ČLANAK 532
Sud konstatuje da je pokušao da uruči naprijed navedenu dokumentaciju tužitelju ali isti izjavljuje da to odbija da primi, te želi da se na zapisnik izjasni iz kojih razloga, nakon čega uz odobrenje suda isti izjavljuje sledeće:
Ja sam predložio sudu da se od tužilaštva zatraži spis, formiran po mojim krivičnim prijavama predatim 24.06.2010. godine i 02.12.2010. godine, te službena zabilješka koja je navodno objavljena nekada na zvaničnoj veb stranici tužilaštva a o čemu sam obavješten odgovorom tužilaštva koji je već usvojen kao dokaz u ovom spisu. Nikakva izjašnjenja ili dodatni dokumenti ili objašnjenja tužilaštva ne mogu se na nezakonit način ubacivati u ovoj spis i ne mogu imati snagu dokaza na osnovu čaga bi sud u presudi odbacivao ovu tužbu.
 |
GLAVNA RASPRAVA ZA 80 0P 056780 14 P 16.03.2015. |
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 16.03.2015. godine
Sastavljen dana 16.03.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
| OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR:Mila Terzić |
PRAVNA STVAR |
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
-Za tužitelja pristupio lično Zdenko Bajo
-Za tuženu nije pristupio niko, uredno pozvana,
Od javnosti pristupila Halilović Jasminka.
Tužitelj predlaže da sud održi glavnu rasprava u skladu sa zakonom, a u odsustvu uredno obavještene tužene.
Sud donosi
Sud kosntatuje da je Okružno tužilaštvo u Bijeljini dana 11.03.2015. godine dostavilo sudu podnesak u 2 primjerka naslovljen kao izjašnjenje i dostava dokumentacije sa dokumentacojom u prilogu, pa sud primjerak ovog podneska sa dokumentacijom u prilogu kao i sa dokumetnacijom koje tužilaštvo dostavilo sa podneskom od 15.01.2015. godine sada u dovoljnom broju primjerka dostavlja lično tužitelju.
Sud konstatuje da je pokušao da uruči naprijed navedenu dokumentaciju tužitelju ali isti izjavljuje da to odbija da primi, te želi da se na zapisnik izjasni iz kojih razloga, nakon čega uz odobrenje suda isti izjavljuje sledeće:
Ja sam predložio sudu da se od tužilaštva zatraži spis, formiran po mojim krivičnim prijavama predatim 24.06.2010. godine i 02.12.2010. godine, te službena zabilješka koja je navodno objavljena nekada na zvaničnoj veb stranici tužilaštva a o čemu sam obavješten odgovorom tužilaštva koji je već usvojen kao dokaz u ovom spisu. Nikakva izjašnjenja ili dodatni dokumenti ili objašnjenja tužilaštva ne mogu se na nezakonit način ubacivati u ovoj spis i ne mogu imati snagu dokaza na osnovu čaga bi sud u presudi odbacivao ovu tužbu.
Imajući u vidu da sam sada predložio nove dokaze predlažem da se isti dostave suprotnoj strani na izjašnjenje, imajući u vidu odredbe ZPP-a te da u tom smislu sud predmetno ročište odloži. Takođe navodim da nisam bio u mogućnosti da izvršim uvid u ovaj predmet te mi je odlaganje potrebno i kako bi mogao izvršiti uvid u ovaj predmet.
Nakon toga a imajući u vidu naprijed navedeno posebno da je tužitelj na današnjem ročištu predložio dva nova materijalna dokaza, te da o tome mora da se izjasni suprotna strana, sud donosi sledeće
Na glavnu raspravu pozvati RS putem PRS sjedište zamjenika u Bijeljini uz kopiju zapisnika sa današnjeg ročišta, te uz dostavu podneska tužitelja naslovljen kao prijedlog za usvjanje novih dokaza, te 2 nova dokaza i to dokaz zahtjev OT u Bijeljini od 27.02.2015. godine i odgovor Osnovnog suda u Bijeljini od 03.03.2015. godine na izjašnjenje.
Dovršeno, prisutni pregledaju i potpisuju zapisnik bez primjedbi.
| OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM |
Zdenko Bajo |
ČLANAK 531
Ovde se dakle radi o konstantnom bezakonju i kriminalu uzrokovanom time što su korumpirani pripadnici OT Bijeljina oprali benzinom i uklonili materijalni dokaz ubistva osmogodišnje djevojčice da bi prikrili krijumčarenje, (vjerovatno kokaina) u Bobar grupi. Da to nije jedini kriminal razotkriveno je tek nedavno a radi se o stotinama miliona pokradenog novca preko Bobar banke i vjerovatno milijardama u cijeloj Bobar grupi.
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: Zalba na presudu 80 0 P 039222 12 P | TUŽBA |
| Tužilac: | ZDENKO BAJO |
| Tuženi: | REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: | 1000000 KM |
ŽALBA NA PRESUDU 80 0 P 039222 12 P |  |
29111965
PRESUDA SE OVOM ŽALBOM POBIJA U CJELINI, ZBOG POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA, POGREŠNO I NEPOTPUNO UTVRĐENOG ČINJENIČNOG STANJA TE POGREŠNE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA, VEZANO ZA ČLANOVE 208 - 211 ZOPP, ŠTO ĆE BITI OBRAZLOŽENO U TEKSTU ŽALBE!
Predlažem da drugostepeni sud shodno članu 224 ZOPP-u, stav 5 preinači prvostepenu presudu i usvoji postavljeni tužbeni zahtijev, za šta ću argumente iznijeti u nastavku ili alternativno što bi s obzirom na okolnosti i dopunske informacije koje će imati drugostepeni sud bilo najbezbolnije rješenje, prema stavu 3 istog člana ukine prvostepenu presudu i uputi predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
- Osnovni sud u Bijeljini je u sadejstvu sa Pravobranilaštvom RS prekršio član 71, stav 2 "Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrduju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog." jer odgovor tužene nije sadržao ni činjenice niti dokaze.
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 73 ZOPP-u "Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, sud će radi otklanjanja tih nedostataka postupiti u skladu s odredbom člana 336. ovog zakona" jer nije vratio odgovor na dopunu
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 10 ZOPP-u "Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogučiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku." jer je prihvatio prijedloge tužene u uvrštenju 2 spisa bez ijednog iznesenog argumenta te je parnica odgađana upravo zbog tih predmeta i berzazložnog slanja ovog predmata Vrhovnom sudu RS.
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 99 ZOPP-u, stav "1) Tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava" jer nije dozvolio tužiocu da lično izvodi dokaze autorstva na laptopu.
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 99 ZOPP-u, "Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred sudom, ukoliko nije drugacije predviđeno ovim zakonom. jer je sud izvodio dokaze autorstva izvan rasprave i obavio sve bez prisustva tužioca".
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 8 ZOPP-u, stav "Sud će savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno" jer nijednom riječju nije cijenio dokaze koje je lično izveo, da su programi podešeni da kreiraju folder sa imenom tužioca, te da je uslov za instalaciju unos koda koji je datum rođenja tužioca, odnosno mene.
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio članove 101 i 102 ZOPP-u jer dokazi nisu izvođeni neposredno pred sudom na glavnoj raspravi niti je dozvolio da tužilac iznese činjenice o autorstvu i lično izvodi dokaze, nego je to činio sud izvan rasprave uz asistenciju nepoznatog stručnjaka. S druge strane meni je poslije zahtijeva da lično izvodim dokaze autorstva tužena RS pri narednom dolasku oduzela putem sudske policije laptop koji sam poneo u tu svrhu iako nije na popisu zabranjenih predmeta.
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 123 ZOPP-u, stav "(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev" jer meni kao tužiocu nije dozvolio da dokazujem autorstvo nad programima.
- Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 128 ZOPP-u, stav "(1) Dokazi se izvode na glavnoj raspravi." jer je izvodio dokaze u privatnoj režiji izvan glavne rasprave uz asistenciju anonimnih stručnjaka.
No čak i uz ovakvo kršenje zakona izvedeno je dovoljno dokaza kojima se potvrđuje moje autorstvo nad programima odnosno da se radi o mojoj intelektualnoj svojini. Tužena RS ni u odgovoru na tužbu niti tokom rasprave nije negirala da se radi o mojim programima niti je to osporavao sud, nego je tu formulaciju Osnovni sud u Bijeljini izmislio samostalno tek u presudi, zbog čega je i prihvaćen nepotpun odgovor na tužbu. Naime tužena RS je još 2010-te uvidom u CD sa edukativnim programima koji sam dostavio Ministarstvu prosvete i kulture, utvrdila da se radi o mojim programima i zahvalila mi na poklonu. Nije isključeno da se moji programi već koriste u nekim školama a ovde sud pokušava osporiti autorstvo koje je tužena RS odavno priznala. Čak se u dopisu ministarstva, (dokaz 07.10/059-1038/10 od 30.12.2010. u prilogu) navodi detalj da je pri kreiranju programa učestvovala pokojna Ivona Bajo. Radi se prije svega o programu "Slovarica" u kome izgovara slova a birala je i ukrasne slike tog programa.
Sve što je Osnovni sud naveo prilikom uvida u disk je tačno i više nego dovoljno da bi se dokazalo moje autorstvo nad programima ali postoje i detalji koji su MORALI biti viđeni prilikom svake instalacije a nisu evidentirani očito namjerno, te detalji koji se mogu vidjeti samo na poseban način, odnosni koje sud uopšte nije mogao ni primjetiti bez moje pomoći, te ću u ovom dijelu opisati neke od njih. Važno je istaći da ovo nisu nikakvi novi ili dodatni dokazi nego su sadržani u već usvojenom materijalu. Čak i samo postojanje web stranice sa mojim besplatnim programima, (http://bzsoft.blogger.ba/) koju nesporno ja uređujem kao i stranicu "Kriminal u vlasti", se može tretirati kao nesporna, opšte poznata činjenica koji prema ZOPP-u nije potrebno dokazivati ali...
Sud je naveo da se prilikom instalacije od strane svakog programa kreira folder "Zdenko" u programskim fajlovima ali je propustio navesti da se moje ime pojavljuje još 3 puta i to u dijelu opisa autora, kreiranju start meni foldera ta na kraju u završnoj poruci. No na tu "sitnicu" i ne vrijedi trošiti vrijeme te ukazujem na važan dokaz autorstva koji sud nije ni primjetio isključivo stoga što mi nije omogućeno prisustvo, kako ne bih mogao ukazati na određene detalje.
U prilogu "Podaci o autoru programa" su slike ekrana monitora a na prvoj od njih se vidi da je u pitanju moja kopija istog diska koji je koristio i sud jer na adresi foldera piše "Racunar/DVD RW Drive (E)/Tuzba za unistav/Programi/Demo". Prikaz foldera je podešen na opciju "Details" te čekirani specifični detalji u odgovarajućem podmeniju tako da su prikazane 3 karakteristike i to: "Type", "Company" i "Size". Konkretno za dokazivanje mog autorstva bitna je stavka "Company" koja osim pojmova "Zdenko" i "BZ soft" sadrži i nalog elektronske pošte "Zdenkobajo@spinter.net". Na drugoj slici je nekoliko programa kopiranih sa diska na računar jer ovaj detalj se na prikazuje na fajlovima CD-a. Tak tada, ako je program prenesen na računar, nanošenjem stralice miša na neki od njih pojavljuje se već opisani podatak "Zdenkobajo@spinter.net".
Na poslednjoj trećoj slici priloga "Podaci o autoru programa" su paralelno dvije slike ekrana prilikom instalacije upravo onih primjera koje je opisao sud. No sud je naveo samo pojam "BZ SOFT" a ostatak je "nepotpuno utvrđeno" činjenično stanje, te prenosim u cijelosti kompletan tekst koji se pojavljuje u instalacijskom koraku pod nazivom "O AUTORU".
"BZ SOFT. Samo sa našim softverom možete na svom računaru imati program, sa vašim likom, ili dok slušate mp3 muziku, uživati u pogledu, na plejer izrađen na osnovu slike, koju vi odaberete, a na izboru imate već preko 100 modela. Možete posetiti naš sajt, ili kontaktirati tel. 065/831-902, a ako ste u inostranstvu i pozivni broj za BiH! Hvala na poverenju...! ZDENKO PRODUCTIONS"
Osim što se ovde pojavljuje moje ime, skrećem pažnju na navedeni broj telefona 065/831-902. To je pripejd korisnički broj, odnosno kupljen je anonimno bez ličnih podataka ali je sadržan kako u ovoj žalbi uz moje ime i adresu, tako i u svim tužbama, podnescima, krivičnim prijavama i slično koje sam pisao od 2009-te do danas. Na taj broj su me zvali iz Osnovnog suda u Bijeljini sa broja 055224910, u dane 08.04.2015. 08:15, te 14.14.2015. 14:22, vezano za preuzimanje predmeta ubijene djevojčive Ivone Bajo a po naredbi sudije Savića. Na broj 065/831-902, koji je sadržan u svim instalacijskim paketima, pozivao me je i sekretar Okružnog suda u Bijeljini 2014-te, vezano za moje zahtijeve, i čak neposredno poslije odnošenja računara 2010-te kada sam zatražio i omogućen mi je uvid u tada dostupne dokumente, vezano za odnošenje računara. Predsjednik i sekretar Okružnog suda su pokazali izuzetnu profesionalnost i ljubaznost, te sam im tom prilikom, dakle početkom 2010-te, mjesecima prije povrata računara poklonio primjerke diskova sa nekim od mojih programa a kakvih sam reklamno, besplatno podijelio u više od 500 primjeraka tokom godina. No nikoga od takvih svjedoka nisam htio pozivati jer sami programi sadrže više nego dovoljno dokaza mog autorstva. Konkretno u oba primjera koje sam slikao u prilogu a koje je koristio i sud vidljiv je broj telefona 065/831-902 ali sam kod programa "Afrodita" pomjerio prikaz teksta nešto niže da bi bilo vidljivo moje ime "ZDENKO" To je bitno jer se radi o jednom od programa za koje sam koristio različete šifre sa 16 znakova a ne univerzalnu 29111965, kreiranu prema datumu mog rođenja. Dakle iako se nijedan od programa izvorno predviđenih isključivo za prodaju od 01.01.2010. ne instalira sa šifrom vezanom za mene, vidljivo je da su prethodni koraci isti i sadrže moj broj telefona.
Naredni prilog pod nazivom "Dokazi autorstva" sadrži u gornjem dijelu 3 slike ekrana pri instalaciji i radu programa "Ivona plejer". Na prvoj od tih slika se na završetku instalacijskog postupka vidi slika djevojčice Ivone Bajo a na drugoj završna poruka sa sledećim tekstom "U ZNAK SJEĆANJA NA IVONU BAJO, UBIJENU SA 8 GODINA ŽIVOTA, POKLON ZA SVU DJECU SVIJETA".
Poslednja slika sa priloga "Dokazi autorstva" je načinjena prilikom rada Ana mp3 plejera, koji je sud koristio kao primjer za objašnjenje. Osim već navedenih propusta pri utvrđivanju dokaza i činjenica, sud nije aktivirao meni sa informativnim sadržajem. To se čini klikom na animacijski dio programa u kome teniska loptica skakuće gore-dole, poslije čega se pojavi meni koji sadrži moje ime (ZDENKO), datum kreiranja tog programa, (26.12.2007. što dokazuje da su neki programi postojali bar 3 godine prije odnošenja računara) i na kraju je jasno vidljiv moj broj mobilnog telefona 065831902, već ranije pominjan.
Na poslednjem prilogu sa snimcima ekrana je Program "Slovarica" koji je jedan od edukativnih programa dostavljenih Vladi RS u koje je tužena RS još 2010-te ostvarila uvid i uvjerila se da isti sadrži glas ubijene djevojčice, (nastao početkom 2009-te oko pola godine prije ubistva). Efekat izgovaranja se dobija prelaskom strelice miša preko određenog slova, kada je program aktivan a ovde su slike prilikom instalacije i to prvo uputa za aktivaciju poslije instalacije za šta je pristupna šifra "IVONA". Ovo dakle nije kod 29111965, koji se unosi prilikom instalacije, nego šifra za pokretanje programa koja ima za cilj da dijete uči korištenju tastature i razlikovanju slova. U završnoj poruci je ponovo upozorenje citiram "Pristupni kod za program glasi "IVONA"". Naredna slika pokazuje ekran prilikom unošenja tačne šifre "IVONA" poslije čega se pojavljuje poruka, koja sadrži riječi "POZDRAV OD IVONE". Slike crtanih likova koje se vide su izbor ubijene djevojčice a ja sam ih kao autor ugradio u ovaj program, kao i ime djeteta čije se ubistvo prikriva najmonstruoznijim metodama evo već 6 godina, da bi se zaštitili pripadnici tajkunsko političke mafije. Poslednja slika se pojavljuje nakratko prije dolaska programa u radno stanje, kada su vidljiva sva slova. I na ovoj slici je vidljiva djevojčica Ivona Bajo.
Osnovni sud u Bijeljini je utvrdio da osim naziva "BZ SOFT" koji sadrži inicijale tužioca, svi programi se instaliraju u folder "Zdenko" što je lično ime tužioca, a da bi uopšte došlo do instalacije, sud je utvrdio da je potrebno unijeti broj 29111965, što je datum rođenja tužioca a već utvrđeno u usvojenim dokumentima Okružnog suda u Bijeljini i CJB Bijeljina
ZAŠTO JE OVO KLJUČNA REČENICA ???
Zato što ne postoji u presudi uopšte a morala bi biti njen sastavni dio jer odgovara činjeničnom stanju utvrđenom od strane sudova u Bijeljini. Ali ona ne postoji i smišljeno je izostavljena kako bi se presudilo da nije dokazano moje autorstvo nad programskim kodom. Umjesto onoga što je utvrđeno a bitno je za ovu tužbu, pisale su se gomile beskorisnih podataka, kao što je recimo opis 2 spisa koje je bez ikakve argumentacije predložila tužena RS i sud ih tako usvojio, obrazlagao na više od jedne strane presude a da nijednom riječju ništa od svega nije dovedeno u vezu sa autorstvom nad programskim kodom, virusima, strujnim udarima, pregledu računara i slično...
U samoj presudi smišljeno su potencirani i drugi nebitni a izostavljani važni podaci, kao što je recimo pasus koji počinje sa riječima "Uvidom u naredba Okružnog suda u Bijeljini u predmetu broj 12 0 K 001162 10 Kpp" gdje je opisano sve osim jedinog važnog podatka za ovu parnicu 2911195, koji je instalacijski kod programa što je utvrdio Osnovni sud a u toj naredbi je naveden kao datum mog rođenja, što je utvrdio Okružni sud. Tu činjenicu Osnovni sud je smišljeno izostavio u presudi.
U pasusu koji počinje riječima "Uvidom u molba Okružnom sudu za povrat u pređašnje stanje" navedeno je sve osim jedinog bitnog podatka za ovu parnicu a to je moje upozorenje u pismenom obliku tuženoj RS odmah po odnošenju računara o postojanju programskog koda. Stoga ću ja da citiram drugostepenom sudu taj dio koji je Osnovni sud previdio i zaboravio navesti u presudi:
"Ako stvarno zele da pregledaju ceo hard disk nikad u tome nece uspjeti, jer sam u poslednjih nekoliko godina izradio vise od 100 programskih paketa, a programa svake vrste vise od 1000, medju kojima su i programi za kodiranje dokumenata. Vecina programa koje sam kreirao se nalaze na lokaciji "Program Files\Zdenko", dok sam neke izbrisao, zbog manjka prostora na hard disku. Vrijednost tih programa je neprocjenjiva. Na stranu to kolika bi bila njihova trzisna vrijednost, tu su i 4 godine rada na programskom kodu. Sve to je sada dovedeno u opasnost da grupa kriminalaca zbrise kako bi unistila tragove o njihovim zlocinima za koje vjeruju da se svi nalaze na racunaru."
Ovo nedvosmisleno upozorenje Osnovni sud je svjesno previdio i izistavio iz opisa u presudi, kako bi izneo stav da nisam ponudio dokaze da su se programi nalazili na računaru prije odnošenja. Ovo je dakle dokaz da je programski kod bio na računaru a tužena RS je imala obavezu reagovati na to upozorenje i negirati tada postojanje koda ako to nije bila istina. I tvrdnja suda da se autorstvo može dokazati samo vještačenjem odnesenog računara je besmislena. Prvo zato što je hard disk uništen i nije sadržavao ništa a posebno ne programe. Drugo, sasvim je nebitno na kom se računaru analizira neki program da bi se ustanovilo ko je njegov autor. Treće, tužena RS je već vještačila računar poslije odnošenja i bila je obavezna da mi o tome dostavi podatke prema ZOKP-u. član "Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije"
"(1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. (2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužilac je dužan obavijestiti lice ili preduzeće od kojeg su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca."
Ovde se dakle radi o obavezi a ne o dobroj volji tužene RS. Umjesto da mi odmah dostavi podatke, tužena RS mi je zabranila pristup u OT Bijeljina kada sam lično tražio uvid u te i druge podatke, što je konstatovano u predmetu 80 0 P 039976 12 P predloženom od strane tužene RS. Pošto mi je brutalnim pravnim nasiljem uskraćeno da dobijem dokumentaciju o pregledu računara, pozvao sam se na pravo garantovano članom 23 Ustava RS i recimo u tužbi za utvrđenje diskriminacije 80 0 P 043325 13 P 2 gdje je postupala ista sudija, naveo da je diskriminacija izvršena na takav način da me je tužena RS diskriminisala na takav način da mi je onemogućila pod tačkom: "2) Dana 05.09.2012. pravo na pristup dokumentaciji koju su o njemu prikupljali organi tužene, garantovano članom 23 Ustava RS" a Ustav RS, član 23, stav 3. glasi: "Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama."
Postupajuća sudija tada uopšte nije primjetila ovu tačku niti je obrazlagala u presudi nijednom riječju, kao što i sve bitne teme nisu primjećene u ovoj presudi. No osim što je sve vezano za lažnu prijavu protiv mene poslije čega je odnesen računar bilo protivpravno, ovde je posebno bitna i protivpravna radnja poslije odnošenja računara, što u presudi potencira sud. Iako osnov za naknadu štete ne mora uvijek biti protivpravna radnja, nego to može biti nemar ili nepažnja, nepostupanjem po zakonskoj obavezi da me obavijesti o otvaranju i pregledu, odnosno vještačenju računara, tužena RS je izvršila protivpravnu radnju.
