ČLANAK 1154
 |
DJELOVANJE MAFIJAŠKIH KLANOVA PREKO TAKOZVANIH INSTITUCIJA |
Predmet broj 80 0 Pr 100636 18 Pr je materijalni dokaz moje tvrdnje iz uvoda. Svi akteri koji su izvršili razbojnički napad na mene 27.09.2018. imali su obavezu a uz to sam ih i pismeno pozvao da dostave sudu dokaze o pravnom osnovu za svoje radnje što nisu učinili. S druge strane ja sam priložio dokaze iz kojih se vidi da su pripadnici mafije lažirali nadležnost sa namjerom da me ubiju a pretodno su ubili osmogodišnju djevojčicu, uklonili materijalni dokaz ubistva sa ubijenog djetata, oprali ga benzinom i sakrili iz istražnih radnji za šta takođe postoje dokumenti suda i tužilaštva kao dokaz.
Pripadnici te međunarodne kriminalne organizacije su 23. jula 2009. prilikom krijumčarenja sa područja Sarajeva u mafijašku Bobar grupu, smrtno ranili, odnosno ubili osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, te preko svojih ljudi kriminalaca, unutar kriminalističke policije, pokušali prikriti taj zločin.
Već nakon nekoliko mjeseci sam razotkrio veliki dio smišljenih krivičnih dijela, usmjerenih na prikrivanje dokaza, te su zločinci iz MUP-a, iscenirali postupak protiv mene i lažno me optužili za "ugrožavanje sigurnosti" kako bi stvorili preduslove za "posebne istražne radnje" te pripreme likvidacije, koje su pokušavane u narednim godinama.
Radilo se najčešće o pokušajima da se izvrši ubistvo i predstavi kao "zadesna smrt" no kako im to nije uspijevalo, prešlo se i na druge metode, odnosno angažovanje ekipa plaćenih ubica.
Išlo se čak dotle da su lažirane nadležnosti i montirani predmeti, pred po zakonu nenadležnim organima u Istočnom Sarajevu, kako bi se naveo da dobrovoljno dođem ili prisilno budem odvučen tamo pa ostavljen kao laka meta plaćenim ubicama.
Za svo ovo vrijeme, najmanje 8 prethodnih godina u nekoliko desetina postupaka i pismenih zahtjeva, tražio sam poštovanje prava garantovanog Ustavom u članu 23, odnosno da mi budu uručeni materijali, koji su prikupljani o meni.
To nikada nije učinjeno, iako sam u posljednje vrijeme upozoravao da se ti podaci koriste za pripremu likvidacije, kao i da svi oni koji učestvuju u napadu na to pravo, time pomažu ubicama i praktično postaju saučesnici u pripremama likvidacije.
Tek nakon razbojničkog terorističkog napada na mene 27. septembra 2018. počinje da se razotkriva i raspada mafijaški klan na koji sam godinama ukazivao.
Ja sam naime konstantno bio svjestan šta pokušavaju zločinci iz komandne MUP-a i sudske policije u sadejstvu sa saučesnicima kriminalcima iz Istočnog Sarajeva, odnosno koristeći doušnike, pokušavaju me uvući u klopku i pripremiti likvidaciju.
No da bih imao dokaze da je sve planski smišljeno a ne neka "slučajna greška" na koju bi se zločinci zasigurno pozvali, predhodno sam pribavio dokazni materijal iz Republičkog tužilaštva i Vrhovnog suda, iz koga se vidi nadležnost i lažiranje, istovremeno se pretvarajući da vjerujem brojnim policijskim doušnicima i pritom im plasirajući one informacije, koje sam ja htio da im budu dostavljene a ne one koje su ih zanimale ili koje bi im mogle koristiti.
Osim toga, bio sam sasvim siguran, vezano za događaje od 27. septembra 2018. i slične prilike, da većina policijskih službenika nije umiješana u planirane kriminalne radnje, te ne samo da sam bio spreman na pripremljenu akciju i presretanje, nego sam i isplanirao, odnosno predvidio sve radnje mafijaškog klana, što sam praktično i dokazao kasnije, tokom sudskog postupka "80 0 Pr 100636 18 Pr".
Zahvaljujući dokumentima, koji su tada sačinjeni i posebno tokom dokaznog postupka pred sudom, pokrenuo sam druge pravne mehanizme i izdejstvovao prvo smenjivanje jednog od pripadnika tužilaštva, (UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.) koji je učestvovao u pripremanju likvidacije a potom je Ustavni sud BIH, (Odluka po AP 1031/19) presudio u moju korist po podnesenoj apelaciji, 10. novembra 2020.
Pomenuta apelacija i odluka Ustavnog suda BIH, samo onome ko ne poznaje pozadinu, može na prvi put djelovati da je vezana za banalan događaj ali to uopšte nije tako, jer je u pitanju organizovana mafijaška mreža, usmjerena na rat protiv građana, udare na njihova prava, prijetnje i likvidacije.
U svojoj odluci, Ustavni sud prilično oštro kritikuje rad redovnih sudova što u neku ruku i ima osnova no, ja ću sada nasuprot tome podsjetiti da su već neko vrijeme, pripadnici sudova, odnosno neke sudije u Bijeljini, stali u zaštitu prava garantovanih Ustavom i svojim odlukama, aktivno doprinose pokušajima uspostavljanja, kakve takve pravne države.
Citiram sada djelove iz pomenute odluke Ustavnog suda BIH, vezano za rad redovnih sudova i po meni najvažnijeg dijela, kojim Ustavni sud štiti ne samo moje, nego i prava drugih građana da javno iskažu svoje mišljenje o nezakonitim radnjama, aferama i kriminalu :
"Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da redovni sudovi u osporenim odlukama nisu ni pokušali postići pravičnu ravnotežu između zaštite apelantovog prava na slobodu izražavanja i zaštite prava drugih od uznemiravanja objavljivanjem sporne fotografije budući da redovni sudovi prilikom odlučenja uopće nisu vodili računa o apelantovom pravu na slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije, što je bilo neophodno za postizanje balansa između zaštite prava drugih i apelantovog prava. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.h) i člana 10. Evropske konvencije.
| Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi spornu rečenicu cijenili van konteksta sadržaja članka na apelantovom privatnom blogu u sklopu kojeg je apelant objavio spornu fotografiju. Ustavni sud zapaža da apelant na svom blogu piše o aferama, nerasvijetljenim ubistvima, analizira i citira izjave političara sa slike, daje svoje kritičke osvrte o vlasti, radu institucija vlasti, što je svakako apelantovo legitimno pravo, a teme o kojima apelant javno progovara su od javnog interesa. |
22. decembra 2020-te, Ustavni sud je doneo još jednu odluku, kojom se konstatuje kršenje ljudskih prava, ovaj put nad svim građanima, vezano za nezakonito nametanje nošenja maski i ograničavanje kretanja a direktno vezano za mene, nakon nekoliko dana, donesena je odluka "UDT 18065/18 od 30.12.2020." kojom se utvrđuju disciplinski prekršaji sudije zbog napada na moja prava, te izriče kaznena mjera.
Naime u oba slučaja sam pismeno upozoravao da kriminalni klan prikriva ubistvo djevojčice, pokušava da me ubije, između ostalog lažirajući nadležnosti te se pozivao na pravo garantovano članom 23 Ustava, zahtijevajući podatke koji bi razotkrili djelovanje zločinačke organizacije i pružili mi pravnu zaštitu a time i umanjili opasnost po život.
Kažnjene osobe iz Tužilaštva i Suda su dakle aktivno učestvovale u napadu na moj život i pripreme likvidacije ali ja neću sada pominjati njihova imena, iako ih naravno znam, niti likovati poslije dobijene pravne bitke, jer stvarnost uopšte nije tako crno bijela, odnosno ne može se sa apsolutnom sigurnošću znati da li je neki službenik svojom željom i voljom, učestvovao u kriminalnim radnjama ili je to učinio u strahu za posao ili čak sopstveni život.
S tim u vezi, podsjećam da sam više puta, pismeno upozoravao da su životnoj opasnosti i neki službenici, svjedoci krivičnih djela a onda samo nekoliko dana poslije mog dopisa tužilaštvu u Istočnom Sarajevu, 30. juna 2020. ubijen je pripadnik tog tužilaštva, gospodin Dragan Ninković.
MUP je to odmah hitno predstavio u javnosti kao samoubistvo, bez ijednog dokaza te su najavljene istražne radnje o tome, (Smrt tužioca Ninkovića šokirala Višegrađane) a o čemu, nakon tog dana nema više ni jedne jedine riječi.
Znajući kako MUP laže i falsifikuje dokumente i dokaze, što sam uostalom i dokazao u sudskom postupku, krajnje je sumljiva njihova izjava medijima, da je u pitanju samoubistvo, odnosno uvjeren sam da je gospodin Ninković ubijen, kako ne bi mogao svjedočiti o teškim krivičnim djelima, počinjenim tokom više godina od strane mafijaškog kriminalnog klana.
Glavna svrha ovog mog dopisa upućenog sudovima ali i javnosti, nije dakle da ukazujem na utvrđene prekršaje pojedinaca, nego da upozorim sve druge pripadnike tužilaštva, suda, policije i druge službenike ali i građane, da maksimalno povećaju svoju opreznost, posebno ako su na bilo koji način prepreka za interese mafijaških klanova.
Podsjetiću i da sam prije više godina pismeno upozoravao na slučaj ubistva tužiteljice Dijane Milić, kada je upravo kriminalistička policija u Bijeljini montirala predmet, koji je iskorišten kao priprema za likvidaciju, koja je vjerovatno izvedena nekim otrovom a dovršena u bolnici...
PRILOZI
UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.
|
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Zdenkobajo@gmail.com 065831902 |
ČLANAK 1153
KAKO SU NASAMARENE POLICIJSKE OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE |
 |
Sadržaj generalno ima neki kontinuitet, mada se ne radi o klasičnim nastavcima, tako da je sasvim svejedno kojim redoslijedom budete gledali.
Da bi prikrili ovaj monstruozni zločin, kriminalci iz policije i njihovi saučesnici su uklonili materijalni dokaz ubistva sa ubijene djevojčice, njen dječji ruksak čiji kaiš je dvostruko presječen predmetom koji je i ubio djevojčicu a onda ostatak oprali benzinom da bi uklonili tragove masti i ulja od kamiona, koji je dovezao narkotike te taj dokaz sakrili iz istražnih radnji.
Pošto sam relativno brzo otkrio ove detalje te postavio pitanja o tome, monstrumi iz takozvanog MUP-a, umjesto da reaguju profesionalno, nastavili su sa zataškavanjem i istovremeno pokrenuli pravi rat protiv mene, pokušavajući me zastrašiti lažnim prijavama i prijetnjama a onda se prešlo i na pokušaje likvidacija, koji su trajali godinama.
Pri tome su korišteni doušnici i informatori kriminalaca iz policije te ekipe plaćenih ubica, koje oni godinama kontrolišu i štite.
Nisam vodio točnu evidenciju, koliko je bilo takvih pokušaja ali sigurno ne malo no ono što je najbitnije za vas je da budete oprezni u sličnim prilikama ako vam se dese. Skoro uvijek se radilo o tome da jedan od policijskih doušnika, stupi u kontakt sa mnom, pokušava zadobiti povjerenje te me sa nekim izgovorom, pokušava namamiti, odnosno odvesti na neku udaljenu lokaciju.
Kada svi ti pokušaji nisu uspjeli, onda je kriminalni klan smislio plan da pomoću saučesnika na teritoriji Istočnog Sarajeva, otvori predmet protiv mene, lažira nadležnosti organa, koji prema zakonu nemaju nadležnost te me pokuša na taj način odvući, pod navodnim znacima "dobrovoljno" a onda i prinudno, kako bi me namjestili kao metu plaćenim ubicama, koji su tamo čekali a što sam djelimično opisao u prethodnim videima.
No namjena ovih nekoliko videa, nije da opisujem te događaje i otkrivam svoje metode policiji, koja ovo takođe prati, odnosno na koji način sam razotkrivao njihove doušnike, nego da pokušam pomoći drugim časnim građanima da izbjegnu klopke zločinaca iz terorističkih struktura unutar MUP-a.
Jedna korisna stvar koju trebate znati ako primijetite da vas špijunira policijski doušnik je to da mu dajete informacije, koje ne mogu koristiti policiji, odnosno ako je moguće da im plasirate podatke, koji će ih zbuniti ili usmjeriti na potpuno pogrešnu stranu te napraviti haos među njima.
Ja sam to radio više puta, konstantno se praveći naivan pred njihovim doušnicima a od svega ću sada izdvojiti nešto što je vjerovatno najveća blamaža u istoriji svih obavještajnih službi ove zemlje.
Sigurno se sjećate scene kada su se sastali Muriz Memić i Davor Dragičević te krenuli u zajedničku borbu, koja je postala opšte poznata i prepoznatljiva a traje i danas.
Ono što zna samo mali broj ljudi je to da je njihov susret i saradnja bila moja ideja a to sam pokušao ostvariti tako što sam pokrenuo grupni čat sa više osoba i izneo taj prijedlog, tražeći da se to dostavi Memiću i Dragičeviću, odnosno da im to prenesu direktno - usmeno, osobe koje imaju blizak kontakt.
Ko je prenio tu ideju ili su možda njih dvojica i sami samostalno došli na to nije sad ni važno. Bitno je samo da je ideja realizovana no tokom komunikacije što sam i očekivao, primijetio sam da su ubačeni i policijski doušnici u grupni razgovor.
Tako se vidi primjer da neko od učesnika, traži naše brojeve telefona, navodno kako bi komunicirali sigurnije no to je u stvari bio pokušaj podvale policije, jer im brojevi telefona trebaju da bi po njima tražili sudsku naredbu za praćenje komunikacija.
Osoba koja je to predložila, vjerovatno nije ni znala o čemu se radi, nego je samo izvršavala naloge nekoga drugog, koji je bio policijski doušnik višeg nivoa.
U svim ovakvim grupnim čatovima, kojih je bilo nekoliko, više sam puta upozoravao učesnike da sve komunikacije snima policija koja je mafijaška banda i da budu oprezni šta pišu, kako se nešto ne bi iskoristilo protiv njih a u usmenim razgovorima, kada je bilo prilike da nekoga sretnem uživo, predložio sam da smislimo neku varku za policijske špijune i plasiramo tu priču u grupni razgovor.
Zanimljivo je da je osoba kojoj sam to predložio uživo i tražio da i ostalima prenese, takođe isključivo uživo kada se bude s nekim vidjela smatrala da je tako nešto nemoguće te da policija neće nasjesti na trik i rekao mi je da ja to pokušavam, što sam prihvatio i upozorio da ubuduće obrate pažnju te da očekuju izvođenje dogovorenog sa moje strane.
OVE DETALJE OBJAVLJUJEM KAO ODGOVOR NA RAZBOJNIČKE TERORISTIČKE NAPADE NA MENE OD STRANE POLICIJSKE BANDE, PRIKRIVANJA DOKAZA O UBISTVU IVONE BAJO I POKUŠAJIMA MOG UBISTVA, IAKO SU UPOZORAVANI VIŠE PUTA, ČAK I PISMENIM DOPISOM PREDSJEDNIKA.
Način na koji je izvršena likvidacija Davida Dragičevića i posebno sramna video konferencija, zločinaca iz MUP-a sa iznesenim brutalnim lažima, pokazao je pravo lice policije te sam odlučio da im upravo u tom slučaju "bacim klip u točkove".
Kako se može vidjeti, samo nekoliko dana poslije ubistva Davida Dragičevića, plasirao sam u grupni čak sliku izmišljene komunikacije sa NN licem u kojoj se najavljuje dolazak autobusa sa demonstrantima uz odgovarajuću finansijsku i materijalnu podršku.
Komunikaciju sam montirao tako da sam, sebi slao poruke sa rezervnog profila a odgovarao za glavnog te na kraju snimio tu komunikaciju i umjesto svoje slike sa jedne strane ubacio neku drugu, dovoljno nejasnu da se ne može pronaći o kome se radi a uostalom u pitanju je obična slika sa internet pretrage a u vrhu stavio crvenu mrlju, koja je asocirala da sam sakrio njegovo ime a koga u stvari nije ni bilo.
No desilo se da je nekih 20 dana kasnije, zaista organizovan prvi veliki skup na trgu u Banjaluci, koji je privukao tako veliki broj ljudi da je to potpuno iznenadilo i izbacilo iz takta kompletnu policiju.
Osoba koja je špijunirala naš razgovor i prenosila dalje informacije je bila obmanuta od manipulatora, tako da neću iznositi njeno ime.
Dakle, kada je najavljen taj veliki skup i održan pa su se prisjetili informacije da sam to najavio dvadesetak dana ranije a o čemu ni jedan policijski doušnik, niti jedna služba, nije imala pojma, došlo je do haosa te su pokušali saznati kako sam ja imao taj podatak.
Ja to naravno uopšte nisam znao no mogao bih reći da sam predvidio ali kako god, to je postiglo efekat a kako se vidi ne samo da sam uspio prevariti policiju, nego imam i bolje informatore iz njihovih redova. Tako sam dobio prepisku iz koje se vidi, kako se panično traži slika moje najave protesta, pošto je ta osoba prethodno napustila grupni razgovor i nije više mogla sama da snimi.
O time se neću dalje baviti jer kako sam rekao ta je osoba prevarena i njeno ime neću otkrivati, nego ime onoga koji je prevario i tu osobu i mnoge druge a to je Adam Šukalo.
Mnogo prije tih događaja sam shvatio da je Šukalo lažni opozicionar i prevarant te to ukazivao i drugima a u ovoj komunikaciji se vidi, kako on nekome govori da policija zna sve i da je to procurilo preko mog profila.
"Mudri" Adam Šukalo - pod navodnim znacima ovo "mudri" je pokušavajući saznati nešto više o meni, izletio i razotkriva se jer zapitajte se, ako policija zna nešto što je procurilo preko mog profila, otkuda zna Adam Šukalo, kakva su operativna saznanja policije o tome ? Naravno, zna zato što im je on prenio i sastavni je dio obavještajne režimske mreže. Sjetićete se kako se on gurao da na skupovima na trgu bude što bliže Davoru, prikuplja podatke i utiče na njegove postupke. Tražio sam od svih koji imaju direktan kontakt sa najužim djelom grupe "Pravda za Davida" da ih upozore na tu opasnost a onda su se kasnije i iz drugih izvora, pojavile informacije da su neki ubačeni špijuni pokušavali nagovoriti grupu da upadne u zgradu televizije, gdje je čekala spremna specijalna interventna jedinica policije.
Tome u prilog ide i činjenica koju znam od ranije, da je osobi koja mu je dojavila ovu informaciju, Šukalo obećao, par godina prije toga pomoć, vezano za njen problem, koji naravno neću sada opisivati.
Podsjetit ću sada sve a neka na to obrate pažnju i nadležni iz tužilaštva da je Adam Šukalo, bio veoma aktivan u obećanjima mnogim osobama, između ostalog i Čedomiru Kneževiću sa kojim se često susretao a onda je Knežević kako je objavljeno, iznenada umro na dan kada je imao važno ročište pred sudom.
Toksikološka analiza tijela preminulog, naravno nije izvršena a nesumnjivo je da su mnogi špijuni kojih je bilo više u tim danima, imali priliku da otruju Čedomira Kneževića, poznatog štrajkača sa željeznice.
Zbog informacije, koja je policiji dostavljena preko Adama Šukala i ozbiljnosti situacije na trgu u Banjaluci, došlo je do prave uzbune u tajnim službama policijske bande te su smislili plan da na području Bijeljine, organizuju lažnu grupu "Pravda za Davida" nešto kao "lažni Valter" u poznatom filmu "Valter brani Sarajevo" a zadatak njihovih špijuna, koje su instruisali je da pokušaju saznati neke informacije od mene.
Pošto plan nije uspio, rekao sam krajem juna ili početkom jula, policijskim doušnicima, (u povjerenju) pretvarajući se da im vjerujem, kako sam podmetnuo montirani lažni razgovor u grupni čat, te tako prevario policiju, znajući da će im to biti preneseno. Čim je vjest došla do policije, vjerovatno su hitno pregledali sve moje poruke, kojih je bilo desetine hiljada u preko 5 gigabajta podataka i ustanovili da je to istina, te je odmah obustavljen projekat "Lažna grupa Pravda za Davida" zbog blamaže komletnog MUP-a, do koje je došlo posle "dimne bombe" poslate preko Adama Šukala. Skoro odmah nakon toga je došlo do žestokog sukoba ministra Lukača sa njim, što se moglo vidjeti i u Skupštini 03.07.2018. te je ubrzo Šukalo napustio RS i pobjegao u Srbiju, pošto je kao razotkriveni "trojanac" bio beskoristan ovom režimu.
Mogao sam još dugo prikrivati ovaj podatak ali sam znajući odlično da je policija najobičnija banda terorista, odlučio pokazati to svima te objelodaniti i da su nesposobni za obavještajni rad i strategiju a dobri jedino za pljačke i ubistva koja vrše krijući se iz uniforme. I to što sam sve otkrio upravo policijskim doušnicima je imalo svoj cilj a to je da njima, koji su u strahu i ucjenjeni od zločinaca iz policije, pokažem kakve su to bitange i kukavice, koje se kriju iza njih a ne smiju otvoreno da mi se suprotstave nego angažuju plaćenike da me ubiju.
Uz sve to, saznanje da je zbog smišljeno plasirane lažne informacije, kompletna policija utrošila hiljade sati rada na organizaciju, obuku, logistiku desetina ucjenjenih, vrbovanih ili dobrovoljnih doušnika, stavlja pred ozbiljan znak pitanja i sve druge podatke do kojih dođu u budućnosti, što će im višestruko ometati dalje planiranje zločinačkih akcija.
Podsjećam da je tokom cijelog ovog vremena u toku bila od ranije planirana akcija pokušaja mog ubistva, za čije potrebe su i otvoreni nelegalni predmeti na teritoriji Istočnog Sarajeva, koji suštinski nikad nisu ni smjeli biti vođeni protiv mene, nego zatvoreni zbog "zadesne" smrti optuženog, jer bi se razotkrilo lažiranje, što se na kraju i desilo pa je smijenjen glavni okružni tužilac u Istočnom Sarajevu.
Paralelno s tim, upućivane su i stalne prijetnje sa lažnih profila na koje nisam obraćao pažnju, niti sam ih ranije uopšte pominjao te ovom prilikom ukazujem na neke od njih jer su povezane sa događajima.
Vidljivo je da se pominje neki inspektor koji me je navodno locirao a onda mi se prijeti nekim napadom u Banjaluci, što dodatno pokazuje da iza cijele ove akcije stoji policija, jer ova individua nije mogla nikako na drugi način znati da je postojala opcija mog dolaska tamo.
Ja sam sa svoje strane, konstantno objavljivao tekstove i dokaze o brojnim zločinačkim radnjama mafijaškog klana, što je jako smetalo kriminalcima pa su čak zatražili od fejsbuka da me blokira na više mjeseci, što se može vidjeti na slikama.
