeći uništeni predmet 5 godina u svom posjedu sve do isteka propisanih 5 godina za zastarjevanje. Dokaz "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)", odgovor Osnovni sud 24.01.2014., zahtjevi za OT Bijeljina i Osnovni sud u Bijeljini od 15.01.2014.). S obzirom da tužena RS nastavlja sa otimanjem prava tužioca, realna je opasnost da može doći do zastarjevanje i po osnovu težih krivičnih dijela, kao što su Nesavjestan rad u službi, Zloupotreba polažaja ili ovlaštenja, Falsifikovanje isprave itd, a naravno nastavljeno je diskriminisanje tužioca i kršenje njegovih prava, predlažem da sud donese sljedeće:

R J E Š E N J E

Radi obezbjedjenja potraživanja koje predlagač Zdenko Bajo iz Bijeljine ima prema protivniku predlagača RS, u sporu kod Osnovnog suda u Bijeljini pod brojem 80 0 P 056780 14 P, odredjuju se mjere obezbjedjenja:
1. Zabranjuje se protivniku predlagača da otuđi, sakrije ili uništi dokumentaciju koju je prikupljala o predlagaču obezbjeđenja Zdenku Baji, sačinjenu po izuzimanju računara te nadzorom kretanja i komunikacija predlagača a sve po prijavi za "Ugrožavanje sigurnosti" od strane ovde tužene RS.
2. Zabranjuje se protivniku predlagača primjena naredbe o zabrani pristupa u OT Bijeljina predlagaču Zdenku Baji sve do eventualnog dostavljanja Osnovnom sudu u Bijeljini pismene naredbe o razlozima, uzrocima i trajanju suspenzije nekog prava predlagača.
3. Zabranjuje se protivniku predlagača svaka dalja diskriminacija predlagača odnosno da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu pravu ili imovini na koju je upravljeno potraživanje ili da bi se održalo postojeće stanje stvari.
4. Naređuje se protivniku predlagača obezbjeđenja da u depozit Osnovnog suda u Bijeljini stavi dokumentaciju koju je prikupljala o predlagaču obezbjeđenja Zdenku Baji.
5. Odobrava se predlagaču obezbjedjenja da poduzme sve zakonom propisane, dozvoljene i neophodne radnje da ostvari prava koja ima, garantovana ustavom i zakonima ili koja je ostvario ranije preduzetim zakonskim radnjama i za koje ima pisane dokaze, kao što su zahtijevi prema ZOSPI-a i podnesene krivične prijave.

---

Tužena RS je izdala naredbu za pretres nekretnina u vlasništvu tužitelja Zdenka Baje i tom prilikom privremeno oduzela računar sa namjerom da analizom digitalnih podataka koje sadrži dokazuje izvršenje krivičnog djela "ugrožavanje sigurnosti" za koje je teretila tužitelja, (dokaz "Naredba 12 0 K 001162 10 Kpp, od 23.03.2010.). Prema ZOKP-u bila je obavezna sve podatke o otvaranju oduzetih predmeta, koje je držala oko 9 mjeseci u svom posjedu, uručiti tada osumnjičenom a ovde tužitelju Zdenku Baji što nije učinila a oglušila se i na zahtijev za kontrolu ispravnosti prilikom primopredaje računara. Osim toga tužena RS je putem MUP-a prikupljala i druge podatke o tužitelju, praćenjem, presretanjem, zaustavljanjem, legitimisanjem, pretresanjem te danonoćnim nadzorom odnosno stražom u tri smjene, te nadzorom komunikacija, (dokaz PMV 729-M-117, mejlovi "nonameklub" i "sejo1961" od 19.04.2010, Odgovor CJB Bijeljina od 15.12.2010.) te predlažem da se kao svjedok posebnih istražnih radnji pozove i sasluša već predloženi svjedok Petrović Mitar, (sve sastavni dio spisa 80 0 P 056780 14 P).
Predočavam dio podataka koji sam dobio o tom vozilu:
7 2 9 M 0 0 0 VRS CLP RS RS
7 2 9 M 6 0 0 ZIVINICE CLP CANTON 3 FED
Iz registra tablica koje su izdane za vozila, vidi se da su iz RS
VRS je oznaka za VOJSKA REPUBLIKE SRPSKE
Tablice od broja 729 M 000 do broja 729 M 600, izdane su u VRS CLP RS RSOsim tog prava tužena RS je nezakonito oduzela i pravo garantovano Ustavom RS, član 23, što je je bila jedna od tačaka tužbenog zahtijeva iz ovde priklopljenog spisa 80 0 P 043325 13 P2, citiram :
2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS!
Tužena RS ne samo da je prekršila prava garantovana ZKP-u i Ustavom RS, nego je i u presudi po navedenoj tužbi za utvrđenje diskriminacije, bila "slijepa" za navedenu tačku, što je dokaz da postoji potraživanje prava kao i da tužena RS, putem svih svojih organa uključujući i sudove, sprečava, otežava i onemogućava ostvarenje potraživanja odnosno prava. Osim navedene tačke sud "nije vidio" ni slijedeće:
1) Dana 05.09.2012. pravo na podnošenje žalbe na navedenu naredbu, ("ZDENKO BAJO, NJEGOVA SESTRA I SVI SRODNICI, NE MOGU PRISTUPITI U PROSTORIJE TUŽILAŠTVA") garantovano članom 16 Ustava RS !
4) Dana 05.09.2012. pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI !
Te tačke u kojima su navedena kršenja prava koja proizilaze iz prethodno navedenih:
5) Dana 05.09.2012. pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom i uživanje pravne zaštite, garantovano članom 4 Ustava RS! 6) Dana 05.09.2012. pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju, garantovano članom 14 Ustava RS! 7) Dana 05.09.2012. pravo da se Ustavom garantovana prava ne mogu oduzeti niti ograničiti, garantovano članom 48 Ustava RS! 8) Dana 05.09.2012. pravo na nediskriminaciju garantovano članom 4 Ustava BIH !
Iz usvojenog i izvedenog dokaza "Zapisnik 80 1 Pr 004323 11 Pr" dokazuje se postojanje i primjena zabrane pristupa u OT Bijeljina za sve srodnike osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo koju je tužena RS usmrtila prilikom krijumčarenja narkotika a tužena RS nije ponudila dokaz da je rješenje o tome uručila tužitelju i omogućila pravo žalbe garantovano Ustavom RS, a sud je naravno bio "slijep" i nije obrazlagao nijednom riječju pomenuto otimanje prava u priklopljenom spisu, čime se priključio fašističkim metodama OT Bijeljina i nastavio onemogućavati ostvarenje tog prava. Prema ZOSPI-a 15 dana od podnošenja svakog od predatih a ovde usvojenih i izvedenih zahtijeva, tužitelj Zdenko Bajo je ostvario pravo na tražene informacije, koje zastarijeva tek po isteku 5 godina a prekinuto je zastarjevanje podnošenjem tužbe, (Zahtjevi od 02.02.2010, 11.02.2010, 15.02.2010, 17.03.2010, 25.02.2011, odgovor Ustavni sud 12.03.2014.) iz kojih se dokazuje postojanje prava i smišljeno onemogućavanje ostvarenja na to pravo koje čini tužena RS.
A sve vezano za predloženo Rješenje iz tužbenog zahtjeva prema članu "Zahtjev da se prestane s povredom prava ličnosti" (ZOO) :
1) Naređuje se tuženoj RS da prestane sa radnjama kojom se povređuje pravo ličnosti tužioca, oduzimanju prava bez pravosnažnog rješenja i vrši bilo kakva diskriminacija u odnosu na druge građane:

PRILOZI

080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015. 080-0-Su-14-000028(-11) od 07.11.2014.

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902

ČLANAK 558

Već godinama se sve moje komunikacije prate i snimaju, prvo nezakonito a sada moguće i po naredbi suda s obzirom da sam nastavio u još većem obimu iznošenje dokaza o kriminalu ne samo tužilaca nego i u sve većem broju sudija koji su u službi samozvanog "glavnog baje" i njegove tajkunske bande.

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

DOKAZI O FALSIFIKOVANJU

Veza: Vaš dopis 080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015. sa prilogom 080-0-Su-14-000028(-11) od 07.11.2014.
Navedena dokumentacija sa prilozima koju ste mi dostavili samo dodatno pokazuje i potvrđuje da su predsjednik osnovnog suda u Bijeljini i sekretar, osobe koje odgovorno i profesionalno obavljaju posao na koji su postavljeni, šta sam pominjao i ranije u svojim tekstovima a sada ću citirati dio iz predmeta 80 0 P 056780 14 P od 10.02.2015. godine:
"Iz dosad navedenog proizlazi da je tužena RS smišljeno prvo preko OT Bijeljina a potom i preko svojih sudova učestvovala u prikrivanju krivičnih prijava jer u ovoj zemlji ne postoji vladavina prava nego se postupa po nalozima političke volje, što je jasno u medijima potvrdio glavni republički tužilac Republike Srpske. Dokument pod nazivom glavna rasprava je moj koncept ranije pripremljen za izvođenje dokaza u istom predmetu protiv AD Univerzal. Osnovni sud u Bijeljini mi nije dozvolio da izvodim dokaze ni u tom ni u bilo kom drugom postupku do danas u kome sam bio stranka. Ovaj predmet je prvi put da mi se dozvoljava izvođenje dokaza na način predviđen zakonom i to posle mojih insistiranja da se to učini ili da se donese rješenje kojim mi se to zabranjuje. Zahtjevi od 08.08.2013. godine. Radi se o zahtjevima predatim Osnovnom sudu u Bijeljini kojima se ukazuje na falsifikate suda u toj parnici te traži dokumentacija iz koje je navodno sud prenio određene informacije. Citiram sud „prilikom pada sa bicikla pokidana metalna žica od korpe istog bicikla probila joj je grudi i da je žica pokidala krvni sud“. U dopisu OT Bijeljina koji sam skenirao u tom zahtjevu ova rečenica ne postoji a ne postoji ni u bilo kom drugom dokumentu. U drugom zahtjevu sam skrenuo pažnju da je sud izašao iz tužbenog zahtjeva i praktično falsifikovao isti tvrdeći da sam tužbu zasnovao zbog nematerijalne štete zbog smrti Ivone Bajo. Odgovorne osobe ovog suda, Predsjednik suda i sekretar su me pozvali pismeno da bi udovoljili ovim zahtjevima ali kako materijal na koji se postupajuća sudija pozivala ne postoji Osnovni sud nije ni mogao da mi preda tražene podatke." (Ovde je pojam "odgovorne osobe" isključivo u smislu da postupaju profesionalno i u skladu sa propisima odnosno odgovorno).
Nažalost to nije opšte stanje u pravosuđu kao ni u drugim organima s obzirom da je takozvana država pretvorena u najobičniju privatnu bandu, koja nema nikakve veze ni sa ustavom ni sa zakonima iz kojih navodno proizilazi i crpi svoju moć i ovlaštenja. Ja ću u nastavku i u budućnosti tako i da je opisujem a svaki pojedinac je odabrao ili će tek da se opredjeljuje hoće li postupati u skladu sa zakonskim odredbama ili prema nalozima šefova fašističke zločinačke organizacije.

