ČLANAK 557
DOKAZ ZLOČINA JE UKLONJEN SA UBIJENE DJEVOJČICE I SAKRIVEN DA BI SE PRIKRIO ŠVERC I PLJAČKA PREKO BOBAR GRUPE. TAJ KRIMINAL JE DANAS RAZOTKRIVEN ALI JE JOŠ TAJNA ZA JAVNOST NA ČIJIM RAČUNIMA SU ZAVRŠILE STOTINE MILIONA MARAKA NOVCA POKRADENOG PREKO BOBAR BANKE, ČIJI JE REPUBLIKA SRPSKA SUVLASNIK...
PRIKRIVANJE DOKAZA UBISTVA |  |
PREDMET: Zahtjev za pristup informacijama iz nadležnosti Osnovnog suda Bijeljina Veza : Vaš dopis 080-0-Kpp-09-000 214 od 24.01.2014.U navedenom dokumentu nalazi se popis predmeta koje su moje privatno vlasništvo a bili su na čuvanju u sudu. Takođe se navodi od kog datuma te se traži od OT Bijeljina da se izjasni o mogućnosti vraćanja predmeta. To je izvršeno tek poslije više od godiinu dana i to bez stavke 11 (korpa) i sa stavkom 4 (ruksak) oštećenom odnosno presječenog kaiša, bez većeg dijela istog. Stoga su mi zbog zaštite povrijeđenih prava potrebni sledeći dokumenti i informacije:1. Odgovor OT Bijeljina na navedeni dopis ako postoji2. Zahtijevi OT Bijeljina za deponovanjem predmeta do koga je došlo kako se navodi Naredbom od 02.09.2009. i 01.05.2010. i naredbe po tim zahtjevima.3. Svi drugi dokumenti dostavljeni od OT Bijeljina (ako postoje), po navedenom spisu a da nisu navedeni u tačkama 1 i 2.4. Zapisnik o predaji predmeta koji su bili na čuvanju po naredbi suda.5. Da li je istinita tvrdnja punomoćnika da metalna korpa (koju nisam dobila) nije ni predata, te ako jeste vaše izjašnjenje zbog čega je ista zadržana ? 6. Tražim objašnjenje Osnovnog suda u Bijeljini ako vam je poznato, zašto je stavka 4 (dječiji ruksak) oštećena, presječenog kaiša, čiji dio nedostaje a ostatak je zamrljan. 
BUDIMKA BOLLIN BAJO | po punomoći OPU-559/2010 : ZDENKO BAJO |
ČLANAK 556
Posljedica svega je da ja kao tužilac moram da se bukvalno borim sa sudijom za svoja prava, za primjenu zakona, za pravo da izvodim dokaze, za pravo da budem tretiran ravnopravno što sud odnosno sudija ne dozvoljava, jer ima unaprijed zacrtani cilj da sabotira postupak i pomogne kriminalcima iz OT Bijeljina koji su da bi prikrili milionske pljačke, prvo sakrili dokaz ubistva djeteta a onda kada sam ga otkrio, fašističkim metodama krše prava mene i moje porodice. Suštinski u tome i nema ništa čudno jer su u pitanju milijarde evra koje su godinama pljačkali pripadnici tajkunsko političke mafije na čelu sa Dodik Miloradom. Čak ni činjenica da je Bobar banka imala rok da izvrši dokapitalizaciju da kraja septembra 2014-te, a vlasnik umire zadnji dan tog roka nikome iz OT Bijeljina nije sumnjiva.
Na osnovu člana 56 ZOVSITV-u, stavovi:
9. donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka; te
1. povreda načela nepristrasnosti; 2. postupanje s pristrasnošću i predrasudama tokom obavljanja službenih dužnosti zbog rase, boje, spola, vjerske pripadnosti, etničkog porijekla, nacionalne pripadnosti, seksualne opredijeljenosti ili društvenog i ekonomskog statusa stranke; 3. očigledno kršenje obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku, njihovim pravnim zastupnicima, svjedocima, ili drugim osobama; 6. korištenje dužnosti sudije kako bi se pribavile neopravdane koristi za sebe ili druge osobe; 7. propuštanje da traži svoje izuzeće od postupanja po predmetima kada postoji sukob interesa; 23. bilo kakvo drugo ponašanje koje predstavlja ozbiljno kršenje službene dužnosti ili dovodi u pitanje povjerenje javnosti u nepristrasnost i kredibilitet sudstva.
VISOKOM SUDSKOM I TUŽILAČKOM VIJEĆU
 | PRITUŽBA ZBOG SMIŠLJENE PRISTRASNOSTI |
Kako se vidi iz naslova radi se o planskom kršenju odredaba zakona, da bi se meni nanijela šteta a favorizovala tužena strana RS-a, čiji je ovde postupajuća sudija i sud u cjelini sastavni dio, odnosno na njenom je platnom spisku. Dokaz da je kriminalno postupanje smišljeno su moja upozorenja kako usmena koja jesu ali nekad i nisu unošena u zapisnik ali i pismena koje prilažem kao dokaz...
Ovaj slučaj nije usamljen i nije djelo pojedinca nego je u pitanju ustaljeni scenario u kome se Pravobranilaštvu RS omogućava da uopšte ne čita nikad nijednu tužbu nego dostavlja odgovore po sistemu COPY-PASTE, sa prosječno 4-5 redova praznog teksta bez ijednog razloga, činjenice, bez obrazloženja šta dokazuju dokumentacija koja se eventualno predlaže i bez pravnog osnova. Cilj toga je da tužilac nema pred sobom nijedan izneseni stav tužene RS, koji bi demantovao tokom rasprave, nego sud ostavlja sebi manevarski prostor da izmišlja nepostojeće razloge i činjenice i umjesto tužene RS izvodi dokaze u presudi.
Iako je akcenat ove pritužbe na postupanje sudije Vakičić Željke, parnica 80 0 P 056 780 14 P, koja je još u toku a nastavak zakazan za 06.10.2015. priložiću i dokaze iz tužbe 80 0 P 039222 12 P od koje je prethodna razdvojena, te prije svega ukazujem na "Odgovor na 80 0 P 056 780 14 P" tužene RS, u kome ne postoje ni razlozi ni činjenice, predviđene i obavezne članom 71 ZOPP-u. Predlažu se dva spisa bez objašnjenja, koje činjenice se time utvrđuju, ne obrazlaže koji je pravni osnov odnosno na kom članu kog zakona ističu prigovor zastare potraživanja. Smatram da je pravno nemoguće i logički neodrživo da se tužena poziva na odgovor iz druge tužbe a koji nije sastavni dio ove tužbe, no dostavljam i taj dokaz "Odgovor na 80 0 P 039222 12 P".
U svega 4 proste rečenice ne postoji ništa od obaveznog iz člana 71, stav 2 a takođe ni u prilogu "Odgovor na preinaku 80 0 P 056780 14 P". Posebno je zanimljivo da se u parnici 80 0 P 039222 12 P radi o materijalnoj šteti za uništavanje programskog koda koja je nastala pošto me je tužena RS optužila za "Ugrožavanje sigurnosti" pripadnika mafije kako bi otela računar i uništila dokaze o monstruoznim krivičnim djelima, dok je osnov tužbe 80 0 P 056780 14 P, nanesena nematerijalna šteta zbog kršenja prava ličnosti, te povrede ugleda i časti.
Nedavno je MUP RS, podneo prijavu Tužilaštvu BIH protiv 4 lica za pribavljanje nezakonite koristi od 10 miliona KM, osobi G.B. vlasniku Bobar banke a meni je svojevremeno odnesen računar da bi se uništili dokazi o krijumčarenju narkotika, pranju novca narko mafije preko Bobar banke i ubistvu osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo. Tom prilikom su saučesnici mafije iz policije i tužilaštva uklonili sa mjesta zločina dokaz ubistva i izuzeli ga iz istražnih radnji. Radi se o ruksaku koji je nosila ubijena djevojčica a njegova oštećenja su konstatovana dokumentom "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)", a to je vidljivo na prilogu "Dokazni predmeti".
Iako bi dakle i osnovcima bilo jasno da ni u jednom od "odgovora" tužene RS ne postoje zakonom obavezni razlozi i činjenice predviđene članom 71 ZOPP-u, zbog kojih se tužba osporava, sudija Vakičić nije ispoštovala odredbe članova 73 i 336 i nije vratila odgovor na dopunu a čak je prihvatala i podneske u samo jednom primjerku, koje ja nisam ni dobijao. Prvi prilog koji dokazuje da sam upozorio sudiju na nedostatke je "Zapisnik 09.07.2014. 80 0 P 039222 12 P" u kome na dnu prve stranice ukazujem:
"Tužitelj izjavi da ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva a što se tiče odgovora RS iako je zakonom predviđeno da se u odgovoru ukoliko tužena strana osprava tužbu i tužbeni zahtjev navedu činjenice zbog kojih to osprava i dokazi koji utvrđujue te činjenice tužena RS nije navela ništa od toga i nije predložila nijedan dokaz. Tek naknadno predlaže dva spisa i ovom prilikom želim da kažem sudu da ti spisi nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa ovim tužbenim zahtjevom a tužena RS nije iznijela nijedan argument kojim bi povezala ovu tužbu sa tim predmetima. U ovoj tužbi radi se o materijalnoj šteti za uništavanje programskog koda dok su predmeti koje predlaže tužena povezani sa nematerijalnom štetom koja mi je nanesena zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti.
Čak je bez ikakvog obrazloženja spis 80 0 P 039222 12 P bio poslat Vrhovnom sudu zbog čega se odlagalo ročište, pa ni danas ne znam iz kog razloga se to činilo a sve zbog toga što se Pravobranilaštvu omogućava da predlaže dokaze koje god hoće bez ikakvog objašnjenja u podnascima i na ročištima a onda sud samo u presudi prepriča sadržaj bez ijednog argumenta kakve to veze ima sa tužbenim zahtijevom.
Podvlačim da ovo uopšte nije izolovan slučaj niti pojedinac, nego je uobičajeno da sudije i pravobranilaštvo sihhronizovano djeluju i smišljeno krše zakon, kako bi se moglo manipulisati postupkom, na šta sada neću trošiti vrijeme nego samo iznosim dokaze o nepoštovanju člana 71 ZOPP-u. U prilogu "Dostava informacija za predmet 80 0 P 056780 14 P" ukazujem sudu i u ovom predmetu, (prva strana uokvireno pravougaonikom) da se ne poštuje zakon ni naredba predsjednika suda:
U svom odgovoru na tužbu od 26.05.2014. tužena RS je istakla prigovor "zastare potraživanja" osporila osnov i visinu bez ijednog argumenta za te tvrdnje. Naime u cijelih desetak redova tužena RS nije na zakonom obavezujući način iznijela činjenice kojima osporava tužbeni zahtijev i dokaze koje utvrđuju te činjenice. S tim u vezi ističem da je opšti rok za zastarjevanje 5 godina a tužena nije objasnila da li tvrdi kako je proteklo više od toga ili se poziva na neku odredbu prema kojoj je taj rok manji te nedostaje podatak kada je taj vremenski termin prekoračen. Ostaje pretpostavka da osporavanje tužbe ovde tužena RS temelji na predloženim predmetima 80 0 P 034147 11 P i 80 0 P 039976 12 P no nije iznesena nijedna činjenica odnosno argument prema kome bi ti spisi dokazivali neosnovanost tužbe. Dakle ovaj odgovor je shodno odredbama ZOPP-u i naredbi predsjednika suda iz (ako se dobro sjećam 14-og aprila) 2013-te morao biti vraćen na dopunu a kako to nije urađeno, očito da sud daje prednost i pomaže državu čiji je sastavni dio, djelujući sinhronizovano sa Pravobranilaštvom RS.
Posljedica svega je da ja kao tužilac moram da se bukvalno borim sa sudijom za svoja prava, za primjenu zakona, za pravo da izvodim dokaze, za pravo da budem tretiran ravnopravno što sud odnosno sudija ne dozvoljava, jer ima unaprijed zacrtani cilj da sabotira postupak i pomogne kriminalcima iz OT Bijeljina koji su da bi prikrili milionske pljačke, prvo sakrili dokaz ubistva djeteta a onda kada sam ga otkrio, fašističkim metodama krše prava mene i moje porodice. Suštinski u tome i nema ništa čudno jer su u pitanju milijarde evra koje su godinama pljačkali pripadnici tajkunsko političke mafije na čelu sa Dodik Miloradom. Čak ni činjenica da je Bobar banka imala rok da izvrši dokapitalizaciju da kraja septembra 2014-te, a vlasnik umire zadnji dan tog roka nikome iz OT Bijeljina nije sumnjiva.
S obzirom da je prikrivanje kriminala u Bobar grupi uzrok za primjenu fašističkih metoda, otimanje mojih prava garantovanim ustavom i zakonima, to i kršenje odredaba ZOPP-u ima za cilj da se nastavi sa tim te pomogne kriminalcima koji su me lažno prijavili, prikrili materijalni dokaz ubistva i godinama sprečavaju pristup tužilaštvu svim srodnicima ubijene djevojčice, bez ikakvog pismenog rješenja o tome, bez sudskog postupka, usmenom tajnom naredbom, koju sam bio prisiljen razotkriti tako što sam provodio sate u pritvoru, poslije odbijanja fašističke naredbe, te je na prekršajnom sudu sudski policajac objelodanio kakve se metode primjenjuju da bi se zataškali monstruozni zločini. Poslednji dokaz koji prilažem uz ovu pritužbu je "Zapisnik 80 0 P 056 780 14 P od 27.05.2015." iz koga citiram dio u kome ponovo ukazujem sudu na nepoštovanje zakona i tražim da se postupi onako kako je propisano članom 73, što sud odbija:
Tužilac ukazuje sudu da postoje neregularnosti vezano za odgovor tužene u kome se ista poziva na odgovor iz druge parnice. U tom takozvanom odgovoru nije navedena nijedna činjenica te je nepoznato šta je to što konkretno tvrdi tužena. S obzirom na predložene spise ja mogu samo pretpostaviti da tužena tvrdi kao i fizičko lice Debeljević Milorad da sam sve izmislio. Stoga predlažem sudu da prije okončanja dokaznog postupka uputi dopis tuženoj da pismeno iznese činjenice koje ona smatra da su bitne kako bi se ja mogao suporostaviti njihovim tvrdnjama za vrijeme dokaznog postupka. U suprotnom ako sud to ne učini podnijeću dodatni tužbeni zahtjev za utvrđenje diskriminacije zbog povreda prava na pravično sudenje, načela ravnopravnosti iz Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Nakon toga sud donosi:
Vidljivo je da sudija uopšte nije iznosila stav da u "odgovoru" tužene postoje zakonom obavezni razlozi i činjenice nego "sud smatra da je tužena u odgovoru na tužbu navela da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu iz predmeta 39222". Ja nisam ni tvrdio da se tužena nije pozvala na odgovor iz druge tužbe, nego da ne može da se poziva na taj odgovor, da tužbeni zahtjevi nemaju isti činjenični opis, te da sve i kad bi bilo zakonom dozvoljeno pozivanje na odgovore iz drugih tužbi ostaje činjenica da ni u jednom od tih odgovora ne postoje ni razlozi ni činjenice zbog kojih tužena RS osporava tužbeni zahtijev a što je vidljivo iz dokaza koji su priloženi, odnosno tih takozvanih "odgovora"...
GODINAMA SU KRIMINALCI IZ OT BIJELJINA PRIKRIVALI ENORMNE PLJAČKE, KRIJUMČARENJE, PRANJE NOVCA I UBISTVO IVONE BAJO A SADA SE RAZOTKRIVAJU JEDNO PO JEDNO KRIVIČNO DJELO. UKOLIKO VSITV-E NE ZAUSTAVI OVO BEZAKONJE I NALOŽI DA SE OBJELODANE DOKAZI I POKRENE ISTRAGA JA ĆU U NASTAVKU DOKAZNOG POSTUPKA, U ZAPISNIK, PRED GRAĐANIMA KOJI ĆE PRATITI PARNICU I MOŽDA PRED KAMERAMA DOKAZATI DA SUD NE POŠTUJE ZAKON NEGO NASTUPA KAO ORGANIZOVANA KRIMINALNA GRUPA.
PRILOZI
Odgovor na 80 0 P 056780 14 P | Dokazni predmeti | Zdenko Bajo |
ČLANAK 555
Ko je pustio u promet Rješenje 80 1 Pr 000 670 10 Pr sa ovjerenim neistinitim tekstom „da je pravosnažno“ odnosno čiji je potpis na dnu skeniranog dijela tog rješenja vidljiv na slici.
ISTINA I LAŽI | |
OSNOVNOM SUDU BIJELJINA
Molim Vas da mi u skladu sa članom 14. stav 2. Zakona o slobodi pristupa informacijama ("Službeni glasnik RS", broj 20/01), odobrite pristup informaciji iz nadležnosti Osnovnog suda Bijeljina.
Veza: 080-0-Su-14-000028(-11) od 07.11.2014. i moj podnesak „DOKAZI O FALSIFIKOVANJU“ od 18.08.2015. Ko je pustio u promet Rješenje 80 1 Pr 000 670 10 Pr sa ovjerenim neistinitim tekstom „da je pravosnažno“ odnosno čiji je potpis na dnu skeniranog dijela tog rješenja vidljiv na slici.
"Prema utvrđenim provjerama, rješenje ovog suda broj 80 1 Pr 000 670 10 Pr ste Vi dostavili u predmet ovog suda broj 80 0 P 043325 13 P2."3. Da li postoji evidentirana radnja PRS u predmetu 80 0 P 043325 13 P2 od 11.12.2013. kojom se dostavlja podnesak P-125/13 sa 28 priloga ?4. Ako taj podnesak nije uklonjen iz spisa da li je u njemu navedeno u popisu dokaza kao druga stavka Rješenje 80 1 Pr 000 670 10 Pr od 12.08.2010.5. Postoji li u predmetu 80 0 P 043325 13 P2 prepiska (privatna u jednom primjerku) poslije 11.12.2013. između Suda i PRS kojom sud traži dostavu čitljivih dokumenata a PRS traži da im se vrate svi dokazi, te radnja Suda kojom se to i čini ?6. Postoji li u predmetu 80 0 P 043325 13 P2 moj podnesak pod nazivom "OBAVJEST I PRIJEDLOG SUDU I TUŽENOJ" neposredno po održanom ročištu 16.12.2013. kojim u prvom pasusu na petoj strani ukazujem na falsifikovanje Rješenja 80 1 Pr 000 670 10 Pr ?
7. Ako Sud ostaje kod tvrdnje da sam ja dostavio falsifikat Rješenja 80 1 Pr 000 670 10 Pr, da li je taj dokaz i dalje u spisu ili je “MOJ” dokaz nestao i kako???
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
ČLANAK 554
U dosadašnjem toku postupka sam izveo veliki broj dokaza koji pokazuju krivična djela, laži, falsifikate, diskriminaciju i kriminal službenika tužene RS a ako dođe do nastavka, težište će biti na kriminalu sudija u priklopljenim predmetimna. Posebnu pažnju ću posvetiti tome da dokažem kako su sve radnje bile smišljene a nikako neka slučajna ili nenamjerna greška...
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: 80 0 P 056780 14 P | TUŽBA |
| Tužilac: | ZDENKO BAJO |
| Tuženi: | REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: | 1000000 (jedan milion) KM |
| UPOZORENJE I PRIJEDLOG TUŽENOJ RS |
Na ročištu održanom 08.07.2015. izveden je usvojeni dokaz "Zabilješka OT Bijeljina" od 04.01.2010. iz koga se vidi da nema ni pomena o krivičnom djelu " Oštećenje tuđe stvari" a vezano za dječiji ruksak koji je privatno vlasništvo moje porodice. Iako je sud odbio uvrstiti među dokaze fotografiju i sam fizički predmet, postoji dovoljno dokaza o tome koji su usvojeni, kao recimo zahtjevi u OT Bijeljina i Osnovni sud od 15.01.2014. O tome ću ako bude neophodno detaljno iznijeti podatke u zapisnik a sada samo ističem da sam predvidio odbacivanje velike fotografije i samog predmeta od strane suda i u ove zahtijeve ubacio istu sliku. Tako je postupak suda samo mogao da donese lažni mir krivcima ali evo uprkos tome je dokaz njihovog krivičnog djela sastavni dio dokaznog materijala.
Za navedeno krivično djelo vjerovatno je nastupilo zastarijevanje ali i to neko treba tačno da utvrdi kada je počinjeno, no ostaju druga krivična djela vezano za to, koja još nisu zastarjela, kao recimo "Nesavjestan rad u službi" "Zloupotreba službenog položaja ili ovlašcenja" za šta su predviđene kazne do 8 i 10 godina a postoje i druga teža krivična djela. Dakle sva službena lica uključujući zaposlenu u sudu i pravobranilaštvu su dužna da prijave ova krivična djela, inače sami čine krivično djelo ali pošto su krivci iz OT Bijeljina to je malo vjerovatno te ostaje druga realna opcija.
Na istom ročištu 08.07.2015. izveden je i dokaz "Dopuna prijave protiv Univerzala" od 19.03.2014. kada sam dokazao više krivičnih djela na osnovu dokumentacije koja je u posjedu tužene RS, (izjave svjedoka date u OT Bijeljina u predmetu KTA-596/09). Radi se o krijumčarenju u Bobar grupu, tehnički neispravnim kamionom koji je pobjegao sa lica mjesta uz pomoć portira. Isti je u prvoj izjavi datoj u CJB Bijeljina prikrio tu činjenicu a tek poslije moje dojave opisao i detalje o kamionu. Naravno šverc nije pominjao ali se to dokazuje izjavama vozača koji su ostavili 4 paketa i direktora AD Univerzal koji je sa magacionerom ujutru zatekao samo paket. Dakle 3 paketa nečaga su bila pod nadzorom portira i nestala preko noći a ta osoba je davala različite izjave porodici, policiji i tužiocu. I na kraju portir Bobar grupe je uklonio sa mjesta izvršenja krivičnog djela dječiji ruksak, vlasništvo moje porodice prije dolaska istražitelja a kako je vidljivo iz "Zabilješke OT Bijeljina" od 04.01.2010. nema ni pomena o tome da je dječiji ruksak oštećen a kamoli da je utvrđeno ko je presjekao kaiš, gdje je nastao veći dio te zašto je ostatak kaiša zamrljan nekim hemijskim sredstvom.
Podsjećam na opšte poznatu činjenicu da je Bobar grupa preko svoje banke prala novac narko mafije pa nije teško zaključiti šta je dovezeno u krijumčarenim paketima. No krivično djelo je učinjeno nesporno pa da li je u neprijavljenim paketima bio kokain, (Nelegalna proizvodnja i promet narkotika) kao što pretpostavljam ili samo auto dijelovi, (Poreska utaja) manje je bitno a da bi sakrio taj kriminal portir je uklonio materijalni dokaz, koji istovremeno dokazuje da djevojčica Ivona Bajo koja je nosila pomenuti ruksak preko ramena nije stradala od pada na žicu nego od predmeta koji je dvostruko presjekao kaiš uklonjenog dokaza.
S obzirom da ništa od toga nije istraživano u spisu KTA-596/09 niti pominjano u zabilješci od 04.01.2010. to su istovremeno i novi dokazi da je počinjeno krivično djelo "Teška tjelesna povreda" odnosno "Teško ubistvo" Ivone Bajo i ovde tužena RS je dužna da postupi po ZOKP-u, putem svojih nadležnih organa, te joj predlažem sporazum o tome. Sve detalje bi bilo potrebno usmeno dogovoriti a ovom prilikom prilažem polaznu verziju sporazuma. Podsjećam takođe da sam ranije nudio dogovor pri čemu bih odustao od bilo kakve novčane nadoknade ali poslije svih kriminalnih radnji koje je tužena činila prije svega putem suda a uz asistenciju svog pravnog zastupništva to više nije opcija, posebno imajući u vidu da mi je uništila programske kodove kako bi prikrila svoje zločine:
SPORAZUM PARNIČNIH STRANAKA
2) Republika Srpska se obavezuje da će na ime nadoknade za nanesenu nematerijalnu štetu zbog povreda ugleda, časti i prava ličnosti isplatiti tužiocu Zdenku Baji iznos od 1000000 KM.
3) Republika Srpska se obavezuje da će prekinuti sa radnjama kojima se diskriminiše tužilac Zdenko Bajo, da će sarađivati sa tužiocem prilikom utvrđivanja činjenica a tužilac Zdenko Bajo se obavezuje da će povući sve druge tužbe protiv tužene RS, čiji je osnov nematerijalna šteta ili utvrđenja diskriminacije.
Povlačim paralelu sa poznatom presudom suda u Strazburu Damjanović - Maktouf, kad se taj sud nije bavio time da li su oni ili nisu trebali biti osuđeni, nego samo time da li je tokom suđenja primjenjen adekvatan zakon. Iako je očigledno da sankcija prema svim srodnicima Ivone Bajo ne može biti zasnovana na važećim zakonima nijedne evropske zemlje, nego samo na zakonima trećeg rajha prije drugog svjetskog rata, u ovoj parnici sud ne može da se bavi uzrocima i "opravdanjima" pa ni zakonitosti takve naredbe, nego samo utvrđivanjem da li mi je ta naredba uručena u pismenom obliku i omogućena prava iz Ustava i ZOUP-u, koja sam naveo ili to nije učinjeno, te da li je izvršena diskriminacija na način opisan u tužbenom zahtijevu.
Ukoliko sud umjesto da se bavi samo time da li je dana 05.09.2012. izvršena diskriminacija na način opisan u pojedinim tačkama, te da li tužena ima doneseno rješenje o tretmanu koji primjenjuje, dopusti da se dokazuju opravdanja za oduzimanje tih prava, ja ću dokazati da je pravi razlog sasvim drugi. Otkriveni dokazi o krivičnim djelima tužilaca su jedini motiv za blokadu pristupa, koja je razotkrivena isključivo zato što sam se tome suprotstavio. Da to nisam uradio za jedno ovakvo suđenje ne bih imao nijedan dokaz, a šta bi izjavila tužena RS, slikovit je primjer odgovor zamjenika glavnog tužioca g. Debeljevića.
S obzirom da je tužena RS na kojoj je teret dokazivanja hrabro ćutala na raspravama ili se nije ni pojavila a sudije su podmetali predmete između ročišta kao kukavičja jaja i u presudama pisali upravo ono na šta sam ukazivao ignorišući ta upozorenja a opravdavaajući laži koje niko nije izvodio i fašizam OT Bijeljina, sada ću dokazati da su sve radnje tužene RS počev od prikrivanja dječjeg ruksaka, lažne prijave, zabrane pristupa itd. motivisane i uzrokovane time što je RS najobičnija razbojnička banda koja pljačka lopatama i ubija sve koje im se nađu na putu a nisu dovoljno oprezni. Samo po osnovu članova 102 i 103 biće potrebno vrijeme koje je sud predvidio za nastavak u oktobru a još nisam stigao ni do polovine obrazlaganja dokumentacije dostavljene iz OT Bijeljina.
Neću naravno otkrivati više ništa od planiranog nego ću ukazati koje bi prednosti imale stranke ako se postigne sporazum. Što se mene tiče više puta sam pokazao da mi novac nije bitan ali bih uštedio vrijeme i u narednom periodu se mogao posvetiti programiranju. Tužena RS mi je odnijela i uništila oko 130 programskih paketa a do sada bi ih bilo preko 250 da sam nastavio sa tim umjesto što razotkrivam kriminal državne mafije. A kako je tuženoj bitnije šta ona dobija ako postigne dogovor, prelazim i na taj dio.
Osim što bi izbjegla da u nastavku budu do detalja razotkrivene i dokazane sve njene kriminalne metode i objavljene na internetu, pokretanjem istrage bi povratila povjerenje javnosti u zakonitost rada sopstvenih organa. Ako već želi spasiti od odgovornosti pripadnike OT Bijeljina, neka nađe izgovor zašto "nisu vidjeli" da je uklonjeni dokaz presječen i zamrljan a Bobar grupa koja je u raspadu i već dokazana mafijaška organizacija je idealna žrtva. Čak je i tadašnji direktor AD Univerzal uhapšen aprila 2013-te kao član pljačkaške grupe a kao šlag na tortu je došla pljačka depozita iz Bobar banke, koje je tužena RS suvlasnik.
Postoje i drugi koristi za tuženu RS ako postignemo sporazum ali neću ni na to da gubim vrijeme jer ovaj dokument ima i drugu jednako važnu ulogu, da po potrebi mogu pred višim sudskim instancama i javnosti dokazati da je sud privatizovan od strane mafije i zastupa interese političara i tajkuna ili kako je rekao glavni republički tužilac "KRUPNIH RIBA" za čije procesuiranje nema političke volje...
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
ČLANAK 553
Trenutno stanje je takvo da je Skupština i Vlada tužene RS, nastala kupovinom takozvanih "narodnih" poslanika a koje premijerka naziva papcima. Mafijaški bos, samozvani predsjednih tužene RS, koji je sluga okupacionih svjetskih centara moći, koji su ga i doveli na vlast, ministre naziva takođe papcima a građane što je vidljivo iz kriminalnog rada tužilaštava i sudova, smatraju stokom i budalama, u čemu ovaj konkretni predmet i kršenje prava i pravila postupka nije nikakav izuzetak nego primjena uspostavljenog bezakonja i tiranije.