Iako sam samo proslijedio, već objavljene članke o nehumanim uslovima u kojima žive djeca u domu, te aktivnostima grupe "Pravda za Dženana" to je proglašeno kao navodno "neželjeni i uvredljivi sadržaj" te je profil zaključan tom prilikom na 3 mjeseca.
Ova tema je inače toliko obimna da bi se o njoj moglo govoriti satima ali pokušao sam je maksimalno skratiti da vam ne bih oduzimao mnogo vremena.
Sa druge strane je to i tehnički izuzetno zahtjevno i obimno jer sama priča nije nikakav problem ali ako želite sve potkrijepiti dokazima i fotografijama, onda to oduzima izuzetno mnogo vremena za pronalaženje i obradu, među desetinama hiljada postojećih dokumenata.
Zato ću sada završiti ovu temu uz podsjećanje na još jednu žrtvu režima a u pitanju je Branislav Garić, ubijen sa 5 metaka u svojoj kancelariji.
O samoj presudi i postupku neću komentarisati, jer se sve vidi iz novinskog teksta. Samo ću dodatno skrenuti pažnju na to da se ubijeni, više puta prethodno obraćao, takozvanim nadležnim službama, uključujući policiju i saopštavajući da mu se prijeti ubistvom ali kao što vidimo ne samo da nije zaštićen, nego je režim potom angažovao sve svoje resurse, kako bi oslobodio ubicu.
Ne znam da li će biti uopšte novih videa od mene jer konstantno primjećujem aktivnosti policijskih doušnika a jasne su njihove namjere da me likvidiraju no to me neće zaustaviti u borbi za istinu i razotkrivanje monstruoznih zločinaca iz kriminalističke policije, koji su smišljeno pokušali prikriti ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo.
Da smo svi reagovali još tada na vrijeme i zaustavili zločince iz policije, koji stvaraju kriminalne grupe i prikrivaju mnogobrojna krivična djela ne bi došlo do mnogih narednih ubistava i danas bi vjerovatno bili živi i Dženan Memić i David Dragičević.
Znam da je izdata naredba za moje ubistvo po svaku cijenu pa ako se to i desi, vi nastavite dalje, tako što ćete podržati Muriza Memića i Davora Dragičevića, koji su vam se javno zahvalili za dosadašnju podršku i zamolili da nastavite u tome i dalje.
Vidljivo je da se mafijaški teroristički režim ljulja, pritisnut obiljem monstruoznih zločina i ovo je prilika da budu srušeni a kako kažu roditelji ubijenih Dženana i Davida, oni se ne bore samo za svoju, nego i za vašu djecu...
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902
ČLANAK 1152
|
MONSTRUOZNE LIKVIDACIJE REŽIMSKOG MAFIJAŠKOG KLANA |
U slučaju likvidacije Milana Vukelića se radi o automobilu i naravno ubice i nalogodavci, nisu naslijepo aktivirali eksploziv, nego kada su vidjeli da je žrtva koju su htjeli likvidirati, sjela u automobil i vozi se ulicama.
To što je likvidacija izvršena neposredno pored zgrade MUP-a, ukazuje da je posmatrač gledao upravo iz te zgrade i imajući u vidu sve druge okolnosti, potpuno je jasno da je u ovaj monstruozni zločin, umiješan neko iz policije.
Ubistvo i samo jednog čovjeka je već dovoljno stravično no ovaj primjer pokazuje da zločinci, nisu obraćali pažnju na druge žrtve, koje mogu biti ubijene. Nisu aktivirali eksploziv, kada je Vukelić bio sam, nego su u automobilu bile još dvije osobe.
I sam eksploziv, kao izbor sredstva za ubistvo, umjesto recimo vatrenog oružja, pokazuje da su nalogodavci, osim samog ubistva, htjeli poslati poruku, svim drugim građanima, šta im se može desiti, ukoliko im se bilo ko od njih suprostavi.
Prije ove likvidacije, Milan Vukelić je dao nekoliko izjava novinarima i opisao prijetnje i paljevine, neposredno prije ubistva, što je vjerovatno još više razgnjevilo zločince, koji su naredili ovo ubistvo.
Sestra Milena Vukelića, smatra da postoje pošteni ljudi u policiji koji znaju šta se desilo i kaže : "samo čekaju trenutak kada će otkriti istinu", no na žalost to je velika zabluda.
Ako u policiji postoje pošteni ljudi, oni ne znaju ništa o izvršiocima ovog ubistva a oni koji znaju a godinama ne otkrivaju ko su ubice, su automatski prema odredbama krivičnog zakona, saučesnici tih ubica i saučesnici u ovom ubistvu.
Oni policajci, koji su kao pošteni a znaju sve o ovom ubistvu, trebali su uzgajati povrće oko kuće i prodavati ga na pijaci, umjesto da uzimaju dobre plate za navodnu borbu protiv kriminala, sjede u kancelarijama sa nogama na stolu, smišljaju laži koje će saopštavati medijima i porodicama žrtava i štite zločince.
Jer nije ovdje u pitanju samo ovo ubistvo, nego je zbog prikrivanja tog zločina i zaštite ubica i nalogodavaca u narednim godinama došlo do velikog broja drugih pljački i ubistava, koje čine iste ubice i nalažu isti moćnici.
A sve ove monstruozne zločine organizuje i prikriva upravo policija.
Možemo vidjeti da pripadnici policije, koji se usude izjaviti nešto o ubicama i nalogodavcima po hitnom postupku, bivaju uklonjeni a na njihovo mjesto se dovode poslušni izvršioci naredbi i saučesnici u novim zločinima.
Što se tiče glavnog republičkog tužioca, on je dao izjavu generalno vezano za sva krivična djela a ne samo za ovu ubistvo i rekao je da je za procesuiranje, kako je nazvao "krupnih riba" potrebna je i politička volja, što jasno znači da te volje nema i da profesionalce kojih vjerovatno ima i u tužilaštvima, sprečavaju da procesuiraju kriminalne bosove iz tajkunsko političke mafije.
Što se politike tiče, poznato je svima da svo ovo vrijeme na tom političkom vrhu, stoji Dodik Milorad i bez njegovog znanja i odobrenja se ne dešava ništa.
Kada se ima u vidu da je krajem 2016. javno pred kamerama, objelodanio formiranje "crne knjige" i naložio svojim ljudima da se bore protiv tih imena u crnoj knjizi, onda je potpuno jasno, odakle dolaze komande za prikrivanja zločina i pljački.
Ta zločinačka i teroristička izjava da "moraju voditi borbu protiv imena, koja su im nanijela štetu" je jasan poziv za likvidaciju, ja sam je tako shvatio i njegovi ljudi su i prije toga a i kasnije pogotovo, intenzivirali pokušaje da me ubiju, što srećom nisu uspjeli, pošto sam odavno shvatio kakve su njihove metode i o kakvim se monstruoznim zločincima radi.
Iz svjedočenja Milana Vukelića, neposredno pred ubistvo i njegove sestre, možemo vidjeti da su ga prethodno pozvali u policiju a da Vukeliću nije jasno, zbog čega je to urađeno.
Zbog porodice ubijenog Vukelića ali i zbog drugih građana, koji mogu postati žrtve zločinaca iz policije, ukazujem vam da u "Zakonu o krivičnom postupku" postoji odeljak pod nazivom "posebne istražne radnje" koji policija obilato zloupotrebljava.
U slučajevima kada neko ometa mafijaške poslove, zločinaca iz policije i njihovih saučesnika, angažuje se obično jedan od njih da prijavi tu osobu koja im smeta za neko banalno krivično djelo.
Uz podnesenu prijavu, zapisnik o saslušanju i tezu da postoje teškoće za pribavljanje dokaza, traži se sudska naredba za danonoćni nadzor njihove žrtve, stalno praćenje, snimanje komunikacija i druge aktivnosti a sve sa ciljem da se prikupljaju podaci i pripremi likvidacija.
Ubistvo je krajnja mjera zločinačke terorističke organizacije, jer kod većine ljudi, uspijevaju sa zastrašivanjima ili ucjenama no u ovom slučaju, kod jednog časnog i poštenog čovjeka, to nije bilo moguće.
Iz svjedočenja ubijenog Vukelića, možemo zaključiti da je inspektor koji ga je ispitivao i zastrašivao, jedan monstrum i zločinac, koji se krije iza službenog položaja, saučestvuje sa kriminalcima i iživljava nad običnim narodom.
Iz svjedočenja sestre ubijenog Vukelića, vidljivo je da zločinački MUP, štiti kriminalca među svojim redovima, koji je prijetio njenom bratu i čak, kriju dokumentaciju... informacije, zbog čega je uopšte saslušavan i ko je izdao nalog za to.
Ubijeni Vukelić je neposredno prije likvidacije, svjedočio da mu je taj monstrum iz kriminalističke policije, pominjao ženu i djecu iz čega se vidi da su bili spremni i na takve sadističke metode, da ubiju ženu i djecu ili kompletnu porodicu.
Onaj koji je stisnuo taster i aktivirao eksploziv a pogotovo oni koji su izdali nalog za likvidaciju, nisu ni obraćali pažnju, jesu li u tom trenutku možda djeca u automobilu, koji je dignut u vazduh.
Nakon ovog podmuklog zločina i više predhodnih likvidacija vatrenim oružjem, teroristi iz policije su se preorjentisali u izvršenju likvidacija na druge metode, te su sva ubistva pokušavali predstaviti kao, "samoubistva", "zadesne smrti" ili "prirodne smrti", zavisno od okolnosti.
Kod slučajeva trovanja to im i nije bio problem, proglasiti za prirodnu smrt a kod ubistava tupim oružjem se sve predstavljalo kao, "pad", "saobraćajna nesreća" i slično a išlo se toliko do gnusnih laži i falsifikovanja, da su čak i uprkos teškim povredama na tijelu Davida Dragičevića, njegovo ubistvo, zločinci iz policije, pokušali predstaviti kao "samoubistvo" ili, pošto je ostalo nejasno, šta su ti monstrumi htjeli da kažu, da li je sam svojevoljno "skočio u kanal" ili se "okliznuo".
Milana Vukelića su dakle, zločinci iz policijske bande, pozvali na saslušanje, prijetili mu i ispitivali ga a sve kao preduslov da bi pokrenuli istragu i "posebne istražne radnje".
Bezbroj je takvih primjera a pomenuću samo slučaj Davida Dragičevića, gdje je opšte poznato u posljednjoj noći kada je viđen živ, da je na trgu, presretnut od dvojice muškaraca, za koje je iznesen stav stručnjaka, da su očito u pitanju inspektori u civilu.
No, ako za to i ne bismo mogli biti sigurni, činjenica je da je nekoliko dana poslije ubistva Dragičevića, podignuta optužnica protiv njega.
U medijima su se pojavili brojni negativni i uvredljivi komentari prema tužiocu, koji je podigao tu optužnicu no ti ili ne shvataju šta to znači ili žele pažnju, skrenuti na pogrešnu stranu.
Naime, istina je da je zakonom predviđeno, da se u slučaju smrti osumnjičenog, predmet zatvara ali podizanjem optužnice, tužilac je poslao poruku javnosti, odnosno svim građanima, da je David Dragičević bio pod istragom, dakle i pod nadzorom policije, koja ga je pratila 24 sata dnevno i znala svaki njegov korak.
Na taj način su mogli planirati i organizovati napad na njega lično ili podatke o tome dostaviti saučesnicima.
Kriminalci iz policije su nakon podizanja optužnice protiv Davida Dragičevića, svatili šta to znači i veoma su se uznemirili, tako da je bukvalno odmah, na adrese nekih pripadnika pravosuđa, stiglo nekoliko poruka sa tekstom da će biti ubijeni a do danas nije otkriveno ko stoji iza njih.
Osim ovih primjera, gdje su žrtve policijske mafije nažalost stradale, imam i sopstveni primjer, kada su me ti zločinci, potpuno neosnovano prijavili za "ugrožavanje sigurnosti" jer sam pisao da će svi oni koji prikrivaju ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, završiti u zatvoru.
To naravno nije "ugrožavanje sigurnosti" opisano u krivičnom zakonu, što su zločinci iz policije vrlo dobro znali ali im je bila potrebna bilo kakva prijava da bi me pozvali na "ispitivanje" i pokrenuli "Posebne istražne radnje" te izvršili pretres. Samo nekoliko dana prije mene u PU Bijeljina je pozvan g. Nedeljko Radman, koji je preminuo na saslušavanju, bar je tako zvanično saopšteno. Nije zanemarljiv ni stres koji čovjek može dobiti u takvoj situaciji, jer osim šoka koji je doživio g. Radman i moji roditelji a baka i deda ubijene Ivone Bajo su živjeli samo još godinu baka a deda dve i po, nakon pretresa kuće, zbog izmišljene optužbe, koja nema osnova u zakonu.
Još prije toga a posebno nakon pretresa, angažovani su doušnici i provokatori, te su počeli prvi pokušaji ubistva, najpre trovanjem a onda u posljednje vrijeme, pokušaji uvlačenja u zamku timova plaćenih ubica, gdje bi se likvidaciju izvršila na sličan način kako je pokušano sa Slobodanom Vasiljevićem u Šekovićima.
Kao preduslov za to, pripadnici mafijaškog klana, pošto nisu više mogli izdejstvovati naredbu od suda u Bijeljini, odlučili su lažirati nadležnost na teritoriji Istočnog Sarajeva, čije tužilaštvo i sudovi, nisu nadležni po zakonu da postupaju na teritorijama izvan nadležnosti Okružnog suda u Istočnom Sarajevu.
Nadležnost im može dodijeliti samo, Republičko tužilaštvo, odnosno Vrhovni sud Republike Srpske a da su smišljeno lažirali nadležnost vidi se iz dokumenata "RJT za OTIS iz predmeta T17 0 KT 0006630 15".
Na optužnici protiv mene, gdje sam optužen da sam pisao za neke tužioce i prije svega sudije da rade za mafijaški režim i štite kriminalce i ubice, (za šta se ponosim što sam pisao i uvijek ću to pisati) navedeno je kao jedan od dokaza, "Dopis republičkog tužilaštva" kojim bi navodno, trebalo da su dobili nadležnost.
Iako sam više puta, pismeno tražio da mi se pošalje ta odluka, nikada to nije učinjeno iz OJTIS, nego sam je dobio od Republičkog tužilaštva, (onog istog koje je izjavilo da je za procesuiranje krupnih riba, potrebna i politička volja) a iz nje se vidi, da im nije dodijeljen nikakav predmet protiv mene, nego naprotiv, moja krivična prijava protiv kriminalaca koji su falsifikovali sudsko rješenje.
Što se tiče suda u Sokocu, kod njih ne postoji, ne samo rješenje Vrhovnog suda, nego nisu imali ni to lažno navodno rješenje tužilaštva na koje su se pozivali a iz odgovora Vrhovnog suda se vidi da ne postoji nikakav predmet protiv mene, odnosno nijedan predmet u kome sam stranka u postupku.
Uprkos tome, zločinci su angažovali desetine službenika da bi me na svaki mogući način, odvukli na teritoriju Istočnog Sarajeva, gdje su čekale ekipe plaćenih ubica a tamo bih im bio laka meta za razliku od Bijeljine.
Zahvaljujući dobrom poznavanju zakona i tome što sam primijetio i registrovao, radnje doušnika i informatora, uspio sam izbjeći klopku i ostati živ a onda poslije dokaza koje sam dostavio Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, smijenjen je jedan od kriminalaca koji su planirali moje ubistvo, bivši glavni okružni tužilac u Istočnom Sarajevu a onda je i sudiji zbog indirektnog pomaganja u realizaciji pokušaja ubistva, ometanjem mojih prava, izrečene kaznena mjera.
No ovaj slučaj ni izdaleka nije završen, jer postoji još gomila kriminalaca, koji ne samo da trebaju dobiti disciplinske kazne ili biti smjenjeni, nego moraju završiti na dugogodišnjim robijama a neki praktično i na doživotnoj.
Oni to vrlo dobro znaju i zbog toga, zločinci iz policije uporno prikrivaju podatke i kriminalce, kako među svojim redovima, tako i saučesnika, uprkos stalnim mojim pismenim upozoravanjima, pa čak i dopisu predsjednika Republike.
Umjesto da postupa po zakonu, takozvani MUP je ponovo aktivirao svoje doušnike i nalazimo se u završnoj fazi. Ili ću "ja njih strpati na robiju" ili će me ubiti a nema nikakve sumnje za koju bi se opciju oni odlučili, posebno kad se ima u vidu da ubistvo Ivone Bajo, osmogodišnje djevojčice, nije jedini zločin koji imaju na savjesti, nego samo jedan od stotina a vjerovatno i hiljada kriminalnih dijela, pljački i ubistava...
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902
ČLANAK 1151
PODMUKLE TERORISTIČKE METODE POLICIJSKE MAFIJE |
|
Ukoliko niste pogledali taj video, potražite ga pod navedenim nazivom na "Youtube" no prethodno ogledajte ovaj video do kraja jer će u njemu biti opisani neki metodi, koji mogu biti primjenjeni i na vama ili vašoj djeci.
Sigurno ste nekoliko puta do sada pročitali ili čuli, kada se opisuju neke kriminalne aktivnosti da policija i mediji karakterišu neke osobe riječima da su pitanju lica "od ranije poznata policiji".
To je stara da tako kažem "udbaška" ili "gestapovska" fraza a koja bi trebalo psihološki djelovati na narod i u startu predstaviti policiju kao profesionalce a opisana lica kao kriminalce.
Pravo stanje je sasvim drugačije i to sam opisivao u dopisima sudu kao recimo u dokumentu "Zahtjev za izdavanje sudske naredbe u predmetu 80 0 Pr 100636 18 Pr" riječima da je policija i RS iza koje se krije takozvani MUP od ranije poznata građanima kao teroristička organizacija koja laže, falsifikuje, pljačka vozila banke po autoputevima, ubija građane i štiti prave kriminalce.
U tom predmetu sam pred sudom razotkrio i dokazao, razbojničke mafijaške metode policije na takav način da je i prisutnim službenicima, odnosno svjedocima policije bilo neprijatno prisustvovati i slušati tok dokaznog postupka.
Bez namjere da sada opširnije opisujem pozadinu, samo ću napomenuti da su zločinci iz kriminalističke policije, godinama pokušavali da me ubiju, koristeći svoje saučesnike iz ekipa plaćenih ubica kojima komanduju a pošto su prethodno ubili osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo, prilikom šverca narkotika sa svojim saučesnicima u Bobar grupu.
Prvo što trebate znati je činjenica da nijedan inspektor ne može obavljati svoj posao, samo ako dobro poznaje zakon, pod uslovom da ga uopšte i poznaje, nego mu je potrebna i mreža informatora, odnosno doušnika.
Tu je i gomila džabalebaroša iz takozvanih tajnih službi, koji špartaju od jutra do mraka gradskim kafeima i ulicama, osluškujući razgovore za šankovima i stolovima, istovremeno nadgledajući dilovanje narkotika koje kontrolišu i poneki uzimajući "reket" vlasnicima u zamjenu za zaštitu od racija i inspekcija.
No oni su sporedni za ovu temu te se vraćam na mrežu informatora, koje policija formira gestapovskim metodama.
Naime jedan kriminalistički inspektor može doći do doušnika tako što će stvarnog kriminalca, pljačkaša recimo, "osloboditi od istrage" time što će uništiti dokaze protiv njega a zauzvrat bi ovaj trebao da mu u budućnosti dojavljuje sve informacije za koje sazna.
Sigurno je da ima i takvih primjera ali ne mnogo a i teško bi policija došla do njih da nema druge informatore koje sama proizvodi.
Garantovano ste mnogo puta do sada čuli za racije, koje policija obavlja po kafićima, stadionima ili drugim mjestima gdje se okupljaju maloljetnici.
Navijačke grupe su jedna od najmoćnijih struktura, kojima upravlja policija za interese mafije i u njima su uvijek ljudi iz kriminalnih krugova, pod zaštitom saučesnika iz policije. Poslednji slučaj hapšenja takve grupe, koja je prethodno godinama bila pod zaštitom policije se desio u Beogradu a u Bjeljini je recimo poznat slučaj ubistva navijača "Partizana" koje su izvršili pripadnici protivničkog navijačkog tabora "Crvene zvezde". U postupku koji je vođen, osumnjičeni su oslobođeni, zbog loše istrage i dokaza a možete biti sigurni da su ubistvo organizovali upravo pripadnici navijačke grupe, koji su saučesnici i informatori kriminalaca iz MUP-a i kao takvi imaju njihovu zaštitu.
Napominjem da su zločinci iz policije, tokom godina koristili veliki broj doušnika od kojih sam saznao neke podatke, direktno od njih ili sam ih otkrio posredno, tako da vrlo dobro znam, kakve se sve metode koriste.
Jedan od najpodmuklijih trikova je taj da policijski doušnik, koji je ranije vrbovan, okuplja oko sebe maloljetnike, kojima je idol i časti ih po kafeima a onda se pojavi neko ko društvu besplatno pokloni "džoint" odnosno cigaretu od marihuane.
Nekome se i ubaci kesica sa "praškom" u džep od jakne ili slično a onda ko naručeni dolaze policajci u raciju. Može to da bude i "slučajno" legitimisanje nakon izlaska ili "rutinska" saobraćajna kontrola vozila u kome je policijski doušnik "posejao" kesicu i eto "uspješne akcije policije" koja se na sva zvona oglasi u medijima sa 23 uhapšena i 200 grama narkotika ukupno, što je oko 8 grama po osobi. Sve bez navođenja kod koliko njih je to "nađeno" a možda samo kod jednog kome je podmetnuto no cilj je postignut... eto novih 20-tak lica, podesnih za ucjene i vrbovanje u mrežu informatora i kriminala policijske mafije.
Prethodno je naravno, velikodušni "darodavac" džointa nestao iz kafea a grupa maloljetnika ostavljena da objašnjava policiji, kako se našla u društvu, gdje je za stolom "kesica sa travkom koja asocira na opojnu drogu marihuana" kako to obično opisuje policija, nakon pod navodnim znacima "uspješnih" racija.
I sada, zavisno od slučaja do slučaja, vrši se pritisak na maloljetnike, neke i punoljetne te njihove roditelje, pa se od nekih uzima novac da bi se dokazi "zagubili" a drugi se vrbuju za buduće saradnike.
Uz klasične fraze : "Znamo mi da je to dobro dijete, koje se našlo u lošem društvu ali eto mi moramo da radimo nešto, gledaju nas ovi šefovi odozgo a niko neće da nam pomogne da bismo došli do pravih kriminalaca"...
I tako, mic po mic, inspektori obrađuju i roditelje i djecu, da bi im na kraju obećali "gubljenje" dokaza i materijala a zauzvrat dobili pristanak da ih u budućnosti angažuju za svoje podmukle planove, odnosno pomoć prilikom prikupljanja podataka i nadziranja osoba, koje su im ozbiljna prijetnja.
