ČLANAK 438

Da u ovoj zemlji, umjesto diktature političke volje, postoji vladavina zakona i poštovanje prava, nikada i ne bi došlo do ovakvog parničnog postupka, nego krivičnog u kome bih ja bio svjedok...

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
Predmet: 80 0 P 039222 12 P

TUŽBA
Tužilac:

ZDENKO BAJO
Tuženi:

REPUBLIKA SRPSKA
Vrijednost spora:

1000000 (jedan miliona) KM

DOPUNA I PREINAKA TUŽBENOG ZAHTIJEVA

Tužbeni zahtijev koji se odnosi na nematerijalnu štetu, se preinačava samo na taj način što se vremenski rok produžava na 30 dana i izostavljaju riječi, koje opisuju postupke tužene i subjektivne osjećaje prema njima, a umjesto njih biće korišteni termini iz ZOO:
Prema članu 56 ZOPP-u stav 1:
Preinačenja tužbe jeste promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.
TUŽENA SE OBAVEZUJE:
a) Tužena Republika Srpska, obavezuje se da na ime naknade nematerijalne štete, za pretrpljene duševne bolove, povrede ugleda, časti i prava ličnosti, (u periodu od 23.07.2009. do 31.01.2010) isplati tužiocu Zdenku Baji, iznos od 50000 KM, (pedeset hiljada konvertibilnih maraka, u roku od 30 dana.
b) Tužena Republika Srpska, na ime naknade nematerijalne štete, za pretrpljene duševne bolove, povrede ugleda, časti i prava ličnosti, (u periodu od 01.02.2010. do danas) uzrokovane izdavanjem neustavne, nezakonite naredbe da ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I DRUGIM SRODNICIMA, NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA, čime je tužilac diskriminisan, ponižavan, te su mu oduzimana sva ustavom i zakonom garantovana prava, koja je lično pokušavao da ostvari u OT Bijeljina obavezuje se da isplati tužiocu Zdenku Baji, iznos od 500000 KM, (pet stotina hiljada konvertibilnih maraka, u roku od 30 dana.
c) Tužena Republika Srpska, na ime naknade nematerijalne štete, za pretrpljene duševne bolove, povrede ugleda, časti i prava ličnosti, uzrokovane lažnom prijavom za "Ugrožavanje sigurnosti" 19.03.2010. obavezuje se da isplati tužiocu Zdenku Baji, iznos od 450000 KM, (četiri stotine pedeset hiljada konvertibilnih maraka), u roku od 30 dana.
Kao uvod u detaljnije obrazloženje, slijedi kratak opis uzroka diskriminacije i nezakonitog postupanja tužene RS, prema tužiocu, do kojih se dolazilo vremenom, a biće prikazani hronološki:
Dana 23.07.2009. tužena RS je u saradnji sa firmama režimskih tajkuna krijumčarila nelegalan tovar, prilikom čega su iz nehata ubili ćerku moje sestre Ivonu Bajo. 3 paketa "neke" robe su nestala preko noći, a šta se nalazilo u njima može se zaključiti iz činjenice da je narko mafija Darka Šarića, prala novac preko Bobar banke čiji je tužena RS suvlasnik, dok je večinski vlasnik Gavrilo Bobar, poslanik njene Skupštine, a takođe je vlasnik i AD Univerzal gdje se roba i švercovala. Poslije mojih dojava Interpolu, putem više posrednika, dana 25.02.2012. u banci je evidentirano preko 4 miliona KM transakcija, što je za posljedicu imalo povlačenje vlasnika iz političke trke za gradonačelnika, a sve je odmah postalo tabu tema. Kamion, tehnički neispravan je uz pomoć portira Sofrenić Blagiše pobjegao sa lica mjesta i nije evidentiran ni u jednom dokumentu danima, sve dok ja nisam saznao za njegovo postojanje. Ista osoba je davala različite izjave o samom događaju, te što je najvažnije uklonila sa lica mjesta materijalni dokaz ubistva, torbu čiji je kaiš dvostruko presječen a dio nedostaje. U saradnji sa inspektorom Marković Dragoslavom i tužiocem Stjepanović Danicom, (službenicima tužene RS) veći dio kaiša je opran jakim hemijskim sredstvom, da se uklone tragovi ubistva, te je dokaz izuzet iz svih istražnih radnji.