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: | TUŽBA |
| Tužilac: | ZDENKO BAJO (Majke Jevrosime 20, 76300 Bijeljina) |
| Tuženi: | REPUBLIKA SRPSKA (Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka) |
| Vrijednost spora: | 0 (nula) KM |
TUŽBA ZA UTVRĐENJE DISKRIMINACIJE U PREDMETU 80 0 P 056780 14 P | |
1. OSNOV ZA NADLEZNOST SUDA
Stvarna nadležnost osnovnih sudova (član 26) ZOSRS
2) U građanskim predmetima da u prvom stepenu sudi (a) u svim građanskim sporovima
Osnov za mjesnu nadležnost suda, b) Izberiva mjesna nadležnost
Nadležnost u sporovima za naknadu štete (Član 32) ZOPP
(1) Za suđenje u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opšte mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.
Prema članu 13. ZOZD "(Nadležnost, rokovi i izvršenje), stav (1) Ako ovim zakonom nije drugačije propisano, a u skladu sa zakonima o sudovima u oba entiteta i Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, za sporove po tužbi iz člana 12. ovog zakona nadležni su u prvom i drugom stepenu sudovi opšte mjesne nadležnosti." za postupanje po ovom tužbenom zahtijevu nadležan je Osnovni sud u Bijeljini a u skladu sa članom 11, ZOZD (Zaštita u postojećim postupcima), stav "(1) Svako lice ili grupa lica koja smatra da je diskriminisana može tražiti zaštitu svojih prava putem postojećih sudskih i upravnih postupaka." predlažem da se ova tužba spoji sa predmetom 80 0 P 056780 14 P, jer se ne radi ni o kakvoj dopuni niti preinaci, nema novih dokaza niti prijedloga vezano za događaje u već pokrenutom sporu nego se radi isključivo o radnjama tužene RS, koja je putem svog suda kršila zakonske odredbe prilikom postupanja u toj parnici, kako bi meni nanijela štetu, omogućila sebi nezakonitu prednost te prikrila svoje kriminalne radnje iz prošlosti.
2. ODREĐEN ZAHTJEV U POGLEDU GLAVNE STVARI I SPOREDNIH TRAŽENJA (TUŽBENI ZAHTJEV)
Predlažem da Sud ukoliko se ispune uslovi iz člana 182. Zakona o parničnom postupku, donese presudu zbog propuštanja a u suprotnom da izvrši uvid u materijalne dokaze, po potrebi izvede i druge dokaze i sasluša druge svjedoke, a da potom donese sljedeću: PRESUDU
Tužena RS je poslije više ponovljenih upozorenja tužioca Zdenka Baje da odgovor tužene RS u parnici 80 0 P 056780 14 P, ne sadrži zakonom propisane elemente iz člana 71 ZOPP-u, dana 27.05.2015. donijela "Rješenje"
"Odbija se prijedlog tužioca da sud od tužene traži dopunu odgovora na tužbu u vidu navođenja činjenica na koje se tužena poziva jer sud smatra da je tužena u odgovoru na tužbu navela da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu iz predmeta 39222 u kom predmetu je razdvojen postupak. Osim toga tužena je tokom postupka dostavljala i druge podneske u kojima je predlagala određene dokaze u smislu uvida u predmete a kako to u istima i stoji."
(I) Osnovni sud u Bijeljini utvrdio je da je tužena, Republika Srpska, povrijedila prava tužioca Zdenka Baje na jednako postupanje, i nezakonito oduzela:
1) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, garantovano članom 16 Ustava RS, jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
2) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na pravično suđenje garantovano članom 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava, povredama "Načela ravnopravnosti", jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
3) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, garantovano članom 16 Ustava RS, jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
4) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na pravično suđenje garantovano članom 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava, povredama "Načela ravnopravnosti", jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
5) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, garantovano članom 16 Ustava RS, jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži podatke koje činjenice se utvrđuju uvidom u predložene spise ovog suda 80 0 P 039976 12 P i 80 0 P 034147 11 P, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
6) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na pravično suđenje garantovano članom 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava, povredama "Načela ravnopravnosti", jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži podatke koje činjenice se utvrđuju uvidom u predložene spise ovog suda 80 0 P 039976 12 P i 80 0 P 034147 11 P, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
7) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, garantovano članom 16 Ustava RS, jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži pravni osnov za navode tuženog kako za osporavanje osnova i visine postavljenog zahtijeva, tako i prigovora zastare potraživanja, propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
8) Dana 27.05.2015. donošenjem navedenog rješenja, pravo na pravično suđenje garantovano članom 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava, povredama "Načela ravnopravnosti", jer je prihvatila odgovor tužene RS koji ne sadrži pravni osnov za navode tuženog kako za osporavanje osnova i visine postavljenog zahtijeva, tako i prigovora zastare potraživanja propisane članom 71 ZOPP-u a nije ga u skladu sa članom 73 i 336 ZOPP-u vratila na ispravku i dopunu.
(II) Osnovni sud u Bijeljini utvrdio je da je tužena, Republika Srpska, povrijedila prava tužioca Zdenka Baje na jednako postupanje, i nezakonito oduzela:
1) Pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom, garantovano članom 16 Ustava RS, tako što je umjesto službene zabilješke, koju je tražio tužilac da se dostavi a navedenoj u dokazu IT-24/14 od 26.06.2014. pokušala da podmetne u spis na nezakonit način veći broj dokumenata koji uopšte nije bio tražen od njih, putem svog organa OT Bijeljina koje nije stranka u postupku uz dopis "Izjašnjenje i dostava dokumentacije" potpisan od osobe Danice Stjepanović, pogrešno navedenog datuma 13.01.2013. sa vezom na broj 80 0 P 056780, uz poziv na takođe pogrešan datum 22.12.2015. a koje je tužilac zahtijevao da sud odbaci na ročištu 27.05.2015.
2) Pravo na pravično suđenje garantovano članom 6 Konvencije za zaštitu ljudskih prava, povredama "Načela ravnopravnosti", tako što je umjesto službene zabilješke, koju je tražio tužilac da se dostavi a navedenoj u dokazu IT-24/14 od 26.06.2014. pokušala da podmetne u spis na nezakonit način veći broj dokumenata koji uopšte nije bio tražen od njih, putem svog organa OT Bijeljina koje nije stranka u postupku uz dopis "Izjašnjenje i dostava dokumentacije" potpisan od osobe Danice Stjepanović, pogrešno navedenog datuma 13.01.2013. sa vezom na broj 80 0 P 056780, uz poziv na takođe pogrešan datum 22.12.2015. a koje je tužilac zahtijevao da sud odbaci na ročištu 27.05.2015.
(III) Osnovni sud u Bijeljini utvrdio je da je tužena, Republika Srpska, povrijedila prava tužioca Zdenka Baje na jednako postupanje, i nezakonito oduzela:
1) Pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju, garantivano članom 14 Ustava RS, dana 27.05.2015. jer je usmeno putem suda saopštila tužiocu Zdenku Bajo "da je od OT Bijeljina tražila zabilješku a do njih je kako smatraju da trebaju odgovoriti", što nije ušlo u zapisnik.
2) Pravo da ne bude izložen ponižavajućem postupanju, garantivano članom 14 Ustava RS, dana 27.05.2015. jer je u donesenom rješenju kojim odbija vratiti tuženoj odgovor na dopunu istakla da smatra kako isti sadrži sve potrebno propisano članom 71 ZOPP-u, ne navodeći niti jedan konkretan dokument u kome se navodno nalazi bar jedan razlog, bar jedna činjenica, bar jedan pravni osnov ili bar jedno obrazloženje koju činjenicu utvrđuju od strane tužene RS predloženi spisi.
(IV) Tuzena RS se obavezuje da otkloni nedostatke u parnici 80 0 P 056780 14 P, vrati putem svog suda odgovor, svom pravnom zastupništvu na dopunu te prekine sa radnjama kojima se diskriminiše tužilac!
3. ČINJENICE NA KOJIMA TUŽILAC ZASNIVA TUŽBENI ZAHTJEV i 4. DOKAZI KOJIMA SE UTVRĐUJU OVE ČINJENICE
Dajem na znanje sudu i svima koje to zanima, da sam u martu 2010-te, prijavljen u CJB Bijeljina za "Ugrožavanje sigurnosti" a dvije i po godine kasnije je ovde tužena RS, preko svog organa OT Doboj, konstatovala da nema elemenata ni navedenog niti bilo kog drugog krivičnog djela, koje su pokušali da pronađu u tom periodu. Dakle, ta prijava je bila lažna i to smišljeno izvršena od strane osoba koji su saučestvovali u prikrivanju oštećenja tuđe stvari, (dječjeg ruksaka) i što je važnije uklanjanja tog predmeta sa mjesta izvršenja mnogo težih krivičnih dijela. Poslije te prijave, bez naredbe suda sam praćen i nadziran, (o čemu ću izvoditi dokaze putem svjedoka) a izvještaj o tome mi nije dostavljen niti prema ZOKP-u a ni kasnije poslije mojih zahtijeva prema ZOSPI-a i članu 23 Ustava RS. Umjesto toga podaci o mom kretanju su predati plaćenim ubicama koji su mi sipali otrov u pivo a bio je još jedan pokušaj ubistva. Dakle svako ko me sprečava u bilo kom zakonom predviđenom pravu, pri mojim pokušajima da dođem do podataka vezanim za mene i moje ustavom garantovano pravo, čini krivično djelo i ja ga tretiram kao kriminalca i saučesnika zločinačke organizacije koja ma je lažno prijavila, nezakonito nadzirala i pokušala ubiti, posebno ako se radi o pravno stručnim osobama kao što su tužioci i sudije. Prema takvima ću primjeniti pravo iz KZ "Nužna odbrana" a za šta je primjer i ovaj zahtijev, kao i sva druga sredstva predviđena zakonom. No to i nije najveći zločin takvih osoba jer u pozadini svega stoji krijumčarenje koje je ovde tužena RS vršila putem svog poslanika, pranje novca narko mafije i mnogi drugi zločini od kojih je najmonstruoznije ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo, izvršeno prilikom jedne od isporuka narkotika, kom prilikom je i uklonjen materijalni dokaz dječji ruksak a čije sam prvo fotografije te potom i sam fizički predmet, ponudio sudu na usvajanje kao dokaz.
Odmah po prijemu "odgovora" tužene RS na tužbu poslao sam dopis pod nazivom "DOSTAVA INFORMACIJA ZA PREDMET 80 0 P 056780 14 P" koji sada prilažem kao dokaz i ukazao na povrede zakona, što je tužena RS putem svog suda smišljeno ignorisala. Iz tog dokumenta izdvajam pasus:
"Prije svega želim istaći da naspram sebe nemam državu ni profesionalne i odgovorne državne organe, koji su slučajno, greškom ili nedovoljno pažljivim radom , mogli eventualno da mi nenamjerno nanesu nematerijalnu štetu. Radi se o udruženom zločinačkom poduhvatu građana pripadnika zločinačke organizacije te potom MUP-a, OT Bijeljina, Okružnog i Osnovnog suda u Bijeljini, koji su smišljeno činili krivična djela u kontinuitetu."
Dakle, prije prvog ročišta i prije početka dokaznog postupka jasno sam istakao da je tužena RS najobičnija razbojnička banda od koje ne očekujem ništa zakonito nego samo nastavak zločina koje je vršila godinama nad nevinim građanima. Dovoljno je istaći da sam još 11.02.2010. podneo zahtijev prema ZOSPI-a, (u prilogu) vezano za predmet koji je privatno vlasništvo moje porodice. U to vrijeme nije bilo ni prijave protiv mene za ugrožavanje sigurnosti pripadnika bande a niti, ne samo pravosnažne presude prekršajnog suda za neka remećenja reda i mira nego ni jednog podnesenog zahtijeva za pokretanje postupka ni zabilješke o bilo kakvom prekršaju. Ali postoji dokaz da sam tačno predvidio sve naredne zločinačke planove mafijaške organizacije i to opisao riječima:
"SEM TOG DETALJNOG PRIKAZA SAME TRAGEDUE, TRAŽIMO DA SE TUŽILAŠTVO IZJASNI, DA LI JE IJEDNO VJEŠTAČENJE (AUTOPSIJA; BIOLOŠKA, TE TRASOLOŠKA ANALIZA), POTVRDILO DA JE SVE POVREDE, UKLJUČUJUĆI I UNUTRAŠNJE, KOJE SU I DOVELE DO SMRTI IZAZVALA ŽICA SA KORPE, TE ZAŠTO JE OD JAVNOSTI SAKRIVENA TORBA, ČIJI JE KAIŠ PRESJEČEN, OČITO JAKOM SILOM, TE JE ISTI OPRAN NEKIM HEMIJSKIM SREDSTVOM, KAKO SE NE BI PRONAŠLI TRAGOVI, ŠTO SE DA ZAKLJUČITI PO TOME ŠTO NA NJEMU NEMA NI KAPI KRVI, DOK JE TORBA POPRSKANA KRVLJU. SA KAIŠA JE NAPROTTV OPRANA, NE SAMO KRV, NEGO JE UPOTREBLJENO SREDSTVO, SKINULO, ILI IZMJENILO BOJU NA JEDNOM DJELU PRESJEČENOG KAIŠA, ŠTO SE JASNO VIDI NA SLIKAMA KOJE SAM DOSTAVIO TUŽILAŠTVU, KAO ,,NOVE“ DOKAZE. ZNAM DA ODGOVORA NA OVA PITANJA NEMATE, ALI ĆE BITI VRLO ZANIMLJIVO PROČITATI, KAKVE ĆE SE SMICALICE KORISTITI, DA BI SE KRIVCI IZVUKLI IZ OVE SITUACIJE."
Sve što je uslijedilo u narednom periodu počev od lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti, mora laži koje je tužena RS izgovarala čim zine a što sam već dokazivao u predmetu, pakovanja prekršaja, nezakoniti nadzor i kriminalna djela suda, sve do ovog koji je tema ovog zahtijeva su te kako sam ih nazvao "smicalice" a u stvari smišljena krivična djela izvršena sa ciljem da se prikrije ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo koje je tužena RS izvršila kada je švercovala kokain putem svog poslanika. Istovremeno je prala novac narko mafije preko banke istog poslanika čiji je tužena suvlasnik i naravno pljačkali su stotine miliona evra depozita iz iste Bobar banke a ukupno preko Bobar grupe vjerovatno više od milijardu evra. I to je samo dio razbojništva koje je zločinačka organizacija RS činila na teritoriji koju kontroliše. Nijedno razbojništvo koje je izvršila da bi prikrila svoje zločine za mene nije iznenađenje osim kada je postupala u skladu sa zakonom jer sam očekivao da će mi recimo mnogo oštrije pokušati zabraniti izvođenje dokaza nego što je tu uradila. Sve radnje koje sam preduzeo bile su sa ciljem da prikupim dokaze o tome da je RS i BIH u cjelini ZLOČINAČKA FAŠISTIČKA ORGANIZACIJA, kako bih se sa istom obračunao pred sudom u Strazburu i prezentovao materijal o njenim zločinima građanima putem interneta.
Ne tražim izuzeće niti postupajuće sudije niti Osnovnog suda u Bijeljini jer je kompletna sudska vlast, kao i tužena RS i BIH u cjelini, klerofašistička zločinačka organizacija. Da u radu takozvanih državnih organa na adresi Vuka Karadžića broj 3, vlada totalno bezakonje i haos već sam dostavljao obilje podataka uz dokaze o tome, navodeći i konkretna imena odgovornih, tako da sada na to neću trošiti vrijeme.
Jedino što je organizovano u radu tužene RS je organizovani kriminal pa je sasvim svejedno koji će sudija pojedinac postupati po ovom tužbenom zahtijevu. S obzirom na javno priznanje pred kamerama glavnog republičkog tužioca RS, da "za procesuiranje krupnih riba nema političke volje" te predsjednice suda BIH, da u zemlji djeluje pravosudna mafija, potpuno je jasno da između države i mafije stoji znak jednakosti. Trenutno stanje je takvo da je Skupština i Vlada tužene RS, nastala kupovinom takozvanih "narodnih" poslanika a koje premijerka naziva papcima. Mafijaški bos, samozvani predsjednih tužene RS, koji je sluga okupacionih svjetskih centara moći, koji su ga i doveli na vlast, ministre naziva takođe papcima a građane što je vidljivo iz kriminalnog rada tužilaštava i sudova, smatraju stokom i budalama, u čemu ovaj konkretni predmet i kršenje prava i pravila postupka nije nikakav izuzetak nego primjena uspostavljenog bezakonja i tiranije. S obzirom da je nastavak parnice 80 0 P 056780 14 P zakazan za oktobar 2015 a tužbe za utvrđenje diskriminacije se prema zakonu moraju rješavati hitno, predlažem da se to i učini, prekinu sve radnje u tom predmetu dok se ne utvrdi da li je došlo ili nije došlo do diskriminacije u samom postupanju suda, ukoliko se ne spoji sa istim, jer je to neophodan preduslov za zakonitost presude. Naime ako bi se ovaj tužbeni zahtijev rješavao poslije okončanja dokaznog postupka u predmetu 80 0 P 056780 14 P, proizašlo bi da je cijeli taj postupak bio nezakonit te bi ga trebalo ponoviti.
Vezano za dio tužbenog zahtijeva pod rimskim brojem 1 (I), predlažem da se izvrši uvid u zapisnik sa glavne rasprave 27.05.2015. u predmetu 80 0 P 056780 14 P, u odgovor tužene RS od 26.05.2014. od 09.10.2014. kao i odgovor iz predmeta 80 0 P 039222 12 P i kompletan taj spis, kao i sve druge podneske tužene RS u ovom spisu. Predlažem da kao svjedok bude pozvan g. Milan Radujko, zamjenik pravobranioca RS, koji će na ročištu pojasniti i pronaći u odgovoru gdje su navedeni, razlozi, činjenice, pravni osnov i koje činjenice se utvrđuju spisima koje je predložila tužena RS. Ukoliko sud odluči da ovaj tužbeni zahtijev dodijeli u postupanje drugom sudiji, predlažem i da se kao svjedok pozove po istom osnovu, g-đica Vakičić Željka, sudija Osnovnog suda u Bijeljini, oboje zaposleni na adresi Vuka Karadžića broj 3.
Iz sadržaja donesenog "Rješenja" vidljivo je da se radi o još jednom od bezbroj pokušaja tužene RS da izmjeni smisao i komentariše ili odlučuje o nečemu što uopšte nije tema. Naime moja primjedba se odnosila na to da u odgovoru tužene ne postoje zakonom propisani elementi, (činjenice, razlozi, propisano članom 71 ZOPP-u) a tužena umjesto toga navodi citiram "sud smatra da je tužena u odgovoru na tužbu navela da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu iz predmeta 39222" a ne da u tom odgovoru ili u onom kod koga ostaju postoji bilo šta od propisanog.
Iako nije neophodno kao dokaz navodim i relevantne članove iz ZOPP-u:
Član 71. (1) U odgovoru na tužbu, tuženi će istaći moguće procesne prigovore i izjasniti se da li priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje u skladu s odredbama člana 334. ovog zakona mora imati svaki podnesak. (2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrduju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog.
Član 73. Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, sud će radi otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu s odredbom člana 336. ovog zakona.
Član 336. (1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju vratiti podnesak radi ispravke ili dopune, uz navode šta treba ispraviti ili dopuniti i odredit će rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.
Načelo ravnopravnosti "Ravnopravnost je postavka da svaka stranka u postupku treba da ima iste mogućnosti da izloži svoje argumente i da ni jedna od njih ne sme da ima bilo kakvu prednost u odnosu na svog protivnika. To znači i da svaka strana u postupku mora da dobije priliku da se suprotstavi navodima druge strane. Načelo ravnopravnosti je prekršeno i onda kad je jedna strana sprečena da odgovori na pismeni podnesak druge. Princip jednakog tretmana strana, tj. ravnopravnosti u postupku podrazumeva uravnotežen tretman strana u postupku i predstavlja ključni element prava na pravično suđenje i sastavni element prava na raspravni postupak. To podrazumeva da se traži da se svakoj strani u postuku pruže razumne mogućnosti da iznese svoje argumente, uključujući i dokaze koji tu stranu neće staviti u suštinski podređen položaj u odnosu na drugu stranu. Drugim rečima, princip jednakog tretmana strana u postupku podrazumeva procesnu jednakost stranaka."
Očito je da se nepridržavanjem propisa iz člana 71 daje nezakonita prednost tuženoj RS, koja ne mora ni pročitati tužbu da bi "sačinila" onakav odgovor koji je u stvari jedno obično NIŠTA, što je i cilj tužene da bude, jer nije sposobna da mi se suprotstavi pred svojim sudom, prema sopstvenim pravilima, nego to pokušava stalnim lažima, falsifikatima, otimanjima garantovanih prava i favorizovanjem i pomaganjem pripadnicima zločinačke organizacije čiji je sud sastavni dio.
Vezano za dio tužbenog zahtijeva pod rimskim brojem 2 (II) i 3 (III), predlažem da se kao svjedok sasluša Jasminka Halilović, (Ilićka VII-40, 76100 Brčko) koja je bila prisutna na ročištima iz više razloga a jedan od njih je i to da bi svjedočila o bezakonju koje se vrši s obzirom da tužena RS smišljeno ne želi snimati ročišta kako bi sudovi bezočno manipulisali zakonskim odredbama. Osim toga prilažem kao dokaz i "Naredba 21.01.2015." (koju sam kopirao 15.06.2015.) iz koje se vidi da se ne traži službena zabilješka, koju sam predložio nego podnesak sa prilozima koji nemaju nikakve veze sa temom tužbe.
Takođe predlažem da se izvrši uvid u spis od koga je razdvojena ova tužba, (80 0 P 039222 12 P) jer sam u istom takođe upozoravao na nezakonitosti vezano za "odgovor" što je ignorisano jer tužena želi da razloge za odbacivanje tužbe iznosi putem suda u presudi, izmišljajući nepostojeće argumente, kao što je to tamo bio slučaj sa pitanjem autorstva. Kada sam sve izmišljene razloge tužene RS obesmislio sa dokazima u žalbi, tužena RS je putem Okružnog suda izmislila sasvim drugi razlog još besmisleniji a to je da nije odgovorna jer nije po mom tvrđenju izvršila vještačenje, što je obična laž s obzirom da sam dostavio dokaz u kome se vidi da je CJB Bijeljina u dva navrata slao materijal u OT Bijeljina. Dakle tužena RS je imala obavezu u odgovoru na tužbu 80 0 P 056780 14 P da se izjasni o svim činjenicama a sada navodim samo neke:
Da li je imala pravo da svim srodnicima Ivone Bajo zabrani pristup u OT Bijeljina usmenom naredbom, bez suda i rasprave, da li je imala pravo uskratiti pismenu odluku o tome i pravo na žalbu i na kom pravnom osnovu temelji takav tretman, da li na USTAVU RS ili na MEIN KAMPF-u, da li na pozitivnim zakonskim propisima RS-a ili TREĆEG RAJHA. Da li me je prijavila za ugrožavanje sigurnosti ili ne, je li to učinila lično ili su to izvršili neki građani, je li to bila greška ili smišljeni kriminal, da li se izvinula porodici koju je terorisala zbog te "greške", da li je odnijela računar ili ne, da li je vršila vještačenja ili ne, te da li mi je o tome dostavila podatke sama i kasnije po mojim zahtijevima. Da li me je nadzirala ili ne, te ako jeste da li je to bilo po zakonitoj naredbi suda ili u privatnoj režiji mafije.
No tužena RS ne želi poštovati zakon jer ako napiše bilo šta čini katastrofalne greške kao g. Debeljević u parnici 80 0 P 034147 11 P te zastupništvo tužene uz asistenciju OT Bijeljina u predmetu 80 0 P 043325 13 P 2.
Osim dokumenta "Zahtjev 11.02.2010." prilažem i moj tekst iz 2010-te "ZAŠTO (NI)JE SLIJEPA BOGINJA PRAVDE ?" koji u već usvojenom dokazu "KTA-ST-122/10" (predmet 80 0 P 056780 14 P) pominje tada specijalni a trenutno glavni republički tužilac g. Mahmut Švraka sa ciljem da dokažem kontinuitet diskriminacije te da sam već tada ispravno opisao mafijaško ustrojstvo države. Istina to je tada bilo daleko pristojnijim čak da ne budem skroman akademskim riječnikom, no kako je takozvana država vršila sve bahatije, bezobraznije i brutalnije napade na mene, porodicu, naša prava i živote, dovelo je do toga da tuženu RS opisujem onako kakva u stvari i jeste a to je skupa sa svim svojim organima NAJOBIČNIJA RAZBOJNIČKA BANDA... Iz tog teksta izdvajam dio koji sve objašnjava:
"Parlament bi trebalo da bude najviši nivo vlasti u kome predstavnici građana donose zakone i "daju naloge" vladi za upravljanje zemljom. Vlada bi morala da poštujući te zakone obezbijedi svakom građaninu dostojan život, dok je sudska vlast zadužena da svi skupa poštuju zakone koji su temelj državne zajednice. Nažalost istina je sasvim drugačija jer umjesto demokratije iz parlamenta, zaživljava tiranija iz vlade, gdje često mala grupa tajkuna ili samo jedan čovjek donosi odluke i naloge svojim stranačkim kolegama koji su u skupštini samo mašina za glasanje, bez prava na svoj stav, dok sudstvo koje bi moralo biti nezavisno biva birano po smjernicanma tih istih stranačkih lidera, čije će naloge morati da izvršavaju kako bi "platili" za dobijene funkcije."
"Ruksak Ivone Bajo" ima sličnu ulogu a to je da dokaže uzročno posljedičnu vezu između zločina tužene RS koje pokušava prikriti i putem svog suda sa diskriminacijom koju vrši preko svih svojih organizovanih kriminalnih grupa zaključno sa ovom koja je tema tužbenog zahtijeva. "Dostava informacija za predmet 80 0 P 056780 14 P" dokazuje da sam odmah ukazao na nepoštovanje zakona te da je diskriminacija od strane suda smišljena i kontinuirana, vezano za favorizovanje tužene RS i nepoštovanje članova 71, 73 i 336 ZOPP-u, čime me sud želi staviti u podređen položaj kako se ne bih mogao na raspravi suprotstaviti razlozima i činjenicama, koje ne postoje nego ih sud želi izmisliti u presudi. Poslednji dokaz je "Naredba 21.01.2015." iz koga se vidi da tužena ne traži zabilješku koju sam predložio, ne ukazuje svom organu OT Bijeljina na "grešku" nego traži citiram: "podnesak sa prilozima" odnosno upravo materijal koji tužena RS pokušava podmetnuti na nezakonit način u spis u sadejstvu sa osobom direktno odgovornom za kriminal, vizuelno prikazan prilogom "Ruksak Ivone Bajo"...
0 KM - TUŽBA ZA UTVRĐENJE
6. PRAVNI OSNOV TUŽBENOG ZAHTJEVA
Pravni osnov je u Zakonu o zabrani diskriminacije, ZOO i odredbama Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava!
Član 12. (Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije)
Član 205 Zahtjev da se prestane s povredom prava ličnosti (ZOO)
Član 6 Pravo na pravično suđenje (Konvencija za zastitu ljudskih prava)
7. OBAVEZNI PODACI U SKLADU SA CLANOM 334
Ova Tužba je rađena u 2 primjerka, (za Sud, te za tuženu). Adresa zastupnika tužene je kako sam ustanovio na zvaničnom sajtu Pravobranilaštva RS, Vuka Karadžića broj 4, 78000 Banja Luka, a postoji i ured u Bijeljini na istoj adresi kao i Sud, Vuka Karadžića 3, 76300 Bijeljina, dok je moja adresa navedane na početku i kraju tužbe...
PRILOZI
Zahtjev 11.02.2010. | Zdenko Bajo |
ČLANAK 552
DOKAZI KRIJUMČARENJA U BOBAR GRUPI, ZBOG ČEGA JE PRIKRIVENO UBISTVO OSMOGODIŠNJE DJEVOJČICE:
"1. Iz izjave datoj tužiocu dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) Kešmer Mirsad na dnu strane 4. izjavljuje da su dovezli 4 paketa robe prilikom isporuke 23.07.2009. godine. 2. Moco Nedžad suvozač dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) u svojoj izjavi na strani 5 redovi 6 i 7 kaže da su bila 3 do 4 paketa robe. 3. Tadašnji direktor A.D Univerzal Lazarević Zlatan dana 11.08.2009. godine (Kta- 596/09) u svojoj izjavi na strani 3, pri dnu opisuje da je sutradan magacioner raspakovao samo paket. 4. Ni tog dana kad je dovezena roba 23.07.2009. godine a ni narednih dana pa čak ni prilikom izjave datoj u CJB Bijeljina (28.07.2009. godine), portir Sofrenić ne pominje kamion niti dovezenu robu odnosno prikriva njihovo postojanje.
| GLAVNA RASPRAVA 08.07.2015. |
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 08.07.2015. godine
Sastavljen dana 08.07.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
| OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Mila Terzić | PRAVNA STVAR |
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
za tužitelja pristupio lično
-za tuženu nije pristupio niko uredno pozvana.
Od javnosti pristupila Halilović Jasminka i Zlata Pirić.
