Subota, Avgust 03, 2013
CLANAK 351
U taktičkoj tužbi protiv AD UNIVERZAL, ponudio sam da odustanem od cjelokupne tražene sume (500000 KM) ukoliko se pravno lice distancira od postupaka svog radnika portira, koji je uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina, te prikrio krijumčarenje, pomogao bjegstvo i prikrio vozilo, čime bi se isi procesuirao krivično. Pružajući podršku krivcu, tuženi se jasno odredio kao organizator kriminala, a postupajuća sudija falsifikovanjem činjenica iz spisa i izbacivanjem svih dostavljenih dokaza te odbijanjem prijedloga za svjedoke i dokumenetaciju državnih organa, pokazuje da se radi o zločinu na državnom nivou...
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI |
 |
| Predmet: 80 0 P 039221 12 P |
ŽALBA |
| Tužilac: |
ZDENKO BAJO (Majke Jevrosime 20) |
| Tuženi: |
UNIVERZAL AD BIJELJINA (Knez Ivo od Semberije 88) |
| Vrijednost spora: |
500000 KM |
ŽALBA NA PRESUDU OSNOVNOG SUDA
Član 209.
Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude.
Član 210.
(1) Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenicno stanje postoji kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.
(2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to upućuju nove činjenice ili novi dokazi.
Član 211.
Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
Prije svega skrećem pažnju da je u sudski spis unesen materijal, koji dokazuje više krivičnih djela, počev od lažnih iskaza, prikrivanja dokaza ubistva, pomoć učiniocima poslije izvršenja, a da bi se prikrilo krijumčerenje tajkuna Bobar Gavrila, ubistvo i prikrivanje ubistva Ivone Bajo, te kako je nedavno otkriveno pranju novca narko klana Šarić, preko Bobar banke! Dužnost svakog sudije i svakog službenog lica, koji ostvari uvid u te dokaze je jasno propisana u ZKP-u, (Obaveza prijavljivanja krivicnog djela), a svi koji to ne budu poštovali, izvršiće više krivičnih djela i postati saučesnici u prikrivanju već izvršenih monstruoznih zločina...
Osnovni sud je smišljeno pružio pomoć tuženoj strani, a nije primjenio nijedan od relevantnih članova zakona:
Član 2.
(1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku.
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogučiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 12.
(1) Kad odluka suda zavisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja koje se odnosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
(2) Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.
(3) U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinitelja vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.
Član 99.
(1) Glavna rasprava se odvija slijedećim redom:
1) Tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava
2) Tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu i daje odgovor na bitne navode tužioca iz tačke 1. ovog stava
3) Ako je stavljen prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, saslušavaju se stranke, i to prvo tužilac, a zatim tuženi
4) Saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog
5) Izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje
Član 134.
(3) Ako se isprava nalazi kod organa vlasti ili pravne osobe kojoj je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, a sama stranka ne može isposlovati da se isprava preda ili pokaže, sud će po prijedlogu stranke narediti tom organu, odnosno osobi, da ispravu dostave sudu.
Iako je članom 2 predviđeno da se odlučuje u granicama zahtjeva, sud ne samo da nije ustanovio istinitost nijedne od 3 tačke, nego je falsifikovao činjenice i obrazloženje izveo prema odgovoru tuženog, odnosno za nešto što uopšte nisam ni pominjao, a kamoli na tome zasnivao tužbu.
Prema članu 12 ZOPP-u, sud je odbio da utvrdi postoji li ili ne krivična odgovornost, po osnovu mojih prijava iz 2010-te, protiv portira kao fizičkog, te tuženog kao pravnog lica. Time je izvršena zloupotreba mojih prava, što je sud dužan da spriječi članom 10, a nastavljeno odbacivanjem svih dokaza koje sam priložio, kao i prijedloga za saslušanje svjedoka te naredbu za dostavu dokumenata, predviđeno članom 134 ZOPP-u. Skrećem pažnju da nije upotrijebljen termin "SUD MOŽE" što bi ostavljalo mogućnost slobodne procjene, nego "SUD ĆE", što znači obavezujuću radnju!
Finalizacija svega je to da mi je onemogućeno da izvodim dokaze na glavnoj raspravi, prema stavu 1, člana 99. tako da o nekom pravičnom suđenju ne može biti ni govora. Predočavam kako je izgledao "dokazni postupak":
Provešće se dokazni postupak.
Vrši se uvid u spis Okružnog tužilaštva Bijeljina br. KTA-596/09, te je saslušao tužioca kao parničnu stranku.
Tužilac izjavi: ne prigovaram provedenim dokazima, nemam novih prijedloga, mada posebno želim da istaknem da je sud trebao provesti dokaz uvidom u moje krivične prijave protiv tuženog a.d. „Univerzal“ i protiv radnika a.d. „Univerzal“ portira.