Nadalje sud u presudi opet smišljeno izostavlja najvažnije podatke i u pasusu koji počinje riječima "Uvidom u potvrda od 22.12.2010." izostavlja se činjenica da nije izvršena kontrola ispravnosti računara koju sam zahtijevao.
U pasusu koji počinje riječima "Uvidom u odgovor na tužbu tuženog Milorada Debeljevića u predmetu broj 80 0 P 034147 11 P" KONSTATUJE SE DA TUŽENI PRIZNAJE KAKO NIKADA NIJE POSTUPAO SLUŽBENO A IZOSTAVLJA DIO O IZMIŠLJANJU, JER SAM JA NAVODNO SVE IZMISLIO A ONDA SU SUDOVI U BIJELJINI TE MOJE IZMIŠLJOTINE PROGLASILI ZA SLUŽBENE RADNJE BEZ IJEDNOG DOKUMENTA KOJI TO DOKAZUJE. Poslije odluke OT Doboj o nesprovođenju istrage postali su dostupni svi dokumenti te se ispostavilo da je službeno postupao samo g. Šabić Muris.
U prethodnim stavkama sam pokazao da postoji sve ono što je sud u presudi negirao u citatu koji prenosim:
"Dakle, u predmetnoj stvari nedostaju sledeće predpostavke za naknadu štete: postojanje štete koju tužitelj nije dokazao sprovođenjem odgovarajućih dokaza, a prije svega vještačenjem predmeta za koji tužitelj vezuje predmetnu štetu-računara marke ,,Compaq“, dalje nedostaje protivpravnost štetne radnje budući da je predmetni računar oduzet po naredbi za pretres od 23.03.2010. godine Okružnog suda u Bijeljini u predmetu broj 12 0 K 001162 10 Kpp a u cilju pronalaženja dokaza i predmeta izvršenja (vatrenog oružja, računara, isprava i dr.) krivičnog djela iz člana 169. stav 2. KZ RS, ili nekog drugog krivičnog djela koji se goni po službenoj dužnosti, te u postupanju tužene-oduzimanju predmetnog računara nedostaje protivpravnost, imajući u vidu da se radi o pravnoj radnji koju je CJB Bijeljina preduzeo po Naredbi za pretres Okružnog suda u Bijeljini od 23.03.2010.godine, te takođe nedostaje i uzročno-posledična veza između štetnog događaja i štete, jer tužitelj nije dokazao da se upravo tom radnjom tužene i za vrijeme boravka računara kod nje desila predmetna šteta na računaru, te samim tim nedostaje i odgovomost određenog lica za štetu. Dakle, u predmetnoj stvari nisu ispunjene predpostavke za naknadu štete."
Podvlačim ponovo da sam upozorio tuženu RS na postojanje programskog koda i to pismeno odmah po odnošenju računara i više puta kasnije, a tužena mi je protivpravno uskratila podatke o pregledu računara, odbila je kontrolu ispravnosti prilikom povraćaja a s obzirom da je držala računar u svom posjedu 9 mjeseci onda je obaveza na njoj ne samo da mi dostavi podatke o tome šta je pronašla na računaru nego je imala obavezu da evidentira da li je računar bio ispravan prilikom odnošenja i prilikom povratka.
Što se tiče dijela gdje sud sumnja u ispravnost računara prije odnošenja, ponovo se pozivam na Zahtijev CJB Bijeljina u kome se navodi da "prijeteće" poruke stižu sa mejla zdenkobajo@spinter.net. Da bi poruke stizale sa računara potrebno je da je priključen na internet (fiksni telefon na mojoj adresi prijavljeno u Poštama Srpske) te da je sam računar ispravan, sa operativnim sistemom u funkciji. Dakle nesporno je da je pred odnošenje računar bio ispravan a policija je odnijela dva računara i to jedan vlasništvo osobe M.K. a drugi sam lično kupio novcem koji sam dobio od sestre i iako je formalno moj nikada ga nisam smatrao samo svojim vlasništvom nego kao i sve ostale stvari zajedničkom imovinom moje sestre i mene.
Sve ovo u vezi teorije suda da nema dokaza kako je programski kod bio baš na tom računaru. Tužena RS je dakle odnijela oba računara koje je zatekla a i osnovcima je jasno da se programi mogu koristiti samo na računaru. Programski kod se takođe piše na računaru a ne kleše na glinenim tablicama, niti urezuje na drvetu, niti piše u rokovnike. Kada se završi sa kreiranjem programskog koda, kompiluje se program i provjerava njegov rad. Kada je sve završeno, programski kod se ne sipa u flaše, niti u teglice, ne drži u zamrzivaču, u slamarici niti bilo gdje drugdje. Jedino mjesto gdje se programski kod kreira, čuva i skladišti je računar. Svako drugo mjesto, poput web hostinga i slično je neprikladno jer je programski kod kao šifra za fejsbuk profil ili sef sa novcem i može je znati samo osoba koja je vlasnik sefa. Potpuno je apsurdna pomisao da je programski kod mogao biti na bilo kom drugom mjestu osim na odnesenom računaru.
I komentar o virusima, strujnom udaru te posebno o starosti računara je krajnje neumjesan. Osnovni sud u Bijeljini gleda sliku staru 5 godina i iznosi takav stav, poredeći računar iz tog vremena sa današnjim dizajnom. Pri tome se potpuno previđa činjenica da sud vidi samo kućište koje uopšte ne izgleda loše a ovde je bitan hard disk koji se ne vidi. Taj hard disk je bio star manje od godinu dana a mjenjao sam ih redovno svake godine upravo da bih osigurao neprocijenjivo vrijedan programski kod. Tako se dakle sud pošto je smišljeno prikrio dokaze o autorstvu bavio pretpostavkama, opisivao sasvim nebitne stvari samo da bi prikrio sve nazakonite radnje kako tužene RS od lažne prijave do povrata računara bez kontrole, tako i sopstveno kršenje odredaba iz ZOPP-u.
Time je i odluka o troškovima postupka nezakonita jer je prihvaćen nepotpun odgovor na tužbu a osim toga ne postoji odgovor koji navodi sud u pasusu koji citiram: "Odluka o troškovima u skladu je sa čl. 386. i 395. ZPP-a, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata koja se primjenjuje i za stranke koje zastupa Javno Pravobranilaštvo, a odnosi se na troškove sastava odgovora na tužbu od 09.08.2012.godine" Jedini "ODGOVOR NA TUŽBU" koji ja imam nosi datom od 26.02.2013. a sastoji se od svega 4 rečenice koje bi mogle da se smjeste u isto toliko redova, što znači da ne sadrže ništa od obaveznog iz člana 71 ZOPP-u. Osim što je sama odluka o troškovima nezakonita i bazirana na kršenju odredbi zakona od strane suda, apsurdno je da se traži bilo kakva nadoknada za dokument kome se ne zna ni kada je kreiran.
NIŠTA OD ONOGA ŠTO JE SUD POTENCIRAO U PRESUDI NIJE OSPORAVANO OD STRANE TUŽENE RS A S OBZIROM DA JE PREDLOŽILA SPIS 80 0 P 034147 11 P, MOGLA SE JEDINO KAO TAMO TUŽENI POZVATI NA TO DA SAM SVE IZMISLIO, ODNOSNO DA RAČUNAR NIKADA NIJE NI ODNESEN.
Član 71 ne postoji kao ukras u ZOPP-u nego je bitan da bi se znalo šta konkretno osporava tužena strana te da se na pripremnom ročištu dostave dokazi o tim temama. Nepoštovanje ovog člana je smišljeno i sinhronizovano od strane Osnovnog suda i Pravobranilaštva, kako bi sud kao organ tužene RS manipulisao postupkom i tek u presudi unosio dotad nepostojeću argumentaciju. Da sam upozoravao sud na kršenja zakona i uprkos svim kršenjima zakona od strane suda izveo sve potrebne dokaze, pokazuju i citati iz tužbe i rasprava:
"Od oko 70 takvih programa, za eksperte suda i tužene, sugerišem pregled i analizu programa, "Računaljka", "Jednačine" i "Problemi", a instalacijski kod za sve besplatne i demo programe je 29111965. Poslije instalacije, program možete testitati uz pomoć priloženog fajla "Kodirano.kod"! Program "Enigma" će ga dekodirati prethodno tražeći da se unese šifra "Zdenko"
Na ročištu održanom 09.07.2014. upozorio sam sud o nezakonitosti pri prijemu odgovora i podnesaka tužene RS, na šta je reakcija bila samo ćutanje suda:
Tužitelj izjavi da ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva a što se tiče odgovora RS iako je zakonom predviđeno da se u odgovoru ukoliko tužena strana osprava tužbu i tužbeni zahtjev navedu činjenice zbog kojih to osprava i dokazi koji utvrđujue te činjenice tužena RS nije navela ništa od toga i nije predložila nijedan dokaz. Tek naknadno predlaže dva spisa i ovom prilikom želim da kažem sudu da ti spisi nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa ovim tužbenim zahtjevom a tužena RS nije iznijela nijedan argument kojim bi povezao ovu tužbu sa tim predmetima. U ovoj tužbi radi se o materijalnoj šteti za uništavanje programskog koda dok su predmeti koje predlaže tužena povezani sa nematerijalnom štetom koja mi je nanesena zbog povrede ugleda, časti i prava ličnosti.
Na ročištu 24.12.2014. tražio sam da lično dokazujem autorstvo uz korištenje laptopa, što mi nije dozvoljeno a podsjećam da je očito po nalogu suda, sudska policija čak oduzela laptop koji sam poneo u tu svrhu a slijedi citat:
Tužitelj izjavi da u cjelosti ostaje kod tužbenog zahtjeva i postavljenog tužbenog zahtjeva. Imajući u vidu na dokazni fond, te da su u ovoj pravnoj stvari predloženi materijalni dokazi kao i uvid u CD, a za koji je tužitelj naveo da se na njemu nalaze programi koje je kreirao i uništeni su programski kodovi, a na CD-u se nalaze instalacioni paketi, te tužitelj izjavljuje da su na tom računaru bili i programski kodovi i ovi instalacioni paketi u skrivenom folderu, te neki od tih programa instalirani u programske fajlove, te tužitelj predlaže da na licu mjesta tokom izvođenja ovog dokaza, uvida u navedeni CD ukratko obrazloži, dokaže da su programi njegova kreacija i pobliže objasni na jednom primjeru da se radi o njegovim programima, a teško je na jednom primjeru dokazati kolika je šteta.
S druge strane sud je nezakonito usvojio prijedlog tužene zbog čega je odlagano ročište a ispostavilo se da ti predmeti nemaju nikakvu dokaznu vrijednost za ovu parnicu:
"Što se tiče dokaza koje je tužena predložila uvid u dva spisa broj 80 0 P 039976 12 P i 80 0 P 034147 11 P sud donosi R J E Š E NJ E
Da će se pročitati i ovi spisi, te izvršiti uvid u njih." na šta sam ja ponovo upozorio:
Izjašnjavajući se na prijedloge tužene, izjavi: što se tiče dokaza tužene, tužena nije iznijela nijedan relevantan argument a nije ni došla na ročište. Da se radi o tužbi protiv privatnih lica, Debeljevića i Gruhonjića tužio sam ih kao privatna lica i tražio odštetu za nematerijalnu štetu zbog lažne prijave. Nema ni pomena o njihovoj ličnoj odgovornosti za uništavanje programskog koda. Drugi spis, radi se o tužbi protiv Kovačević Novaka i Borovčanin Danka zbog izdavanja i primjene usmene naredbe za koju sam ja tvrdio da je u suprotnosti sa mojim pravima iz članova 16 i 48 Ustava RS. Takode se radi isključivo o nematerijalnoj šteti i taj spis posebno nema nikakvih dodirnih tačaka sa ovom tužbom.
Obrazlažući pojedine dokaze, potencirao sam dokument Okružnog suda u kome je instalacijski kod mojih programa:
Naredba Okružnog suda u Bijeljini u predmetu broj 12 0 K 001162 10 Kpp, za pretres od 23.03.2010. godine ukazujem sudu na datum rodenja koji se vidi u ovoj nardbi što će biti kod za otključavanje svih programa, u ovoj naredbi se vidi da se osim predmeta kojima se može ugroziti život traži i odnošenje računara.
I moja pismena upozerenja tuženoj RS su ignorisana a sud je u presudi izostavio detalj o postojanju programskog koda:
Sutradan po odnošenju računara pokušao sam lično da ostvarim kontakt sa sudijom za prethodni postupak i ukažem na postojanje programskog koda i opasnost da se isti uništi. Pošto mi to nije omogućeno napisao sam Okružnom sudu dokaz broj 4, tj. naredni dokaz, moja molba Okružnom sudu za povrat u pređašnje stanje po toj naredbi koju je izdao Okružni sud, gdje sam upozorio sud da se na računaru nalaze izuzetno važni programski kodovi, već nekoliko dana posle odnošenja računara, u kome sam pismeno obavjestio sud o prethodno obrazloženom problemu.
Moj zahtijev za kontrolu ispravnosti je takođe ignorisan i 2010-te i od strane suda u presudi:
Obavještanje i zahtjev OT u Bijeljini od 15.12.2010. godine, u kom sam tražio da se izvrši kontrola ispravnosti računara, a takav dokument sam predao i Okružnom sudu. U pet tačaka sam naveo šta može da se desi sa računarom i tražio da bi sve bilo u redu da se provjeri da li je računar ispravan i da li sadrži programski kod. Na ovaj zahtjev tužilac nije reagovao i nije se pojavio na primopredaji niti je vršena kontrola ispravnosti. Potvrda od 22.12.2010. godine o preuzimanju računara kada nije izvršena nikakva kontrola.
Iz narednog navoda se vidi da mi nije omogućeno da lično izvodim dokaze autorstva:
Sud nakon ovog diska stavlja disk pod nazivom dokaz, te tužilac konstatuje da je to taj disk a nakon otvaranja istog sud konstatuje da se na istom nalaz više foldera ali tužilac ukazuje na folder programi. Objasnio sam postupak i da je kod za instalaciju datum mog rođenja, a tokom instalacije se programi instaliraju u podfolderu pod nazivom Zdenko, postoje još neki dokazi koje sam opisao u tužbi.
Iako sam ovde ponovo upozorio na to koji je instalacijski kod a ukupno najmanje 3 puta do tada, na narednom ročištu 17.02.2015. se ispostavilo da sud nije znao proći taj korak a da li se radi o nestručnosti i nepripremljenosti ili o namjernoj sabotaži ostavljam drugostepenom sudu da procijeni iz sledećeg citata:
Te je sud došao do koraka u kom se navodi da instalacioni paket kodiran i gdje se traži tačna šifra za nastavak instalacije, te dakle bez te šifre nije moguć nastavak te instalacije i tako je za svaki od programa koji su navedeni bilo da se radi o besplatnim, bilo demo, bilo prodaja. Nakon toga tužitelj ukazuje sudu da su prilikom instaliranja programskih paketa iz podfoldera ,,Besplatni“ i ,,Demo“ bilo je moguće nastaviti instalaciju unošenjem koda 29111965. Radi se o datumu mog rođenja. Potom bi program ponudio folder za instalaciju paketa, u programskim fajlovima kreirao bi se podfolder ,,Zdenko“ a svaki od tih programa bi unutar tog foldera kreirao novi folder sa istim nazivom kao i on sam.
Na ročištu 02.03.2015. je konstatovano da je sud u međuvremenu uspio instaliranje programa ali skrećem pažnju da umjesto da se jasno kaže kako je unesen kod koji je datum mog rođenja, sud koristi izraz "u skladu sa navodima sa prošlog ročišta" što je očito smišljeno da ni u jednom trenutku sud ne pominje kako je instalacijski kod upravo datum mog rođenja. BOGINJA PRAVDE JE OSTALA SLIJEPA ZA OVAJ NAJVAŽNIJI DOKAZ SVE DO KRAJA POSTUPKA:
Nakon toga sud konstatuje da je u međuvremenu a u skladu sa navodima sa prošlog ročišta sud ponovo pregledao CD pod nazivom ,,Dokazi“, pa nastavlja izlaganje kod primjera program ana setup a u skladu sa navodima sa prošlog ročišta te kad se kod navedenog programa traži šifra ukuca se broj 29111965, dalji korak pokazuje putanju gdje se instalira na računaru odnosno lokaciju gdje se nalazi na disku gdje će se izvršiti instalacija. U daljem koraku nudi ime Zdenko (napominje da se može i promjeniti). Dakle to je bio jedan primjer programa pod nazivom ana Set Ap. Što se tiče podfoldera pod nazivom Demo sud je kao primjer navodi Animaciju Set Up (program), te sud konstatuje da se isti može pokrenuti ukupno 5 puta svaki put iznova, nakon toga se navodi da je iskorišteno 5 puta i hvala na pokretanju. Što se tiče podfoldera pod nazivom ,,prodaja“ sud kao primjer navodi program Afrodita Set Up, te je sud pokušao da ukuca naprijed navedeni broj 29111965, medutim tom prilikom na kompjuteru se navodi da nije ta šifra.
No uprkos opstrukciji suda i pristrasnosti koja je pokazana izvedeno je dovoljno dokaza o mom autorstvu što sam i naveo:
Pojam „Bzsoft“ ne ukazuje stopostotno na mene ali skrećem pažnju da su B i Z moji inicijali. No naredni koraci prvo kod koji se traži pa potom i moje ime nedvosmisleno pokazuju da samo ja mogu biti autor tih programa i niko drugi, posebno s obzirom da je traženi kod datum mog rođenja. To su bile neke sigurnosne mjere kojima sam prilikom izrade programa, štitio svoje autorstvo za slučaj potrebe, naravno nemajući u vidu pretpostavku da bi se to moglo desiti na ovaj način.
Takođe sam ukazao i na protivpravnu radnju tužene RS:
Odgovornost je na tuženoj ali imajući u vidu da je tužena prilikom zahtjeva za pretres navela da već ima dokaze o mom navodnom krivičnom djelu a onda je tražila odnošenje računara gdje bi kao tražila dokaze, jedini logičan odgovor je da je pravi cilj i bio brisanje svih podataka sa Hard diska. Na ovo ukazuje i činjenica da nikada nisam dobio podatke o otvaranju računara što je obavezno prema ZKP-u iako sam to više puta tražio.
Moji pismeni podnesci iz 2010-te su dokaz da je na računaru bio programski kod jer tužena to nikada i ničim nije demantovala iako je odnijela i pregledala računar a nikada mi o tome nije dala dokumentaciju nego je zabranila pristup:
Više puta sam pokušavao ukazati tuženoj na postojanje vrijednog programskog koda. Prvi put odmah sutradan direktno nadležnom sudiji, kako bi sprečio da se kod uništi, što mi nije omogućeno, te sam odmah pismeno obavjestio sud o tome. U narednom periodu sam takođe ukazivao na postojanje programskog koda i ukazivao da je prijava protiv mene bila lažna i da se nijedan tužilac neće usuditi da podigne optužnicu ali je svejedno računar zadržan cijelih 9 mjeseci u posjedu tužene.
Sud poslije svih ovih izvedenih dokaza opravdava kriminal tužene od podnošenja lažne prijave, bahatost u izbjegavanju obaveze iz ZOKP-u, potpuno ignorisanje na upozorenja o programskom kodu, zabranu pristupa tužilaštvu koju je ista sudija retroaktivno opravdala navodeći da sam svoja prava mogao ostvariti u pošti, dodatno me time vrijeđajući i ponižavajući u parnici 80 0 P 043325 13 P 2 a naravno i moj zahtijev za kontrolu uz jasno izraženu sumnju da je hard disk uništen je ignorisan od strane bahate OT Bijeljina:
Neposredno pred primopredaju računara pismeno sam se obratio Okružnom sudu i Okružnom tužilaštvu, tražeći da se izvrši kontrola ispravnosti. Izražavajući sumnju da je računar ili potpuno uništen (neispravan) ili da su samo obrisani podatci. Tužena Republika Srpska je ignorisala taj zahtjev, te ja samo mogu ukazati sudu da smatram kako kontrola nije izvršena da se na zapisniku odmah tada ne bi konstatovalo da je računar neispravan..
Ovde se dakle radi o konstantnom bezakonju i kriminalu uzrokovanom time što su korumpirani pripadnici OT Bijeljina oprali benzinom i uklonili materijalni dokaz ubistva osmogodišnje djevojčice da bi prikrili krijumčarenje, (vjerovatno kokaina) u Bobar grupi. Da to nije jedini kriminal razotkriveno je tek nedavno a radi se o stotinama miliona pokradenog novca preko Bobar banke i vjerovatno milijardama u cijeloj Bobar grupi. Stoga je bilo potrebno sve dokaze mog autorstva prikriti ili previdjeti da bi ovaj kriminal i dalje bio zataškavan. Na kraju ponavljam sve od suda izvedene dokaze kao i ove na koje sam sada ukazao a svi su sastavni dio već usvojenog materijala:
Prilikom instalacije se pojavljuje naziv BZ SOFT, od čega su prva dva slova moji inicijali. Više puta se pojavljuje ime ZDENKO, što je moje lično ime a potenciram da je programu zadato da kreira folder sa mojim imenom prilikom instalacije. U opisu autora je sadržan moj broj telefona 065831902, koji je već godinama poznat sudovima u Bijeljini. Svi besplatni i demo programi za instalaciju zahtijevaju kod 29111965 što je datum mog rođenja. Unutar svih programa se nalazi adresa elektronske pošte "Zdenkobajo@spinter.net" koju sam dobio od Pošta Srpske. Neki programi takođe sadrže moj broj telefona (plejer mp3) te datum nastanka. U dva programa vidljive su slike a može se čuti i glas ubijene djevojčice Ivone Bajo, kod za pokretanje jednog od njih glasi IVONA a u pitanju je ćerka moje sestre. Autorstvo mi je još 2010-te priznala Vlada RS a u ovoj parnici nijednog trenutka to nije osporavalo njeno pravno zastupništvo.
A i ovo je samo dio onoga što se nalazi u oko 130 instalacijskih paketa i dokazuje moje autorstvo a moje ime i datum rođenja kao kod za instalaciju su sami bili dovoljni kao dokaz...
PRILOZI ŽALBE
Dokument Vlade RS broj 07.10/059-1038/10 od 30.12.2010. |
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
ČLANAK 530
Iz priloga "Izjave aktera sverca i ubistva" vidi se da su dovezena 4 paketa robe, kako kažu vozači a 3 od njih su nestali preko noći jer je prema izjavi direktora magacioner ujutru raspakovao samo paket. Posjedujem kompletne izjave date tužiocu Stjepanović, koja "nije primjetila" ova neslaganja niti je predmet KTA-596/09 uopšte istraživao ima li ili nema krijumčarenja.