SLIKA TORBE NA KOJOJ SU VIDLJIVA OBA DJELA PRESECENOG KAISA
ISTA TORBA SLIKANA ODOZGO, GDJE JE TAKODJE VIDLJIVO DA JE POMENUTI KAIS PRESECEN
OLOVKOM JE OZNACENA ALKA, GDJE JE PRESECENI KAIS BIO PRICVRSCEN
U KRUPNOM PLANU SU OBA DJELA PRESECENOG KAISA
NA SLICI JE VIDLJIVO DA OSTATAK KAISA JEDVA DOSEZE ALKU, ZA KOJU JE BIO PRICVRSCEN
Da bi zataškala ubistvo i prikrila krijumčarenje, tužena je falsifikovala dokaze sa mjesta zločina, sprečavala podnošenje krivičnih prijava o tome, a vrhunac monstruoznosti je falsifikovanje unutrašnjih povreda konstatovanih obdukcijom Ivone Bajo, o čemu nije dostavila podatke vještaku trasologu koga je angažovala za istraživanje uzroka smrtonosnog povređivanja. I na kraju 10.04.2013. uhapšen je tadašnji direktor AD Univerzal, Slaviša Bobar, (na dan ubistva bio zaposlen) kao član organizovane kriminalne grupe, direktno osumnjičen za pljačku oko 2 miliona KM, još 2005-te godine. Toliko o pozadini i motivima tužene za preduzimanje radnji koje su mi nanijele štetu...
Razlog za podjelu od 23.07.2009. do 31.01.2010 i na vrijeme poslije toga je taj što su u tom periodu formalno vođene predistražne radnje od strane tužene RS, vezano za pogibiju Ivone Bajo, a tada shodno zakonu u interesu istrage postoje ograničenja, te je čak logično da se uskraćuju podaci ne samo o eventualnim osumnjičenima, nego da se sumnja i na članove porodice, pa čak i na mene. Stoga je u to vrijeme objektivno postojalo samo sprečavanje dostave dokaza i podnošenja krivičnih prijava, dok je zvaničnim prekidom istražnih radnji odlukom Kolegija OT Bijeljina početkom februara 2010-te, ("Odluke tuzilastva" u prilogu) nastupio novi pravni momenat, kada sam osim u dostavi novih dokaza, sprečavan i u pristupu informacijama, uvidu u spis i bilo kakvom kontaktu sa nadležnima za predmet KTA-596/09 i umjesto toga od strane službenika tužene RS, lažno prijavljen za "Ugrožavanje sigurnosti" izlagan stresnim situacijama terora kako nada mnom tako i nad porodicom i poznanicima, povredama ugleda i časti, što je dovelo do predstavljenja u javnosti kao da se radi o duševnom bolesniku, šikaniran i ponižavan zbog pokušaja tužene RS, da se prikriju dokazi njenog kriminala, tvrdnjama čak da sam sve izmislio...
Što se tiče dokaza uz dodatni tužbeni zahtijev za nadoknadu nematerijalne štete, sam priložio nekoliko dokumenata iz kojih se može vidjeti, da sam lažno prijavljen, diskriminisan, kao i da se to pokušalo negirati, a u to vrijeme nije bila okončana istraga protiv mene, te su mi neki dokumenti vezani za to i neke druge činjenice bili nedostupni, te ću ih sada opisati i priložiti.
Materijal koji dokazuje kriminal i krivična djela, suštinski je nebitan za ovu parnicu, no dio će biti prezentovan sudu, kako bih dokazao da postoji, da je tužena umjesto da isti analizira i pruži odgovore, blokirala pristup, te otimala zakonom garantovana prava. U vrijeme neposredno poslije ubistva Ivone Bajo, najznačajniji podatak koji sam imao je to da je portir Sofrenić opisivao kako je vidio djevojčicu da se kreće i iskašljava krv prije pada. Taj podatak sam prvi put prezentovao policiji i tužilaštvu dana 27.09.2009. uz pitanje: AKO JE DO POVREDE DOŠLO POSLIJE PADA SA BICIKLA KAKO JE MOGUĆE DA JE DJEVOJČICA KRVARILA PRIJE PADA, ŠTO SE VIDI NA TERENU, A I SVJEDOČI PORTIR UNIVERZALA ???