Pri tome mislim na časne i poštene ljude, koji su uvijek najozbiljnija prijetnja, zločincima iz političko tajkunske mafije i policije.
Tako, ako ste već bili u sličnoj situaciji ili vam se desi u budućnosti, nemojte dozvoliti da bezočni manipulanti iz policije, maltretiraju vašu djecu i od vas prave špijune.
Ne radi se ovdje samo o pukom sakupljanju podataka i eventualno nekom podmetanju dokaza nevinim ljudima, nego se ovako dobijene informacije koriste za pripreme i organizovanje likvidacija, svih onih koji su smetnja mafijaškom režimu.
Kriminalci iz policije imaju širok spektar doušnika a najopasniji su oni koji se šalju u najbližu okolinu žrtve sa zadatkom da pridobije njihovo povjerenje već pripremljenim lažima te prenese informacije koje zanimaju zločince iz policije.
Nije rijetkost i da takvi lično izvrše ubistvo otrovima ili nekim oružjem no obično se za likvidaciju koriste druge osobe ili profesionalci, kao što je primjer surove likvidacije Milana Vukelića ili u skorije vrijeme, Slaviše Krunića.
NASTAVLJA SE...
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902
ČLANAK 1150
|
DUBOKA DRŽAVA NA BALKANU |
Stvar je u tome da ne postoje i ne funkcionišu ni policija ni tužilaštvo, niti bilo kakvi drugi organi, jer su to samo servisi mafije, koja sistematski pljačka narod.
Uobičajeno je da većina ljudi, takvu strukturu naziva "Udba", neko "tajne službe" a u zadnje vrijeme sve više "duboka država" ili "vlada u sjenci". U krivičnom zakonu bi se za njih mogao naći stručni izraz "teroristička organizacija" ali ja smatram da je najprikladniji izraz za njih - banda.
Ja ne tvrdim naravno da je svaki zaposleni u policiji kriminalac, niti da nisu pojedinci, pristupili tamo iz najčasnijih namjera ali njihov uticaj je nikakav i vremenom se udruže sa zlikovcima ili sklone u stranu a oni koji se usude suprotstaviti šefovima bande, završe pod zemljom, kao doministar Jozo Leutar ili policajci Šehović i Vujinović u Federaciji, odnosno komandiri policije, Srđan Knežević i Željko Marković u RS. Na žalost to nisu jedini primjeri a mnogo je više ubistava koji se predstavljaju kao "samoubistva" i "zadesne" smrti.
Ta banda je razgranata kroz sve sisteme takozvane države ali ja ću se bazirati najviše na policiju, koja je prije svega naoružana vatrenim oružjem, primjenjuje nasilne metode i aktivno vrši krivična djela, prikrivanja stvarnih zločinaca svojih saučesnika i podmetanja dokaza, odnosno montiranja predmeta nevinim građanima.
Da je kompletna policija najobičnija banda, sve je vidljivije i za to postoji sve više dokaza a među posljednjima su hapšenja pripadnika policije, zbog smišljenog prikrivanja ubistva Dženana Memića, koje se desilo u Sarajevu, te hapšenje pripadnika mafijaškog klana navijačke grupe u Beogradu a koja je cijelo vrijeme djelovala pod zaštitom policije i sa njihovim legitimacijama.
Podsjetimo u prošlosti na slične primjere specijalne policije, koja je rasformirana poslije organizacije i atentata na pokojnog premijera Zorana Đinđića a slične banditske formacije imamo i u Bosni poput "Ševa" u Federaciji, kao i brojnih sličnih "bratskih" postrojbi, naslonjenih na dobro poznate zločine, ustaških i četničkih predaka.
2020. godina je pokazala na primjerima u cijelom svijetu da je globalno gledano, policija najobičnija banda, čiji je cilj da štiti pljačkaški režim na vlasti i teroriše građane, kad za to dobiju naredbu.
No vratimo se dokazima o smišljenom kriminalu i zločinima lokalne policijske bande na Balkanu.
Što se tiče pomenutog ubistva Dženana Memića i smišljenog prikrivanja tog zločina, većini građana je poznato mnogo detalja o tome jer se 5 godina pokušava udruženom kriminalnom akcijom korumpiranih pripadnika policije i tužilaštva prikriti kako je došlo do tog ubistva, prikrivanjem pravih dokaza i podmetanjem lažnih tragova.
I konačno, poslije 5 godina došlo je do prvih hapšenja osumnjičenih a u sve to je umiješan daleko veći broj lica, najvjerovatnije oko 50 pa čak i više.
Ne treba zaboraviti da je nedavno došlo do, da tako kažem prinudne ostavke, dotadašnjeg predsjednika Visokog sudskog i tužilaštvo vijeća, nakon što se u javnosti pojavio snimak njegovog razgovora sa kolegicom sudijom.
Taj razgovor je sam po sebi bio više nego banalan ali možete biti sasvim sigurni da postoji još mnogo drugih razgovora, koji nisu objavljeni a mnogo bi više kompromitovali i bivšeg predsjednika Vijeća i njegove saučesnike tako da se odlučili za ostavku a prisluškivanje vrše naravno "tajne službe" kako vidite čak i svojih ljudi.
Odmah potom u javnosti se pojavila afera vezano za "najtalentovanijeg ikonopisca" na Balkanu, koja je skoro mjesec dana bila glavna tema, kako ovdje tako i u svijetu a uzrokovala je da se čuveni "umjetnik" naprasno razboli i završi u bolnici, ostavši bez teksta i dodao bih bez zaštite, koju je do sada imao sa mjesta predsjednika Visokog sudskog tužilačkog vijeća.
Zvanično je otvorena istraga, vezano za ukradenu ikonu a onda smo obaviješteni i za hapšenja vezano za ubistvo Dženana Memica, što ako dodamo svjedočenje sudije iz Mostara, koja je pred kamerama izjavila da je na nju vršen pritisak i prijetnje, kako da presuđuje, pokazuje da bi možda moglo doći do promjene u pravosuđu i da konačno zavlada pravna država.
Kako je ranije bilo, dobro znamo i po primjeru ubistva Davida Dragičevića u Banjaluci, koje je potom, zločinački vrh policije potpuno neovlašteno, pokušao pred kamerama da obrazloži na svoj način, tvrdeći da je u pitanju narkoman i pljačkaš, koji je potom skočio u kanal i udavio se, uprkos brojnim teškim povredama, koje imao na tijelu.
Zahvaljujući upornosti i hrabrosti porodice i prijatelja, ova monstruozna laž policije je razotkrivena, otvorena je istraga a saznali smo i da je došlo do krađe materijalnih dokaza vezanih za ovaj zločin, da su nestali neki predmeti i za to su osumnjičeni neki službenici a istog dana, desila se eksplozija u jednoj vikendici pored Banja Luke.
Pošto se ta dva događaja, desila bukvalno u rasponu od 24 sata, ne bih uopšte isključio mogućnost da je ta vikendica, vezana za prikrivanje ovog ubistva na neki način, jer nova laž policije, kako je do eksplozije došlo zbog boce sa plinom je i djeci u osnovnoj školi jasno da je to besmisleno, pošto je ta ista boca ostala neoštećena.
Podsjetiću još na vjerovatno najmonstruozniji zločin u ovoj zemlji a to je brutalna likvidacija Milana Vukelića, ispred zgrade MUP-a u Banja Luci, nakon što je pomenuti gospodin pokušao spriječiti organizovani kriminal i javno pred kamerama izjavio da mu je prijećeno u policijskoj stanici.
Nema nikakve sumnje da su likvidaciju Vukelića eksplozivnom napravom, izvršili upravo pripadnici policije a da li se tu radi o nekim pojedincima ili smišljenom zločinu kompletnog MUP-a procijenite sami, jer se taj monstruozni zločin zataškava evo već 13 godina.
Ovdje je važno istaći da su i prije ubistva Davida Dragičevića i prije likvidacije Milana Vukelića, protiv njih podnesene banalne krivične prijave i prije svega neosnovane ali su bile potrebne policiji da bi mogla aktivirati "posebne istražne radnje" i vršiti nadzor 24 sata dnevno nad tim osobama, što u suštini znači prikupljanje podataka i priprema likvidacije.
No sigurno najveći zločin ili bar jedan od najvećih je ubistvo, osmogodišnje devojčice Ivone Bajo, ispred ulaza u firmu Univerzal iz Bobar grupe, koja se desila prilikom krijumčarenja narkotika od strane policije i njenih saučesnika u Bobar grupu.
Iako su zločinci iz policije, pokušali prikriti dokaze ovog ubistva, nisu u tome uspjeli, jer sam u potpunosti razotkrio njihove zločinačke aktivnosti.
Umjesto da pruže pomoć smrtno ranjenoj djevojčici, zločinci iz policije i njihovi saučesnici krijumčari su prvo istovarili 4 paketa krijumčarene robe, od čega su 3 nestala tokom noći a onda su se potrudili da kamion koji je dovezao tu robu, pobjegne sa mjesta zločina.
Dječji ruksak, koji je ubijena djevojčica nosila preko ramena je oštećen tako da je kaiš tog ruksaka, dvostruko presječen, predmetom koji je i ubio djevojčicu a onda su taj materijalni dokaz zločinci skinuli se ubijenog djeteta, odneli sa mjesta zločina, otkinuli ostatak presječenog dijela a onda taj kaiš, oprali jakim hemijskim sredstvom, kako bi uklonili tragove masti i ulja zaostale od pobjeglog kamiona.
Imena kriminalaca koji su to uradili sam otkrio i objavljivao ali ih sada neću navoditi, jer upornim prikrivanjem kriminalaca među svojim redovima i zaštitom koju im pruža, kompletan takozvani MUP je pokazao da je najobičnija banda i sve zločine, pripisujem toj bandi.
Tada nije bilo poznato ali danas se zna, da je tokom tih godina, vršena astronomska pljačka preko Bobar grupe i posebno preko Bobar banke, što je razotkriveno 2014-te godine.
Naime, zbog organizovane pljačke, Bobar banci je bilo naloženo od strane Evropske banke da izvršiti dokapitalizaciju, odnosno nadomjestiti gubitke do 30. septembra 2014. i zanimljivo, baš tog dana umire bivši vlasnik Bobar grupe.
Možete biti sasvim sigurni da tu nije u pitanju nikakva smrt. Vlasnik sigurno nije umro, nego je ili ubijen ili je njegova smrt lažirana a mafijaški teroristički režim, za oboje ima i ljude i mogućnosti da ih izvede, mislim na obe te opcije.
2015-te godine, poslije mnogobrojnih pokušaja, uspijevam da dobijem iz sudskog depoa, predmete koje imala ubijena djevojčica i na zapisniku je navedeno u kakvom se stanju nalazi dječji ruksak, odnosno, kaiš tog ruksaka je dvostruko presječen, dio nedostaje a ostatak je zamrljan, nekim hemijskim sredstvom.
Pošto sam pokrenuo pravne mehanizme za utvrđivanje činjenica, kako je došlo do ovih oštećenja i ko je odgovoran za prikrivanje dokaza zločina i njegovo uklanjanje sa lica mjesta, mafijaški klan intenzivira svoje pokušaje da me ubije o čemu sada neću iznositi detalje.
Početkom 2017. zahvaljujući sudiji osnovnog suda u Bijeljini, dobijam izjavu tužilaštva u kojoj se navodi da tužilaštvo nema saznanja o oštećenjima materjalnog dokaza, koja su navedena u zapisniku suda, jer ih policija nije o tome obavijestila.
Sada je 2021. godina i prošlo je 4 godine od izjašnjenja tužilaštva a zločinci iz takozvanog MUP-a ne samo da odbijaju da se izjasne o tome i štite kriminalce koji su pokušali prikriti ovu ubistvo, nego su više puta aktivno pokušali da me ubiju o čemu postoji dokazni materijal i u postupku "80 0 Pr 100636 18 Pr" pred sudom a ni nakon pismenog naloga Predsjednika Republike nisu reagovali, što pokazuje da nemaju nikakve veze ni sa zakonom ni sa Republikom ni sa narodom.
Metode i krivična djela koja sam dokazao pred sudom svrstavaju policiju na nivo gestapoa, srednjovjekovne inkvizicije ili kako već svako od vas zamišlja oličenje zla, zločina i razbojništva. Detalje neću sada opisivati, nego samo da se radilo o više krivičnih djela, falsifikovanja činjenica i potpisa, ugrožavanje života i garantovanih prava a sve sa ciljem da se pripremi likvidacija, koju je trebalo da izvrši neka od bandi ubica pod policijskom kontrolom. Jedna takva banda plaćenika je uhapšena nekoliko mjeseci kasnije poslije pokušaja ubistva Slobodana Vasiljevića u Šekovićima za šta je jedan od njih nedavno priznao krivicu, dok se ostalima još sudi.
Kako sam već i rekao, takozvani MUP-u je mafijaška, fašistička, teroristička organizacija, privatna banda, koja radi isključivo za interese svojih mafijaški bosova i od njih ne možete očekivati nikakvu zaštitu, nego jedino obračune sa konkurencijom, odnosno manjim kriminalnim grupama, koje najčešće policija sama i stvara.
Više puta sam slao pismene dopise, zločincima iz policije i upozoravao da prekinu sa kriminalom i zaštitom mafije te im na kraju poslao obavijest da do 1. januara 2021. dostave odgovore na postavljena pitanja, prije svega šta znaju o stanju u kome se nalazi materijalni dokaz ubistva ili ću u suprotnom objaviti materijal, koji pokazuje kakva su oni zločinačka i mafijaška organizacija.
Policijska banda to naravno nije učinila jer zvanično "nemaju" nikakav odgovor, zbog čega je materijalni dokaz ubistva u takvom stanju jer da ga imaju, Tužilaštvo bi to moralo znati a onda s obzirom da ga nemaju, morali bi prema zakonu o krivičnom postupku da pokrenu istragu i ustanove zbog čega je do ovoga došlo.
Zločinci to naravno ne žele jer im je i bio cilj da ubistvo prikriju, pošto je to za njih samo "nebitna" usputna žrtva u brojnim pljačkama i zločinima, koje imaju na savjesti, odnosno savjesti nemaju ali zato imaju ruke, krvave do ramena.
Zločini kriminalaca iz policije su toliki da bi za njihovo objavljivanje, trebali ne samo sati nego dani i zato naravno neću ostale detalje navoditi sada, nego u narednim video zapisima a do tada savjetujem svima da se dobro čuvate od pripadnika policijske bande, bilo da su u uniformama ili u civilu...
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
Zdenkobajo@gmail.com
065831902
ČLANAK 1149
KRŠENJE LJUDSKIH PRAVA ORGANIZOVANIM LAŽIRANJEM PANDEMIJE |
|
"Na osnovu člana 72. stav (4) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da odmah, a najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema ove Odluke, preduzmu aktivnosti i usklade svoje djelovanje sa standardima iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Predmet broj: AP-3683/20, Odluka o dopustivosti i meritumu Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, te standardima iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kako su navedeni u ovoj Odluci. Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Federacije Bosne i Hercegovine da, u narednom roku od 15 dana od isteka roka iz stava 3. dispozitiva ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o provođenju naloga iz stava 3. dispozitiva ove odluke. Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i u „Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine“.
Zaključak
Ustavni sud je zaključio da miješanje u osnovna ljudska prava i slobode garantovane Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, u konkretnom slučaju prava na privatni život i na slobodu kretanja, koje je izvršeno Naredbama uskih segmenata izvršne vlasti o obaveznom nošenju zaštitnih maski i o ograničenju kretanja, u konkretnom slučaju kriznih štabova ministarstava zdravstva, kada je izostalo aktivno učešće u donošenju i preispitivanju naređenih mjera od strane najviših organa zakonodavne i izvršne vlasti, predstavlja kršenje navedenih ljudskih prava i sloboda.
Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Ova odluka je privukla veliku pažnju javnosti i opisivana je u više medija a prilažem članak "Ustavni sud presudio da su policijski sat i nošenje maske kršenje ljudskih prava" u kome se to i vidi.
Neke odluke Ustavnog suda, mogu se odnositi samo na konkretan slučaj no u ovom primjeru se radi o pravima garantovanim Ustavom a koja važe na kompletnoj teritoriji Bosne i Hercegovine što znači da donesenu odluku moraju poštovati i sprovoditi svi organi Bosne i Hercegovine, uključujući i Republiku Srpsku, inače će smišljeno kršiti garantovana ljudska prava i slobode a što se inače, konstantno i planski čini.
Teoretski, ukoliko bi bilo koji organ, pokušao nasilno u budućnosti, sprovoditi ove terorističke mjere, svaki građanin se ima pravo pozvati na ovu odluku Ustavnog suda, ukoliko zna za nju, pa ako bi uprkos svemu dolazilo i do nekih postupaka i eventualnog kažnjavanja građana, svako bi mogao poslati apelaciju, Ustavnom sudu BIH i pozvati se samo na donesenu odluku "AP-3683/20" od 22. decembra 2020. godine.
Ne vjerujem da bi bilo koji častan i odgovoran profesionalac uradio tako nešto ali hipotetički ako bi se tako nešto desilo to ne bi bio samo osnov za prihvatanje svih eventualnih apelacija, nego i za disciplinske prekršaje pa čak i krivičnu odgovornost svih onih, koji bi se eventualno usudili nepoštovati odluke Ustavnog suda, koje su konačne i obavezujući za sve javne organe na teritoriji zemlje.
Ustavni sud nalaže državnim organima da usklade svoje djelovanje sa njihovom odlukom i to se mora poštovati na cjeloj teritoriji BIH jer su i prava garantovana Ustavom ista za sve građane.
Neke osobe, među kojima i ja smo skoro od početka ukazivali da se radi o lažnoj pandemiji dirigovanoj na svjetskom nivou od strane internacionalne mafije odgovorne za konstantne "kontrolisane" ratove pa i one svjetske a lokalni izvršioci radova su njihove sluge, dovedene na vlast kao "dašci vjetra" ili na drugi način podobni da bi sproveli globalne planove preuređenja svijeta.
I ako se neko nije slagao sa ovakvim viđenjem pa se ne slaže ni sada to je njegovo legitimno pravo ali u situaciji kada postoji već 30 dana donesena odluka Ustavnog suda da je nametanje nošenja maski i ograničavanje kretanja nezakonito i predstavlja kršenje ljudskih prava, potpuno je apsurdno pa i suludo a sasvim sigurno protivzakonito da na svakom ulazu u neku zgradu, posebno javnih službi stoje i dalje natpisi da je korištenje maski obavezno. Jasno je da su se pojedini moćnici "snašli" da profitiraju i u ovakvim uslovima, na respiratorima, pokretnom šatoru pa i prodaji maski i ne odgovara im da im ostanu neprodate i izmakne već viđeni profit ali odluke Ustavnog suda se moraju poštovati iako je nekima "crna knjiga" i usmeni nalozi mafije iznad zakona i ustava.
Oni koji me poznaju, znaju i to da mi nije potrebna ničija odluka, ni dopuštenje nekog policajca, službenika javnog organa, pa ni Ustavnog suda da bih znao i zahtjevao poštovanje garantovanih prava, te stoga ovaj dopis i ne pišem zbog sebe, nego zbog drugih građana ali i brojnih službenika, koji su prisiljeni podnositi teror lokalnih pripadnika internacionalne mafije, (Plenkovića, Vučića, Čovića, Izetbegovića, Dodika itd) i nositi maske satima, ugrožavajući tako svoje zdravlje i živote.
Ova tema je izuzetno obimna ali ne želim da nepotrebno usložnjavam ovaj dopis jer je prioritet donesena odluka i zaštita prava građana pa i života jer razvoj bakterija na maskama posebno u zimskim uslovima, predstavlja veliku opasnost i rizik da pređu u nos te pluća i na taj način izazovu upale i smrt, što dobro plaćeni farmako lobisti smišljeno uopšte ne pominju kao nuspojavu korištenja maski. Stoga skrećem pažnju svim odgovornima, počev od Vlade Republike Srpske pa do svih javnih organa, svakog pojedinačnog javnog objekta da imaju u vidu donesenu odluku Ustavnog suda i preduzmu hitne mjere da se njihov rad dovede u okvire zakona i Ustava a vezano za pomenutu odluku...
PRILOZI
120. sjednica Velikog vijeća Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
|
Zdenko Bajo |
ČLANAK 1148
POLICIJSKOJ UPRAVI BIJELJINA - MUP RS
NAČELNIKU POLICIJSKE UPRAVE BIJELJINA - DIREKTORU POLICIJETUŽILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE
KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV NAČELNIKA KRIMINALISTIČKE POLICIJE U BIJELJINI I DRUGIH
Napomena : S obzirom na opasnost od zaraze, odnosno mogućnost kontaminacije prilikom transporta, dostavljam ovaj materijal u digitalnom obliku na zvanične mejlove te tražim da mi na isti način bude odgovoreno... na mejl Zdenkobajo@gmail.com.
|
UPOZORENJE DIREKTORU POLICIJE I NAČELNIKU PU BIJELJINA |
Ovaj dopis se dostavlja Direktoru policije RS i Načelniku policijske uprave Bijeljina ali i Tužilaštvu Bosni i Hercegovine, kao krivična prijava protiv načelnika kriminalističke policije u Bijeljini, zbog saučesništva u prikrivanju ubistva djevojčice Ivone Bajo, kao i više drugih krivičnih dijela, uključujući pokušaje mog ubistva i napade na prava garantovana Ustavom i zakonima, pošto je ignorisao sva moja prethodna upozorenja. Sa osobama koje su trenutno na navedenim komandnim pozicijama nisam imao nikakav direktan sukob ali to ne znači da nisu učestvovali u organizovanim napadima na mene ili u nekom drugom kriminalu a osim toga obavezni su zakonom da djeluju i štite interese RS a ne mafijaškog klana koji formira "CRNE KNJIGE" i nalaže "borbe" protiv imena koja su u toj knjizi, odnosno likvidacije. I samo nečinjenje je krivično djelo te sve ove elemente treba sagledati i u aspektu krivične prijave, što je u nadležnosti tužilaštva. S TOG ASPEKTA, KOMPLETAN MUP IMA STATUS TERORISTIČKE ZLOČINAČKE ORGANIZACIJE KOJA RADI ZA INTERESE INTERNACIONALNE MAFIJE.