Tuženi preko punomoćnika izjavi: ne prigovaramo provedenim dokazima.
Dokazni postupak je završen.
Tako mi je postupajuća sudija, metaforički vezala ruke i noge, (onemogućivši ispitivanje svjedoka, te upotrebu predloženih dokumenata) a kao finale mi je vezala i usta, izbacujući moje dokaze i tako me onemogućila da na glavnoj raspravi kažem ijednu riječ o tome i izvodim dokaze..
Koliko je time sud pomogao tuženoj strani, a odmogao meni vidljivo je iz koncepta koji sam pripremio za glavnu raspravu za izvođenje dokaza iz tužbenog zahtijeva, a sadržanih i u spisu predloženom od strane zastupnika AD Univerzal, što sam sačinio još 2012-te a objavio, (što je vidljivo iz adrese) na internetu 22.04.2013:
Zločinačka organizacija je 23.07.2009. kamionom švercovala "neku" robu iz Federacije BIH u magacin tuženog, što se dokazuje izjavama vozača o 4 dovezena paketa, dok je prema izjavi tadašnjeg direktora, ujutru bio samo paket !!!???
Neposredno po ulasku vozila u krug tuženog AD Univerzal, na asvaltu ostaje smrtno ranjena djevojčica Ivona Bajo, a kamion tehnički neispravan, (rezervoar našpanovan trakama pod jakim opterećenjem) bježi uz pomoć tuženog sa lica mjesta, a istovremeno tuženi, preko svog službenika portira, prikriva taj podatak od istražitelja, ne samo tog dana, nego i u izjavi datoj MUP-u, 28.07.2009. Tek nekoliko dana kasnije saznajem za postojanje kamiona, čime se inicira pozivanje više svjedoka u OT Bijeljina. Isti svjedok se tada 10.08.2009. iznenada "prisjeća" tog kamiona.
U međuvremenu je mojoj porodici pričao da je vidio kako se djevojčica kreće, krvari i kašlje nekoliko metara prije pada, što je kasnije kada je napravljen plan za prikrivanje osporavao.
I na kraju, ono što je bitno za ovu parnicu, je to da je ista osoba uklonila materijalni dokaz ubistva sa lica mjesta prije dolaska istražitelja, što sam saznao 5 mjeseci poslije prekida istrage od strane OT Bijeljina, te odmah podnio krivičnu prijavu protiv njega (jun 2010-te) te kasnije protiv tuženog pravnog lica (decembar 2010-te). Kada je postalo definitivno jasno da OT Bijeljina prikriva te prijave, predajem još jednu u CJB Bijeljina u martu 2011-te.
U tim prijavama sam opisao iste radnje koje su navedene u tužbenom zahtjevu i priložio dokaze, a kako su iz MUP-a i OT Bijeljina uporno odbijali da odgovore na moje zahtjeve za pristup informacijama i daju bilo kakve podatke o tim prijavama, čak me hapseći da ne bih došao do njih, predložio sam shodno zakonu da sud naredi dostavu dokumentacije...
Zastupnik tuženog (sada je već očigledno, u saradnji sa sudom) pokušava skrenuti parnicu na nešto što nikada nisam ni tvrdio, navodeći u odgovoru da nije odgovoran za smrt djevojčice. U podnesku "DOPUNA I PREINAKA TUŽBE" pokazujem da sam razotkrio plan i navodim (7-mi red ispod preinačenog tužbenog zahtijeva):
...a prije svega ističem činjenicu da u tužbi nije bilo pomena o odgovornosti tuženog za nasilnu smrt Ivone Bajo, nego isključivo za prikrivanje dokaza o tome, što je doprinjelo da se pojedini podaci uopšte ne istražuju od strane tužilaštva! Dakle, ne sumnjajući u profesionalne sposobnosti zastupnika tuženog, ovo doživljavam kao pokušaj navođenja na to da dokazujem nešto što nisam ni tvrdio...
Takođe na prijedlog tuženog, uz pomoć suda izbacuju se svi dokazi koje sam priložio i odbija prijedlog da se izda naredba OT Bijeljina da dostavi podatke o relevantnim krivičnim prijavama. Na pretresu održanom 22.04.2013.godine to jasno stoji, (prenosim tekst preuzet sa internet stranice Osnovnog suda):
Na upit suda o kakvim krivičnim prijavama iz podneska od 27.03.2013. godine se radi kada se tužilac poziva da se izvrši uvid u te prijave tužilac izjavi:
Radi se o mojim krivičnim prijavama koje sam ja podnio protiv svjedoka Sofrenić Blagiće u junu mjesecu 2010. godine i krivične prijave protiv pravnog lica „Univerzal“ u decembru mjesecu 2010. godine.
