Subota, April 20, 2013
CLANAK 322
Sudski policajac Mićić je dio mnogo šire zločinaćke organizacije a sa ciljem prikrivanja ubistva osmogodišnje Ivone Bajo, (koje se desilo prilikom krijumčarenja u Univerzal, Gavrila Bobara) te više drugih krivičnih djela.
 | KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV ZORANA MIĆIĆA |
Prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.
Vezano za garantovana prava iz Ustava RS, članovi 13,14,16,23,32 i 45.
Sudski policajac Mićić je dio mnogo šire zločinaćke organizacije a sa ciljem prikrivanja ubistva osmogodišnje Ivone Bajo, koje se desilo prilikom krijumčarenja u Univerzal, Gavrila Bobara, te više krivičnih djela od strane inspektora Marković Dragoslava, tužilaca Stjepanović Danice, Kovačević Novaka, Gruhonjić Muhameda i Debeljević Milorada, koji su direktno ili indirektno prikrivali dokaze ubistva.
Pritom je izvršio više krivičnih djela, a neki od njih su Zloupotreba službenog položaja, Saizvrsilastvo, Pomaganje, Povreda ravnopravnosti gradjana, Povreda prava na podnosenje pravnog sredstva, Povreda ljudskog dostojanstva, Neprijavljivanje krivicnog djela ili ucinioca, Pomoc uciniocu poslije izvrsenja, Sprecavanje dokazivanja, Dogovor za izvrsenje krivicnog djela...
Detalje i dokaze o samom ubistvu sam objavio na internetu, na web lokaciji:http://kriminaluvlasti.blogger.ba/arhiva/2012/03/16/3261089 Blokada pristupa tužilaštvu je počela od oktobra 2009, kada tužilac Stjepanović odbija da evidentira dokaze koje sam prikupio i uzme izjavu o tome, na šta je obavezna prema ZOKP-u, za šta imam audio snimak kao dokaz. No jedan od prvih pismenih dokaza prikrivanja ubistva je Zahtjev za informacije od 11.02.2010. te Zahtjev tuziocu od 17.03.2010, koje prilažem kao dokaz uz ovu prijavu.
Na te zahtijeve nikada nije odgovoreno, a narednih mjeseci se od strane sudske policije, a prije svega Mićić Zorana sprečavam o ostvarenju garantovanih prava. Od tada su prošle 3 godine, a nikada nije odgovoreno na zahtjev iz februara, vezano prije svega za materijalni dokaz ubistva torbu, koja je presječenog kaiša, dio nedostaje, dok je ostatak opran hemijskim sredstvom i takav sakriven od strane tužioca, nikada mi nije omogućeno da podnesem prijavu tužiocu na zapisnik, dok je tek u septembru 2012-te, poslije dvije i po godine, došlo do predavanja materijala koji sam tražio i to tek pošto sam više od 100 puta sprečavan u tome, diskriminisan, ponižavan i čak hapšen, sve sa ciljem da se ti dokazi o falsifikovanju mjesta zločina, dokaza pa čak i obdukcije sakriju.
Materijal koji objašnjava zašto su činjena ta krivična djela sam objavio na web stranici:
http://kriminaluvlasti.blogger.ba/arhiva/2012/10/12/3401821 Da bih uopšte imao dokaze o teroru i diskriminaciji bio sam prisiljen nekoliko puta odbiti naredbu kriminalaca i braniti svoja prava. Prvi takav slučaj je od 08.07.2010. a to je dakle nekoliko mjeseci od predavanje navedenih dokumenata.
Plan mafije je bio da me mjesecima i godinama sprečavaju u ostvarenjima garantovanih prava, sve dok me psihički ne slome i natjeraju da odustanem od daljih pokušaja, a ja ne bih imao nikakav dokaz ne samo o diskriminaciji, nego ni to da sam uopšte dolazio. No banda se prevarila u planovima, jer sam odbijajući naredbu došao do dokaza da postoji fašistička usmena naredba, da se svim srodnicima ubijenog djeteta, zabrani pristup tužilaštvu.
U Zabilješki 1260-10 od 08.07.2010. koju će kao i ostale tužilac pribaviti po službenoj dužnosti Mićić me upravo tako opisuje. Ističem još Zabilješku 73-11 od 24.01.2011. u kojoj Mićić lažno tvrdi da smo primani kod tužilaca. Samo jedan jedini put primljena je moja sestra Budimka, kod tužioca Stjepanović Danice, dok su Cvijetu Bajo izbacili pri pokušaju podnošenja prijave. Poslednji put, ja lično sam bio i to po pozivu 12.08.2009. kada sam odgovarao na pitanja tužioca Stjepanović i advokata Tomića, prethodno upozoren da ne pričam ništa detaljnije jer je kraj radnog vremena te da ću sve ostalo moći dodati neki drugi dan. Svaki naredni pokušaj da to učinim je spriječen, i lažljivac Mićić nema nijedan podatak da sam bilo kada kasnije primljen kod nadležne ili glavnog tužioca.