Vazano za pomenutu "crnu knjigu" Ustavni sud BIH je 10.11.2020. presudio u moju korist u predmetu "AP-1031-19" a ja kao podnosilac apelacije ističem ključnu rečenicu navedenu u tački 37. citiram :
`Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi spornu rečenicu cijenili van konteksta sadržaja članka na apelantovom privatnom blogu u sklopu kojeg je apelant objavio spornu fotografiju. Ustavni sud zapaža da apelant na svom blogu piše o aferama, nerasvijetljenim ubistvima, analizira i citira izjave političara sa slike, daje svoje kritičke osvrte o vlasti, radu institucija vlasti, što je svakako apelantovo legitimno pravo a teme o kojima apelant javno progovara su od javnog interesa.`
Ova odluka je uvod u strmoglavi pad mafijaškog režima dodik milorada, što je kulminiralo aferom oko ukradene zlatne ikone i gomilama pokušaja laži da se opravda posjedovanje ukradenog predmeta a za svo ovo vrijeme MUP RS nije smislio nijednu laž da opravda zločine koje opisujem i za njih objavljujem dokaze na internetu. Jedino što su smislili je to da me pokušaju uplašiti prijavama i prekršajnim kaznama jer razotkrivam njihove zločine i javne naredbne šefova mafije za likvidacije nepodobnih i za mafiju opasnih osoba poput mene.
U prilogu je i odluka ureda disciplinskog tužioca odnosno Visokog sudskog i tužilačkog vijeća "UDT 18065-18 od 30.12.2020." kojom se utvrđuje odgovornost sudije i izriče kaznena mjera a nakon moje pritužbe.
Podsjećam da je još ranije, Visoko sudsko i tužilačko vijeće, smijenilo sa pozicije glavnog okružnog tužioca u Istočnom Sarajevu Rajka Čolovića, (UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.) koji je pravno gledano, prvi lažirao nadležnost i otvorio nelegalni predmet protiv mene 2015. godine sa ciljem da se prikupljaju podaci i pripremi likvidacija.
Za svo ovo vrijeme, uprkos mojim brojnim upozoravanjima i čak Dopisa predsjednika Republike Srpske od 13.05.2020. pripadnici MUP-a, nastavljaju da kriju kriminalce u svojim redovima, ugrožavajući mi tako život, istovremeno pokušavajući pomoći drugim osobama, protiv kojih sam podnosio pritužbe i krivične prijave.
U ovom slučaju to nije uspjelo ali još postoji, više drugih postupaka, za šta bi veoma važne bile informacije i podaci koje MUP ima a vezano za osobe, koje su nalagale nezakonite radnje, napad na moja prava, zdravlje i život, falsifikovanje činjenica i druge krivične radnje, usmjerene protiv mog života i prava.
Podsjećam prvo na "sitnicu" da je MUP Republike Srpske, poslao 22. maja 2019. službenika u civilu da me napadne verbalno i fizički objema rukama, vrijeđa i prijeti ubistvom, pred više prisutnih uniformisanih službenika, koji uopšte nisu reagovali a kada je napadač pobjegao na sprat, MUP mu je pružio zaštitu i prikriva njegovo ime sve do danas.
Dana 27. septembra 2018. godine, što je bilo predmet postupka "80 0 Pr 100636 18" pred sudovima u Bijeljini u kome sam dokazao laži, falsifikate i krivična djela terorističke organizacije, pripadnik kriminalističke policije Dejan Minić je izvršio više krivičnih dijela, navodeći između ostalog, službenike Policijske stanice Bijeljina II da falsifikuju dokumentaciju i ne ukažu mi medicinsku pomoć, koju sam tražio preko 20 puta.
Zloupotrebe službenog položaja i više krivičnih djela, koja su izvršena tada i u drugim prilikama su jedno i mogu se tretirati samo kao krivična djela, međutim razbojništvo i bezobrazluk zbog teškog gušenja, koje su izazvali upravo pripadnici MUP-a, može se definisati samo kao djelovanje bande drumskih razbojnika.
Iako je zakonom propisano da se licu lišenom slobode a podsjećam da je i to bilo nezakonito, kako je sud i konstatovao, mora se omogućiti poziv advokatu i članu porodice ali ne samo da to nije ponuđeno, nego na moje ponavljane zahtjeve da se pozove hitna pomoć, ne samo da to nije učinjeno, nego je poslije napisano u dokumentaciji, kako sam se po navodnom pitanju odbio izjasniti.
U ovom slučaju sam prepoznao, pripadnika kriminalistike policije Dejana Minića, koji je učestvovao u akciji presretanja i odvlačenja na teritoriju Istočnog Sarajeva, gdje je čekao tim plaćenih ubica, spreman za likvidaciju.
Moguće je da ni inspektor Minić, ni bilo ko drugi u zgradi, nije bio svjestan šta je cilj svega ali su očito bili svjesni da čine krivična djela, kršeći moja prava i falsifikujući dokumentaciju a sada to čini i kompletan MUP, prikrivajući druge počinioce i nalogodavce.
Ove događaje sam opisivao više puta ranije i sada neću trošiti vrijeme na to pogotovo što je veliki dio materijala sadržan u dopisu predsjednika Republike dostavljenom MUP-u 13. maja 2020. Uz to sam poslao obiman materijal sa prilozima pod nazivom "Obavjest i zahtjev direktoru policije i načelniku PU Bijeljina" 30.10.2020. u 03:23, (Mejl od 30.10.2020.)
MUP Republike Srpske je godinama pokušavao da me ubije, angažujući svoje saradnike u kriminalnim krugovima a koje kontrolišu inspektori kriminalističke policije.
Sve te pokušaje ubistva sam preživio iz nekoliko razloga a prije svega, zato što su ti pokušaji ubistva planirani tako da se predstave kao "zadesna smrt" a onda i zbog toga što veoma dobro poznajem zakone i nadležnosti a na osnovu toga i metode, koje primjenjuje teroristička organizacija.
Na potpuno isti način, lažno je prijavljen Milan Vukelić, što je iskorišteno kao izgovor za posebne istražne radnje i praćenje lica koja predhodno nisu bili u krivičnoj evidenciji, te konkretno likvidaciju Vukelića pred zgradom MUP-a, koju je očigledno izvršio kriminalac iz policije.
MUP Republike Srpske, prikrivanjem podataka i činjenica o pripadnicima terorističke grupe, nije ugrozio samo moj život i prava u više pravosudnih postupaka, nego i živote drugih osoba.
Primjer toga je ubistvo okružnog javnog tužioca u Istočnom Sarajevu, Dragana Ninkovića 30. juna 2020. godine, koje je MUP požurio predstaviti kao "samoubistvo" iako se radilo o upotrebi vatrenog oružja. Samo nekoliko dana ranije sam poslao dopis glavnoj tužiteljici u OJTIS, sa više pitanja od kojih je ključno ime tužioca koji je 2015-te otvorio lažirani predmet protov mene a koji je 2017-te podmetnut tada tek imenovanoj tužiteljici Tomaš Jovani.
Gospodin Ninković je nesporno bio dobro obaviješten svjedok, brojnih kriminalnih radnji bivšeg glavnog tužioca Rajka Čolovića, pa čak teoretski i da je u pitanju samoubistvo, mora se postaviti pitanje - a šta je to navelo pomenutog gospodina na takav čin.
Takođe je više drugih osoba, uključujući i pripadnike MUP-a u životnoj opasnosti, jer su svjedoci više krivičnih dijela, počinjenih tokom godina a osoba koja povezuje sve ove kriminalne radnje je bivši inspektor Marković Dragoslav.
Osim navedenih tema i lica sa kojima se lično poznaje, te je porijeklom sa teritorije Istočnog Sarajeva, Marković Dragoslav je bio glavni pripadnik MUP-a, zadužen za slučaj smrtonosnog ranjavanja djevojčice Ivone Bajo i smišljenog prikrivanja zločina, kada je MUP sa saučesnicima, skinuo materijalni dokaz sa ubijenog djeteta i oprao ga benzinom, te sakrio iz svih istražnih radnji o čemu postoje zvanični dokumenti tužilaštva i suda kao dokaz.
MUP je dakle, uklonio materijalni dokaz ubistva sa mjesta zločina a radi se o "dječjem ruksaku" čiji je kaiš dvostruko presječen, predmetom koji je ubio djevojčicu, dio kaiša nedostaje a o tom stanju, MUP nije sačinio nikakvu evidenciju, nego je sve prikriveno, kako bi se zataškalo krijumčarenje u Bobar grupu i pljačka stotina miliona maraka preko Bobar banke, koja je u međuvremenu razotkrivena.
Očekujem od Direktora policije i Načelnika policijske uprave Bijeljina da odmah reaguju lično ili nalože načelniku kriminalističke policije da mi odmah dostavi na navedeni mejl podatke koje sam tražio a prije svega odgovor na ključno pitanje - da li kriminalistička policija zna kako je došlo do pomenutog oštećenja materijalnog dokaza i ako zna, zbog čega to nije dostavljeno Tužilaštvo i ko je zbog toga odgovoran. AKO MUP NEMA PODATKE O TOME, ONDA JE NARAVNO OBAVEZAN TO ISTRAŽITI, KAO I KO JE SVE UČESTVOVAO U PRIKRIVANJU DOKAZA UBISTVA.
Zahtjev za deponovanje tog predmeta, bez opisa oštećenja je kako sam otkrio, potpisao inspektor Stanko Stanišić a prethodno sam godinama pokušavao dobiti to ime od MUP-a, što je smišljeno izbjegavano, čime se pružala pomoć zločincima odgovornim za ubistvo i krijumčarenje.
Ukoliko Direktor policije i Načelnik policijske uprave Bijeljina ne reaguju i ne dovedu MUP-a u okvire zakona, smatram ih lično odgovornim i saučesnicima terorističke organizacije, te očekujem od tužilaštva da prati događaje i po potrebi ih doda na listu prijavljenih.
PRILOZI
AP-1031-19
|
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Zdenkobajo@gmail.com 065831902 |
ČLANAK 1147
ZAHTJEV ZA INFORMACIJE SUDSKOJ POLICIJI I MUP-U |
|
REPUBLICI SRPSKOJ / BOSNI I HERCEGOVINI
SUDSKOJ POLICIJI REPUBLIKE SRPSKE / MUP-A REPUBLIKE SRPSKE
ZAHTJEV ZA SLOBODAN PRISTUP INFORMACIJAMA
| ? obavještenje da li posjeduje traženu informaciju; ? uvid u dokument koji sadrži traženu informaciju; |
? kopiju dokumenta koji sadrži traženu informaciju; ? dostavljanje kopije dokumenta koji sadrži traženu informaciju. |
| ? poštom | ? elektronskom poštom | ? faksom |
Ovaj zahtjev se odnosi na sljedeće informacije:
1) Zahtjevam da mi u skladu sa zakonom o slobodi pristupa informacijama, dostavite - pošaljete na navedeni mejl `Zdenkobajo@gmail.com` skeniranu kopiju dokumenta, pravnog akta, ugovora ili bilo kakvog sličnog akta, ukoliko takav postoji a u kome se regulišu pravni odnosi između Zdenka Baje i vašeg organa, odnosno sudske policije / MUP-a a u kome eventualno svojim potpisom, prihvatam bilo kakve vrste vaših nadležnosti, uskraćivanja mojih prava, zastupanje pravnih interesa, vaše naredbe, vaše zakone ili bilo kakav drugi vid pravnih odnosa.
2) Zahtjevam da mi pošaljete skeniranu kopiju bilo kakvog drugog dokumenta, pravnog ugovora, bilo kakvog akta, ukoliko takav postoji, između Zdenka Baje i nekog drugog organa, izvršne, zakonodavne ili sudske vlasti u Republici Srpskoj, Bosni i Hercegovini, Evropi ili Svijetu ili bilo kojom drugom državnom, privatnom ili terorističkom organizacijom a koji akt sam eventualno potpisao i eventualno prihvatio njihove zakone, naredbe, ograničavanje prava ili bilo kakav drugi pravni odnos a sa kojom organom vi imate saradnju.
OBRAZLOŽENJE
Tokom prethodne dvije godine, više puta sam zahtjevao od vas dokumente i informacije, vezano za uloge pripadnika terorističke organizacije a čije ste naredbe izvršavali, napadajući na moja prava, moje zdravlje i život, te pripremajući uslove za moje ubistvo ali vi ste to odbijali dostaviti i time štitili zločince od odgovornosti te im tako pomogali da nastave sa pokušajima likvidacije i napadima na druga prava.
Pokušali ste prikriti svoje učešće u pomenutim razbojničkim akcijama, falsifikovali činjenične opise, falsifikovali potpise drugih osoba i prikrivali ključne podatke u sačinjenim dokumentima te na kraju, djelimično lažno svjedočili pred sudom, pokušavajući sakriti svoja krivična djela a pripremljenim falsifikatima i lažima izdejstvovati kaznu za mene.
Osim saučesništva i pružanja pomoći šefovima mafije, nastavili ste napadati i na moja prava u drugim postupcima u kojima se utvrđivala odgovornost pojedinih osoba no uprkos tome niste ih uspjeli u potpunosti zaštititi, pošto je VSTV-e BIH, nekoliko mjeseci nakon razbojničkog napada na mene, smijenilo jednu od tih osoba, (UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.) konkretno bivšeg glavnog Okružnog tužioca u Istočnom Sarajevu a nedavno je izrečena kaznena mjera sudiji "UDT 18065-18 od 30.12.2020." za nezakonito postupanje koju i prilažem a radnje tog sudije su direktno povezane sa kršenjem mojih prava, prikrivanjem ubistva Ivone Bajo i omogućavanjem uslova za pripremu mog ubistva.
U Bijeljini
|
Podnosilac zahtjeva : Bajo Zdenko
|
Drugi podaci za kontakt : Zdenkobajo@gmail.com |
ČLANAK 1146
REPUBLIČKO JAVNO TUŽILAŠTVO
POSEBNO ODJELJENJE ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE, ORGANIZOVANOG I NAJTEŽIH OBLIKA PRIVREDNOG KRIMINALA BANJA LUKA
|
SMIŠLJENI ZLOČINI PRIPADNIKA DODIKOVOG MAFIJAŠKOG KLANA |
U uvodu, navodim neke zakonske odredbe, koje sam vjerovao da će ih tužilac znati te stoga nisu bili citirani u prijavi.
RELEVANTNI ČLANOVI IZ ZAKONA :
ZAKON O TUŽILAŠTVIMA REPUBLIKE SRPSKE : "Član 26.(1) Okružna tužilaštva su: 4. Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu za područje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu."
ZAKON O SUDOVIMA REPUBLIKE SRPSKE : "Član 26.(1) Osnovni sudovi su: m) Osnovni sud u Sokocu, za područje opština Sokolac, Istočni Stari Grad, Pale, Istočno Novo Sarajevo, Istočna Ilidža i Trnovo.
Član 35. Vrhovni sud naležan je da : e) odlučuje o prenošenju mjesne nadležnosti s jednog suda na drugi sud, kada je to određeno zakonom."
Nadležnost sudova je propisana zakonom o sudovima i ZKP-u i ne može tužilaštvo svojim mahinacijama i "žongliranjima" da se ismijava ni sa građanima, ni sa pravima, ni sa zakonom a ni sa sudovima i ne može tužilaštvo da bilo kakvim svojim odlukama, mjenja nadležnost sudova. ZA TO JE JEDINO OVLAŠTEN ZAKONOM, VRHOVNI SUD REPUBLIKE SRPSKE.
Da bi osnovni sud u Sokocu dobio nadležnost, mora dakle postojati rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske kojim se tačno određeni predmet daje u nadležnost a što ne postoji. Uz ovu pritužbu dostavljam i dokument "Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018." kojim Vrhovni sud RS odgovara na moj "Zahtjev za informacije Vrhovnom sudu" koji takođe prilažem. Dodatni dokaz da takve odluke nema je prilog "Sokolac sud odgovor od 03.10.2018." iz koga se vidi ne samo to, nego i da u predmetu ne postoji čak ni rješenje o prenosu nadležnosti za OJTIS na koje se Čolović poziva, što bukvalno znači da su sve radnje protiv mene vršene na "časnu pionirsku riječ" Čolović Rajka.
Iz sadržaja pomenutog dokaza se vidi da ne postoji nijedan predmet u kome sam ja stranka u postupku, što znači da je i predsjednik suda u Sokocu Borovčanin Luka, (rođak kriminalca Danka Borovčanina, falsifikatora sudskog rješenja) lažirao nadležnost u dogovoru sa bivšim glavnim okružnim tužiocem u Istočnom Sarajevu Rajkom Čolovićem.
U međuvremenu sam saznao da je okružni tužilac Tomaš Jovana, imenovana na dužnost tek u martu 2017. godine, što znači da nije mogla otvoriti montirani lažirani predmet protiv mene 2015-te, nego je to učinio glavni okružni tužilac i eventualno njime zadužio nekog drugog tužioca.
Od kolegija specijalnog tužilaštva tražim, odnosno predlažem da se ovaj materijal sa svim već dostavljenim i novim dokazima uputi Tužilaštvu Bosne i Hercegovine s obzirom na životnu opasnost svih tužilaca u Republici Srpskoj, koji bi pokušali postupati u skladu sa zakonom.
Stoga i ne zamjeram gospođi tužiocu Glušac što nije izvršila nijednu radnju jer postoji realna opasnost da bi u skladu sa javno izrečenim nalozima šefa mafije Dodik Milorada, završila kao kolega iz Istočnog Sarajeva, koji je ubijen iz vatrenog oružja 30. juna 2020. o čemu dostavljam dokument tužilaštva "Saopštenje za javnost 30.06.2020." kao dokaz ili bi s obzirom da se radi o Banjaluci, plaćene ubice izvršile egzekuciju vješanjem, kao što je to učinjeno sa Glavnim republičkim zdravstveno sanitarnim inspektorom, gospodinom Desimirom Miljićem, početkom marta 2020. godine.
Samo nekoliko dana pred ubistvo okružnog tužioca g. Ninkovića, poslao sam pismeni zahtjev, (Javni poziv tužilaštvu na saradnju sa građanima.pdf) novoj glavnoj tužiteljici Vukadin Anici i gđi tužiocu Tomaš Jovani sa ključnim pitanjem, ko je tužilac koji je 2015-te, otvorio ili zadužio lažirani predmet protiv mene. Odgovor na to nije stigao ali je umjesto toga ubijen svjedok kriminala g. Ninković, koji je moguće i sam bio obmanut od strane Čolovića i zadužio montirani predmet a sasvim sigurno je znao sve detalje o kriminalu Čolovića. Ako je tužiteljici Glušac i dalje sve ovo "nejasno i nepovezano" neka provjeri na internetu ili službeno da li su istiniti podaci o nasilnoj smrti osoba koje sam naveo. Da li će vjerovati u bajke o samoubistvima, ostavljam svakome neka sam procjeni.
Zločinci koji stoje iza ovih likvidacija su se naravno pobrinuli da ih predstave kao samoubistva i to odmah bez ijedne provedene istražne radnje a do današnjeg dana o tome nije se u javnosti pojavila nijedna informacija, koja bi išla u prilog tim lažima.
Gospođa tužilac to vjerovatno vrlo dobro zna i zbog toga se dobro čuvala da ne preduzme ni jednu radnju, koja bi ugrozila njen život.
Nadalje skrećem pažnju da meni niko nije omogućio da podnesem pritužbu Uredu disciplinskog tužioca, nego je to pravo propisano zakonom, što sam i učinio te je zbog nepoštovanja naloga Visokog sudskog i tužilačkog vijeća od kojih sam jedan dostavio uz prijavu "Vstv 014-07-10-28-181-2018 od 04.10.2018." zločinac Rajko Čolović smijenjen sa pozicije o čemu sam naknadno obaviješten dopisom "UDT DI 009312 19 od 27.01.2020." koji prilažem.
VSTV-e i UDT-a su dakle u okviru svojih nadležnosti, istražili moje pritužbe i ustanovili da prenos nadležnosti na koji se pozivao Čolović ne postoji i kako se može vidjeti smjenjen je ali bez ikakvog obrazloženja u javnosti o razlogu. UDT je nadležan za disciplinske prekršaje, otkrio je nezakonitosti kod Čoloviča ali nema nadležnost za krivični postupak i time se naravno nisu bavili, dok sa druge strane, RJT Glušac, nije htjela ni sekunde da istražuje, kamoli da zatraži izjavu prijavljenih o tome ili "ne daj bože" da joj dostave kopije dokumenta na osnovu kojih su "stekli" nadležnost.
Vezano za događaj na dan 27.09.2018. koji sam opisao u prijavi... u međuvremenu je pred Osnovnim sudom u Bijeljini vođen postupak "80 0 Pr 100636 18 Pr" u kome sud, podvlačim SUD konstatuje da su državni službenici prekšili zakon, dok ja sa svoje strane, nisam to učinio ni na koji način.
To se može vidjeti iz priloga "Rješenje 80 0 Pr 100636 18 Pr" Osnovnog suda u Bijeljini koje prilažem u pdf fajlu a koje je postalo pravosnažno rješenjem Okružnog suda takođe u istom prilogu.
Potom me je nekoliko metara vukao i gurao do izlaza iz zgrade ali pošto me nije uspio uplašiti, službenik se zbunio te potom pobjegao na sprat zgrade dok je sve to gledalo nekoliko uniformisanih službenika, koji nisu ni prstom makli da ga zaustave. I OVAJ DOGAĐAJ POKAZUJE DA JE DODIK OD TAKOZVANE DRŽAVE NAPRAVIO OBIČNU BANDU RAZBOJNIKA.
Materijal o tome sam dostavio ministru unutrašnjih poslova i Predsjedniku Republike Srpske, na šta je reagovala predsjednica, te mi je dostavljen "Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020." upućen takođe i ministru UP sa prilozima a nastao poslije mog obraćanja "Zahtjev predsjedniku republike i vladi" u kome je opisan dio razbojničkih aktivnosti pripadnika mafije.
Iako je od tada prošlo više od 6 mjeseci, uprkos mojim stalnim pismenim obraćanjima i zahtjevima, MUP krije dokumentaciju i ime napadača, kao i drugih počinilaca krivičnih djela vezano za navedene događaje, smišljeno pružajući zaštiti i osobama koje su navedene u krivičnoj prijavi ovog predmeta.
No da se vratimo dokumentaciji i dokazima koji već postoje.
U pomenutom predmetu "80 0 Pr 100636 18 Pr" pred sudovima u Bijeljini, koji je vođen u međuvremenu došao sam do još nekih dokaza, koji su ranije bili pokušavani da se sakriju od mene, te skrećem pažnju na prilog "Zabilješka 15-01-3-052.7-2045-18 od 27.09.2018." iz koje se vidi da službenici sudske policije nisu imali naredbu uz sebe, što je u suprotnosti sa zakonom a što je već konstatovao i sud u svom rješenju.
Nasuprot tome u prilogu "Zabilješka SP 1774-18 od 27.09.2018." sudske policije, koju je sačinio i diktirao Danko Borovčanin, ta ključna činjenica je izostavljena odnosno prikrivena a na kraju se vidi da sam uprkos teškom stanju, koje je prikriveno, ostavljen na ulicama Sokoca gdje je kako sam i opisao čekao tim za likvidaciju. Sadržaj zabilješke je prethodno prikrivao prijavljeni zločinac Borovčanin što se može vidjeti iz priloga "Sudska policija SU-SP-3-331-10 od 09.10.2018."