Sud donosi sledeće R j e š e nj e
Neće se provesti dokaz uvidom u naznačene krivične prijave iz razloga što je naznačeni dokaz predložen na glavnoj raspravi te što je provođenje inače tog dokaza nepotrebno.
Da je saradnja suda sa tuženim bila planska vidljivo je i iz same presude gdje se falsifikuje moj tužbeni zahtjev te obrazlaže:
S pravom tuženi ukazuje u odgovoru na tužbu i na raspravi da nema dokaza da je preko svojih određenih radnika skrivljeno doprinijeo smrti malodobne Ivone Bajo, kao i da odredbama ZOO-a nisu predviđeni vidovi nematerijalne štete koje tužilac potražuje navedenim tužbenim zahtjevima. Osim toga, tužilac kao ujak, nije aktivno legitimisan da traži vidove naknade štete zbog smrti malodobne Ivone Bajo, a na to su ovlašteni samo njeni roditelji, prema odredbama člana 201. stav 1. ZOO-a.
Budući da sam prilikom pisanja tužbe bio siguran da će sud kao organ Republike Srpske odgovorne za prikrivanje ubistva, nastaviti da pomaže krivce, strogo sam pazio da ne pominjem niti odgovornost za ubistvo niti nadoknadu za smrt bliske osobe, nego sam tužbeni zahtjev formulisao sasvim drugačije, a i na pitanje suda o tome sam se jasno odredio. Prenosim doslovno tekst iz Rješanja suda od 22.04.2013.godine, preuzetog sa internet stranice uz opasku da su gramatičke greške posljedica toga što je moja izjava prepričavana od strane sudije, a nije išla direktno u zapisnik:
Pitanje: Zbog čega smatrate da je Univerzal kriv za vašu duševnu patnju koju se naprijed opisali.
Odgovor: prije svega smatram da je Univerzal kriv zbog toga što je njegov radnik dao lažan iskaz pred policojom, isti radnik – portir Univerzala uklonio materijalni dokaz sa lica mjesta a radi se o torbi koju je djevojčica nosila preko ramena, zato što je torbi presječen kaiš i dio tog kaiša nedostaje na torbi a zatim je ostatak kaiša opran hemijskim sredstvima, taj dokaz je izuzet iz svih istražnih radnji, a na svaki moj zahtjev Tužilaštvu da mi se objasni kako je došlo do toga ja sam sprečavan da saznam istinu o tome od strane tužilaštva, zbog toga smatram da je Univerzal odgovoran jer je to počinio njegov radnik i uklonio te dokaze i zbog toga mi je nanešena duševna bol. Ja sam ustanovio tek posle nekoliko dana da je prećutana činjenica od strane Tužilaštva da je postojao kamion koji je dovezao neku robu u Univerzal, kamion je imao tehnički kvar rezervoar je bio našpanovan jer je nosač pukao, kasnije sam saznao od izjava svjedoka da je kamion dovukao neka četiri paketa robe a ujutro je bio samo jedan paket. ja ne znam da li je taj kamion udario Ivonu. Iz svega sam zaključio da tuženi prikriva podatke o tom kamionu, ja sam pretrpio duševnu bol zbog toga jer je na takav način tuženi spriječio da se sazna istina o događaju.
Dakle osnov za nadoknadu šteta je nanesena duševna bol, te odgovornost tuženog što sam pri pokušajima da u narednom periodu ostvarim neka garantovana prava, diskriminisan, ponižavan i omalovažavan od strane saučesnika tuženog iz organa RS, (a vlasnik AD Univerzal je poslanik skupštine) te su me sinhronizovano predstavljali kao poremećenog ludaka u tolikoj mjeri da se članak sa takvim opisom pojavio u štampi, što sam priložio kao dokaz.
A ONDA U PRESUDI SUD BRUTALNO FALSIFIKUJE ČINJENICE, PREDSTAVIVŠI DA SAM TRAŽIO NADOKNADU ZA SMRT IVONE BAJO KOJU SU UZROKOVALI RADNICI TUŽENOG AD UNIVERZAL !!!???
Bitno je istaći, da iako je presuda zvanično bila dostupna 26.07.2013., bila je donesena već 01.07.2013. što se vidi na zvaničnoj internet stranici tog predmeta. Za 4 dana sud ne samo da nije mogao ostvariti "uvid" u spis OT Bijeljina, kako bi doneo ispravnu odluku, nego je netačno preneo i opise iz sopstvenih rješenja. Ponovo prenosim doslovno tekst sa pretresa od 22.04.2013.godine:
Pitanje: zbog čega ste imali duševne patnje zbog toga, šta vam je povrijeđeno.