---

U vašem dopisu ste mi dostavili presudu okružnog suda u Bijeljini 80 0 P 043325 Gž2, navodeći da je pokušana dostava 18.12.2014. i 23.01.2015 te da je obavijest od strane pošte "pribijena na vrata prostorije". Tvrdnja o "pribijanju" je obična laž jer već godinama imam poštansko sanduče i sve pošiljke ili obavijesti nalazim u njemu ili zakačene na kapiju ili na travnjaku ispred kuće. Nikada nijedna pošiljka nije bila "pribijena" na vrata. S tim u vezi napominjem da je dan pred izbore 2014-te na dužnost stupio novi poštanski službenik a prvu pošiljku je dostavio adresiranu na mog od 2012-te pokojnog oca sa uputstvom da glasa za SNSD. Tu brutalnu zloupotrebu podataka iz PIO i Pošta Srpske sam prijavio jednoj od opozicionih stranaka i dostavio pomenuti dopis. Već godinama se sve moje komunikacije prate i snimaju, prvo nezakonito a sada moguće i po naredbi suda s obzirom da sam nastavio u još većem obimu iznošenje dokaza o kriminalu ne samo tužilaca nego i u sve većem broju sudija koji su u službi samozvanog "glavnog baje" i njegove tajkunske bande.
Dana 18.12.2014. imao sam zakazano ročište u Osnovnom sudu u Bijeljini i bio izvan kuće, te istina ne 23.01.2015. nego 22.01.2015. ali sam cijelih tih mjesec dana, pokušavao bezuspješno da kopiram zapisnik sa ročišta iz decembra što mi je pošlo za rukom poslije više uzaludnih pokušaja, možda baš 23.01.2015 .
Što se tiče dijela o prisustvu javnosti i novinara zahvaljujem na obavještenju, informaciju ću prenijeti zainteresovanima a vezano za dokument 080-0-Su-14-000028(-11) on mi je bio mnogo važniji te ću mu posvetiti više pažnje.
Više zbog javnosti komentarisaću da Vlada RS smišljeno ne želi da tehnički osposobi sudove za tonsko snimanje jer njene sudije ne postupaju u skladu sa zakonskim odredbama a svoje manipulacije i organizovani kriminal tokom postupaka na taj način prikrivaju s obzirom da se kompromitujući dijelovi ne unose u zapisnik a naravno i ne snimaju. U predmetu 80 0 P 056780 14 P koji do sada ima nekoliko desetina strana a koje bi bilo korisno i svim sudijama da pročitaju, bili su prisutni i svjedoci građani, koji će po potrebi potvrditi da su sve opomene suda, (da ne čitam dokumente, da ne citiram dijelove, nego da opisujem šta je napisano i slično) zavedene u zapisnik tek kada sam ja insistirao da se unesu te sada navodim samo jedan takav primjer sa ročišta 08.07.2015.:
"S obzirom da je tužena RS konstantno tvrdila da su dokazi koje sam imao namjeru da prezentujem i o tome usmeno podnesem krivičnu prijavu, već ranije bili poznati i obrađivani u spisu KTA 596/09 te da je sve to opisano u službenoj zabilješci koju je sud usvojio u sklopu dokaza, analizom te zabilješke pokazaću da su to bile smišljene laži da u toj zabilješci ne postoji ništa od krivičnih dijela koje sam naprijed naveo a posebno nema ni pomena o oštećenju tuđe stvari niti o krijumčarenju. U vrijeme podnošenja ove dopune krivične prijave, AD Univerzal je u sastavu još uvjek moćne i nedodirljive Bobar grupe ali je, što je za javnost bila tada tajna Bobar Banka dobila rok da izvrši dokapitalizaciju od nekoliko desetina miliona KM do kraja septembra. Vlasnik Bobar grupe umire posljedni dan tog roka a 40 dana kasnije i u narednom periodu se otkriva da u Bobar Banci nedostaje bar 150 miliona KM za šta je direktno odgovorna tužena RS, koja je suvlasnik te banke. Jasno je da su sve radnje koje je tužena vršila prema meni i mojoj porodici u suprotnosti sa ustavom i zakonima imale za cilj, ne da štite javni red i mir nego da štite mir pripadnika zločinačke organizacije instaliranih u državnim organima koji su u predhodnim godinama pljačkali novac kako iz Bobar Banke tako i iz drugih firmi, drugim nezakonitim radnjama. OT Bijeljina je saučesnik u ovom kriminalu, kao i sudovi u Bijeljini koje sam godinama obavještavao uz dokaze o teškim krivičnim djelima. Sud opominje tužitelja da je dužan da se drži predmeta spora odnosno tužbenog zahteva, odnosno da prilikom obrazlaganja materijalnih dokaza, obrazlaže ono što je vezano za navode iz tužbe i tužbeni zahtjev."
Ja nisam kriv što sudije nisu htjele da postupaju u skladu sa zakonom iako sam još prije par godina pismeno upozoravao da ne pružaju pomoć kriminalcima iz OT Bijeljina jer će i sami tako izvršavati krivična djela što će ostajati u zapisnicima a nijedno od njih meni neće promaći. Ja sam dakle po planu sudije trebao prestati sa opisivanjem kriminala i odgovornosti sudija i sudova a da se ne vidi kako mi se to pokušava zabraniti. Ja naravno niti sam prestao niti ću prestati da iznosim dokaze o kriminalu sudija nego ću naprotiv u nastavku kada budem obrazlagao priklopljene spise, opisati i dokazati kakvim se podmuklim kriminalnim metodama i falsifikatima pokušavaju da služe okružni tužioci i sudije kako bi prikrili najmonstruoznija krivična djela i tako pomognu počiniocima.