Da takozvani službenici Republike Srpske nisu postupali u skladu sa zakonskim propisima nego u stilu srednjovjekovne inkvizicije, može se vidjeti iz dokaznog postupka "Zapisnik od 02.10.2019. sa pretresa 80 0 Pr 100636 18 Pr" priloženo kao pdf fajl, gdje sudski policajac Jelačić Srebrenko na strani 11, izjavljuje da je čuo kako tražim hitnu pomoć zbog teškog gušenja koje sam imao.
I dakle uprkos gušenja opasnog po život, iako su zakonom obavezni da obezbijede medicinsku pomoć, što je čak navedeno kao obaveza i u dokumentima, službenici MUP-a i sudske policije to nisu učinili, nego su lažirali dokumente i prećutali tu činjenicu koja je dokazana tek u sudskom postupku.
Službenici sudske policije su na moj zahtjev za medicinsku pomoć, ušli u zgradu i obavijestili načelnika ali kada se vratili nisu mi omogućili medicinsku pomoć, nego su saopštili da moraju izvršavati dobijeno naređenje te me u teškom stanju transportovali na Sokolac i kako se vidi na kraju ostavili na ulici.
Naredbe za to razbojničku ponašanje mogle su doći samo od načelnika Borovčanin Danka koga sam i prijavio ili od saučesnika u krivičnom djelu Rajka Čolovića ili Luke Borovčanina koji su uprkos svemu željeli da me što prije isporuče timu plaćenih ubica koji je čekao.
Tokom postupka, zatraženo je od MUP-a, sudske pojicije, OJTIS i suda u Sokocu da dostave u predmet materijal na kome eventualno zasnivaju zakonitost svoga djelovanja dana 27.09.2018. što niko od navedenih nije učinio jer su pokušali obmanuti i mene i neke službenike lažima da je Vrhovni sud na zahtjev suda u Bijeljini preneo nadležnost na Sokolac, kao i RJTRS na OJTIS. Prilažem kao pdf fajl "Zahtjev i obavještenje za OJTIS" te "Potvrde pošte o prijemu 11.09.2019." iz kojih se vidi da su identični zahtjevi poslati u OJTIS, Sudu u Sokocu, MUP-u, sudskoj policiji ali i informativno Vrhovnom sudu RS, kome su poznati detalji ove razbojničke akcije i koji je nakon dopisa poslatog 14.06.2018. inicirao istražne radnje o kojima neću sada iznositi detalje, osim činjenice da je Borovčanin Luka, spriječen 2019-te, da preuzme kontrolu nad OJTIS, nakon smjenjivanja Čolović Rajka i pošto je "svojevoljno" povukao kandidaturu na mjesto glavne tužiteljice u OJTIS je imenovana Vukadin Anica.
S druge strane, ja sam u predmet "80 0 Pr 100636 18 Pr" priložio dokaze iz Vrhovnog suda i RJTRS čime sam dokazao nezakonitost postupanja, koju je suštinski utvrdio i sud. Dakle, imajući u vidu važeće zakone Republike Srpske, koje sam i citirao, OJTIS i sud u Sokocu imaju u događajima koje sam opisao u krivičnoj prijavi status terorističke organizacije i to je najblaži izraz, dok je stvarna uloga mnogo teža. Suštinski RS je izvela razbojnički teroristički napad na mene, kršeći sve zakone u želji da me ubije u sadejstvu sa saučesnicima iz tima za likvidaciju a zbog toga što sam razotkrio ulogu MUP-a, komande sudske policije i saučesnika iz Istočnog Sarajeve u ubistvu osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo prilikom šverca narkotika koji je Republika Srpska vršila sa teritorije Istočnog Sarajeva u zločinalčku Bobar grupu preko koje je RS istovremeno pljačkala stotine miliona maraka svake godine. Nadam se da je g-đa tužilac Glušac, čula da se za dio opljačkanog novca vodi postupak a da je u zaštitu počinilaca prije nekoliko godina stao lično šef mafije, onaj isti koji je objelodanio formiranje "crne knjige" i izdao nalog za "borbu" svojim ljudima. To što jedan tužilac u svemu tome ne vidi krivična djela samo pokazuje da je u službi dodik milorada a ne Republike Srpske.
Razlog za lažiranje nadležnosti i pokušaje mog ubistva od strane prijavljenih je kako sam pomenuo ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo prilikom šverca narkotika sa područja pod kontrolom Čolović Rajka i Borovčanin Luke u Bobar grupu. Hronološki a najdirektnije vezano za ovu temu je "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) od 15.04.2015." u kome je opisano da je materijalni dokaz ubistva skinut sa ubijene djevojčice Ivone Bajo, presječenog kaiša, dio nedostaje a ostatak je tretiran hemijskim sredstvom da bi se uklonili tragovi oruđa ubistva.
Pokušaji ubistva su nastavljeni sve do danas a oko pola godine nakon terorističkog napada na mene 27.09.2018. i poslije smjene Rajka Čolovića i imenovanja Vukadin Anice na poziciju glavnog tužioca na području Istočnog Sarajeva je uhapšena grupa plaćenih ubica, poslije pokušaja likvidacije Slobodana Vasiljevića koji su godinama ranije bili pod zaštitom Rajka Čolovića i Luke Borovčanina.
I na kraju, što se tiče gospođe tužioca Dragice Glušac, neću protiv nje za sada pisati ni pritužbu Uredu disciplinskog tužioca niti krivičnu prijavu, iako je oboje zaslužila svojim nepostupanje, no kako sam rekao to je mnogo bolja opcija nego da bude meta plaćenim ubicama. Vezano za pritužbe UDT-a, koje su mi kako piše gđa Glušac "omogućene" donesena je 30.12.2020. prije 5 dana, odluka UDT: 18065/18, protiv sudije čije je ime navedeno u odluci ali ga neću ovde objavljivati jer i nije bitno ime, nego razlozi za počinjeni disciplinski prekršaj. UDT je kako me obavještavaju utvrdio odgovornost sudije, podneo disciplinsku tužbu VSITV-u BIH, te je izrečena konačna, javna mjera u skladu sa ovlaštenjima Vijeća.
Nadam da će se da će ubuduće i ona i sve druge kolege tužioci, imati mnogo više slobode u radu s obzirom da je jedan od vođa mafije koje sam naveo Dodik Milorad pod istragom Interpola, zbog učešća u krađi i prometu umjetničkih predmeta.
Nije na odmet da pomenem i odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine "AP-1031/19" donesenu neposredno prije pomenute afere a vezano upravo za "crnu knjigu" koju je objavio šef mafije.
Ustavni sud BIH je presudio u moju korist no iz odluke napisane na 16 strana, dostupne javno na sajtu tog suda, izdvajam samo ključnu rečenicu iz koje se vidi da je Ustavni sud prepoznao kriminal i fašističke metode, koje sprovodi Dodik Milorad, (kakve čine i njegovi ortaci iz Federacije BIH, samo što oni nisu tema ovde) i pripadnici njegovog mafijaškog klana, citiram sa 15-te strane pomenute odluke AP-1031/19 :
"Ustavni sud zapaža da apelant na svom blogu piše o aferama, nerasvijetljenim ubistvima, analizira i citira izjave političara sa slike, daje svoje kritičke osvrte o vlasti, radu institucija vlasti, što je svakako apelantovo legitimno pravo a teme o kojima apelant javno progovara su od javnog interesa."
Dakle i kompletan sadržaj ove pritužbe biće dostupan javnosti na internetu kao sastavni dio opisivanja kriminala dodikovih ljudi u institucijama a i UDT, VSTV-e, Ustavni sud i svi drugi organi su dužni u skladu sa obavezom iz ZKP-u, prijaviti krivično djelo za koje saznaju na bilo koji način, uključujući i moje apelacije, pritužbe i sve druge dopise što odgovorni profesionalci i čine a što se može i zaključiti na osnovu problema u koje je "iznenada" zapao mafijaški režim...
PRILOZI
Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018.
|
Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020.
|
Potvrde pošte o prijemu 11.09.2019.
|
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Zdenkobajo@gmail.com 065831902 |
ČLANAK 1145
REPUBLIČKO JAVNO TUŽILAŠTVO
POSEBNO ODJELJENJE ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE, ORGANIZOVANOG I NAJTEŽIH OBLIKA PRIVREDNOG KRIMINALA BANJA LUKA
PRITUŽBA NA NAREDBU T12 1 KTAO 0001341 20 |
|
U uvodu, navodim neke zakonske odredbe, koje sam vjerovao da će ih tužilac znati te stoga nisu bili citirani u prijavi.
RELEVANTNI ČLANOVI IZ ZAKONA :
ZAKON O TUŽILAŠTVIMA REPUBLIKE SRPSKE : "Član 26.(1) Okružna tužilaštva su: 4. Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu za područje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu."
ZAKON O SUDOVIMA REPUBLIKE SRPSKE : "Član 26.(1) Osnovni sudovi su: m) Osnovni sud u Sokocu, za područje opština Sokolac, Istočni Stari Grad, Pale, Istočno Novo Sarajevo, Istočna Ilidža i Trnovo.
Član 35. Vrhovni sud naležan je da : e) odlučuje o prenošenju mjesne nadležnosti s jednog suda na drugi sud, kada je to određeno zakonom."
Dakle ako sve sagledamo zbirno, Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu i Osnovni sud u Sokocu, prema pozitivnim zakonskim propisima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, imaju nadležnost da postupaju prema ZOT-a, na teritoriji koja je pod nadležnošću Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, odnosno nekoliko opština navedenih u zakonu o sudovima.
Uz sve to je zakonom o krivičnom postupku propisano da je mjesno nadležan onaj sud na čijoj zoni djelovanja je eventualno počinjeno pretpostavljeno krivično djelo.
Iz sadržaja optužnice "T17 0 KT 0006630 15" koju sam priložio se jasno vidi da tužilac određuje Bijeljinu kao mjesto u kome locira izvršenje "krivičnog djela" što znači da ni jedan od pomenutih organa iz Istočnog Sarajeva nema nadležnost za postupanje u tom predmetu.
Podsjetimo da tužiteljica Glušac "objašnjava" da `od prijavljenog lica zahtijevati uzimanje izjave ili će se zahtijevati preduzimanje neke druge procesne radnje, predstavlja za prijavljeno lice određeno ograničenje`. Dalje "pojašnjava" kako je `pravo svakog građanina da podnese krivičnu prijavu ako ima određena saznanja da je neko lice učinilo krivično djelo, ali onemogućavaju da se pravo na podnošenje krivične prijave zloupotrijebi tako što će se protiv nekog lica podnijeti krivična prijava bez ikakvih dokaza i bez ikakvog osnova. U suprotnom bi došlo do šikaniranja lica protiv kojih je podnesena krivična prijava`.
Ovdje se prvo besramno insinuira, kako sam podneo prijavu "bez ikakvih dokaza" i "bez ikakvog osnova" ali ako se pogleda poslednja strana prijave na kojoj je popis dokaza, vidi se da je priloženo 9 dokumenata i disk a od tih 9 dokaza čak 6 je iz pravosudnih institucija, uključujući 2 dokumenta RJTRS i jedan iz VSITV-a a OSNOV JE LAŽIRANJE NADLEŽNOSTI OSOBA KOJI SU PREMA ZAKONU NENADLEŽNI, za šta se gđa Glušac nije potrudila da nađe osnov jer NEĆE DA IM UZIMA IZJAVE NITI DA IH ŠIKANIRA... baš dirljivo. I potpuno je netačna teza tužiteljice da sam ja "nezadovoljan postupanjem prijavljenih službenih lica"...
NE, ja nikada nisam tvrdio da su to službena lica. TO SU PRIPADNICI BANDE KOJI SU SE LAŽNO PREDSTAVLJALI, SA CILJEM DA ME UBIJU. Jedan od pokušaja odvlačenja u pripremljenu zamku za likvidaciju sam priložio i na disku kao tonski zapis "Agent.mp3" a saučesnik mafijaškog klana tvrdi da dokaza uopšte nema u prilozima prijave. Tužiteljica Glušac je ta koja sada postupa službeno, ukoliko je istina ono što prepričava da je napisano u dokumentima o dodjelama nadležnosti. Postupanje tužiteljice je krajnje kriminalno i na moju štetu ali ja nisam uopšte nezadovoljan, naprotiv. Sasvim objektivno posmatram razotkrivanje još jednog od saučesnika mafije i to je sve. Zato je Tužilaštvo BIH i proslijedilo prijavu na mjesto, gdje će se pokazati tragovi saučesnika "Sokolačkog klana" što je sjajan taktički potez. Nadam se da gđa Glušac nije time nezadovoljna... ili možda jeste...
Dalje, što se tiče osnovanosti, priložen uz prijavu je bio "Zahtjev za informacije za OTIS od 27.06.2017." u kome pod tačkom 2 tražim KOPIJU RJEŠENJA O NADLEŽNOSTI OJT ISTOČNO SARAJEVO u SPORNOM PREDMETU, čime pokazujem da sam i tada odlično poznavao zakonske odredbe a Čolović UMIŠLJAJ i pošto je nadležnost lažirana, Čolović to prikriva, ne šalje mi kopiju rješenja, nego čeka do kraja godine kada tužiteljica Tomaš, (koja je primljena 2 godine poslije formiranja nezakonitog predmeta) odlazi na porodiljsko bolovanje te u saradnji sa saučesnikom zločincem Borovčaninom, priprema likvidaciju na Sokocu. Pošto ti kriminalci nisu htjeli ni dalje da mi predoče rješenja o prenosu nadležnosti, naredne godine sam to tražio od organa koji su takve odluke morali prethodno doneti da bi nadležnost bila zakonita. Iz odgovora RJT i Vrhovnog suda se vidi da pomenuti nemaju nikakve veze sa zakonom, nego nastupaju kao članovi dodikove bande razbojnika. Tužilac Glušac sada službeno postupa u ime RS ali stvarno radi za interese mafije čiji je i sama član. To nema veze sa mojim zadovoljstvom ili nezadovoljstvom, nego je činjenica koju ističem i sada kao jedan od argumentata i koji ću istaći u prijavama i pritužbama protiv nje u skladu sa zakonom i to je sve.
Konstatujem i da je kao posljedica nerada i kriminala službenih lica poput gospođe Glušac, jedan od njihovih štićenika D.Č, inače blizak prijatelj šefa mafije dodik milorada, nedugo poslije sačinjavanja ove kriminalne naredbe izvršio ubistvo osobe D.S. vatrenim oružjem. To su rezultati službenika, Čolovića, Borovčanina, Glušac itd... na žalost na stotine je likvidacija direktno povezanih sa zaštićenim kriminalcima iz dodikovog mafijaškog režima al ni mnogo moćniji nisu vladali vječno pa neće ni oni još dugo, najradije bi svi u karantin do daljnjeg.
Uzalud se krije i šef i saučesnici jer ostaće tragovi za neka naredna vremena da neki časni profesionalci procesuiraju sve saučesnike u zločinima i naravno moraće gospođi Glušac kao optuženoj omogućiti uvid u sva dokumenta koja joj mogu ići u prilog, uključujući i ona o nadležnosti.
Sve ovo što se desilo, nedvosmisleno znači da je kompletna Republika Srpska, mafijaška, fašistička, teroristička organizacija, koja je ubila osmogodišnju ćerku moje sestre Ivonu Bajo, švercujući narkotike u Bobar grupu a onda pokušava na sve načine da me likvidira i zaštiti odgovorne kriminalce, pošto sam sakupio neoborive dokaze o tim zločinima. Tužiteljka Glušac se, nebitno da li kao aktivan saučesnik ili iz straha, pridružila pripadnicima organizovane kriminalne grupe. O besmislici da nisam dostavio dokaze uz sav priloženi materijal neću ni trošiti riječi za komentar.
S druge strane, mora se priznati da je RJT Glušac, prilično detaljno prepisala sadržaj krivične prijave, što zaslužuje poštovanje.
Ali kako nijednom riječju nije analizirala pitanje nadležnosti i samovlašće, odnosno bezakonje koje su izvršili odgovorni iz Tužilaštva u Istočnom Sarajevu i suda u Sokocu, ja ću se na startu pritužbe prvo baviti time.
Pošto sam već pojasnio da Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu i sud u Sokocu, nemaju zakonsku nadležnost postupanja, izvan propisane teritorije, dodajem da tužilaštvo u Istočnom Sarajevu, može dobiti pojedine predmete u nadležnost, odlukom Republičkog javnog tužilaštva Republike Srpske a osnovni sud u Sokocu, odlukom Vrhovnog suda Republike Srpske.
Gospodo javni tužioci... nismo na pijaci, niti na divljem zapadu... ili možda neko smatra da jesmo u "dodikistanu", da svako od "dodikovih ljudi" prisvaja sebi moć kakvu nema zakonom. Pravno stanje je takvo da osobe koje sam prijavio nemaju nadležnost i ako je nikada nisu ni dobili a nisu, onda su u pitanju protivpravne radnje a kod pojedinaca i terorističke. Moguće da pojedine osobe, nisu bile svjesne i da su u stvari obmanute, kao što pretpostavljam da je slučaj sa Jovanom Tomaš ali Rajko Čolović je nedvosmisleno zločinac, koji je smišljeno lažirao nadležnost i godinama pokušavao da organizuje moje ubistvo.
S obzirom da uprkos mojim na zakonu zasnovanim pismenim zahtjevima, Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu nije htjelo da mi dostavi kopiju rješenja o eventualnom prenosu nadležnosti, na koje se poziva "Optužnica" a to "Rješenje - Dopis" navedeno je u popisu dokaza kao sastavni dio "T17 0 KT 0006630 15 Optužnice od 29.11.2017.", zatražio sam to rješenje od Republičkog javnog tužilaštva, koje sam poslije manjih problema i dobio, (RJT za OTIS po T12 0 KTA 0000398 15 od 01.06.2015.) i oba dokumenta su priložena uz moju prijavu.
To bi otprilike bilo isto tako besmisleno, kao da je ovdje postupajuća tužilac gospođa Dragica Glušac uz sve dokumente o prenosu, odnosno dodjeli nadležnosti, umjesto moje krivične prijave spojila neki materijal protiv mene i podigla optužnicu za recimo `ugrožavanje sigurnosti` ili `uvredu` nekog od šefova mafije, za koga smatra da je "oklevetan".
No čak i da je teoretski, Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu dobilo u rad neku krivičnu prijavu u kojoj sam ja lično prijavljen, to im ne daje zakonsku opciju da podižu optužnicu na teritoriji Istočnog Sarajeva, nego kod mjesno nadležnog Osnovnog suda u Bijeljini.
PRILOZI
Vrhovni sud RS 118-0 SuI-18-000 176 od 14.06.2018.
|
Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020.
|
Potvrde pošte o prijemu 11.09.2019.
|
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Zdenkobajo@gmail.com 065831902 |
ČLANAK 1144
|
ZAHTJEV ZA INFORMACIJE POSEBNOM ODJELJENJU RJT |
REPUBLIČKO JAVNO TUŽILAŠTVO
POSEBNO ODJELJENJE ZA SUZBIJANJE KORUPCIJE, ORGANIZOVANOG I NAJTEŽIH OBLIKA PRIVREDNOG KRIMINALA BANJA LUKA
REPUBLIČKI JAVNI TUŽILAC : Dragica Glušac
ZAHTJEV ZA SLOBODAN PRISTUP INFORMACIJAMA
|
□ obavještenje da li posjeduje traženu informaciju; □ uvid u dokument koji sadrži traženu informaciju; |
□ kopiju dokumenta koji sadrži traženu informaciju; □ dostavljanje kopije dokumenta koji sadrži traženu informaciju.** |
| □ poštom | □ elektronskom poštom | □ faksom |
Prema podacima iz dokumenta "Naredba T12 1 KTAO 0001341 20" od 23.12.2020. donesena je odluka "o nesprovođenju istrage" sa obrazloženjem da "ne postoje osnovi sumnje da su prijavljena lica učinila prijavljena, niti bilo koje drugo krivično djelo propisano Krivičnim Zakonikom Republike Srpske". S obzirom da službenici Okružnog javnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu i Osnovnog suda u Sokocu, nemaju nadležnost za postupanje vezano za eventualna krivična djela na području Bijeljine, odnosno nadležni su unutar zone djelovanja Okružnog suda u Istočnom Sarajevu i da bi mogli postupati u bilo kom predmetu izvan zakonom propisane nadležnosti, moraju dobiti rješenja, odnosno odluke nedređenih RJTRS i Vrhovnog suda Republike Srpske, što je jasno propisano Zakonom o sudovima RS, Zakonom o javnim tužilaštvima i ZKP-u RS.
Stoga zahtjevam da mi, kako je i obeleženo u tabelama, dostavite na lični mejl `Zdenkobajo@gmail.com` skenirane dokumente :
A : 1) Skeniranu kopiju odluke kojom prema zakonu nadređeno i nadležno za prenos nadležnosti na niže organe, Republičko javno tužilaštvo Republike Srpske, dodjeljuje u rad Okružnom javnom tužilaštvu u Istočnom Sarajevu, predmet u kome je Zdenko Bajo, prijavljen za krivično djelo "Povreda ugleda suda".
2) Skeniranu kopiju odluke kojom prema zakonu nadređeni i nadležan za prenos nadležnosti na niže organe, Vrhovni sud Republike Srpske, dodjeljuje u rad Osnovnom sudu u Sokocu, predmet u kome je protiv Zdenka Baje, podignuta optužnica za krivično djelo "Povreda ugleda suda".
B : 3) Skeniranu kopiju akta "Podnesak broj: T20 0 KTA 0016760 18" od 21.05.2020. godine, (kojim Tužilaštvo Bosne i Hercegovine iz Sarajeva je predmet - moju krivičnu prijavu, dostavilo na nadležnost Republičkom javnom tužilaštvu RS). a navedeno u dokumentu "Naredba T12 1 KTAO 0001341 20" od 23.12.2020.
4) Skeniranu kopiju akta "Republičkog javnog tužilaštvo RS Banja Luka, broj: "TI2 0 KTA 0000880 20" od 02.11.2020. godine, (uz koji je dostavljeni podnesak sa prilozima proslijeđen na nadležno postupanje Posebnom odjeljenju za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, Republičkog javnog tužilaštva) a navedeno u dokumentu "Naredba T12 1 KTAO 0001341 20" od 23.12.2020.
OBRAZLOŽENJE : Posebno odjeljenje za suzbijanje korupcije, organizovanog i najtežih oblika privrednog kriminala, Republičkog javnog tužilaštva je u predmetu "T12 1 KTAO 0001341 20" postupalo, (kako je i navedeno u samoj naredbi) nakon dodjele nadležnosti sa 2 nivoa a OJTIS i Sud u Sokocu sa morali imati najmanje jednu odluku viših organa da bi radnje koje su preduzimali protiv mojih interesa, prava, zdravlja i života, imale neku zakonsku osnovu a što OJT Glušac, nije ni pomenula niti istraživala. Bez tih rješenja OJTIS i Sud u Sokocu imaju status terorista a tužilac Glušac i kompletno RJTRS je saučesnik u terorističkom napadu što će i ostati u budućnosti ukoliko mi ne budu dostavljene tražene kopije ili ako te odluke ne postoje, bude pokrenut postupak protiv odgovornih za lažiranje nadležnosti. O ishodu podnošenja ovog zahtjeva ću nakon 20.01.2021. obavjestiti Tužilaštvo BIH, kao dopunu krivičnih prijava za terorizam i druga krivična djela.
