Petak, Maj 30, 2014
ČLANAK 442
 |
ZAKON O ZABRANI DISKRIMINACIJE |
Od više tužbi i to ne samo vezano za utvrđenje diskriminacije, ovaj predmet je postao posebno važan, kako zbog snage dokaza priloženih sa moje strane, tako i katastrofalnom taktikom zastupnika tužene RS, koji se članovima i garantovanim pravima iz Ustava, suprotstavljaju nečijim usmenim naredbama, a sve "začinjeno" sa dodatnim falsifikatima, lažima i podmetanjima i to ne od strane zastupnika, nego su odgovorni za kriminal i diskriminaciju pokušali prevariti svog zastupnika i sud. Mene ne samo da nisu iznenadili nego sam na pripremno ročište 16.12.2013. doneo dokumentaciju, koja u potpunosti obesmišljava materijal tužene priložen istog dana, što znači da ga ranije nisam vidio, nego sam bio spreman na takvu opciju i precizno predvidio kakvim će se lažima služiti odgovorni za prikrivanje ubistava, pljački i drugih teških krivičnih djela počinjenih od strane režimskih tajkuna i njihovih korumpiranih saučesnika unutar tužilaštava i sudova. Ja lično poštujem samo moral i profesionalnost pojedinaca a ne priznajem niti jedan organ, nijednu naredbu niti rješenje bilo kog od kriminalizovanih, korumpiranih i od strane mafije privatizovanih organa, pa tako ni eventualnu presudu suda u moju korist ne priznajem kao validnu, jer...
Ne treba meni ničija potvrda da sam ljudsko biće, da imam garantovana prava, čast i dostojanstvo, nego sve ovo činim da pomognem desetinama hiljada obespravljenih, uplašenih građana, koji jednim djelom dovedeni na ivicu egzistencije sve češće dižu ruku na sebe i prekraćuju bijedni život u koji su ih doveli pripadnici mafijaškog režima, a oni hrabriji evo sve češće iskazuju svoje nezadovoljstvo i otpor demonstrirajući na ulicama.
Problem je međutim u tome što je u igri ogroman novac i jezgro političko tajkunske mafije teško milijarde evra koje je instaliralo poslušnike u sve državne organe, neće se povući tek tako, nego je spremno i da proliva krv nevinom narodu. Presuda jednog suda kojom se utvrđuje diskriminacija počinjena od strane države i zabranjuje svaka naredna, bila bi zaštita građanima koji ne znaju svoja prava i opomena državnim službenicima da nastupaju isključivo prema zakonskim odredbama, a ne po nalozima mafijaških bosova i njihovim usmenim naredbama. Za svaki nevini život izgubljen do sada odgovornost snose i sudije koje su "žmurile" pred bezakonjem i donosile presude po naredbama VSITV-a, odnosno političkog vrha, sve u skladu sa priznanjem Glavnog republičkog tužioca, da za procesuiranje "krupnih riba" nema političke volje.
To znači da osnovni zadatak pravosuđa nije da primjenjuje zakon i goni počinioce krivičnih djela nego da prikriva i štiti političko tajkunsku mafiju, koja je privatizovala sve državne organe i upravlja njihovim radom i odlukama. Jedini način da se tome suprotstavimo je da ih ne priznajemo i barem nas nekolicina koji imamo hrabrosti radimo na razotkrivanju kriminala u vlasti.
Zbog toga sam imao nebrojene prijetnje, pa i pokušaje ubistva, lažne optužbe, podmetanja, nezakonita praćenja, lažna svjedočenja, falsifikate, a nedavno sam dobio i prijetnju sudskog vijeća od 17.01.2014 u predmetu 80 0 P 050285 14 Gž citiram:
U žalbi se iznose razna vrijeđenja ovog sudije što je neprihvatljivo, a u smislu toga da je isti sudija iz ličnih interesa tužbu odbacio te da je naredba o zabrani pristupanja tužioca i drugih srodnika u Okružnom tužilaštvu Bijeljina fašistička što je u najmanju ruku razlog za kažnjavanje tužioca zbog vrijeđenja državnih organa.