Tužitelj predlaže da sud održi glavnu raspravu u skladu sa zakonom a u odsustvu uredno obavještene tužene, odnosno da sud postupi u skladu sa zakonom, nakon čega sud donosi:
U uvodnoom izlaganju tužitelj izjavljuje sledeće: Smatram da su ne samo u ovom nego i u ranijim postupcima smišljeno kršena moja prava, te sam sudu dostavio prijeđlog vezano za čl. 81. Zakona o parničnom postupku, te prijedloge za usvajanje nekih novih dokaza.
Takode sam u cilju zaštite svojih prava podneo poseban tužbeni zahtjev za utvrdenje diskriminacije što sam i najavio na predhodnom ročištu a u samom tužbenom zahtjevu sam detaljno obrazložio o kakvim se povredama radi i to ne o svim. Smatram da bi zbog regularnosli postupka bilo potrebno da sud prvo utvrdi da li je ili nije došlo do disktriminacije, s obzirom da bi teoretski moglo doći do završetka ovog poslupka bez obzira u čiju bi se korist okončao a onda bi eventualno neki drugi sud mogao odlučiti da je došlo do diskirimininacije, što bi značilo da su sve radnje u ovom postupku neregularne. S toga smatram da bi bilo najekonomičnije i jedino ispravno po zakonu da se dalje postupanje u ovoj parnici odloži do odluke suda po mom tužbenom zahtjevu za utvrdenje diskriminacije koji se u skladu sa zakonom mora rješavati po hitnom postupku.
Nakon toga a imajući u vidu navode tužitelja iznijete na današnjem ročištu, te činjenicu da je tužilac dostavio ovom sudu novi podnesak i to na ovaj broj predmeta dana 29.06.2015. godine u pismenom obliku naslovljen kao tužbeni zahtjev za utvrđivanje diskriminacije u ovom predmetu a sve temeljem odredbe čl. 57. stav 1. i 2. ZPP-a, sud donosi sledeće:
Pravna pouka:
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Imajući u vidu da je sud odbio preinačenje tužbe, sud donosi sledeće:
Pravna pouka:
Protiv ovog rješenja nije dozvoljona posebna žalba.
Takođe sud donosi sledeće
Što se tiče prijedloga da se u ovoj pravnoj stvari saslušaju svjedoci a kako je to tužilac navodio u svom pismenom podnesku i na okolnosti kako je to naveo i na pripremnom ročištu od 20.08.2014. godine, sud donosi sledeće:
Što se tiče službene zabilješke sud će izvršiti uvid u službenu zabilješku Okružnog tužilaštva Bijeljina br. Kt 596/09 od 04.01.2010. godine koja se nalazi u tužilačkom spisu koji je priklopljen uz ovaj predmet. Budući da se sam tužilac na proteklom ročištu izjasnio da je mislio prilikom prijedloga dokaza da se izvrši uvid upravo na ovu službenu zabilješku a koju je predložio na ročištu od 20.08.2014. godine a neće se izvršiti uvid u dokumente koje je povodom traženja suda službenim putem dostavilo Okružno tužilaštvo Bijeljina obzirom na izjašnjenje tužioca povodom toga te da je tužilac taj koji je predložio ovaj dokaz.
Tužilac se izjašnjava vezano za Odluku suda kojom se odbija njegov prijedlog da se saslušaju svjedoci te izjavljuje sledeće:
Smatram da se odlukom suda o tome da se ne sasluša nijedan predloženi svjedok želi postići to da sud uopšte ne utvrđuje činjenice nego da ih prikrije a posebno s obzirom na to da se tužena u svom odgovoru uopšte nije odredila o tome nijednom riječju koji su razlozi i činjenice zbog kojih osporava tužbu, te ću biti prisiljen da se o tome detaljnije izjašnjavam na osnovu čl. 102 i 103. ZPP-u.
Nakon toga nastavlja se obrazlaganje tužioca materijalnih dokaza u ovoj pravnoj stvari te tužitelj izjavljuje sledeće:
Dokaz Odgovor OT Doboj na moj zahtjev koji sam obrazložio na predhodnom ročištu, od 07.07.2014. godine citiram: "U vezi sa vašim zahtjevom koji smo zaprimili dana 23.06.2014. godine ovim vas putem obavještavamo da je dana 14.12.2012. godine donesena naredba da se neće sprovoditi istraga protiv vas zbog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti iz čl. 169. stav 1. i krivčnog djela nedozvoljena trgovina i promet oružija ili eksplozivnih materijala iz čl. 399. stav 1. KZ RS, jer je iz prijave i priloga očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo."
Ovo je još jedan primjer odnosa Državnih organa prema građanima jer je pravilo da nikada ne odgovaraju na postavljena pitanja nego se ismijavaju nad zakonom i pravima gradana. Podsjećam da sam postavio pitanje kakvu su ulogu imale osobe iz OT Bijeljina kojima sam navodno prijetio. Da li su postupli službeno ili sam prijavljen od njih u svojstvu gradana. Takode sam obavijestio više državnih organa za postojanje parnice za materijalnu i nematerijalnu štetu gdje bi bilo važno da se zna da li je iniciranje za sve radnje protiv mene poteklo od privatnih lica ili od ovdje tužene RS. Tužena RS dakle odbija da se izjasni kakvo je bilo svojstvo osoba kojima sam navodno ugrozio sugurnost. Osim toga mi je zabranila pristup u OT Bijeljina i godinama odbijala dostaviti podatke o istražnim radnjama protiv mene, o vještačenju računara i o nadzoru nada mnom. Jasno je da je tužena RS uskraćivala moja Ustavom garantovana prava kako bi mi nanijela štetu u parnici od koje ovaj poslupak razdvojen a gdje sam je tužio za smišljeno uništavanje programskog koda. Ako se analizira ovaj odgovor vidi se da se koristi termin "čl. 169. stav 1", što se odnosi na fizička lica. Stav 2. se odnosi na ugrožavanje osoba vezano za njihove službene radnje, što znači iako je tužena RS pokušala izbjeći odgovor, ovdje je vidljivo priznanje da su sve radnje protiv mene pokrenute po prijavi gradana a ne radi se o službenim radnjama, što je bilo poznato svima pa i sudovima u Bijeljini, koji su da bi pomogli krivcima, falsifikovali činjenice i dokaze i proglasili ta krivična djela za službene radnje. Ovo je još jedan od dokaza da državni organi ne znaju da sakriju informaciju čak i kad to žele a što je glavni razlog zbog koga mi je zabranjen pristup u OT Bijeljina jer sva njihova krivična djela razotkrijem bez problema.
Dopuna krivične prijave protiv pravnog lica AD Univerzal Bijeljina od 19.03.2014. godine. Skrećem pažnju sudu na važnost ovog datuma jer ću prilikom analize materijala dostavljenog od OT Bijeljina pokazati da je okružni tužilac Medić postupala po podnesku informativne prirode iz januara iste godine tretirajući to kao krivičnu prijavu. U ovoj dopuni sam prvi put ukazao na dokaze krijumčarenja što smišljeno nisam htio ranije da učinim nego sam zahtjevao da se to obavi usmeno na zapisnik i da ukažem tužiocu na dokaze za to. OT Bijeljina je godinama manipulisala sa podnesciina koje sam dostavljao tvrdeći da su vezani isključivo za istragu pogibije Ivone Bajo iako se u tom spisu ne pominje ni oštećenje tuđe stvari ni davanja lažnog iskaza, ni sprečavanje dokazivanja a posebno ne krijumčarenje. Iz ove krivične prijave koju sud ima u cjelosti na uvid citiraću samo stavke koje ukazuju na krivična djela koja nemaju nikakve veze sa nanošenjem teške tjelesne povrede kako je to formulisano u spisu KT 596/09:
"1. Iz izjave datoj tužiocu dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) Kešmer Mirsad na dnu strane 4. izjavljuje da su dovezli 4 paketa robe prilikom isporuke 23.07.2009. godine.
6. Portir Sofrenić je prvobitno opisivao da je lično vidio dana 23.07.2009. godine djevojčicu Ivonu Bajo kako se kreće ulicom i krvari prije mjesta gdje je pala, što odgovara i slikama lica mjesta a potvrdio je u izjavi datoj MUP-u da je bilo više mrlja krvi dok je prilazio djevojčici, što jasno ukazuje da je povređena prije tog mjesta gdje je ležala.
7. Pošto je porodica Bajo prenijela njegovu izjavu, isti mjenja verziju događaja i prvo 28.07.2009. godine negira da je vidio kretanje djevojčice ne pominjući dolazak kamiona iako je pitan da li ima nešto bitno, dok se posle otkrivanja pomenutog vozila ispostavlja da je lično pomogao njihovom bjegstvu sa lica mjesta (izjava Dušanke Filipović 10.08.2009. godine na strani 4.).
8. Krajem maja 2010. godine portir Sofrenić u telefonskom razgovoru sa zastupnikom gospođe Bollin (audio zapis dostavljen ranije u OT Bijeljina na disku), opisuje da je uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina. Radi se o torbi dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a većina ostatka je oprana jakim hemijskim sredstvom (fotografije takođe dostavljene u OT Bijeljina)."
S obzirom da je tužena RS konstantno tvrdila da su dokazi koje sam imao namjeru da prezentujem i o tome usmeno podnesem krivičnu prijavu, već ranije bili poznati i obrađivani u spisu KTA 596/09 te da je sve to opisano u službenoj zabilješci koju je sud usvojio u sklopu dokaza, analizom te zabilješke pokazaću da su to bile smišljene laži da u toj zabilješci ne postoji ništa od krivičnih dijela koje sam naprijed naveo a posebno nema ni pomena o oštećenju tude stvari niti o krijumčarenju.
U vrijeme podnošenja ove dopune krivične prijave, AD Univerzal je u sastavu još uvjek moćne i nedodirljive Bobar grupe ali je, što je za javnost bila tada tajna Bobar Banka dobila rok da izvrši dokapitalizaciju od nekoliko desetina miliona KM do kraja septembra.
Vlasnik Bobar grupe umire posljedni dan tog roka a 40 dana kasnije i u narednom periodu se otkriva da u Bobar Banci nedostaje bar 150 miliona KM za šta je direktno odgovorna tužena RS, koja je suvlasnik te banke. Jasno je da su sve radnje koje je tužena vršila prema meni i mojoj porodici u suprotnosti sa ustavom i zakonima imale za cilj, ne da štite javni red i mir nego da štite mir pripadnika zločinačke organizacije instaliranih u državnim organima koji su u predhodnim godinama pljačkali novac kako iz Bobar Banke tako i iz drugih firmi, drugim nezakonitim radnjama. OT Bijeljina je saučesnik u ovom kriminalu, kao i sudovi u Bijeljini koje sam godinama obavještavao uz dokaze o teškim krivičnim djelima.
Sud opominje tužitelja da je dužan da se drži predmeta spora odnosno tužbenog zahteva, odnosno da prilikom obrazlaganja materijalnih dokaza, obrazlaže ono što je vezano za navode iz tužbe i tužbeni zahtjev.
Ukoliko sud bude smatrao da se ne držim navoda iz tužbe neka me opomene.
Naredni dokaz, zahtjev za pristup informacijama Pravobranilaštvu RS, poslat poštom tako da nema datuma prijema u kome postavljam dva pitanja :
"1. Da li je pravobranilaštvo RS..."
Sud opominje tužioca da ukratko obrazlaže materijalne dokaze, te da doslovno ne čita ono što u materijalnim dokazima već piše a sve imajući u vidu ođredbe čl. 10. ZPP-a.
Dakle smatram da je čl. 99. predviđeno da tužilac izvodi dokaze uključujući i čitanje isprava, što je posebno važno s obzirom da ni podatke koje kažem sudu na raspravi kao što je naprimjer datum mog rođenja sud ne želi da zapamti.
U ovom zahtjevu postavio sam pitanje Pravobranilaštvu RS, da li je podnijelo po službenoj dužnosti krivičnu prijavu zbog krivičnog djela falsifikovanje ili uništavanje službene isprave, te što je izuzetno važno od kog državnog organa je Pravobranilaštvo RS dobilo pomenuti dokument. Ovdje se radi o presudi Prekršajnog suda koja se pojavila u mojoj tužbi za utvrđenje diskriminacije sa udarenim pečatom pravosnažnosti dana 22.12.2010. godine, iako je Okružni sud tog datuma obustavio postupak i preinačio presudu Prekršajnog suda. Pismeno sam po uočavanju tog falsifikata obavjestio sud no umjesto da se ustanovi ko su odgovorni za kreiranje tog dokumenta, puštanje u promet i posebno ko je nalogodavac, Osnovni sud i Pravobranilaštvo su izveli manevar da se taj dokaz kriminala ukloni iz spisa a do danas se tužena RS nije izjasnila da li se možda radi o grešci, (čak ni u odgovoru na ovu tužbu recimo) ili eventualno je ustanovljena nečija odgovornost.
Iako su odbačeni dokazi vezano za rješenje Prekršajnog suda, kako to konkretno i ostala priložena dva a sud je pismeno upozorio da ti dokazi neće biti uzimani u razmatranje ukoliko se ponovo ne dostave, isti sud je opravdavao višegodišnju diskriminaciju upravo "činjenjem istovrsnog prekršaja" u 2010. godini iako je danas potpuno jasno da tužena RS nema nijedan dokaz odnosno presudu o nekom mom prekršaju koja je postala pravosnažna prije 2012. godine.
Naredni dokaz je odgovor Pravobranilaštva RS na ovaj zahtjev. U pet redova koje bi bilo mnogo kraće da ih pročitam nego da ih obrazlažem kako traži sud, Pravobranilaštvo RS neće da odgovori od kog državnog organa su dobili pomenuti falsifikat, nego kao što je običaj tužene RS odgovora nešto sasvim drugo, te kaže da "navedeni dokument mogu u izvrnom obliku potražiti u spisu postupajućeg suda". To je je još jedan dokaz da tužena ne poštuje ZOSPI i prikriva počinioce krivičnih djela.
Ovaj falsifikat je posebno važan s obzirom da je tužena RS u tužbi za utvrđivanje diskriminacije u svom odgovoru tvrdila da mi je ulaz zabranjen zbog kršenja javnog reda i mira 08.07.2010. godine, za šta tužena u ovaj spis nije priložila dokaz - rješenje Prekršajnog suda. Podsjećam da sam u to vrijeme bio pod optužbom i istragom za ugrožavanje sigurnosti, praktično za planiranje ubistva polovine OT Bijeljina a što kao nije bio razlog da mi se zabrani pristup niti to glavni tužilac, ni ovdje tužena RS pominju kao razlog. Dakle mene su kao potencijalnog ubicu nesmetano puštali u OT Bijeljina a navodno mi tek zabranili ulazak zato što sam odbio da napustim prostorije. Sve ovo je dokaz sudu o još jednoj u nizu manipulacija i pokušaja prevara od strane RS.
Naredni dokument je odgovor vrhovnog suda RS od 03. novembra 2014. godine, na moj zahtjev za pristup informacijama.
Tražio sam da budem obavješten, zašto je spis po mojoj tužbi za materijalnu štetu od koje je razdvojena ova parnica poslat Vrhovnom sudu a da ja o tome nemam nikakvih podataka. Podsjećam sud da je upravo maloprije se pozvao na čl. 10. ZPP, a ovdje bez ikakvog obrazloženja tužene RS, šalje spis i odugovlači parnicu iako pravobranilaštvo RS nikada u svojim odgovorima ne obrazlaže zašto je neki predmet relevantan i koje činjenice dokazuju s tim. Ovo je idealan primjer da se pokaže kako sudovi ne poštuju zakon i primaju odgovore Pravobranilaštva (kao što je to učinjeno i u ovom predmetu), bez ijednog razloga, bez ijedne činjenice, bez i jednog objašnjenja šta tužena RS dokazuje spisima koje predlaže.
Vrhovni sud RS me obavještava da nikada nije zatražio od Osnovnog suda u Bijeljini pomenuti spis i da im nije poznato što im je isti dostavljen.
Ja sam pokušao i od Osnovnog suda u Bijeljini zahtjevom za pristup informacijama da dobijem podatke o tome ali nisam dobio odgovor, no moram istaći da je bilo više pošiljaka koje su nestale, te ne tvrdim da odgovor nije poslat.
- Naredni dokaz je otpusna lista mog oca iz bolnice u Banja Luci od 17.12.2012. godine. Moj otac je 12.12.2012. godine otputovao privatnim vozilom na liječenje u društvu Petrović Mitra koga sam predložio kao svjedoka te ću sada morati s obzirom da je sud odbacio sve svjedoke da dam detaljnije objašnjenje. Tog dana sam imao zakazano ročište u parnici protiv A.D. Univerzal tako da nisam mogao lično pratiti oca. 17.12. sam telefonom pozvan iz Banja Luke te mi je saopšteno da će vratiti oca jer nema zdravstvene knjižice a kasnije sam provjerio od svjedoka da je lično ostavio zdravstvenu knjižicu. U večernjim satima su me pozvali iz bolnice u Bijeljini i saopštili da je otac dovezen u teškom stanju. Nekoliko dana ranije sam rekao ocu u prisustvu predloženog svjedoka da ne ide u bolnicu jer ni ja nisam išao kada su pokušali da me otruju jer sam bio uvjeren da se živ ne bih vratio i da je i on u opasnosti. Otišao sam zajedno sa Petrović Mitrom do bolnice, govoreći mu da oca sigurno nećemo živog zateći. Kada smo stigli posle čekanja od desetak minuta saopšteno nam je da je otac upravo umro i da ne postoji nijedan dokument iz istorije bolesti. Odmah sutradan sam podnio krivičnu prijavu o tom događaju zbog nesavjesnog liječenja jer su po opisima medicinskog osoblja osobu u teškom stanju transportovali od Banja Luke do Bijeljine sa lažnim obrazloženjem. Autopsija koju sam tražio je pokazala da su u plućima nađeni tragovi hrane, što bi moglo značiti da je umro gušenjem ali posebno je važno da u otpusnoj listi stoji kako je započeta neka terapija 12.12.2012. godine pa obustavljena 14.12.2012. godine zbog pogoršanog opšteg stanja. Prošle su već dvije i po godine od tog događaja i podnošenja moje krivične prijave a ovdje tužena RS mi nije dostavila nikakvu dokumentaciju o tom slučaju.
Na upit suda da li tužilac ostaje kod prijadloga da se izvrši uvid u predmet broj 80 0 P 058903 14 P kako je to navedeno u podnesku kao prijadlog za usvajanje novih dokaza, tužilac izjavljuje da s obzirom da je sud već odbacio neke dokaze koji su mnogo bitniji, da bih uštedio vrijeme odustajem od ovog prijadloga.
Sud donosi sledeće
Na upit suda da li je tužilac završio sa obrazlaganjem dokaza isti izjavljuje: Što se tiče dokaza koje sam ja dostavio u spis obradio sam u skladu sa čl. 99. stav l. sve ono što je sud prihvatio te sad smatram da je na tuženoj RS da iznese svoj stav vezano za isti član stav 2. te s obzirom da svjedoci nisu prihvačeni u tom slučaju preostaje stav 5 gdje bih obrazlagao važnost predloženih odnosno priklopljenih spisa. Ostavljam sudu da donese odluku hoće li odložiti dalju raspravu do izjašnjenja tužene da li žele odgovarati na tužbu. Smatram da ukoliko tužena ne bude iznijela nikakve argumente a nije ih iznijela ni u svojim podnescima sud ne može izvlačiti nikakve zaključke u presudama niti vršiti ulogu zastupnika ovdje tužene RS.
Nakon toga sud donosi
Dakle s obzirom da tužena Republika Srpska nije iznijela nijedan razlog ni činjenicu zbog kojih odbacuje tužbu a pozvala se na svoju službenu zabilješku u kojoj se navodno nalaze objašnjenja za pitanja koja sam postavio, smatram da je potrebno pročitali tu zabilješku od prve do zadnje riječi.
Tužilac insistira odnosno predlaže da službenu zabilješku od 04.01.2010. godine br. KT - 596/09 Okružnog tužilaštva u Bijeljini koju je potpisala okružni tužilac Danica Stjepanović on lično pročita od početka do kraja kako bih pokazao da se u njoj ne pominju krivična djela za koja sam htio da podnesem prijavu (recimo krijumačarenje, davanje lažnog iskaza, oštećenje tude stvari, sprečavanje dokazivanja itd.) a s obzirom da se tužena u svom odgovoru nije ni o čemu izjasnila i neću više da oduzimam vrijeme sudu.
Nakon toga sud nalaže tužiocu da ukratko izloži ovaj predloženi materijalni dokaz a ne da isti čita od početka do kraja, jer sud smatra da tužilac i obrazlaganjem iste postiže cilj obrazlaganja materijalnog dokaza a sve shodno čl. 99. stav 1. tačka 1. u kome je navedeno da tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja u sklopu dokaznog postupka a vezano je i za čl. 10 o kome je već bilo riječi ZPP-a.
Nakon čega tužilac izjavljuje:
Za ovu parnicu je bitno da dokažem sudu kako sam imao podatke i materijalne dokaze o krivičnim djelima koja nisu bila predmet istrage u spisu KTA-596/09 što su iz OT Bijeljina godinama lažno predstavljali da je slučaj. Takođe je bitno da pokažem sudu da je materijalni dokaz dječiji ruksak za navedeni spis novi dokaz prema Zakonu o krivičnom postupku.
Osam mjeseci posle pogibije djevojčice u telefonskom razgovoru sa portirom Sofrenićem sam saznao da je on lično uklonio taj predmet i 24.06.2010. godine podnio krivičnu prijavu protiv njega koja je takođe usvojena u ovaj spis, dostavljena od OT Bijeljina, za krivična djela davanja lažnog iskaza i sprečavanja dokazivanja, koja se takođe ne pominju da su bila predmet istrage u ovom spisu tužilaštva. U ovoj zabilješci nema nijedne jedine riječi objašnjenja kako su nastale unutrašnje povrede djevojčice Ivone Bajo niti čime su nanesene i ne postoji nijedno vještačenje kojim se to dokazuje, kako je recimo žica prečnika 3 mm, mogla da napravi otvor u prsnoj kosti širok samo l mm. Ja sam nekoliko mjeseci prije obustave istražnih radnji pismeno ukazao tužilaštvu da je to potrebno ustanoviti a dokaz za to je usvojen u spis ovog suda.
Osim toga u ovoj zabilješci ne pominje se nijednom riječju krijumčarenje niti utaja a što sam već dokazivao da se desilo jer je kamion koji je dovezao robu istovremeno kada djevojčica pada na asvalt, istovario 4 paketa robe a ujutru je magacioner zatekao samo 1 paket. Ispostavlja se da su 3 paketa nečega nestala preko noći. Sasvim je nebitno o čemu se radilo ali je moje pravo da podnesem krivičnu prijavu o tome u čemu sam sprečavan. Ja sam u krivičnoj prijavi protiv Blagiše Sofrenića ukazao samo na krivična djela sprečavanja dokazivanja i davanja lažnog iskaza i na kraju te krivične prijave naveo da imam dokaze i o drugim krivičnim djelima konkretno misleći na krjumčarenje (oružja ili narkotika) te apelovao na tužilaštvo da mi se omogući dopuna te krivične prijave i dostava dokaza.
15 dana posle predavanja te prijave dana 08.07.2010. godine pokušao sam to i da učinim tražeći istovremeno da dobijem odgovore na pitanja koje sam postavio čak pola godine ranije. Ovdje bih podsjetio sud da je usvojeno u ovaj predmet više takvih zahtjeva a sada posebno ističem pitanje iz februara 2010. godine da li je tužilaštvo ustanovilo kako je došlo do oštećenja tuđe stvari.
Umjesto da mi se odgovori, 50 dana poslije toga, pošto sam napisao da će odgovorni za prikrivanje kriminala završiti u zatvoru ukoliko ne otkriju za čije su interese to prikrivali, optužen sam za ugrožavanje sigurnosti od osoba pravno stručnih, što je nesumnjiv dokaz da je ta prijava u startu bila lažna i da im je jedan od glavnih ciljeva bio otimanje mog računara i uništavanje dokaza o svom kriminalu.
Iako sam tražio razgovor sa postupajućim tužiocem, upućen sam kod zamjenika glavnog okružnog tužioca Gruhonjić Muhameda, odnosno ispred njegove kancelarije, koji je izašao i odbio da bilo ko primi dokaze i evidentira krivičnu prijavu o krijumčarenju koju sam imao namjeru da podnesem i naravno što je još važnije odbili su da odgovore na zahtjeve od prije pola godine. Podsjećam sud da sam izveo dokaze o višemjesečnom obmanjivanju ne samo mene nego prije svega majke ubijene djevojčice, kada nam je saopštavano da OT Bijeljina nije nadležna. Znajući da to nije istina i da će OT Bijeljina negirati da sam uopšte dolazio i kao što sam znao kako će postupati sudije u svim postupcima, kao što znam i kakva je namjera sada suda, bio sam prisiljen odbiti naredbu da se udaljim, jer inače ne bih imao nikakav dokaz niti o smišljenim lažima OT Bijeljina kako nisu nadležni, niti što je još važnije da je izdata tajna điskriminatorska naredba da se zabrani pristup svim članovima porodice djevojčice Ivone Bajo.
Nekoliko godina kasnije glavni Okružni tužilac je pokušao pravdati izdavanje te naredbe upravo tim događajem 08.07.2010. godine, ne odgovarajući kao što to ne čini ni tužena RS sada, ko je odgovoran za oštećenje tuđe stvari. Ja tada naravno nisam htio pismeno da dopunim tu krivičnu prijavu i ukažem na dokaze o krijumčarenju (što sam učinio tek marta 2014. godine) jer mi je mnogo važnije bilo da dođem do odgovora o krivcu za oštećenje dječijeg ruksaka. S obzirom da OT Bijeljina nije utvrdilo ko je oštetio privatno vlasništvo moje porodice, što se vidi iz ove zabilješke to bi bio novi dokaz u predmetu KTA-596/09 a što je OT Bijeljina htjela da izbjegne.
Na upit suda tužilac izjavi da nije završio sa obrazlaganjem spisa T14 0 KTA 0010617 14 te da mu za obrazlaganje treba više vremena, odnosno da je saglasan sa tim da se predmetno ročište nastavi naredni put, te sud imajući u vidu redovno radno vrijeme suda, a u saglasnost sa prisutnim tužiocem donosi sledeće
Na zakazano ročište pozvati tuženu putem pravobranilaštva uz đostavu primjerka zapisnika sa današnjeg ročišta i podneska tužioca od 29.06.2015. godine.
Dovršeno u 14:50 sati.
| OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM | Zdenko Bajo |
ČLANAK 551
Ako se misli da nisu zaštićena prava garantovana Ustavom, da nije zaštićeno ljudsko dostojanstvo, onda je sasvim ispravno reći da država ne samo da nema namjeru da štiti garantovana prava, nego ih kriminalci iz državnih institucija svijesno krše, jer nemaju drugi način da prikriju svoja krivična djela, pljačke i ubistva, nego da sprečavaju poštene građane koji ukazuju na to i pozivaju se na svoja prava.
GRAĐANIN PROTIV DRŽAVNE BANDE | |
U prilogu Vam šaljem nekoliko tekstova iz ove rubrike "Glas javnosti" i nemojte zamjeriti ako ima slovnih grešaka - to su finalne verzije prije lektora i ostalih servisa u redakciji, ali Vam ih šaljem da vidite kako izgledaju te priče. Evo pitanjih oko kojih Vi možete iznijeti svoju priču s tim da možete dodati sve što mislite da je važno, a da sam ja propustila da pitam:
- možete li se malo predstaviti: ko ste, gdje živite, čime se bavite,
- kada ste počeli pisati blog i zašto ga pišete,
- koliko blogova ste objavili i koji dokazni materijal u njima,
- kakve je reakcija na Vaše pisanje - ko Vam se javlja, šta Vam ljudi pišu/govore, imate li ikakve reakcije iz institucija sistema,
- jeste li možda doživjeli neke prijetnje, upozorenja i ako jeste - od koga,
- šta zaključujete na osnovu tih (ne)reakcija,
- kako je živjeti sa spoznajom da je obični čovjek sasvim nezaštićen?
To bi bilo to, a kao što sma rekla - Vi slobodno napišite sve što mislite da je važno za ovu priču. Voljela bih da mi odgovore pošaljete što prije, ako možete danas, a ako ne, onda u ponedjeljak, ako to nije problem, ili da me obavijestite kada bi ste mi ih mogli poslati. Molim Vas da mi uz odgovore pošaljete i jednu ili dvije svoje fotografije. Hvala unaprijed!
Magazin START BiH, Sarajevo
www.startbih.info
La Benevolencije 6/1
00387/33/260210
Moje ime je Zdenko Bajo, nastanjen sam u Bijeljini a rodom sam iz Podlogova kod Sarajeva, geodetske sam struke ali se u posljednje vrijeme bavim programiranjem odnosno kreacijama i izradama programa više vrsta, no i to je ostalo u drugom planu pošto najviše vremena provodim razotkrivajući kriminal u institucijama vlasti.