(Navesti što precizniji opis informacije koja se traži, kao i druge podatke koji olakšavaju pronalaženje informacije.)
U Bijeljini |
Podnosilac zahtjeva : Bajo Zdenko |
Drugi podaci za kontakt : Zdenkobajo@gmail.com |
ČLANAK 1143
MINISTARSTVU UNUTRAŠNJIH POSLOVA REPUBLIKE SRPSKE - NAČELNIKU KRIMINALISTIČKE POLICIJE U BIJELJINI
Veza : Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1/20 od 13.05.2020.
Napomena : Materijal se šalje, osim uredu načelnika kriminalističke policije i direktoru policije, načelniku PU Bijeljina, Tužilaštvu BIH, SIPA-i te Ministarstvu sigurnosti, kao dodatni materijal po prijavi za terorizam i više drugih krivičnih djela a kompletan MUP RS trenutno ima status teroriste, koji konstantno napada na moje pravne interese i život ali i na brojne druge građane, što je konstatovano u više sudskih rješenja, donesenih prethodnih mjesaci a može biti dokazni materijal u krivičnim postupcima protiv odgovornih, ukoliko nastave sa vršenjem terirističkih i drugih kriminalnih djela. Način, vrijeme, intenzitet, kontinuitet, podmuklost i obimnost, pokazuju da je MUP svjesno, planski i sa umišljajem činio i čini krivična djela a lažno se predstavlja kao profesionalan državni organ... naravno ne svaki pojedinac ali zločini koje čine kriminalci unutar MUP-a, bacaju ljagu i na sve druge službenike, te je utoliko više potrebno da se časni pojedinci distanciraju od kriminala i rade odgovorno posao za koji su plaćeni.UPOZORAVAM MUP I SVE ZVANIČNE SLUŽBE DA PREKINU SA NAPADIMA NA MOJA PRAVA I ŽIVOT.
ČIŠĆENJE KAO NAJPLAĆENIJI I NAJTRAŽENIJI POSAO |
|
Prethodni kratak opis je uvjeren sam nepotreban za pripadnike MUP-a, posebno one na višim komandnim pozicijama i bliskim predmetima u oblasti organizovanog kriminala. To što se iskustvo i "zanat" čistača stiče najčešće radom u policiji, takođe nije nepoznato ali i da mnogi čistači zločina obavljaju taj podmuklo posao paralelno sa "sporednim" poslovima u kriminalističkoj policiji. I da budemo precizni do kraja, unutar MUP-a, djeluju ljudi, koji za interese kriminalnih klanova, uklanjaju dokaze, materijalne tragove, falsifikuju činjenice i sve što je potrebno da bi spriječili procesuiranje pripadnika klana i onih koji takve usluge mogu dobro platiti.
No, osim čišćenja mjesta zločina, uklanjanja ili uništavanja dokaza ovaj "biznis" je odavo proširen na preventivne radnje, odnosno pripreme ubistava na takav način da ih saučesnici "čistači" proglase za "zadesnu smrt", sa širokim spektrom varijacija ili "samuobistvo" vješanjem, vatrenim oružjem i slično a u nekim slučajevima kad trovači uspiju odraditi svoj dio "posla" tu je široka lepeza, medicinskih uzroka od infarkta do aktuelnog "covid 19".
Primjer toga je uklanjanje, pranje hemijskim sredstvima i sakrivanje iz istražnih radnji, materijalnog dokaza ubistva sa smrtno ranjene djevojčice Ivone Bajo 23.07.2009. koje je obavio tadašnji inspektor Marković Dragoslav, sa saučesnicima iz Bobar grupe i asistentima, (ili svjedocima) službenicima Stanišić Stankom i Vrućinić Sinišom, odnosno kompletnim MUP-om, koji prikriva zločince.
"SNSD će u narednim mjesecima uspostaviti svoju “Crnu knjigu” u koju će biti upisani svi oni koji su bilo kada na bilo koji način SNSD-u napravili štetu, a pogotovo oni koji su bili u SNSD-u, dobili mandat na ime SNSD-a i onda se priklonili drugim političkim organizacijama”, kazao je Dodik i pojasnio : To će značiti da ćemo preko naših organa i naših ljudi u institucijama vlasti voditi borbu protiv tih imena. To moramo da uradimo!"
Sam način na koji MUP lažira i falsifikuje dokumente sam dokazao u sudskom postupku "80 0 Pr 100636 18 Pr" i uz tretman koji primjenjuje prema građaninu, koji je životno ugrožen ne samo od plaćenih ubica nego i zdravstveno zbog gušenja koje je izazvao upravo MUP, može da se stavi u ravan između srednjovjekovne inkvizicije i gestapoa ili čak iznad njih po monstruoznosti jer bi MUP RS bar na papiru trebalo da postupa profesionalno po propisanim zakonskim odredbama a ne kao divlja horda vandala.
Pomoć učiniocu poslije izvršenja krivičnog djela je očigledno u MUP-u, sastavni dio službe pa ne samo da se aktivno i smišljeno pruža pomoć i podrška pripadnicima kriminalističke policije, koji su sa ubijene osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, uklonili materijalni dokaz te ga oprali benzinom, nego se istim tim kriminalcima i njihovim saučesnicima iz narko mafije iz Istočnog Sarajeva, pruža logistička podrška za višegodišnje pokušaje "pakovanja" dokaznog materijala za ozbiljna krivična djela i brojne pokušaje likvidacije. Posebno je zanimljivo da je jedan od provokatora, koga su mi slali više puta a početkom juna 2017-te sa specijalnim zadatkom da me odvuče u klopku... bio na mjestu zločina 23.07.2009. kada je ubijena Ivona Bajo, tačno u vrijeme kad je kamion iz Sarajeva dovezao 3 paketa krijumčarene robe u AD Univerzal iz Bobar grupe.
Taj gospodin nije naveden niti u jednom dokumentu kao svjedok, što ne čudi jer kriminalistička policija nije prikupljala dokaze nego ČISTILA TRAGOVE ZLOČINA a da sve bude još interesantnije, isti taj gospodin je bio angažovan još 2010-te godine da me namami u klopku, tada preko telefona a onda je nekoliko godina kasnije ponovo angažovan, nakon što sam preuzeo predmete uz suda sa preciznim opisom kakvo je razbojništvo izvršila kriminalistička policija.
Ja ne tražim i ne zanima me gdje je novac koji su MUP i Vlada RS opljačkali iz Bobar banke, gdje su ona 3 paketa prošvercovana u Bobar grupu ili slične krađe, nego se ovde radi o privatnom vlasništvu moje porodice, "dječjem ruksaku" koji ste skinuli sa ubijenog djeteta a sada je takav kakav jeste. Tu su imena službenika koja su izvršavali krivična djela i materijal prikupljan o meni koji je moje vlasništvo garantovano članom 23 ustava a MUP i RS to otimaju, daju plaćenim ubicama i pokušavaju me ubiti razbojničkim i terorističkim metodama. U interesu je časnih profesionalaca da se distanciraju od zločinaca, koji stoje iza ovih monstruoznih krivičnih djela.
Uvažavam činjenicu da su svi organi i "njihovi ljudi u institucijama", uključujući i brojne pripadnike MUP-a, trenutno zauzeti i angažovani u "čišćenju" tragova i dokaza, koje su ostavile konjokrad... pardon "IKONOKRADICE" i da je prioritet uništavanje istih ili alternativno pronalaženje "žrtvenog jarca" - nekog ubice ili narko dilera, koji bi u zamjenu za "nestanak" dokaza u nekim drugim predmetima, koji ga vode na decenijsku robiju, priznao na zapisnik da je lično kupio sporni predmet na nekoj bivljoj pijaci... od NN lica, podrazumjeva se. Otežavajuća okolnost je to što je na žalost, dosadašnji predsjednik VSTV-a, bio prisiljen podnijeti ostavku, baš "sasvim slučajno" neposredno pred stupanje na scenu ukradene ikone, pa muljaže policije i "ljudi u institucijama" neće tako lako proći kao ranije, odnosno, svi koji budu učestvovali u pokušajima prikrivanja će vjerovatno glavačke uletjeti u klopku, no to je njihov problem, da poslije milijardi koje su opljačkane, sada padnu zbog male ikone, što bi se reklo, "božjom rukom" pometeni.
Stoga ostavljam MUP-u i prije svega načelniku kriminalističke policije u Bijeljini vrijeme do kraja 2020-te, da mi dostavi na mejl "Zdenkobajo@gmail.com" podatke i odgovore koje sam pismeno tražio počev od 04.03.2011. o djelovanju "čistača" u MUP RS-e, za šta sam dostavio brojne materijalne dokaze, dokumente iz suda, tužilaštva, MUP-a i fotografije materijalnih dokaza.
Dostavljao sam ja brojne materijale sa dokazima i ranije i navodio rokove na šta naravno nije reagovano ali to nije bio beskorisno jer je definitivno pokazalo da iza zločina stoji kompletan MUP a ne samo osobe koje sam razotkrio. Sada idemo korak dalje da utvrdimo hoće li odgovorni pojedinci prestati da štite mafijačke klanove ili će biti optuženi za najteža krivična djela kao saučesnici, kao da su ih lično izvršili. Izbor je na njima.
Ukoliko ured Načelnika kriminalističke policije to ne učini, smatram odgovorne "ljude u institucijama" saučesnicima izvršilaca zločina te ću se lično obratiti za dalju saradnju Načelniku PU Bijeljina i Direktoru policije od kojih očekujem da sada prate reakcije Ureda Nečelnika kriminalističke policije te u slučaju nezakonitog postupanje odmah smjene sve odgovorne odnosno pokrenu radnje za njihovo smjenjivanje i procesuiranje.
Podsjećam da su pripadnici MUP RS, odnosno Republika Srpska, odnosno "ljudi u institucijama" kako ih opisuje šef mafije, pokrenuli predmet "80 0 Pr 100636 18 Pr" vezano za događaj kada su pomenuti "ljudi" izveli razbojnički teroristički napad na moja prava, zdravlje i život, organizovali i pripremili uslove za likvidaciju te me transportovali i ostavili na području Istočnog Sarajeve gdje su čekali saučesnici iz ekipe za egzekuciju. Pošto ni MUP, ni bilo ko drugi nije dostavio dokaze o pravnom osnovu djelovanja na dan 27.09.2018. a ja sam sa druge strane dostavio dokaze o teškom kriminalu, falsifikatima dokumenata, ne samo iz tog dana nego o lažiranju i falsifikovanju nadležnosti, nenadležnih "ljudi u institucijama" sa ciljem da me ubiju, uz asistenciju kriminalističke policije, time je kompletan MUP stekao status terorističke organizacije. Pošto je to jasno da razjasnim i nastavak, po kome na robiju neće ići MUP, nego tačno određene osobe, čija sam imena navodio ranije, od kojih sam neke pominjao i u ovom dopisu, te oni koji su djelovali u pozadini, davali naloge a sada štite direktne počinioce, prikrivaju informacije i dokaze te konstantno atakuju na moja prava, pravne interese i ugrožavaju mi život.
Na kraju upozoravam MUP a posebno odgovorna lica da nije u pitanju samo moj život, nego su u opasnosti i svjedoci službenici MUP-a, Panić Srećko, Minić Dejan, sudija Malović Branka, okružni tužilac Tomaš Jovana i drugi pripadnici MUP-a, sudske policije, suda i tužilaštva, posebno imajući u vidu da je okružni javni tužilac Ninković Dragan, usmrćen vatrenim oružjem 30.06.2020. te da je tužilac Petrović Biljana stradala 18.08.2017. a oboje su bili veoma dobro upoznati sa detaljima kriminala, bivšeg glavnog tužioca Čolović Rajka i saučesnika iz "Sokolačkog klana". Prikrivanjem podataka koje tražim mjesecima i godinama, MUP ne štiti samo odgovorne za krivična djela koja sam djelimično naveo, nego i pripadnike mafije koji stoje iza likvidacija, prometa narkotika, krađa automobila i drugih vidova kriminala nerješenih i preko 20 godina...
PRILOZI
Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020.
|
Zapisnik 15-021-193-17 od 07.07.2017.
|
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Zdenkobajo@gmail.com 065831902 |
ČLANAK 1142
MINISTARSTVU UNUTRAŠNJIH POSLOVA REPUBLIKE SRPSKE - NAČELNIKU KRIMINALISTIČKE POLICIJE U BIJELJINI
Veza : Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1/20 od 13.05.2020.
|
ZAHTJEV MUPU ZA PRIMJENU I POŠTOVANJE ZAKONA I PRAVA |
ZAHTIJEVAM
- Kopiju dokumenta u kome MUP Republike Srpske, utvrđuje i opisuje u kakvom je stanju "Dječji ruksak" Ivone Bajo, čime je kaiš dvostruko presječen, gdje je nestao presječeni dio, kojim hemijskim sredstvom je tretiran ostatak kaiša, prije nego što je MUP podnio "Zahtjev za deponovanje 10-02/3.2-230-662/09 od 01.09.2009."
- Ukoliko MUP Republike Srpske ne posjeduje nikakav dokument u kome se utvrđuje stanje materijalnog dokaza ubistva, zahtijevam da mi povodom toga, dostavi pismeno izjašnjenje da takav dokument ne postoji, te da u skladu sa zakonom, preduzme sve potrebne radnje da utvrdi koji su službenici odgovorni za prikrivanje činjeničnog stanja u kome se nalazi materijalni dokaz ubistva.
- Odgovor na pitanje, koji službenik MUP-a je odgovoran zbog toga, što nijednim dokumentom, Okružno javno tužilaštvo u Bijeljini nije obaviješteno u kakvom stanju se nalazi pomenuti materijalni dokaz ubistva, što se nedvosmisleno vidi iz dokumenta OJT Bijeljina "Izjašnjenje po 80 0 K 065467 17 Kpp 3 od 16.01.2017.".
- Da li je pomenuti "Dječji ruksak" kao materijalni dokaz ubistva, skinuo sa ubijenog djeteta u sadejstvu sa saučesnicima, inspektor Marković Dragoslav ili je to učinio Stanko Stanišić, koji je potpisao "Zahtjev za deponovanje" ili Siniša Vrućinić, koji je sačinio foto dokumentaciju ili su pomenuti, samo svjedoci kriminala izvršenog od strane Marković Dragoslava.
- Kopiju dokumenata iz svih drugih organa izvan MUP-a, kojima se traži asistencija, saradnja ili bilo koja druga vrsta pomoći od MUP-a a vezano za predmete "T17 0 KT 0006630 15" i "89 0 K 058509 17 KPS" koji su nelegalno montirani i lažirani na teritoriji Istočnog Sarajeva a za šta sam MUP-u i Osnovnom sudu u Bijeljini, dostavio dokaze iz Vrhovnog suda i Republičkog tužilaštva u predmet "80 0 Pr 100636 18 Pr".
- Koji je tužilac davao instrukcije i bio na telefonskoj vezi dana 07.07.2017. sa inspektorom Maksimović Bojanom u vrijeme kada sam pozvan da dam izjavu na "Zapisnik 15-02/1-193/17" vezano za montirani, lažirani predmet za "povredu ugleda suda" u OJTIS.
- Kopije dokumenata iz kojih se vidi, koji je organ izvan MUP-a, (odnosno koji "ljudi u institucijama) tražio asistenciju kriminalističke policije, vezano za događaj 27.09.2018. godini, tema predmeta "80 0 Pr 100636 18 Pr" kada je izvršen protivpravni teroristički napad na mene, lažiranje nadležnosti i kompletne dokumentacije sačinjene tog dana.
- Da li je službenik MUP-a Dejan Minić, 27.09.2018. godine, bio slobodan ili na dužnosti te ako jeste gdje se nalazio u vrijeme dok je službenik Srećko Panić u PS Bijeljina II, sačinjavao dokument "Zabilješka 15-01/3-052.7-2045/18 od 27.09.2018.".
- Da li je Kriminalistička policija Republike Srpske, samovoljno izvršila udar na moja prava, nalažući službenicima PS Bijeljina II da falsifikuje dokumente i ne ukaže mi medicinsku pomoć, koju sam tražio a što je konstatovano u sudskom postupku "80 0 Pr 100636 18 Pr" ili je to tražio kriminalac Čolović Rajko, bivši glavni tužilac u OJTIS, koji je nakon toga smijenjen, odnosno možda je naloge izdavao putem nekog posrednika iz suda ili tužilaštva a što je veoma bitno za ustanoviti.
- Da li je bivši inspektor Marković Dragoslav, kao pripadnik mafijaškog "Sokolačkog klana" koji osim njega čine i Borovčanin Danko, Rajko Čolović te Borovčanin Luka, bio uključen i u jedan od predmeta koje sam naveo, odnosno da li je davao instrukcije, naloge, molbe i slično, službenicima Maksimović Bojanu, Minić Dejanu i drugima s obzirom da je lično najzainteresovaniji za organizaciju mog ubistva.
- Da li je MUP Republike Srpske 22.05.2019. poslao svog službenika u civilu da me verbalno i fizički napadne, prijeti ubistvom i vrijeđa, ukoliko ikada više budem tražio neka svoja prava ili je to izvršeno po nalogu nekog od mafijaških bosova putem njihovih "ljudi u institucijama" a sa čim MUP nema nikakve veze.
Uniformisani službenici neka sjede i gledaju kao što su gledali napad na mene, koji su potom pokušali minimizirati a napadaču i nalogodavcima pružaju pomoć i podršku, znajući da čine krivična djela.
PRILOZI
Dopis službe predsjednika 01-2-059-1414-1-20 od 13.05.2020. |
Zapisnik 15-021-193-17 od 07.07.2017. |
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Zdenkobajo@gmail.com 065831902 |
ČLANAK 1141
OBAVJEST PREDSJEDNIKU REPUBLIKE
TAKOZVANI MUP SE DEFINITIVNO SAM DEKLARISAO KAO PRIVATNA BANDA |
|
Osim mojih pismenih dopisa za MUP RS i materijala poslatog od strane Predsjednika RS, dokazi o teškim krivičnim djelima su proslijeđivani i iz drugih organa što se vidi iz dokumenata "Ministarstvo sigurnosti 13.10.2020." te "Ministarstvo sigurnosti od 22.11.2019." itd na šta naravno, MUP nastavlja sa prikrivanjem zločinaca u svojim redovima.
Iako osim prava na pravično suđenje, postoje i zakon o slobodi pristupa informacijama i zakon o zabrani diskriminacije, MUP je odbio da mi preda traženi materijal, poslije mojih više usmenih zahtijeva a nije reagovao ni na pismeni dopis, koji sam im uputio po sugestiji postupajućeg sudije, za šta prilažem dokaz "Zahtjev i obavještenje MUP-u po osnovu prava iz ustava i zakona" kao i "Potvrde pošte o prijemu 11.09.2019." o identičnom materijalu, upućenom nenadležnim organima, Tužilaštvu u Istočnom Sarajevu i sudu u Sokocu.
U pozadini svega je velika grupa pripadnika mafije od kojih ističem 4 pripadnika Sokolačog klana : inspektora Marković Dragoslava, načelnika sudske policije Danka Borovčanina, glavnog okružnog tužioca u Istočnom Sarajevu Rajka Čolovića te Luku Borovčanina, predsjednika suda u Sokocu.
Pomenuti mafijaški klan je učestvovao u ubistvu osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo, prilikom šverca narkotika 23.07.2009. izvršenog sa područja Sarajeva u Bijeljinu, te su zbog dokaza koje sam otkrio o tome, odlučili da me ubiju i u tu svrhu montiraju nelegalni predmet u Istočnom Sarajevu, kako bi prikupljali podatke o meni i organizovali likvidaciju.
Zbog učešća u ovom zločinačkom planu, Visoko sudsko i tužilačko vijeće je smijenilo Rajka Čolovića, bivšeg glavnog okružnog tužioca u Istočnom Sarajevu, kao prvu osobu koja je formirala te nezakonite predmete o čemu sam obaviješten dopisom "UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.".
Međutim sa druge strane, MUP Republike Srpske, krije kriminalce koji su u tome učestvovali, počev od inspektora Dejana Minića, koji je izvršio krivično djelo na moju štetu i naložio izvršenje više drugih krivičnih dijela, službenicima MUP-a a koga sam lično vidio, prije nego što je pobjegao u drugu prostoriju.
Osim pripadnika MUP-a, štite se i kriminalci Borovčanin Danko i Luka, zbog svog učešća u planiranju ubistva.
Koliko je u pitanju, opasna zločinačka organizacija može se zaključiti i iz dva dokumenta, konkretno mog dopisa "Poziv tužilaštvu na saradnju sa građanima" poslatog Tužilaštvu u Istočnom Sarajevu sa više postavljenih pitanja od kojih je najznačajnije to : "koji je tužilac 2015. otvorio ili zadužio nelegalni montirani predmet protiv mene".
I druga postavljena pitanju su izuzetno bitna i praktično daju odgovore u istrazi, ko je sve učestvovao, kako i zbog čega, no samo nekoliko dana kasnije, jedan od tužilaca iz Istočnog Sarajeva gospodin Dragan Ninković je ubijen a javnosti je prezentovano "Saopštenje za javnost 30.06.2020." da je navodno u pitanju samoubistvo.
Priča koja je plasirana o samoubistvu je naravno obična laž i postavlja se pitanje, kako to da policija zna da je u pitanju "samoubistvo" tužioca, kao što su slagali i da se glavni republičko sanitarni inspektor Desimir Miljić, "objesio" pored rijeke, neposredno pred uvođenje vanrednog stanja. To je omogućilo Dodik Miloradu da nezakonito uvede vanredno stanje, bezočno ponižavajući sve institucije RS, povodom čega sam podneo krivičnu prijavu, (Javna krivična prijava za terorizam i više drugih krivičnih djela protiv organizirane grupe" objavljena i na internetu na web adresi "http://kriminaluvlasti.blogger.ba/arhiva/2020/05/20/4213067") protiv njega, Radončića i ostalih a upravo je donesena odluka "120. sjednica Velikog vijeća Ustavnog suda Bosne i Hercegovine" kojom se mjere o zabrani kretanja i nošenju maski, proglašavaju za kršenje prava i diskriminaciju, što je jak argument za krivični postupak.
Ova "samoubistva" je MUP kao "jasno vidio i utvrdio" a o događajima, kada sam postavio pitanje za inspektora Dejana Minića poslije direktnog napada na moj život i prava te inspektora Marković Dragoslava i Stanka Stanišića, umiješanih u uklanjanje materijalog dokaza ubistva sa ubijene djevojčice, pranje dječjeg ruksaka benzinom i sakrivanje iz svih istražnih radnji, MUP ćuti i ne oglašava se.
