ČLANAK 577
Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik.
SISTEMATSKA DISKRIMINACIJA GRADJANA 1. DIO |  |
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
| OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš | PRAVNA STVAR |
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
U skladu sa stavkama iz tužbenog zahtjeva od kojih ističem "pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom garantovano članom 16 Ustava RS" a vezano za priklopljene predmete, obavještavam sud i zastupnika tužene RS, da je smisao i tema tih predmeta u ovoj parnici upravo da pokaže kako su moja prava kršena smišljeno u svim sudskim postupcima a pružana podrška službenicima tužene, (prije svega pripadnicima OT Bijeljina). Za svaku laž, podmetanje, falsifikovanje i slično imam dokaze a koristiću se maksimalno garantovanim pravom iz Ustava RS, član 32, onako kako to još niko nikada nije smio da zamisli a kamoli da napiše i izgovori pred sudom. Stoga upozoravam sud da prije nego što pokuša da me prekine ili na drugi način spriječi unošenje u zapisnik riječi koje izgovorim da ima u vidu citirano i sva druga prava, nevedena u tužbenom zahtjevu, vezano za to da "Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih organa i drugih organa i organizacija, te da niko ne može biti pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posljedice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova, osim ako je time učinio krivično djelo.
Prilikom poslednjeg uvida u spis primjetio sam da je Vrhovni sud RS moju reviziju na presudu 39976, odbacio kao nedopuštenu sa obrazloženjem da vrijednost spora nema minimalnih 30000 KM, računajući posebno iznose suparničara kod koga je najviši bio 20000 KM. Nije sad toliko ni bitno da li je to ispravno ili odredba iz ZOPP-u da se radi o "vrijednosti pobijanog dijela pravosnažne presude" (stav 2 člana 237). Stav 3 kaže: "Izuzetno, Vrhovni sud RS može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima." Pravni osnov koji sam ja koristio u ovoj tužbi, (član 48 Ustava RS) je vjerovatno jedinstven slučaj u zemlji tako da bi stav Vrhovnog suda o tome bio od koristi sudijama, posebno imajući u vidu činjenicu da uopšte ne primjećuju citirana prava i članove iz Ustava a o tom konkretnom ni Osnovni sud niti Okružni nisu imali nikakav komentar. Za ovu parnicu je najvažnije to da Vrhovni sud nije ni potvrdio niti preinačio presudu, nego reviziju odbacio zbog navodnog tehničkog nedostatka a i da jeste, samo bi bio potvrđen stav da za fašističke metode Kovačević Novaka i Borovčanin Danka odgovornost snosi ovde tužena RS.
Moram istaći da je u ovoj parnici RS tužena samo formalno jer ne postoji druga pravna opcija za zaštitu mojih prava, no istina je da RS ne smatram i ne doživljavam odgovornom, jer nju čine njeni zakoni ali unutar institucija RS, djeluje monstruozna zločinačka organizacija sačinjena od ratnih zločinaca, švercera i profitera, koji su tako stečenim novcem poslije rata formirali političke partije, te preuzeli kontrolu nad svim državnim organima. Tako smo dobili stanje u kome policija, tužilaštva i sudovi ili tačnije zaposleni u njima ne služe državi, narodu i zakonima nego su servis političko tajkunske mafije a da bi odbranili i zaštitili opljačkano služe se najpodmuklijim metodama, pa i fašističkim, što sam već dokazao. S obzirom da RS nije sposobna osloboditi se pritiska i uticaja mafije nego izvršava njene naloge, time je i pravno gledano, odgovornost na njoj, i tako će i biti sve dok je na njenom čelu kriminalac koji javno pred kamerama, prijeti građanima, tužilaštvima sudovima, svima koji ne rade onako kako on želi.
Najpre ću pojasniti kako su predmeti Osnovnog suda u Bijeljini, koje sam već obrazlagao na prethodnom ročištu (34147, 48630 i 39976) povezani sa ovom parnicom i zašto je bilo važno da se izvedu kao dokaz. Prva zajednička osobina kako njih tako i tužbe za utvrđenje 043325 je to da ni u jednom ne postoji glavna rasprava, ne postoji dokazni postupak. Umjesto toga tužena RS, prepisuje u zapisnik usvojene dokaze i tu operaciju Copy-paste, naziva "dokazni postupak" te sve završava rečenicom "Sud konstatuje da je dokazni postupak sproveden." Da je u pitanju smišljeni kriminal tužene RS dokaz je ova parnica u kojoj sam pismeno i usmeno u zapisnicima zahtijevao da se poštuje ZOPP-u, član 99, da mi se omogući izvođenje dokaza ili da se donese rješenje kojim mi se to zabranjuje.