Prvi dio u kome vijeće tvrdi da je moj stav kako je neki sudija doneo odluku iz ličnih interesa njegovo vrijeđanje zanemarujem, jer sam argumente o tome izneo u žalbi no drugi dio je mnogo opasniji nego što djeluje na prvi pogled. Moja tvrdnja da je fašistička NAREDBA, dakle rečenica ("ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I DRUGIM SRODNICIMA NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA") se kvalifikuje kao opis državnih organa i njihovo vrijeđanje, ne navodeći pri tome po kom članu kog zakona je to kažnjivo. Ja ću naravno istaći da prema članu 32 Ustava RS i pravu iz njega ne smijem biti kažnjavan za izneseno mišljenje o radu državnih organa, odnosno mogu se kazniti samo takve kvalifikacije upućene određenim narodima, udruženjima, rasama, vjerskim zajednicama, poput one koju je iznosio predsjednik RS, (kako kaže sam za sebe pred kamerama "GLAVNI BAJA" ovde) da je neka grupacija strani plaćenik recimo, odnosno domaći izdajnik...
U istom takvom stilu nastupaju i pojedini državni službenici, ne shvatajući da svaka njihova prijetnja izaziva samo dodatni impuls u razotkrivanju mafije a da poštujem isključivo časne, moralne i odgovorne osobe.
No sama prijetnja kaznom, bilo da misle na novčanu ili na zatvorsku, što je jedino legitimno zakonsko sredstvo kažnjavanja od strane države je beznačajna i ne bih obraćao pažnju da u svemu ne postoji dio "U NAJMANJU RUKU". Ovde dakle sudsko vijeće jasno kaže da kazna nije sasvim adekvatna za mene, nego bi bilo prikladnije nešto ozbiljnije. "pravilnije", "pravednije" od toga. Da li misle na još jedno optuživanje poput onoga za "Ugrožavanje sigurnosti" iz 2010-te, neko " svjedočenje" kao protiv Milić Dijane, ili na metode upotrijebljene protiv Vukelića, Kneževića, Leutara, ostalo je nedorečeno, ali i sa nedvosmislenom porukom:
AKO NASTAVIŠ SA RAZOTKRIVANJEM KRIMINALA, SUOČIĆEŠ SE SA NEČIM OZBILJNIJIM OD NEKE TAMO NOVČANE ILI ZATVORSKE KAZNE...
No i ova prijetnja nije najekstremniji prikaz bezakonja i panike koja vlada među korumpiranim sudijama, tužiocima, policajcima, jer je bar otvorena, javna i pismeno iskazana u zvaničnom dokumentu. Imao sam ja prijetnje usmene, nezabilježene, nezvanične iz zgrade na adresi Vuka Karadžića broj 3, kako kažnjavanjima tako i tužbama. Niko se još od 2010-te kada sam dobio prve prijetnje do ove 2014-te, kada je upućena trenutno poslednja nije usudio da me tuži za klevetu, jer sve i da rad državnog službenika može proći kao činjenični osnov za aktivnu legitimaciju u privatnoj tužbi, a ne može, ja za svaku svoju tvrdnju o počinjenom krivičnom djelu imam dokaze i najveću uslugu koju mi neko može učiniti, od svih onih čija sam imena objavio na internetu, kao počinilaca krivičnih djela, je da me tuži za klevetu. Od ubistva djevojčice Ivone Bajo je prošlo skoro 5 godina a od prvih diskrimninatorskih i drugih pratećih štetnih radnji nešto manje. Kako svaka radnja podliježe zastarijevenju, ja nemam namjeru da sa mafijom "natežem konopac zakona" 10 godina, nego ću u slučaju nastavka kriminala tužilaca i sudija dokaze osim na internetu ponovo javno prezentovati ispred zgrade, sve dok ne srušim kriminalni klan sa vlasti.
NE POSTOJI NIKO KO BI ME UPLAŠIO I ZAUSTAVIO U RASKRINKAVANJU PRIPADNIKA MAFIJE
U prilogu ovog dokumenta su odgovori OT Bijeljina i Ustavnog suda, na moje zahtijeve za pristup informacijama, vezano za spis KTA - 596/09, o čemu sam podatke tražio i od Osnovnog suda, a što je posebno bitno, postoji i dodatni tužbeni zahtijev za utvrđenje u parnici 80 0 P 043324 13 P2, koji bi pomogao sudu da sagleda činjenice i ostvari kompletniji uvid u predmet.