OKRUZNOM TUZILASTVU BANJA LUKA
POSEBNOM TUZILASTVU ZA SUZBIJANJE ORGANIZOVANOG KRIMINALA I NAJTEZIH OBLIKA PRIVREDNOG KRIMINALA
SPECIJALNOM TUZILASTVU
|
PRITUŽBA NA ODLUKU T19 0 KT 0000729 15 |
"Specijalnom tužilaštvu nije dostavljen nijedan dokaz koji bi u određenoj mjeri potvrdio navode u iznesenoj prijavi"
Sada je dakle konačno poslije naredbe Osnovnog suda u Bijeljini konstatovano da je predmet pod brojem 4, dječji ruksak oštećen na način kako sam i opisivao, te to nisu samo moje riječi, montaže ili izmišljanja, nego je u pitanju zvanični sudski dokument. Slike na prilogu "Dokazni predmeti" pokazuju da je kaiš dvostruko presječen u jednom potezu silom koja mora biti jača i brža od ljudske ruke da bi se postigao onakav dvostruki rez. Bila bi potrebna barem 2 čovjeka da onako ravno ukoso presjeku kaiš, kada bi to htjela a i tada bi bilo teško biti onako precizan. Nadalje držač rajfešlusa je takođe polomljen nekim udarom i na dnu su detalji presjeka kaiša i prelaza iz originalne žute boje kaiša na zamrljani dio.
Takođe nisu postojali dokazi o unutrašnjim povredama o kojima vještak dr. Busarčević nema pojma a angažovan je kao trasolog da iznese svoje mišljenje. Sve to je smišljeno sakriveno da bi se prikrio šverc u Bobar grupi no vidljivo je u prilogu "Falsifikovanje obdukcije" tako da sada Specijalno tužilaštvo ima sve one dokaze koje nije imalo u vrijeme donošenja odluke KTA-ST 122/10.
Dakle, nesporno je sada da materijalni dokaz koji sam opisivao postoji i upravo sa onakvim oštećenjima a OT Bijeljina nije utvrdila kako je do toga došlo pa čak ni da je uklonjen sa lica mjesta. Taj materijalni dokaz je inače sa smrtno ranjenog djeteta uklonio portir Sofrenić Blagiša o čemu imam audio zapis kao dokaz. Iz priloga "Izjave aktera sverca i ubistva" vidi se da su dovezena 4 paketa robe, kako kažu vozači a 3 od njih su nestali preko noći jer je prema izjavi direktora magacioner ujutru raspakovao samo paket. Posjedujem kompletne izjave date tužiocu Stjepanović, koja "nije primjetila" ova neslaganja niti je predmet KTA-596/09 uopšte istraživao ima li ili nema krijumčarenja.
Vidljivo je i da je tog dana kada je dovezena švercovana roba na licu mjesta bio prisutan i Slaviša Bobar, kasnije uhapšen kao član kriminalne grupe u akciji "Lutka". Takođe je danas opšte poznato da je preko Bobar banke narko mafija Darka Šarića prala novac a stotine miliona uloga su pljačkane godinama što je razotkriveno krajem 2014-te.
O svemu imam mnogo više dokaza ali neću da budem opširan te samo na kraju podvlačim najvažnije.
Nijedan organ nikada nije ni u jednoj ranijoj odluci koje pominje specijalni tužilac u svojoj odluci T19 0 KT 0000729 15, dao odgovor na pitanja, kako je materijalni dokaz, ruksak došao u ovakvo stanje, čime su nanesene unutrašnje povrede kod Ivone Bajo, šta se nalazilo u 3 nestala paketa koja je dovezao kamion u vrijeme ubistva djevojčice.
Ni ova odluka nije dala te odgovore nego se bavila svim drugim nebitnim stvarima...
PRILOZI
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)
|
|
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
ČLANAK 529
POJASNJENJE TUZIOCU MEDIC |
|
OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI
NA RUKE OKRUŽNOM TUŽIOCU MEDIĆ MIRI
DOPUNA OBAVJESTIPošto sam u Osnovnom sudu u Bijeljini kopirao vašu službenu zabilješku koja se nalazila u predmetu 80 0 P 056780 14 P, nekoliko puta sam pokušao da vas lično kontaktiram i ukažem na greške odnosno iznesem dokaze o krivičnim djelima izvršenim u sklopu Bobar grupe a koja bi se mogla okarakterisati kao "Utaja poreza i doprinosa", "Ucestvovanje u skupini koja izvrši krivicno djelo", "Saucesništvo pravnih lica", "Utaja" a sve vezano za nelegalan promet robe odnosno krijumčarenje u AD "Univerzal" Bijeljina.
Vaše je pravo i dužnost da gonite počinioce krivičnih dijela i donesete odluku da li postoje dokazi o izvršenju, da li ćete sprovoditi istragu ili ne a moje je pravo da o svojim saznanjima podnesem krivičnu prijavu u skladu sa ZOKP-u "Podnošenje prijave". Nadalje vi ste kao tužilac obavezni na 4-satni rad sa strankama svaki dan i ako ja kažem da imam važne dokaze, potrebno je da me saslušate i tek onda procijenite da li je zaista tako, jesam li možda u zabludi ili sam ludak kome treba spriječiti dalji pristup.
U prethodnom podnesku sam objasnio da ste odlučivali po dokumentu koji uopšte nije krivična prijava i istakao da imam druge važne podatke, te ću tražiti razgovor sa vama a onda sam dobio obavještenje od sudske policije citiram "DA ĆETE ME POZVATI KADA BUDETE SMATRALI DA JE POTREBNO".
Svojevremeno sam od sudske policije 2010-te lažno obavještavan da OT Bijeljina nije nadlžna za postupanje u slučaju pogibije Ivone Bajo, što je zabilježeno u više dokumenata (predatih sudu) kao što je recimo "Zabilješka 1419/10" od 10.08.2010. kada smo sestra i ja poslije te laži i uhapšeni, kako ne bismo mogli dostaviti dokaze o kriminalu niti dobiti odgovore na predate zahtijeve.
Sada kada imam sve te dokumente na sudu ću ih i prezentovati i nemam namjeru čekati bilo čiji poziv. Od dana 06.04.2015. do 10.04.2015. pokušaću te radne sedmice da vas kontaktiram u skladu sa vašim pravilnikom a na vama je da odlučite hoćete li raditi svoj posao profesionalno ili ne. Ukoliko odbijete razgovor i ovaj podnesak će biti predat sudu na narednom ročištu, pa ću ja vas da pozovem kao svjedoka kad budem smatrao da je potrebno.
Potpuno mi je jasno da u sudu djeluje pravosudna mafija i da će pokušati spriječiti svjedočenje bilo koga iz OT Bijeljina, no imajte u vidu da je Dodik već izgubio vlast na nivou BIH, da će uskoro izgubiti i pozicije u SIPA i Tužilaštvu BIH, VSTV i slično jer će poslušnici preletjeti u druge tabore. Pitanje je dana kada će se raspasti skupštinska većina koju su kupili a kada Dodik padne sa vlasti ništa više neće biti isto.
OT Bijeljina je bila klasična zločinačka organizacija prethodnih godina pod pritiskom tajkunsko političke mafije, koja se služila najpodmuklijim lažima, prevarama i falsifikatima, što ne isključuje mogućnost da su postojali i časni profesionalci.
O vama lično nemam negativnih podataka osim da je "Službena zabilješka" od 21.03.2014. po predmetu T14 0 KTA 0010617 14 prepuna grešaka a očito i nije u cijelosti plod vašeg rada jer prepoznajem u njoj elemente djelovanja glavnog okružnog tužioca. Dakle na vama svima, pri tome mislim i na sve ostale tužioce je da odlućite hoćete li raditi po zakonu odmah ili ćete nastaviti sa opstrukcijama i čekati pad tiranina i diktatora, mafijaškog bosa Dodik Milorada.
Možete samo da zamišljate koga će sve on povući za sobom na robiju a ja ću iznositi dokaze protiv svakoga ko je prikrivao kriminal, kao i isticati one koji su postupali zakonito, kako u krivičnim prijavama, na ročištima tako i na internetu.
Poslije 5 godina bezakonja i kriminala OT Bijeljina nemam vremena za razbacivanje jer je naredna rasprava zakazana 29.04.2015. Od vaših postupaka isključivo zavisi hoču li vas tada opisivati kao profesionalca ili kao saučesnika u prikrivanju kriminala...
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
ČLANAK 528
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: Zalba na presudu 80 0 P 057426 14 P |
TUŽBA |
| Tužilac: |
ZDENKO BAJO |
| Tuženi: |
REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: |
400 KM |
|
ZALBA NA PRESUDU 80 0 P 057426 14 P |
- Osnovni sud u Bijeljini je bio u obavezi da utvrđuje u tačkama 2 i 3 tužbenog zahtijeva, da li sam izveden pred sud u dane 23.06.2011. i 05.09.2012. ili ne te da li je time prekršeno pravo iz člana 7 ZOP-a koji sam naveo ili sam isti izmislio a ne da li sam trebao ili ne biti uhapšen, da li sam i kada pušten. Suština i osnov tužbenog zahtijeva je u neizvođenju pred sud koje je obavezno u slučaju lišenja slobode i to najkasnije za 12 sati.
- Osnovni sud u Bijeljini je putem postupajuće sudije saučestvovao u prikrivanju falsifikata kojim mi se nanosila šteta na takav način da je dijeljen okolo od VSITV-a naniže kao opravdanje za fašističke metode kriminalaca iz OT Bijeljina prema jednoj porodici a sudija Vakičić ne vidi moj pravni interes jer je sama saučesnik u falsifikovanju, prema stavu 2, te automatski i u prikrivanju ubistva, krijumčarenju i više drugih krivičnih dijela koje je izvršavala u svakoj parnici u kojoj je postupala vezano za moje pravne interese.
- No važnije od svega iz tužbenog zahtijeva je moj zahtijev da se naredi tuženoj da citiram: "prekine sa radnjama koje povređuju pravo ličnosti tužioca Zdenka Baje, odnosno sa primjenom neustavne i nezakonite naredbe o zabrani pristupa u OT Bijeljina u skladu sa članom "Zahtjev da se prestane s povredom prava ličnosti" ZOO" što sudija Vakičić naravno ne želi da dozvoli jer štiti uspostavljeni mafijaški režim kome i sama pripada.
Prava garantovana ustavom ne pripadaju ni Kovačević Novaku ni Vakičić Željki da ih oni po svom nahođenju udjeljuju kome hoće ili neće. Nisu u vlasništvu niti OT Bijeljina niti Osnovnog suda a ni ovde tužene Republike Srpske nego pripadaju svakom građaninu a dužnost sudova je da štiti ta prava, primjenjujući Ustav i zakone. Svako ko mi otima moje pravo se ne razlikuje od pljačkaša koji otima novac, nakit ili na drugi način teroriše narod, s tim da je ovde u pitanju mnogo gori i opasniji kriminal...
Okružno tužilaštvo u Bijeljini ima legitimitet kao i svaka druga razbojnička banda, za šta sam i u ovom predmetu priložio neoborive dokaze a svi oni koji im pomažu u prikrivanju krivičnih dijela su saučesnici te zločinačke i fašističke organizacije.
PRESUDA SE OVOM ŽALBOM POBIJA U CJELINI, ZBOG POVREDE ODREDABA PARNIČNOG POSTUPKA, POGREŠNO I NEPOTPUNO UTVRĐENOG ČINJENIČNOG STANJA TE POGREŠNE PRIMJENE MATERIJALNOG PRAVA, VEZANO ZA ČLANOVE 208 - 211 ZOPP, ŠTO ĆE BITI OBRAZLOŽENO U TEKSTU ŽALBE!
Osnovni sud je prekršio više odredbi iz zakona a prije svega član 2, stav "(1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku." što je i ključni osnov žalbe te ću na to i staviti akcenat.
Predlažem da drugostepeni sud shodno članu 225, stav 5 preinači prvostepenu presudu i usvoji postavljeni tužbeni zahtijev, za šta ću argumente iznijeti u nastavku. U suprotnom ću naravno svoja prava braniti pred Ustavnim sudom, koji će prepoznati najbolje koja se prava krše. U nastavku ću uz citiranje relevantnih članova zakona navesti redom tačke iz tužbenog zahtijeva i pojasniti kako su prekršena moja prava što Osnovni sud u Bijeljini nije htio da vidi jer neće da štiti Ustav i garantovana prava građana na šta je obavezan prema članu 5 Zakona o sudovima nego zastupa interese organizovanog kriminala, odnosno štiti milijarde evra opljačkanih od strane tajkunsko političke mafije.
1) U tački 1, tužbenog zahtijeva navodi se da je do duševnog bola, povrede ugleda, časti, slobode i prava ličnosti, došlo, jer je tužena RS citiram "nezakonito oduzela prava tužitelja, garantovana članovima 16 i 48 Ustava RS" a sada da vidimo o kojim se to pravima radi i to prvo član 16 Ustava RS:
"Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu."
Dakle na stranu to što sud neće da ustanovi čak ni to kako tačno glasi ta naredba a po izjavi sudskog policajca koji je izvršava je brutalno fašistička diskriminacija svih srodnika ubijene djevojčice Ivone Bajo, tužena zločinačka organizacija a sada je jasno i fašistička mafijaška organizacija RS, je pogazila Ustav i ZOUP-u ne izdajući pismeno rješenje o odluci koja se tiče mojih prava i oduzimajući mi pravo žalbe. Nadalje da vidimo šta se garantuje članom 48 Ustava RS:
"Prava i slobode zajamačeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.
Dakle jasno se kaže da se prava zajamčena Ustavom NE MOGU ODUZETI NI OGRANIČITI a nepoštovanjem prava iz člana 16 to je učinjeno. I onda umjesto da Osnovni sud u Bijeljini odlučuje o povredi i šteti nastaloj otimanjem garantovanih prava koja se NE MOGU oduzeti, vrši se kriminalna manipulacija i izlaženje iz tužbenog zahtijeva te se fašizam opravdava tumačenjem da nisam diskriminisan niti oštećen jer sam mogao predavati podneske u prizemlju ili u pošti.
TO ŠTO MI JE OTETO PRAVO NA ŽALBU GARANTOVANO USTAVOM OVAJ SUD SMIŠLJENO IGNORIŠE I SAM SEBE DEKLARIŠE KAO ZLOČINAČKU ORGANIZACIJU, KOJA OPRAVDAVA I RETROAKTIVNO LEGALIZUJE FAŠISTIČKE METODE DA BI ODRŽAO USPOSTAVLJENI TAJKUNSKO MAFIJAŠKI REŽIM, ČIJI JE SUD SASTAVNI DIO.
Sada ću se osvrnuti na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje i navodno sud ne vidi koji je moj pravni interes a istina je da sud to neće da vidi, jer su radnje koje su izvršene od strane tužene Republike Srpske iako su bile nezakonite što i sam sud priznaje, korištene kao izgovor da bi se nada mnom i mojom porodicom vršila višegodišnja diskriminacija.
Prvo što se tiče usmene naredbe o zabrani pristupa, izdata je navodno 2010. što je u svojoj parnici navodno konstatovala i ovdje postupajuća sudija a činjenica je da je prva presuda Prekršajnog suda postala pravosnažna tek 2012. godine što znači da je tužena Republika Srpska koristila lažne izjave glavnog Okružnog tužioca, sudske policije i falsifikovanu presudu kako bi opravdala fašističke metode koje se primjenjuju prema porodici djevojčice čije ubistvo prikriva tužena Republika Srpska. I ovdje postupajuća sudija je upravo opravdavala taj fašizam tužilaštva pravdajući to ponavljanjem istovrsnih prekršaja još od 2010. godine iako je dakle sada u ovoj presudi konstatovala da je nesporno da 2010. godine nije postojala nijedna pravosnažna presuda očito je da sud koristi te laži kako mi u drugim parnicama smišljeno načinio štetu i nema govora ni o kakvim slučajnim greškama.
To je upravo i tema druge tačke, dijela gdje se traži utvrđenje a s obzirom da sam podnio krivičnu prijavu protiv kreatora i podstrekača tog falsifikata jasno je da imam pravni interes da bi se krivci kaznili a ovdje postupajuća sudija je saučesnik u tom krivičnom djelu s obzirom da je na kriminalan način u sadejstvu s Pravobranilaštvom RS uklonila taj falsifikat iz spisa umjesto da po službenoj dužnosti prijavi krivično djelo.
Koliko je ona u ovoj parnici uopšte objektivna ostavljam drugostepenom sudu da procijeni a svoj stav sam joj iznio lično na glavnoj raspravi u drugom predmetu dana 16. marta 2015. ističući da postoje uslovi da sama zatraži svoje izuzeće.
I na kraju ovog dijela moj je pravni interes da sud utvrdi nezakonite radnje tužene koje su u direktnoj vezi sa ovom tužbom, jer mi je interes da dobijem parnicu, da se prekine sa diskriminacijom, da dobijem sve tražene informacije koje zločinačka organizacija OT Bijeljina prikriva 5 godina i da bih imao dokaze pred sudom u Strazburu i drugim legalnim sudovima u budućnosti jer ovaj nelegalni sud okupatorskog mafijaškog i fašističkog režima nema nikakav legitimitet i nijedan dokument okupatora nema nikakvu težinu ali će jednog dana biti dokaz u postupcima kada se bude sudilo kriminalcima koji su odgovorni za najteža krivična djela...
Što se tiče trajanja i intenziteta duševnog bola dovoljno je reći da sam još u februaru 2010-te predao zahtijev prema ZOSPI-a u OT Bijeljina vezano za oštećenje privatne imovine moje porodice, torbe ili ruksaka čija je fotografija usvojena kao dokaz u ovoj parnici. Od tada je prošlo 5 godina i to govori o dužini a s obzirom da je zločinačka organizacija OT Bijeljina taj predmet uzela sa mjesta pogibije osmogodišnje Ivone Bajo i iživljavala se nad njim perući ga benzinom iz razloga koje god želi drugostepeni sud da zamisli a ja tvrdim s obzirom da odbijaju dati objašnjenje o tome da su dokaz ubistva odnijeli, oprali i sakrili kako bi prikrili krijumčarenje kokaina u AD Univerzal i pranje novca preko Bobar banke, čija je tužena RS suvlasnik a istovremeno su pljačkali stotine miliona novca iz iste banke što je i razotkriveno i objelodanjeno krajem 2014-te a OT Bijeljina i sudovi u Bijeljini su saučesnici u prikrivanju tog monstruoznog kriminala.
Imenom i prezimenom ističem sudiju Vakičić Željku kao saučesnika u prikrivanju ubistva Ivone Bajo za šta je izvršavala konstantno krivična dijela u svakoj parnici u kojoj je postupala a isto su činile i sve druge sudije u svim parnicama u kojima sam priložio dokaze o prikrivanju ubistva i krijumčarenja.
2 i 3) U tačkama 2 i 3 radi se o smišljenim kršenjima prava iz zakona da osoba koja je lišena slobode zbog navodnog prekršaja mora biti izvedena pred sud u roku od 12 sati. Tužena RS to nije učinila jer ne želi sprovoditi zakon nego teror tajkunsko političke mafije a čiji je sudija Vakičić Željka pripadnik.
4) I naravno u poslednjoj tački tužbenog zahtijeva radi se o krivičnom djelu "Falsifikovanje ili uništavanje službene isprave član 379. KZRS" za koje je prema stavu dva odgovorna i ovde postupajuća sudija Vakičić.
Bitno je istaći da su pripadnici pravosudne mafije od kriminalca, fašiste i zločinca Kovačević Novaka do kriminalke inače ljubazne i pristojne Vakičić, taj falsifikat koristili da bi mi namijeli štetu. Ponovo ističem da je kriminalac i fašista Kovačević Novak izdao tajnu usmenu naredbu 2010-te opravdavajući je tek 2012-te navodnim prekršajima. To što sam tada bio optužen za planiranje ubistva polovine OT Bijeljina se sada smišljeno prikriva, kao i činjenica da je prva prekršajna presuda postala pravosnažna tek 2012-te i ne sadrži klauzulu o zabrani pristupa bilo kom državnom organu...
Analizirajuči presudu donesenu po ovom predmetu, kao i sva druga postupanja utvrdio sam da je sudija Vakičić, pristojna, ljubazna, korektna osoba pri ličnim kontaktima sa svim učesnicima postupka, te da je u pitanju kriminalac, pripadnik pravosudne mafije, koja smišljeno krši zakon i čini krivična djela. Konkretno u ovoj parnici direktno je umješana u krivično djelo iz tačke 4 tužbenog zahtijeva vezano za kreiranje i puštanje u promet falsifikata a krivičnu prijavu protiv više lica među kojima je i sudija Vakičić sam kao dokaz predao na pripremnom ročištu u predmetu 80 0 P 056780 14 P (takođe postupajuće sudije Vakičić) što je i evidentirano na zapisniku od 10.11.2014. kao druga stavka od 7 dodatnih dokaza, citiram: "-krivična prijava za falsifikat predata MUP-u 20.10.2014."