Mnogo je takvih primjera a slučaj koji je najdirektnije povezan sa zločinima koje opisujem je "smrt" vlasnika Bobar grupe 30.09.2014. upravo na dan kada je bio krajnji rok za primjenu mjera, koje su naložene Bobar banci, nakon višegodišnjih kriminalnih radnji i pljačke stotina miliona maraka pod zaštitom Agencije za bankarstvo i Dodik Milorada.
U materijalu koji sam dostavio prije nekoliko mjeseci, nalazi se i izjašnjenje tužilaštva, gdje tužilac jasno kaže da ih MUP nije obavijestio o stanju u kome se nalazi materijlni dokaz a konkretno stanje je opisano u drugom dokumentu Osnovnog suda u Bijeljini.
Potpuno isti slučaj je i sa napadom na mene, prilikom pokušaja ubistva, kada je inspektor Dejan Minić, kao pripadnik kriminalističke policije, učestvovao u pripremi likvidacije, te kada sam ga ugledao pobjegao je i do današnjeg dana, MUP štiti navedene službenike i prikriva pomenuta krivična djela.
A da je bivši glavni okružni tužilac Rajko Čolović, osnovano smijenjen sa dužnosti, dokaz je i dokument republičkog tužilaštva "RJT za OTIS iz predmeta T17 0 KT 0006630 15" iz koga se vidi da nije dobio nikakav predmet protiv mene u rad, nego naprotiv, dodjeljena im je moja krivična prijava protiv kriminalca Danka Borovčanin načelnika sudske policije i više drugih lica za sačinjavanje falsifikata sudskog rješenja, koju su potom sakrili te protiv mene montirali nelegalni predmet sa navedenim ciljem, prikupljanja podataka preko posebnih istražnih radnji, koje je vršio MUP da bi ih koristio za pripremu likvidacije.
Iz svega se vidi da je Rajko Čolović, zloupotrijebio svoj položaj i montirao nelegalni predmet no čak i da je dobio legalno rješenje Republičkog tužilaštva RS, time se ne dodijeljuje nadležnost nijednom sudu sa te teritorije i to može učiniti jedino Vrhovni sud Republike Srpske.
ZAKON O TUŽILAŠTVIMA REPUBLIKE SRPSKE : "Član 26.(1) Okružna tužilaštva su: 4. Okružno tužilaštvo u Istočnom Sarajevu za područje Okružnog suda u Istočnom Sarajevu."
ZAKON O SUDOVIMA REPUBLIKE SRPSKE : "Član 26.(1) Osnovni sudovi su: m) Osnovni sud u Sokocu, za područje opština Sokolac, Istočni Stari Grad, Pale, Istočno Novo Sarajevo, Istočna Ilidža i Trnovo.
Član 35. Vrhovni sud naležan je da : e) odlučuje o prenošenju mjesne nadležnosti s jednog suda na drugi sud, kada je to određeno zakonom."
Iz prethodno dostavljenog materijala je vidljivo da sam podatke o svemu ovome, tražio od MUP-a, još u januaru 2018. godine a o predmetu, koji su uklonili sa ubijene djevojčice i oprali benzinom tražio sam, još u martu 2011. na šta nikada nije odgovoreno.
To im nije prvi put, jer su još 2010. godine, pokrenuli montirane predmete protiv mene, lažno me optuživši, ("Lažno prijavljivanje krivičnog djela od strane mup-a" i "Odluka tužilaštva po lažnoj prijavi") za "ugrožavanje sigurnosti" kako bi mogli aktivirati "posebne istražne radnje" i pripremiti moje ubistvo.
Iz tog dokumenta i odluke tužilaštva po toj prijavi je jasno da je u pitanju lažna prijava, što su pripadnici MUP-a vrlo dobro znali a u stvarnosti sam samo upozoravao sve pripadnike MUP-a i tužilaštva, (Obavjestenje o prikrivanju zločina) da se distanciraju od zločinaca, koji su učestvovali u ubistvu i prikrivanju ubistva djevojčice, što se može vidjeti u prilogu koji je iskorišten kao povod za prvo pokretanje posebnih istražnih radnji.
Na potpuno isti način, MUP je lažno optužio Milana Vukelića nekoliko godina ranije, prijećeno mu je ubistvom u prostorijama MUP-a, kao i meni a onda su ga raznijeli eksplozivom, ispred zgrade MUP-a, te evo već cijelih 13 godina, prikrivaju ubice, koji su izvršili taj monstruozni zločin.
Na moja pitanja inspektorima, zbog čega su me lažno prijavili, iako dobro znaju da nema nikakvog krivičnog djela, odgovarano mi je, da su "dobili takvu naredbu" bez navođenja imena od koga, što je u suprotnosti sa stavovima koje je izneo ministar, jasno govoreći da je policijski službenik dužan odbiti svaku nezakonitu naredbu što moraju znati i sami, odnosno u stvarnosti, smišljeno lažu i krše zakon.
No kako sam već pomenuo, za mene je potpuno svejedno koje je ime onoga, koji mi je prijetio, napavši me u zgradi PU Bijeljina, pokušao moje ubistvo ili izvršio bilo kakvo drugo krivično djelo na moju štetu, jer ako ga MUP štiti, onda je počinilac zločina kompletan MUP-u i za to su sami odgovorni.
Ovde se dakle ne radi samo o višemjesečnim i višegodišnjim pokušajima likvidacije, nego i o brutalnom kršenju više prava garantovanih ustavom, od čega je najznačajnije pravo iz člana 23, kojim se garantuje građanima da mogu tražiti i dobiti materijale, koji su državni organi, prikupljali o njima a koji se ne smiju koristiti ni za kakve druge svrhe, što je brutalno pogaženo time da se takvi podaci o mom kretanju, dostavljaju plaćenim ubicama.
Sa pravne strane, nešto viši aspekt svega su i obraćanja sudu u Strazburu, za šta sam prikupio dokaze da ih MUP presreće i krade, te mi dostavlja falsifikovane dopise, navodno iz suda u Strazburu.
Materijal koji je prema obavijesti "Pošta Srpske" nestao a u stvari je ukraden od strane MUP-a, sam elektronski poslao sestri u Cirih a odatle je poslije štampanja, poslat drugi put za Strazbur te je povratnica stigla nazad ali nakon toga nisam dobio nikakvo obaveštenje iz tog suda, što asocira da je veoma lako moguće, da je donesena odluka u moju korist, koju je MUP potom presreo, kao i sve druge i uništio.
Materijal o tome, sada neću prilagati jer je obiman pa na kraju, šaljem samo informaciju o posljednjoj odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine "AP-1031-19" u moju korist iz koje se vidi da se konstatuju kršenja mojih prava.
TO JE JAVNA DIREKTNA NAREDBA JEDNOG OD ŠEFOVA, DRUGIM ČLANOVIMA MAFIJE DA ME UBIJU I NARAVNO NE SAMO MENE, NEGO I MNOGE DRUGE...
Pripadnici "Sokolačkog klana" i mafije unutar MUP-a, nisu dakle imali nikakve veze ni sa Republikom Srpskom ni sa zakonima, nego djeluju po ovoj javnoj instrukciji, jednog od šefova mafije i bez milosti likvidiraju protivnike.
Odluka ustavnog suda je donesena 10. novembra i još uvijek je nisam dobio ali je odmah objavljena u medijima, što sam u svom tekstu, nakon nekoliko dana opisao kao "jasan znak" narednih događaja.
Danas je već opšte poznato, da je dosadašnji predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Milan Tegeltija, koji je godinama štitio kriminal, političko tajkunske mafije, podnio ostavku, nakon što je zatražena od strane uticajnih političara iz stranih zemalja.
Odmah nakon toga, dolazi Ministar inostranih poslova Rusije da bi primio vrijedan istorijski umjetnički predmet iz ruku pomenutog šefa mafije, te se otkriva kako je u pitanju ukradena ikona iz Ukrajine na šta se u tužilaštvu ekspresno otvara predmet.
Ako neko misli da je sve ovo samo slučajnost, to je njegov problem... neka samo misli, no ko god da je na vrhu mafijaške hobotnice, prikriva ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo i brojne pokušaje mog ubistva, neće jedini odgovarati za te zločine, nego i svi oni koji uporno pokušavaju ta teška krivična djela zataškati i pomoći počiniocima.
Republičko tužilaštvo Republike Srpske, Vrhovni sud i Predsjednik Republike, reagovali su na moje dopise i dokaze o teškim krivičnim djelima a kompletan MUP i dalje prikriva mafijaške klanove, što sve samo po sebi dovoljno govori o njima...
PRILOZI
Javne instrukcije policiji o pravilnom postupanju 29.07.2020.
|
UDT DI 009312 19 od 27.01.2020.
|
RJT za OTIS iz predmeta T17 0 KT 0006630 15
|
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina Zdenkobajo@gmail.com 065831902 |
ČLANAK 1140
OVOM ODLUKOM USTAVNOG SUDA JE NAJAVLJEN POČETAK PADA DODIK MILORADA |
|
Odluka Ustavnog suda BIH po Apelaciji "AP 1031/19" se u cjelosti može pročitati nakon ovog uvoda ispod horizontalne linije a ja kao podnosilac apelacije ističem ključnu rečenicu navedenu u tački 37. citiram :
| `Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi spornu rečenicu cijenili van konteksta sadržaja članka na apelantovom privatnom blogu u sklopu kojeg je apelant objavio spornu fotografiju. Ustavni sud zapaža da apelant na svom blogu piše o aferama, nerasvijetljenim ubistvima, analizira i citira izjave političara sa slike, daje svoje kritičke osvrte o vlasti, radu institucija vlasti, što je svakako apelantovo legitimno pravo a teme o kojima apelant javno progovara su od javnog interesa.` |
U medijima se objavljuje audio snimak telefonskog razgovora tegeltije milana, tada predsjednika VSITV-a i traži njegova ostavka.
Ministar inostranih poslova Rusije odgađa doazak zbog "kontakta sa covid 19 pozitivnom osobom" do daljnjeg.
Tegeltija Milan se javno deklariše kao dodikov sluga te poslije sastanka sa njim podnosi ostavku... naravno ne zbog sastanka, nego zbog uticaja stranih ambasada koje imaju gomile podataka o kriminalu ovdašnjih političara.
Odmah poslije toga u posjetu stiže pomenuti ministar Rusije da primi "poklon" o kome su odavno upoznati.
DANAS SVI ZNAMO DA SE RADI O IKONI KOJA JE BUKVALNO UKRADENA IZ NACIONALNOG ISTORIJSKOG BLAGA JEDNE ZEMLJE A ZAVRŠILA U RUKAMA NEKOGA KO JE "OBOLIO" NAKON OBJELODANJIVANJA OVIH ČINJENICA".
I nije ključno pitanje "ODAKLE DODIK MILORADU, IKONA" nego "ODAKLE MILU RONHILU PRAVO DA FORMIRA CRNU KNJIGU I UPISUJE U NJU IMENA OSOBA KOJE NJEGOVI LJUDI TREBA DA LIKVIDIRAJU"...
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1031/19, rješavajući apelaciju Zdenka Baje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu :
Zlatko M. Knežević, predsjednik
Mato Tadić, potpredsjednik
Mirsad Ćeman, potpredsjednik
Valerija Galić, sutkinja
Miodrag Simović, sudija
Seada Palavrić, sutkinja
na sjednici održanoj 10. novembra 2020. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Utvrđuje se povreda prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Pr 092159 19 Pžp od 30. januara 2019. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Bijeljini koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku u skladu sa članom II/3.h)
Ustava Bosne i Hercegovine i članom 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Bijeljini da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
1. Zdenko Bajo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine podnio je 8. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 Pr 092159 19 Pžp od 30. januara 2019. godine. Podneskom od 25. marta 2019. godine apelant je dopunio apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i podnosioca prekršajnog postupka MUPRS - PU Bijeljina (u daljnjem tekstu: MUPRS) zatraženo je 24. juna 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Okružni sud, Osnovni sud i MUPRS su odgovor na apelaciju dostavili u periodu od 30. juna do 14. jula 2020. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 Pr 092159 17 Pr od 23. novembra 2018. godine apelant je kao okrivljeni proglašen odgovornim zato što je 7. novembra 2017. godine na internetu, na javnom blogu adrese http://kriminaluvlasti.blogger.ba/. u tekstu pod nazivom „Analiza izjava laži svjedoka i manipulacija sudije u predmetu broj 80 0 Pr 082502 17 Pr“, narušio javni red i mir isticanjem - objavljivanjem simbola, lika i crteža, kao i tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemirujućeg sadržaja, na taj način što je na navedenoj stranici objavio sliku na kojoj je prikazao predsjednika RS Milorada Dodika kao Hitlera koji izdaje direktive, a ministra MUPRS Dragana Lukača i načelnika PU Prijedor Dalibora Ivanića kao nacističke starješine koji salutiraju riječima: „Da, moj Fireru“, čime je počinio prekršaj iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru, kažnjiv po istom članu, te mu je zbog navedenog izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 KM. Istim rješenjem apelant je oslobođen odgovornosti za drsko i nepristojno ponašanje i sprečavanje službenika u vršenju svoje dužnosti (radnje su detaljno opisane u dispozitivu odluke) iz čl. 7. i 24. Zakona o javnom redu i miru jer opisane radnje iz dispozitiva rješenja nisu prekršaj (sve preciznije navedeno u dispozitivu rješenja).
6. Tokom postupka apelant se u svojoj odbrani pozivao na odredbe Ustava RS, i to na član 32, kao i na odredbe Zakona o javnom redu i miru koje svakom građaninu garantiraju slobodno iznošenje mišljenja o radu državnih organa i da za to ne smiju biti pozivani na odgovornost, te da se navedeni blog, kao i portal i serveri nalaze van RS i u vlasništvu su portala Klix.ba.
7. U vezi s ovim apelantovim prigovorima Osnovni sud je naveo da je apelant, koristeći se portalom Klix.ba, na kojem je na već postojećoj fotografiji više funkcionera RS dodao tekst, počinio prekršaj iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru. Neosnovanim su ocijenjeni apelantovi prigovori da je sjedište portala van RS imajući u vidu da se radi o društvenim mrežama i internetu kao globalnoj mreži, a da je apelant svojim tekstom uputio javnosti sporni materijal za koji je on sam odgovoran. Prema ocjeni Osnovnog suda, apelant je odgovoran za tekst koji je dopisan na postojećoj fotografiji, te je taj sud zaključio da je apelant na taj način narušio javni red i mir isticanjem teksta uvredljivog i uznemiravajućeg sadržaja. Osnovni sud je izvršio analizu fotografije na kojoj je vidljivo „da postoji službeni razgovor više funkcionera, te da se neki funkcioneri obraćaju riječima: 'Da moj Fireru', iako je navedeni tekst kombinacija engleskog i njemačkog jezika jasno se poručuje da se radi o nacističkom obraćanju, i to kao odgovoru na navodne afere, pljačkanja i ubistva“. Prvostepeni sud je dodao da je „notorna činjenica da nacističko obraćanje i kod lica kojima je taj tekst pridodat, kao i kod građana izaziva osjećaj da se radi o uvredljivom i uznemiravajućem sadržaju, te da je takvo nedopustivo“. Prema ocjeni Osnovnog suda, „takvi tekstovi ne predstavljaju javno izneseno mišljenje o radu državnih organa jer bi javno izneseno mišljenje moglo da koristi izraze poput neažurnosti, neefikasnosti, nekompetentnosti, nekvalificiranosti i nesposobnosti, ali okrivljeni ovakvim tekstom grubo vrijeđa, i to putem interneta, i konkretna lica i izaziva osjećaj da se radi o uvredljivom i uznemiravajućem sadržaju i ne predstavlja izraz kritike i mišljenja o radu državnih organa, već, kako je sud ranije naveo, radi se isključivo o uvredljivim i uznemiravajućim riječima“. Shodno iznesenom, Osnovni sud je naglasio da je apelantu zbog prekršaja iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru izrečena maksimalna novčana kazna iako je apelant slabog imovnog stanja, nezaposlen, ali je taj sud prilikom izricanja kazne cijenio da je prekršaj učinjen s umišljajem, da je apelant iskazao upornost u vršenju prekršaja, te da je apelant već kažnjavan za prekršaje iz oblasti javnog reda i mira.
8. Odlučujući o žalbama apelanta i MUPRS, Okružni sud je donio Rješenje broj 80 0 Pr 092159 19 Pžp od 30. januara 2019. godine kojim su žalbe odbijene kao neosnovane i prvostepeno rješenje potvrđeno.
9. Apelant žalbom pobija osuđujući dio osporenog rješenja zbog bitnih povreda prekršajnog postupka, povrede materijalnog propisa o prekršaju i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom se tvrdi da su apelantu tokom prekršajnog postupka bila uskraćena procesna prava iz Zakona o prekršajima (član 9), da mu je tokom postupka bilo uskraćeno pravo da izvodi dokaze (nije saslušan ni svjedok podnosioca zahtjeva koji je predložen u prekršajnom nalogu), zatim da je rješenje zasnovano na dokazu koji se nije mogao koristiti, te da je prvostepeni sud propustio da primijeni odredbe Zakona o prekršajima, što je štetno utjecalo na njegov procesni položaj. Žalbom se dalje tvrdi da su svi postupci protiv apelanta pokrenuti po nalogu sudske policije iako ona nije ovlaštena za prekršajne postupke za remećenje javnog reda i mira, te da tokom postupka nije utvrđeno kada i čiju je uznemirenost (kojih građana, kada i gdje) apelant prouzrokovao.
10. U vezi s iznesenim prigovorima Okružni sud je sve ocijenio neosnovanim jer je prvostepeni sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud svoju odluku jasno i argumentirano obrazložio i da argumentaciju prvostepenog suda taj sud u potpunosti prihvaća. Sva tri zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka protiv apelanta podnesena su od strane MUPRS, PU Bijeljina, PS Bijeljina II kao ovlaštenog organa, a ne sudske policije kako to apelant tvrdi u žalbi. Okružni sud je naveo da je sudska policija samo inicirala nadležni organ za pokretanje postupaka, za što je ovlaštena kao i svaki građanin BiH. Okružni sud je naveo da niti jednim zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka nije predloženo saslušanje Danka Borovčanina u svojstvu svjedoka, te da sud ima pravo da odbije provođenje dokaza ukoliko ocijeni da je on nepotreban ili da nema značaj za konkretan slučaj.
11. U vezi s oslobađajućim dijelom pobijanog rješenja Okružni sud je naveo da je odlučni pravni zaključak da činjenični opis radnji izvršenja prekršaja ne sadrži sva bitna obilježja prekršaja za koji se apelant tereti, koji je zasnovan na odredbi člana 199. Zakona o prekršajima, prihvatljiv i za taj sud. U vezi s tim Okružni sud je istakao da je konkretni činjenični opis radnji počinjenja prekršaja iz člana 7. i člana 24. Zakona o javnom redu i miru, za koje je apelant oslobođen odgovornosti, posebno mjesto počinjenja i mjesto nastupanja posljedice (apelantova porodična kuća), ne sadrži bitna obilježja prekršaja. Navodi žalbe MUPRS kojima se citiraju i tumače odredbe člana 2. st. 3. i 4. Zakona o javnom redu i miru su generalno prihvatljivi, ali u konkretnoj prekršajnoj stvari činjenice koje neko mjesto „pretvaraju“ u javno mjesto trebale su biti unijete u činjenični opis radnji izvršenja prekršaja (između ostalog, ko je vidio i čuo apelanta, gdje se apelant tačno nalazio, koje konkretno lice je uznemirio).
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelant smatra da je osporenim rješenjem, između ostalih, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant ukazuje da mu je kao građaninu zagarantirano pravo da slobodno iznosi svoje mišljenje o radu državnih organa, što je sastavni dio člana 7. Zakona o javnom redu i miru, a to pravo mu je „brutalno“ oduzeto nezakonitim odlukama redovnih sudova. Za apelanta je, između ostalog, sporno tretiranje interneta kao „javnog mjesta“ jer Zakonom o javnom redu i miru internet se ne definira kao javno mjesto. Zatim, apelant ističe da se sjedište „bloger.ba“ nalazi na teritoriji Federacije BiH, a ne na teritoriji RS. Za apelanta je neshvatljivo da su sudovi odluke zasnivali samo na podnesenom zahtjevu i opisu samo jedne strane MUPRS, a da se o tome nije izveo niti jedan valjan dokaz. Prema apelantovoj ocjeni, dokazni postupak u vezi s „uvredljivom“ fotografijom je izostao, a umjesto toga redovni sudovi su iznosili svoje impresije da „pridodati tekst kod lica na slici, kao i kod građana izaziva osjećaj da se radi o uvredljivom i uznemiravajućem sadržaju“. Apelant, također, iznosi brojne prigovore procesne prirode u vezi s kršenjem člana 9. Zakona o prekršajima.
b) Odgovori na apelaciju
13. Okružni sud je naveo da su neosnovani navodi koje apelant iznosi u apelaciji jer osporena odluka sadrži obrazloženje o navodima koji su isticani tokom prvostepenog i žalbenog postupka.
14. Osnovni sud je naveo da se iz navoda apelacije može zaključiti da apelant ponavlja navode koje je isticao i tokom postupka, a o kojima su se redovni sudovi izjasnili i sve prigovore ocijenili neosnovanim, predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.
15. MUPRS je u odgovoru na apelaciju naveo da su redovni sudovi dovoljno jasno obrazložili svoju odluku i da su odgovorili na sve apelantove prigovore koje on ponavlja u apelaciji predloživši da se apelacija odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
16. Zakon o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 11/15 i 58/19).
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o javnom redu i miru („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 11/15) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
(1) Javni red i mir, u smislu ovog zakona, jeste usklađeno stanje međusobnih odnosa građana nastalo njihovim ponašanjem na javnom mjestu i djelovanjem organa i službi u javnom životu radi osiguravanja jednakih uvjeta za ostvarivanje prava građana na osobnu sigurnost, mir i spokojstvo, privatni život, slobodu kretanja, zaštitu ljudskog dostojanstva i prava maloljetnika i drugih lica.
(2) Prekršajima javnog reda i mira smatraju se: prekršaji protiv funkcioniranja državnih organa i javnih službi, prekršaji protiv interesa maloljetnika i drugih kategorija lica i ostali prekršaji javnog reda i mira koji su učinjeni na javnom mjestu.
(3) Javno mjesto, u smislu ovog zakona, jeste mjesto na kojem je slobodan pristup pojedinačno neodređenim licima bez uvjeta ili pod određenim uvjetima, kao i prostorije državnog organa, privrednog društva, drugog pravnog lica i drugih mjesta kada je, usljed blizine ili izloženosti vidiku ili čujnosti, izvršenom radnjom došlo do uznemiravanja ili negodovanja građana.