Sve odluke tužene u priklopljenim predmetima su bile nezakonite a kako se vidi i postupak je vođen suprotno zakonskim odredbama jer tuženu ne zanimaju dokazi niti činjenice nego presudu donosi unaprijed, isključivo na osnovu toga ko su stranke u postupku pa bi poštovanje pravila samo remetilo unaprijed pripremljeni plan. Osim što sam već dokazao da je tužena prebacila odgovornost sa tuženih pojedinaca za krivična djela koja su izvršili i diskriminatorske fašističke metode na sebe, podvlačim da je u tim postupcima kršeno moje pravo da izvodim dokaze a sve u cilju zaštite kriminalaca, ubica, krijumčara i pljačke koju je tužena RS vršila godinama.
Tužena RS je dakle odlukama svojih sudova legalizovala razbojništvo i fašizam kao svoju ideologiju, kao normalan tretman koji svaki kriminalac u njenim redovima može sprovoditi nekažnjeno prema pojedincu ili grupaciji građana, bez ikakve sankcije ili bar opomene te je tako ostavila slobodan prostor za nastavak i pooštravanje takvih metoda. Ako je već tužena RS preko svojih sudova brutalno pogazila Ustav, garantovana prava i zakone, omogućivši kriminalcu Kovačević Novaku da izdaje usmene fašističke naredbe i tek poslije 2-3 godine kada se razotkrije da postoje izmišlja neka opravdanja za njih, šta ga sprečava da usmeno naredi sudskoj policiji da me zatvore u podrum i svežu 3 godine kolika je maksimalna kazna za "ugrožavanje sigurnosti" a kao opravdanje iskoristi prijavu koju su drugi kriminalci podnijeli protiv mene u CJB Bijeljina, bilo 2010-te, bilo neku novu ove godine ili iduće. Može da radi šta god poželi jer je u fašističkoj zločinačkoj organizaciji RS i BIH u cjelini riječ jednog kriminalca i zločinca iznad Ustava i biće to sve dok su sudovi u službi mafije umjesto u službi zakona i građana.
Zaista je nevjerovatno kako je tužena uz g. Šabić Murisa koji je svojim odlukama, naredbama, dokumentima sa potpisom i pečatom postupao po lažnoj prijavi protiv mene, ubacila još 4 osobe u isti predmet kao da su službeno postupali tako što idu okolo po policijskim stanicama i ubijaju dosadu lažno prijavljujući građane. Osim što je jedan od tuženih g. Debeljević pismeno priznao u odgovoru da nikada nije službeno postupao, gđa Stjepanović je kao "dokaz" u predmetu 48630 dostavila onu istu odluku Ustavnog suda BIH, (AP-862/10) za koju sam u ovom postupku dokazao da nema nikakve veze sa mnom.
Istu odluku je PRS, priložilo u predmetu 043325, naravno bez izvođenja dokaza kakve to veze ima sa mnom. Tako je ta odluka Ustavnog suda bez ikakvog dovođenja u vezu od strane stranaka sa temom tužbe, potom opisivana u presudama opet bez ikakvog dovođenja u vezu sa tužbom. Potpuno isti efekat bio bio da je kao dokaz priložena neka od presuda Sejdić - Finci ili Damjanović - Maktouf, Dejtonski sporazum, fotografija površine mjeseca, sve je podjednako povezano sa mnom. Tako se dakle tužena RS odnosi prema građanima, Ustavu, zakonima, ljudskim pravima i pravu na pravično suđenje.
U nastavku ću obraditi paralelno 2 sudska spisa, (43325 i 007070) pošto se odnose na iste događaje i isti datum 05.09.2012. a posebno je važno to da ova parnica nikada ne bi ni bila pokrenuta da su sudovi tada štitili zakon i prava na šta su obavezni umjesto što su nastupili kao mafijaški servisi i brutalno falsifikovali činjenice, zakonske odredbe, uklanjali dokaze kriminala i vršili krivična djela, sve sa ciljem da osiguraju miran nastavak pljačke koju je vršila tužena RS.