U podnesku sudu predatog istog dana sam pojasnio ulogu sudije Vakičić u tom kriminalu:
"Vezano za pomenuti falsifikat podneo sam 20.10.2014. "Prijavu za falsifikat" koju takođe prilažem a podneo sam je isključivo zbog toga što je Osnovni sud odbio da utvrdi nepostojanje bilo kakvog mog prekršaja tokom 2010-te, pošto je prethodno saučestvovao u uklanjanju dokaza kriminala iz spisa, a potom mi u presudi spočitavao ponavljanje prekršaja bez ijednog dokaza o tome. S tim u vezi predlažem da se izvrši uvid u predmet 80 0 P 043325 13 P 2 u kome mi je čak, (koristim izraze suda) paušalno i ničim potkrepljeno imputirano pisanje "uvreda" predsjedniku RS, poslaniku i tužilaštvu na plakatima. Ta insinuacija je zasnovana na lažima sudske policije a Osnovni sud je bez izvođenja dokaza od strane tužene RS na kojoj je teret dokazivanja preuzeo tu laž i koristio je u presudi na moju štetu. Dokaz za to su oduzeti "transparenti" te takođe predlažem da se naredi CJB-u Bijeljina dostava oduzetog materijala na dan 05.09.2012. te uvid u predmet 80 1 Pr 007070 12 Pr u kome je Prekršajni sud konstatovao šta je stvarno napisano. S obzirom da je Osnovni sud u Bijeljini u predmetu 80 0 P 043325 13 P 2 presudio da nisam diskriminisan izdavanjem naredbe da: ZDENKO BAJO, BUDIMKA BAJO I DRUGI SRODNICI NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U OT BIJELJINA jer su mogli otići do pošte, predlažem da Osnovni sud u Bijeljini shodno ZOPP-u naredi POŠTI SRPSKE da dostavi za potrebe ovog predmeta podatke o otvaranju i pregledu računara koji mi je oduzet naredbom Okružnog suda od 23.03.2010. podatke prikupljene posebnim istražnim radnjama 24-satnim nadzorom MUP-a nada mnom, kao i podatke o torbi Ivone Bajo, koje sam tražio zahtijevima u OT Bijeljina još 2010-te a već predatim u ovaj spis. Takođe tražim da se od POŠTA SRPSKE zatraže podaci o mojim krivičnim prijavama protiv Ad Univerzal i Sofrenić Blagiše, da dostave dokumentaciju kojom se utvrđuje čime su nanesene sve unutrašnje povrede Ivone Bajo konstatovane obdukcijom. S obzirom da sam ja i dalje uvjerenja kako se ništa od svega ne može dobiti od POŠTA SRPSKE, predlažem da se sve navedeno zatraži i od OT Bijeljina i to dakle obavezno od oba javna organa, kako bi se utvrdilo ko je od njih nadležan..."
U samoj krivičnoj prijavi uvrštenoj u dokazni materijal pojasnio sam ulogu sudije Vakičić u tom smišljenom kriminalu:
"Ja i dalje ne bih preduzimao ništa po tom pitanju ali onda Osnovni sud dana 14.10.2014. donosi presudu u kojoj navodi da materijal koji nije dostavljen neće biti uvršten u spis niti imati dokaznu vrijednost. Iako su time izbačeni svi dokumenti kojima mi se htjelo spočitati činjenje prekršaja, sud je uprkos tome u presudi potencirao "ČINJENJE ISTOVRSNOG PREKRŠAJA" a moj tužbeni zahtjev za utvrđenje odbacio pod izgovorom da "NEMAM PRAVNOG INTERESA" za takav zahtijev. To je naravno neviđena besmislica jer samo to što se ovaj falsifikat povlači po ko zna kojim državnim organima, je dovoljna za postojanje mog pravnog interesa da tu laž demantujem a osim toga iako je uklonjeno to i sva druga rješenja Prekršajnog suda iz dokaznog materijala, Osnovni sud u Bijeljini je da bi mi nanio štetu nastavio da mi imputira "istovrsni prekršaj" te je jasno da je tužbeni zahtijev i odbijen kako bi se izvela ta manipulacija u presudi. Ovaj dio navodim samo kao objašnjenje zašto sam napisao ovu krivičnu prijavu, te želim da se zna da nikada ne bi bila napisana da nije bilo ove zloupotrebe i pokušaja prevare od strane suda i pravobranilaštva. Nesporno je da postoji odgovornost postupajućih iz oba organa zbog prikrivanja dokaza o krivičnom djelu, pomoć poslije izvršenja, sprečavanje dokazivanja, ali akcenat stavljam na one koji su nekada ranije napravili plan da na rješenje koje je preinačeno i postupak obustavljen, (dokaz "Rješenje 80 1 Pr 000670 10 Pžp" u prilogu) udare pečat pravosnažnost pa to dijele okolo po državnim organima kako bi njime opravdali fašističke metode kojima se svi srodnici ubijene djevojčice Ivone Bajo tjeraju kao stoka iz OT Bijeljina jer su otkrili da su nadležni oprali materijalni dokaz ubistva benzinom da bi prikrili ne samo taj zločin nego i krijumčarenje u AD Univerzal, tehnički neispravnim kamionom, koji je po svemu sudeći i ubio djevojčicu prilikom pucanja trake nategnute na 3000 kg zatezne sile... S obzirom da na dokumentu postoji ime osobe koja je ovjerila falsifikat neće biti teško istražiteljima doći do iste ali sam uvjeren da će se krivac braniti time da je u pitanju "nenamjerna greška". To naravno nije istina jer se ovaj falsifikat ne bi mogao naći u posjedu pravobranilaštva a imam podatke doduše usmene da je proslijeđivan i na druge adrese pa čak i VSITV-u, kao protivargument mojim pritužbama. A i sinhronizovana akcija Osnovnog suda i PRS kojom su uklonili ovaj dokument pokazuje da je u pitanju smišljeni kriminal, te su odgovorni prema stavu 2 člana 379. KZRS, a tek potom i prema članu 347 KZRS, jer su iskoristili svoj položaj da bi manipulacijama uklonili dokaze krivičnog djela ali smatram da je najveća krivica na onome ko je Pravobranilaštvu RS podmetnuo taj falsifikat, znajući da je lažan. Podvlačim da podnesak kojim PRS traži od Osnovnog suda povrat dokaznog materijala nije sačinjen u dva primjerka, odnosno ne postoji kopija za mene kao stranku u postupku, što je obavezno zakonim a poznato je i Pravobranilaštvu i Osnovnom sudu koji je bio dužan da se stara za provođenje zakona. Napominjem da čak postoji upozorenje u kancelarijama 1 i 13 Osnovnog suda u Bijeljini, izdato od strane predsjednika suda, vezano za prijem podnesaka.
Posebno ističem dio u kome navodim "da će se krivac braniti time da je u pitanju "nenamjerna greška". " te je jasno zašto sudija Vakičić u svojoj presudi pokazuje nervozu i aludira na mogućnost nenamjerne greške koju ja "isključujem".
Greške su naravno moguće i dešavaju se a jedna od nenamjernih grešaka sudije Vakičić je bila u parnici 80 0 P 043325 13 P 2, koja se odnosila na događaje od 05.09.2012. kada je prepisujući iz presude sudije Matkovića (80 0 P 053922 13 P), takođe kriminalne, prepisala i cijeli pasus sa datumom 13.05.2013. Problem je samo što sam ja tu grešku uočio, te objavio na internetu i dostavio predsjedniku suda sa dokazima u podnesku "COPY - PASTE PRESUDE".
Iako je dakle sudiji Vakičić prezentovan materijal koji se ne odnosi na tamo neki konflikt između nas u kafani, na autoputu i slično nego na kriminalni čin povezan direktno sa odlučivanjem u ovoj i drugim parnicama to nije bilo dovoljno da sama u skladu sa zakonom zatraži svoje izuzeće, te sam direktno podneskom i na raspravi pred sudom u parnici 80 0 P 056780 14 P održanoj 16.03.2015. izneo argumente o tome:
S tim što ukratko navodim da sam u istom naveo da postoje razlozi da postupajući sudija na osnovu zakona traži svoje izuzeće u ovom predmetu a iz razloga što smatram da ista ne može da odlučuje u predmetnima u kojima je ona postupala, te navodim da sam podnio pritužbu Visokom sudskom i tužilačkom vijeću te krivičnu prijavu protiv više lica za falsifikovanje isprave i prikrivanju falsifikata u čemu je učestvovao Osnovni sud i Pravobranilaštvo RS u prikrivanju tog dokumenta, umjesto da se po službenoj dužnosti prijavi krivčno djelo. S toga smatram da bi postupajući sudija trebala da zatraži svoje izuzeće, te iz razloga što se radi o o predmetima u kojima je postupala postupajući sudija pa mislim da ne bi bilo objektivno da sama odlučuje o svom radu obzirom da su ti predmeti predloženi kao dokaz u ovom predmetu, inače nemam nikakve primjedbe na rad i odnos postupajućeg sudije prema meni i svim drugim učesnicima u toku postupka koji je izuzetno korektan.
Uprkos svim upozorenjima sudija Vakičić iako ima zakonsku obavezu da zatraži svoje izuzeće to nije učinila jer je direktno zainteresovana da prikrije sopstveni kriminal a ja sam već odavno obavijestio sudove u Bijeljini da nikada neću tražiti izuzeće nijednog sudije jer kompletnu sudsku vlast, RS i BIH, okupatorske države, tretiram kao zločinačke a sada dodajem i fašističke organizacije...
Sudija Vakičić se izgovara na greške, no ja imam razrađene metode da takva providna opravdanja opovrgnem i obesmislim te navodim jasno upozorenje koje sam izneo istoj sudiji u parnici 80 0 P 043325 13 P 2, dana 19.09.2014.
Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje. Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene. Sva ova prava garantovana Ustavom su pogažena dana 05.09.2012. godine kada sam pokušao da ostvarim ta prava da podnesem krivičnu prijavu po krivičnim djelima usmeno na zapisnik, te da dobijem podatke po krivičnim prijavama koje sam predao još 2010. godine.
Potom sam u tužbenom zahtijevu u tački 1, jasno naveo da namaterijalnu štetu zasnivam na tome što je naredba USMENA, čime se krše moja prava iz Ustava i to konkretno član 16 a onda po automatizmu i član 48 a onda i obrazložio u opisu, citiram: "Meni je to naravno bilo poznato i ranije, ali mi je samo usmeno saopštavano putem organa tužene RS, Sudske policije, čime je prekršeno moje pravo garantovano članom 16 Ustava RS, da dobijem pismeno rješenje o tome i da mi se omogući pravo žalbe. Umjesto toga nije mi omogućeno ni da prema ZOOUP, član "Načelo saslušanja stranke" i "Oblik i sastavni delovi rešenja" iznesem svoje argumente po tom pitanju."
A onda sudija Vakičić u Presudi uopšte ne pominje navedena prava iz Ustava niti raspravlja da li je neuručivanjem naredbe i onemogućavanjem prava žalbe na nju, oduzeto garantovano pravo, nego retroaktivno opravdava fašističke metode kriminalca Novaka Kovačevića, kao da su laži koje je on pisao VSITV-u nesporna istina. To je bilo potrebno iznositi u postupku koji se nije održao prije donošenja riješenja o zabrani pristupa svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo a ne da to sada čini njegova saučesnica u kriminalu Vakičić i falsifikuje smisao tužbe kao da sam naveo povredu prava na podnošenje pravnog sredstva. Koga je uopšte briga za predavanje dokumentacije kad ona nestaje kao da sam je ubacio u kontejner.
Ko je i zašto uništio privatno vlasništvo, podatke o nadzoru nada mnom o otvaranju i pregledu računara ITD, da li sam mogao dobiti odgovore na zahtijeve o tome u prizemlju, od rukovodnog radnika ili u pošti, sudija se ne izjašnjava, iako su dokazi o tome usvojeni u spis. Sve što se dešavalo od 2010-te naovamo, počev od sprečavanja kontakta i razgovora sa nadležnim tužiocem koja treba objasniti zašto je presjekla kaiš torbe i oprala ga benzinom su te SMICALICE, koje sam predvidio a koje navodi i postupajuća sudija.
Umjesto da štiti prava garantovana ustavom i zakonima u skladu sa članom 5 ZOSRS-e sudija Vakičić zloupotrebljava svoj položaj i brutalno manipulše činjenicama i datumima. Iako je u samoj presudi konstatovala slijedeće:
Uvidom u Zahtjevi za pristup inoformacijama od 11.02.2010. i od 17.03.2010. sud je utvrdio da se tužilac obraćao Okružnom tužilalaštvu Bijeljina i to sa prvim zahtjevom da porodici nastradale djevojčice detaljno obrazloži do kakvih je zaključaka došlo tužilaštva posle 6 mjeseci, te da je ostalo nepoznato na osnovu čega je donesena odluka o nesprovođenju istrage te tužilac navodi da zna da tužilaštvo nema odgovor na ova pitanja ali da će biti zanimljivo pročitati kakve će smicalice koristiti da bi se izvukli iz ove situacije, te da se ne mogu pozivati više na to da u interesu istrage ne mogu otkrivati podatke. U drugom zahtjevu tužilac se ponovo obraćao Okružnom tužilaštvu Bijeljina da porodici ubijene djevojčice da na uvid kompletan materijal vezano za pomenuti slučaj, te da obzirom da su svi materijali u elektronskom obliku, traži da pomenuti meterijal preuzme u istom obliku. Uvidom u Fotografija torbe sud je utvrdio da je na njoj prikazana torba koju je kako tužilac navodi htio da predoči tužilaštvu i ukaže na krivično djelo.
Ovde se smišljeno previđa da sam zahtijevom tražio da tužena RS obrazloži kako je torba koja se pominje a koja je privatno vlasništvo moje porodice, došla u stanje u kome se trenutno nalazi a "SMICALICE" koje sam pomenuo i koje navodi i sama sudija Vakičić su uslijedile u narednim mjesecima i to slijedećim redom:
Potpuna blokada kontakta sa bilo kim iz OT Bijeljina tokom februara i marta 2010-te; lažna prijava za "Ugrožavanje sigurnosti" krajem marta iste godine, te korištenje iste za opravdanje zabrane pristupa svim pripadnicima porodice Bajo. Istovremeno su kriminalci iz OT Bijeljina naložili sudskoj policiji da laže kako oni nisu nadležni te da tjeraju sve srodnike ubijene djevojčice kao stoku iz zgrade na adresi Vuka Karadžića broj 3. Kada smo se suprotstavili tom fašističkom tretmanu, banda nas je uhapsila poslije obilja laži i osudila a kada je ipak 22.12.2010. drugostepeni sud poništio tu presudu, kriminalci iz OT Bijeljina su naložili da se na prvostepenu udari pečat pravosnažnosti da bi je proslijeđivali okolo od VSITV-a naniže, kako bi opravdavali svoje fašistićke metode. U te predviđene "smicalice" spada i ova kriminalna presuda sudije Vakičić, kao i ranija postupanja sudija kriminalaca, Đurić Dragoljuba, Smiljke Dević, Đonlić Mensura, Destanović Senada, Jelene Marković, Ljubiše Mićića, Aleksandra Matkovića ITD... izvinjavam se svim pripadnicima pravosudne mafije koje sam ovom prilikom propustio da navedem a koje kao što je poznato štiti pretpostavka nevinosti, što će oni znati da objasne svima koji budu čitali dokaze o njihovom kriminalu na internetu, koje ja lično objavljujem a ne prepisujem od drugih kao što to rade sudije pripadnici pravosudne mafije...
PREDSJEDNICA SUDA BIH JE JAVNO PRED KAMERAMA OBZNANILA POSTOJANJE PRAVOSUDNE MAFIJE A PRESUDE SUDOVA U BIJELJINI SU NAJBOLJI DOKAZ DJELOVANJA TE MAFIJE...
Konkretno, pripadnici pravosudne mafije u Bijeljini su aktivno saučestvovali u pljačkanju i prikrivanju višegodišnjeg kriminala vršenog preko Bobar grupe a danas je definitivno razotkriveno pranje novca narko mafije, krađa oko 150 miliona depozita u Bobar banci te prikrivanje krijumčarenja i ubistva Ivone Bajo. Šta će sve da ispliva na površinu vidjeće se kad srušim sa vlasti mafijaškog bosa, tiranina i diktatora Dodik Milorada...
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
CLANAK 527
OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI
ZAHTIJEV ZA URUČENJE PISMENE NAREDBE O ZABRANI PRISTUPA U OT BIJELJINA |
|
(16) Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.
(48) Prava i slobode zajamačeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.
S obzirom da samo pravo zastarijeva tek poslije 5 godina, obavezni ste da mi uručite pismenu naredbu o zabrani pristupa i omogućite pravo žalbe u skladu sa navedenim članovima iz Ustava RS a na osnovu relevantnog člana iz ZOO "Zastarjelost samog prava" a koje je zastarijevanje prestalo teći podnošenjem tužbi u više parnica od kojih je najvažnija 80 0 P 056780 14 P u toku, sa zakazanim narednim ročištem za 29.04.2015. kada ću obavijestiti sud o vašoj reakciji na ovaj zahtijev.
Nadalje podsjećam na relevantne članove iz ZOUP-u "Oblik i sastavni delovi rešenja" stav: Kad se rešenje saopšti usmeno, mora se izdati u pismenom obliku, osim ako je zakonom ili drugim propisom drukčije određeno. Pismeno izrađeno rešenje mora potpuno da odgovara rešenju koje je usmeno saopšteno. Rešenje se mora dostaviti stranci u originalu ili u overenom prepisu." te "Načelo saslušanja stranke" Pre donošenja rešenja stranci se mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su važne za donošenje rešenja. Rešenje se može doneti bez prethodnog saslušanja stranke samo u slučajevima kad je to zakonom dopušteno.
Te stoga zahtijevam da mi se na ruke ili preporučenom pošiljkom uruče:
1) PISMENO RJEŠENJE O ZABRANI PRISTUPA U OT BIJELJINA
2) ZAPISNIK IZ SPROVEDENOG POSTUPKA O IZNESENIM ČINJENICAMA I OKOLNOSTIMA, KAKO MOJIM TAKO I ORGANA KOJI JE DONEO RJEŠENJE A KOJE SU VAŽNE ZA DONOŠENJE RJEŠENJA, ODNOSNO NA OSNOVU KOJIH JE ISTO I DONESENO.
Traženu dokumentaciju na koju imam pravo prema navedenim članovima iz zakona i ustava, te na osnovu člana 23 Ustava RS i ZOSPI-a, dostaviću Osnovnom sudu u Bijeljini na narednom ročištu ili ću obavijestiti sud da je moj pismeni zahtijev odbijen te u skladu sa tim preduzeti sve druge potrebne pravne radnje da bih zaštitio svoja prava.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
CLANAK 526
|
GLAVNA RASPRAVA ZA 80 0P 056780 14 P 10.02.2015. |
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 10.02.2015. godine
Sastavljen dana 10.02.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
| OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR:Mila Terzić |
PRAVNA STVAR |
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
-Za tužitelja pristupio lično Zdenko Bajo -Za tuženu nije pristupio niko, uredno pozvana,
Tužitelj predlaže da sud održi glavnu rasprava u skladu sa zakonom, a u odsustvu uredno obavještene tužene.
Sud donosi
U uvodnom izlaganju tužitelj izjavljuje da u cjelosti ostaje kod tužbenog zahtjeva i prijedloga iz tužbe i svih dosadašnjih navoda.
Te sud donosi
Prije svega želim obavjestiti sud o novom u nizu pokušaja prevare od strane tužene. Na predhodnom ročištu obavješten sam da je OT Bijeljina dostavila spis T 14 0 Kta 010617 14. S obzirom da sam izvršio uvid u dosad priloženi materijal te se uvjerio da OT Bijeljina sada tvrdi kako su moje krivične prijave priklopljene u drugi spis još 2011. godine, očito je da je nemoguće da se onda otvara novi predmet 2014. godine.
S obzirom da sam već na predhodnom ročištu izvodio dokaze da je OT Bijeljina konstatno tvrdila i obmanjivala nas da nije nadležna za spis Kta 596/09 time je još jasnije da se radi o pokušaju prevare. Nadalje činjenica je da mi navodna odluka tužioca iz 2011. godine nikada nije dostavljena a do danas sam dolazio najmanje dvije stotine puta da dobijem informacije o tome.
Što se tiče obavještenja tužilaštva o traženoj službenoj zabilješki zatražena je zabilješka koja se pominje u dokumentu IT 24/14 nastalom posle mog zahtjeva da dobijem podatke o tome kako je došlo do toga da materijalni dokaz sa lica mjesta bude uklonjen, presječen i opran jakim hemijskim sredstvom, kako su nastali tragovi krvi prije mjesta pada djevojčice Ivone Bajo te da li je OT Bijeljina u bilo kom vještačenju utvrdilo čime su nanesene sve unutrašnje povrede kod djevojčice. OT Bijeljina odgovora da su sve činjenice navedene u službenoj zabilješki u predmetu Kta 596/09 i objavljene na internetu. Međutim sada se vrši manipulacija i obavještava sud da nije sačinjena nikakva službena zabilješka vezano za moj dolazak 2014. godine u junu.
Radi se o očito smišljenoj manipulaciji jer je tužilaštvo dostavilo recimo Odluku ustavnog suda koju nijedna od stranaka u sporu nije zatražila. OT Bijeljina treba da dostavi ono što je traženo a ne da ubacuju ono što njima padne na pamet, te nakon toga nastavljam sa obrazlaganjem materijalnih dokaza.
Sledeči materijalni dokaz je dopis od 22.02.2010. godine, naslov na ruke glavnom Okružnom tužiocu, pakazuje da sam obavjestio ured glavnog okružnog tužioca o novim dokazima vezano za pogibiju Ivone Bajo, izbjegavanju nadležnog tužioca ne samo da iznese svoj stav, nego i kontaktira sa bilo kim od članova porodice. Glavni okružni tužilac nije regovao na to nego je poslije oko mjesec dana odlučio da me u sadejstvu sa još nekim osobama lažno prijavi za ugrožavanje sigumosti, zbog mojih konstatnih pokušaja da dobijem tražene podatke od OT Bijeljina, te pošto se to nije desilo mog upozorenja da će svi koji su učestovali u prikrivanju krivičnih djela završiti u zatvoru.
Dokument, od 27.09.2010. godine je novo obraćanje uredu glavnog tužioca u kome se navode novi dokazi do kojih sam došao, predlaže saradnja sa građanima u rješavanju krivičnih dijela, te angažovanje drugog tužioca u ovom predmetu. Na ovaj dopis nikada nije odgovoreno ali mi je zato zabranjivan pristup i nastavljeno je sa obmanama da OT Bijeljina navodno nije nadležna, što se kasnije ispostavilo da nije istina.
Dokument 01.10.2010. godine je novo obraćanje uredu glavnog Okružnog tužioca. S obzirom da mi je onemogućavan usmeni kontakt i podnošenje krivične prijave na zapisnik, ovdje sam obradio dio materijala i obrazložio zbog čega je rad postupajućeg tužioca ustvari smišljena sabotaža.
Dokument pod nazivom radimo po zakonu od 11.10.2010. godine, je novo obraćanje tuženoj a iz naslova se vidi da pozivam OT Bijeljina da postupi po zakonu i iznese stav o novim dokazima što je obaveza po čl. obustava istrage i ZKP-a.