Brutalno gaženje po garantovanim pravima, kao šibicari na autobuskoj stanici, ima spisa nema spisa, podmetni, slaži, falsifikuj, kao da je ustav buvlja pijaca a oni drže tezgu i od njihove volje zavisi da li će kome, kada i koliko prava udijeliti, da li će poštovati i primjeniti zakon ili usmene naredbe šefova bande od Kovačevića do Dodika.
Što se tiče predmeta 80 0 P 039222 12 P, detaljno ste mi obrazložili sve radnje vezano za njegovo slanje u Banjaluku ali je ostala nerazjašnjena jedna sitnica. Kako je naime moguće da postupajuća sudija 18.08.2014. naređuje da se spis dostavi Vrhovnom sudu RS ako pred sobom ima dopis Osnovnog suda u Banjaluci, kojim se taj predmet traži ??? Pitanje je kakve uopšte zaključke mogu da izvuku sudije iz priloženih dokaza, (posebno kada ne dozvoljavaju njihovo izvođenje) ako nisu sposobne uočiti na dokumentu, naziv organa koji im je to poslao ? Drugi problem je to što je Osnovni sud u Banjaluci prihvatio prijedlog Pravobranilaštva RS, da se dostavi spis Osnovnog suda u Bijeljini 80 0 P 039222 12 P, bez ijedne riječi objašnjenja zbog čega je on relevantan a isto to čine i sudije u Bijeljini. I to je smišljeni organizovani kriminal jer Pravobranilaštvo RS, uglavnom nema pojma ni šta u mojim tužbama piše pošto ih ne čitaju a kamoli da mogu predmete zastupati pred sudom. Umjesto toga sudije "izvode dokaze" u presudama pišući besmislice koje nemaju nikakve veze sa tužbenim zahtijevom a nerijetko se navode i smišljene laži i falsifikati.
I sada dolazimo da glavne teme ovog dokumenta a to je falsifikovanje presude od 22.12.2010. Prekršajnog suda u Bijeljini. Podsjećam da su moja pitanja vezana za to glasila ovako:
"3. Dana 11.12.2013. Pravobranilaštvo RS je sačinilo podnesak na moju tužbu za utvrđenje diskriminacije, (80 0 P 043325 13 P 2) sa prilozima među kojima se nalazio i falsifikat "Rješenje 80 1 Pr 000670 10 Pr" o čemu sam obavijestio odmah Sud u tom predmetu, nakon čega je pomenuti falsifikat povučen. Da li je Osnovni sud u Bijeljini podneo po službenoj dužnosti krivičnu prijavu zbog krivičnog djela “Falsifikovanje ili uništavanje službene isprave” ?
4. Da li je Osnovni sud u Bijeljini dostavio Pravobranilaštvu RS pomenuti falsifikat ili je to učinio neki drugi organ, te ako vam je poznato koji ?"
Sada ću na primjeru odgovora Osnovnog suda demonstrirati kako razotkrivam informacije koje državni organi pokušavaju sakriti. Dakle umjesto da se na jasno postavljeno pitanje odgovori sa JESTE ili NIJE podnesena krivična prijava, to se izbjegava i postavlja kontrapitanje meni, na osnovu čega sam utvrdio da je dokument falsifikovan, gdje se nalazi falsifikat, te ko je počinio krivično djelo a sve se završava savjetom da ja lično podnesem prijavu u OT Bijeljina...
Ukoliko to nekome još nije poznato, obavještavam vas da je meni i svim srodnicima djevojčice Ivone Bajo koju je RS ubila prilikom šverca koji je vršila u Bobar grupu, zabranjen pristup u OT Bijeljina upravo zato da ne bih razotkrivao njihove mafijaške poslove. Nadalje iako mi nije odgovoreno konkretno iz protivpitanja se lako zaključuje da Osnovni sud u Bijeljini nije ništa uradio da se taj kriminal razotkrije i prijavi. Istina je da ja u samom zahtijevu nisam iznosio dokaze ali sam Osnovni sud prethodno pismeno obavijestio više puta o tom krivičnom djelu.
Skrećem prvo pažnju na moj dopis "FALSIFIKATI, LAŽI I MANIPULACIJE" predat Osnovnom sudu u Bijeljini, (kao i svim drugim organima u istoj zgradi) kako se vidi na pečatu kopije koju imam 30.12.2013. a koji počinje pasusom:
U prilogu vam dostavljam materijal koji pokazuje da je Kovačević Novak, manipulisao Sudskom policijom, obmanjivao ih i tražio da u zabilješkama navode laži, te tražio pomoć i od sudova, da bi prikrio krivična djela nekih pripadnika OT Bijeljina, što je uključivalo čak i falsifikovanje sudske presude.što sam objavio i na internetu na web stranici http://kriminaluvlasti.blogger.ba/arhiva/2014/01/07/3629574 Ja sam dakle već odavno dostavio sudu dokaze o tom krivičnom djelu a sada pojašnjavam da sam prvo imao odluku Okružnog suda u Bijeljini od 22.12.2010. kojom se postupak obustavlja a utvrdio sam da postoji falsifikat kada je Pravobranilaštvo RS dostavilo sudu odluku Prekršajnog suda na kojoj je istog datuma udaren pečat pravosnažnosti. Skenirane dijelove tih odluka prilažem i sada na uvid na jednom listu "Rješenja sudova". Skrećem pažnju na to da za pokretanje istrage po podnošenju krivične prijave nije uslov da je poznat počinilac nego samo to da postoje dokazi o izvršenju. Meni nisu poznata imena zaposlenih u administraciji suda i nisam htio špekulisati sa tim, posebno što se upisano ime ne može sa sigurnošću dešifrovati. Djeluje kao "LOVRIĆ" ćirilicom ali može biti i neko drugo prezime, no da imam popis osoblja odmah bih imao i odgovor, što znači da predsjedniku suda, sekretaru i sudijama nije teško identifikovati počinioca.
No ovde je osoba koja je udarila pečat sporedna a glavni krivac je onaj koji je tražio da se presuda falsifikuje i koristi kao izgovor za fašističke metode koje sprovodi tužilačka mafija. Osim datuma iz 2010-te vidljiv je ispod i drugi datum 18.09.2013. što bi mogao biti dan kada je izdata kopija ovog falsifikata da bi se koristio u parnici protiv mene. Ako je to tako onda je zaista Osnovni sud izdao taj dokument Pravobranilaštvu, no moglo je to ići i posredno preko centra organizovanog kriminala u Bijeljini, UREDA GLAVNOG OKRUŽNOG TUŽIOCA, tročlane bande Kovačević, Gruhonjić i Debeljević.
Poslednje pitanje je bilo gdje se nalazi "navodni" falsifikat, što znači da sud osporava njegovo postojanje i daje osnov za sumnju kako je falsifikat uklonjen iz arhive i zamjenjen drugim dokumentom. Možda ću jednog dana i to da provjeravam ali ono što je sada bitno je to da sam odmah 2013-te pismeno obavjestio i sud u konkretnom predmetu 80 0 P 043325 13 P 2, podneskom "OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ" iz koje navodim taj dio:
Zastupnik tužene očito ne zna šta je diskriminacija, te ga podsjećam da se pod tim smatra SVAKO RAZLIČITO POSTUPANJE, no važnije od svega je pokušaj da se obmane sud prilaganjem Rješenja prekršajnog suda od 12.08.2010. br 80 1 Pr 000670 10 Pr sa pečatom na vrhu da se radi o pravosnažnoj odluci. Istina je da je dana 22.12.2010. ta odluka preinačena a postupak OBUSTAVLJEN DONESENIM Rješenjem 80 1 Pr 000670 10 Pžp, koje prilažem. Pitanje je samo da li je tužena RS pokušala prevariti sud ili je neko obmanuo zastupnika ?
I to je bio trenutak da me sud upita kako sam utvrdio, ko je sačinio i gdje se nalazi falsifikat a ne u odgovoru na moj zahtijev. Tada su dakle postojala 3 primjerka tog falsifikata i to osim Pravobranilaštva koje ga je i dostavilo, drugi u posjedu suda a treći kod mene. Ni tada a ni bilo kada kasnije postupajuća sudija odnosno sud nisu postavljali pitanje o falsifikatu nego je mafija napravila plan da prikrije krivično djelo i ukloni dokaz iz spisa. To je izvršeno tako što su SVE U JEDNOM PRIMJERKU, sud i pravobranilaštvo izveli manevar da se prvo zatraži dostava slabo vidljivih dokumenata, a onda tužena kao ne znajući šta to nije čitljivo traži da im se vrate svi prilozi, (podneskom u jednom primjerku) što sud i čini a onda Pravobranilaštvo dostavlja novi set dokaza, u dva primjerka ali popis tih dokaza samo u jednom primjerku za sud a ne i za mene. Sve ovo je opis sudije koji ja samo prepričavam te ističem da je i bilo možda zakonito to što sud šalje dopis tuženoj a ne i meni kopiju no svaka stranka mora sve podneske predavati u dovoljnom broju primjeraka, te je jasno da je dopis kojim PRS, traži povrat svih dokaza bez kopije za mene nezakonit, na stranu što je cijela operacija krivično djelo:
"Obaveza prijavljivanja krivičnog djela, stav (1) Službena i odgovorna lica u svim organima vlasti u Republici Srpskoj, javnim preduzećima i ustanovama dužni su da prijave krivična djela o kojima su obaviješteni ili za koja saznaju na koji drugi način. U takvim okolnostima, službeno i odgovorno lice će preduzeti mjere da bi se sačuvali tragovi krivičnog djela, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je učinjeno krivično djelo i drugi dokazi o njima i obavijestiće o tome, bez odlaganja, ovlašćeno službeno lice ili tužilaštvo.
I tako, umjesto da prema obavezi iz ZOKP-u, sačuva dokaze izvršenje krivičnog djela, sudija ga je uklonila iz spisa a moja primjedba da nikada neće biti dostavljen u spis iako je bio najjasnije odštampan nije ušla u zapisnik. Ali iako je uklonjen iz predmeta i po svoj prilici izvršena ispravka u arhivi, ostao je primjerak kod mene, koji nisu mogli ukloniti, te sam s obzirom da mi je ulaz u OT Bijeljina zabranjen, podneo prijavu u CJB Bijeljina, navodeći i sudiju kao jednog od odgovornih prema stavu 2. Osim toga to je bila jedna od tačaka tužbenog zahtijeva u parnici 80 0 P 057426 14 P:
"4) Tužena RS je kreirala i pustila u promet dokument, presudu Prekršajnog suda 80 1 Pr 000670 10 Pr od 12.08.2010 sa lažno ovjerenim sadržajem, odnosno lažnim pečatom pravosnažnosti, te se obavezuje da isplati tužiocu Zdenku Baji, u svrhu nadoknade nematerijalne štete, u roku od 30 dana 100 (sto) KM, odštete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti."
Za ovu tvrdnju sam naravno dostavio dokaze i opet me sud nijednom ne pita kako sam utvrdio, ko je izvršilac niti gdje se falsifikat nalazi nego iako je jedan od počinilaca krivičnog djela, postupajuća sudija ne traži svoje izuzeće u skladu sa zakonom nego nastavlja sa prikrivanjem kriminala i svog udjela u tome, te u presudi iznosi stav:
Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tužitelj traži naknadu nemaetrijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti jer je kako navodi tužena RS kreirala i pustila u promet dokument - presudu Prekršajnog suda 80 1 Pr 000670 10 Pr od 12.08.2010. godine, sa lažno ovjerenim sadržajem, odnosno lažnim pečatom pravosnažnosti, tužitelj nije po mišljenju ovog suda takođe dokazao da je pretrpio štetu zbog navedene okolnosti. Sud je uvidom u navedeno Rješenje prekršajnog suda br. 80 1 Pr 000670 10 Pr od 12.08.2010. godine utvrdio da se na njemu nalazi zaista pečat pravosnažnosti sa danom 22.12.2010.godine, te da navedeno rješenje nikada nije ni postalo pravosnažno jer je Odlukom Okružnog suda u Bijeljini 80 1 Pr 000670 10 Pžp po žalbi tužitelja Zdenka Baje na navedeno prvostepeno rješenje postupak obustavljen. Međutim, kao što je već navedeno tužitelj nije dokazao u čemu se ogleda šteta koju je pretrpio, te nije predložio dokaz na okolnosti stepena, intenziteta i trajanja pretrpljenih duševnih bolova. Takođe tužilac svo vrijeme koristi riječi: lažno ovjeren sadržaj, lažan pečat pravosnažnosti, pri tom ne dokazujući šta je pri tome mislio, jer iz naprijed navedenog proizilazi da tužilac misli da je u pitanju, namjera tužene, isključujući bilo kakvu moguću pogrešku u postupanju.
Ovde dakle sud priznaje kako je utvrdio falsifikovanje dokumenta a onda iznosi besmislice o tome kako nema dokaza o šteti iako na zahtijeve još od 2010-te o tome kako je uništeno privatno vlasništvo moje porodice, dječiji ruksak Ivone Bajo, nema odgovora godinama ali je bilo ovakvih falsifikata a onda od 2012-te i pravosnažnih presuda kojima se pokušavao opravdati fašistički tretman prema porodici djevojčice koju je ubila državna mafija, čije su sudije sastavni dio. Želim svim sudijama da dolaze po svoju platu toliko puta i ne primaju je onoliko dugo, koliko sam ja puta uzalud dolazio da dobijem odgovor na to pitanje a o drugim štetnim posljedicama biće riječi u aktuelnoj parnici koja je još u toku.
Da li je to što "nisam predložio dokaz na okolnosti stepena, intenziteta i trajanja pretrpljenih duševnih bolova" razlog i za činjenicu da je uklonila dokaz krivičnog djela umjesto da ga sačuva i prijavi nadam se da ćemo saznati uskoro, kad zaživi pravna država umjesto mafijaške koja je trenutno na sceni.
I šta ako neko pokuša oružanu pljačku benzinske pumpe, marketa, banke pa ne uspije, nego pobjegne poslije intervencije policije. Hoće li se uzimati izjave svjedoka i pregledati snimci da bi se otkrili i procesuirali počinioci ili će se izbrisati i sve zaboraviti. Ne bi naravno da sam ja počinilac ali kad su odgovorni za pljačku Bobar banke, predsjednik zločinačke organizacije RS, njena zločinačka vlada, bivši poslanik onda OT Bijeljina nije nadležno a isti taj stav je zauzelo i Specijalno tužilaštvo. Istragu je preuzelo tužilaštvo BIH a onda "glavni baja" šef bande prijeti referendumom.
Šta ako poslije tog eventualnog referenduma Sud BIH naredi da SIPA izuzme predmet KTA-596/09 iz OT Bijeljina i sasluša osobu Stjepanović Danicu. Hoće li glavni tužilac narediti sudskoj policiji da ne dozvole pristup pripadnicima sipe, da pucaju na njih, Hoće li sipa pucati na sudsku policiju ??? I sve to da bi se prikrila pljačka tajkunske bande i sačuvali oteti milioni i milijarde, koliko je ko stigao da ugrabi. U zgradi na adresi Vuka Karadžića nema tužilaca i sudija Republike Srpske. Postoje samo sluge mafije koje su spremne vršiti najpodmuklija krivična djela i koristiti fašističke metode da bi sačuvali nezakonito stečeni položaj i materijalne koristi a same sudije su svojim presudama okarakterisali zgradu u kojoj rade simbolom fašizma, "GESTAPOOM" zločinačkog mafijaškog režima, kome se bliži kraj.