To će biti mnogo obimnije s obzirom da u spisu 43325 postoji izjašnjenje tužene RS sa nekim razlozima i činjenicama za razliku od ove parnice. Naravno tužena RS je tada trebala predati samo dokaze da mi je uručila naredbu, omogućila pravo žalbe i predala materijal koji je sačinila o meni a ne da se vraća dvije godine unazad i opravdava banditizam OT Bijeljina. To je tema ove tužbe pa tužena ne smije navesti nijednu riječ jer sam već dokazao obilje laži a u nastavku će to biti još upečatljivije.
Podsjećam da sam nezakonitim postupanjem tužene RS, uskraćivan za garantovana prava još od februara 2010-te, kada sam predao prve zahtijeve po osnovu prava iz ZOSPI-a, te je dakle tada već bilo punih 30 mjeseci stalne diskriminacije. Direktni krivac za događaj od 05.09.2012. je Osnovni sud u Bijeljini jer je iznosio stavove kao recimo u predmetu 41069 citiram : "Zakon predviđa i dokaze kojima se može potvrditi istinitost činjeničnih navoda iznesenih u tužbi, dakle ne bilo koje dokaze nego relevantne dokaze, kojima tužilac može potkrijepiti navode a koje tužilac nije dostavio niti predložio".
Ovde je u pitanju još jedna šablonska rečenica unaprijed pripremljena za obrazlaganje odbacivanja tužbe a koja nema veze sa činjeničnim stanjem. Naime u taj spis sam priložio dokumente ovde tužene RS među kojima i iz dva prekršajna predmeta od kojih ističem i ovde usvojeni dokaz iz spisa 004323 u kome svjedok sudski policajac u zapisnik diktira tekst usmene fašističke naredbe koja se primjenjuje prema svim srodnicima ubijene djevojčice. Tako je Osnovni sud u Bijeljini svoje spise okarakterisao kao "bilo kakvima" bezvrijednim dokazima koji nisu relevantni.
Uvod u taj dan bio je moj zahtjev za OT Bijeljina što sam opisao u tužbi 043325: "21.08.2012. desio se nešto ozbiljniji "incident" nego inače! Osim uobičajenog tretmana o zabrani pristupa u OT Bijeljina, duže vrijeme su me "izbjegavali" i svi iz komande Sudske policije, te pošto mi je saopšteno da ne mogu lično predati podnesak u tužilaštvo, a niko iz komande "nije tu", (jedan primjerak je bio namjenjen sudskoj policiji), rekao sam: "Ako ne dozvoljavate da predam dokument u OT Bijeljina i nema nikog iz komande sada, ostaviću vam podneske, pa ih predajte komandiru kad se vrati!" Potom sam ostavio podneske policajcu, (Goran Maksimović), koji je potom krenuo za mnom vani, zgužvao dokumente i rekao da će da ih baci u kantu za otpatke! Pošto sam ih tražio nazad, vratio ih je ipak, te sam sačekao nekoliko minuta dok u prizemlje nije stigao Vojislav Sekanić iz pisarnice OT Bijeljina! Izvan prostorija tužilaštva, preuzeo je primjerak, a kopija za sudsku policiju je ostala na pultu! Kasnije sam saznao da je dostavljena zamjeniku načelnika Višnjić Ranku!"
Pošto sam prijavio ovo razbojništvo komandi SP u Banjaluci, počinilac je negirao neprofesionalno postupanje a onda sam dostavio tonski zapis, komandi te dio razgovora priložio i u tužbi na disku, kako bih dokazao ne samo diskriminaciju nego i prikrivanje odnosno laži službenika tužene RS. Zahtijevom sam tražio sledeće: "ZAHTIJEVAM !