Dokument od 20.10.2010. godine, dostavljen uredu glav. tužioca je transkript mog razgovora sa vještakom Miroslavom Busarčevićem koji sam obavio kao punomoćnik gospođe Budimke Bollim Bajo. Audio zapis ovog razgovora je još ranije predat u OT Bijeljina a predat je i ovom predmetu Osnovnom sudu na priloženom disku, čime se dokazuje da je svaka riječ iz ovog transkipta istinita. Iz ovog dokaza se vidi da je OT Bijeljina smišljeno obmanula vještaka i nije mu dostavila podatke ne samo o unutrašnjim povredama kod djevojčice nego ni o presječenom kaišu torbe niti o kvaru koji je imao kamion koji je tog dana dovezao krijumčarenu robu.
 |
17.11.2010. godine je novo obraćanje uredu glav. tužioca na koje nije bilo reakcije.
26.04.2011. godine je zahtjev gravnom Okružnom tužiocu u kome se traži da tužilaštvo izvrši svoju zakonsku obavezu i iznese stav o novodostavljenim dokazima i pokrene istragu. U ovom dokumentu na drugoj strani sam ponovio iz kog razloga se prikriva ubistvo jednog djeteta.
Citiram "(Univerzal-Bobar-SNSD-Dodik)"
Danas 4 godine kasnije, cijeloj zemlji je jasno da je u zadnjih nekoliko godina preko Bobar grupe izvršena pljačka vjerovatno više od milijardu eura. Dakle motiv tužene za prikrivanje ubistva i krijumčarenja se krije u ogromnoj količini novca koja se izvlačila godinama a istovremeno se preko Bobar Banke prao novac narko mafije Darka Šarića.
Prijava krivičnih djela od 25.juna 2012. godine predata u CJB Bijeljina. Radi se o prijavi vezano za nezakoniti nadzor koji je MUP vršio nada mnom i mojom porodicom u kome se nalazi obavjest Okružnog suda da nisu izdali nikakvu naredbu za posebne istražne radnje, fotografija jednog od automobila koji je korišten za nadzor sa jasno vidljivom registracijom, službena zabilješka MUP-a iz koje se vidi koje osobe su me lažno prijavile te da su to učinile u svojstvu građana a ne službeno jer se koristi izraz obratili su se a ne naredili ili naložili.
Dana 21.08.2012. godine, predao sam zahtjev u OT Bijeljina sa 7 tačaka u kojima tražim pristup određenim podatcima. Pod tačkom 4 sam tražio podatke o krivičnim prijavama iz 2010. godine a u odgovoru od 31.08.2012. godine OT Bijeljina "odgovara" samo vezano za prvu tačku u kojoj tražim uvid i kopiranje spisa Kta 596/09, što mi nije nikada do danas omogućeno. To je omogućilo OT Bijeljina da sada pokušava sa manipulacijama i ubacivanjima mojih krivičnih prijava u ovoj spis. Podječam da je sprecavanje mojih prava išlo toliko da sam 05.09.2012. godine spriječen u pokušaju da dobijem traženu informaciju te sam uhapšen i zadržan u pritvoru skoro 12 sati.
Dakle OT Bijeljina je umjesto da mi preda kopiju zabilješke iz 2011. godine na koju sam ukazao, evo već 4 godine izdaje naredbu o zabrani pristupa a umjesto da postupi po zakonu spremni su da hapse građane da se ne bi otkrila istina o prikrivanju kriminala. Skrećem pažnju sudu da je jedini način da dokažem sudu svoje tvrdnje o nezakonitoj i neustavnoj naredbi bio da se tada i u nekim drugim prilikama suprostavim toj naredbi i zatražim od tužene da postupi po zakonu ili da me uhapsi. Na prekršajnom sudu sam tako uspio da dođem do dokaza kakav se kriminal činio i koja su prava iz ustava smišljeno kršena. Radi se o pravima iz članova 14, 15, 16, 23, 32 i 48.
Dokument OT Bijeljina od 12.09.2012. godine pokazuje da su tek poslije pomenutog hapšenja iz OT Bijeljina odlučili da mi predaju dio traženog materijala jer sam ih upozorio da ću dolaziti ako je potrebno deset, sto, hiljadu puta ma koliko me puta hapsili sve dok ne dobijem fotodokumentaciju sa lica mjesta i obdukcije Ivone Bajo. Pomenuti materijal sam dakle dobio poslije više od dvije i po godine od podnesenog prvog zahtjeva i po mojoj procjeni oko 150 uzaludnih dolazaka, što je i sudska policija u jednom od ranije obrazloženih dokumenta potvrdila navodeći da se radilo o skoro svakodnevnim dolascima. Nikada za svo to vrijeme mi nije omogućen kontakt sa nadležnim ili nekim iz ureda glavnog tužioca.
Zahtjev za pristup informacijama od 08.01.2013. godine je predat u OT Bijeljina a sadrži skenirane krivične prijave protiv portira i AD Univerzal. U ovom zahtjevu tražim podatke o tim prijavama za potrebe u parnici protiv AD Univerzal te sam naveo citiram "očekujem od vas da ćete postupiti nepristrasno i omogućiti da sud ostvari uvid u spise odnosno da nećete pružiti pomoć tuženom pravnom licu prikrivanjem relevantne dokumentacije".
Dokument sa nazivom prijedlog po članu 134. ZPP je predat Osnovnom sudu u Bijeljini u parnici protiv AD Univerzal. U njemu tražim od suda da naredi dostavu neke dokumentacije koju ja nisam mogao pribaviti a među njima i krivične prijave iz 2010. godine. Tužena RS je i ovoj pamici odbila da se otkrije istina o tim krivičnim prijavama te je tako nastavljeno sa kršenjem mojih prava. Dakle sud ne samo da je odbio žatražiti po službenoj dužnosti predloženi materijal nego je odbacio i sve moje priložene dokaze čime je sprečen dokazni postupak.
Prijedlog sudu po čl. 81. ZPP, u istoj parnici u kome upozoravam sud o važnosti dokaza te da ukoliko Osnovni sud iz spisa 596/09 koji je predložila suprotna strana ne dođe do odgovora potrebnih za okončanje parnice izda naredbu da se dostave podaci koje sam ja tražio. Sud naravno nije ustanovio ko je i zašto uklonio materijalni dokaz ispred AD Univerzal ali je okončao pamicu na moju štetu mjenjajući smisao tužbenog zahtjeva i umjesto povrede ugleda i časti, naveo da ja kao ujak nemam pravo na nadoknadu štete, što ja nisam ni istakao u tužbi.
Zapisnik s pripremnog ročišta u istoj pamici gdje se vidi da su moji maloprijašnji navodi istiniti, citiram "ja nikada nisam ni tvrdio da postoji bilo čija direktna odgovornost za tragičnu smrt djevojčice. Moji navodi u tužbi odnosili su se na to da su izvršene neke radnje od strane službenika tuženog koji su tada i u naknadno vrijeme sve do danas proizvele neke štetne posljedice meni i mojoj porodici".
Iz dosad navedenog proizlazi da je tužena RS smišljeno prvo preko OT Bijeljina a potom i preko svojih sudova učestvovala u prikrivanju krivičnih prijava jer u ovoj zemlji ne postoji vladavina prava nego se postupa po nalozima političke volje, što je jasno u medijima potvrdio glavni republički tužilac Republike Srpske.
Dokument pod nazivom glavna rasprava je moj koncept ranije pripremljen za izvođenje dokaza u istom predmetu protiv AD Univerzal. Osnovni sud u Bijeljini mi nije dozvolio da izvodim dokaze ni u tom ni u bilo kom drugom postupku do danas u kome sam bio stranka. Ovaj predmet je prvi put da mi se dozvoljava izvođenje dokaza na način predviđen zakonom i to posle mojih insistiranja da se to učini ili da se donese rješenje kojim mi se to zabranjuje.
Zahtjevi od 08.08. 2013. godine. Radi se o zahtjevima predatim Osnovnom sudu u Bijeljini kojima se ukazuje na falsifikate suda u toj pamici te traži dokumentacija iz koje je navodno sud prenio određene informacije. Citiram sud „prilikom pada sa bicikla pokidana metalna žica od korpe istog bicikla probila joj je grudi i da je žica pokidala krvni sud“.
U dopisu OT Bijeljina koji sam skenirao u tom zahtjevu ova rečenica ne postoji a ne postoji ni u bilo kom drugom dokumentu. U drugom zahtjevu sam skrenuo pažnju da je sud izašao iz tužbenog zahtjeva i praktično falsifikovao isti tvrdeći da sam tužbu zasnovao zbog nematerijalne štete zbog smrti Ivone Bajo. Odgovorne osobe ovog suda, Predsjednik suda i sekretar su me pozvali pismeno da bi udovoljili ovim zahtjevima ali kako materijal na koji se postupajuća sudija pozivala ne postoji Osnovni sud nije ni mogao da mi preda tražene podatke.
Dokument 080-0-Su-14-000 028 od 22. jula 2014. godine kojim me sud obavještava da u parnicama u kojima sam tražio podatke nisu registrovane radnje predviđene čl. 215 ZPP.
Odluka odnosno Rješenje Osnovnog suda u Bijeljini u predmetu br. 80 0 P 039227 12 P od 13.11.2012. godine. Radi se o mojoj tužbi protiv g. Kovačević Novaka i g-đe Stjepanović Danice koji su saučestovali u grupi lica koja su napravili plan da mi nanesu štetu i otmu dokaze o sopstvenim krivičnim djelima, tako što su me dvojica od njih lažno prijavili za ugrožavanje sigurnosti, te potom zatražili pretres kuće i odnošenje računara na kome su se nalazili pomenuti dokazi. U ovoj parnici tužena RS putem svog suda smišljeno pokušava da me prevari i nanese štetu tražeći da se izjasnim o kakvoj se vrsti nematerijalne štete radi.
Osnovni sud od mene traži citiram da se opredjelim "da li su uzrokovane protivpravnom radnjom vršioca tužilačke funkcije u Okružnom tužilaštvu u Bijeljini prilikom preduzimania službenih radnji u rasvjetljavanju slučaja ubistva maloljetne Ivone Bajo ili zbog preduzimanja službenih radnji prema ovdje tužitelju od strane ovlaštenih lica Okružnog tužilaštva u Bijeljini".
Iako sam u tužbi jasno naveo da je nematerijalna šteta nastala zbog učešća pomenutih u lažnom prijavljivanju krivičnog djela, ovdje sud pokušava da me prevari i navede da ja sam te radnje okarakterišem kao službene, posle čega bi se mogla donijeti odluka o grešci u pasivnoj legtimaciji. Radi se o brutalnoj zlupotrebi službenog položaja osobe pravno stručne koja vjeruje da ja ne znam ništa o pravu i odgovomosti, odnosno o osnovima odgovomosti. Ja naravno nisam htio da te radnje okarakterišem kao službene ali je sud svejedno odbacio tužbu.
Radi se o tužbi pod naslovom tužba za utvrdenje prava od 22.07.2013. godine u kojoj od suda tražim da se utvrdi samo postojanje ili nepostojanje nekog prava što je moguće prema Zakonu o parničnom postupku. Isti sudija koji je pokušao da me prevari u predhodnom predmetu odbacuje tužbu sa obrazloženjem da ovakav zahtjev moguć samo ako postoji neki drugi spor za koji bi se vezao pomenuti zahtjev za utvrđenje.
Dokument pod naslovom dopuna tužbe za utvrđenje prava u kome ukazujem sudu na greške iz predhodnog rješenja pozivajući se na relevantne članove iz zakona. No to nije spriječilo postupajućeg sudiju da odbaci tužbu i zasniva sve na nepostojećim argumentima.
U žalbi na rješenje Osnovnog suda ukazao sam drugostepenom sudu na kršenja zakona od strane Osnovnog suda te izrazio stav da postupajući sudija ima svoje lične razloge zbog kojih krši moja prava, povezujući to sa predhodnom parnicom gdje je pokušao da me prevari i navede da sam okarakterišem neke radnje kao službene. Takođe sam iznio stav da je naredba „Zdenko Bajo, Budimka Bollin Bajo i svi drugi srodnici ne mogu lično pristupiti u OT Bijeljina" - fašistička. To je pogrešno tumačeno da sam državni organ opisao navedenim atributom što nije istina, jer sam to mišljenje iznio o samoj naredbi. Predpostavimo da sam ja počinilac najtežih krivičnih djela, pravno je nemoguće da se bilo kakva sankcija primjenjuje prema bilo kome od mojih srodnika što je međutim u ovoj zemlji postalo moguće.
Rješenje Okružnog suda u Bijeljini 80 0 P 050285 14 Gž je nastalo po mojoj žalbi na predhodno opisanu tužbu. U ovom rješenju drugostepeni sud potvrdjuje da su ispravni moji argumenti citiram "tačno je da tužilac može tužbom tražiti utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja konkretnog prava ili pravnog odnosa".
Time postaja jasno da je prvostepeni sud nastavio sa kršenjem zakona smišljeno i posle mog upozorenja u dopuni tužbe. No u ovoj parnici ja ne tražim od ovog suda da preinačava već donesene presude i rješenja niti da ocjenjuje njihovu zakonitost. Osnovna svrha ovih nekoliko posljednjih dokaza je da pokažem da osim već ranije opisanih kršenja mojih prava tužena RS mi ovdje prijeti i putem svoga suda, citiram "u žalbi se iznose razna vrijeđanja ovog sudije što je neprihvatljivo a u smislu toga da je isti sudija iz ličnih interesa tužbu odbacio te da je naredba o zabrani pristupanja tužioca i drugih srodnika u Okružnom tužilaštvu Bijeljina fašistička, što u najmanju ruku razlog za kažnjavanje tužioca zbog vrijeđanja državnih organa".
Maloprije sam objasnio da se ovdje ne iznosi moj stav ni o jednom državnom organu nego o samoj naredbi koja je bila tajna, usmena i nije djelo nijednog organa nego pojedinca koji je zloupotrebio svoj položaj izdajući takvu naredbu. Još važnije ovom navodu je izraz "u najmanju ruku razlog za kažnjavanje tužioca".
Postavlja se pitanje: ako je moje kažnjavanje nešto što bi trebalo da se učini u najmanju ruku, šta bi po mišljenju suda bila prava kazna za mene. Smatram da je ovo još jedno jasno upozorenje da prekinem sa svojim pokušajima u dokazivanju krivičnih djela ili mogu da se suočim sa još težim posljedicama, nekom novom lažnom prijavom ili možda da citiram sud nekom "pravom" kaznom.
Pritužba na rad tužioca od 22.12.2009. godine. Radi se o mojoj pritužbi vezano za odbijanje gospodina Gruhonjić Muhameda da kao dežurni tužilac evidentira moju krivičnu prijavu usmeno na zapisnik. Radilo se o dokazima protiv okružnog tužioca Stjepanović Danice koja je sabotirala istražne radnje u slučaju pogibije Ivone Bajo. Iz datuma se vidi da je to bilo još u vrijeme navodnih istražnih radnji kada tužilac Stjepanović zvanično još nije bila donijela odluku. Odbijanjem OT Bijeljina da preuzme dokaze htjela se stvoriti slika da je rad tužioca bio profesionalan i da niko nikada nije imao nekih primjedbi niti je pokušavao ukazati tužilaštvu na neke druge dokaze i krivična djela nekih osoba, što sam kasnije bio prisiljen da u pisanom obliku podnesem protiv portira i pravnog lica Univerzal. Na ovu pritužbu nije bilo nikakvog odgovora.
Dokument pod nazivom Obavještenje je moje obraćanje marta 2010. godine svim tužiocima OT Bijeljina putem mejla i svima pojedinačno poštanskim pošiljkama. U tom obavještenju ukazujem na krivično dijelo sprečavanja dokazivanja za koje poslije oko mjesec i po dana izbjegavanja odgovora i objašnjenja optužujem tužioca Stjepanović te glavnog okružnog tužioca. Ovo obavještenje sadrži skenirani snimak materijalnog dokaza uklonjenog sa mjesta zločina. Radi se o predmetu koji je vlasništvo gospođe Bollin, tako da iako je ovaj sud odbacio kao dokaz fotografiju na kojoj se nalazi uvećana ova torba jasno je da je ovaj dokaz ostao u drugim dokumentima i ne može nikako biti odbačen. Ovaj dokaz pokazuje i koji su motivi osoba koje su me lažno prijavile jer je reakcija na ovo obavještenje nekoliko dana kasnije bila lažna prijava za ugrožavanje sigurnosti.
Dokument, 10-02/3-230-8/10 od 19.03.2010. godine je službena zabilješka MUP-a u kojoj stoji da su se gospoda Gruhonjić i Debeljević obratili CJB Bijeljina citiram "na okolnosti obavljenog razgovora". Od strane inspektora MUP-a i lično potpisnika zabilješke, danas preminulog Teodorović Ace, dobio sam informaciju da su prijavu podnijela navedena lica u svojstvu građana, kako bi izbjegli da se to dovede u vezu sa mojim predhodnim obavještenjem i javnim razotkrivanjem njihovog kriminala.
Zahtjev za izdavanje naredbe za pretres br. 10-02/3-1-230-236/10 od 19.03.2010. godine. U obrazloženju stoji da su se u CJB Bijeljina "obratili zamjenici Okružnog tužioca Gruhonjić i Debeljević a ne da su izdali naredbu ili nalog te tvrdili kako im mjesecima upućujem opasne prijetnje po život i tijelo".
Osim činjenice da je nelogično da se nekome mjesecima upućuju prijetnje ubistvom recimo ili nešto slično i da se to tek pola godine kasnije prijavi, skrećem pažnju da su korištena imena tužioca Kerovića i sekretara Prodanović kao lica kojima sam navodno takođe prijetio. Ovom sudu je dostavljen snimak mog razgovora sa gospodinom Kerovićem koji potvrđuje da mu nikada nisam prijetio i da „nezna zašto su ga ubacili“. U mojoj tužbi protiv sekretara Prodanović koju sam bio prisiljen taktički da podnesem da bi došao do njene izjave jer se ista nije usudila da mi to pismeno preda gos. Prodanović na glavnoj raspravi ističe da joj nikada nisam prijetio da sam uvjek bio korektan prema njoj da nikoga nije ovlastila da u njeno ime podnosi prijavu, niti je znala da je to neko uradio. Smatram i sud treba to da ima u vidu da je ovo ubacivanje osoba bez njihovog znanja i dozvole izvršeno sa ciljem da se ja u javnosti predstavim kao ludak, manijak i psihopata koji prijeti svima redom, čak i onima koji nemaju nikakvih dodirnih tačaka sa konrketnim predmetom, što naravno znaju inspektori, tužioci i sudije a ja kao "ludak" nemam pojma. U više dokumenata predatih ovom sudu je vidljivo da sam upravo tako opisivan, kao poremećeni psihopata ili narkoman čime se pokušalo opravdati nezakonito postupanje prije svega OT Bijeljina a potom i sudske policije koja je suštinski samo tehnički organ bez prava da preispituje naredbe koje dobija.
Naredba o pretresu br. 12 0 K 001162 10 Kpp od 23.03.2010. godine. Pomenuta naredba je izdata kao posljedica lažne prijave u kojoj su kao dokaz već priloženi dokumenti sa mojim navodnim prijetnjama. Postavlja se pitanje zašto je tuženoj potrebno da vrši pretres i traži dokaze koje kao već ima. Iz naredbe je vidljivo da se traži odnošenje računara koji se sasvim sigurno ne bi upotrebio kao sredstvo za ugrožavanje života ili nanošenje tjelesnih povreda. Dakle, pošto je tužena "već imala dokaze mojih prijetnji" nije imala razloga da odnosi računar ali je zato vrlo dobro znala da na računaru imam dokaze o teškim krivičnim djelima pripadnika Tužilaštva.
Smatram da osim namjere da mi se ti dokazi otmu i unište cilj grupe fizičkih lica koja je zlupotrebila kako svog tako i položaj inspektora, tužioca i okružnog sudije je bio da se uplašim ja i moja porodica te da se u javnosti predstavim kao kriminalac, masovni ubica tužilaca u pokušaju te psihopata. Time bi se i obesmislili dokazi o njihovim krivičnim dijelima koje sam ja slao u VSTV, Specijalnom tužilaštvu i objavljivao na internetu.
Dokument pod nazivom Vozilo korišteno za posebne istražne radnje. Na njemu su navedeni podaci o registraciji vozila koji kažu da je prvobitno bilo registrovano za potrebe vojske RS. Na jednoj od fotografija se na zadnjem sjedištu vidi tablica Stop, što znači da sam nezakonito nadziran od strane policajaca u civilu. Svaki moj pokušaj da dobijem od strane tužene materijal sačinjen poslije ovih nadziranja je odbijan čime je prekršeno moje pravo garantovano čl. 23. Ustava RS.
Dokument broj: 80 0 P 034147 11 P. Radi se o odgovoru gospodina Debeljevića na koji sam već ukazao u kome on tvrdi da sam sve izmislio i što je najvažnije lično potvrđuje da nije imao nikakve službene radnje vezano za mene.
Dokument br. 012-0-Su-12-000 249 od 15.06.2012. godine je odgovor Okružnog suđa na moj zahtjev u kome se potvrđuje da sud nije izdao naredbu za provođenje posebnih istražnih radnji. Posebne istražne radnje su dakle vršene nezakonito a poslije razgovora podnosilaca Gruhonjića i Debeljevića sa načelnikom kriminalističke policije g. Teodorovićem, koji je izdao pripadnicima MUP naredbu za te radnje. U avgustu 2010. godine sam skupa sa sestrom razgovorao sa pomenutim gospodinom tražeći podatke o nadzoru i predao dokaze o kriminalu inspektora Markovića i tužioca Stjepanović, tražeći da na isti način kako je bez ijednog argumcnta o ugrožavanju sigurnosti pokrenuo radnje protiv mene to isto učini i protiv ovo dvoje navedenih, ako se ne plaši.
Gospodin Teodorović je obećao da će pokrenuti sve potrebne radnje. Šta se dogodilo sa materijalom koji sam mu predao do danas mi nije pozanto jer je samo 5 dana kasnije posle tog razgovora pomenuti gospodin preminuo po sumljivim okolnostima. Na moj zahtjev u OT Bijeljina da dobijem podatke o radnjama vezanim za smrt pomenutog gospodina odnosno ko je nadležni tužilac u tom slučaju nikada nije odgovoreno a moja pretpostavka je da se radi o tužiocu Stjepanović. Po usmenim saznanjima koje sam dobio obdukcija nije izvršena iako sam pismeno upozorio tužilaštvo da postoje otrovi koji simuliraju srčani udar.