Osnovni sud je na zahtijev koji je predat 15.01.2014. odgovorio dana 24.01.2014. (080-0-Kpp-09-000 214) dostavivši kopije meni lično, kao i u OT Bijeljina. S obzirom na ranija iskustva, iz OT Bijeljina ne bi ništa ni bilo odgovoreno da nisu dobili pomenuti dopis od Osnovnog suda, no pošto jesu i oni su poslali odgovor dana 28.01.2014. (IT-2/14) u kome se tvrdi da je relevantni spis iz koga se traže podaci ustupljen Ustavnom sudu BIH.
Odgovor OT Bijeljina od 19.02.2014. i Ustavnog suda od 12.03.2014. pokazuje da sam ponovo bio u pravu i tačno predvidio buduće događaje. Naime pomenuti spis, je prema tim odgovorima "NESTAO", jer OT Bijeljina "misli" da se nalazi u Ustavnom sudu, a vraćen je 17.04.2013. u Bijeljinu kako bi posredstvom OT Bijeljina bio proslijeđen Osnovnom sudu za potrebe parnice 80 0 P 039221 12 P, poslije čega je morao biti vraćen, nadležnom OT Bijeljina.
Osim što dokazuje krivična djela pojedinih tužilaca, inspektora i građana, postao je dokaz i za falsifikat u parnici 80 0 P 039221 12 P, povodom čega sam podneo dvije tužbe.
Teoretski, ako se spis zagubi, odgovorni za falsifikat mogu tvrditi da je postojao dokument iz koga je prenesen lažni podatak, a ko je taj falsifikat ranije ubacio unutra oni ne mogu znati niti biti odgovorni, što je najbolji mogući scenario za opravdanje do čega će neizbježno morati doći posebno ako se zna da sam osim pomenute dvije tužbe, podneo dva vanredna pravna lijeka, a kopiju Revizije dostavio i Vrhovnom sudu RS, koji je uzvratio obavješću meni i Osnovnom sudu, te je pravilno reagovao i Okružni sud, 04.03.2014. (80 0 P 039221 14 Gvl) odlukom o prekidu prijedloga za ponavljanje do okončanja postupka po Reviziji.
Sve ovo je samo dio mnogo složenije pozadine u pravnoj borbi koju vodim, i bilo bi preobimno da se ovde razjašnjava, pa u nastavku skrećem pažnju na vezu između svega i ZOZD-e.
Ovo neslaganje oko odgovora OT Bijeljina i Ustavnog suda bi se još i moglo tretirati kao slučajna i nenamjerna greška da nije u pitanju kontinuitet još od 2010-te godine. Postoje zahtijevi iz februara te godine na istu temu, na koje nikada nije odgovoreno. Predate su krivične prijave protiv portira i firme gdje se krijumčarila "ROBA" kojima se izgubio svaki trag, a kao vrhunac svega je majka ubijene djevojčice, obmanjivana da OT Bijeljina više nije nadležna za pomenuti spis, sprečavana da dostavi dokaze i dobije odgovore na ranije postavljena pitanja, u čemu se išlo tako daleko da su prvo pokušali da je otjeraju, a potom kad je odbila, držana je u zarobljeništvu bez ikakve potvrde. Naravno i ja sam bio prisutan i u narednom periodu kao punomoćnik gospođe Bollin, mjesecima dolazio da ostvarim garantovana prava.