(4) Javno mjesto, u smislu ovog zakona, jeste i svako drugo mjesto na kojem je počinjen prekršaj, a posljedica je nastupila na javnom mjestu.
(5) Grupa, u smislu ovog zakona, jeste najmanje tri ili više lica koja zajednički počine prekršaj.
(6) Gramatički izrazi upotrijebljeni u ovom zakonu za označavanje muškog i ženskog roda podrazumijevaju oba pola.
Ko narušava javni red i mir svađom, vikom, vriskom, izvođenjem ili reprodukcijom muzičkih sadržaja ili tekstova, nošenjem ili isticanjem simbola, slika, crteža ili tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemiravajućeg sadržaja i drugim nepristojnim ili drskim ponašanjem, osim ako se navedeno ne odnosi na javno izneseno mišljenje o radu državnih organa, te drugih javnih organa i organizacija kaznit će se novčanom kaznom od 100 KM do 300 KM.
17. Zakon o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 36/15 - odluka USRS, 110/16 i 100/17).
U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o prekršajima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 63/14, 36/15 - odluka USRS i 110/16) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
(1) Svako ko je okrivljen da je počinio prekršaj ima pravo da zahtijeva da o njegovoj odgovornosti za počinjeni prekršaj odluči sud u razumnom roku.
(2) Okrivljeno lice iz stava 1. ovog člana ima pravo da:
1) se smatra nevinim dok se ne dokaže njegova odgovornost u skladu sa zakonom,
2) u najkraćem roku bude obaviješteno, detaljno i na jeziku koji razumije, o prirodi i razlogu optužbi protiv njega,
3) mu se da odgovarajuće vrijeme i mogućnosti za pripremu odbrane, te da bude upoznato sa svim pravima, kao i pravom na ćutanje,
4) se brani osobno ili putem branioca po vlastitom izboru ili, ukoliko nema dovoljno sredstava, da mu se on osigura besplatno kada to zahtijevaju interesi pravde,
5) ispita ili da se u njegovo ime ispitaju svjedoci koji ga terete i da se osigura prisustvo i saslušanje svjedoka u njegovu korist pod istim uvjetima kao i svjedoka koji ga terete i
6) dobije besplatnu pomoć prevoditelja ako ne razumije jezik koji se upotrebljava u sudu ili tumača ukoliko je riječ o gluvonijemom ili slabovidom licu.
Rješenje kojim se okrivljeni oslobađa odgovornosti sud će donijeti, ako:
1) djelo za koje se tereti nije prekršaj,
VI. Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 80 0 Pr 092159 19 Pšp od 30. januara 2019. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 26. februara 2019. godine, a apelacija je podnesena 8. marta 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (primafacie) neosnovana.
21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
22. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama prekršeno pravo iz člana II/3.e) i h) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo iz člana 6. stav 1. i člana 10. Evropske konvencije, kao i člana 11/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Ustavni sud će, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja i apelantove navode da mu je izrečenom novčanom kaznom u prekršajnom postupku povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja, najprije razmotriti pitanje eventualnog kršenja tog prava.
Pravo na slobodu izražavanja
23. Član 11/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
h) Slobodu izražavanja.
24. Član 10. Evropske konvencije glasi:
1. Svako ima pravo na slobodu izražavanja. Ovo pravo obuhvaća slobodu vlastitog mišljenja, primanja i saopćavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj član ne sprečava države da zahtijevaju dozvole za rad radio, televizijskih i kinematografskih preduzeća.
2. Pošto ostvarivanje ovih sloboda povlači za sobom dužnosti i odgovornosti, ono se može podvrgnuti formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom i neophodnim u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala, zaštite ugleda ili prava drugih, sprečavanja otkrivanja informacija dobivenih u povjerenju, ili radi očuvanja autoriteta i nepristrasnosti sudstva.
25. Ustavni sud podsjeća da pravo na slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije spada u grupu tzv. kvalificiranih prava za koja je karakteristično da se prvim stavom definira samo pravo, a drugim stavom definiraju se dozvoljena miješanja i ograničenja tih prava, pod uvjetima propisanim drugim stavom. Ova sloboda se, uz ograničenja iz člana 10. stav 2. Evropske konvencije, ne odnosi samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su primljene pozitivno ili se smatraju neuvredljivim ili prema njima nema stava, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiravaju (vidi Evropski sud, Selisto protiv Finske, presuda od 16. novembra 2004. godine, aplikacija broj 56767/00, stav 46. i Odluka broj AP 1203/05 od 27. juna 2006. godine, tačka 42). Ova sloboda, ipak, nije apsolutna i može biti ograničena zbog okolnosti i pod uvjetima navedenim u članu 10. stav 2. Evropske konvencije, pod kojima se javna vlast može miješati u uživanje slobode izražavanja. Stoga je ključna uloga i zadatak nezavisnog sudstva da u svakom pojedinačnom slučaju jasno utvrdi granicu između opravdanih i potrebnih, te neopravdanih i nepotrebnih ograničenja, koja neko načelo potvrđuju kao pravilo ili ga negiraju kao puku deklaraciju.
26. Prilikom ispitivanja kršenja prava na slobodu izražavanja, Ustavni sud mora odgovoriti najprije na pitanje postoji li miješanje u apelantovo pravo na slobodu izražavanja, pa ako postoji: je li to miješanje bilo opravdano, odnosno: a) je li bilo „propisano zakonom“, b) je li imalo neki legitiman cilj i c) je li bilo „neophodno u demokratskom društvu“.
27. U konkretnom slučaju apelant je zbog objavljivanja sporne fotografije na svom blogu proglašen odgovornim za prekršaj iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru, zbog čega mu je izrečena maksimalna novčana kazna za taj prekršaj (300 KM). Iz navedenog slijedi nesporan zaključak da je izrečenom novčanom kaznom došlo do miješanja u apelantovo pravo na slobodu izražavanja.
a) Je li miješanje bilo „propisano zakonom“?
28. Ustavni sud se u ovom dijelu poziva na vlastitu praksu iz predmeta broj AP 3430/16 koji je pokretao slično činjenično i pravno pitanje u kojem je apelantu, zbog objavljivanja slike na Facebook profilu, izrečena krivična sankcija. U citiranoj odluci Ustavni sud je, slijedeći praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), pojasnio pojam „propisano zakonom“ iz člana 10. stav 2. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3430/16 od 19. decembra 2018. godine, tačka 26, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
29. Naime, Ustavni sud je u citiranom predmetu, između ostalog, naveo da izraz „propisano zakonom“ u drugom stavu člana 10. zahtijeva ne samo da mjere kojima se ograničava pravo na slobodu izražavanja imaju pravni osnov u domaćem zakonu već se odnosi i na kvalitet zakona u pitanju. Naime, zakon mora biti dostupan, a njegovi efekti moraju biti predvidljivi (vidi Evropski sud, između mnogih, Delfi AS protiv Estonije, presuda od 16. juna 2015. godine, predstavka broj 64569/09, tačka 120. s daljnjim referencama). Svako mora biti u stanju da predvidi, u stepenu koji se razumno može očekivati u okolnostima konkretnog slučaja, posljedice koje određeno ponašanje može imati, ali te posljedice ne moraju biti predvidljive s apsolutnom sigurnošću.
30. Vraćajući se na konkretan predmet, Ustavni sud zapaža da je apelant novčano kažnjen zbog prekršaja iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru. Navedeni član glasi: „Ko narušava javni red i mir svađom, vikom, vriskom, izvođenjem ili reprodukcijom muzičkih sadržaja ili tekstova, nošenjem ili isticanjem simbola, slika, crteža ili tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemiravajućeg sadržaja i drugim nepristojnim ili drskim ponašanjem, osim ako se navedeno ne odnosi na javno izneseno mišljenje o radu državnih organa, te drugih javnih organa i organizacija kaznit će se novčanom kaznom od 100 KM do 300 KM.“
31. Ustavni sud primjećuje da je Zakonom o javnom redu i miru pojašnjen pojam „javni red i mir“, kao i pojam „javno mjesto“ (vidi Relevantne propise član 2. st. 1, 3. i 4. Zakona o javnom redu i miru). Apelant prigovara da se u konkretnom slučaju nisu ispunili uvjeti za primjenu citiranog člana jer internetski portal nije javno mjesto koje ima u vidu Zakon o javnom redu i miru. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da se redovni sudovi nisu posebno bavili pojmom „javno mjesto“ u kontekstu konkretnog prekršaja, ali su prilikom odlučenja imali u vidu član 2. stav (4) Zakona o javnom redu i miru (vidi Relevantne propise). Zatim, Ustavni sud zapaža da je članom 7. Zakona o javnom redu i miru propisana mogućnost novčanog kažnjavanja u slučaju isticanja simbola, slika, crteža ili tekstova nepristojnog, uvredljivog ili uznemiravajućeg sadržaja na javnom mjestu, pa shodno tome Ustavni sud smatra da je miješanje u apelantovo pravo na slobodu izražavanja bilo „propisano zakonom“ u smislu člana 10. Evropske konvencije. Shodno tome, Ustavni sud će u nastavku ispitati je li miješanje imalo legitiman cilj i je li bilo „neophodno u demokratskom društvu“.
b) Postojanje legitimnog cilja
32. Ustavni sud smatra da iz osporenih odluka nesumnjivo proizlazi da su te odluke donesene s ciljem zaštite prava drugih, što svakako predstavlja jedan od legitimnih ciljeva iz stava 2. člana 10. Evropske konvencije.
c) Je li miješanje bilo „neophodno u demokratskom društvu“?
33. Osnovna načela koja se tiču pitanja je li miješanje u slobodu izražavanja „nužno u demokratskom društvu“ čvrsto su utvrđena u sudskoj praksi Evropskog suda i mogu se sumirati na sljedeći način (vidi, između ostalih, Hertelprotiv Švicarske, 25. august 1998, § 46, Izvještaji o presudama i odlukama 1998-VI; Steel i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva broj 68416/01, § 87, ECHR 2005-II; Mouvement raelien suisse protiv Švicarske [GC] broj 16354/06, § 48, ECHR 2012. (izvodi) i Animal Defenders International protiv Ujedinjenog Kraljevstva [GC] broj 48876/08, § 100, 22. april 2013: „(i) Sloboda izražavanja jedan je od suštinskih temelja demokratskog društva i preduvjet za njegov napredak, kao i za samoispunjenje svakog pojedinca. Na osnovu člana 10, stava 2. primjenjuje se ne samo na ‘informacije’ ili ‘ideje’ na koje se gleda blagonaklono ili koje se smatraju neuvredljivim ili neinteresantnim već i na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiravaju. Takvi su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumnosti bez kojih nema ‘demokratskog društva’. Kao što je istaknuto u članu 10, ova sloboda podliježe izuzecima, koji se moraju, međutim, strogo tumačiti, dok potreba za bilo kakvim ograničavanjem mora biti uvjerljivo utvrđena. Pridjev ‘nužna’, u smislu člana 10, stava 2. podrazumijeva postojanje ‘hitne društvene potrebe’. Strane ugovornice imaju određeno polje slobodne procjene kod utvrđivanja postojanja takve potrebe, koje, međutim, ide ruku pod ruku s evropskim nadzorom, obuhvaćajući ne samo zakon već i odluke kojima se taj zakon primjenjuje, pa čak i one koje donese nezavisni sud. Sud je, dakle, nadležan da donese konačnu odluku o tome je li neko ‘ograničenje’ pomirljivo sa slobodom izražavanja koje se štiti članom 10. (iii) Zadaća suda, u izvršavanju njegove nadzorne uloge, nije da zamijeni domaće nadležne organe, već da preispita, u odnosu na član 10, odluke koje su ti organi donijeli u skladu s diskrecionim ovlaštenjem koje uživaju. To ne znači da se kroz ovaj nadzor isključivo utvrđuje je li tužena država svoje diskreciono pravo koristila razumno, pažljivo i u dobroj vjeri. Sud, također, mora ispitati miješanje na koje se podnosilac predstavke žalio u svjetlu predmeta u cjelini i utvrditi je li to miješanje bilo 'srazmjerno legitimnom cilju koji se time nastojao postići' i jesu li razlozi koje su domaće vlasti navele kao opravdanje za to miješanje bili 'relevantni i dovoljni'. U tom smislu, sud se mora uvjeriti da su domaći organi vlasti primijenili standarde koji su bili u skladu s načelima sadržanim u članu 10. i, osim toga, da su se oslanjali na prihvatljivu ocjenu relevantnih činjenica”. Kada ispituje postoji li potreba za miješanjem u slobodu izražavanja u demokratskom društvu u interesu „zaštite ugleda ili prava drugih“, od suda se može zahtijevati da utvrdi jesu li domaći organi vlasti postigli pravičnu ravnotežu u pogledu zaštite dvaju vrijednosti zajamčenih Konvencijom, koje u nekim slučajevima mogu doći u sukob jedna s drugom - s jedne strane, sloboda izražavanja zaštićena članom 10, a s druge, pravo na poštovanje privatnog života zajamčenog članom 8. (vidi Evropski sud, Hachette Filipacchi Associés protiv Francuske broj 71111/01, § 43, 14. juni 2007; MGN Limited protiv Ujedinjenog Kraljevstva broj 39401/04, § 142, 18. januar 2011. i Axel Springer AG, tačka 84).
34. Ustavni sud u konkretnom slučaju zapaža da je apelant proglašen odgovornim zbog prekršaja iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru zbog teksta koji u prevodu glasi: „Da moj Fireru“, koji je dodat na fotografiji na kojoj se nalaze vodeći političari stranke SNSD. Redovni sudovi su nakon analize fotografije na kojoj je dodat sporni tekst zaključili da se ovom rečenicom „jasno poručuje da se radi o nacističkom obraćanju, i to kao odgovoru na navodne afere, pljačkanja i ubistva“. Prema mišljenju redovnih sudova, „notorna činjenica da nacističko obraćanje i kod lica kojima je taj tekst pridodat, kao i kod građana izaziva osjećaj da se radi o uvredljivom i uznemiravajućem sadržaju, te da je takvo nedopustivo“.
35. U vezi s obrazloženjem redovnih sudova Ustavni sud je prije ispitivanja da li su redovni sudovi prilikom odlučenja „postigli pravičnu ravnotežu u pogledu zaštite dvaju vrijednosti zajamčenih Konvencijom“ izvršio uvid u spornu fotografiju. Ustavni sud iz sporne fotografije zapaža da se radi o autentičnoj fotografiji na kojoj se nalazi Milorad Dodik, u to vrijeme predsjednik entiteta RS, kako su to utvrdili redovni sudovi, te više njegovih saradnika i stranačkih kolega, od kojih je Osnovni sud identificirao dvoje (ministar MUPRS Dragan Lukač i načelnik PU Prijedor Dalibor Ivanić). Ustavni sud zapaža da na samoj fotografiji nisu vršene nikakve „intervencije“ na osobama koje se nalaze na fotografiji, osim što je na fotografiji, u maniru stripa, dodat tekst kojim se Milorad Dodik obraća stranačkim kolegama: „Mene i SNSD niko ne smije dovoditi u vezu sa aferama, pljačkama ni ubistvima u koje smo umiješani“ i „Crnu knjigu svakodnevno ažurirati“, a na citirano obraćanje dvojica stranačkih kolega (koje je Osnovni sud identificirao) odgovaraju: „Yes my Führer.“
36. Nakon uvida u spornu fotografiju, Ustavni sud ne može dovesti u vezu dispozitiv rješenja Osnovnog suda i (subjektivno) viđenje sporne fotografije od strane Osnovnog suda (vidi tačku 5. ove odluke). Imajući u vidu opis sporne fotografije iz prethodne tačke ove odluke Ustavni sud ne može prihvatiti ni obrazloženje redovnih sudova da se u konkretnom slučaju radi „o nacističkom obraćanju“ na način na koji to žele da prikažu redovni sudovi. Čak i da se radi o „nacističkom obraćanju“ ili pak aluzijama na „nacističko obraćanje“ Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda da su općeuvredljivi izrazi „idiot“ i „fašista“ prihvatljiva kritika u određenim okolnostima (vidi Oberschlick protiv Austrije (broj 2) presuda od 1. jula 1997. godine, Izvještaji o presudama i odlukama 1997. IV; Feldek protiv Slovačke broj 29032/95; ECHR 2001-VIII). Navedeno upućuje na zaključak da „nacističko obraćanje“ i izrazi koji se vežu uz nacizam nisu a priori „neprihvatljivo izražavanje“ kako to tvrde redovni sudovi u konkretnom slučaju. Naime, ovdje je bitno istaći da se sporni izrazi ne mogu posmatrati odvojeno i van konteksta, već se moraju analizirati iz više uglova i dovesti u kontekst sa svim relevantnim okolnostima svakog konkretnog slučaja. U tom pravcu Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda u predmetu Bodrožić protiv Srbije u kojem je podnosilac predstavke proglašen krivim i novčano kažnjen zbog korištenja izraza „idiot“, „fašista“ i „član fašističkog pokreta“ koje je upotrijebio u opisu J. P. (historičar iz Republike Srbije). Evropski sud je u citiranom predmetu nakon detaljne analize spornih izraza u kontekstu svih relevantnih okolnosti tog slučaja utvrdio da su domaći sudovi „ograničili svoju analizu na činjenicu da je formiranje fašističkog pokreta u Srbiji zabranjeno zakonom i da su, prema tome, izjave podnosioca predstavke netačne. Međutim, prilikom usvajanja uske definicije onoga što bi moglo da se smatra prihvatljivom kritikom, domaći sudovi se nisu upustili u analizu da li su izjave podnosioca predstavke mogle biti vrijednosni sudovi koji ne podliježu dokazu (vidi Grinberg protiv Rusije broj 232472/03, st. 28-30, 21. juli 2005. godine). Oni također nisu obavili odgovarajuću analizu proporcionalnosti da bi se procijenio kontekst u kojem su ti izrazi upotrijebljeni i njihov činjenični osnov“. Shodno tome, Evropski sud je utvrdio kršenje apelantovog prava na slobodu izražavanja jer se razlozi koje su naveli domaći sudovi ne mogu smatrati „relevantnim i dovoljnim“ da se opravda miješanje u slobodu izražavanja podnosioca predstavke (vidi Evropski sud, Bodrožić protiv Srbije, presuda od 23. juna 2009. godine, st. 51. i 52, aplikacija broj 32550/05).
37. Ustavni sud zapaža da je redovnim sudovima u konkretnom slučaju sporna rečenica „Yes my Führer“ jer je smatraju uvredljivom i uznemiravajućom ne samo za osobe sa slike već i za širu javnost budući da je „notorna činjenica da nacističko obraćanje i kod lica kojima je taj tekst pridodat, kao i kod građana izaziva osjećaj da se radi o uvredljivom i uznemiravajućem sadržaju, te da je takvo nedopustivo“. Međutim, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi ovu rečenicu cijenili odvojeno i van konteksta doslovno je tumačeći kao „nacističko obraćanje“. U tom pravcu Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi spornu rečenicu cijenili van konteksta sadržaja članka na apelantovom privatnom blogu u sklopu kojeg je apelant objavio spornu fotografiju. Ustavni sud zapaža da apelant na svom blogu piše o aferama, nerasvijetljenim ubistvima, analizira i citira izjave političara sa slike, daje svoje kritičke osvrte o vlasti, radu institucija vlasti, što je svakako apelantovo legitimno pravo, a teme o kojima apelant javno progovara su od javnog interesa. Ustavni sud također zapaža da su redovni sudovi spornu rečenicu „Yes my Führer“ doslovno protumačili kao „nacističko obraćanje“ iako bi se, prema ocjeni Ustavnog suda, prije moglo govoriti o satiričnom izražavanju kojim je apelant želio da izrazi stav o stranačkom podaništvu, odnosno poslušnosti između stranačkih istomišljenika. Ovakva vrsta satiričnog izražavanja zaštićena je članom 10. Evropske konvencije i u ovom slučaju, prema mišljenju Ustavnog suda, apelantovo pravo na slobodu izražavanja prevagnulo je u odnosu na suprotstavljeno pravo drugih. Naime, Evropski sud dosljedno dozvoljava veću slobodu kod humorističkih i satiričkih komentara jer je satira, između ostalog, oblik društvenog komentara kojem je svojstveno preuveličavanje i izobličavanje stvari.
38. Ustavni sud smatra da su redovni sudovi apelanta proglasili odgovornim za prekršaj, a da prilikom odlučenja nisu uvažili apelantovo pravo na slobodu izražavanja jer član 7. Zakona o javnom redu i miru nesporno pokreće pitanje slobode izražavanja okrivljenih za taj prekršaj.
39. Naime, Ustavni sud ukazuje na ranije izneseni stav da se sloboda izražavanja, uz ograničenja iz člana 10. stav 2. Evropske konvencije, ne odnosi samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su primljene pozitivno ili se smatraju neuvredljivim ili prema njima nema stava, kako to tvrde redovni sudovi, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju i uznemiravaju. Ustavni sud, također, zapaža da su sve osobe na fotografiji političari, javne ličnosti, čiji je prag prihvatljive kritike viši nego kod ličnosti koje nisu javne, što redovni sudovi nisu uzeli u obzir prilikom odlučenja.
40. Konačno, Ustavni sud podsjeća da su prilikom ocjene proporcionalnosti miješanja, priroda i ozbiljnost određene kazne, također, faktori koji se uzimaju u obzir (vidi, između ostalih, Evropski sud, Sokolowski proti Poljske broj 75955/01, stav 51, 29. mart 2005. godine). U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantu izrečena maksimalna novčana kazna za prekršaj iz člana 7. Zakona o javnom redu i miru koja iznosi 300,00 KM, što predstavlja visoku novčanu kaznu za nekoga ko nije zaposlen.
41. Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud smatra da redovni sudovi u osporenim odlukama nisu ni pokušali postići pravičnu ravnotežu između zaštite apelantovog prava na slobodu izražavanja i zaštite prava drugih od uznemiravanja objavljivanjem sporne fotografije budući da redovni sudovi prilikom odlučenja uopće nisu vodili računa o apelantovom pravu na slobodu izražavanja iz člana 10. Evropske konvencije, što je bilo neophodno za postizanje balansa između zaštite prava drugih i apelantovog prava.
42. Zbog svega navedenog, Ustavni sud smatra da je prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.h) i člana 10. Evropske konvencije.
Ostali prigovori
43. S obzirom na prethodno izneseno, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati ostale apelacione prigovore kojima se apelant poziva na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII. Zaključak
44. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno apelantovo pravo iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije zato što redovni sudovi svojim odlukama nisu ni pokušali postići pravičnu ravnotežu između zaštite apelantovog prava na slobodu izražavanja i zaštite prava drugih jer su spornu rečenicu „Yes my Führer“ analizirali odvojeno i van konteksta, doslovno je tumačeći kao „nacističko obraćanje“, a ne kao satirično izražavanje kojim je apelant izrazio svoj stav (mišljenje) o stranačkoj poslušnosti.
45. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovone : Zlatko M.Knežević