Blog kriminal u vlasti počeo sam da pišem marta 2011. Do toga je došlo pošto sam prethodne 2010-te godine, lažno optužen za ugrožavanje sigurnosti nekoliko pripadnika Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Radi se inače o kriminalcima koji su slagali ne samo da prijetim njima nego i nekim drugim osobama koji o tome nisu znali ništa. Ta lažna prijava završena je tek poslije 3 godine u Okružnom tužilaštvu u Doboju, jer nije bilo nikakvih prijetnji. Samo sam pisao da će svi oni koji su učestvovali u prikrivanju ubistva završiti u zatvoru. S obzirom da nijedan medij, nijedna TV kuća, nijedan štampani mediji odnosno novine nisu smjeli da objave dokaze o kriminalu koje imam, odlučio sam da svoju borbu vodim putem Interneta preko bloga i društvenih mreža i da na taj način razotkrivam kriminala takozvanih državnih službenika a ustvari pripadnika zločinačke organizacije koja godinama pljačka i ubija građane ove zemlje.
Što se tiče blogova ima ih više ali mislim da ostali nisu bitni za ovu temu nego samo blog „Kriminal u vlasti“ na kome se trenutno nalazi oko 550 članaka a preko 10 je pripremljeno i biće objavljeno u narednim danima. Na tom blogu se nalazi dokazni materijal o prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo koje se desilo prilikom krijumčarenja režimskih tajkuna 23. jula 2009.
U tom prikrivanju učestvovali su pripadnici MUP-a i prije svega Okružnog tužilaštva u Bijeljini i to na takav način da su prvo pomogli kamionu, koji je švercovao robu da pobjegne a onda su uklonili materijalni dokaz sa mjesta zločina, torbu ubijene djevojčice i oprali je jakim kemijskim sredstvom kako bi spriječili dokazivanje monstruoznhi krivičnih djela.
U početku je išlo teško jer je veoma mali broj ljudi dolazio do tekstova koje sam objavljivao ali vremenom, angažovanjem na društvenim mrežama, proširio sam zonu dejstva i sve više građana je imalo priliku da pročita moje tekstove. Imao sam vremenom dosta podrške od većine građana ali bilo je i prijetnji, vrijeđanja vjerovatno režimskih ljudi koji se osjetili ugroženi. Što se tiče tzv. institucija sistema nijedna od njih nije zainteresovana da razotkriva kriminalne radnje jer su u najveće pljačke umiješani političari, koji su postavili svoje poslušnike u sve državne organe počev od visokog sudskog i tužilačkog vijeća, parlamenta, vlada, tužilaštava i sudova. Suštinski, tužilaštvo koje bi trebalo da goni počinioce krivičnih dijela ima prvenstveni zadatak da prikriva sva krivična djela političko tajkunske mafije koja se vrši na teritoriji BIH.
Na anonimne prijetnje telefonom i one izrečene preko društvenih mreža i ne obraćam pažnju no najznačajnije su prijetnje tzv. Države, koja je marta 2010-te godine, poslala policiju da mi odnese računar sa dokazima krivičnih djela kriminalaca iz Tužilaštva. Taj događaj bio je izuzetan šok za sve članove moje porodici predstavlja jasnu poruku šta će se desiti građanima koji pokušavaju da se bore za svoja prava iznoseći dokaze kriminala.
Danima je moja kuća bila nadzirana stražom u 3 smjene odnosno 24 h na dan a policajci u civilu su me pratili ukorak gde god da krenem. 3 mjeseca od početka tog nezakonitog nadzora pokušano je i ubistvo trovanjem a bilo je i nekih poruka telefonom koji su ustvari bili klasični pozivi za sačekušu.
Takođe je zanimljivo iznijeti činjenicu da smo moja sestra, inače majka ubijene djevojčice i ja u avgustu 2010. godine pokušali da dostavimo dokaze o krivičnim djelima u Okružno tužilaštvo a prethodno smo taj materijal ostavili kod načelnika kriminalističke policije, koji je obećao da će preduzeti sve što je u njegovoj moći. U okružnom tužilaštvu nas nisu htjeli primiti lažući da nisu nadležni što je naknadno demantovano a gospodin načelnik kriminalističke policije kod koga smo prethodno ostavili dokaze je pod izuzetno sumnjivim okolnostima, preminuo samo 5 dana kasnije, Tužilaštvo naravno nije naložilo obdukciju iako sam ja pismeno upozorio da postoje otrovi koji simuliraju srčani udar a šta se desilo sa dokazima nije poznato. Izgleda da su i oni doživjeli srčani udar…
Suštinski sam već odgovorio na to pitanje jasno je da zemljom vlada političko tajkunska mafija odnosno ratni profiteri šverceri i ratni zločinci te poslijeratni tajkuni koji su došli na politički vrh zemlje, te onda postavili stranačke ljude u sve državne organe, isključivo sa ciljem da budu logistička podrška njihovom kriminalu, uništavaju sve dokaze, sprečavaju istrage i kažnjavaju neposlušne a neki od najočitijih primjera toga su slučaj brutalne likvidacije Milana Vukelića koji je raznesen eksplozivom u centru Banjaluke pošto je prethodno ukazivao na kriminal i takođe lažno optuživan za ugrožavanje sigurnosti kao i ja, što ukazuje ne matricu ponašanja tužilačke mafije. Drugi primjer je brutalna pod navodnim znacima „egzekucija“ visokog sudskog i Tuzlanskog vijeća nad tužiteljicom Dijanom Milić koja je pokušala da se bavi svojim poslom. Potom je lažno optužena za, zamislite nagovaranje svjedokinje na lažni iskaz i pokušaj bludnih radnji sa istom, te po kratkom postupku suspendovana a potom je vrlo brzo završila u bolnici odakle nije živa izašla.
Ne znam da li bi pravi izraz bio „nezaštićen“. Šta to u stvari znači? Ako se misli da nisu zaštićena prava garantovana Ustavom, da nije zaštićeno ljudsko dostojanstvo, onda je sasvim ispravno reći da država ne samo da nema namjeru da štiti garantovana prava, nego ih kriminalci iz državnih institucija svijesno krše, jer nemaju drugi način da prikriju svoja krivična djela, pljačke i ubistva, nego da sprečavaju poštene građane koji ukazuju na to i pozivaju se na svoja prava.
Ali to naravno nije razlog da odustanemo, naprotiv iz mog bloga se vidi da nisu mogli da me zaustave, nisu mogle da me uplaše, nego konstantno iznosim nove dokaze o krivičnim djelima a svakim novim mjesecom se pojavljuju nova krivična djela, novi kriminalci koje razotkrivam jer da bi se zaštitili oni protiv koji sam već sakupio dokaze, angažuju se nove sudije i novi tužioci da bi lažima, falsifikatima i prikrivanjem zaštitili one koje sam već razotkrio. Bitno je istaći da su najveći kriminalci u Bijeljini smješteni u redu glavnog tužioca a radi se o Novaku Kovačeviću, Debeljević Miloradu i Gruhonjić Muhamedu, te se njima treba dodati i tužilac Danica Stjepanović koja je lično odgovorna za uklanjanje materijalnog dokaza ubistva sa lica mjesta i pranje benzinom.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
ČLANAK 550
NAJVEĆE BANDE U OVOJ ZEMLJI NISU ONE KOJE SE POMINJU SVAKODNEVNO U MEDIJIMA, NEGO SU TO TUŽILAŠTVA, SUDOVI, POLICIJA, VLADA, SKUPŠTINA, SVE SA KVALITETNO KUPLJENIM PAPCIMA. KOMPLETNA DRŽAVA JE PRETVORENA U NAJOBIČNIJU PRIVATNU BANDU A ŠEF BANDE U RS-U JE FORMALNO SAMOZVANI GLAVNI BAJA A INAČE BIJEDNA LAŽLJIVA KUKAVICA I MOŽE BITI PREDSJEDNIK JEDINO SVOJIM PAPCIMA...
| (NE)POŠTOVANJE ZAKONA |
ČLANAK 549
Osim ubistva prikravan je i šverc narkotika u Bobar grupu, pranje novca narko mafije, te pljačka stotina miliona KM depozita iz Bobar banke a kako je danas sve to razotkriveno uključujući i oštećenje tuđe stvari, konstatovano zapisnikom 080-0-Su-15-000 011(-128), svi oni koji nastave da prikrivaju taj kriminal biće saučesnici onih koji su ga počinili i uskoro krivično odgovarati za svoja zlodjela...
KO JE PODMETNUO FALSIFIKAT | |
obrazac zahtjeva za pristup informacijama
OSNOVNOM SUDU BIJELJINA
Molim Vas da mi u skladu sa članom 14. stav 2. Zakona o slobodi pristupa informacijama ("Službeni glasnik RS", broj 20/01), odobrite pristup informaciji iz nadležnosti Osnovnog suda Bijeljina.1) PRESUDA OKRUŽNOG SUDA U PREDMETU 80 0 P 043325 13 P 2
2) ODGOVOR NA MOJ ZAHTIJEV OD 28.10.2014.
3) INFORMACIJA O MAKSIMALNO DOZVOLJANOM BROJU PRISUTNIH GRAĐANA NA ROČIŠTIMA TE DA LI JE MOGUĆE PRISUSTVO NOVINARA KOJI BI SNIMALI DOKAZNI POSTUPAK ?
4) KO JE SAČINIO FALSIFIKAT PO PREDMETU 80 1 Pr 000670 10 Pr I UDARIO PEČAT PRAVOSNAŽNOSTI NA ODLUKU PREKRŠAJNOG SUDA 22.12.2010. IAKO JE POSTUPAK OBUSTAVLJEN, TE DA LI JE OSNOVNII SUD U BIJELJINI DOSTAVIO TAJ FALSIFIKAT PRAVOBRANILAŠTVU RS ZA POTREBE PARNICE 80 0 P 043325 13 P 2, DA LI JE I KOJIM DRUGIM ORGANIMA OSNOVNI SUD U BIJELJINI SLAO POMENUTI FALSIFIKAT ???
2) ODGOVOR NA MOJ ZAHTIJEV OD 28.10.2014.
3) INFORMACIJA O MAKSIMALNO DOZVOLJANOM BROJU PRISUTNIH GRAĐANA NA ROČIŠTIMA TE DA LI JE MOGUĆE PRISUSTVO NOVINARA KOJI BI SNIMALI DOKAZNI POSTUPAK ?
4) KO JE SAČINIO FALSIFIKAT PO PREDMETU 80 1 Pr 000670 10 Pr I UDARIO PEČAT PRAVOSNAŽNOSTI NA ODLUKU PREKRŠAJNOG SUDA 22.12.2010. IAKO JE POSTUPAK OBUSTAVLJEN, TE DA LI JE OSNOVNII SUD U BIJELJINI DOSTAVIO TAJ FALSIFIKAT PRAVOBRANILAŠTVU RS ZA POTREBE PARNICE 80 0 P 043325 13 P 2, DA LI JE I KOJIM DRUGIM ORGANIMA OSNOVNI SUD U BIJELJINI SLAO POMENUTI FALSIFIKAT ???
Imam posredna saznanja da je Okružni sud u Bijeljini doneo odluku po mojoj žalbi u parnici 80 0 P 043325 13 P 2, ali tu presudu nikada nisam dobio. S obzirom da je Osnovni sud u Bijeljini sve ranije presude redovno slao poštom moguće je da je pošiljka ili obavjest o tome zagubljena od strane pošte, što se ranije dešavalo nekoliko puta. Moguće su i neke druge opcije s obzirom da se sve moje komunikacije nadziru i presreću no ne bih da dalje razrađujem na tu temu.
Ako je presuda u ovom predmetu zaista dostavljena Osnovnom sudu, predlažem da me telefonski obavjestite na navedeni broj kako bih lično došao i uz potpis preuzeo presudu i mogao nastaviti dalje pravne radnje pred višim sudovima.
Istu slučaj je sa tačkom 2, ukoliko je sačinjen odgovor na moj zahtijev prema ZOSPI-a.
Vezano za pitanje iz tačke 3, s obzirom da postoji veći broj lica koja su zainteresovana da prate nastavak dokaznog postupka u predmetu 80 0 P 056 780 14 P, zakazan za 06.10.2015. zanima me koliko lica može prisustvovati kao javnost na raspravama. U pitanju su fizička lica, pripadnici nevladinih organizacija i novinari. Postoji mogućnost postizanja dogovora u ovom predmetu u kom slučaju ne bi bilo nastavka ali ako do njega dođe, biće još mnogo zanimljiviji nego prethodna ročišta, što bi ukoliko sud dozvoli bilo snimano od strane novinara a potom bih besplatno dostavio dva primjerka diskova sa snimcima za sud i zastupništvo tužene RS...
Vezano za tačku 4, to krivično djelo je izvršeno sa ciljem da posluži kao opravdanje za fašističke metode kriminalaca iz tužilaštva koji su sakrili materijalni dokaz ubistva, (dječiji ruksak - vlasništvo moje porodice) i uhvaćeni sa rukama krvavim do ramena odbijali da odgovore na zahtijeve prema ZOSPI-a i umjesto toga sve srodnike opisivali kao ludake. Osim ubistva prikravan je i šverc narkotika u Bobar grupu, pranje novca narko mafije, te pljačka stotina miliona KM depozita iz Bobar banke a kako je danas sve to razotkriveno uključujući i oštećenje tuđe stvari, konstatovano zapisnikom 080-0-Su-15-000 011(-128), svi oni koji nastave da prikrivaju taj kriminal biće saučesnici onih koji su ga počinili i uskoro krivično odgovarati za svoja zlodjela...
Ako je presuda u ovom predmetu zaista dostavljena Osnovnom sudu, predlažem da me telefonski obavjestite na navedeni broj kako bih lično došao i uz potpis preuzeo presudu i mogao nastaviti dalje pravne radnje pred višim sudovima.
Istu slučaj je sa tačkom 2, ukoliko je sačinjen odgovor na moj zahtijev prema ZOSPI-a.
Vezano za pitanje iz tačke 3, s obzirom da postoji veći broj lica koja su zainteresovana da prate nastavak dokaznog postupka u predmetu 80 0 P 056 780 14 P, zakazan za 06.10.2015. zanima me koliko lica može prisustvovati kao javnost na raspravama. U pitanju su fizička lica, pripadnici nevladinih organizacija i novinari. Postoji mogućnost postizanja dogovora u ovom predmetu u kom slučaju ne bi bilo nastavka ali ako do njega dođe, biće još mnogo zanimljiviji nego prethodna ročišta, što bi ukoliko sud dozvoli bilo snimano od strane novinara a potom bih besplatno dostavio dva primjerka diskova sa snimcima za sud i zastupništvo tužene RS...
Vezano za tačku 4, to krivično djelo je izvršeno sa ciljem da posluži kao opravdanje za fašističke metode kriminalaca iz tužilaštva koji su sakrili materijalni dokaz ubistva, (dječiji ruksak - vlasništvo moje porodice) i uhvaćeni sa rukama krvavim do ramena odbijali da odgovore na zahtijeve prema ZOSPI-a i umjesto toga sve srodnike opisivali kao ludake. Osim ubistva prikravan je i šverc narkotika u Bobar grupu, pranje novca narko mafije, te pljačka stotina miliona KM depozita iz Bobar banke a kako je danas sve to razotkriveno uključujući i oštećenje tuđe stvari, konstatovano zapisnikom 080-0-Su-15-000 011(-128), svi oni koji nastave da prikrivaju taj kriminal biće saučesnici onih koji su ga počinili i uskoro krivično odgovarati za svoja zlodjela...
Bijeljina, _____________2010.godine Podnosilac zahtjeva :
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
ČLANAK 548
MOJA JE KRIVICA ŠTO SAM PREŽIVIO NAPADE PLAĆENIH UBICA A NISAM PODLEGAO KAO POMENUTI GOSPODIN, DIJANA MILIĆ, MILAN VUKELIĆ, NEDELJKO RADMAN, KOJI JE PREMINUO SAMO DESETAK DANA RANIJE, NA ISTOJ STOLICI U KOJOJ SAM SJEDIO I JA KADA SU ME SASLUŠAVALI. NJEGOVO SRCE I MOZAK NISU IZDRŽALI STRES...
USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE
| APELACIJA NA PRESUDU 80 0 P 039222 15 Gž |
U ovom sporu, tužena RS mi je 24.03.2010. odnijela računar i držala ga u svom posjedu do 22.12.2010. Razlog za to je bilo navodno "Ugrožavanje sigurnosti" pripadnika OT Bijeljina a što je bila obična laž, definitivno potvrđena odlukom OT Doboj poslije više od 30 mjeseci razvlačenja istražnih radnji, (T15 0 KT 0002365 10 od 14.12.2012.)
Tada nisam imao dokaze o krijumčarenju ali krivci to nisu znali te su odlučili da mi otmu računar i unište podatke, pa su me lažno prijavili u CJB Bijeljina zamjenici glavnog tužioca, Gruhonjić i Debeljević. Pošto sam na računaru imao osim dokaza kriminala i više stotina fajlova programskog koda stvaranog godinama, odmah sam po odnošenju računara pismeno obavjestio sud i zatražio da se zaštiti i ne dozvoli krivcima da ga obrišu. Uprkos mojim stalnim pismenim obraćanjima da mi se dostave podaci o otvaranju računara, to se nikada nije desilo a ni 9 mjeseci kasnije kada sam zahtijevao kontrolu ispravnosti to nije učinjeno. Dokazi o tome se nalaze u spisu a u narednom periodu sam se pozvao na pravo iz Ustava član 23 i tražio sve podatke koji su prikupljani o meni uključujući i vještačenje računara, koji sam preuzeo sa praznim hard diskom.
Umjesto da dobijem materijal izdata je usmena naredba o zabrani pristupa u OT Bijeljina svim srodnicima ubijene djevojčice, (Zapisnik 19.08.2011.) do koje sam bio prisiljen doći na prekršajnom sudu jer je bila tajna i iako sam tražio pismenu naredbu i pravo žalbe prema članu 16 Ustava RS, to nikada nije izvršeno. Čak sam podneo i tužbu za utvrđenje diskriminacije sa tačkom "2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS!" kao i "4) Dana 05.09.2012. pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI !" a predmet po toj tužbi 80 0 P 043325 13 P 2, pošto se tužena RS na kojoj je teret dokazivanja uopšte nije pojavila, okončan je odbijanjem baz ijedne riječi i komentara suda o ove dvije te još nekom tačkama.
Tužena RS je dakle odnijela računar smišljenom lažnom optužbom, kršila moje pravo prema ZOKP-u da dobijem podatke o vještačenju, odbila da izvrši kontrolu ispravnosti, istovremeno mi zabranivši pristup u OT Bijeljina i ne odgovarajući na pismene zahtjeve te kršeći moja prava da dobijem traženi materijal.
Čak sam ponudio pismeno dogovor Vladi RS, da ne tražim nadoknadu i iznova pišem kod za preko 130 programskih paketa, no to je ignorisano te sam podneo tužbu na koju je uslijedio "Odgovor na 80 0 P 039222 12 P" u cijele 4 proste rečenice bez ijednog elementa obaveznog članom 71 ZOPP-u, bez razloga, činjenica, dokaza i pravnog osnova. Iako sam ukazivao ne te i druge povrede sud je to ignorisao a meni je poslije zahtijeva da lično dokazujem autorstvo nad programima, sudska policija oduzela laptop, očito po naredbi suda, (svjedoci, zapisničar Mladenka Maletić i sudska policija)...
Laptop je vraćen poslije moje intervencije pred sudijom ali mi nije dozvoljeno da izvodim dokaze, nego je to urađeno izvan ročišta bez mog prisustva čime je prekršeno načelo ravnopravnosti i javnost suđenja iz Evropske konvencije o ljudskim pravima. Sve to je vidljivo iz zapisnika koje prilažem. Iako dakle tužena RS nije navela nijedan razlog niti činjenice, sud je izmislio nepostojeće i nikada pominjane razloge koje prenosim iz priloga "Presuda 80 0 P 039222 12 P":
"Tuženi ničim ne dokazuje da su se svi navedeni programi koji se nalaze na disku u koji je sud izvršio uvid nalazili upravo na predmetnom računaru. Takođe po mišljenju suda tužilac nije dokazao ni da je on tvorac predmetnih programa jer nije sproveo dokaze koji bi dokazali ove tvrdnje, jer je po mišljenju suda isto nemoguće dokazati bez vještačenja predmetnog računara Compaq serijskog broja 814DYSZO2R0 i softvetra u računaru (programi), a koje dokaze tužilac nije predložio. Tužilac je u svrhu dokazivanja tužbenog zahtjeva ponudio samo dokaze koji ukazuju na to da je predmetni računar bio oduzet (materijalni dokazi) i da se oko 8, 5 mjeseci nalazio u posjedu tužene, te dokaz disk-cd na kom se nalaze programi koje je sud naprijed naveo prilikom opisivanja ovog dokaza. Međutim tužilac nije dokazao da su se predmetni fajlovi i to njih 250 programskog koda za više od 100 instalacijskih paketa nalazili na računaru Compaq serijskog broja 814DYSZO2R0 prije oduzimanja istog dana 24.03.2010.godine, kao što nije dokazao ni da se isti ne nalaze na njemu nakon vraćanja istog u posjed tužioca dana 08.12.2010.godine. Takođe tužilac dakle nije dokazao ni da se radi o njegovoj intelektualnoj svojini."
Sve ove "razloge" je dakle izmislio sud u presudi a nijedan od njih ne postoji u takozvanom odgovoru tužene RS, nisu uopšte pominjani tokom dokaznog postupka a najbitnije dokaze je sud smišljeno prikrio u presudi. "Zalba na presudu 80 0 P 039222 12 P" koju prilažem sa svim dodacima pokazuje da sam argumentovano obesmislio sve tvrdnje prvostepenog suda uključujući i dokaz "Dokument Vlade RS broj 07.10/059-1038/10 od 30.12.2010." u kome mi Ministarstvo zahvaljuje kao autoru za edukativne programe koje sam im poklonio.
"Prilikom instalacije se pojavljuje naziv BZ SOFT, od čega su prva dva slova moji inicijali. Više puta se pojavljuje ime ZDENKO, što je moje lično ime a potenciram da je programu zadato da kreira folder sa mojim imenom prilikom instalacije. U opisu autora je sadržan moj broj telefona 065831902, koji je već godinama poznat sudovima u Bijeljini. Svi besplatni i demo programi za instalaciji zahtijevaju kod 29111965 što je datum mog rođenja. Unutar svih programa se nalazi adresa elektronske pošte "Zdenkobajo@spinter.net" koju sam dobio od Pošta Srpske. Neki programi takođe sadrže moj broj telefona (plejer mp3) te datum nastanka. U dva programa vidljive su slike a može se čuti i glas ubijene djevojčice Ivone Bajo, kod za pokretanje jednog od njih glasi IVONA a u pitanju je ćerka moje sestre. Autorstvo mi je još 2010-te priznala Vlada RS a u ovoj parnici nijednog trenutka to nije osporavalo njeno pravno zastupništvo. A i ovo je samo dio onoga što se nalazi u oko 130 instalacijskih paketa i dokazuje moje autorstvo a moje ime i datum rođenja kao kod za instalaciju su sami bili dovoljni kao dokaz...
Koliko je postupanje Osnovnog suda u Bijeljni bilo smišljeno kriminalno, najbolje ilustruje podatak da sam više puta naveo kako je kod za instalaciju svih besplatnih i demo programa osmocifreni broj 29111965, datum mog rođenja i ta činjenica koju je upravo sud utvrdio bez mog prisustva je bezočno prikrivena u presudi na 11 strana, kao i to da je folder za instalaciji "Zdenko" upravo moje ime. Činjenicu da svaki instalacijski paket sadrži jasno vidljiv moj broj telefona, (065831902) i nešto teže uočljivu adresu elektronske pošte "Zdenkobajo@spinter.net" sud uopšte nije htio da navede.
"Pod predopstavkom da je tačna tvrdnja tužioca da su programi uništeni, iz podataka spisa prizilazi da postoji samo lice koje je štetu pretrpilo, a to je tužilac, ali, da bi došlo do odgovornosti tužene za štetu, tužilac je morao dokazati da je baš tuženi počinio štetu, kao i radnju kojom je ta šteta počinjena, što u ovom sporu nije slučaj. Odustankom tužene, tj. njenog organa od prijedloga za gonjenje tužioca, otpao je osnov po kome je privremeno oduzeta roba u vlasništvu tužioca i oduzeta roba je vraćena, bez da je vještačena i bez da je ispravnost utvrđena kako kod oduzimanja predmeta, tako i kod vraćanja, pa tvrdnja žalbe, da je tužilac autor uništenih programa kod ovakvog stanja činjenica ne može biti od uticaja na drugačiju odluku suda u konkretnom sporu."
U ovoj ekspresnoj odluci Okružnog suda nije naravno poštovan član 215 ZOPP-u: "(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostepeni sud će žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostaviti drugostepenom sudu najkasnije u roku od osam dana. (2) Ako žalitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudija prvostepenog suda dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a prema potrebi će provjeriti istinitost tih navoda u žalbi. (3) „Primjerak objašnjenja u pogledu navoda iz žalbe sudija prvostepenog suda dostaviće strankama, koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku od osam dana.”
S obzirom da nisam dobio nikakvo objašnjenje, očito je da ni Osnovni a ni Okružni sud u Bijeljini nemaju namjeru već unaprijed donesene presude usporavati i onemogućavati nekakvim zakonskim odredbama, članovima iz ustava, poštovanjem procesnih pravila, materijalnog prava i drugim "suvišnim" detaljima. Kao rezultat svega dobili smo sledeće:
- Okružni sud u Bijeljini formalno priznaje počinjenu štetu i mene kao oštećenog ali sumnja u odgovornost tužene RS, ("iz podataka spisa prizilazi da postoji samo lice koje je štetu pretrpilo, a to je tužilac, ali, da bi došlo do odgovornosti tužene za štetu, tužilac je morao dokazati da je baš tuženi počinio štetu, kao i radnju kojom je ta šteta počinjena"). S obzirom kako sam dokazao ispravnost računara time što su sa istoga upućivanje "prijetnje" prije odnošenja, sud pokušava tuženu RS osloboditi odgovornosti jer nisam dokazao da li su računar spržili strujom, udarali macolama, potopili u vodu ili samo obrisali podatke sa hard diska. Ovde postoji više radnji tužene koje je krivično terete za nastalu štetu. Prvo to što je lažima izdejstvovano otimanje računara BEZ IJEDNE NAVEDENE RIJEČI PRIJETNJE, koje sam navodno upućivao. Potom je računar 5 dana bio na nepoznatoj lokaciji prije smještaja u sudski depo, što sam dokazao dokumentima. I poslije 9 mjeseci držanja u svom posjedu tužena RS vraća računar bez kontrole ispravnosti koju sam pismeno zahtijevao. Uz sve to predao sam krivičnu prijavu vezano za uništavanje podataka 04.03.2011. koja je dio dokaznog materijala a tužena RS nije za 4 godine ustanovila ničiju odgovornost nego je istraga "u toku" a meni zabranjen pristup kako ne bih imao podatke ni o tome.
Podsjećam na član 17 Ustava RS: "Svako ima pravo na naknadu štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom nanose službeno lice ili državni organ, odnosno organizacija koja vrši javna ovlašćenja." a s obzirom da je osim lažne prijave, tužena RS odbila da mi dostavi podatke o pregledu računara na šta je obavezna ZOKP-u, te potom i po pravu iz člana 23 Ustava RS, kao i odbijanje da kontroliše ispravnost, tu su i radnje kojima se dokazuje odgovornost tužene RS. Uz sve to član iz ZOO " Osnovi odgovornosti" kaže "(1) Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice." te član "Pripisivanje štete" citiram "Štetnik odgovara samo za štetu koja je sa događajem iz koga proizilazi odgovornost štetnika tako povezana da se ona s obzirom na vrstu odgovornosti i karakter štete, uz uvažavanje zaštitne funkcije povrijeđene pravne norme, može smatrati posljedicom tog događaja." Dakle tužena RS je smišljeno lažnom optužbom odnijela ispravan računar sa dokazima o kriminalu njenih službenika za koje je znala, te neprocjenjivo vrijednim programskim kodom za koji nije znala. Kršila je obaveze iz zakona i ustava, zabranila mi pristup tužilaštvu i dokumentaciji, odbila izvršiti kontrolu a vratila neispravan računar. Iz članova ZOO koje sam citirao proizilazi da je odgovorna jer je neispravnost hard diska posljedica odnošenja ispravnog računara i držanja u posjedu tužene RS, koja nije dokazala da je recimo računar odnesen neispravan tako što bi mi dostavila podatke o vještačenju koji ukazuju na takvu mogućnost.
-Tvrdnja Okružnog suda koju citiram "Odustankom tužene, tj. njenog organa od prijedloga za gonjenje tužioca, otpao je osnov po kome je privremeno oduzeta roba u vlasništvu tužioca i oduzeta roba je vraćena" je netačna s obzirom da su istražne radnje protiv mene trajala formalno još dvije cijele godine a i danas sam pod nezakonitim nadzorom. Dokaz za to je "Naredba T15 0 KT 0002365 10" donesena 14.12.2012. a koju sam dobio tek u oktobru 2013-te. Iz nje sa vidi da tužena RS, nije odustala od prijedloga za gonjenje decembra 2010-te, kako tvrdi Okružni sud, kada mi je vratila računar, nego me je držala pod optužbom teroriste i manijaka zvanično još dvije godine a takav tretman primjenjuje i danas jer je i dalje na snazi usmena naredba o zabrani pristupa u OT Bijeljina. U ovom prilogu se takođe jasno vidi moj datum rođenja koji sam upotrijebio kao instalacijski kod za besplatne i demo programe koje prilažem na disku "DVD DOKAZI".