I onda što je bitno za ovaj tekst dolazimo do dana 05.09.2012. kada se ponovo novim lažima prikriva spis i drugi traženi dokumenti, čemu sam se suprotstavio na miran način, tražeći da se poštuje Ustav zakoni i garantovana prava i "zaprijetio" da se neću skloniti sve dok ne dobijem traženo ili dok me ne uhapse. Direktna odgovornost za to je na Osnovnom sudu, koji je prethodno odbio zaštititi prava odbacivši tužbu za utvrđenje diskriminacije (80 0 P 041069 12 P) sa obrazloženjem, (na strani 3 u trećem pasusu) da to moraju biti relevantni dokazi, a ne "BILO KOJI" !!!??? a sada prenosim doslovce dio u kome sam to ukazao prilikom žalbe drugostepenom sudu:
Stoga ukazujem drugostepenom sudu da sam kao dokaz svojih navoda, odnosno činjenica opisanih u tužbi dostavio dokumente zvaničnih organa tužene, od kojih jedan zauzima posebno mjesto! Radi se o dokumentu kojim Osnovni sud u Bijeljini, odgovara na moj zahtjev za dostavu zapisnika sa pretresa, (80 1 Pr 004323 11 Pr) koji sadrži izjavu svjedoka, službenika tužene, evidentiranu od strane istog suda, iz koje se jasno vidi kakav tretman se primjenjuje prema pripadnicima cijele porodice jednog ubijenog djeteta, citiram: "BAJO I NJEGOVA SESTRA I DRUGI SRODNICI NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U PROSTORIJE TUŽILAŠTVA!!!" Ne mogu a da se ne zapitam, postavim pitanje i postupajućem sudiji, te drugostepenom sudu, da li to znači da se zapisnik sa pretresa Osnovnog suda u Bijeljini, tretira kao BILO ŠTA, kao neki drugorazredni, nevažan dokument, koji nije kako je navedeno RELEVANTAN ???
Odbivši da zaštite garantovana prava koja se otimaju i pružajući pomoć onima koji su ta prava otimali, odnosno prikrivali organizovani kriminal, Sud je direktno prouzrokvao događaje dana 05.09.2012. no ja to ne zamjeram, jer sam poslije toga dobio 3 godine sakrivane snimke kojima se dokazuje falsifikovanje nalaza obdukcije i prikrivanje ubistva. No kako je to bila samo jedna od 7 stavki, podneo sam tužbu za utvrđenje diskriminacije (80 0 P 043325 13 P 2) tokom koje je ponovo došlo do razotkrivanja jednog falsifikata, o čemu sam obavjestio sud. U sklopu dokaza tužene našlo se i rješenje Prekršajnog suda sa pečatom pravosnažnosti na dan 22.12.2010. iako je tada drugostepeni sud obustavio postupak.
Cjelinu svega suštinski ne može sagledati niko osim mene, s obzirom da postoji preko 50 krivičnih prijava i tužbi povezanih međusobno, te je tako i zastupnik tužene, (Pravobranilaštvo RS) ušlo nespremno u parnicu i s obzirom na dokaze koje sam dostavio, potpuno je "razbijena na komade" njihova taktika. Istina je da je na pripremnom ročištu zahvaljujući postupajućoj sudiji uočena tehnička greška, zbog čega je isto odloženo do izjašnjenja tužene RS, no od tada je proteklo oko dva i po mjeseca, a nema poziva za nastavak parnice.
Taktika zastupnika tužene je jasna. Prvo se pokušava sa izbjegavanjem suđenja, a potom se odugovlači postupak i to ovde konkretno sa ciljem da se dođe do oktobra i parlamentarnih izbora u BIH, poslije čega bi se zakon počeo primjenjivati ili bi se nastavilo sa bezakonjem i kriminalom zavisno od rezultata. Suštinski, svima je jasno da će monstruozni kriminalni režim, oličen u trenutnom predsjedniku RS pasti sa vlasti ove godine, ali je strah državnih službenika i dalje prevelik.