Na moje pitanje nikada nije odgovoreno, a pošto se to nije uklapalo u plan tužene RS da ubistvo predstavi kao samopovređivanje padom sa bicikla na žicu, svjedok se poziva u MUP, kako bi dao lažnu izjavu i prilagodio je falsifikatima. No koncentrišuči se na to da negira kako je vidio krvarenje prije pada, portir zaboravlja da prepravi i opis lica mjesta, te izjavljuje da su postojale mrlje krvi na asvaltu prije mjesta pada. Kamion se tada uopšte ne spominje, (još uvjek nisam otkrio da je postojao) nego tek 15 dana kasnije. To je vidljivo u prilogu "Izjave portira" dok se kompletne izjave nalaze skenirane na disku. Video prilog tv emisije "Nerijesen slucaj" pokazuje da sam još tada imao podatke o tome, koje je tužena RS odbila da evidentira, što je vidljivo iz telefonskog razgovora sa tužiocem Stjepanović, (audio zapis "Danica.mp3 na disku). Prilikom pokušaja da podnesem krivičnu prijavu protiv iste zbog prikrivanja ubistva, tada dežurni tužilac je to spriječio, (vidljivo u skeniranom dokumentu "Prituzba protiv Gruhonjica"). Iz razgovora sa tužiocem Stjepanović i teksta pritužbe se ne vide detalji o tome kakve dokaze imam i na šta sam htio ukazati navodnom istražiteljima, što za ovu parnicu nije ni važno. Preko 150 stranica dokaznog materijala o prikrivanju ubistva predato je uz tužbu 80 0 P 043324 13 P2 "Bollin protiv RS" u štampanom obliku, a ovde su priloženi na disku u folderu "Dokazi". Bitno je samo to da su me korumpirani službenici tužene RS u tome sprečavali, a na uvid sudu prilažem skeniran na disku jedan od dokumenata "Ko skriva ubice" iz koga se vidi da sam tačno predvidio na koji će način tužena, prikriti ubistvo i obmanuti vještaka trasologa. Skenirani dokument "Ubistvo" predat tužiocu Stjepanović na disku, pokazuje zašto je ista izbjegavala svaku krivičnu prijavu i susret sa mnom. Naime zbog činjenice da je prsna kost probodena, izneo sam pretpostavku da je do toga došlo pucanjem ili otkidanjem nekog predmeta sa mašine ili kamiona. Tada nisam znao za kvar i vezanje rezervoara španerom na vozilu koje je ušlo u firmu u vrijeme ubistva, (jer bih to i naveo) ali je za to dobro znala tužilac, odnosno tužena RS...
No u to vrijeme je tužena RS još mogla da "glumi" kako profesionalno vrši istragu iako sam ja od prvog susreta sa korumpiranim inspektorom i tužiocem shvatio da im je cilj sabotiranje istrage, a s obzirom na to ko je vlasnik AD Univerzal, a ko premijer RS, znao sam i da bez političkog rušenja režima nema ni pomena o poštovanju zakona i prava, čemu sam se i posvetio od februara 2010-te naovamo i radom na blogu "Kriminal u vlasti".
Prethodno sam krajem januara 2010-te došao do dokaza da je tužena oprala materijalni dokaz ubistva benzinom i sakrila ga od porodice, javnosti i vještaka, što je jasno vidljivo u štampanom prilogu "Torba" a na disku se nalazi više slika visokog kvaliteta. Odmah od početka februara, dostavljam snimke u OT Bijeljina, te zahtijevima za pristup informacijama, (prilog "Zahtjevi" a nekoliko skeniranih na disku u istoimenom folderu) tražim uvid u spis KTA-596/09 i kopiranje te odgovore na pitanja, odakle potiču krvavi tragovi, prije mjesta pada Ivone Bajo, ko je kada i zašto presjekao kaiš torbe, da li bilo koje vještačenje potvrđuje da je unutrašnje povrede nanijela žica...
Najbolji dokaz kriminala tužene RS je činjenica da i poslije 4 godine nema nikakvog odgovora ni na jedno pitanje, uprkos nebrojenim pokušajima da se do njih dođe. 08.03.2010. predajem disk sa dokazima sudskoj policiji i upozoravam na smišljeno prikrivanje ubistva od strane OT Bijeljina. No tužena smišljeno prikriva podatke o dostavljenim dokazima zločina i umjesto toga me opisuje kao ludaka, lažno navodeći da sam pominjao nasilje, (dokaz je "Zabiljeska 401/10"). Istina je da u dokumentu "Zabilješka 779/10" došlo do ispravke, te je navedeno da je to samo "tada tako izgledalo".