- I tvrdnja Okružnog suda "bez da je vještačena i bez da je ispravnost utvrđena kako kod oduzimanja predmeta, tako i kod vraćanja" je netačna jer ispravnost nije utvrđena kod vraćanja to je nesporno ali isključivo krivicom tužene koja je to odbila očito da se već tada ne konstatuje na zapisnik neispravnost ali osim što sam dokazao da je računar bio ispravan s obzirom da je tužena sa njega primala "prijeteće poruke" postoji i izvještaj MUP-a koji je CJB Bijeljina u dva navrata dostavljala organu tužene OT Bijeljina a dokaz za to je "Odgovor mup-a 10-02/2-230-236/10". Takođe se sugeriše da se obratim Okružnom tužilaštvu u Bijeljini što sam i činio kako ranije tako i kasnije ali naravno glavni okružni tužilac čiji sam kriminal i saučesnika mu, razotkrio je izdao tajnu usmenu naredbu o zabrani pristupa čije sam postojanje morao dokazivati odbijajući izvršenje i provodeći sate u zatvoru.
Iz svega se vidi da ni teze Okružnog suda nemaju veze sa istinom a tužena RS pokazuje da je uvela praksu lažnog optuživanja građana koji razotkrivaju kriminal, otima im imovinu, drži mjesecima u svom posjedu, ne poštuje odredbe ZOKP-u i prikriva podatke o otvaranju predmata, vraća ih oštećene ili uništene bez kontrole, ne poštuje garantovana prava iz Ustava RS, ne daje podatke građanima koje je o njima prikupljala, ne daje pismena rješenja o suspenziji nekog prava niti pravo na žalbu a posljedica svega je otimanje prava na imovinu u ovom slučaju programski kod koji je bio moja intelektualna svojina uskladištena na hard disku koji je takođe privatna svojina, što je tužena RS uništila očito namjerno kako bi obrisala dokaze kriminala a čak i da je do toga došlo nepažnjom ili greškom prilikom vještačenja opet je krivica na tuženoj pod čijom je kontrolom i posjedom bila moja imovina.
Ako bi se ovo bezakonje pretočilo u praksu uskoro bismo imali slučajeve otimanja sefova, umjetničkih slika, nakita, automobila i slično koje bi pojedinci opljačkali a onda vraćali prazne sefove, bez novca, umjesto dragulja bižuteriju itd i ni za šta ne bi bilo odgovornosti jer se usput ne bi poštovao ni zakon, ne bi se podaci dostavljali optuženima a tužena nije kriva ni zato jer je odustala od gonjenja. Podsjećam da je načelnik kriminalističke policije koji je po traženju onih koji su me lažno optužili izdao naredbu za posebne istražne radnje i 24-satni nadzor nada mnom, te poslao izvještaje koji se pominju u odgovoru CJB Bijeljina, preminuo pod sumnjivim okolnostima samo par mjeseci kasnije pošto sam mu predao dokaze o kriminalu tužilaca i inspektora. Živio je još samo 5 dana, pronađen mrtav u automobilu pored puta. Zvanična verzija tužilaca koji su me lažno optužili je infarkt a sahranjen je po hitnom postupku bez autopsije.
MOJA JE KRIVICA ŠTO SAM PREŽIVIO NAPADE PLAĆENIH UBICA A NISAM PODLEGAO KAO POMENUTI GOSPODIN, DIJANA MILIĆ, MILAN VUKELIĆ, NEDELJKO RADMAN, KOJI JE PREMINUO SAMO DESETAK DANA RANIJE, NA ISTOJ STOLICI U KOJOJ SAM SJEDIO I JA KADA SU ME SASLUŠAVALI. NJEGOVO SRCE I MOZAK NISU IZDRŽALI STRES KADA MU JE SAOPŠTENO DA ĆE MU SE PRETRESATI IMOVINA...
Sve ovo i još mnogo monstruoznih zločina uključujući i ubistvo Ivone Bajo posljedica je banditizma koji su uveli korumpirani pripadnici mafije u državnim organima, a posebno OT Bijeljina, koje je saučesnik u pljačkama milijardi evra samo preko AD Birač i Bobar grupe...
PRILOZI
Dokazni predmeti | Tužba sa DVD-em Dokazi | Zdenko Bajo |
ČLANAK 547
Materijal o tragičnom stradavanju osoba Vukelića, Milić i Radmana pokazuje zločinački karakter i metode takozvanih državnih organa a u stvarnosti mafijaških organizacija. Iz tih primjera se vidi obrazac ponašanja pripadnika zločinačke organizacije koja prvo lažno optuži osobe koje ometaju njihove kriminalne radnje a onda podatke o nadzoru doturi plaćenim ubicama koji raznesu žrtvu eksplozivom, sipaju joj otrov ili zbog stresa doživi moždani udar. Država dakle nastupa kao najobičnija razbojnička banda, smišljeno lažno optužujući nevine osobe a onda ih likvidira prije sudskih postupaka kako optuženi ne bi dokazali njene mafijaške metode i svoju nevinost.
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: 80 0 P 056780 14 P | TUŽBA |
| Tužilac: | ZDENKO BAJO |
| Tuženi: | REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: | 1000000 (jedan milion) KM |
"Sud će prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu odlučiti o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi. Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke sud će odbiti i u rješenju naznačiti razlog odbijanja. Protiv rješenja iz stava 2. ovog člana nije dopuštena posebna žalba. Sud nije u daljnjem toku parnice vezan za svoja prijašnja rješenja iz ovog člana." dostavljam:
PRIJEDLOG SUDU PO ČLANU 81 ZOPP | |
1) S obzirom da sam već predložio odbacivanje "Izjašnjenja" i svih dokumenata, koje tužena RS uz asistenciju glavnog krivca za kriminalne radnje koje je izvršila, pokušava nezakonito ubaciti u spis, prvo ponavljam taj problem. Sud je doneo odluku da će se o tome naknadno izjasniti, pošto sam izneo samo neke argumente za to. U nastavku sam izveo dokaz da suštinski najvažniji dokument koji tužena pokušava podmetnuti, Odluku Ustavnog suda BIH, nije povezan sa mnom, da je moje ime greškom navedeno i da se odnosi na prava druge osobe a sa mojim pravima i ovim tužbenim zahtijevom nema nikakve veze.
Osim toga, dodajem da sam pronašao u spisu spornu "Službenu zabilješku" (i ostavio naljepnicu na znanje sudu) koja nosi datum, (04.01.2010.) koji sam i naveo na prethodnom ročištu u zapisniku. Broj nisam znao napamet a i nije moja obaveza da to znam nego je tužena RS u svom odgovoru morala to da navede i da mi je dostavi, umjesto što je napisala da je istu nekada "nakačila" na neki sajt, S obzirom da je tražena zabilješka sastavni dio spisa, time je veći razlog da se odbaci sve ono što su osoba Stjepanović i tužena RS putem svog suda pokušali nezakonito podmetnuti u spis. Na ovu tačku neću uopšte dalje trošiti vrijeme niti ubjeđivati sud da je pogriješio, nego ću ukoliko se svi ti dokumenti ne odbace, kako sam i upozorio, pročitati svaki od njih od prve do zadnje riječi i detaljno dokazivati zašto nemaju veze sa ovom tužbom, kao i kakav je cilj tužene odnosno suda, na koji način želi iskoristiti iste u presudi a sve bez ijedne riječi od strane tužene ili suda u dokaznom postupku o vezi tih dokumenata sa ovom tužbom.
2) Najveći kriminal koji je tužena RS počinila u ovom predmetu je sačinjavanje i prihvatanje "Odgovora" na tužbu bez ijednog iznesenog razloga, bez ijedne činjenice a što je jasno propisano relevantnim članom 71 ZOPP-u. Zbog saučesništva suda u tom kriminalu bio sam prisiljen podnijeti poseban tužbeni zahtijev za utvrđenje diskriminacije u ovom postupku, te tražim da se sve radnje prekinu dok se ne utvrdi da li je ili nije izvršena diskriminacija ili alternativno tužena RS dopuni svoj PRAZNI odgovor u kom slučaju bih povukao taj zahtijev. Ukoliko se to ne desi na narednom ročištu ću dokazati da se prethodno donesenim rješenjem pokušava još jedna u nizu bezočnih prevara i manipulacija suda a što će ući u zapisnik.
3) Zahtijevam od suda da ODMAH, prije nastavka daljeg izvođenja dokaza donese rješenje o tome koji će svedoci biti pozvani i saslušani a u skladu sa članom 96. "(1) Sud će na ročište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile prisutne na pripremnom ročištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio pozvati."
Vidljivo je da nije poštovana odredba da se odluka o svjedocima donese na pripremnom ročištu, što je takođe smišljena opstrukcija i stoga zahtijevam da se ispravi, posebno imajući u vidu da sam na to ukazivao ranije. Naime postoje dokazi koje planiram izvoditi saslušavanjem svjedoka i nema potrebe da ih potenciram sada uz dokumentaciju. Ako sud ne donese rješenje o svjedocima ja ću biti prisiljen da o svemu što sam imao namjeru izvoditi dokaze putem njih, iznosim argumentaciju u nastavku ovog dijela prije te odluke, što može za više sati uvećati vrijeme koje će se utrošiti a sve krivicom suda.
Meni je jasno da tužena želi spriječiti svjedočenje pripadnika OT Bijeljina i pružiti im zaštitu za neviđeni kriminal koji čine a jedan od poteza kojim se to misli opravdati su i podmetnuti dokumenti od strane osobe Stjepanović, kako bi se donijela odluka "da nema potrebe pozivati istu jer se pismeno izjasnila". To izjašnjenje je naravno još jedna od blamaža tužene RS, što ću i dokazati a u njemu nema ni pomena o tome zašto je presjekla kaiš ruksaka, odnosno šta je "utvrdila" o tome, da li je MUP, saslušao o "prijetnjama" koje je dobila od mene, da li je ikog ovlastila da me prijavi u njeno ime itd. Isti je slučaj i sa svim drugim predloženim svjedocima a ako bi sud pokušao da spriječi njihovo svjedočenje, detaljno ću u zapisnik obrazložiti zašto je bitno da svjedoče i zbog čega sud ne želi utvrđivati sve činjenice, nego naprotiv čini sve da sakrije kriminal koji su počinili. Imena svjedoka sam već naveo, kao i razloge, te to sada neću ponavljati.
4) Predlažem da se kao dokaz izvrši uvid u predmet 80 0 P 039222 12 P, od koga je ovaj postupak i razdvojen. Po istom je donesena odluka drugostepenog suda i biće nastavljen odmah pred Ustavnim sudom a sada iznosim razloge. Odmah istog dana po odnošenju računara rekao sam inspektorima da ću podnijeti tužbu a to je poslije odbijene ponude tuženoj RS o dogovoru učinjeno 2012-te što se vidi iz broja predmeta. Tužena RS je dakle znajući moje namjere i posebno po podnošenju tužbe kršila moja prava, prvo da dobijem sve podatke o vještačenju računara a potom i prema pravu iz Ustava RS, član 23, koju tačku "nije ni primjetila" u tužbama za utvrđenje diskriminacije, što ću takođe dokazivati,
Ni u tom sporu tužena nije iznjela razloge niti činjenice iako sam upozoravao sud na to, nego je izvršena diskriminacija koja se planira i u ovom postupku. Potom je prvo Osnovni sud izmislio nepostojeće razloge za odbacivanje tužbe od kojih ističem problem autorstva nad programskim kodom. Kada sam sve "razloge" prvostepenog suda obesmislio uz dokaze, onda Okružni sud, formalno prihvata sve što sam tvrdio i izmišlja sasvim drugi razlog za odbacivanje tužbe, jer navodno je tužena odustala od istrage i vratila računar decembra 2010, a navodno nije odgovorna za štetu jer nije ni vještačila računar. I ovde se radi o gnusnim lažima jer je tužena RS, tek 2012-te donijela odluku o nesprovođenju istrage u OT Doboj, T15 0 KT 0002365 10 dana 14.12.2012. što je cijele dvije godine po povratu računara a podatke o vještačenju je CJB Bijeljina dostavila u OT Bijeljina, za šta sam priložio dokaz Odgovor CJB Bijeljina 10-02/2-230-236/10 od 15.12.2011. Iz svega proizilazi da je tužena RS smišljeno kršila moja prava da dobijem podatke koje je bila obavezna da mi preda i koje sam tražio a umjesto taga je izdala usmenu naredbu o zabrani pristupa, koja je trebalo da bude tajna a sa ciljem između ostalog da mi nanese štetu u parnici koju sam najavio i pokrenuo vezano za uništavanje programskog koda. Samo otimanje računara je naravno izvršila smišljenim lažima o "prijetnjama" po život i tijelo od čega nikada niti u jednom dokumentu nije navela nijednu konkretnu prijeteću riječ.
5) Materijalni dokaz, koji sam predložio da se usvoji je i dokaz da je sudska vlast servis mafije, jer dokazuje da je tužena RS uklonila privatno vlasništvo moje porodice sa smrtno ranjene djevojčice, prikrila da je dvostruko presječenog kaiša, da veći dio nedostaje a ostatak je zamrljan nekim hemijskim sredstvom.
Ja dakle nemam namjeru ovim postupkom tražiti zatvorsku kaznu za bilo koga ali dokazujem da su radnje koje je vršila tužena smišljene i kriminalne a posljedica toga je povreda mojih prava, časti i ugleda što je i osnov za nematerijalnu štetu. Stoga tražim od suda u skladu sa odredbama člana 81 da usvoji materijalni dokaz "dječiji ruksak" jer sve drugo može biti suvišno a materijalni dokaz ne. Ukoliko sud odbije to da učini, upozoravam da imam dovoljno usvojenih dokumenata kojima ću dokazati istu stvar ali bi takav postupak bio saučesništvo suda sa kriminalom osobe Stjepanović i ureda glavnog tužioca, saučesništvo u krijumčarenju, dilovanju narkotika, pranju novca i pljački sopstvenog naroda...
6) Materijal o tragičnom stradavanju osoba Vukelića, Milić i Radmana pokazuje zločinački karakter i metode takozvanih državnih organa a u stvarnosti mafijaških organizacija. Iz tih primjera se vidi obrazac ponašanja pripadnika zločinačke organizacije koja prvo lažno optuži osobe koje ometaju njihove kriminalne radnje a onda podatke o nadzoru doturi plaćenim ubicama koji raznesu žrtvu eksplozivom, sipaju joj otrov ili zbog stresa doživi moždani udar. Postoje i drugi slični primjeri gdje su žrtve izrešetane rafalima recimo ali sam ova tri slučaja odabrao zbog sličnosti sa tretmanom koji je tužena RS pokušala da primjeni i na meni. Država dakle nastupa kao najobičnija razbojnička banda, smišljeno lažno optužujući nevine osobe a onda ih likvidira prije sudskih postupaka kako optuženi ne bi dokazali njene mafijaške metode i svoju nevinost. Mene je tužena RS takođe pokušala da ubije što ću dokazivati preko svjedoka, a ne manje bitno je i za ocjenu trajanja i intenziteta duševnog bola. Ja nisam psihički poremećen, nego sam naprotiv inteligentniji od svih tužilaca i sudija, pripadnika pravosudne mafije, na adresi Vuka Karadžića broj 3 zajedno i ne zasnivam na tome visinu odštetnog iznosa. Nisam bahati prevarant kao predsjednik tužene RS koji prilaže u tužbama vještačenja psihijatara i na osnovu takvih poremećaja traži odštete, nego pravim paralelu sa drugim primjerima i ukazujem kakve teške i tragične posljedice izaziva banditizam države nad građanima. Stoga zahtijevam od suda da uvrsti u spis i ovaj ponuđeni materijal a ako to ne bude prihvaćeno podsjećam da prema ZOPP-u (član 125, stav 4) "ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate" te me stoga sud ne može spriječiti da koristim takve primjere i ako odbaci dokumentaciju na tu temu.
7) Podsjećam da u usvojenom dokazu "KTA-ST-122/10" od 20.01.2011. stoji, citiram specijalnog tužioca g. Mahmut Švraku:
"Zdenko Bajo navodi da je materijalni dokaz, odnosno torbu koju je na sebi imala ubijena djevojčica, presječenog kaiša sa dijelom koji nedostaje, tužilac Stjepanović Danica ili neko drugi oprala jakim hemijskim sredstvom, kako bi se uklonili svi tragovi koji ukazuju na ubistvo, te nije prihvatila rezultate autopsije i konstatacije patologa, naloživši nova vještačenja, masakrirajući podatke sa autopsije, te pokušavajući obmanuti stručnjake, istima dostavila radi vještačenja samo slike površinske povrede, dok o unutrašnjim povredama, koje su po podnosiocu prijave, dovele do smrtnog ishoda nije obavijestila, niti upoznala vještaka." a na kraju obrazloženje za nesprovođenje istrage koje takođe citiram:
"Zbog svega prethodno navedenog, obzirom da ovom tužilašvu nije dostavljen niti jedan materijalni dokaz koji bi u odredenoj mjeri potvrdio navode iznesene u prijavi, to je tužilac donio odluku da se istrage neće sprovoditi, jer ne postoje dokazi koji bi upućivali na postojanje osnova sumnje da je od strane prijavljenih lica učinjeno krivično djelo na način kako je to podnosilac prijave naveo. Jasno je da dokumentacija koju je odbacio sud o vještačenjima patologa, trasologa i fotografije unutrašnjih povreda predstavljaju upravo te dokaze koji su nedostajali specijalnom tužiocu da pokrene istragu. I sad umjesto da po službenoj dužnosti dostavi podatke specijalnom tužilaštvu, sud nastupa kao branilac i saučesnik zločinaca koji su ubili dijete prilikom šverca kokaina te onih koji su to prikrili. Ovaj materijal pokazuje i da sam imao razloge zahtijevati objašnjenja od OT Bijeljina, za podnošenje krivične prijave i druga prava a što mi je onemogućavano zabranom ulaska. Takođe je bitno da sam fotografije obdukcije i mjesta ubistva tražio još februara 2010-te a zločinačka organizacija me je potom lažno prijavila i gestapovskim metodama tretirala sve srodnike ubijene Ivone Bajo. Tražene snimke sam dobio tek 30 mjeseci kasnije pošto me je mafija hapsila, držala satima u pritvoru, kršeći pravo da budem izveden pred sud najdalje za 12 sati a potom osuđivala u montiranim postupcima svojih mafijaških sudova sa instruisanim svjedocima kako i šta da slažu, što ću sada i dokazati a u tome me niko neće spriječiti. Dakle zahtijevam da se usvoji i kompletan materijal vezan za vještačenja povreda Ivone Bajo, te snimci tih povreda i lica mjesta a sve dokazuje da sam imao pravni osnov da tražim pristup u OT Bijeljina dok je ta zločinačka organizacija uskraćivala snimke sve dok nisu dobili u nadležnost predmet KTA-ST-122/10 ali i dalje primjenjuju fašističku zabranu pristupa jer dokazi koje imam vode na robiju polovinu tužilaca a sada i sudija Osnovnog i Okružnog suda koji su svi bez izuzetka saučestvovali i saučestvuju u prikrivanjima zločina za šta je primjer i ova parnica i ovo prikrivanje dokaza.
8) Članci koji se odnose na veze tužene RS sa Bobar bankom, prijetnje njenog takozvanog predsjednika a u stvari vođe mafije ukidanjem tužilaštva, pranje novca narko mafije preko Bobar banke, hapšenje direktora firme iz Bobar grupe su takođe "činjenice koje su opšte poznate" i nisam ih ni morao prilagati ali kako već dokazuju mafijašku prirodu države, sud može da se od toga distancira ili da saučestvuje sa tim kriminalom. Dakle meni odbacivanje ovih dokaza nije nanijelo štetu jer ću opšte poznate činjenice koristiti svejedno u izlaganju ali sud može pokazati da želi postupati prema zakonskim odredbama i utvđivati sve činjenice tako što će i ove dokaze prihvatiti.
9) Prilikom ispitivanja svjedoka a posebno osobe Stjepanović Danice, namjeravam dokazivati neprofesionalnost, neodgovornost i kršenje mojih prava od strane tužene RS i u tu svrhu koristiti laptop i pustiti snimke "Izjava vjestaka" i "Danica". Radi se o mojim razgovorima sa vještakom trasologom i okružnim tužiocem koja je istoga angažovala. Potrebno je da svjedok potvrdi ili negira autentičnost svog glasa te da li je upoznata sa činjenicom da vještak NEMA POJMA ni o jednoj unutrašnjoj povredi, ni o kvaru na kamionu a niti o oštećenju materijalnog dokaza, torbe što bi u tom slučaju bili novi dokazi koji nisu pominjani ni u nalazu tog vještaka a ni u zabilješci koju je OT Bijeljina objavila na svojoj web stranici. Sud nije doneo rješenje kojim mi se zabranjuje upotreba laptopa, te ako to ne učini ja ću koristiti laptop sve dok mi to eventualno ne bude zabranjeno rješenjem i to ne kao pomoć sebi jer sve informacije imam u sopstvenoj memoriji nego zbog bržeg rada i prezentacije materijala kako sudu tako i svjedocima.
10) Ponavljam prijedlog od 28.10.2014. da se od Pošta Srpske zatraže svi podaci jer iz OT Bijeljina nisu u svom "Izjašnjenju" odgovorili kako je došlo do oštećenja torbe. Dakle taj prijedlog nije suvišan jer evo za godinu dana sud nije uspio da od OT Bijeljina dobije taj i ostale podatke koje sam tražio. Kako je sud u svojim presudama za utvrđenje diskriminacije presuđivao da nisam diskriminisan jer sam mogao otići do pošte, ZAHTIJEVAM da sada sud pribavi sve traženo od Pošta Srpske ili da prestane da se ismijava nad Ustavom, garantovanim pravima i zakonima u svom postupanju i presudama. To je posebno važno zbog dijela tužbenog zahtijeva kojim tražim utvrđenje i naredbu "tuženoj RS da prestane sa radnjama kojom se povređuje pravo ličnosti tužioca, oduzimanju prava bez pravosnažnog rješenja i vrši bilo kakva diskriminacija u odnosu na druge građane"
Tužena RS naprotiv nije prestala nego i dalje primjenjuje fašističke metode koje podržavaju njeni sudovi a još uvjek nije odgovorila na mnoge zahtijeve prema ZOSPI-a od kojih ističem da je još 2010-te zatraženo objašnjenje o predmetu koji je privatno vlasništvo moje porodice. Tužena RS je najpodmuklijim metodama koristeći se i presudama pripadnika pravosudne mafije pokušala da prikrije svoje zločine ali mafijaški sistem kome je trenutno na čelu predsjednik ovde tužene RS se ruši, jer je izgrađen na, citiram prdsjednicu vlade tužene RS "kvalitetno kupljenim papcima" a kad se konačno uruši neće na robiju ići RS nego tužioci i sudije koji ostavljaju tragove svojih nedjela u svakom dokumentu koji sačinjavaju.
SVE KRIMINALNE RADNJE KOJU SU UVEDENE U PRAKSU RADA SUDA A NE SAMO U OVOJ PARNICI DJELO SU I PRAVOBRANILAŠTVA RS I SAMOG OSNOVNOG SUDA JER NEMAJU DRUGI NAČIN DA PRIKRIVAJU BEZAKONJE KOJE ČINE PRIPADNICI MAFIJE U DRŽAVNIM ORGANIMA. OT BIJELJINA JE 2010 NAPRAVILA KATASTROFALNU GREŠKU KADA JE POKUŠALA PRUŽITI POMOĆ OSOBI STJEPANOVIĆ I KRENULA SA NAPADOM NA MENE A SADA SE POVUKLA I OSTAVILA ISTU DA SE SAMA SNALAZI. PRAVOBRANILAŠTVO RS TAKOĐE NEMA ODGOVORNOST ZA PRIHVATANJE NJIHOVOG PRAZNOG ODGOVORA, TE JE DAKLE SAV TERET NA SUDU. UKOLIKO TUŽENA NE PREKINE SA KRIMINALOM I NE PONUDI PRIHVATLJIV DOGOVOR, OSNOVNI SUD ĆE U NASTAVKU MOG IZLAGANJA DOŽIVJETI TAKVU BLAMAŽU KAKVU NIKO NIJE MOGAO NI ZAMISLITI JER ĆU RAZOTKRITI SVE PODMUKLE KRIMINALNE RADNJE KOJE SE ČINE SMIŠLJENO A ZA ŠTA JE POZNATO DA IMAM OBILJE DOKAZA...
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
ČLANAK 546
Kopija foto dokumentacije je predata tek kada je predmet KTA-ST-122/10, prenesen u nadležnost OT Bijeljina a danas je jasno kako bi pokretanje istrage o ovom gnusnom zločinu otkrilo i krijumčarenje u Bobar grupi na dan ubistva o čemu imam sve dokaze, pranje novca narko mafije se već zna od 25.02.2012. kada je otkriveno preko 4 miliona transakcija narko mafije Darka Šarića, dok su pljačke stotina miliona KM, preko Bobar banke i vjerovatno milijarde preko cijele Bobar grupe otkrivene javnosti tek nedavno poslije odluka sudova u Bijeljini u ovom postupku, te je savršeno jasno da je diskriminacija vršena i dalje traje kako bi se sakrila ova višegodišnja astronomska pljačka.
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: 80 0 P 043325 13 P 2 | TUŽBA |
| Tužilac: | ZDENKO BAJO |
| Tuženi: | REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: | 0 KM |
| REVIZIJA NA 80 0 P 043325 13 P2 (80 0 P 043325 14 Gž2) |
Prije svega skrećem pažnju da mi je odluka Okružnog suda u Bijeljini dostavljena dopisom "Osnovni sud 080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015" što je bitno za računanje rokova i blagovremenosti revizije. S gledišta materijalno-pravnih nedostataka, dužnost drugostepenog suda, između ostalog, bila je ispitati je li prvostepeni sud pravilno primijenio materijalni propis na osnovu koga se postupa po tužbenom zahtijevu. Nepotpuno ili pogrešno utvrđene činjenice posredno će dovesti i do pogrešne primjene materijalno-pravnih propisa, što je i bio slučaj u prvostepenom postupku a o čemu drugostepeni sud nije komentarisao niti raspravljao nijednom riječju.
Polazimo hronološki od relevantnog člana 215 ZOPP-u, stavovi "(2) Ako žalitelj tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudija prvostepenog suda dat će objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a prema potrebi će provjeriti istinitost tih navoda u žalbi. (3)„Primjerak objašnjenja u pogledu navoda iz žalbe sudija prvostepenog suda dostaviće strankama, koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku od osam dana.”.
Drugostepeni sud je dakle prihvatio predmet bez MOG IZJAŠNJENJA, koje ne postoji jer nije poštovan stav 3 odnosno svoje objašnjenje sudija prvostepenog suda mi nije dostavila a nije dostavljeno jer nije ni napisano, čime je prekršen i stav 2, što se zaključuje iz činjenice da se u presudi drugostepenog suda i ne pominje. Okružni sud je bio dužan postupati tek kada se stvore svi zakonski preduslovi a to uključuje i OBAVEZNO OBJAŠNJENJE, prvostepenog suda i dokaz da je strankama omogućeno da u roku bod 8 dana daju svoje izjašnjenje. Nepridržavanjem ovih zakonskih odredbi drugostepeni sud je povrijedio ZOPP-u, jer nije zatražio od sudije prvostepenog suda da dostavi objašnjenje koje je OBAVEZNO, jer se koristi izraz "DAT ĆE" a ne "MOŽE DATI" svoje objašnjenje. Povreda Osnovnog suda je bilo mnogo a u žalbi sam naveo samo najbitnije, citiram:
1) Osnovni sud u Bijeljini je poslao poziv za pripremno ročište dana 06.11.2013. a tužena RS je odgovorila na tužbu mjesec i 5 dana kasnije 11.12.2013. samo par dana pred pripremno ročište, čime su prekršeni članovi 75 i 182 ZOPP-u. 2) Osnovni sud u Bijeljini je odbacio tužbene zahtijeve za utvrđenje pod izgovorom da nemam pravni interes i zbog toga što nisu dostavljeni dokazi o prekršajima niti će biti uzeti u obzir ali ga to nije spriječilo da mi imputira "ponavljanje prekršaja" te remećenje reda i mira upravo na sporni dan 08.07.2010. 3) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "1" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što je NAREDBA IZDATA nego jasno piše da je onemogućeno PRAVO ŽALBE na spornu naredbu garantovano članom 16 Ustava RS. 4) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "2" tužbenog zahtijeva kojom tvrdim da sam disktriminisan kršenjem pravo na pristup dokumentaciji koju su o meni prikupljali organi tužene iz člana 23 Ustava RS. 5) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "3" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a! 6) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "4" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI ! 7) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tačkama "5", "6", "7" i "8" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim su mi oduzeta prava garantovana članovima 4, 14 i 48 Ustava RS te članom 4 Ustava BIH. 8) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "9" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što nisam pušten na slobodu u roku od 12 sati nego da nisam izveden pred sud, čime je prekršeno pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a. 9) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte pročitao moj podnesak u kome navodim da sam spreman odustati od tačke 10 iz tužbenog zahtijeva jer je komanda SP iz Banjaluke naknadno naložila kopiranje svih zabilješki koje je sačinila o meni... 10) Osnovni sud u Bijeljini se bavio svime drugim osim temama iz tužbenog zahtijeva ne uzimajući u obzir moje zahtijeve prema ZOSPI-a predate još u februaru i martu 2010-te pa obnovljene više puta zaključno sa 21.08.2012. kojima tražim kopiranje dokumentacije i odgovore na pitanja vezano za nove materijalne dokaze, koje sam dostavio. 11) Osnovni sud u Bijeljini se nijednom riječju nije osvrnuo na podatke koje sam tražio o MOJIM krivičnim prijavama protiv portira 24.06.2010. i AD Univerzal 02.12.2010. jer su ih prvo OT Bijeljina a potom Osnovni sud sakrili kako bi zaštitili sada pokojnog vlasnika Bobar grupe i pomogli mu da izbjegne parničnu u predmetu 80 0 P 039221 12 P a prije svega krivičnu odgovornost koja bi iz svega proizašla. 12) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi na glavnoj raspravi od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, odbacio tužbeni zahtijev.
13) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi u pisanom obliku, od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, vezano za dan 05.09.2012. koji je tema tužbenog zahtijeva odbacio tužbeni zahtijev.
Diskriminacija koja je godinama prvo tajno a poslije i javno vršena nad cijelom porodicom samo zato što su u srodstvu s ubijenom djevojčicom Ivonom Bajo, nastavljena je brutalnim pravnim nasiljem i u ovom sudskom postupku. Prvo je prekršen član 182 zakona o parničnom postupku pošto je tužena dostavila odgovor tek 35 dana poslije poziva za pripremno ročište, te je sud morao usvojiti tužbeni zahtjev zbog propuštanja na obavezan odgovor.
Ali mnogo teže povrede desile su se tokom postupka, naime sud nije primjenio pravilo obrtanje tereta dokazivanja, tako da se niko nikada ispred tužene Republike Srpske nije pojavio ni na jednom ročištu a kamoli da je dokazivao bilo šta. Dokaznog postupka u stvari uopšte nije ni bilo, što se vidi iz zapisnika. Sud naime uopšte nije dozvolio nikakvu izvođenje dokaza ni meni pošto se tužena nije pojavila nego se poslije prepisivanja usvojenih dokaza, odmah prešlo na završnu riječ.
Tako je došlo do nevidjenog skandala da umjesto tužene strane, sud izvodi dokaze, (Presuda 80 0 P 043325 13 P 2) i to takav način, što je umjesto dana 5. septembra 2012. koji je relevantan za tužbeni zahtjev, obrazlagao događaje 8 mjeseci kasnije od dana 13. maja 2013. što je zaista nevjerovatna blamaža. Umjesto da raspravlja o tački tužbenog zahtjeva da li je moje pravo garantovano članu 16. Ustava Republike Srpske, da na odluku o mom pravu, imam pravo žalbe prekršeno, sud je umjesto toga raspravljao da li je naredba o zabranu trebala biti donesena što je takođe skandalozno. Skrećem pažnju da sam na ovo upozorio u završnoj riječi te citiram taj dio:
"Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje. Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene. Sva ova prava garantovana Ustavom su pogažena dana 05.09.2012. godine kada sam pokušao da ostvarim ta prava da podnesem krivičnu prijavu po krivičnim djelima usmeno na zapisnik, te da dobijem podatke po krivičnim prijavama koje sam predao još 2010. godine."
Takvo upozorenje izneo sam i 9 mjeseci ranije podneskom "Obavjest sudu i tuzenoj 80 0 P 043325 13 P 2" kada sam i obavjestio sud o falsifikatu koji je priložila tužena RS, (Falsifikat presude) a taj dokument je bio i koncept mog izvođenja dokaza koje mi nije dozvoljeno, citiram:
"Povlačim paralelu sa poznatom presudom suda u Strazburu Damjanović - Maktouf, kad se taj sud nije bavio time da li su oni ili nisu trebali biti osuđeni, nego samo time da li je tokom suđenja primjenjen adekvatan zakon. Iako je očigledno da sankcija prema svim srodnicima Ivone Bajo ne može biti zasnovana na važećim zakonima nijedne evropske zemlje, nego samo na zakonima trećeg rajha prije drugog svjetskog rata, u ovoj parnici sud ne može da se bavi uzrocima i "opravdanjima" pa ni zakonitosti takve naredbe, nego samo utvrđivanjem da li mi je ta naredba uručena u pismenom obliku i omogućena prava iz Ustava i ZOUP-u, koja sam naveo ili to nije učinjeno, te da li je izvršena diskriminacija na način opisan u tužbenom zahtijevu."
To je očito smišljeno pogrešno primijenjeno kao i u slučaju prava iz člana 7 zakona o prekršajima da lice lišeno slobode mora u roku od najkasnije 12 sati biti izvedeno pred sud. Taj član je brutalnim pravnim nasiljem prepravljen i odlučivalo se o tome, da li sam u tom roku trebao biti pušten na slobodu, odnosno sud je presudio da nisam diskriminisan jer sam pušten na slobodu poslije 11 i po sati u pritvoru.
Uz sve ovo falsifikovanje članova iz Ustava i zakona, sud se uopšte ni jednom jedinom riječju nije bavio kršenjem prava garantovano članom 23 Ustava Republike Srpske da svako ima pravo dobiti podatke koje su državni organi prikupljali o njemu a konkretno ovdje nastali poslije lažne prijave protiv mene za ugrožavanje sigurnosti, tako što mi odnesen računar iz kuće i danima sam nadziran stražama 24 h dnevno.
Pravo na pristup informacijama garantovano zakonom takođe nije bila tema nijedne riječi presude prvostepenog suda iako sam prve zahtjeve predao čak 3 godine ranije a posljednji petnest dana prije hapšenja kada mi je zabranjen i onemogućen pristup i saopšteno da postoji usmena naredba a pismenu nisu htjeli da uruče.
Sitnicama iz člana 48 Ustava Republike Srpske da se prava garantovana Ustavom ne mogu oduzeti nije ograničiti kao i pravo građana da ne budu diskriminisani, sud se uopšte nije bavio, pa iako sam na sve ove povrede sa detaljnim obrazloženjem ukazao u žalbi drugostepeni sud nijednom riječju nije komentarisao ni osporavalo nijednu od mojih tvrdnji nego je donesena presuda "Okruzni sud 80 0 P 043325 14 Gž2" uopštenog tipa gdje se čak ne može ni naslutiti kakvi su događaji u pitanju.
Jedino komentar o obavezama i radnjama MUP-a mogao bi biti povezan sa tim da sam uhapšen i zadržan u pritvoru ali nije poenta u tome da li neko može biti uhapšen nego u obavezi da u tom slučaju bude izveden pred sud najkasnije za 12 h što nije učinjeno a to ni prvostepeni ni drugostepeni sud nisu komentarisali niti obrazlagali.
Dakle umjesto da argumentovano demantuje moje navode o teškom kršenju odredaba parničnog postupka, drugostepeni sud je iznosio sasvim neumjesne i neprikladne komentare tipa kako ja hoću da forsiram istinu ali samo svoju istinu. Činjenica je da sam ja cijelo vrijeme tvrdio kako sam lažno optužen što je na kraju se ispostavilo da je istina ali uopšte u ovom tužbenom zahtjevu nije bilo postavljeno pitanje neke istine, nego isključivo da li je neko moje pravo prekršeno ili nije. Uostalom tužena je ta koja je trebalo da kaže istinu, na moja jasno postavljena pitanja, kako je došlo do presijecanja kaiša na torbi, (Dokazni predmeti) koji je nosila ubijena djevojčica preko ramena, što je konačno potvrđeno i dokazano 15.04.2015. "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)".
Ovaj komentar suda pokazuje u stvari nešto drugo. Valjda je cilj svake stranke da dokaže svoju istinu a dužnost suda je da utvrdi sve činjenice i istinu. Ovde je naprotiv jasno da sud ne želi utvrđivati istinu, da ne želi postupati po tužbenom zahtijevu nego u startu zastupa "istinu" OT Bijeljina koja nema veze sa temom tužbe ali je uzrok diskriminacije upravo to što se prikriva kako je presječen kaiš torbe, kako je u stvari ubijena djevojčica Ivona Bajo. OT Bijeljina je ta koja forsira samo svoju "istinu" a sud to zna i upravo iz tog razloga se nije ni bavio kršenjem prava nego opravdavanjem fašističkih metoda kriminalaca iz tužilaštva. Na kraju prenosim dio u kome drugostepeni sud brutalno razbojništvo i fašističku višegodišnju diskriminaciju pokušava da legalizuje i opravda riječima:
Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije.
Prije svega gnusna je laž da su mi omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o meni i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što sam "uspio" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži tužene RS, hapšenja i pritvaranja da dobijem dio materijala koji sam tražio (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšen i pritvaran a sada slijedi moj opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam navodim "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštitim svoja prava i interese garantovana zakonom":
No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije.
I ETO OVAJ PRETHODNI OPIS JE TRETMEN KOJI SUD OPISUJE KAO RAZUMAN, OBJEKTIVAN I DA NEMA DISKRIMINACIJE !!!???
U prilogu "Falsifikati" (mjesta zločina i obdukcije) je dio fotografija koje sam dobio mjesec dana poslije hapšenja na dan 05.09.2012. kada tvrdim da je izvršena diskriminacija. Trebalo je dakle dolaziti skoro svakodnevno 30 mjeseci, biti lagan, ponižavan i hapšen da bi kada sam rekao svima od sudske policije do pripadnika CJB Bijeljina da ću dolaziti 10, 100, 1000 puta svaki dan i postaviti na sebe sliku materijalnog dokaza ubistva, sve dok ne dobijem sve snimke, da bi OT Bijeljina došla do "razuma i objektivnosti".
Predmet 80 0 P 043325 12 P2 je primjer kako ne treba da postupaju sudovi jer je osim smišljenog kršenja zakona i prava za vrijeme trajanja parnice, došlo i do neviđenog skandala kada je sud umjesto činjeničnog stanja na dan 05.09.2012. opisan u tužbenom zahtijevu, obrazlagao greškom ili "greškom" događaje od 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije.
PRILOZI
Osnovni sud 080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015 |
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
ČLANAK 545
Državu čine njeni građani i njeni zakoni a državni organi su tu da provode važeće zakone. Onog trenutka kad državni organi prestanu da poštuju te zakone i postupaju po sistemu "ZAKOM TO SAM JA" prisvajajući sebi prava koja im ne pripadaju a otimajući ustavom i zakonom garantovana prava građanima koje ponižavaju i tretiraju ih kao roblje, prestaju to da budu i postaju zločinačka organizacija. Republika Srpska, Federacija BIH i BIH u cjelini su upravo to, skupa sa svim svojim organima, uključujući i sudove a zbog presuda kojim su sudovi u Bijeljini retroaktivno odobrili i podržali fašističke metode i usmene naredbe bande plaćenih ubica iz OT Bijeljina, zgradu na adresi Vuka Karadžića broj 3 tretiram i opisivaću u svakom narednom tekstu kao centar kriminala - Gestapo mafijaškog fašističkog režima.
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
PREDSJEDNIKU OSNOVNOG SUDA
OBAVJEST O NEZAKONITOM POSTUPANJU | |
Predmet o kome dostavljam podatke 80 0 P 056780 14 P, nije nikakav izuzetak nego je uobičajena praksa Osnovnog suda u Bijeljini da smišljeno krše zakon i odredbe ZOPP-u kako bi se pripremio teren za manipulacije tokom postupka i u presudama. Neću dakle pominjati nijedno pojedinačno ime jer svaki sudija predstavlja sud a time i državu, te svaki napad na mene odnosno moja prava od strane bilo kog sudije u bilo kom predmetu tretiram kao napad države, koja se ne razlikuje od bande pljačkaša prilikom napada na banku, grupu ljudi ili pojedinca.
Državu čine njeni građani i njeni zakoni a državni organi su tu da provode važeće zakone. Onog trenutka kad državni organi prestanu da poštuju te zakone i postupaju po sistemu "ZAKOM TO SAM JA" prisvajajući sebi prava koja im ne pripadaju a otimajući ustavom i zakonom garantovana prava građanima koje ponižavaju i tretiraju ih kao roblje, prestaju to da budu i postaju zločinačka organizacija. Republika Srpska, Federacija BIH i BIH u cjelini su upravo to, skupa sa svim svojim organima, uključujući i sudove a zbog presuda kojim su sudovi u Bijeljini retroaktivno odobrili i podržali fašističke metode i usmene naredbe bande plaćenih ubica iz OT Bijeljina, zgradu na adresi Vuka Karadžića broj 3 tretiram i opisivaću u svakom narednom tekstu kao centar kriminala - Gestapo mafijaškog fašističkog režima.
Za takav pristup odgovorne su sve sudije koje sam prije par godina pismeno pozvao da postupaju po zakonu i ne pružaju pomoć kriminalcima iz OT Bijeljina za čije sam zločine uvijek predočavao dokaze. Čak sam dugo pokazivao razumjevanje prema svima ne želeći da dožive sudbinu Dijane Milić nad kojom je servis mafije VSITV-e izvršilo egzekuciju. Da li su je lično ubili ili je angažovan plaćeni ubica je manje bitno u odnosu na to da štite zločince iz OT Bijeljina kojima su ruke "krvave do ramena".
Osnovni i Okružni sud u Bijeljini su smišljeno prikrivali kriminal zločinaca iz OT Bijeljina i tako postali saučesnici u nebrojenim krivičnim djelima koja su vršena godinama. Nemam nemjeru pokazivati ubuduće razumjevanje ni prema kome i razmišljati da li je kriminalac iz straha ili svoljevoljno. Ovaj monstruozni fašistički i mafijaški režim nije opstao zbog svojih pripadnika nego zbog sudija i tužilaca koji navodno žele da rade profesionalno po zakonu a istovremeno se prave da ne vide kriminal svojih kolega i organa kome pripadaju.
Sve one tužioce i sudije koji i dalje rade u službi mafijaškog režima i poslije mojih poziva da ga napuste, tretiram kao kriminalce po istom osnovu kao i člana bande koji čuva stražu dok ostatak pljačka banku. Sudovi u Bijeljini su u želji da spasu uspostavljeni teror i bezakonje okarakterisali fašističku naredbu da "ZDENKO BAJO, NJEGOVA SESTRA I DRUGI SRODNICI IVONE BAJO NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U OT BIJELJINA" kao legalnu, te da izdavanjem te naredbe nisam ničim diskriminisan a sve pazeći da ne navedu tekst te "demokratske" naredbe i falsifikujući tužbeni zahtjev iz pojma da nije pismeno uručena i omogućeno pravo žalbe, garantovano članom 16 Ustava RS u objašnjenje da nisam diskriminaisan samim izdavanjem naredbe. Tako su sudovi sami okarakterisali državu kao fašističku tvorevinu.
U ovom konkretnom slučaju iz obilja nepravilnosti izdvajam nepoštovanje naredbe predsjednika suda o prijemu podnesaka. Sudovi dakle prihvataju "odgovore" Pravobranilaštva RS bez ijedne činjenice i razloga za osporavanje tužbe, što je u suprotnosti sa zakonom. Da li postoji bilo šta od toga utvrdićemo u narednim mjesecima a ako sudije nisu sposobne da uoče postoje li razlozi i činjenice u odgovorima valjda znaju da broje više od jedan s obzirom da se prihvatao čak i samo jedan primjerak kojim mi se mahalo ispred glave.
Treba li ja da izvodim vještaka, doktora matematike da dokazujem da je podnesak pravobranilaštva u jednom primjerku manji od broja 2, koji je najmanji mogući ako je na drugoj strani samo jedna stranka (1) + primjerak za sud (1), što je u zbiru 2...
PRILOZI
Utvrdjenje diskriminacije u parnici 80 0 P 056780 14 P | Zdenko Bajo |
ČLANAK 544
Podsjećam sud na obavezu iz Zakona o krivičnom postupku, da je svako službeno lice dužno prijaviti izvršenje krivičnog djela vezano za Odluku specijalnog tužilaštva već uvrštenu u dokaze br. KTA-ST-122/10 od 20.01.2011. godine u kome se navodi da se neće sprovoditi istraga protiv prijavljene gosp. Danice Stjepanović jer nisu dostavljeni dokazi da je izvršeno oštećenje dječijeg ruksaka. S obzirom da je sada sudu dostavljen taj dokaz ukazujem da je osoba Stjepanović Danica direktno zainteresovana da prikrije svoj kriminal te iz tog razloga i pokušala podmetnuti dokaze koje tražim da se odbace.
| GLAVNA RASPRAVA 80 0P 056780 14 P 27.05.2015. |
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 27.05.2015. godine
Sastavljen dana 27.05.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
| OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Mila Terzić | PRAVNA STVAR |
Započeto u 12,00 časova
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
za tužitelja pristupio lično
-za tuženu nije pristupio niko uredno pozvana.
Od javnosti pristupila Halilović Jasminka.
Te tužitelj predlaže da sud održi glavnu raspravu u skladu sa zakonom a u odsustvu uredno obavještene tužene.
Sud donosi:
Sud napominje tužioca vezano za isključenje mobilnog aparata nakon čega isti izjavljuje da je isključen kao i javnost.
U uvodnom izlaganju tužitelj izjavljuje sledeće da ostaje kod preinačenog i dopunjenog tužbenog zahtjeva kao i svih dosadašnjih navoda tokom postupka kao i prijedloga te dodajem da predlažem i nove dokaze koji su nastali u međuvremenu i to sledeće:
Prvi dokaz je moja pritužba VSTV vezano za disciplinski prekršaj pripadnika tužilaštva odnosno uništavanjc privatnog vlasništva - dokaza. Smatram da je važno da sud bude upoznat o ovoj pritužbi s obzirom da će svaka odluka suda zavisiti ne od Zakona nego od stava vijeća, da li će prijavljene osobe štititi ili će sankcionisati njihove prekršaje i krivična djela.
Naredni dokaz je krivična prijava za više krivičnih dijela protiv više lica od 14. maja 2015. godine odnosi se upravo na krivično djelo oštećenje tuđe stvari te niz pratećih krivičnih djela vršenih predhodnih 5 godina kako bi se to krivično djelo prikrilo.
Naredni dokaz je zahtjev OT Bijeljina za otvaranje istrage u predmetu Kta-596/09 od 14.05.2015. godine u kome sam tužilaštvo upoznao sa novim dokazom o kome nije bilo ni pomena u dokumentaciji prilikom prve istrage. I kao prilog tog zahtjeva je zapisnik o predaji predmeta na kome temeljim taj zahtjev, fotografije predmeta i naredba Osnovnog suda u Bijeljini od 02.09.2009. godine gdje se vidi pod stavkom 4. da nije evidentirano oštećenje ili uništenje predmeta. Posebno je važno da je navedeno krivično djelo teška tjelesna povreda a nema ni pomena o sprečavanju dokazivanja, davanju lažnog iskaza niti krijumčarenju, o čemu sam ja predhodnih godina podnosio krivične prijave. I posljednji dokument je odgovor sudske policije br. Su/S|)-232/15 od 28.04.2015. godine a koji sam dobio nekoliko dana kasnije. U tom odgovoru sudska policija tvrdi da oni nisu odgovorni za oštećenje stvari te da je potrebno obratili se Policijskoj stanici i OT Bijeljina, te ove dokaze dostavljam u 2 primjerka za sud i suprotnu stranu.
Sud će o ovim dokaziina naknadno odlučiti pored dokaza koje je tužilac predložio na ročištu od 29.04.2015. godine i od 16.03.2015. godine. Nakon toga sud donosi
Tužilac ukazuje sudu da postoje neregularnosti vezano za odgovor tužene u kome se ista poziva na odgovor iz druge parnice. U tom takozvanom odgovoru nije navedena nijedna činjenica te je nepoznato šta je to što konkretno tvrdi tužena. S obzirom na predložene spise ja mogu samo pretpostaviti da tužena tvrdi kao i fizičko lice Debeljević Milorad da sam sve izmislio. S toga predlažem sudu da prije okončanja dokaznog postupka uputi dopis tuženoj da pismeno iznese činjenice koje ona smatra da su bitne kako bi se ja mogao suporostaviti njihovim tvrdnjama za vrijeme dokaznog postupka. U suprotnom ako sud to ne učini podnijeću dodatni tužbeni zahtjcv za ulvrđcnje diskriminacije zbog povrcda prava na pravično sudenjc, načela ravnopravnosti iz Evropske komencije o Ijudskim pravima.
Nakon toga sud donosi:
Odbija sc prijcdlog tužioca da sud od tužcnc traži dopunu odgovoni na tužbu u vidu navodenja činjenica na kojc se tužena poziva jer sud smatra da je tužcna u odgovoru na tužbu navela da ostajc kod navoda iz odgovora na tužbu iz predmeta 39222 u kom predmetu je razdvojcn postupak. Osim toga tužena je tokom postupka dostavljala i drugc pdneske u kojima je prcdlagala određene dokaze u smislu uvida u prcdmete a kako to u istima i stoji.
Tužilac predlaže sudu da doncse rješcnje kojim se odbacuju svi ,.dokazi“ koje je sudu dostavljeno od strane OT Bijeljina a u stvari od osobe Stjepanović Danice.
OT Bijeljina nije stranka u postupku a nije to ni gosp. Stjepanović Danica i oni nemaju prava da ubacuju bilo kakve dokaze u spis. Ovdje se radi u stvari o pokusaju tužene Republike Srpske da podmetne potpuno nerelevante dokumente koje niko ne bi obrazlagao ni dokazivao njihovu vrijcdnost. Ukoliko sud ne donese rješenje o odbacivanju kompletnog materijala koji je dostavila osoba Stjepanović Danica, ja ću u toku dokaznog postupka pročitati od prve do zadnje riječi svaki dokument koji je dostavljen i dokazivati zašto nemaju veze sa ovim predmetom. A za sada samo ističem najvažnije.
Odluka Ustavnog suda nema veze ni sa lažnom prijavom protiv mene ni sa izdavanjem naredbe o zabrani pristupa niti ima bilo kakve veze sa mnom. Moje ime je na istoj navedeno greškom na šta ću ukazati sudu u jednom od narednih dokaza poteklog direktno od Ustavnog suda. U toj odluci radi se o pravima gosp. Budimke Bollin Bajo te se zaključuje da nisu povređeni pravo na život i pravo na nediskriminaciju iste osobe. Dakle, pomenuta Odluka nema nikakvih dodirnih tačaka sa ovom parnicom.
O naprijed navedenom prijedlogu tužioca sud će odlučiti u daljem toku postupka.
Tužilac dalje izjavljuje: Podsjećam sud na obavezu iz Zakona o krivičnom postupku, da je svako službeno lice dužno prijaviti izvršenje krivičnog djela vezano za Odluku specijalnog tužilaštva već uvrštenu u dokaze br. KTA-ST-122/10 od 20.01.2011. godine u kome se navodi da se neće sprovoditi istraga protiv prijavljene gosp. Danice Stjepanović jer nisu dostavljeni dokazi da je izvršeno oštećenje dječijeg ruksaka. S obzirom da je sada sudu dostavljen taj dokaz ukazujem da je osoba Stjepanović Danica direktno zainteresovana da prikrije svoj kriminal te iz tog razloga i pokušala podmetnuti dokaze koje tražim da se odbace.
Tužilac nastavlja sa obrazlaganjem materijalnih dokaza čije je sud sprovođenje ranije usvojio a shodno zapisniku sa ročišta od 29.04.2015. godine na kom je određeno da će se nastaviti obrazlaganje dokaza na današnjem ročištu, te tužilac u tom smislu dalje izjavljuje odnosno obrazlaže sledeći materijalni dokaz:
Dokazi:
Novi dokaz je zahtjev za pristup informacijama predat u Osnovni sud u Bijeljini istog dana kada i predhodno obrazloženi dokaz u OT Bijeljina. Predao sam ih planski istog dana jer sam bio siguran da OT Bijeljina neće odgovorti a Osnovni sud hoće. U tom zahtjevu tražim dozvolu za fotografisanje dva materijalna dokaza inače vlasništvo gospođe Bollin koju sam zastupao u parnici 043324 12 P ovog suda. Istakao sam da je to potrebno za dokazivanje odgovornosti tužene Republike Srpske no, tužena RS je opstruisala taj postupak odnosno ovaj zahtjev a u narednim dokumentima objasniću kako.
Novi dokaz je dopis Osnovnog suda u Bijeljini, koji je poslat meni i OT Bijeljina kojim se traži njihovo izjašnjenje o predhodnom zahijevu. Postupajući sudija je postupio izuzetno profesionalno, vidljivo je da je izvršio uvid u kompletan spis i tražio da se razmotri mogućnost vraćanja navedenih predmeta iz depozita, s obzirom da sam ja ranije podnosio takav zahtjev. Na taj zahtjev OT Bijeljina nije odgovarala 5 godina a predmete sam dobio tek po isteku tih 5 gođina kada je prema Zakonu nastupila zastara za krivično djelo oštećenja tude stvari. No za ostala prateća krivična djela koja su izvršavana nije nastupila.
Naredni dokaz je dokument OT Bijeljina, br. IT-2/14 od 28.01.2014. godine nastao samo zato što su dobili dopis od Osnovnog suda a ne zbog toga što su bili dužni da odgovore na moj zahtjev. U tom odgovoru se navodi ,,U vezi vašeg zahtjeva za pristup informacijama od 15.01.2014. godine obavještavamo vas da nismo u mogućnosti da vam udovoljimo obzirom da je kompletan spis vezano za smrt Ivone Bajo ustupljen Ustavnom sudu BiH a po zahtjevu za Apelaciju". Skrećem pažnju sudu da je ovo smišljeno lažan prikaz događaja jer je spis vraćen iz Ustavnog suda 8 mjeseci ranije a osim toga u predhodnim godinama dok je spis sigurno bio u OT Bijeljina nikada mi nisu dozvoljavali uvid i kopiranje dokumentacije nego je pristup bio zabranjen. Osim toga uopšte nisam tražio uvid u spis nego fotografisanje materijalnih dokaza koji nisu bili u ustavnom sudu nego smješteni u depo ili depozit Osnovnog suda u Bijeljini.
Cilj je bio da se spriječi unošenje dokaza o kriminalu Republike Srpske vezano za uništenje privatnog vlasništva gospođe Bollin. U ovom trenutku za ovaj sud je bitno samo da utvrdi činjenicu da mi je 5 godina uskraćivan pristup dokumentaciji i vraćanje izuzetih predmeta te da su tom prilikom kršena moja prava. Sud nije u obavezi da utvrđuje zašto su to pojedine osobe činile ali sam priložio dovoljno dokaza iz kojih se vidi da su pojedini državni službenici smišljeno prikrili materijalni dokaz kako bi ubistvo 8-godišnje djevojčice Ivone Bajo predstavili kao nesrećan slučaj, za šta je odgovorana prije svega Okružni tužilac Danica Stjepanović, koja sada pokušava ubaciti nerelevantne dokumente u spis kako bi izbjegla zasluženu kaznu. Takođe sam dostavio dokaze iz kojih je vidljivo da je OT Bijeljina prikrila krijumčarenje preko Bobar grupe a danas je opšte poznato da je tužena RS preko Bobar Banke čiji je suvlasnik pređhodnih godina opljačkala stotine miliona maraka a za šta su logističku podršku pružili svi njeni organi, počev prije svega od OT Bijeljina, preko Sudske policije i na kraju Osnovnog i Okružnog suda u Bijeljini.
Novi dokaz je dopis OT Bijeljina IT-2/14 od 19.02.2014. godine u kome odgovaraju na moje pitanje o kojoj se apelaciji radi u vezi koje je Ustavnom sudu dostavljen spis KTA-596/09. To je bila moju "zamka" za OT Bijeljina jer sam znao kakvu prevaru pokušavaju da izvrše pa sam istovremeno poslao zahtjev i Ustavnom sudu BiH za koji oni nisu znali.
U svom odgovoru OT Bijeljina, kaže da se radi o apelaciji AP-862/10 te ponavljaju da spis do danas nije vraćen Okružnom tužilaštvu u Bijeljini. U narednim dokumentima ponudiću dokaze da je Ustavni sud vratio spis 8 mjeseci ranije a OT Bijeljina navodno cijelo to vrijeme nema pojma gdje im se spis nalazi, što govori u najmanju ruku o njihovoj stručnosti, sposobnosti ili nesposobnosti a ja tvrdim da se radi o smišljenom kriminalu jer nisu samo tada sprečavali pristup spisu nego cijelih predhodnih pet godina.
Novi dokaz je moj zahtjev Ustavnom sudu poslat u isto vrijeme kad sam predao predhodni u OT Bijeljina. Nemam datum prijema s obzirom da je poslat poštom. Tim zahtjevom tražim od Ustavnog suda da odgovori da li je vratio spis u OT Bijeljina pošto je isti bio na glavnoj raspravi u predmetu ovog suda 039221 gdje sam bio lično prisutan. Takođe sam uputio pitanje „očekujem od Ustavnog suda da me obavjesti da li trenutno postoji neka Apelacija vezano za predmet KTA-596/09. ako postoji ko je podnosilac i pod kojim se brojem vodi jer bih ja kao punomoćnik gospode Bollin morao o tome da budem obavješten a nisam. Odnosno da li se spis KTA-596/09 uopšte nalazi u posjedu ustavnog suda BiH ili je to još jedna obmana OT Bijeljina”.