Radi se o mejlu od 19.04.2010. godine koji je upućen iz Ugostiteljskog objekta mojoj sestri dan kasnije pošto sam na njen zahtjev sa laptopa iz tog objekta (namjenjemo gostima za korištenje) poslao podatke koje sam dobio predhodnih mjesec dana. To je prvi mjesec od pretresa i odnošenja računara, kada ja nisam mogao lično iz svoje kuće poslati ništa a nisam htio koristiti računare prijatelja i poznanika s obzirom da sam znao da se prema ZKP-u sve moje komunikacije prate i da tako mogu dovesti nekoga u neprijatan položaj. Ja dakle, nisam nikoga pitao za dozvolu nego sam koristio laptop namjenjen gostima. Međutim sutradan vlasnici šalju mojoj sestri poruku gdje kažu citiram "obavještavam vas da je sa mog laptopa i moje adrese bez mog znanja i dozvole na prevaru (sa izgovorom da šalje poštu prijatelju) poslata pošta. Uz izvinjenje vas obavještavam da sa pomenutim i njegovom poštom nemam nikakvih veza".
Ja sam usmeno obavješten da je u lokal poslije mog dolaska dolazila policija a iz citirane poruke se vidi da je nelogična, jer ako sam ja zaista rekao da šaljem poštu prijatelju i dobio od nekoga dozvolu onda on ne može znati da sam ga prevario a pogotovo da tvrdi kako je to bilo bez njegovog znanja. Jasno je da je samo policija mogla reči vlasniku da je pošta upućena mojoj sestri a ne nekom prijatelju.
Imajući u vidu obimnost materijalnih dokaza odnosno preostali dio materijalnih dokaza koje je još potrebno obrazložiti te da bi želio da ukratko obrazložim i predmete čije sam priklapanje predložio, predlažem da se nastavak obrazloženja materijalnih dokaza i predmeta sprovede na narednom ročištu.
Nakon toga a imajući u vidu naprijed navedeni prijedlog te da je ostao jedan dio materijalnih dokaza kao i predmeti koje tužitelj treba obrazložiti sud donosi a u saglasnosti sa prisutnim
Na glavnu raspravu pozvati tuženu putem PRS sjedište zamjenika u Bijeljini uz kopiju zapisnika, te imajući u vidu da je OT Bijeljina vezano za službenu zabilješku povodom zahtjeva tužitelja Zdenka Baja od 20.06.2014. godine dostavila podnesak sa prilozima uz taj podnesak koji su u podnesku navedeni dana 15.01.2015. godine i to samo u jednom primjerku, uputiti dopis OT-u Bijeljina da dostave isto još u dva primjerka, jer je sud dužan da to dostavi i stranama u postupku a sve u roku od 8 dana, imajući u vidu da sud ovaj dokaz mora dostaviti stranama u postupku te da je ročište zakazano za dan 16.03.2015. godine a što smo već tražili od tužilaštva dopisom od 21.01.2015. godine, a po kom dopisu još nije postupljeno.
Tužilac izjavljuje da poziva tuženu da postupi po zakonu u smislu da okončamo ovu parnicu postizanjem dogovora, pa je to i dalje moj prijedlog upućen suprotnoj strani zastupane putem Pravobranilaštva. U ovoj pravnoj stvari možemo postići dogovor, odnosno poravnanje pod uslovima koje sam već navodio, jer ću u suprotnom biti prisiljen da izvodim dokaze i o drugim krivičnim djelima koja su mi nanijela štetu počinjena od strane nekih osoba koja nemaju nikakvu odgovornost ni krivicu za događaje iz 2009. godine.
Dovršeno,prisutni pregledaju i potpisuju zapisnik bez primjedbi.
| OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM |
Zdenko Bajo |
CLANAK 525
OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI
NA RUKE OKRUŽNOM TUŽIOCU MEDIĆ MIRI |
|
Obavještavam vas da pomenuta zabilješka sadrži više grešaka odnosno netačnih podataka, na koje ću vam usmeno ukazati jednog od narednih dana a za sada navodim samo jednu od njih:
Naime na samom početku zabilješke navodite da sam podneo krivičnu prijavu 23.01.2014. protiv Sofrenić Blagiše i AD "Univerzal" što nije istina. Radi se o informativnom podnesku sa naslovom citiram :
"OKRUŽNOM TUŽILAŠTVU U BIJELJINI - UREDU GLAVNOG OKRUŽNOG TUŽIOCA - OKRUŽNOM TUŽIOCU STJEPANOVIĆ"
TUZILASTVU O PRIJAVAMA
A u nastavku se samo pominju moje krivične prijave predate još 2010-te a o kojima nisam imao nikakvih podataka ni pismenih obavjesti a da bi sve ostalo sakriveno zabranjen je pristup u OT Bijeljina kako meni tako i svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo.I ja samo tražim podatke o tim krivičnim prijavama, što sam činio i ranije a i poslije toga.
Tretirati taj podnesak kao krivičnu prijavu je jednako besmisleno kao kada bi predsjednik Osnovnog suda kome sam dostavljao desetine informativnih obavještenja o nezakonitom radu pojedinih državnih službenika to okarakterisao kao tužbu te dodijelio sudiji XY, koji bi potom slijedeći logiku vaše zabilješke odlučio da odbaci tužbu jer ne sadrži dokaze a da me o tome ne obavještava s obzirom da je to učinjeno kod neke ranije tužbe, da li moje, sestrine ili ko zna čije, nije bitno...
Dakle list papira po kome ste vi odlučivali uopšte nije krivična prijava i ne sadrži nikakve dokaze u prilogu ali sam poslije toga predao zaista pravu krivičnu prijavu i u 8 tačaka naveo dokaze o krijumčarenju.
DOPUNA PRIJAVE PROTIV UNIVERZALA
Kako vi o tome očito ne znate ništa, usmeno ću vam sve detaljno obrazložiti a od vas očekujem profesionalnost, odnosno da poštujete Pravilnik koji vas obavezuje na četvoročasovni rad sa strankama svaki dan.Ukoliko po ugledu na neke druge tužioce budete ignirisali dojave građana o kriminalu i odbijali razgovor, te me prisilili da pišem o svemu, sve činjenice ću tako i dostaviti sa odgovarajućim komentarima u svom stilu, objaviti na internetu, te predati sudu u parnici gdje je već dostavljen predmet T14 0 KTA 0010617 14 i zatražiti da budete pozvani kao svjedok uz već predložene Stjepanović, Kovačevića, Debeljevića i Gruhonjića, gdje ćete pred sudom odgovarati na moja pitanja.
Podsjećam vas da o kriminalu u Bobar grupi govorim i pišem od 2010-te a potom je prvo 25.02.2012. otkriveno preko 4 miliona transakcija narko mafije Darka Šarića preko Bobar banke, 10.04.2013. uhapšen je direktor AD "Univerzal" kao član kriminalne grupe Darka Eleza za kriminal još od 2005-te a kao šlag na tortu je došla likvidacija Bobar banke poslije pljačke stotina miliona KM, te dio tog kriminala kako je objavljeno istražuje i OT Bijeljina, možda baš vi.
Novac naravno nije obazbijeđen a umjesto toga vlasnik Bobar grupe umire 31. septembra 2014.
POSLEDNJI DAN TOG PREDVIĐENOG TERMINA A KOLIKA JE VJEROVATNOST DA SE PRIRODNA SMRT POKLOPI SA ZAVRŠNIM DANOM ZADATOG ROKA PROCIJENITE SAMI ZA SEBE KAO ŠTO ĆE TO URADITI I GRAĐANI KOJIMA PREZENTUJEM DOKAZE NA INTERNETU.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
CLANAK 524
Još ranije sam obavijestio Osnovni i Okružni sud u Bijeljini da kompletnu sudsku vlast, kao i RS i BIH u cjelini tretiram kao zločinačku organizaciju, da ni od jednog sudije ne očekujem zakonito postupanje, nego isključivo smišljeno kršenje zakona i pomoć tajkunsko političkoj i tužilačkoj mafiji te da zbog toga neću tražiti izuzeće nijednog sudije.
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: 80 0 P 056780 14 P |
TUŽBA |
| Tužilac: |
ZDENKO BAJO |
| Tuženi: |
REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: |
1000000 (jedan miliona) KM |
|
PRIJEDLOG ZA USVAJANJE NOVIH DOKAZA ZA 80 0 P 056780 14 P |
Predmet 80 0 P 058903 14 P Osnovnog suda u Bijeljini, Zahtijev za OT Bijeljina od 27.02.2015. i Dopis Osnovnog suda u Bijeljini 80 0 K 065167 15 Kpp od 03.03.2015.
Svi predloženi dokazi su nastali poslije poslednje održanog ročišta u ovoj parnici a direktno su vezani za tužbeni zahtijev.
Naime Zahtijev za povrat stvari, vlasništvo moje porodice a izuzetih prilikom takozvanih "istražnih radnji" OT Bijeljina poslije smtnog povređivanja djevojčice Ivone Bajo je obnavljanje već ranije postavljenog zahtijeva, što u već usvojenom dokazu 080-0-Kpp-09-000 214 od 24.01.2014. navodi i sudija za prethodni postupak. OT Bijeljina dakle već 5 godina počev od februara 2010-te odbija da odgovori ko je i zašto uklonio dokaz sa mjesta zločina, zašto je taj dokaz (ruksak ili torba) presječenog kaiša, zašto nedostaje presječeni dio, ko je i zbog čega veći dio ostatka oprao hemijskim sredstvom, te odbija da vrati izuzete predmete vlasniku.
Pošto se ovdje radi o privatnoj imovini, ukoliko tužilaštvo nastavi da je zadržava i odbije da istu vrati, tražim od suda da na narednu raspravu, kada bude pozvan svjedok Danica Stjepanović dostavi i predmet dječiji ruksak koji je tužilaštvo uništilo dok je držalo u svom posjedu, te će svjedok pred sudom objasniti sve i odgovoriti na pripremljena pitanja.
Dakle tužena RS je putem svojih organa i to prvo OT Bijeljina uklonila sa lica mjesta i oštetila premet vlasništvo Budimke Bollin Bajo, koju sam opunomoćen da zastupam, te odbija da odgovori na zahtijeve i vrati oteto a onda putem sudske policije sprečava pristup u OT Bijeljina te na kraju preko svojih sudova legalizuje fašističke metode diskriminacije prema svim srodnicima djevojčice čije ubistvo prikriva tužena, da bi zaštitila milijarde evra novca opljačkanog od strane političko tajkunsko pravosudne mafije...
Predloženi predmet osnovnog suda u Bijeljini je nastavak organizovanog kriminala kojim su sudovi saučestvovali u prikrivanju krivičnih prijava predatih 2010. protiv Bobar grupe a priklopljeni su mu spisi 80 0 P 053922 13 P i već usvojeni 80 0 P 043325 13 P 2. Sve je počelo prikrivanjem tih prijava od strane suda u parnici protiv AD Univerzal 80 0 P 039221 12 P, iz koje su neki dokumenti uvršteni i u ovu parnicu. Sve je naravno izvršeno sa ciljem da se pomognu odgovorni iz OT Bijeljina koji su i sakrili podnesene prijave, kako da bi prikrili uništavanje dječjeg ruksaka, tako i dokaze o ubistvu djevojčice prilikom krijumčarenja. Danas je opšte poznato da je preko Bobar grupe vršena pljačka neviđenih razmjera. Samo preko Bobar banke je oteto preko 150 miliona KM i prao se novac narko mafije. S obzirom da je ovde tužena RS suvlasnik Bobar banke, jasno je da su prije svega njeno tužilaštvo i sudovi svjesno prikrili krivične prijave koje sam predao 2010-te i time mi otimali prava kako bi pomogli pripadnicima mafije iz redova tužene RS a meni nanijeli štetu.
Iako je u prva dva predmeta jedna od tema bila upravo vezana za prikrivanje tih krivičnih prijava i oduzimanje garantovanih prava i prava pristupu informacijama, povodom toga Osnovni sud se ni jednom riječju u svojim presudama nije odredio povodom toga, dok je tek 2014. godine, tužilaštvo "formiralo" spis po tim krivičnim prijavama.
Ja sam još ranije obavijestio Osnovni i Okružni sud u Bijeljini da kompletnu sudsku vlast, kao i RS i BIH u cjelini tretiram kao zločinačku organizaciju, da ni od jednog sudije ne očekujem zakonito postupanje, nego isključivo smišljeno kršenje zakona i pomoć tajkunsko političkoj i tužilačkoj mafiji te da zbog toga neću tražiti izuzeće nijednog sudije.
No kako u ovoj parnici osim već navedenog spisa 80 0 P 043325 13 P 2 postoji kao dokaz i predmet 80 0 P 048630 13 P iste postupajuće sudije, proizilazi da bi odlučivala o svojim radnjama za koje ću ja dokazivati da su kriminalne. Stoga smatram da postoje svi uslovi da sama sudija zatraži svoje izuzeće, što ja ponavljam neću učiniti niti ovo treba smatrati mojim prijedlogom iako bi mi više odgovaralo da umjesto ljubazne i pristojne osobe, kakva je ovde postupajuća sudija imam bahatog, korumpiranog i uobraženog sudiju, pripadnika pravosudne mafije kakve sam imao prilike da sretnem ranije.
Na sve ovo dodajem da sam protiv ovde postupajuće sudije podneo pritužbu UDT-u zbog prepisivanja iz presude drugog sudije što je tako očigledno da je čak prepisan događaj iz naredne godine, osam mjeseci od datuma iz tužbenog zahtijeva kao i da sam podneo krivičnu prijavu protiv više lica zbog falsifikovanja isprave a postupajuća sudije je umjesto da krivično djelo prijavi po službenoj dužnosti u sadejstvu sa Pravobranilaštvom RS, uklonila iz spisa dokaz kriminala.
PRILOZI
Zahtijev za OT Bijeljina od 27.02.2015
|
Zdenko Bajo |
CLANAK 523
TUŽILAŠTVU BOSNE I HERCEGOVINE
UREDU GLAVNOG TUŽITELJA
PRITUŽBA NA ODLUKU T 20 0 KTA 0006590 13OD 16.02.2015. |
|
Dakle u pitanju je organizovani kriminal u kome učestvuju firme iz Federacije i firme iz Republike Srpske a konkretno krivično djelo je krijumčarenje, jer iz izjava vozača proizilazi da su dovezli 4 paketa robe, dok je ujutro magacioner zatekao samo paket, što znači da su 3 paketa nečega nestala preko noći.
Podsjećam da istovremeno narko mafija Darka Šarića prala novac preko Bobar banke te je 25. februara 2012. otkriveno preko 4000000 maraka transakcija, te kriminalne organizacije.
Prilikom isporuke dana 23.7.2009. ubijena je osmogodišnja djevojčica Ivona Bajo a tada zaposlen u firmi Univerzal, bio je Slaviša Bobar, kasnije uhapšen kao član kriminalne grupe Darka Eleza, što se procesuira u tužilaštvima Bosne i Hercegovine.
Dodatni dokaz da je tužilaštvo Bosne i Hercegovine nadležno za pomenuti kriminal su putni nalog i prijem robe koje također prilažem gdje se vidi da je vozilo koje je dovezlo švercovanu robu u Republiku Srpsku istu primilo u Federaciji Bosne i Hercegovine, konkretno dovezena je iz Asa auta.
Dakle neovisno od toga šta je konkretno dovezeno a pretpostavljam da se radi o kokainu s obzirom da je pranje novca preko Bobar banke vršila narko grupa Darka Šarića koja se time bavi, nadležnost je za postupanje upravo Tužilaštva Bosne i Hercegovine, jer je promet krijumčarene robe započeo u Federaciji Bosne i Hercegovine a završen je na teritoriji Republike Srpske a i jedna i druga lokacija su unutar Bosne i Hercegovine.
Napominjem da je ovo samo mali dio dokaza koji imam o neviđenom kriminalu u kome saučestvuju MUP Republike Srpske i Okružno tužilaštvo u Bijeljini, prikrivanjem ubistva osmogodišnje djevojčice i krijumčarenja unutar Bobar grupe.
PRILOZI
Izjave aktera sverca i ubistva
|
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
CLANAK 522
|
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI |
Zahvaljujem sudiji za prethodni postupak za iskazanu profesionalnost i brzinu ne samo u odgovaranju na moj poslednji dopis nego je to bio slučaj i sa svim ranije predatim, vezano za ovu temu.
Što se tiče odobrenja (NAREDBE) da mi se omogući uvid i fotografisanje "dječjeg ruksaka" i "mrežaste metalne korpe" zahtijev za to sam predao 15.01.2014. a sve za potrebe dokazivanja na sudu u parnici 80 0 P 043324 13 P 2 na zakazanom ročištu 14.03.2014. pa nadalje.
Kako je OT Bijeljina (odgovorna osoba je okružni tužilac Stjepanović Danica) sabotirala taj zahtijev i očekivano nastavila sa prikrivanjem kriminala a takođe je i u navedenoj parnici postupajući sudija, Destanović Senad, (takođe očekivano) ignorisao sve dokaze kriminala OT Bijeljina pa i taj, te bez izvođenja dokaza i glavne rasprave samo sa završnom riječi odbacio tužbu, to poslije godinu dana više i nema svrhe vršiti fotografisanje, posebno stoga što zahtijevamo povrat svih predmeta.
DAKLE FOTOGRAFISANJE VIŠE NIJE OPCIJA I IZRIČITO SE ZAHTIJEVA POVRAT SVIH POPISANIH PREDMETA
Svima je jasno da je OT Bijeljina uhvaćena u neviđenom kriminalu jer su uklonili sa mjesta zločina i oprali benzinom materijalni dokaz ubistva osmogodišnje djevojčice da bi prikrili krijumčarenje preko Bobar grupe, (vjerovatno kokaina s obzirom da je narko mafija Darka Šarića prala svoj novac kroz Bobar banku).
Odgovorni za prikrivanje tog kriminala iz OT Bijeljina su se tokom 5 godina služili najpodmuklijim metodama, lažima i falsifikatima, zabranili pristup svim srodnicima ubijenog djeteta, hapsili njenu majku samo da bi spriječili dostavu dokaza, izbjegli odgovora na pismene zahtijeve, sakrili već predate krivične prijave i spriječili podnošenje novih.
Vrijeme je da polože račune za svo zlo koje su počinili i vrate izuzete predmete uz objašnjenje kako je ruksak došao u takvo stanje da mu je kaiš dvostruko presječen, dio nedostaje a ostatak opran hemijskim sredstvom.
Ništa manje od toga nije prihvatljivo a šta će iz OT Bijeljina sad uraditi da bi izbjegli objelodanjivanje svojih zločina ostaje da se vidi. Pozivam Osnovni sud u Bijeljini da se aktivno uključi u borbu protiv organizovanog kriminala i spriječi dalje prikrivanje dokaza koje u ovom i mnogim drugim slučajevima vrši sadašnji sastav ureda glavnog tužioca i tužilaštvo u cjelini.
Trenutni tajkunsko politički mafijaški režim gubi svoje pozicije na nivou BIH, što će neminovno dovesti do toga da saučesnici mafije iz OT Bijeljina ostanu bez dosadašnje zaštite i dobiju zaslužene zatvorske kazne koliko god se trudili da to izbjegnu.
Nažalost u prethodnih 5 godina tražili su i dobijali pomoć od drugih državnih službenika i ograna, što je generisalo nova krivična djela osoba koje nemaju veze sa prikrivanjem ubistva prilikom krijumčarenja.
VRIJEME JE DA SE SA TIM PREKINE...
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
CLANAK 521
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
PREDSJEDNIKU OSNOVNOG SUDAZAHTJEV ZA TONSKO SNIMANJE RASPRAVA |
|
1) ZAHTIJEVAM DA SE RASPRAVA U PREDMETU 80 0 P 056780 14 P, 29.04.2015. I SVE NAREDNE KOLIKO GOD IH BUDE SNIMAJU TONSKI
2) UKOLIKO TUŽENA RS, ODNOSNO SUD NE OBEZBIJEDI TEHNIČKE USLOVE ZAHTIJEVAM DA SE PARNICA ODLOŽI SVE DOK SE NE STVORE USLOVI ZA ZAKONITI POSTUPAK I PRAVIČNO SUĐENJE
Ukoliko moji zahtijevi ne budu prihvaćeni ja ću naravno nastaviti postupak i u takvim uslovima ali će ostati dokaz da država i sudska vlast nemaju nikakav legitimitet i nikakvih dodirnih tačaka sa zakonom...
Pošto ću u nastavku pomenute parnice dokazivati i kriminal sudija u drugim predmetima, ne sumnjam da će me u tome pokušati spriječiti, da opise kriminalnih radnji, postupajući sudija neće htjeti da unese u zapisnik, te je stoga neophodno imati snimak kao dokaz, odnosno da postoji snimanje pripadnici pravosudne mafije se uopšte ne bi ni usuđivali da čine krivićna djela, nego bi postupali u skladu sa odredbama zakona. Sve časne sudije trebaju insistirati da se obezbijede tehnički uslovi za snimanje s obzirom da režim smišljeno neće da to omogući upravo zato da bi korumpirane sudije njihovi poslušnici mogli bezočno manipulisati postupkom, kršiti zakonske odredbe i frizirati zapisnik po svom nahođenju, izbacujući riječi koje "smetaju" a ubacujući one koje će koliko toliko koristiti kao izgovori za već pripremljene presude.
O kriminalu sudija imam toliko materijala da bih mogao napisati doktorat na tu temu i o tome ću izvoditi dokaze na raspravi a sada navodim samo nekoliko primjera kriminalnog postupanja koje je ostalo nezabilježeno u zapisnicima, što su ujedno i argumenti za neophodnost snimanja:
- U predmetu 80 0 P 039222 12 P zahtijevao sam da mi se omogući da lično na svom laptopu dokazujem autorstvo nad instalacijskim paketima mojih programa a reakcija na to je bilo oduzimanje tog laptopa od strane sudske policije na ulazu prilikom dolaska na naredno ročište. Kada sam zatražio da se ovo razbojništvo uvede u zapisnik postupajuća sudija je brže bolje pozvala telefonom da mi se donese laptop ali nijedno slovo o svemu nije zapisano, no postoje svjedoci, zapisničar te sudski policajci. Naravno, poslije mi nije dozvoljeno da izvodim dokaze autorstva jer je sudiji bilo potrebno da ne utvrdi kako je moj datum rođenja ugrađen u programske pakete kao instalacijski kod iako sam to više puta istakao...