Osim toga je lažno predstavio sve članove porodice, (baka, djed i majka ubijene Ivone su bili ukupno manje od 5 puta, a ja više od 100 puta sam dolazio i nikada nisam imao kontakt sa dvoje nadležnih. Svega dva puta nakratko sam razgovarao sa Gruhonjić Muhamedom, koji je drsko i bezobrazno odbio da evidentira prijavu.
Jedini častan tužilac je bio Sead Hodžić, koji me je prihvatio korektno te mi ljubazno sugerisao da sam napišem prijavu, što sam poštujući takav pristup i učinio.
Laži Mićića, da sam nekome kleo djecu, plakao i ostale nebuloze su na liniji toga da se prikažem kao ludak i tako opravda fašistički postupak prema porodici. Istovremeno, namjerno i on i svi ostali u 27 zabilješki koje sam nedavno dobio, uopšte ne pominju da su vidjeli fotografiju materijalnog dokaza torbe, da je ubistvo počinjeno i prikriveno.
U zabilješki od tog dana 1292-12 na stranu to što uglavnom laže šta je napisano na plakatima, nastavlja da prikriva postojanje fotografije materijalnog dokaza ubistva i naravno ponovo me na kraju proglašava ludakom.
Tako je umjesto obaveze da prijavi krivično djelo za koje sazna na bilo koji način, Mićić dao sebi za pravo da postavlja ljekarske psihijatrijske dijagnoze, samo zato što sam zahtijevao da mi se omogući ostvarenje garantovanih prava.
Izdajući NEZAKONITU naredbu zasnovanu na fašističkom tretmanu, tvrdeći da kršim članove 7 i 8 ZOJRIM, nije bio zadovoljan mojim odgovorom da samo tražim svoja prava, a on krši Ustav, sprečavajući ma u tome, te je rekao:
ŽALI SE USTAVNOM SUDU. NE TREBA TI DATI NIKAKVA PRAVA, NEGO TAKVE KAO ŠTO SI TI TREBA ZATVORIT NA SOKOLAC !
Tog dana su mi kao i prethodne 3 godine oteta prava, ali kako sam obećao da ću dolaziti svaki dan pošto me puste iz zatvora sa dokazima kriminala i imenima krivaca napisanim na plakatima, sledeći put mi je omogućeno da preuzmem disk sa fotografijama obdukcije, koje nesporno dokazuju monstruoznost tužilaštva.
I na kraju Mićić Zoran iako uredno pozvan kao svjedok, na pretres 03.12.2012. gdje mi se sudilo za navodni prekršaj, nije došao a to ničim nije opravdano. S obzirom da je već ranije opisao fašističku naredbu, nije mogao tada da je prepravlja i dokaže da je njegova naredba zakonita. Stoga nije ni došao a ulogu lažnog svjedoka je preuzeo drugi policajac Čavić.
U poslednjem prilogu su opisi 4 pripadnika sudske policije koji pred sudom opisuju naredbu, na sasvim različite načine.
Iako sam više puta upozoravao sudsku policiju da krši Ustav i zakone, oni su svjesno nastavili da to čine, prikrivajući činjenicu da su vidjeli fotografije torbe, predstavljali me kao ludaka i pomagali kriminalcima odgovornim za ubistvo, krijumčarenje i prikrivanje tih krivičnih djela.
Detalje i dokaze o samom ubistvu sam objavio na internetu, na web lokaciji:
Na te zahtijeve nikada nije odgovoreno, a narednih mjeseci se od strane sudske policije, a prije svega Mićić Zorana sprečavam o ostvarenju garantovanih prava. Od tada su prošle 3 godine, a nikada nije odgovoreno na zahtjev iz februara, vezano prije svega za materijalni dokaz ubistva torbu, koja je presječenog kaiša, dio nedostaje, dok je ostatak opran hemijskim sredstvom i takav sakriven od strane tužioca, nikada mi nije omogućeno da podnesem prijavu tužiocu na zapisnik, dok je tek u septembru 2012-te, poslije dvije i po godine, došlo do predavanja materijala koji sam tražio i to tek pošto sam više od 100 puta sprečavan u tome, diskriminisan, ponižavan i čak hapšen, sve sa ciljem da se ti dokazi o falsifikovanju mjesta zločina, dokaza pa čak i obdukcije sakriju.