1) KOPIRANJE KOMPLETNOG SPISA KTA-596/09, O UBISTVU IVONE BAJO, ZA ŠTA SAM PODNOSIO VIŠE ZAHTIJEVA JOŠ PRIJE 2 GODINE ! 2) KOPIRANJE KOMPLETNOG SPISA KTA-246/10, KOJI SE ODNOSI NA LAŽNU PRIJAVU PROTIV MENE ! 3) KOPIRANJE KOMPLETNOG IZVJEŠTAJA MUP-A 10-02/3-1-230-236/10 KU-148, O OPERATIVNIM SAZNANJIMA TOKOM NADZORA NADA MNOM ! 4) IZJAŠNJENJE OT BIJELJINA O MOJIM PRIJAVAMA PROTIV SOFRENIĆ BLAGIŠE, (JUN 2010) TE PROTIV "UNIVERZALA" (DECEMBAR 2010) U KOJIMA SAM JASNO OPISAO KRIVIČNA DJELA TE POVEZANOST SA TRGOVINOM NARKOTICIMA! 5) IZJAŠNJENJE OT BIJELJINA O DOKAZIMA KOJE SAM DOSTAVIO: a) FOTOGRAFIJA MJESTA ZLOČINA NA KOJOJ SE VIDE TRAGOVI KRVARENJA PRIJE MJESTA PADA, A I SVJEDOCI IZJAVLJUJU U ZAPISNIK DA SU VIDJELI TRAGOVE DUŽ CIJELOG ULAZA, DOK JE DIJETE LEŽALO NA ASVALTU ! b) FOTOGRAFIJA TORBE, KOJA POKAZUJE DA JE KAIŠ PRESJEČEN, DIO NEDOSTAJE A OSTATAK JE OPRAN HEMIJSKIM SREDSTVOM ! c) IZJAVA VJEŠTAKA, KOJA POKAZUJE DA PRILIKOM RADA NIJE IMAO PODATKE NITI O JEDNOJ UNUTRAŠNOJ POVREDI ! 6) OMOGUĆAVANJE PRAVA DA TUŽILAŠTVU DOSTAVIM DRUGE DOKAZE KOJE IMAM A RANIJE NISU PREDATI, TE PRIJAVIM KRIVIČNO DJELO NA NAČIN PREDVIĐEN ZAKONOM USMENO NA ZAPISNIK ! 7) PUNU SARADNJU OT BIJELJINA SA PORODICOM U OTKRIVANJU POČINILACA UBISTVA I KRIJUMČARENJA !"
U istom dokumentu sam upozorio na kršenje zakona i prava: "Poznato je da se već skoro 3 godine vrši pravno nasilje i otimaju Ustavom i zakonom garantovana prava, a u ovom dokumentu ističem samo dva člana iz Ustava RS, od više njih, koji se brutalno krše: Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim organom i organizacijom. Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu, (član 16 Ustava RS). Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama, (član 23 Ustava RS)."
Te najavio da ću se i kako suprotstaviti nasilju ako bude nastavljeno: "Stoga vas obavještavam da ću od 20.08.2012. NEPREKIDNO, zahtijevati da se poštuju zakoni i omogući ostvarivanje svih prava garantovanim građanima. Neću ni da bilo koga ubjeđujem da radi po zakonu, jer to je stvar ličnog izbora, a samo ističem da ću, u slučaju primjene zakona sile, predati i zvanično sudskoj policiji, ovaj zahtijev, vjerovatno proširen, te suprotstaviti silom zakona, i to prvo pravom na "Nužnu odbranu" prema svakom nasilniku, koji pokuša da mi uskrati neko pravo, time što ću odbiti njihove nezakonite, diskriminatorske i fašističke naredbe, te ću ako ne mogu onima koji su za to plaćeni i obavezni da gone počinioce krivičnih djela, dokaze o kriminalu i imena odgovornih, prezentovati zaposlenima u zgradi, policiji i građanima, svakodnevno, dok ne postignem cilj!"
Ovde je dakle tužena RS imala jasnu sliku i mogla odabrati da postupi po zakonu i preda mi tražene podatke ili kako je učinila da nastavi sa bezakonjem i uhapsi me što se i desilo. Prethodno je iz OT Bijeljina stigao "odgovor" IT-18/12 od 31.08.2012. gdje o svih prethodno navedenih 7 tačaka piše samo: "U vezi obavještenja koje ste dostavili Tužilaštvu, a u kojem ZAHTIJEVATE da Vam se omogući uvid u dokumentaciju i fotokopiranje iste, napominjemo da Vam je bilo omogućeno da sa advokatom izvršite uvid u spis vezano za smrt Ivone Bajo i da fotokopirate dokumentaciju, te da se u spisima koje tražite ne nalazi nova dokumentacija osim onoga što ste Vi u međuvremenu dostavili."