- U predmetu 80 0 P 053922 13 P sudija je kao kukavičje jaje u sadejstvu sa Pravobranilaštvom RS podmetnuo dva spisa između pripremnog i glavnog ročišta. Rečenica izgovorena na glavnoj raspravi da je vidio podnesak na pristupnom kodu, prilikom pripremnog ročišta ali da mu navodno nije bio dostavljen, takođe nije našla mjesto u zapisniku. No ostali su tragovi da se upravo ovako odigralo.
- U predmetu 80 0 P 058903 14 P sudija je pozivanje tužene RS na prigovor litispendencije, vezano za 2 predmeta, (bez ijednog argumenta) pokušao da ubaci kao dokaze i to kao da sam ih ja predložio, što sam demantovao u zapisnik ali je taj pokušaj sudije ostao nezapisan, no tu ga nije spriječilo da te spise tretira kao dokaz. Inače je praksa suda da nije upoznat sa pravilom o obrtanju tereta dokazivanja kod tužbi za diskriminaciju tako da je tužena RS u 3 parnice nastupila sa NULA izgovorenih riječi i izvedenih dokaza na raspravama.
- I na kraju opšti kriminal Osnovnog suda u Bijeljini koji je prvo kreirao falsifikat 22.12.2010. te ovjerio kao pravosnažnu presudu prekršajnog suda iako je ista ukinuta rješenjem Okružnog suda. Potom je taj falsifikat dijeljen okolo kao izgovor za fašističke metode OT Bijeljina i pokušan da se upotrijebi kao dokaz u parnici 80 0 P 043325 13 P 2. Kada sam razotkrio taj kriminal sudija je u privatnoj prepisci sa Pravobranilaštvom RS, (sve u jednom primjerku) uklonila dokaz kriminala a moje primjedbe o kršenju zakona nisu evidentirane.
U prilogu ovog zahtijeva je "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" u kome je konstatovano da je PRIVATNO VLASNIŠTVO moje porodice uništeno, što je krivično djelo "Oštecenje tude stvari" a da bi se to krivično djelo prikrilo u prethodnih 5 godina su pojedini pripadnici OT Bijeljina, sudske policije i sudije činili konstantno druga krivična djela da bi pomogli počiniocima:
Drugi prilog je samo jedan od više pismenih obraćanja u skladu sa zakonom i to "Zahtjev za informacije 25.02.2011." a prvi od njih je predat u februaru 2010-te. I na kraju u prilogu "Dokazni predmeti" je nekoliko fotofrafija gdje se vidi dvostruki presjek kaiša na ruksaku, veliki dio nedostaje, većina ostatka je zamrljana a takođe i vođica rajfešlisa je polomljena jakim udarcem.
Detalji presjeka koji je paralelan pokazuju da je izveden jednim potezom očito jakom i brzom silom, mnogo jačom od ruke čovjeka. Uvjeren sam da troje ljudi, (dva tužioca recimo koji drže kaiš i jedan sudija koji presjeca oštrim nožem ovakav kaiš) ne bi mogli ovako precizno, ukoso u ravnoj liniji, to da urade ali mogu najpodmuklijim metodama da prikrivaju zločine.
Naime ono što se još uvijek zvanično ne zna i ne objavljuje a ja sam to odavno razotkrio i objavio je to da je ovaj kaiš ruksaka koji se nalazio na osmogodišnjoj djevojčici u trenutku njenog smrtonosnog povređivanja, sa lica mjesta uklonio Sofrenić Blagiša, portir AD Univerzal, da bi prikrio krijumčarenje, (vjerovatno kokaina) iz Asa auta, prevoznikom Haak trans u Bobar grupu i omogućio kamionu da pobjegne prije dolaska policije.
Ovaj materijalni dokaz pokazuje da je i on nečim presječen istovremeno kad je ubijena Ivona Bajo i sasvim je jasno da se radi o istom uzročniku. S obzirom da je rezervoar kamiona bio našpanovan trakama, uvjeren sam da je došlo do pucanja, te je komad metala ubio dijete, pošto je prethodno presjekao kaiš i polomio dio rajfešlusa. U svakom slučaju nadležni tužilac je saučestvovala u uklanjanju i sakrivanju ruksaka i NIKADA nije ustanovila kako je došlo do presjecanja kaiša, da li ima veze sa povredama djeteta pa čak je i sve unutrašnjue povrede sakrila od trasologa, kao i kvar na rezervoaru i ovaj ruksak da bi "UTVRDILA" kako je djevojčicu ubila žica poslije pada.
Nije ovo naravno učinjeno bez razloga jer su što je danas poznato preko Bobar banke pokradene stotione miliona maraka a preko Bobar grupe vjerovatno milijarde. Zato su angažovani svi korumpirani pripadnici pravosudne mafije da me spriječe u tome da dobijem odgovor na jasno i precizno pitanje:
KAKO JE, ZAŠTO I ČIME PRESJEČEN KAIŠ RUKSAKA, GDJE JE NESTAO DIO I ZAŠTO JE OSTATAK ZAMRLJAN ???
Na kriminalce iz OT Bijeljina neću sada da gubim vrijeme, nego podsjećam da sam više puta pozivao i sve sudije da poštuju zakon i ne pomažu pripadnicima mafije, jer će i sami činiti krivična djela a to neće moći niti znati sakriti. Slijedi dio navoda kojima sam uputio ta upozorenja a prvi je iz dokumenta predatog sudovima u Bijeljini sa podnaslovom "PO PREDMETIMA: 12 0 K 001162 10Kpp / 80 1 Pr 004323 11 Pr / 80 0 Mal 035904 11 Mal":
"Pozivam sudije Osnovnog i Okružnog suda da se uključe u borbu protiv organizovanog kriminala i upotrijebe dokazni materijal, koji im je predočen! Oni koji se iz straha od mafije ne usuđuju raditi po zakonu, mogu da podnesu ostavku i tako očuvaju svoju čast, ponos i profesionalizam, a u suprotnom će sa naći pod pritiskom organizovanog kriminala i biti primorani da čine krivična djela." Sledeći pasus je iz dokumenta "KRIMINALNI REŽIM":
"NA SUDIJAMA JE IZBOR, ILI DA RADE PO ZAKONU I BEZ PRISTRASNOSTI ILI DA POMAŽU PRIKRIVANJE ZLOČINA, A ŠTA GOD DA ODABERU, OSTAĆE TRAGOVI U ZAPISNICIMA KOJE ĆU KORISTITI U STRAZBURU I OBJAVITI NA INTERNETU..."
Čak sam imao napade "neidentifikovanih" simpatizera sudija na šta sam odgovorio tekstom "OSNOVNOM SUDU O BLOGU":
"Više puta sam upozoravao sud na kriminal u vlasti i sugerisao da sudije rade isključivo po zakonu i ne pomažu kriminalcima iz OT Bijeljina koji su učestvovali u prikrivanju krijumčarenja i ubistva Ivone Bajo, no na to se uglavnom niko nije obazirao. Kompletna sudska vlast, stala je na stranu mafijaško tajkunskog režima legalizujući fašističke metode i naredbe, krijući i gubeći dokaze, falsifikujući dokumente, kako moje tako i drugih strana u postupku."
Podrška kriminalcima Gruhonjiću i Debeljeviću čije sam laži i kriminal detaljno razotkrio pred sudom je jedna od najvećih sramota sudija, jer su CRNO pretvorili u BIJELO, odnosno jasan odgovor stranke u postupku da NIKADA nije službeno postupao vezano za mene i moje pravne interese, pretvorili u "SLUŽBENU RADNJU U IME OT BIJELJINA". Ne postoji dakle laž koju sudije nisu spremne izreći, ne postoji kriminal koji nisu spremni napraviti samo da bi pomogli pripadnicima pravosudne mafije i prikrili ubistvo djeteta: "IMA LI PRAVA IZVAN SUDA ???":
"Da li će Republika Srpska i možda neke njene sudije doživjeti sramotu da se razotkrije kako su žmurili i podržavali kriminalce iz tužilaštva i narko mafiju, neka odluči sama i svaki sudija ponaosob! Ne poštujući obavezu iz ZOKP, svako službeno lice, kome sam bilo kada dostavio dokaze o kriminalu, uključujući i predsjednika suda, izvršiće krivično djelo nečinjenjem član 8 stav 2, iz KZ-a, povezano sa drugom krivičnim djelima, prije svega "Zloupotreba službenog položaja", te "Pomoć učiniocu poslije izvršenja"! Osim toga, svaka povreda zakona od strane sudije, što pokušava pritiscima i prijetnjama da izdejstvuje mafija, ako do nje dođe, će biti očigledna i prezentovana drugostepenom sudu! Apelujem na vas i na sve sudije da se hrabro i odlučno suprotstave mafiji i postupe po zakonskim odredbama..."
Tako je dakle danas savršeno jasno da nema nikakve greške u postupanju, nego su sudije sudova u Bijeljini kriminalci po svom izboru i konstantno su svjesno kršili odredbe zakona, gazili Ustav, falsifikovali tužbene zahtijeve, prikrivali falsifikate koje sam razotkrio, te sam izneo poslednje upozorenje u tekstu "COPY - PASTE PRESUDE:
"ZATO POZIVAM PREDSJEDNIKA SUDA I SVE DRUGE SUDIJE I TUŽIOCE KOJI ŽELE DA RADE ČASNO I POŠTENO DA NAPUSTE U ŠTO SKORIJEM VREMENU CENTAR ORGANIZOVANOG KRIMINALA U BIJELJINI, ZGRADU NA ADRESI VUKA KARADĆIĆA 3 I BAVE SE ADVOKATUROM. Jer već ima dosta a biće sve više bivših moćnika, direktora, poslanika, ministara, predsjednika, pa i tužilaca i sudija kojima će biti potrebne usluge pravnog zastupnika a časnije je braniti plaćenog ubicu kao advokat nego isto to raditi kao sudija..."
Ovaj tekst je uslijedio poslije blamaže sudije Vakičić Željke, koja je prepisujući iz presude kolega Matković Aleksandra, napravila katastrofalnu grešku i prepisala cijeli pasus koji se odnosio na drugu presudu i dan 13.05.2013. godinu kasnije u odnosu na datum 05.09.2012. o kome je trebalo da odlučuje sudija Vakičić. No to je sitnica jer su uz još jednog kolegu sudiji Mićić Ljubišu bestidno na najpodliji način mjenjali smisao tužbenog zahtijeve i umjesto da odlučuju o tome kako je jasno navedeno:
Da li sam diskriminisan jer mi nije URUČENO pismeno rješenje o zabrani pristupa u OT Bijeljina, niti omogućeno PRAVO ŽALBE na tu odluku, čime je oteto pravo garantovano članom 16 Ustava RS, oni su komentarisali da nisam diskriminisan time što je naredba o zabrani pristupa IZDATA, jer sam mogao otići do pošte u čemu me citiram sudije "niko nije mogao spriječiti".
A kako glasi ta naredba kojom "nisam diskriminisan" te "časne" sudije nisu ni "utvrdile" u presudi iako je kao dokaz predata izjava pripadnika sudske policije u prekršajnom sudu da se radi o klasičnoj fašističkoj naredbi prema kojoj se diskriminiše cijela grupa ljudi po osnovu srodstva sa djevojčicom čije ubistvo prikriva zločinačka organizacija takozvana Republika Srpska, mafijaška i fašistička kao i njena posestrima Federacija i BIH u cjelini. Stoga sam u prilogu "Legalizacija fašizma" vizuelno predstavio u gornjem dijelu pismenu naredbu nacista iz drugog svjetskog rata, te dvije verzije usmene naredbe koju sprovodi RS nad svim srodnicima Ivone Bajo. Potom slijedi stav troje sudija o toj naredbi, s tim da je konkretni tekst preuzet doslovce iz jedne od presuda dok se druge dvije neznatno razlikiju u redoslijedu riječi. Na kraju su brojevi predmeta i potpisi sudija koji su proglasili zakonitim, ove nacističke metode.
PRILOZI
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)
|
Zdenko Bajo |
CLANAK 520
USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE
 |
APELACIJA NA RJEŠENJE 80 0 P 048630 14 GŽ |
U pozadini ove parnice je više teških krivičnih dijela od kojih je najteže ubistvo osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo koje se desilo prilikom krijumčarenja unutar Bobar grupe.
Danas je opšte poznato da su preko Bobar grupe opljačkane stotine miliona maraka ali tada su zaposleni u Okružnom tužilaštvu Bijeljina prikrili materijalne dokaze ubistva da bi zataškali krijumčarenje, koje se desilo istog dana.
Pošto sam otkrio dokaze o tome, grupa od više lica među kojima su i tuženi ovoj parnici odlučuje da me lažno prijavi u svojstvu građana za ugrožavanje sigurnosti i izdejstvuje oduzimanje računara kako bi uništili dokaze svojih krivičnih djela.
Ali pošto sam ih tužio u građanskoj parnici kao fizička lica onda isti zloupotrebljavaju svoj položaj i vrše pritisak na sud da ih oslobodi odgovornosti zbog navodnih službenih radnji, što se i desilo iako nisu priložili nijedan dokument koji bi dokazali svoje tvrdnje, za razliku od mene koji sam dokazao postupanje sasvim drugog tužioca.
Očito je da dok je na vlasti isti predsjednik i vlada Republike Srpske u ovom entitetu nema pravne države niti pravičnih sudskih odluka.
Sami tuženi nisu uopšte osporavali navode iz tužbe odnosno tužbenog zahtjeva niti su dostavili bilo kakav dokaz svog službenog postupanja, nego su samo uopšteno naveli da postoji član 30 Zakona o tužilaštvu Republike Srpske kojim se odgovornost za eventualne propuste službenih lica u tužilaštvima prenosi na Republiku Srpsku.
Iako dakle tuženi nisu dostavili nikakav dokument kojim bi dokazali svoje službeno postupanje Osnovni sud u Bijeljini je umjesto da utvrđuje činjenice i dokaze, izneo "ocjenu" da je njihov prigovor opravdan iako sam ja priložio više dokaza da je u pomenutom predmetu povodom lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti postupao isključivo gospodin okružni tužilac Šabić Muris.
Bitno je još istaći da sam putem zahtijeva za pristup informacijama tražio od Okružnog suda u Bijeljini, CJB Bijeljina i OT Doboj da se izjasne i obavjeste me ko je postupao službeno iz OT Bijeljina vezano za lažnu prijavu protiv mene, odnosno da li su gospoda Kovačević i Stjepanović imali svojstvo građana - "oštećenih" ili službenih lica, na šta ni od jednog organa nisam dobio konkretan odgovor...
Bitno je istaći da je u narednom periodu pomenuta prijava prebačena u nadležnost Okružnog tužilaštva u Doboju gdje je poslije oko 30 mjeseci razvlačenja istražnih radnji konstatovano da ne samo da ne postoji nikakvo ugrožavanje sigurnosti nego nisu mogli da pronađu nijedno krivično djelo za koje bi me optužili od mog rođenja naovamo...
Poslije moje detaljne i argumentovane žalbe, drugostepeni sud uopšte ne osporava nijedan od navoda nego zauzima sasvim drugačiji stav od prvostepenog suda. Naime rješenjem Okružnog suda se tvrdi kako ne postoji dokaz da su tuženi namjerno i nezakonito naložili lažno prijavljivanje tužitelja što apsolutno nije istina.
Naime u više dokumenata koje sam priložio kao dokaz vidi se da navodno prijetim upravo ovdje tuženima Kovačeviću i Stjepanović a što je najbitnije u zahtjevu za pretres MUP-a, kao jedan od priloga navodi se koverat koji sam uputio gospodinu Kovačević Novaku kao i pismo u tom kovertu. Jasno je dakle da je gospodin Kovačević Novak to pismo i koverat, predao gospodi Debeljeviću i Gruhonjiću koji su i otišli kao fizička lica da me lično prijave u centar javne bezbjednosti Bijeljina.
Kakav je monstruozni kriminal u pitanju pokazuje i odgovor gospodina Debeljevića, Osnovnom sudu u Bijeljini u drugoj parnici, gdje isti tvrdi da sam sve navode tužbe izmislio, (što je naravno laž) te da on nikada nije postupao službeno niti u jednom predmetu vezanom za mene ili moje pravne interese, što jeste tačno.
Time su sudovi izvršili disriminaciju u postupku i praktično nastupali kao advokati tuženih pomažući im ne samo da izbjegnu parničnu odgovornost, nego prije svega krivičnu kako za lažno prijavljivanje u svojstvu građana, tako i za smišljena krivična djela vezano za službeno postupanje kada su prikrili dokaze o ubistvu osmogodišnje djevojčice Ivone Bajo 23.07.2009. te krijumčarenje nepoznate robe u Bobar grupu istog dana. Kada se tome doda višegodišnje pranje novca narko mafije preko Bobar banke nije teško zaključiti šta je tada švercovano a motivi su još vidljiviji ako se zna da se preko iste banke godinama vršila pljačka depozita građana i javnih preduzeća, opštinskih budžeta i slično i sve pod zaštitom i uz saradnju istih osoba koje su me lažno prijavile, da bi mi nanijeli štetu, uništili dokaze i diskreditovale me u javnosti.
PRILOZI
Presuda 80 0 P 048630 13 P
|
Stjepanović odgovori
|
Zdenko Bajo |
CLANAK 519
GLAVNA RASPRAVA ZA 80 0P 056780 14 P 16.12.2014. |
|
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 16.12.2014. godine
Sastavljen dana 16.12.2014. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
| OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR:Mladenka Maletić |
PRAVNA STVAR |
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
-Za tužitelja pristupio lično Zdenko Bajo
-Za tuženu nije pristupio niko, sud konstatuje da je ista uredno pozvana
Tužitelj predlaže da sud održi glavnu rasprava u skladu sa zakonom a u odsustvu uredno obavještene tužene.
Sud donosi
U uvodnom izlaganju tužitelji izjavljuje da u cjelosti ostaje kod tužbenog zahtjeva i prijedloga iz tužbe i svih dosadašnjih navoda, te dodaje da je u međuvremenu nakon uvida u zapisnik sa prošlog ročišta uvidio da postoji greška na drugoj stranici drugi pasus u istom, gdje stoji u trećem redu "jer postoji uvijek mogućnost dogovora u kom slučaju ne bi povukao prijedlog za saslušanje svjedoka" a treba da stoji umjesto ne bi "bi", a u kom slučaju ne bi postojao razlog da se dalje nastavija parnica ukoliko bi se postigao dogovor sa tuženom, te ukazuje na to da u istom pasusu nije upotrijebio riječ "molim" nego je tražio da se omogući da ukratko obrazloži svaki dokaz i sve ostalo kako u tom pasusu i stoji, dakle ne treba da stoji riječ "molim“.
Takođe bih da ovim putem ukažem da sam na prošlom ročištu, što ponavljam i na ovom, pomenuo član 81 ZPP-a u kom stoji da sud nije vezan za ranije donesena rješenja u smislu usvojenih dokaza i da ih može usvojiti u daljem toku postupka.
Vezano za dokaze koje je sud odbacio na prošlom ročištu takođe ukazujem na čl. 81 ZPP-a jer je to važno da je moje pravo da ukažem tužiocu na nove dokaze i eventualna krivična djela, u čemu sam sprečavan a vezano je za tužbeni zahtjev jer postoji naredba o zabrani pristupa. Vezano za članak iz novina, on pokazuju matricu ponašanja tužene i ovo nije izolovan slučaj. Ja ne želim da glumim ludilo pred sudom i ne donosim psihijatrijska vještačenja ali se pokazuje da država prikriva kriminal i lažno optužje druge gradane koji kao posledicu toga završavaju razneseni eksplozivom ili umiru na druge sumnjive načine.
Sud je propustio da se izjasni o nekim mojim prijedlozima.
Tražio sam da se izvrši uvid u spis 80 0 P 048630 13 P gdje sam kao gradane tužio pripadnike tužilaštva a sud ih je oslobodio odgovornosti sa obrazloženjem du su nastupali sužbeno, a to sam predložio u pismenom podnesku.
Sud vezano za radnje koje su pređviđene da se obave na današnjem ročištu a u spisu su usvojeni za sprovođenje ukazuje tužitelju da se komentar dokaza daje u završnoj riječi na šta isti izjavljuje da u skladu sa zakonom ima pravo da obrazloži materijalne dokaze koje je predložio te traži da iste obrazlaže na današnjem ročištu.
Nakon toga tužitelj započinje sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa sud isto daje riječ na zapisnik:
Ukazujem sudu da sam se još 31.05.2011. obratio Ministarstvu pravde sa prijedlogom da upotrijebi dokaze o teškim krivičnim djelima u kom slučaju nikada ne bi bila pokrentuta nijedna tužba što je tužena ignorisala tako da je ova parnica i sve druge koje su u toku isključivo posledica toga a radi se o br. 08 020/059-513/10 odgovor Ministarstva pravde
Nedavno sam se sa istim povodom 02.10.2014.g obratio PRS RS bez ikakve reakcije
Obraćanje OT Bijeljina (prigovor na odluku tužioca) od 15.01.2010. gdje je ukazano na nepravilnosti a na koje nije bilo reakcije,
Rješenje komunalne policije br. 02/13-371-692/10 od 29.07.2010. ovim dokumentom ne želim ukazati na povredu mojih prava iako ih ima, nego dajem primjer kako jedan organ postupa po zakonu, za razliku od OT Bijeljina koja to nije učinila nego je izdala tajnu usmenu naredbu u suprotnosti sa pravima iz Ustava,
Krivična prijava protiv više lica od 08.10.2014. g. na kojoj je transkript razgovora koji sam obavio sa tužiocem Stjepanović u Oktobru 2009. g. iz koga se vidi da ista odbija evidentirati dokaze do kojih sam došao za vrijeme trajanje navodne istrage a audio snimak ovog razgovora nalazi se na priloženom CD-u tako da sud ne bi mogao navesti kako nisam dostavio dokaze,
"Ubistvo" je moje obraćanje tužiocu iz 2009. a datum mi nije poznat, u kome sam iznio svoja saznanja i umjesto da mi se omogući podnošenje prijave tužilac je odbila svaki kontakt što se vidi iz prethodnog dokumenta,
Dokument pod nazivom "Policija" iz 2009. je predat na CD-u tužiocu Stjepanović, a u njemu sam ukazao na kriminalan rad MUP-a na šta takode nije bilo reakcije,
S obzirom da mi je bio zabranjen pristup 2009. bio sam prisiljen da se OT Bijeljina obraćam putem interneta i dokument "Analiza" pokazuje da povrede konstatovane kod Ivone Bajo nisu mogle biti nanesene žicom,
Dokument "Ko skriva ubice" dostavljen je u OT Bijeljina na isti način, na šta takođe nije bilo reakcije a na drugoj strani tog dokaza sam ukazao da OT Bijeljina mora ustavnoviti čime je nanesena:
površinska rana od 2 cm dužine i 3-5 mm širine,
probod grudne kosti 2,5 cm dužine i 1 mm širine,
povrede desne plućne arterije od 1 cm,
OT Bijeljina to nije utvrdila.