Tuženoj je očito normalno da mafija ubije koga god poželi i da okružni tužioci prikrivaju zločin, perući dokaze benzinom, a građanin koji postavlja pitanje o tome i donosi dokaz je ludak zato što se usuđuje svakodnevno dolaziti i zahtijevati poštovanje zakona. Ono što korumpirani službenici tužene tada nisu mogli shvatiti je to da mi je neophodan dokaz da sam dolazio i donosio dokaze, pa makar do njega morao doći tako što ću biti uhapšen, poslije odbijanja da izađem iz zgrade, sve dok mi se ne omoguće prava garantovana zakonom, što sam kasnije i ostvario.
Kako su saučesnici mafije uporno odbijali da mi odgovore na zahtijeve, uvid u spis i lični kontakt sa nadležnima na šta su obavezni pravilnikom 4 sata svakodnevno, pismeno sam ih obavjestio da ću podnijeti krivične prijave te da će završiti u zatvoru, ako ne otkriju za čije interese su prikrili ubistvo, a sve ostale tužioce sam o tome obavjestio informativno "Obavjest tuziocima". Umjesto da za sve nelogičnosti pruži objašnjenje porodici ubijene djevojčice tužena RS pravi plan u stilu srednjovjekovne inkvizicije, te me lažno optužuje za "ugrožavanje sigurnosti". Istina je da ja nisam ni tada a ni sada ne pripisujem krivicu državnim organima, nego pripadnicima kriminalne grupe, ali pošto je tužena ne samo odbila da pokrene istragu protiv njih, nego ih i zaštitila u sudskim postupcima, brutalno falsifikujući dokaze, to je pravno ostala jedina mogućnost da je za sva zlodjela direktno odgovorna, planirala ih i izvršila upravo tužena RS.
Iako je predstavljeno da životi službenika tužene vise o koncu, istraga se razvlači dvije i po godine, kako bi tužena mogla da me drži u statusu teroriste, manijaka i psihopate, koga treba otjerati kad god se pojavi i naravno kao poznatom ludaku, bez ikakvog donesenog riješenja otimati sva zakonom garantovana prava. Neću da opravdavam svoje postupke i objašnjavam da nikada nisam napisao nijednju prijetnju fizičkom silom bilo kome, nego prilažem dokument tužene RS "Odluka po laznoj prijavi" gdje se u predmetu T15 0 KT 0002365 10 dana 14.12.2012. konstatuje da ne postoji nijedno krivično djelo, koje je tužena mogla da mi pripiše ne samo po toj formalnoj optužbi nego nijedno drugo koje se goni po službenoj dužnosti, (kako je i navedeno u naredbi za pretres) od mog rođenja naovamo.
No da se vratimo na vrijeme kada su me prijavili "uplašeni građani" g. Debeljević i Gruhonjić, što je opisano u Zabilješci 10-02/3-230-8/10 od 19.03.2010. ranije dostavljenoj sudu, a sada prilažem "Zahtjev za pretres" 10-02/3-1-230-236/10 od 19.03.2010. koji je s obzirom na provedene istražne radnje OT Doboj, očito zasnovan na smišljenim lažima, a vidljivo je i da su se "ugrožene" osobe obratile, a ne naredile ili na bilo koji način postupale službeno. Na trećoj strani vidljivo je da je nadležni tužilac po tom predmetu g. Šabić Muris, a da sam prijavljen od strane građana, potvrdili su mi autor zabilješke, sada nažalost preminuli g. Teodorović, te inspektori CJB Bijeljina, zaduženi za pretres i na kraju predsjednik i sekretar Okružnog suda, sve u vrijeme kada mi ovaj zahtijev te još neki dokumenti nisu bili dostupni zbog tajnosti istražnih radnji.
No ništa od toga me nije moglo spriječiti u istraživanju zločina, te sam u svojstvu ponomoćnika g-đe Bollin, obavio razgovore sa više svjedoka i vještakom, te ustanovio da je upravo portir AD Univerzal, koji je ranije mjenjao izjavu o događaju, lično uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina. Da li su je prethodno oprali na licu mjesta ili su to učinili službenici tužene RS, suštinski je nebitno, jer je odgovornost na tužiocu Stjepanović, pa logično nikada nije odgovoreno na pitanje kako se torba našla u ovakvom stanju.