Istina je da sam dokaze u spis 80 0 P 057426 14 P, dostavio par dana poslije odgovora suda 080-0-Su-14-000028(-11) ali sam još krajem prethodne 2013-te, cijelih 10 mjeseci ranije pismeno obavjestio sud o tome u pomenutim podnescima "FALSIFIKATI, LAŽI I MANIPULACIJE" i "OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ". Zašto postupajuća sudija nije prijavila krivično djelo nego ga je prikrila to neka se zapitaju svi oni koji žele da postupaju u skladu sa zakonom.
Dodajem da sam u zapisnik predmeta 80 0 P 056780 14 P istakao da postoje uslovi da sudija zatraži svoje izuzeće i to prije svega da ne sluša kako ću opisivati njen kriminal u nastavku parnice, no kako se svojih nedjela očito ne stidi nego se njima ponosi to će ih sve zavesti u zapisnik od 06.10.2015. kada je zakazan nastavak s obzirom da na moj poslednji prijedlog o sporazumu nije bilo odgovora, (iz zapisnika "Glavna rasprava 16.03.2015.".
"S tim što ukratko navodim da sam u istom naveo da postoje razlozi da postupajući sudija na osnovu zakona traži svoje izuzeće u ovom predmetu a iz razloga što smatram da ista ne može da odlučuje u predmetnima u kojima je ona postupala, te navodim da sam podnio pritužbu Visokom sudskom i tužilačkom vijeću te krivičnu prijavu protiv više lica za falsifikovanje isprave i prikrivanju falsifikata u čemu je učestvovao Osnovni sud i Pravobranilaštvo RS u prikrivanju tog dokumenta, umjesto da se po službenoj dužnosti prijavi krivično djelo. S toga smatram da bi postupajući sudija trebala da zatraži svoje izuzeće, te iz razloga što se radi o o predmetima u kojima je postupala postupajući sudija pa mislim da ne bi bilo objektivno da sama odlučuje o svom radu obzirom da su ti predmeti predloženi kao dokaz u ovom predmetu, inače nemam nikakve primjedbe na rad i odnos postupajućeg sudije prema meni i svim drugim učesnicima u toku postupka koji je izuzetno korektan.
Vezano za moje primjedbe o primanju podnesaka pravobranilaštva u samo jednom primjerku primjećujem da sud pokušava sakriti tu neregularnost. Naime moje pitanje je glasilo:
5. U više navrata Pravobranilaštvu RS je dozvoljeno da podneske predaje samo u jednom primjerku, (za sud) uprkos mojim konstantnim primjedbama. Prvi put se to desilo prilikom dopisa kojim su tražili povrat dokaza (80 0 P 043325 13 P 2), kako ja ne bih primjetio uklanjanja falsifikata a poslednji put dana 22.10.2014. (80 0 P 039222) Da li je naredba Predsjednika suda vezano za tu temu obavezujuća za prijemnu službu, postupajuće sudije i sve stranke ili je samo ukras na zidovima kancelarija 1 i 13 ???
A sud mi odgovara za datum 24.12.2013. koji ja nisam pominjao u pitanju. Ako je to podnesak kojim se traži povrat priloga i ako je evidentirano da je dostavljen u dva primjerka onda je sudija načinila još jednu povredu jer mi ta kopija nije uručena i nigdje ne postoji u zapisnicima dokaz za to, Osim toga naveo sam datum 22.10.2014. (80 0 P 039222) o čemu se sud ne izjašnjava u svom odgovoru.
I na kraju nažalost moram reći i dokazati da je tvrdnja suda koju ću citirati netačna:
"Prema utvrđenim provjerama, rješenje ovog suda broj 80 1 Pr 000 670 10 Pr ste Vi dostavili u predmet ovog suda broj 80 0 P 043325 13 P2."
Vjerujem da "provjere" nije izvršio ni predsjednik niti sekretar suda nego postupajuća sudija. Prvo što nedostaje u ovoj laži je datum kada sam ja to "dostavio rješenje ovog suda broj 80 1 Pr 000 670 10 Pr" a datuma nema jer ne postoji jer nisam ja dostavio taj dokaz nego zastupništvo zločinačke organizacije RS, što sada očito pokušava postupajuća sadija da isfalsifikuje činjenično stanje zbog svog učešća u kriminalu. Ja sam u spis dostavio Rješenje 80 1 Pr 000670 10 Pžp, Okružnog suda u Bijeljini kako bih dokazao i razotkrio falsifikat, kao prilog podneska "OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ", nakon čega je taj falsifikat i uklonjen. Rješenje 80 1 Pr 000 670 10 Pr dostavilo je Pravobranilaštvo RS podneskom od 11.12.2013. što je druga stavka na prvoj strani koju sada prilažem. I šta je cilj ove lažne tvrdnje da sam ja dostavio sporno rješenje u spis, da li je ta rečenica već otpremljena MUP-u RS ili tužiocu koji postupa po mojoj prijavi i ko je "utvrdio" tu laž, da li sudija koja je učestvovala u uklanjanju dokaza, koja ne može da utvrdi ni koji sud je zatražio spis iako ima pred sobom njihov dopis? Kako da zna razliku između Pžp i Pr, kad ne razlikuje Vrhovni sud od Osnovnog ? Šta je za nju koja je napisala tolike laži do sada kao i drugi pripadnici pravosudne mafije, jedna laž manje ili više?