Materijal koji objašnjava zašto su činjena ta krivična djela sam objavio na web stranici:
Plan mafije je bio da me mjesecima i godinama sprečavaju u ostvarenjima garantovanih prava, sve dok me psihički ne slome i natjeraju da odustanem od daljih pokušaja, a ja ne bih imao nikakav dokaz ne samo o diskriminaciji, nego ni to da sam uopšte dolazio. No banda se prevarila u planovima, jer sam odbijajući naredbu došao do dokaza da postoji fašistička usmena naredba, da se svim srodnicima ubijenog djeteta, zabrani pristup tužilaštvu.
U Zabilješki 1260-10 od 08.07.2010. koju će kao i ostale tužilac pribaviti po službenoj dužnosti Mićić me upravo tako opisuje. Ističem još Zabilješku 73-11 od 24.01.2011. u kojoj Mićić lažno tvrdi da smo primani kod tužilaca. Samo jedan jedini put primljena je moja sestra Budimka, kod tužioca Stjepanović Danice, dok su Cvijetu Bajo izbacili pri pokušaju podnošenja prijave. Poslednji put, ja lično sam bio i to po pozivu 12.08.2009. kada sam odgovarao na pitanja tužioca Stjepanović i advokata Tomića, prethodno upozoren da ne pričam ništa detaljnije jer je kraj radnog vremena te da ću sve ostalo moći dodati neki drugi dan. Svaki naredni pokušaj da to učinim je spriječen, i lažljivac Mićić nema nijedan podatak da sam bilo kada kasnije primljen kod nadležne ili glavnog tužioca.
Osim toga je lažno predstavio sve članove porodice, (baka, djed i majka ubijene Ivone su bili ukupno manje od 5 puta, a ja više od 100 puta sam dolazio i nikada nisam imao kontakt sa dvoje nadležnih. Svega dva puta nakratko sam razgovarao sa Gruhonjić Muhamedom, koji je drsko i bezobrazno odbio da evidentira prijavu.
Jedini častan tužilac je bio Sead Hodžić, koji me je prihvatio korektno te mi ljubazno sugerisao da sam napišem prijavu, što sam poštujući takav pristup i učinio.
Laži Mićića, da sam nekome kleo djecu, plakao i ostale nebuloze su na liniji toga da se prikažem kao ludak i tako opravda fašistički postupak prema porodici. Istovremeno, namjerno i on i svi ostali u 27 zabilješki koje sam nedavno dobio, uopšte ne pominju da su vidjeli fotografiju materijalnog dokaza torbe, da je ubistvo počinjeno i prikriveno.
U zabilješki od tog dana 1292-12 na stranu to što uglavnom laže šta je napisano na plakatima, nastavlja da prikriva postojanje fotografije materijalnog dokaza ubistva i naravno ponovo me na kraju proglašava ludakom.
Tako je umjesto obaveze da prijavi krivično djelo za koje sazna na bilo koji način, Mićić dao sebi za pravo da postavlja ljekarske psihijatrijske dijagnoze, samo zato što sam zahtijevao da mi se omogući ostvarenje garantovanih prava.
Izdajući NEZAKONITU naredbu zasnovanu na fašističkom tretmanu, tvrdeći da kršim članove 7 i 8 ZOJRIM, nije bio zadovoljan mojim odgovorom da samo tražim svoja prava, a on krši Ustav, sprečavajući ma u tome, te je rekao:
ŽALI SE USTAVNOM SUDU. NE TREBA TI DATI NIKAKVA PRAVA, NEGO TAKVE KAO ŠTO SI TI TREBA ZATVORIT NA SOKOLAC !
Tog dana su mi kao i prethodne 3 godine oteta prava, ali kako sam obećao da ću dolaziti svaki dan pošto me puste iz zatvora sa dokazima kriminala i imenima krivaca napisanim na plakatima, sledeći put mi je omogućeno da preuzmem disk sa fotografijama obdukcije, koje nesporno dokazuju monstruoznost tužilaštva.
I na kraju Mićić Zoran iako uredno pozvan kao svjedok, na pretres 03.12.2012. gdje mi se sudilo za navodni prekršaj, nije došao a to ničim nije opravdano. S obzirom da je već ranije opisao fašističku naredbu, nije mogao tada da je prepravlja i dokaže da je njegova naredba zakonita. Stoga nije ni došao a ulogu lažnog svjedoka je preuzeo drugi policajac Čavić.
U poslednjem prilogu su opisi 4 pripadnika sudske policije koji pred sudom opisuju naredbu, na sasvim različite načine.
Iako sam više puta upozoravao sudsku policiju da krši Ustav i zakone, oni su svjesno nastavili da to čine, prikrivajući činjenicu da su vidjeli fotografije torbe, predstavljali me kao ludaka i pomagali kriminalcima odgovornim za ubistvo, krijumčarenje i prikrivanje tih krivičnih djela.
PRILOZI
ZAHTJEV ZA INFORMACIJE | Zdenko Bajo |