Dokument "A - 326-12" pokazuje da je izdata naredba o zabrani pristupa u OT Bijeljina, a vidljivo je da je glavni okružni tužilac Kovačević Novak odbijao da razgovara sa strankama iako sam pismeno obavjestio da imam nove dokaze ne samo o zločinu nego i dokaz o prikrivanju krivičnih djela od strane tužioca Stjepanović. Umjesto toga navodi da je odlukom Kolegija predmet završen te nema potrebe da dalje raspravlja, uprkos obavezi iz ZOKP-u, član "Obustava istrage"stav 3. Na stranu to što mi nije odgovarano na zahtijeve, niti omogućeno kopiranje spisa, naredba koja je izdata, je pravno i ustavno nemoguća, učinjeno je krivično djelo "samovlašće" jer je bez rasprave i prava na iznošenje svojih argumenata, donesena usmena naredba, koja mi nikada nije uručena, niti omogućena žalba, čime je oduzeto pravo garantovano članom 16 Ustava RS.
Izgovor za to je bio moj navodni prekršaj dana 08.07.2010. o čemu ne postoji odluka jedino stvarno nadležnog Prekršajnog suda, nego je pojedinac protiv koga sam podneo krivičnu prijavu i pritužbu VSITV-u, isključivo zbog zaštite svojih kriminalnih aktivnosti naredio praktično doživotnu zabranu pristupa u OT Bijeljina.
Dokument "Zahtjev 08.01.2013." pokazuje šta je pravi razlog zabrane. Iz njega se vidi da tražim podatke o krivičnim prijavama i to protiv portira predate 24.06.2010. što je 15 dana prije navodnog remećenja rada i mira.
Tog dana sam zahtijevao da mi se omogući dopuna krivične prijeve, (dostava diska sa audio zapisom razgovora u kome se priznaje uklanjanje materijalnog dokaza) te dokazi o krijumčarenju. Naravno tražio sam i odgovore na zahtijeve sa početka godine i kopiranje spisa, a pošto mi ništa od toga nije omogućeno, odbio sam da izađem, nadajući se da ću biti uhapšen ako tužena nastavi sa otimanjem mojih prava.
Taj i drugi slični događaji biće dokaz kada u krivičnom postupku budu optuženi službenici tužene, da su smišljeno sprečavali građane u dostavi dokaza o švercu i prikrivanju ubistva i neće se moći izgovarati na neku tehničku grešku, s obzirom "da niko nije dolazio da im ukaže na kriminal". Važan dokaz je i razgovor sa vještakom dr. Busarčević Miroslavom koji i ovde prilažem na disku, kao i transkript razgovora u kome potvrđuje da NEMA POJMA ni o jednoj unutrašnjoj povredi, o kvaru na kamionu niti o torbi presječenog kaiša.
IZJAVA VJESTAKA
Tužena RS je demonstrirala svoju monstruoznost i kriminal, kada je dana 10.08.2010. spriječila majku ubijene djevojčice Ivone i mene da te dokaze dostavimo. Umjesto toga je plasirala laž da OT Bijeljina više nije nadležna za taj predmet i držala nas u zarobljeništvu 5 sati, (bez potvrde o lišenju slobode). Transkript i disk su predati u prizemlju zgrade 20.10.2010. što se vidi na skeniranom dokumentu, a tužena je do danas ostala nijema na to bezakonje tužioca Stjepanović i Kovačevića.
O svemu je predistražne radnje vršilo i Specijalno tužilaštvo, te donijelo odluku o nesprovođenju istrage, jer nisu dostavljeni dokazi da je torba oprana hemijskim sredstvom niti da su podaci sa obdukcije sakriveni od vještaka, (prilog "Naredba KTA-ST-122-10" a kompletna je skenirana na disku).
Ja sam naravno poslao dokaze o tome i vidljivo je iz odluke Kolegija, da su zaprimljeni u petak 25.02.2011. No kako je poslije neradnog vikenda, već u ponedjeljak predsjednik tužene RS Dodik Milorad, zaprijetio ukidanjem Specijalnog tužilaštva, taj materijal je ignorisan, a krajem 2012-te je postupajući tužilac u tom predmatu g. Mahmut Švraka, objasnio razloge, zbog kojih se istraga nije sprovodila: "ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE" (prilog video zapis "Politicka volja" na disku).