Najveće laži pravosudne mafije počinju riječima da su nešto utvrdili. Zapitajte sudije kriminalce osnovnog suda u Bijeljini gdje su u mojim tužbama za diskriminaciju "utvrdili" da smatram kako sam diskriminisan time što je usmena fašistička naredba o zabrani pristupa IZDATA, umjesto kako ja tvrdim da je diskriminacija izvršena kršenjem člana 16 Ustava RS i prava da na odluku o mome pravu imam pravo žalbe, što naravno podrazumjeva da je dobijem u pismenom obliku a ne da je pripadnici bande mjenjaju kao prljava odijela, kad sam uspio da razotkrijem njihove podmukle spletke.
Krivična prijava o tome je predata u CJB Bijeljina 20.10.2014. 7 dana prije mog zahtijeva vama a oko 15 prije vašeg odgovora i od tada je prošlo 10 mjeseci da nisam dobio nikakvu obavjest o toj prijavi. Da li zato što su nadležni "utvrdili" da sam ja "dostavio" falsifikat u tužbu. Dokaz je uklonjen iz spisa, vjerovatno i iz arhive a sada se pokušava predstaviti da se prvi put pojavio tako što sam ga ja priložio u spis, da sam ja autor falsifikata možda ??? Nažalost ovo je samo mali dio kriminala koji čine sudije a sve ću detaljno razotkriti na ročištima od oktobra nadalje.
Da nisam možda ja poslao i cijeli spis 80 0 P 039222 12 P ? ni to me ne bi iznenadilo da se "utvrdi" s obzirom da je na moje izraženo čuđenje i pitanje zašto je taj spis poslat Vrhovnom sudu RS, kad je parnica još u toku i nema nikakve veze sa temama bilo koje tužbe koja je drugostepeno okončana, sudija je odgovorila da nije sigurna zbog čega te da sam možda ja to tražio od Vrhovnog suda ??? Ispostavilo se da je predmet poslat na pogrešnu adresu krivicom sudije i očito se sada lažnom tvrdnjom da sam ja "dostavio" sudu falsifikovano rješenje pokužava sakriti odgovornost postupajuće sudije i pravobranilaštva. A da nije ta tvrdnja samo lažna, nego je i glupa pokazuje druga rečenica iz odgovora 080-0-Su-14-000028(-11) od 07.11.2014.:
Uvidom u predmet ovog suda broj 80 0 P 043325 13 P2 konstatovano je, da je na zapisniku sa pripremnog ročišta od 29.04.2014. godine, naloženo tuženom da u dovoljnom broju primjeraka dostavi sudu, pored ostalih dokaza i: rješenje ovog suda broj 80 1 Pr 000 670 10 Pžp od 22.12.2010. godine, za koje je konstatovano da nije dostavljeno u spis ovog suda broj 80 0 P 043325 13 P2.
Dakle 80 1 Pr 000 670 10 Pžp nije rješenje "ovog suda" (Osnovni sud u Bijeljini) nego je to odluka Okružnog suda u Bijeljini, što se vidi iz završnog dijela "Pžp". Tužena nije ni dostavljala nikad to rješenje nego samo 80 1 Pr 000 670 10 Pr, što se vidi iz popisa dokaza koje je tužena navela u svom odgovoru, koji prilažem. Zašto bi sud nalagao bilo kojoj strani da dostavi neki dokaz, koji nije ni predložila a ni druga strana to nije tražila? Stvarno stanje je drugačije i sud je upozorio tuženu da dostavi 3 rješenja Prekršajnog suda, sva tri navedena na prvoj strani odgovora a koje nije dostavila poslije mahinacije sa vraćanjem dokaza pravobranilaštvu, što sam prokomentarisao da nikada neće uraditi jer sam razotkrio njihov falsifikat.
Uostalom ovo razbojništvo i sva ostala će biti detaljno razjašnjeno u nastavku parnice 80 0 P 056780 14 P kada budem analizirao predmet 80 0 P 043325 13 P2 i ostale u kojima su vršene kriminalne radnje sudija a da je sve istina što sam prethodno naveo dokaz je zapisnik "Glavna rasprava 80 0 P 043325 13 P 2". gdje su na drugoj strani (uokvireno pravougaonikom, popisani dokumenti koje je tužena RS trebala dostaviti a nije, među kojima nije 80 1 Pr 000 670 10 Pžp, nego podvučeno linijom "Rješenje ovog suda br. 80 1 Pr 000 670 10 Pr od 12.08.2010. g"...
DO TADA NEKA SVI TUŽIOCI I SUDIJE, PRIPADNICI PRAVOSUDNE MAFIJE, ZNAJU DA IH TRETIRAM KAO ČLANOVE ZLOČINAČKE FAŠISTIČKE BANDE, SAUČESNIKE U PRIKRIVANJU UBISTVA IVONE BAJO, U UBISTVIMA STOTINA NEVINIH LJUDI, PLJAČKANJU I PONIŽAVANJU NARODA I NEKA GLEDAJU KAKO RUŠIM DODIKOV MAFIJAŠKI REŽIM I NEKA NASTAVE DA GA SPAŠAVAJU JER AKO TO NE USPIJU ČEKA IH ROBIJA KO I NJEGA...

PRILOZI

Rješenja sudova Odgovor na 80 0 P 043325 13 P 2 Glavna rasprava 80 0 P 043325 13 P 2

Zdenko Bajo Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902