Skrećem pažnju sudu da su ovakve manipulacije OT Bijeljina koje su vršene godinama i bile moguće zato što mi je spriječen kontakt i direktan razgovor sa nadležnima u kome bih im ja ukazao na njihove "greške" poput ove gdje navodno misle da im je spis u Ustavnom sudu. OT Bijeljina se 5 godina ovakvim ponašanjem ismijava nad prolivenom krvlju ubijene djevojčice. Nikada ne odgovarajući na jasno postavljena pitanja nego o sasvim drugim temama. Takav odnos pokazuju i prema Osnovnom sudu u Bijeljini te su umjesto zabilješke koja im je tražena poslali sve drugo osim te zabilješke. Skrećem pažnju sudu da je ta zabilješka priložena uz drugi dostavljeni materijal OT Bijeljina vezano za moje krivične prijave protiv Blagiše Sofrenića i AD Univerzal. Uočio sam je prilikom jednog od uvida te sugerišem sudu da provjeri a trebalo bi da nosi datum 04.01.2010. godine.
Naredni dokaz je moje obraćanje kabinetu predsjednice Ustavnog suda s obzirom da je proteklo dvostruko više od predvidenih 15 dana za odgovor. U tom obavještenju pojašnjavam zašto je bitno da dobijem tražene podatke. Bilo bi jedino ispravno da se ovaj kao i svi drugi dokazi kompletni pročitaju da bi sud mogao sagledati sve činjenice i nadam se da će sud to i učiniti a ja da bih uštedio vrijeme, samo ću istaći da sam upozorio Ustavni sud o prikrivanju kriminala milionskih razmjera, da je posle mojih dojava Interpolu u Bobar Banci pronađeno preko 4 miliona transakcija narko mafije, te da je jasno da je ubistvo 8-godišnje djevojčice prikriveno da bi se zataškao šverc kokaina u koji su umješani režimski tajkuni. Na kraju sam iznio stav da očekujem kako će predsjednica provjerili da li se spis KTA-596/09 nalazi u posjedu Ustavnog suda BiH, te da će me obavjestiti o tome, kao i da će te uraditi sve što je potrebno da se ovaj gnusni zločin razotkrije i krivci dobiju zaslužene kazne.
Moram reći da sam u predhodnom periodu nailazio na opstrukcije pojedinih državnih službenika koje su dovele do toga da te radnje okarakterišem kao krivična djela i kompletne institucije i državu Republiku Srpsku, Federaciju BiH, BiH u cjelini i kompletnu sudsku vlast, Vladu RS, Skupštinu RS, kao zločinačke organizacije ali je bilo i korektnih i profesionalnih postupanja za koje znam a zbog tajnosti istrage bilo je i oni za koje nemam dokaze. Nemam dakle pismene dokaze da je Ustavni sud preduzeo neke radnje niti neki drugi organ ali sam usmeno dobio podatke da je kriminal u Bobar grupi, ođnosno Bobar banci razotkriven krajem prošle godine upravo zaslugom nekih državnih organa, odnosno profesionalnih službenika koji su u predhodnom periodu dobijali dokazni materijal od mene.
Novi dokaz: Radi se o odgovoru Ustavnog suda BiH poslije mog predhodnog dopisa predsjednici. U pitanju je dokument P-124/14 od 12.03.2014. godine koji ću s obzirom da je kratak pročitati u cjelosti a važno je da dokažem sudu da ja nemam nikakve veze sa odlukom Ustavnog suda koju OT Bijeljina a posebno gospođa Stjepanović Danica pokušava podmetnuti kao dokaz i u ovaj predmet a što su već činili i u nekim drugim postupcima. Slijedi odgovor ustavnog suda "Povodom vašeg dopisa od 10.02.2014. godine upućenog Ustavnom sudu BiH, obavještavamo Vas da je podnesena apelacija vezana za predmet OT Bijeljina br. KTA-596/09. Ova apalacija je registrovana pod brojem AP-862/10 a podnosilac je Budimka Bajo Bollin. U ovom predmetu apelantica nema pravnog zastupnika. Spis KTA- 596/09 koji se nalazio kod Ustavnog suda BiH je otpremljen Osnovnom sudu u Bijeljini 17.04.2013. godine".
Ponovo skrećem pažnju sudu na moju ranije izrečenu tvrdnju da odluka Ustavnog suda BiH koju OT Bijeljina iako nije stranka u postupku pokušava nezakonito ubaciti u spis, nema nikakve veze sa mnom, niti Odluke Ustavnog suda imaju veze sa mojim tužbenim zahtjevom a ako bude bilo potrebno ja ću pročitati sve te dokumente i detaljno dokazati svoje tvrdnje, sve to ukoliko sud ne donese rješenje o odbacivanju pomenutog materijala. Ja nemam ništa protiv da bilo ko od strane tužene dođe i na glavnoj raspravi izvodi dokaze kakve god želi uključujući i pomenute dokumente ali je suprotno zakonom da lica koja nisu stranka u postupku dostavljaju "neke dokaze" u spis, da niko na glavnoj raspravi u dokaznom postupku kada je to zakonom predvideno ne obrazlaže vrijednost tog materijala nego to čini sud u svojim presudama, nastupajući kao advokat tužene RS samo prepisujući sadržaj dokumenata ne dovodeći uopšte vezu sa temom tužbe. Time sud smišljeno krši zakon o parničnom postupku čl. 2. i izlazi iz tužbenog zahtjeva za šta sam već obrazlagao neke dokaze iz drugih parnica a postoje spisi koji su uvršteni u ovaj predmet na šta su naknadno skrenuti pažnju.
Dodao bi samo da ovih predhodnih nekoliko dokaza pokazuju kako OT Bijeljina čiji su tužioci obavezni na rad 4 sata svaki dan sa strankama to izbjegavaju kako bi mogli manipulisati sa dokazima i dokumentacijom i prikrivati organizovani kriminal težak više od milijardu evra a u čemu je saučesnik Vlada RS, od čega ističem samo najveće afere AD Birač i Bobar grupa, odnosno Balkan Investment Banka i Bobar Banka, preko kojih je što je opšte poznato opljačkano ukupno preko milijardu evra ali se još uvjek ,,ne zna“ ko su krivci, jer nijedno tužilaštvo u cijeloj Bosni i Herccgovini ne istražuje i ne procesiuira nedodirljive (politačare, tajkune, ministre, sudije i tužioce). Ukoliko se neki tužilac ili sudija usudi raditi po Zakonu protiv njega se iznose lažne optužbe, satanizuje se i suspenduje se sa posla.
Primjer za to je tužiteljica Dijana Milić koju je servis političko tajkunske mafije VSTV ekspresno suspendovalo sa posla kada se spremala podići optužnicu upravo protiv nedodirljivih. U narednom periodu pomenuta tužiteljica je preminula pod sumnjivim okolnostima a ispostavilo se da su optužbe protiv nje bile lažne. Ovo ističem kao argument šta se dešava sa osobama koje su poput mene lažno optužene i satanizovane. Ja nemam namjeru tvrditi kako je duševna bol koja je pravni osnov tužbe zasnovana na mom psihičkom poremećaju, što sudovi pogrešno pokušavaju da ubace kao jedini argument. Prema Ustavu RS građani imaju pravo na novčanu nadoknadu, izvinjenje i druge vrste satisfakcija za štetu koja im se učini zbog pogrešnog i nezakonitog rada državnih organa, zbog nemara i nepažnje. Ne radi se dakle samo o posljedicama kao što je psihički poremećaj a takođe u ZOO građani imaju pravo na nadoknadu štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, prava ličnosti i (za neke druge vrste ali nisu bitni za ovaj postupak).
Dakle, ni ovdje se ne pominje da je preduslov za ostvarivanje prava na nadoknadu za nematerijalnu štetu zbog duševnog bola bilo kakav psihički poremećuj. Ovo ističem zbog toga što nisam priložio niti tražio vještačenja kojim bih ja, sam sebe prestavio kao psihički poremećenu osobu a za šta su navodno uzrok nezakonite radnje tužene RS. Pomenuta vještačenja nisu ni obavezna zakonom. Iz toga upravo i pravim poređenje sa predhodno navedenim primjerom tužiteljce Milić, koja je objektivno imala mnogo veći uticaj i status od mene ali očito mnogo manje psihičke snage i hrabrosti da se suprostavi političkoj mafiji u Bosni i Hercegovini.
Naredni dokaz je moj zahtjev za pristup informacijama OT Bijeljina od 20.06.2014. godine u kome tražim objašnjenje za nestanak spisa o kome je bilo riječi u predhodnim dokazima, te na još neke druge važne argumente a zbog važnosti ću pročitati samo postavljena pitanja:
Tužilac predlaže sudu da doncse rješcnje kojim se odbacuju svi ,.dokazi“ koje je sudu dostavljeno od strane OT Bijeljina a u stvari od osobe Stjepanović Danice.
OT Bijeljina nije stranka u postupku a nije to ni gosp. Stjepanović Danica i oni nemaju prava da ubacuju bilo kakve dokaze u spis. Ovdje se radi u stvari o pokusaju tužene Republike Srpske da podmetne potpuno nerelevante dokumente koje niko ne bi obrazlagao ni dokazivao njihovu vrijcdnost. Ukoliko sud ne donese rješenje o odbacivanju kompletnog materijala koji je dostavila osoba Stjepanović Danica, ja ću u toku dokaznog postupka pročitati od prve do zadnje riječi svaki dokument koji je dostavljen i dokazivati zašto nemaju veze sa ovim predmetom. A za sada samo ističem najvažnije.
Odluka Ustavnog suda nema veze ni sa lažnom prijavom protiv mene ni sa izdavanjem naredbe o zabrani pristupa niti ima bilo kakve veze sa mnom. Moje ime je na istoj navedeno greškom na šta ću ukazati sudu u jednom od narednih dokaza poteklog direktno od Ustavnog suda. U toj odluci radi se o pravima gosp. Budimke Bollin Bajo te se zaključuje da nisu povređeni pravo na život i pravo na nediskriminaciju iste osobe. Dakle, pomenuta Odluka nema nikakvih dodirnih tačaka sa ovom parnicom.
O naprijed navedenom prijedlogu tužioca sud će odlučiti u daljem toku postupka.
Tužilac dalje izjavljuje: Podsjećam sud na obavezu iz Zakona o krivičnom postupku, da je svako službeno lice dužno prijaviti izvršenje krivičnog djela vezano za Odluku specijalnog tužilaštva već uvrštenu u dokaze br. KTA-ST-122/10 od 20.01.2011. godine u kome se navodi da se neće sprovoditi istraga protiv prijavljene gosp. Danice Stjepanović jer nisu dostavljeni dokazi da je izvršeno oštećenje dječijeg ruksaka. S obzirom da je sada sudu dostavljen taj dokaz ukazujem da je osoba Stjepanović Danica direktno zainteresovana da prikrije svoj kriminal te iz tog razloga i pokušala podmetnuti dokaze koje tražim da se odbace.
Tužilac nastavlja sa obrazlaganjem materijalnih dokaza čije je sud sprovođenje ranije usvojio a shodno zapisniku sa ročišta od 29.04.2015. godine na kom je određeno da će se nastaviti obrazlaganje dokaza na današnjem ročištu, te tužilac u tom smislu dalje izjavljuje odnosno obrazlaže sledeći materijalni dokaz:
Dokazi:
Novi dokaz je zahtjev za pristup informacijama predat u Osnovni sud u Bijeljini istog dana kada i predhodno obrazloženi dokaz u OT Bijeljina. Predao sam ih planski istog dana jer sam bio siguran da OT Bijeljina neće odgovorti a Osnovni sud hoće. U tom zahtjevu tražim dozvolu za fotografisanje dva materijalna dokaza inače vlasništvo gospođe Bollin koju sam zastupao u parnici 043324 12 P ovog suda. Istakao sam da je to potrebno za dokazivanje odgovornosti tužene Republike Srpske no, tužena RS je opstruisala taj postupak odnosno ovaj zahtjev a u narednim dokumentima objasniću kako.
Novi dokaz je dopis Osnovnog suda u Bijeljini, koji je poslat meni i OT Bijeljina kojim se traži njihovo izjašnjenje o predhodnom zahijevu. Postupajući sudija je postupio izuzetno profesionalno, vidljivo je da je izvršio uvid u kompletan spis i tražio da se razmotri mogućnost vraćanja navedenih predmeta iz depozita, s obzirom da sam ja ranije podnosio takav zahtjev. Na taj zahtjev OT Bijeljina nije odgovarala 5 godina a predmete sam dobio tek po isteku tih 5 gođina kada je prema Zakonu nastupila zastara za krivično djelo oštećenja tude stvari. No za ostala prateća krivična djela koja su izvršavana nije nastupila.
Naredni dokaz je dokument OT Bijeljina, br. IT-2/14 od 28.01.2014. godine nastao samo zato što su dobili dopis od Osnovnog suda a ne zbog toga što su bili dužni da odgovore na moj zahtjev. U tom odgovoru se navodi ,,U vezi vašeg zahtjeva za pristup informacijama od 15.01.2014. godine obavještavamo vas da nismo u mogućnosti da vam udovoljimo obzirom da je kompletan spis vezano za smrt Ivone Bajo ustupljen Ustavnom sudu BiH a po zahtjevu za Apelaciju". Skrećem pažnju sudu da je ovo smišljeno lažan prikaz događaja jer je spis vraćen iz Ustavnog suda 8 mjeseci ranije a osim toga u predhodnim godinama dok je spis sigurno bio u OT Bijeljina nikada mi nisu dozvoljavali uvid i kopiranje dokumentacije nego je pristup bio zabranjen. Osim toga uopšte nisam tražio uvid u spis nego fotografisanje materijalnih dokaza koji nisu bili u ustavnom sudu nego smješteni u depo ili depozit Osnovnog suda u Bijeljini.
Cilj je bio da se spriječi unošenje dokaza o kriminalu Republike Srpske vezano za uništenje privatnog vlasništva gospođe Bollin. U ovom trenutku za ovaj sud je bitno samo da utvrdi činjenicu da mi je 5 godina uskraćivan pristup dokumentaciji i vraćanje izuzetih predmeta te da su tom prilikom kršena moja prava. Sud nije u obavezi da utvrđuje zašto su to pojedine osobe činile ali sam priložio dovoljno dokaza iz kojih se vidi da su pojedini državni službenici smišljeno prikrili materijalni dokaz kako bi ubistvo 8-godišnje djevojčice Ivone Bajo predstavili kao nesrećan slučaj, za šta je odgovorana prije svega Okružni tužilac Danica Stjepanović, koja sada pokušava ubaciti nerelevantne dokumente u spis kako bi izbjegla zasluženu kaznu. Takođe sam dostavio dokaze iz kojih je vidljivo da je OT Bijeljina prikrila krijumčarenje preko Bobar grupe a danas je opšte poznato da je tužena RS preko Bobar Banke čiji je suvlasnik pređhodnih godina opljačkala stotine miliona maraka a za šta su logističku podršku pružili svi njeni organi, počev prije svega od OT Bijeljina, preko Sudske policije i na kraju Osnovnog i Okružnog suda u Bijeljini.
Novi dokaz je dopis OT Bijeljina IT-2/14 od 19.02.2014. godine u kome odgovaraju na moje pitanje o kojoj se apelaciji radi u vezi koje je Ustavnom sudu dostavljen spis KTA-596/09. To je bila moju "zamka" za OT Bijeljina jer sam znao kakvu prevaru pokušavaju da izvrše pa sam istovremeno poslao zahtjev i Ustavnom sudu BiH za koji oni nisu znali.
U svom odgovoru OT Bijeljina, kaže da se radi o apelaciji AP-862/10 te ponavljaju da spis do danas nije vraćen Okružnom tužilaštvu u Bijeljini. U narednim dokumentima ponudiću dokaze da je Ustavni sud vratio spis 8 mjeseci ranije a OT Bijeljina navodno cijelo to vrijeme nema pojma gdje im se spis nalazi, što govori u najmanju ruku o njihovoj stručnosti, sposobnosti ili nesposobnosti a ja tvrdim da se radi o smišljenom kriminalu jer nisu samo tada sprečavali pristup spisu nego cijelih predhodnih pet godina.
Novi dokaz je moj zahtjev Ustavnom sudu poslat u isto vrijeme kad sam predao predhodni u OT Bijeljina. Nemam datum prijema s obzirom da je poslat poštom. Tim zahtjevom tražim od Ustavnog suda da odgovori da li je vratio spis u OT Bijeljina pošto je isti bio na glavnoj raspravi u predmetu ovog suda 039221 gdje sam bio lično prisutan. Takođe sam uputio pitanje „očekujem od Ustavnog suda da me obavjesti da li trenutno postoji neka Apelacija vezano za predmet KTA-596/09. ako postoji ko je podnosilac i pod kojim se brojem vodi jer bih ja kao punomoćnik gospode Bollin morao o tome da budem obavješten a nisam. Odnosno da li se spis KTA-596/09 uopšte nalazi u posjedu ustavnog suda BiH ili je to još jedna obmana OT Bijeljina”.
Skrećem pažnju sudu da su ovakve manipulacije OT Bijeljina koje su vršene godinama i bile moguće zato što mi je spriječen kontakt i direktan razgovor sa nadležnima u kome bih im ja ukazao na njihove "greške" poput ove gdje navodno misle da im je spis u Ustavnom sudu. OT Bijeljina se 5 godina ovakvim ponašanjem ismijava nad prolivenom krvlju ubijene djevojčice. Nikada ne odgovarajući na jasno postavljena pitanja nego o sasvim drugim temama. Takav odnos pokazuju i prema Osnovnom sudu u Bijeljini te su umjesto zabilješke koja im je tražena poslali sve drugo osim te zabilješke. Skrećem pažnju sudu da je ta zabilješka priložena uz drugi dostavljeni materijal OT Bijeljina vezano za moje krivične prijave protiv Blagiše Sofrenića i AD Univerzal. Uočio sam je prilikom jednog od uvida te sugerišem sudu da provjeri a trebalo bi da nosi datum 04.01.2010. godine.
Naredni dokaz je moje obraćanje kabinetu predsjednice Ustavnog suda s obzirom da je proteklo dvostruko više od predvidenih 15 dana za odgovor. U tom obavještenju pojašnjavam zašto je bitno da dobijem tražene podatke. Bilo bi jedino ispravno da se ovaj kao i svi drugi dokazi kompletni pročitaju da bi sud mogao sagledati sve činjenice i nadam se da će sud to i učiniti a ja da bih uštedio vrijeme, samo ću istaći da sam upozorio Ustavni sud o prikrivanju kriminala milionskih razmjera, da je posle mojih dojava Interpolu u Bobar Banci pronađeno preko 4 miliona transakcija narko mafije, te da je jasno da je ubistvo 8-godišnje djevojčice prikriveno da bi se zataškao šverc kokaina u koji su umješani režimski tajkuni. Na kraju sam iznio stav da očekujem kako će predsjednica provjerili da li se spis KTA-596/09 nalazi u posjedu Ustavnog suda BiH, te da će me obavjestiti o tome, kao i da će te uraditi sve što je potrebno da se ovaj gnusni zločin razotkrije i krivci dobiju zaslužene kazne.
Moram reći da sam u predhodnom periodu nailazio na opstrukcije pojedinih državnih službenika koje su dovele do toga da te radnje okarakterišem kao krivična djela i kompletne institucije i državu Republiku Srpsku, Federaciju BiH, BiH u cjelini i kompletnu sudsku vlast, Vladu RS, Skupštinu RS, kao zločinačke organizacije ali je bilo i korektnih i profesionalnih postupanja za koje znam a zbog tajnosti istrage bilo je i oni za koje nemam dokaze. Nemam dakle pismene dokaze da je Ustavni sud preduzeo neke radnje niti neki drugi organ ali sam usmeno dobio podatke da je kriminal u Bobar grupi, ođnosno Bobar banci razotkriven krajem prošle godine upravo zaslugom nekih državnih organa, odnosno profesionalnih službenika koji su u predhodnom periodu dobijali dokazni materijal od mene.
Novi dokaz: Radi se o odgovoru Ustavnog suda BiH poslije mog predhodnog dopisa predsjednici. U pitanju je dokument P-124/14 od 12.03.2014. godine koji ću s obzirom da je kratak pročitati u cjelosti a važno je da dokažem sudu da ja nemam nikakve veze sa odlukom Ustavnog suda koju OT Bijeljina a posebno gospođa Stjepanović Danica pokušava podmetnuti kao dokaz i u ovaj predmet a što su već činili i u nekim drugim postupcima. Slijedi odgovor ustavnog suda "Povodom vašeg dopisa od 10.02.2014. godine upućenog Ustavnom sudu BiH, obavještavamo Vas da je podnesena apelacija vezana za predmet OT Bijeljina br. KTA-596/09. Ova apalacija je registrovana pod brojem AP-862/10 a podnosilac je Budimka Bajo Bollin. U ovom predmetu apelantica nema pravnog zastupnika. Spis KTA- 596/09 koji se nalazio kod Ustavnog suda BiH je otpremljen Osnovnom sudu u Bijeljini 17.04.2013. godine".
Ponovo skrećem pažnju sudu na moju ranije izrečenu tvrdnju da odluka Ustavnog suda BiH koju OT Bijeljina iako nije stranka u postupku pokušava nezakonito ubaciti u spis, nema nikakve veze sa mnom, niti Odluke Ustavnog suda imaju veze sa mojim tužbenim zahtjevom a ako bude bilo potrebno ja ću pročitati sve te dokumente i detaljno dokazati svoje tvrdnje, sve to ukoliko sud ne donese rješenje o odbacivanju pomenutog materijala. Ja nemam ništa protiv da bilo ko od strane tužene dođe i na glavnoj raspravi izvodi dokaze kakve god želi uključujući i pomenute dokumente ali je suprotno zakonom da lica koja nisu stranka u postupku dostavljaju "neke dokaze" u spis, da niko na glavnoj raspravi u dokaznom postupku kada je to zakonom predvideno ne obrazlaže vrijednost tog materijala nego to čini sud u svojim presudama, nastupajući kao advokat tužene RS samo prepisujući sadržaj dokumenata ne dovodeći uopšte vezu sa temom tužbe. Time sud smišljeno krši zakon o parničnom postupku čl. 2. i izlazi iz tužbenog zahtjeva za šta sam već obrazlagao neke dokaze iz drugih parnica a postoje spisi koji su uvršteni u ovaj predmet na šta su naknadno skrenuti pažnju.
Dodao bi samo da ovih predhodnih nekoliko dokaza pokazuju kako OT Bijeljina čiji su tužioci obavezni na rad 4 sata svaki dan sa strankama to izbjegavaju kako bi mogli manipulisati sa dokazima i dokumentacijom i prikrivati organizovani kriminal težak više od milijardu evra a u čemu je saučesnik Vlada RS, od čega ističem samo najveće afere AD Birač i Bobar grupa, odnosno Balkan Investment Banka i Bobar Banka, preko kojih je što je opšte poznato opljačkano ukupno preko milijardu evra ali se još uvjek ,,ne zna“ ko su krivci, jer nijedno tužilaštvo u cijeloj Bosni i Herccgovini ne istražuje i ne procesiuira nedodirljive (politačare, tajkune, ministre, sudije i tužioce). Ukoliko se neki tužilac ili sudija usudi raditi po Zakonu protiv njega se iznose lažne optužbe, satanizuje se i suspenduje se sa posla.
Primjer za to je tužiteljica Dijana Milić koju je servis političko tajkunske mafije VSTV ekspresno suspendovalo sa posla kada se spremala podići optužnicu upravo protiv nedodirljivih. U narednom periodu pomenuta tužiteljica je preminula pod sumnjivim okolnostima a ispostavilo se da su optužbe protiv nje bile lažne. Ovo ističem kao argument šta se dešava sa osobama koje su poput mene lažno optužene i satanizovane. Ja nemam namjeru tvrditi kako je duševna bol koja je pravni osnov tužbe zasnovana na mom psihičkom poremećaju, što sudovi pogrešno pokušavaju da ubace kao jedini argument. Prema Ustavu RS građani imaju pravo na novčanu nadoknadu, izvinjenje i druge vrste satisfakcija za štetu koja im se učini zbog pogrešnog i nezakonitog rada državnih organa, zbog nemara i nepažnje. Ne radi se dakle samo o posljedicama kao što je psihički poremećaj a takođe u ZOO građani imaju pravo na nadoknadu štete za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda i časti, prava ličnosti i (za neke druge vrste ali nisu bitni za ovaj postupak).
Dakle, ni ovdje se ne pominje da je preduslov za ostvarivanje prava na nadoknadu za nematerijalnu štetu zbog duševnog bola bilo kakav psihički poremećuj. Ovo ističem zbog toga što nisam priložio niti tražio vještačenja kojim bih ja, sam sebe prestavio kao psihički poremećenu osobu a za šta su navodno uzrok nezakonite radnje tužene RS. Pomenuta vještačenja nisu ni obavezna zakonom. Iz toga upravo i pravim poređenje sa predhodno navedenim primjerom tužiteljce Milić, koja je objektivno imala mnogo veći uticaj i status od mene ali očito mnogo manje psihičke snage i hrabrosti da se suprostavi političkoj mafiji u Bosni i Hercegovini.
Naredni dokaz je moj zahtjev za pristup informacijama OT Bijeljina od 20.06.2014. godine u kome tražim objašnjenje za nestanak spisa o kome je bilo riječi u predhodnim dokazima, te na još neke druge važne argumente a zbog važnosti ću pročitati samo postavljena pitanja:
„1. Gdje se trenutno zaista nalazi spis KTA-596/09
2. Gdje se nalazi krivična prijava od 24.06.2010. godine protiv Blagiše Sofrenića i pod kojim je brojem
3. Gdje se nalazi krivična prijava od 02.12.2010. godine protiv AD Univerzal i pod kojim je brojem
4. Ko je presjekao kaiš torbe Ivone Bajo (spis KTA-596/09), čime je presječen, gdje je nestao dio, ko je uklonio taj dokaz sa lica mjesta i ko je veći dio ostatka kaiša oprao jakim hemjskim sredstvom
5. Od čega potiču i kako su nastali tragovi krvi koji se protežu 10 metara prije pada ,,na žicu“ Ivone Bajo
6. Da li je ijednim vještačenjem (i kojim) utvrdeno čime je probodena prsna kost Ivone Bajo, desna plućna arterija i desna dušnica
7. Da li je OT Bijeljina utvrdila šta je dovezeno u 3 paketa robe koja su dovezena i nestala preko noći na dan ubistva Ivone Bajo
8. ko je naredio 24-tvero satni nadzor nada mnom, posle lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti protiv mene 19.03.2010. godinc (KTA-246/10) i gdje se nalaze podaci koji su pripadici MUP-a sačinili tom zabilješkom.
Naredni dokaz je odgovor OT Bijeljina na prethodni zahtjev br. IT-24/14 od 26.06.2014. godine. I taj odgovor ću takode u cjelosti pročitati a unaprijed skrećem pažnju sudu na nastavak ignorantskog odnosa, diskriminacije, ponižavanja gradana, jer ne odgovaraju za ono za šta su pitani i nastavljaju sa prikrivanjem informacija:
"- Tužilački spis br. KT-596/09 se trenutno ne nalazi u Okružnom tužilaštvu u Bijeljini a iz dopisa Ustavnog suda BiH br. P- 124/14 od 12.03.2014. godine se vidi da je isti spis otpremljen Osnovnom sudu u Bijeljini dana 17.04.2013. godine". Moj komentar, na jasno pitanje koje sam pročitao gdje se nalazi spis, OT Bijeljina ne odgovora gdje se nalazi, nego da se ne nalazi kod njih, što znači da nemaju pojma gdje im se spis nalazi "
2. Gdje se nalazi krivična prijava od 24.06.2010. godine protiv Blagiše Sofrenića i pod kojim je brojem
3. Gdje se nalazi krivična prijava od 02.12.2010. godine protiv AD Univerzal i pod kojim je brojem
4. Ko je presjekao kaiš torbe Ivone Bajo (spis KTA-596/09), čime je presječen, gdje je nestao dio, ko je uklonio taj dokaz sa lica mjesta i ko je veći dio ostatka kaiša oprao jakim hemjskim sredstvom
5. Od čega potiču i kako su nastali tragovi krvi koji se protežu 10 metara prije pada ,,na žicu“ Ivone Bajo
6. Da li je ijednim vještačenjem (i kojim) utvrdeno čime je probodena prsna kost Ivone Bajo, desna plućna arterija i desna dušnica
7. Da li je OT Bijeljina utvrdila šta je dovezeno u 3 paketa robe koja su dovezena i nestala preko noći na dan ubistva Ivone Bajo
8. ko je naredio 24-tvero satni nadzor nada mnom, posle lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti protiv mene 19.03.2010. godinc (KTA-246/10) i gdje se nalaze podaci koji su pripadici MUP-a sačinili tom zabilješkom.