Tužena odnosno njeni korumpirani službenici nisu dozvoljavali da dođem do snimaka obdukcije koje dokazuju postojanje unutrašnjih povreda, te su me konstantno sprečavali u tome i ostvarenju svih drugih prava koja sam tražio u OT Bijeljina. U folderu "Sudska policija" na disku su skenirane sve zabilješke sačinjene o meni, a štampano prilažem "Zabilješku 73/11" u kojoj se pominje datum 08.07.2010. korišten kao izgovor za diskriminaciju, a na drugoj strani više datuma kada sam predavao materijal na ponižavajuči način. Poenta naravno i nije bila u predaji dokumenata i dokaza, nego u odbijanju tužene RS da dozvoli kopiranje spisa, odgovori na zahtjeve za informacije pismeno i što je najvažnije da iznese stav o krivičnim prijavama protiv AD Univerzal i njenog radnika. Pomenuta zabilješka sadrži laž da sam razgovarao sa bilo kim nadležnim za predmet, što je potvrdio i sam Kovačević Novak u svom dopisu VSITV-u, a na moj zahtijev provjereno je da li ta zabrana važi i dalje, što se dokazuje štampanim prilogom "Zabilješka 1173/11".
Bezakonje tužene RS zbog prikrivanja šverca i ubistva u koje je umješana, traje neprekidno preko 4 godine, a bilo je potrebno oko 150 dolazaka, pritvaranje i lišenje slobode da bih konačno poslije 05.09.2012. ubjedio tuženu RS da poštuje zakon i preda mi kopije snimaka obdukcije, što je za nju manja šteta nego da svakodnevno prezentujem pred zgradom fotografiju materijalnog dokaza ubistva koji je oprala benzinom. Ni to naravno nije bilo lako, jer je prethodno pokušala da me otjera i uskrati sve što sam tražio.
U prilogu "Zahtjevi i odgovor" vidi se šta sam tražio, a tužena odbija da poštuje zakonom garantovana prava, čak ne pominjući nijednu od preostalih 6 stavki. Umjesto toga se bukvalno ismijava porodici ubijene djevojčice, na šta sam uzvratio odbijanjem da postupim po nezakonitoj naredbi dana 05.09.2012. što je opisano u prilogu "Zabiljeska 1292/12". Zanemariću iznesene laži te ističem samo činjenicu da se slika materijalnog dokaza koju sam postavio na sebe uopšte ne pominje, ali se zato tužena opet bavi psihoanalizom i opisuje me kao narkomana i psihopatu.
Ko se pozivao na ustav i zakone a ko je psihopata i kriminalac može se vidjeti iz materijala koji sam konačno dobio "Rjesenjem 12.09.2012.". Na disku je web stranica i video zapis "Zlocin sa potpisom rezima" gdje se jasno vide fotografije mjesta zločina, torbe i obdukcije, koje je tužena falsifikovala, a štampano prilažem dokument "Falsifikati".
Sve ovo ukazuje na motive tužene RS zbog čega je vršila diskriminaciju i oduzimala mi garantovana prava na nezakonit način, a na kraju ću skrenuti pažnju na činjenicu da mi nikada nije odgovorila šta se desilo sa mojim krivičnim prijavama iz 2010-te, iako sam napisao da mi je to potrebno za parnicu sa Ad Univerzal. Nedavno sam poslije više intervencija usmeno obavješten, u prizemlju zgrade, od šefa pisarnice (prisustvovao sudski policajac i vjerujem sačinio zabilješku) da oni ne znaju gdje se nalaze pomenute prijave, jer "POSTOJI MNOGO MOJIH KRIVIČNIH PRIJAVA, TE SE NE ZNA DA LI SU OVDE ILI U DOBOJU ILI KO ZNA GDJE..."
I to sve poslije 3 i po godine dolazaka i insistiranja da dobijem podatke o tome. Naravno tužena je te prijave sakrila da bi pomogla svom poslaniku Bobar Gavrilu u izbjegavanju krivične odgovornosti, a potom i u parnici putem sudije Marković Jelene, odbija izdati naredbu o dostavi tih prijava. Pomenuta sudija je očito znala da su "zagubljene" a nije se ustručavala ni toga da falsifikuje dokumente, kako bi pomogla tuženom AD Univerzal. Prilozi "Zahtjev A 08.0.2013." pokazuje kako je falsifikovan moj tužbeni zahtijev a "Zahtjev B 08.0.2013." dokazuje da je falsifikovana Obavjest OT Bijeljina.