Odgovor: Pokušao sam da dostavim kako policiji tako Tužilaštvu dokaze koje sam ja prikupio vezano za predmetni događaj, no medjutim svaki kontakt sa tužiocem mi je oneomugaćavan. Sudska policija je dobila naredbu da spriječi meni pristup tužilaštvu kako meni tako i svim srodnicima.
Sud to ponovo lažno predstavlja, no u ovom slučaju se ne radi o namjeri nego o grešci iz nepažnje, te se tvrdi da sam navodio, kako su me sprečavali radnici tuženog AD Univerzal, (završetak prvog pasusa "Obrazloženja":
i da su ga radnici tuženog spriječili da nadležnom organu predoči dokaze na okolnosti pod kojima je izgubila život njegova malodobna sestričina Ivona Bajo.
Osim toga falsifikuje se i "zaključak" OT Bijeljina iz spisa KTA br. 596/09, te lažno navodi:
"da je prilikom pada sa bicikla pokidana metalna žica od korpe istog bicikla, probila joj grudi i da je žica pokidala krvni sud"
Ističem da u "Obavjesti" OT Bijeljina od 04.01.2010. nema pomena o tome da je "žica pokidala krvni sud" a u razgovoru sa vještakom trasologom koji je angaživan od strane tužilaštva sam saznao da isti niti o jednoj unutrašnjoj povredi citiram "NEMA POJMA" dakle obmanut je od strane tužioca, a audio snimak tog razgovora, kao i snimak razgovora sa portirom u kome priznaje da je uklonio torbu sa lica mjesta sam dostavio na disku uz tužbu, što je sud odbio, kao i sve ostalo što je priloženo ili predloženo sa moje strane...
U prilogu ove žalbe je pripremljen materijal za izvođenje dokaza, koji nisam zbog oduzetih prava od strane suda mogao da koristim, te jedan od zahtijeva za pristup informacijama. Iako je vidljivo da tražim podatke o krivičnim prijavama vezano za ovu parnicu, nikada mi nije odgovoreno, (ranije sam i hapšen zbog pokušaja da ostvarim to i druga prava) a sud se priključio tom bezakonju, te je očigledno da su te krivične prijave sakrivene ili čak uništene, jer se na sve načine onemogućavam da dođem do podataka o njima, i ostvarim svoje pravne interese.
Ispostavilo se da nije utvrđeno ništa iz mog tužbenog zahtjeva, (a ni osporeno) od strane bilo tuženog bilo uvidom suda u spis, nego se išlo samo na to da se stane iza odgovora tuženog, a koji nema nikakve veze sa mojim tvrdnjama, što je klasičan primjer člana 210 ZOPP-u. Sve je posljedica upornog odbijanja suda da pribavi podatke koje sam predložio, te praktično, sve što je bilo moguće da se prekrši od strane suda učinjeno je...
S obzirom da je jedini dokaz relevantan za tužbeni zahtijev, moje svjedočenje, odnosno odgovaranje na pitanja suda, a tuženi nije izneo nijedan argument kojim dokazuje da nije odgovoran, (čak nisu osporavali da je njihov radnik uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina, niti da su pomogli bjegstvo, a niti da je mjenjan iskaz) nego su samo isticali da nisu odgovorni za smrt, što uopšte nije bio dio tužbenog zahtijeva, proizilazi da sam dokazao svoje tvrdnje. Uz dokaze tužbe koje sam pripremio za glavnu raspravu, a sačinio sam ih na osnovu dokumenata iz usvojenog spisa KTA-596/09, smatram da sud ima sve potrebne elemente da žalbu usvoji i primjeni stav 5, člana 224:
Drugostepeni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:
"preinačiti prvostepenu presudu" te usvojiti tužbeni zahtijev u cjelosti.
O tome da je u banci istog vlasnika, narko mafija prala novac, (Najnovije podatke o pranju novca Darka Šarića otkrila je policija Republike Srpske, koja je pre dva dana Specijalnom tužilaštvu u Banjaluci podnela dopunu izveštaja o pranju 4.302.358 konvertibilnih maraka (oko 2,14 miliona evra) preko Bobar banke.) te da je u vrijeme ubistva zaposleni S.B. a kasnije direktor tuženog uhapšen 10.04.2013. zbog krivičnih djela od 2005-te naovamo, (pljačka 1,8 miliona KM iz blindiranog kombija Pavlović banke u Han Pijesku 2005, odnosno pokušaj pljačke 2,2 miliona KM Nove banke u Istočnom Sarajevu, u novembru iste godine) obavještavam drugostepeni sud samo informativno, da ima predstavu kakav kriminal se prikriva i potpomaže od strane Osnovnog suda...
U ZAGRADAMA PRETHODNOG STUPCA SU OPISI PREUZETI IZ BLICA I NEZAVISNIH NOVINA...
PRILOZI
Zahtjev za informacije 08.01.2013.
|
Zdenko Bajo |