Sudbina koju su doživjeli kako u RS, tako i u Federaciji svjedoci kriminala režimskih tajkuna i političara, (Nedžad Ugljen, Jozo Leutar, Srđan Knežević, Risto Jugović, Ljubiša Savić, Milan Vukelić, a to je samo manji dio) je jasna opomena svima, kao i tretman primjenjen na tužiteljici Milić Dijani. Stoga sam još u parnici 80 0 P 043472 12 P predložio u žalbi da se ista uvaži zbog kršenja odredaba parničnog postupka, (detaljno ih obrazloživši) te citiram:
Takođe predlažem da se dodijeli drugom sudiji, koji smije da primjeni važeći zakon. S obzirom na diktaturu i teror u kome se nalaze građani i državni službenici, svako postupanje prema zakonu izaziva reakciju odgovornih za kriminal, pljačke i ubistva koja se prikrivaju. Konkretno da su u ovoj parnici poštovani relevantni članovi koje sam naveo predsjednik tužene RS bi zaprijetio ukidanjem Osnovnog suda u Bijeljini i izmještanjem u Laktaše. Optužio bi postupajućeg sudiju za špekulacije, da ga treba biti sramota zbog presude i pozivanja na zakone, jer je to u suprotnosti sa interesima RS. (odnosno sa interesima tajkunske mafijaške mreže, na čijem se čelu nalazi). Ne sumnjam u stručnost postupajućeg sudije, te isključujem grešku kao mogućnost za propust. Jedini logičan razlog je strah od Milorada Dodika, kome sudija ne smije da se suprotstavi, te je prijedlog za izmjenu sudije isključivo zbog toga da se otkloni ta opasnost, ukoliko uopšte postoji neko ko se ne plaši Dodikove mafije...
Nisam dakle podneo zahtijev za izuzeće niti ću to ikada ubuduće činiti, ma kakve dokaze imao, jer radije želim imati sudiju koji svjesno krši zakon i čija ću krivična djela raskrinkati, nego časnog profesionalca, kome će se prijetiti kakvu odluku treba da donese. Ni u parnici za utvrđenje diskriminacije (80 0 P 043325 13 P 2) ne sumnjam u stručnost postupajuće sudije, naprotiv uvjerio sam se u pažnju i koncentraciju na posao koji obavlja, a spletom okolnosti imajući uvid u druge parnice, jedina osim predsjednika suda može sagledati najveći dio dokaznog materijala i plana koji sam sačinio za razotkrivanje mafijaške mreže unutar institucija države, bar u onoj mjeri koliko sam ja htio da to razotkrijem, dozirajući informacije toliko da ni kompletan advokatski tim kojim raspolaže Pravobranilaštvo, ne može pripremiti adekvatnu taktiku.
Ono što ne znam u cijeloj priči je hrabrost koje pojedine sudije imaju ili nemaju, odnosno potencijalna opasnost koja im prijeti od mafijaške mreže protkane kroz sve državne organe. Stoga očekujem od suda da shodno ZOZD-e nastavi postupak, (80 0 P 043325 13 P 2) hitno, član 12. stav:
(2) Sud i druga tijela koja sprovode postupak dužna su da radnje u postupku preduzimaju hitno, obezbjeđujući da sve tvrdnje o diskriminaciji budu što prije ispitane.
S obzirom da je zastupnik tužene nasporno prekoračio rok za odgovor, postojali su uslovi za donošenje presude zbog propuštanja, no meni ta prednost nije potrebna, niti sam na tome zasnivao taktiku, ali Sud ne treba pomagati Pravobranilaštvu izlazeći u susret njihovim željama o odugovlačenju postupka.
Postavlja se pitanje: Da li će državni službenici, prije svega tužioci i sudije išta uraditi da bi zavladala vladavina prava ili će čekati da ja i nekolicina drugih građana "srušimo" kriminalnu vlast objavljivanjem dokaza na internetu i dostavljanjem stranim istražnim organima i Interpolu, da bi se onda uključili u borbu protiv kriminala i korupcije, po ugledu na kolege u Srbiji.
Razlika ipak postoji, jer tamo nije bilo nikog ko bi razotkrivao dokaze kriminala i zataškavanja unutar pravosudnih organa, na način kako ja to činim i objavljujem. Iako sam apelovao na sudije da rade po zakonskim odredbama, to nije ozbiljno shvaćeno i sada postoji obilje krivičnih djela sudija za koje imam neoborive dokaze. Kako će to da se završi zavisi isključivo od moje procjene da li je neko prekršio zakon svojevoljno kao korumpirani službenik ili iz straha za posao, sebe, porodicu i od toga da li će moći dokazati takvu opciju.
NA SUDU I SVAKOME SUDIJI PONAOSOB JE DA ODABERE HOĆE LI POMOĆI USPOSTAVLJANJU PRAVNE DRŽAVE KOJA TRENUTNO NE POSTOJI
PRILOZI
ZAHTJEVI (2)
|
Zdenko Bajo |