Profesionalne i odgovorne osobe iz Osnovnog suda u Bijeljini, sa kojima sam razgovarao o ovim zahtijevima, nisu mogle da pronađu to što sam tražio, a nije to mogla ni sudija Marković, čije sam kriminalne radnje u potpunosti razotkrio u podnesenoj krivičnoj prijavi, a svoje postupke će moći da objašnjava pred sudom u Zvorniku kao svjedok...
Kako mi je bilo onemogućeno da ostvarim zakonom garantovana prava u organima tužene RS, podneo sam krivičnu prijavu zbog krijumčarenja u KT Sarajevo, (web stranica na disku "KANTONALNOM TUZILASTVU KANTONA SARAJEVO") koje je mjesno nadležno za vozače i firme koje su poslale odnosno dovezle krijumčarenu robu, poslije čega je nakon više od godinu dana sakupljanja prašine po fiokama otvoren predmet "Obavjest T09 0 KTA 0034144 13."
Dokaz da se radilo o švercu su u folderu "Izjave svjedoka" a štampano prilažem dokument "Izjave aktera sverca i ubistva" gdje su skenirani isječci izjava datih tužiocu Stjepanović, koja naravno ništa nezakonito "nije primjetila".
Tuženoj RS je još 2011-te ponuđeno da isplati samo odštetu majci ubijene djevojčice zbog troškova za propušteni let na dan 10.08.2010. uz uslov da na osnovu predatih dokaza pokrene istragu, poslije čega ne bi bila predata nijedna tužba, što je ignirisano, a umjesto toga se pokušavalo sa sabotiranjem tih tužbi. Stoga predlažem da Sud shodno ZOPP-u naredi dostavu, odnosno izvrši uvid u spise 80 0 P 034147 11 P (gdje je lažna prijava protiv mene od strane građana Debeljevića i Gruhonjića, proglašena za službenu radnju) te 80 0 P 039976 12 P. Radi se o parnici u kome su tuženi g. Kovačević i Borovčanin zbog primjene neustavne naredbe da "ZDENKU BAJO, BUDIMKI BOLLIN BAJO I DRUGIM SRODNICIMA, NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA", čime je prekršeno pravo iz Ustava RS, za šta su shodno članu 48 lično odgovorni:
Prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.
Takođe predlažem da se u svojstvu svjedoka pozove na glavnu raspravu g. Debeljević Milorad, na okolnosti svoje uloge u prijavljivanju krivičnog djela dana 19.03.2010. Izuzetno je važno da objasni sudu, da li je to bio dogovor grupe građana ili je tužena RS odgovorna za kompletan plan lažnog prijavljivanja, podnošenja zahtijeva za pretres, odobravanja, izdavanja naredbe, uništavanje podataka na hard disku, otimanje zakonom garantovanih prava i uvredljivo predstavljenje u svojim dokumentima, što je došlo i do medija.
Suštinski, da u ovoj zemlji, umjesto diktature političke volje, postoji vladavina zakona i poštovanje prava, nikada i ne bi došlo do ovakvog parničnog postupka, nego krivičnog u kome bih ja bio svjedok.
U namjeri da pomogne krivcima koji svjesno krše zakon, tužena RS je prebacila odgovornost na sebe, kako za uništavanje podataka, što je i bilo nesporno, tako i za smišljeni plan da se lažno prijavim za "Ugrožavanje sigurnosti" nezakonito nadziranje, otimanje garantovanih prava i predstavljanje u javnosti, kao teroriste, manijaka, narkomana i psihopate, čime mi je nanesena šteta na način opisan u tužbenom zahtijevu za nadoknadu nematerijalne štete...

PRILOZI

Prituzba protiv Gruhonjica
Odluke tuzilastva
Izjave portira
Torba
Zahtjevi
Zabiljeska 401-10
Zabilješka 779-10
Obavjest tuziocima
Naredba T15 0 KT 0002365 10
Zahtjev 10-02/3-1-230-236/10
A - 326-12
Zahtjev 08.01.2013.
Naredba KTA-ST-122-10
Zabilješka 73/11
Zabiljeska 1173/11
Zahtjevi i odgovor
Zabiljeska 1292/12
Rjesenje 12.09.2012.
Falsifikati
Zahtjev A 08.0.2013.
Zahtjev B 08.0.2013.
Obavjest T09 0 KTA 0034144 13
Izjave aktera sverca i ubistva
Disk

Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902

Autor zdenkobajo ( Kriminal ) :: Komentari (0) :: Permalink :: Trekbekovi (0)