Dokument "Mahinacije u tužilaštvu" predat u OT Bijeljina 24.12.2009.g. u kome sam ukazao na dio kriminalnog rada tužilaštva,
Odluka Specijalnog tužilaštva RS br. Kta-ST-122/10 od 20.01.2011. u kom G. Mahamut Švraka, donosi odluku o nesprovođenju istrage sa obrazloženjenm da nisu dostavljeni dokazi da je torba presječena i oprana benzinom te da postoje unutrašnje povrede koje sam opisao. Svaki moj pokušaj da u OT Bijeljina dođem do tih fotografija je sprečavan 2,5 godine, sve do 05.09.2012.g kada sam uhapšen i zadržan u pritvoru 12 sati. Tek posle toga sam dobio snimke. Vezano za ovaj dokaz bitno je istaći da je predsjednik RS tri dana pošto sam dostavio fotografije torbe javno zaprijetio ukidanjem Specijalnog tužilaštva.
Moja pritužba na prethodnu odluku Specijalnog tužioca, uz koju sam dostavio fotografije torbe a ista je zaprimljena 25.02.201 l.g. Prethodna prijetnja predsjednika RS je iznesena 28.02.2011. g.
Odluka OT Bijeljina br. Kta-596/9 od 04.01.2010.g. u kojoj tužilac u cijelih 10 redova objašnjava svoj šestomjesečni rad o tome kako je jedno dijete izgubilo život,
Odluku OT Bijeljina pod istim brojem od 02.02.2010.g kojom se potvrđuje prethodna odluka tužioca bez ijedne riječi objašnjenja na povrede na koje je ukazano pritužbom,
Zahtjev za pristup informacijama od 02.02.2010. godine , kojim se traži uvid u spis Kta 596/09 što mi nije nikada omogućeno do današnjeg dana,
Isto se traži zahtjevom od 15.02.2010.g,
Zahtjev od 11.02.2010.g. kojim se traži objašnjenje o tome kako je došlo do uklanjanja torbe sa lica mjesta, presjecanja kaiša i pranja benzinom te čime su nanesene sve unutrašnje povrede kod Ivone Bajo,
Zahtjev od 17.03.2010. g. kojim se ponovo traži uvid u spis, sve fotografije, i sve ostale dokumente. U to vrijeme bio je sprečavan svaki kontakt sa tužiocem, te pošto sam u martu 2010. g. napisao da će svi oni koji su učestvovali u prikrivanju ovih dokaza završiti u zatvoru tužena me je lažno optužila za ugrožavanje sigurnosti i izdala naredbu (tajnu i usmenu) o zabrani pristupa u OT Bijeljina svim srodnicima djeteta čije je ubistvo prikrivano,
Zahtjev od 16.12.2010. g. na koji takođe nije odgovoreno,
zahtjev od 15,11.2010.g. na koji nije odgovoreno,
Zahtjev od 16.12.2010. g. od 25.02.2001. kojim se ponovo traže podaci o torbi uklonjenoj sa lica mjesta,
Zahtjev od 04.03.2011. upućen CJB Bijeljina postavlja isto pitanje i na njega nikada nije odgovoreno,
Zahtjevom od 10.09.2012.g. obraćam se OT Bijeljina sa pitanjem šta se desilo sa prethodnim zahtjevima na što mi takode nije odgovoreno.
Za svo ovo vrijeme mi je zabranjivan svaki kontakt sa tužiocem iako su obavezni na rad sa strankama 4 sata svaki dan.
Zahtjev od 21.06.2014. u CJB Bijeljina, kojim sam tražio odgovor o statusu osoba koje su me lažno prijavili (da li su nastupali privatno ili službeno) do danas ni od jednog organa nisam dobio taj odgovor.
Zahtjev od 07.07.2014. u kome nastavljam sa pitanjima postavljenim još 2010.g a OT Bijeljina uporno izbjegava da odgovori,
Zahtjev od 21.07.2014. kojim tražim uvid u predmet T14 0 KTA 0010617 14. Radi se o mojim krivičnim prijavama protiv radnika i AD Univerzal, pripadnika Bobar grupe.
Iz broja predmeta se vidi da su iste prijave zaista bile sakrivene 4 godine a ja sam bio cijelo vrijeme sprečavan u pristupu da bi tužena RS prikrila krijumčarenje i ubistvo i kako se nedavno ustanovilo i pljačku preko sto pedeset miliona KM preko Bobar banke. Time se otkrivaju i motivi tužene RS za sve radnje protiv mene, što je javno pred kamerama razotkrio i prethodno pomenuti G. Švraka priznavši citiram "da za procesuiranje krupnih riba nema političke volje".
Četrdeset dana posle smrti vlasnika Bobar grupe pojavila se ta politička volja.
Kta P ST-3/11 od 06.04.2011. je odluka Specijalnog tužilaštva po mojoj već pomenutoj pritužbi u kojoj ističem da je vidljiv datum prijema moje pritužbe na koji sam ukazao,
Zapisnik CJB Bijeljina br. 10-02/32-104/09 od 28.07.2009.g. u kome svjedok Sofrenić Blagiša opisuje da su postojali tragovi krvi na asfaltu prije mjesta pada Ivone Bajo ali ne govori ni riječ o kamionu koji je tada kako sam kasnije ustanovio dovezao krijumčarenu robu.
Zapisnik br. Kta-596/09 od 12.08.2009.g. svjedok Kešmer Mirsad u kome se vidi da je kamion dovezao četiri paketa robe,
Zapisnik isti broj od 11.08.2009.g. svjedok dir. AD Univerzal Zlatan Lazarević koji izjavljuje da je sutradan ujutru u magacinu bio samo paket. Dakle tri paketa nečega su nestala preko noći, što nadležni tužilac "nije primjetila" a ja sam sprečavan da o tome dam izjavu na zapisnik.
Zahtjev upućen nadležnom tužiocu Stjepanović Danici kojim se traži pismeno objašnjenje o novim dokazima i neslaganjima na koje sam ukazao ranije pismenim podnescima,
Dopis "Sekretaru tužilaštva" od 23.03.2010. je dokument predat dan prije pretresa moje kuće. U njemu je najvažnije to što sam ukazao da s obzirom da je meni onemogućen pristup, zahtjeve će podnositi drugi članovi porodice. Posle toga je onemogućavan pristup i drugim srodnicima a nekoliko godina kasnije izgovor OT Bijeljina za zabranu pristupa je bio moj navodni prekršaj tek iz jula 2010. g. što se desilo poslije više mjeseci trajanja te zabrane.
Zahtjev tužiocu Stjepanović od 30.04.2010. g. na šta nije bilo nikakve reakcije,
Slijedi serija dokumenata kojima se obraćam pismeno u OT Bijeljina ukazujući na nove dokaze i tražeći odgovore na ranije postavljene zahtjeve. Sve do današnjeg dana nije bilo kontakta niti pismenog odgovora od nadleženog tužioca Stjepanović po ovim temama.
Jedan od njih je od 01.04.2010. g, 21.05.2010.g. podnesak koji se predaje u OT Bijeljina uz punomoć gđe. Bollin i traže podaci,
Istog dana predat je nalaz i mišljenje vještaka Blažanovića Ante koji uz saznanja o unutrašnjim povredama i presječenom kaišu torbe iznosi drugačije stavove od vještaka Busarčevića koje taj vještak nije imao,
Obraćanje u OT Bijeljina od 16.06.2010. g. i 18.06.2010. g. U ova dva dokumenta pismeno obavještavam OT Bijeljina da sam otkrio ime osobe koja je uklonila torbu sa lica mjesta te obavjestio da ću protiv iste podnijeti krivičnu prijavu.
Tahograf traka kamiona koji je dovezao robu pokazuje da su navodno od Bijeljine do Odžaka vozili sat vremena te poslije četiri i po sata pauze prešli put od Odžaka do Sarajeva za 80 minuta. To je s obzirom na distancu od oko 220 km. brzina od 160 km/h.
Ovu nelogičnost OT Bijeljina "nije uočila".
Dokument "Izjave aktera šverca i ubistva" je pripremljen da se nadležnom tužiocu ukaže na krijumčarenje i nestanak tri paketa i učešće radnika AD Univerzal u tim krivičnim djelima.
Svaki moj pokušaj da tužiocu dam izjavu na zapisnik je sprečavan od strane tužene.
"Članak i dokazi kriminala" gdje se vidi da sam u medijima opisivan kao osoba "otišla na živcima" a u nastavku su segmenti izjave vozača i direktora koje sam u cjelosti predao, te šema puta koji je kamion morao da pređe a na šta sam maloprije ukazao,
Sl. zabilješka sudske plicije od 08.03.2010. br. 401/10. Poslije mjesec dana pokušaja da kontaktiram sa nadležnim tužicem obratio sam se komandi sudske policije i dostavio nove dokaze a iz zabilješke se vidi da sudska policija takođe nije htjela da vidi slike ove torbe, kao što ne želi da ih vidi ni Osnovni sud u Bijeljini.
Dokument sudske polcije broj 779/10 od 26.04.2010. u kome g. Višnjić potvrđuje da nisam upućivao prijetnje o nasilnom ulasku nego da mu je tada to tako djelovalo.
Ja sam rekao da ukoliko mi se i dalje bude onemogućavao pristup krenut ću uz stepenice a oni neka odluče da li će da me puste, uhapse ili pucaju u leđa. Meni je bilo potrebno da imam neki pismeni dokaz o zabrani pristupa tako da su ove zabilješke i hapšenja koja su kasnije uslijedila bila usmjerena isključivo ka tom cilju, jer sam ja kao tužilac dužan da dokažem svoje tvrdnje inače bi sud odbacio tužbu s obrazloženjem da ne postoje dokazi.
30.07.2010. g. dokument Uredu glavnog tužioca" kojim obavještavam o dolasku gđe Bollin i njenoj namjeri da u OT Bijeljina dostavi dokaze do kojih smo došli uključujući pomenute slike torbe, audio razgovore sa svjedokom Sofrenićem, vještakom Busarčevićem i da zatraži odgovore od OT na pitanja upućena zahtjevima prethodnoh mjeseci. Umjesto toga tužena RS je upoznata tako sa našim namjerama napravila plan da nas spriječi u pristupu obmanjujući nas da OT Bijeljina nije nadležna za taj predmet.
Službena zbilješka sudske policije 1420/10 od 10.08.2010. i zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka 06/10 od 10.08.2010. iz kojih se vidi da je istinita moja prethodna tvrdnja kako smo tokom cijele 2010.g. obmanjivani od strane tužene.
Rješenje prekršajnog suda od 12.08.2010. g. kojim se gđa. Bollin i ja oglašavamo odgovornim. Na tom Rješenju je 22.12.2010. udaren pečat pravosnažnosti iako je tog dana Okružni sud u Bijeljni donio Rješenje kojima se postupak obustavlja i prethodna odluka preinačava. Ovaj dokumcnt je korišten kao jedan od izgovora za zabranu pristupa (misli se na prethodni gdje je udaren pečat pravosnažnosti) iako se radi o falsifikatu.
Sl. zabilješka sudske Policije br. 73/11 od 24.01.2011. g. u kome se svi članovi moje porodice praktično opisuju kao ludaci, prikirava se činjenica da je sudska policija vidjela dokaze koje smo donosili te lažno navodi da smo kontaktirali tužioce. U ovom dokumentu se "zaboravlja" više puta izgovorena laž da OT Bijeljina nije bila nadležna a na drugoj strani te zabilješke se navodi 20-ak primjera mojih pokušaja da kontaktiram sa nadležnim tužiocem od kojih nijedan nije uspio. Bilo je kontakata sa pripadnicima Okružnog suda vezano za povrat računara ali to je sasvim druga tema.
Zabilješka SP 1173/11 u kojoj piše da mi je pristup OT Bijeljina zabranjen iako sam pokušao prijaviti krivično djelo što je pravo garantovano zakonom.
Sl. zabilješka SP 1292/12 od 05.09.2012. g. U njoj se opisuje događaj kada sam spriječen u ostvarenju više prava. SP je lažno opisala sadržaj plakata koji sam postavio posle zabrane pristupa, što je obmanulo i Osnovni sud u Bijeljini u tužbi za utvrđenje diskriminacije, iako je sudija Prekršajnog suda u presudi posle tog događaja tačno opisao šta je bilo napisano.
Dokument A-326/12 od 15.11.2012.g. je dopis glavnog OT upućen u VSTV. Poslije moje pritužbe vezano za prethodni događaj. Kako sam uz tu pritužbu priložio dokaze do kojih sam bio prisiljen doći i provodeći sate u pritvoru glavni OT je tada bio prisiljen da prvi put prizna da je izdao naredbu o zabrani pristupa ali lažno navodeći da je ona uslijedila tek poslije navodnog prekršaja u Julu 2007. koji nije potvrđen od strane jedino nadležnog prekršajnog suda.
U ovom dokumentu G. Kovačević zaboravlja laži iz prethodnih godina i priznaje da je postojao samo jedan kontakt sa njim (Jul 2009.g.) te dalje navodi "da posliije odluke kolegija iz Februara 2010.g, on o toj temi više nema šta da raspravlja". Podsjećam da nama takva formulacija nikada nije rečena, nego smo obmanjivani da OT Bijeljina nije nadležna. Dalje podsjećam da ZKP čl. Obustava istrage stav 3. obavezuje tužioca na reakciju ukoliko se pojave novi dokazi koji ukazuju na krivično djelo.
Zapisnik Prekršajnog suda 80 1 Pr 004323 11 Pr od 19.08.2011. g. u kome se vidi kako glasi naredba koju je izvršavala SP. Bez ikakvog pismenog rješenja, bez suđenja i prava na žalbu izrečena je sankcija - zabrana pristupa svim članovima moje porodice, odnosno svim članovima porodice Ivone Bajo. Ukazujem sudu da sam više puta pokušao doći do pismene naredbe o zabrani pristupa, što nisam uspio, te je suprotstavljanjem ovoj naredbi i nekoliko sati u pritvoru, suđenje na prekršajnom sudu bio jedini način da ovom sudu dostavim dokaz o tretmanu koji je primjenjivan prema meni i mojoj porodici.
Dijelovi izjava sudskih policajaca iz tri različita predmeta iz kojih se vidi da je vremenom, kada sam objavio dokaze na internetu, pokušano sa umanjivanjem, odnosno potpunim negiranjem postojanja naredbe o zabrani pristupa. Tako je svjedok sudski policajac Čavić Zoran dana 03.12.2012. negirao po instrukciji tužene RS postojanje naredbe o zabrani pristupa te je izjavio: "da se okrivljenom dozvoli pristup tužilaštvu uz prethodno kontaktiranje tužilaštva".
Glavni svjedok Mićić Zoran koji je trebao svjedočiti a već ranije je u prethodno pomenutom postupku dao izjavu o postojanju naredbe je "uklonjen" iz tog postupka kako ne bih mogao dovesti u koliziju tu raniju izjavu i lažno svjedočenje za koje je instruiran Čavić.
Tužitelj a imajući u vidu obimnost materijalnih dokaza te da je ostalo za obrazlaganje više od polovine istih prelaže da sud zakaže nastavak glavne rasprave na kojoj bi se nastavilo obrazlaganje mateerijalnih dokaza koji su preostali te nakon toga se donese odluka i o svjedocima, te ukazujem sudu da sam predložio uvid u predmet 43325 P2, Pr. 007070 i 48630.
Prva dva predmeta sam predložio iz razloga što su se netačni navodi (bilo slačajni ili smišljeni) koristili na moju štetu u narednom periodu tako što je istima - bio obmanut sud a niko na glavnoj raspravi nije o tome izvodio dokaze. A u prekršajnom predmetu dokazujem da je ono što je SP pisala i što je Osnovni sud u Bijeljini prihvatio kao istinu, u stvari bila laž a predmet 48630 predlažem iz razlog što sam u tom predmetu tužbu podnio protiv Kovačević Novaka i Stjepanović Danice kao fizičkih lica te je u presudi kontatovano da je sud zauzeo stav da isti nisu ispravno pasivno legitimisani, odnosno da se radi o službenim radnjama. Ja i dalje tvrdim da nema dokaza o njihovim službenim radnjama ali ukoliko je tužena odlučila da se radi o službenim radnjama onda to čini tuženu odgovornom i pasivno legitimisano u ovom predmetu.
Nakon toga a u saglasnosti sa prisutnim sud određuje termin nastavka glavne rasprave a na kojoj će se nastaviti obrazlaganje materijalnih dokaza od strane tužitelja te će sud odlučiti i o prijedlogu dokaza saslušanja svjedoka te sud donosi
Na nastavak glavne rasprave pozvati tuženu putem PRS.
Zatražiti sl. zabilješku od OT koja je navedena na prethodnom ročištu.
Sud donosi
Dovršeno, prisutni pregledaju i potpisuju zapisnik bez primjedbi.
| OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM |
Zdenko Bajo |
CLANAK 518
|
ORGANIZOVANI KRIMINAL U BOBAR GRUPI |
KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV VIŠE LICA
ZA KRIVIČNA DJELA
Dana 5.9.2012. imao sam namjeru ostvariti više prava garantovanih zakonom i Ustavom a među njima je bilo pravo na podnošenje krivične prijave vezano za kriminalne radnje koje su se dešavale unutar Bobar grupe a počinjene kako od pravnog lica tako i od fizičkih lica.
Napominjem da je materijal o krivičnim djelima mnogo složeniji i obimniji nego što će biti dostavljen u prilozima, no pozadina svega je krijumčarenje koje se vršilo u firmu AD Univerzal, unutar Bobar grupe, te radnje radnika portira firme Univerzal koji je prije svega pomogao kamionu, koji je dovezao krijumčarenu robu da pobjegne sa lica mjesta.
Radi se o gospodinu Sofrenić Blagiši, koji je zatim uklonio sa mjesta zločina materijalni dokaz ubistva, torbu koju je djevojčica nosila na sebi, pa je potom oprana benzinom i uklonjena iz svih istražnih radnji. Vidljivo je u prilogu koji pokazuje fotografiju te torbe da je kaiš dvostruko presječen a vidljiv je i prelaz iz originalne žute boje u drugu nijansu, što je znak da je u pitanju neko jako hemijsko sredstvo koje je i boju skinulo.
Taj dokaz (pomenutu torbu) su imali obavezu, službeno da obrade, prije svega inspektor kriminalističke policije Marković Dragoslav a potom okružni tužilac Danica Stjepanović. Da li su je oni oprali hemijskim sredstvom ili je to prethodno učinio portir Sofrenić ili neki od njihovih saučesnika, zasad je nepoznato ali je činjenica da je odgovornost za sve što se desilo sa pomenutim dokazom i njegovo sakrivanje svih 6 mjeseci navodne istrage, na okružnom tužiocu Stjepanović Danici.
Dakle fotografija torbe je materijalni dokaz prikrivanja ubistva ali ne i jedini. Naime postoji više dokaza da se radi o prikrivanju ubistva osmogodišnje djevojčice a jedan od njih je fotografija mjesta zločina koja se nalazi u jednom od drugih priloga pod nazivom "Izjave aktera šverca i ubistva". Na slici je vidljiv ulaz u firmu Univerzal, gdje se vidi više krvavih mrlja nekih desetak metara prije samog pada djevojčice na asvalt.
To je samo dio materijala koji sam imao namjeru predočiti tužiocu i dati izjavu na zapisnik no u tome sam spriječen.
Glavni okružni tužilac OT Bijeljina Kovačević Novak, znajući odranije da imam veliki broj dokaza o krivičnim djelima, izdao je usmenu naredbu sudskoj policiji, da ne dozvoli pristup nijednom od srodnika ubijene djevojčice Ivone Bajo.
Da bi se prikrio kriminal u Bobar grupi pripadnici zločinačke organizacije su izdali naredbu da budem uhapšen i držan u pritvoru 12 sati te umjesto da shodno zakonu odmah budem izveden pred sud, čekalo se do 3. decembra kada je svjedok sudski policajac instruisan da lažno svjedoči.
No, da je to bila obična laž vidljivo je iz dokumenta A– 326/12 koji je glavni okružni tužilac dostavio Visokom sudskom i tužilačkom vijeću a u kome se priznaje da postoji usmena naredba o zabrani pristupa.
U presudi Prekršajnog suda od 3. decembra 2012. navedeno je iz kog razloga razloga sam prekršajno osuđen. Naime na pitanje policajaca zbog čega mi je pristup zabranjen, odgovorio sam da je to zbog toga što donosim dokaze o kriminalu skupštinskog poslanika Gavrila Bobara a da to sprečava glavni okružni tužilac Novak Kovačević po nalogu Milorada Dodika.
Ovdje se radi dakle o sinhronizovanom djelovanja više lica, počev od Novaka Kovačevića preko načelnika sudske policije Danka Borovčanina te komandira MUP-a Marić Nenada i na kraju sudije Dragoljuba Đurića.
Ostalo je nepoznato ko je instruisao sudskog policajca Zorana Čavića, da lažno svjedoči, no istraga to lako može ustanoviti.
Ovo je samo mali dio iz višegodišnjeg terora koji vrši OT Bijeljina nad svim srodnicima ubijenog djeteta čije ubistvo pokušava da prikrije. Danas je već razotkriveno da su preko Bobar banke pokradeni stotine miliona KM i potpuno su jasni motivi pripadnika zločinačke organizacije. Kad se tome doda činjenica da je prilikom ubistva izvršeno krijumčarenje (vjerovatno kokaina) postaje jasno o kakvom se monstruoznom kriminalu radi...
SAD KAO OT BIJELJINA ISTRAŽUJE KRIMINAL UNUTAR BOBAR GRUPE I KONKRETNO MANJAK OKO 10 MILIONA IZ TREZORA A PRETHODNIH 5 GODINA SU SVIM SREDSTVIMA SPREČAVALI ISTRAŽIVANJE I PROCESUIRANJE KRIMINALA KOJI JE TAMO VRŠEN.
PRILOZI
A - 326/12
|
Zdenko Bajo |