Naredni dokaz je odgovor OT Bijeljina na prethodni zahtjev br. IT-24/14 od 26.06.2014. godine. I taj odgovor ću takode u cjelosti pročitati a unaprijed skrećem pažnju sudu na nastavak ignorantskog odnosa, diskriminacije, ponižavanja gradana, jer ne odgovaraju za ono za šta su pitani i nastavljaju sa prikrivanjem informacija:
"- Tužilački spis br. KT-596/09 se trenutno ne nalazi u Okružnom tužilaštvu u Bijeljini a iz dopisa Ustavnog suda BiH br. P- 124/14 od 12.03.2014. godine se vidi da je isti spis otpremljen Osnovnom sudu u Bijeljini dana 17.04.2013. godine". Moj komentar, na jasno pitanje koje sam pročitao gdje se nalazi spis, OT Bijeljina ne odgovora gdje se nalazi, nego da se ne nalazi kod njih, što znači da nemaju pojma gdje im se spis nalazi "
- Prijave protive Blagiše Sofrenića i AD Univerzal Bijeljina su zavedene u predmetu pod brojem T-14 0 Kta 00106117 14 u vezi kojih je donijeta naredba o nesprovodenju istrage obzirom da se odnose na činjenice koje su bile predmet odlučivanja u spisu KTA-596/09"
Moj komentar je da nisam dobio odluku o nesprovodenju istrage što je obavezno zakonom. A u mojim krivičnim prijavama radi se o krivičnim đjelima sprečavanje dokazivanja i davanja lažnog iskaza, te sam ukazao da imam dokaze o krijumčarenju koje smišljeno nisam htio da dostavim nego sam tražio da te dokaze i krivičnu prijavu podnesem usmeno na zapisnik i dobijem odgovore na ranija postavljana pitanja. U spisu KTA-596/09 vršene su istražne radnje povodom krivične prijave MUP-a protiv NN lica za krivično djeio teška tjelesna povreda. Dakle ne radi se uopšte o istim činjenicama u tim krivičnim prijavama a najbitnije je istaći da podaci o oštećenju privatnog vlasništva i odgovornost bilo koga nije utvrđena ni u jednom dokumentu bilo kog organa RS, a čak i da jeste odnosno ako neko sada načini falsifikat i dostavi ovom suđu, povređivana su moja prava u predhodnih 5 godina kada sam na zakonom pripisani način pokušavao da dodem do podataka o tome i o nekim drugim informacijama. Nastavljam dalje sa citiranjem odgovora OT Bijeljina.
„Činjenice koje su utvrdene kao i istražne radnje koje su sprovedene u slučaju smrti Ivone Bajo detaljno su opisane u službenoj zabilješci postupajućeg tužioca koja je objavljena na veb stranici tužilaštva".
Moj komentar na ovo je da je OT Bijeljina u najmanju ruku trebala navesti broj i datum te zabilješke. Bili su obavezni porodici dostaviti tu zabilješku a da li će objavljivati na internetu ili ne to je njihovo pravo. U svom zahtjevu postavio sam jasna pitanja ko je presjekao kaiš, čime su nanesene unutrašnje povrede i od čega potiču tragovi krvi, deset metara prije pada a OT Bijeljina ne odgovora ni na jedno od tih pitanja, ne odgovora čak ni da se odgovori na ta pitanja mogu pronaći u toj zabilješci. nego samo da su činjenice koje su utvrdene i istražne radnje koje su sprovedene u toj zabilješci.
S obzirom da sam čitao tu zabilješku na internetu i imam njen kompletan tekst, ukazujem sudu da nema ni pomena niti o oštećenju torbe, niti o tome kako su nastale unutrašnje povrede a posebno ne ko je odgovoran. I četvrta tačka odgovora OT Bijeljina slijedi:
,,U vezi vaše posljednje tačke u vašem zahtjevu koji se odnosi na prijavu protiv vas zbog ugrožavanja sigurnosti upućujemo vas da se obratite sudu koji je nadležan za određivanje mjera nadzora kao i MUP-u koji je "sačinio" podatke s tim u vezi”.
Moj komentar na ovu tačku je prvo da OT Bijeljina stavljajući ,,sačinio" pod navode, aludira da posebneh istražnjih radnji nije ni bilo. Ja sam se obratio mnogo ranije Okružnom sudu u Bijeljini i dobio obavještenje odnosno odgovor da Okružni sud nije izdao naredbu za provodenje posebnih istražnih radnji. Od CJB Bijeljina sam dobio odgovor da je izvještaj MUP-a u dva navrata u razmaku od oko mjesec dana dostavljen OT Bijeljina. Odgovori koje pominjem su priloženi kao dokazi u ovaj spis. Prema ZKP-u podaci o posebnim istražnim radnjama se dostavljaju nadležnom tužiocu, tužilac je dužan da o tome obavjesti sudiju za predhodni postupak a sudija lice protiv kojeg jc radnja bila preduzeta. Lice protiv koga je radnja bila preduzeta ima pravo da traži prema ZKP-u ispitivanje zakonitosli naređenih radnji. Prema Ustavu RS čl. 23. gradani imaju pravo da traže i dobiju podatke, koji su državni organi prikupljali o njima. Prema či. 48. Ustava RS prava garantovana tim ustavom (a to znači i pravo iz tačke 23.) se ne mogu oduzeti niti ograničiti.
Tokom istražnih radnji posle lažne prijave za ugrožavanja sigurnosti odneseni su i računari iz moje kuće a na jednom od njih sam imao izuzetno važne podatke svoje lične i dokaze o teškim krivičnim djeliina. Prema Zakonu o krivičnom postupku otvaranje oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac a ne MUP ili Okružni sud. Iako sam više puta pismeno i usmeno tražio da se poštuje pravo iz čl. 23. ustava RS, nevezano za to što je tužena zakonom bila obavezna da mi te podatke dostavi posle okončanja istražnih radnji, nikada do današnjeg dana nisam dobio podatke ni o posebnim istražnim radnjama niti o tome šta je pronađeno ili nije pronađeno na hard disku računara na kome je osim dokaza o kriminalu bilo više stotina fajlova programskog koda, kojeg sam radio godinama.
U tužbama za utvrdenje diskriminacije u predhodnom periodu kao jednu od tačaka sam upravo isticao povredu prava iz člana 23. Ustava RS a sudovi se nijednom riječju nisu bavile tom tačkom niti povredom tog prava nego su stali u zaštitu OT Bijeljina, prepravljali smisao tužbenog zahtjeva i opravdavali retioaktivno izdavanje usmene naredbe o zabrani pristupa iako to nije bila tema tužbenih zahtjeva. Naime, ja sam jasno istakao da je prekršeno moje pravo garantovano članom 16. da odluku koja se odnosi na moja prava dobijem pismeno i na nju ima pravo žalbe a sudovi to smišljeno "nisu svatili" te su sinhrozinovano presuđivali da nisam diskriminisan time što je naredba izdata.
Ovo iskrivljavanje tužbenog zahtjeva iz termina da sam diskriminisan zbog neuručivanja pismene naredbe i uskraćivanja prava na žalbu u to da nisam diskriminisan time što je naredba izdata je dadatno ponižavanje ne samo mene nego svih građana RS koju sudovi smišljeno čine kako bi sprečili građane o pristupu informacijama i zadržali uspostavljeni nezakoniti sistem koji pojedinim nedodirljivim, obezbjeduje neometano pljačkanje državne imovine.
Naredni dokaz je odgovor Osnovnog suda u Bijeljini na moj zahtjev za pristup informacijama br. 080-0-Su-14-0000281 (-6) od 22.07.2014. godine. U svom zahtjevu sam ukazao na neka kršenja mojih prava u parničnom postupku s obzirom da nisam dobio objašnjenje suda po mojim žalbama na prvostepenu presudu a koje je predviđeno članom 215 ZPP-a. U svom odgovoru sud me obavještava da nisu registrovane zakonom predviđene radnje postupajućih sudija u 3 predmeta za koja sam tražio podatke i to: 034147, 039221 te 039976. Dva od ova tri predmeta su predložena od strane tužene da se izvrši uvid u ovoj parnici a treći se odnosi na moju tužbu protiv A.D. Univerzal.
Novi dokaz, Moj zahtjev za pristup informacijama poslat poštom u OT Doboj, tako da nemam datum prijema. U tom zahtjevu sam postavio jasno pitanje velikim slovima koje ću da citiram:
,,Da li su navedene osobe imale status privatnih oštećenih građana ili su postupali službeno?“
Pitanje sam postavio o ulozi osoba Kovačević Novaka, Stjepanović Danice, Debeljević Milorada, Gruhonjić Muhameda, Kerović Ranka i Prodanović Danke za koje sam u martu 2010. godine optužen da sam im ugrozio sigurnost. U parnicama koje sam pokrenuo protiv nekih od ovih osoba kao privatnih lica, što su mi ih kao takve opisali i policiski inspektori i predsjednik Okružnog suda da su me prijavili kao fizička lica u svojstvu građana te sam ih kao građane i tužio. Pojedine osobe su se samo formalno pozvale na član 30. Zakona o tužilaštvima ne dostavljajući nijedan dokaz da su postupali službeno a jedna od njih (g. Debeljević Milorad ) je tvrdio da sam sve izmislio. OT Doboj nije htio da odgovori na ovo jasno postavljeno pitanje kao ni jedan drugi organ od kojih sam tražio iste odgovore s obzirom da sam istakao da ću ukoliko su isti postupali službeno taj dokumeni koristiii kao dokaz u ovoj parnici što bi značilo da je tužena RS napravila plan da me lažno optuži i nanese štetu. U svom zahtjevu izneo sam više podataka iz dokumentacije državnih organa koji pokazuju da pomenute osobe nisu službeno postupale citiram:
"po okoneanju istrage kopirao sam u Okružnon; suduu više novodostupnih dokumenata na kojima je ime isključivo tužioa g. Šabić Murisa
U zabilješci CJB Bijeljina 10-02/3-230-8/10 koristi se izraz "na okolnosti obavljenog razgovora".
U zahtjevu CJB Bijeljina 10-02/3-1-236/10 za pretres stoji opis "obratili su se". Ispektori MUP-a Bojan Maksimović i Zoran Jovičević, te preminuli načelnik Teodorovic mi saopštavaju da su sve radnje izvršene po prijavi gradana a poslije upoznavanja sa spisom tada dostupnih dokumenata, 2010. Predsjednik okružnog suda i sekretar su mi omogućili uvid te takode obavjestili da su državni organi postupali po prijavi Debeljevića i Gruhonjića koji su se obratili policiji u svojstvu gradana.
Istražnje radnje po ovoj prijavi su okončane u OT Doboj 14.12.2012. godine u predmetu T15 0 KT 0002365 10 odlukom da se neće sprovoditi istraga jer je citiram: "iz prijave i priloga očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo“ a na strani 2 odluke se ponosioi prijave opisuju kao oštećeni.
Kada su u pitanju materijalni dokazi koje je tužitelj predložio na ročištu od 16.03.2015. godine te od 29.04.2015. godine sud nalazi da obzirom da se predmetno suđenje nalazi u fazi glavne rasprave te da se predloženi dokazi ne odnose na vremenski period koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom sud donosi:
Moj komentar je da nisam dobio odluku o nesprovodenju istrage što je obavezno zakonom. A u mojim krivičnim prijavama radi se o krivičnim đjelima sprečavanje dokazivanja i davanja lažnog iskaza, te sam ukazao da imam dokaze o krijumčarenju koje smišljeno nisam htio da dostavim nego sam tražio da te dokaze i krivičnu prijavu podnesem usmeno na zapisnik i dobijem odgovore na ranija postavljana pitanja. U spisu KTA-596/09 vršene su istražne radnje povodom krivične prijave MUP-a protiv NN lica za krivično djeio teška tjelesna povreda. Dakle ne radi se uopšte o istim činjenicama u tim krivičnim prijavama a najbitnije je istaći da podaci o oštećenju privatnog vlasništva i odgovornost bilo koga nije utvrđena ni u jednom dokumentu bilo kog organa RS, a čak i da jeste odnosno ako neko sada načini falsifikat i dostavi ovom suđu, povređivana su moja prava u predhodnih 5 godina kada sam na zakonom pripisani način pokušavao da dodem do podataka o tome i o nekim drugim informacijama. Nastavljam dalje sa citiranjem odgovora OT Bijeljina.
„Činjenice koje su utvrdene kao i istražne radnje koje su sprovedene u slučaju smrti Ivone Bajo detaljno su opisane u službenoj zabilješci postupajućeg tužioca koja je objavljena na veb stranici tužilaštva".
Moj komentar na ovo je da je OT Bijeljina u najmanju ruku trebala navesti broj i datum te zabilješke. Bili su obavezni porodici dostaviti tu zabilješku a da li će objavljivati na internetu ili ne to je njihovo pravo. U svom zahtjevu postavio sam jasna pitanja ko je presjekao kaiš, čime su nanesene unutrašnje povrede i od čega potiču tragovi krvi, deset metara prije pada a OT Bijeljina ne odgovora ni na jedno od tih pitanja, ne odgovora čak ni da se odgovori na ta pitanja mogu pronaći u toj zabilješci. nego samo da su činjenice koje su utvrdene i istražne radnje koje su sprovedene u toj zabilješci.
S obzirom da sam čitao tu zabilješku na internetu i imam njen kompletan tekst, ukazujem sudu da nema ni pomena niti o oštećenju torbe, niti o tome kako su nastale unutrašnje povrede a posebno ne ko je odgovoran. I četvrta tačka odgovora OT Bijeljina slijedi:
,,U vezi vaše posljednje tačke u vašem zahtjevu koji se odnosi na prijavu protiv vas zbog ugrožavanja sigurnosti upućujemo vas da se obratite sudu koji je nadležan za određivanje mjera nadzora kao i MUP-u koji je "sačinio" podatke s tim u vezi”.
Moj komentar na ovu tačku je prvo da OT Bijeljina stavljajući ,,sačinio" pod navode, aludira da posebneh istražnjih radnji nije ni bilo. Ja sam se obratio mnogo ranije Okružnom sudu u Bijeljini i dobio obavještenje odnosno odgovor da Okružni sud nije izdao naredbu za provodenje posebnih istražnih radnji. Od CJB Bijeljina sam dobio odgovor da je izvještaj MUP-a u dva navrata u razmaku od oko mjesec dana dostavljen OT Bijeljina. Odgovori koje pominjem su priloženi kao dokazi u ovaj spis. Prema ZKP-u podaci o posebnim istražnim radnjama se dostavljaju nadležnom tužiocu, tužilac je dužan da o tome obavjesti sudiju za predhodni postupak a sudija lice protiv kojeg jc radnja bila preduzeta. Lice protiv koga je radnja bila preduzeta ima pravo da traži prema ZKP-u ispitivanje zakonitosli naređenih radnji. Prema Ustavu RS čl. 23. gradani imaju pravo da traže i dobiju podatke, koji su državni organi prikupljali o njima. Prema či. 48. Ustava RS prava garantovana tim ustavom (a to znači i pravo iz tačke 23.) se ne mogu oduzeti niti ograničiti.
Tokom istražnih radnji posle lažne prijave za ugrožavanja sigurnosti odneseni su i računari iz moje kuće a na jednom od njih sam imao izuzetno važne podatke svoje lične i dokaze o teškim krivičnim djeliina. Prema Zakonu o krivičnom postupku otvaranje oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac a ne MUP ili Okružni sud. Iako sam više puta pismeno i usmeno tražio da se poštuje pravo iz čl. 23. ustava RS, nevezano za to što je tužena zakonom bila obavezna da mi te podatke dostavi posle okončanja istražnih radnji, nikada do današnjeg dana nisam dobio podatke ni o posebnim istražnim radnjama niti o tome šta je pronađeno ili nije pronađeno na hard disku računara na kome je osim dokaza o kriminalu bilo više stotina fajlova programskog koda, kojeg sam radio godinama.
U tužbama za utvrdenje diskriminacije u predhodnom periodu kao jednu od tačaka sam upravo isticao povredu prava iz člana 23. Ustava RS a sudovi se nijednom riječju nisu bavile tom tačkom niti povredom tog prava nego su stali u zaštitu OT Bijeljina, prepravljali smisao tužbenog zahtjeva i opravdavali retioaktivno izdavanje usmene naredbe o zabrani pristupa iako to nije bila tema tužbenih zahtjeva. Naime, ja sam jasno istakao da je prekršeno moje pravo garantovano članom 16. da odluku koja se odnosi na moja prava dobijem pismeno i na nju ima pravo žalbe a sudovi to smišljeno "nisu svatili" te su sinhrozinovano presuđivali da nisam diskriminisan time što je naredba izdata.
Ovo iskrivljavanje tužbenog zahtjeva iz termina da sam diskriminisan zbog neuručivanja pismene naredbe i uskraćivanja prava na žalbu u to da nisam diskriminisan time što je naredba izdata je dadatno ponižavanje ne samo mene nego svih građana RS koju sudovi smišljeno čine kako bi sprečili građane o pristupu informacijama i zadržali uspostavljeni nezakoniti sistem koji pojedinim nedodirljivim, obezbjeduje neometano pljačkanje državne imovine.
Naredni dokaz je odgovor Osnovnog suda u Bijeljini na moj zahtjev za pristup informacijama br. 080-0-Su-14-0000281 (-6) od 22.07.2014. godine. U svom zahtjevu sam ukazao na neka kršenja mojih prava u parničnom postupku s obzirom da nisam dobio objašnjenje suda po mojim žalbama na prvostepenu presudu a koje je predviđeno članom 215 ZPP-a. U svom odgovoru sud me obavještava da nisu registrovane zakonom predviđene radnje postupajućih sudija u 3 predmeta za koja sam tražio podatke i to: 034147, 039221 te 039976. Dva od ova tri predmeta su predložena od strane tužene da se izvrši uvid u ovoj parnici a treći se odnosi na moju tužbu protiv A.D. Univerzal.
Novi dokaz, Moj zahtjev za pristup informacijama poslat poštom u OT Doboj, tako da nemam datum prijema. U tom zahtjevu sam postavio jasno pitanje velikim slovima koje ću da citiram:
,,Da li su navedene osobe imale status privatnih oštećenih građana ili su postupali službeno?“
Pitanje sam postavio o ulozi osoba Kovačević Novaka, Stjepanović Danice, Debeljević Milorada, Gruhonjić Muhameda, Kerović Ranka i Prodanović Danke za koje sam u martu 2010. godine optužen da sam im ugrozio sigurnost. U parnicama koje sam pokrenuo protiv nekih od ovih osoba kao privatnih lica, što su mi ih kao takve opisali i policiski inspektori i predsjednik Okružnog suda da su me prijavili kao fizička lica u svojstvu građana te sam ih kao građane i tužio. Pojedine osobe su se samo formalno pozvale na član 30. Zakona o tužilaštvima ne dostavljajući nijedan dokaz da su postupali službeno a jedna od njih (g. Debeljević Milorad ) je tvrdio da sam sve izmislio. OT Doboj nije htio da odgovori na ovo jasno postavljeno pitanje kao ni jedan drugi organ od kojih sam tražio iste odgovore s obzirom da sam istakao da ću ukoliko su isti postupali službeno taj dokumeni koristiii kao dokaz u ovoj parnici što bi značilo da je tužena RS napravila plan da me lažno optuži i nanese štetu. U svom zahtjevu izneo sam više podataka iz dokumentacije državnih organa koji pokazuju da pomenute osobe nisu službeno postupale citiram:
"po okoneanju istrage kopirao sam u Okružnon; suduu više novodostupnih dokumenata na kojima je ime isključivo tužioa g. Šabić Murisa
U zabilješci CJB Bijeljina 10-02/3-230-8/10 koristi se izraz "na okolnosti obavljenog razgovora".
U zahtjevu CJB Bijeljina 10-02/3-1-236/10 za pretres stoji opis "obratili su se". Ispektori MUP-a Bojan Maksimović i Zoran Jovičević, te preminuli načelnik Teodorovic mi saopštavaju da su sve radnje izvršene po prijavi gradana a poslije upoznavanja sa spisom tada dostupnih dokumenata, 2010. Predsjednik okružnog suda i sekretar su mi omogućili uvid te takode obavjestili da su državni organi postupali po prijavi Debeljevića i Gruhonjića koji su se obratili policiji u svojstvu gradana.
Istražnje radnje po ovoj prijavi su okončane u OT Doboj 14.12.2012. godine u predmetu T15 0 KT 0002365 10 odlukom da se neće sprovoditi istraga jer je citiram: "iz prijave i priloga očigledno da prijavljeno djelo nije krivično djelo“ a na strani 2 odluke se ponosioi prijave opisuju kao oštećeni.
Kada su u pitanju materijalni dokazi koje je tužitelj predložio na ročištu od 16.03.2015. godine te od 29.04.2015. godine sud nalazi da obzirom da se predmetno suđenje nalazi u fazi glavne rasprave te da se predloženi dokazi ne odnose na vremenski period koji je obuhvaćen tužbenim zahtjevom sud donosi:
Imajući u vidu redovno radno vrijeme, te da je tužitelju još preostalo izvjestan broj materijalnih dokaza čije sprovođenje je ranije usvojeno a za obrazlaganje sud u dogovoru sa prisutnim donosi sledeće:
Dostaviti danas predložene dokaze tužitelja Pravobranilaštvu radi izjašnjenja, primjerak zapisnika i poziv za naredno ročište.
Dovršeno. Prisutni pregledaju i potpisuju zapisnik bez primjedbi.
| OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM | Zdenko Bajo |
ČLANAK 543
U najveće pljačke umiješani su političari koji su postavili svoje poslušnike u sve državne organe, počevši od visokog sudskog i tužilačkog vijeća, parlamenta, vlada, tužilaštava i sudova. Suštinski, tužilaštvo koje bi trebalo da goni počinioce krivičnih dijela ima prvenstveni zadatak da prikriva sva krivična djela političko tajkunske mafije koja se vrši na teritoriji BiH. Zemljom vlada političko-tajkunska mafija, odnosno ratni profiteri šverceri i ratni zločinci, te poslijeratni tajkuni koji su došli na politički vrh zemlje, pa onda postavili stranačke ljude u sve državne organe isključivo sa ciljem da budu logistička podrška njihovom kriminalu, uništavaju sve dokaze, sprečavaju istrage i kažnjavaju neposlušne.
GLAS JAVNOSTI | |
 | ZDENKO BAJO |
Na mom blogu je dokazni materijal o prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo koja je nastradala 23. jula 2009. prilikom krijumčarenja zabranjenih roba jer kako drugačije da objasnim da je kamion uklonjen s mjesta nesretnog događaja, sa ulaza u preduzeće Univerzal, prije završetka uviđaja i uklanjanje materijalnih dokaza s mjesta zločina kao što je Ivonina torba koju su kasnije oprali jakim hemijskim sredstvom kako bi spriječili dokazivanje monstruoznih krivičnih djela. S obzirom da nijedan medij, nijedna TV kuća, nijedan štampani medij, odnosno novine, nisu smjeli da objave dokaze o kriminalu koje imam, odlučio sam da svoju borbu vodim putem interneta, preko bloga i društvenih mreža, i da na taj način razotkrivam kriminal takozvanih državnih službenika, a ustvari pripadnika zločinačke organizacije koja godinama pljačka i ubija građane ove zemlje. Blog Kriminal u vlast počeo sam da pišem u martu 2011. nakon što sam 2010. lažno optužen za ugrožavanje sigurnosti nekoliko pripadnika Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Te optužbe su bile laž i cijeli slučaj je okončan tri godine kasnije u Okružnom tužilaštvu u Doboju, povoljno po mene, jer nije bilo nikakvih prijetnji. Ja sam zapravo samo pisao da će svi oni koji su učestvovali u prikrivanju ubistva završiti u zatvoru. Trenutno pišem više blogova, ali mislim da ostali nisu toliko bitni kao Kriminal u vlasti na kome se trenutno nalazi oko 540 članaka i za koji sam pripremio još desetak koje ću objaviti u narednim danima – priča Zdenko.
Vjeruje da su u prikrivanju elemenata ubistva male Ivone učestvovali pripadnici MUP-a i Okružnog tužilaštva u Bijeljini.
U martu 2010-te godine mi je u kuću upala policija i odnijela računar sa dokazima krivičnih djela kriminalaca iz Tužilaštva. Danima je moja kuća bila nadzirana stražom u tri smjene, odnosno 24 sata na dan, a policajci u civilu su me pratili u korak, gde god da krenem. Tri mjeseca od početka tog nezakonitog nadzora pokušali su me otrovati, a bilo je i nekih poruka telefonom koji su ustvari bili klasični pozivi za sačekušu. Ti događaji su bili izuzetan šok za sve članove moje porodici i predstavljali su jasnu poruku šta će se desiti građanima koji pokušavaju da se bore za svoja prava i iznose dokaze kriminala. Moja sestra, inače majka ubijene djevojčice, i ja smo u avgustu 2010. godine pokušali da dostavimo dokaze o krivičnim djelima u Okružno tužilaštvo, a prethodno smo taj materijal ostavili kod načelnika kriminalističke policije koji je obećao da će preduzeti sve što je u njegovoj moći. U Okružnom tužilaštvu nas nisu htjeli primiti uz obrazloženje da oni nisu nadležni što je naknadno demantovano, a načelnik Kriminalističke policije kod koga smo prethodno ostavili dokaze je, pod izuzetno sumnjivim okolnostima, preminuo samo pet dana kasnije. Tužilaštvo nije naložilo obdukciju iako sam ja pismeno upozorio da postoje otrovi koji simuliraju srčani udar. Ni danas ne znam šta se desilo sa materijalom koji sam mu ostavio. Izgleda da su i oni doživjeli srčani udar…- pokušava Zdenko da se našali.
Sam blog polako izaziva sve više pažnje.
U početku je išlo teško jer je veoma mali broj ljudi dolazio do tekstova koje sam objavljivao, ali vremenom i jačim prisustvom na društvenim mrežama, sve više građana je imalo priliku da pročita moje tekstove. Imao sam vremenom dosta podrške od većine građana, ali bilo je i prijetnji i vrijeđanja, vjerovatno od ljudi koji su bliski institucijama i režimskim ljudima koji se osjećaju ugroženi, ali na anonimne prijetnje telefonom i one izrečene preko društvenih mreža i ne obraćam pažnju. Što se tiče tih takozvanih institucija sistema - nijedna od njih nije pokazala interes za ove kriminalne radnje jer su, u to duboko vjerujem, u najveće pljačke umiješani političari koji su postavili svoje poslušnike u sve državne organe, počevši od visokog sudskog i tužilačkog vijeća, parlamenta, vlada, tužilaštava i sudova. Suštinski, tužilaštvo koje bi trebalo da goni počinioce krivičnih dijela ima prvenstveni zadatak da prikriva sva krivična djela političko tajkunske mafije koja se vrši na teritoriji BiH – priča Bajo.
Ne krije razočaranost.
Zemljom vlada političko-tajkunska mafija, odnosno ratni profiteri šverceri i ratni zločinci, te poslijeratni tajkuni koji su došli na politički vrh zemlje, te onda postavili stranačke ljude u sve državne organe isključivo sa ciljem da budu logistička podrška njihovom kriminalu, uništavaju sve dokaze, sprečavaju istrage i kažnjavaju neposlušne, a neki od najočitijih primjera toga su slučaj brutalne likvidacije Milana Vukelića koji je raznesen eksplozivom u centru Banjaluke pošto je prethodno ukazivao na kriminal i takođe lažno optužIvon za ugrožavanje sigurnosti kao i ja, a to ukazuje ne matricu ponašanja tužilačke mafije. Ili primjer brutalne egzekucije nad tuzlanskom tužiteljicom Dijanom Milić koja je pokušala da se bavi svojim poslom i koja je lažno optužena za, zamislite - nagovaranje svjedokinje na lažni iskaz i pokušaj bludnih radnji sa istom, te po kratkom postupku suspendovana a potom je vrlo brzo završila u bolnici odakle nije ne živa izašla. Ne znam da li bi za ovo što živimo pravi izraz bio nezaštićeni građani jer šta znači biti nezaštićen? Ako se misli da nisu zaštićena prava garantovana Ustavom, da nije zaštićeno ljudsko dostojanstvo, onda je sasvim ispravno reći da država ne samo da nema namjeru da štiti garantovana prava, nego ih kriminalci iz državnih institucija svijesno krše, jer nemaju drugi način da prikriju svoja krivična djela, pljačke i ubistva, nego da sprečavaju poštene građane koji ukazuju na to i pozivaju se na svoja prava – kaže Zdenko.
Smatra da ipak ništa nije razlog da čovjek prestane da nastoji da dokaže istinu. Iz mog bloga se vidi da nisu mogli da me zaustave, nisu mogle da me uplaše, nego konstantno iznosim nove dokaze o krivičnim djelima a svakim novim mjesecom se pojavljuju nova krivična djela, novi kriminalci koje razotkrivam jer da bi se zaštitili oni protiv koji sam već sakupio dokaze, angažuju se nove sudije i novi tužioci da bi lažima, falsifikatima i prikrivanjem zaštitili one koje sam već razotkrio. Bitno je istaći da su najveći kriminalci u Bijeljini smješteni u uredu glavnog tužioca a radi se o Novaku Kovačeviću, Debelijević Miloradu i Gruhonjić Muhamedu, te se njima treba dodati i tužilac Danica Stjepanović koja je lično odgovorna za uklanjanje materijalnog dokaza ubistva sa lica mjesta i pranje benzinom – kaže Zdenko Bajo.
OBRADA I DIZAJNIRANJE ČLANKA |
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