Osim što je zanemareno 6 stavki, odbija se i pristup spisu jer je nekada ranije, tadašnji zastupnik gđe Bollin tražio uvid, (21.01.2010.) no piše se i laž, kako ne postoje novi dokumenti. Podsjećam da su se u materijalu koje je dostavilo OT Bijeljina u ovaj predmet pojavile neke odluke iz kasnijeg perioda od kojih je posebno važna Službena zabilješka od 06.08.2010. Nisu nam je dakle predali ni 10.08.2010. nego su nas uhapsili bez pomena da postoji u naredne dvije godine, sve do ovog odgovora u kome se tvrdi da nema novih dokumenata. Tačka broj 4 mog zahtjeva odnosila su upravo na krivičnu prijavu o kojoj je sačinjena ta zabilješka.
Tužena RS mi nije ni tada predala te zabilješke niti su dostavljene tokom parnice 043325, niti je PRS u podnescima pominjalo da postoji a ni sud se nijednom riječju nije time bavio, nego se ona pojavila tek o ovom predmetu. Ako je istinita tvrdnja u odgovoru IT-18/12 da nema novih dokumenata, onda je u pitanju falsifikat, odnosno zabilješka od navodno 06.08.2010. je sačinjena mnogo kasnije kao opravdanje za prikrivanje krivične prijave. A ako je postojala onda je tužena RS prekršila više mojih prava počev od toga da je dostavi u roku od 3 dana, te potom da mi je preda poslije više zahtijeva a kako sam dokazao umjesto toga je odlučila da me hapsi i to prvi put neposredno po isteku 3 dana od kad je navodno sačinjena.
Sudska policija je o tome sačinila zabilješku 1292/12 i navela: "Oko 13:30 u prostorije suda je pristupio građanin Zdenko Bajo došavši do portirnice, gdje se obratio dežurnom policajcu Čavić Zoranu pritom zahtijevajući da ostvari uvid u predmet koji se nalazi u pisarnici Okružnog tužilaštva u Bijeljini. Odmah potom dežurni policajac je pozvao dežurnog rukovodnog radnika Mičić Zorana, koji je obavio službeni razgovor sa licem pa je upoznavši se sa sadržajem njegovog zahtjeva se nakon toga uputio u prostorije tužilštva kako bi provjerio hoće li biti odobren uvid u predmet gdje su mu šef pisarnice Sekanić Vojkan i sekretar okružnog tužilaštva Bijeljina Danka Prodanović saopštili da navedeno lice ne mogu primiti u prostorije okružnog tužilaštva te će pismenim putem odgovoriti na njegov ranije podnijeti pismeni i sadašnji usmeni zahtjev za uvid u predmet."
Podsjećam da je taj odgovor već bio sačinjen 31. avgusta 2012. i da sam ga već dobio, te je ovo sada bilo dodatno ponižavanje i omalovažavanje, kako će mi navodno odgovoriti a ustvari su ga već poslali i u tom odgovoru ne postoji ništa. Dalje u zabilješci stoji: "Potom je Mičić istom saopštio odgovor ovlašćenih radnika tužilaštva na šta je isti odgovorio da on ne može više da čeka te da će početi sa protestom ispred zgrade suda Bijeljina. Prilikom izlaska na glavnom ulazu iz putne torbe je izvadio transparente i stavši na oko 80 cm do 1 m ispred samih ulaznih vrata u sud, iste okačio na sebe na grudi leđa kukove i mišice, na kojima su bili ispisani tekstovi nepristojnog, uvredljivog i uznemirujućeg sadržaja koji vrijeđaju dignitet i ugled predsjednika Republike Srpske, narodnog poslanika skupštine Republike Srpske, glavnog okružnog tužioca u Bijeljini i tužilaštvo Republike Srpske u celini. Tekstovi su bili sledećeg sadržaja "Vrhovni kriminalac Milorad Dodik i Bobar Gavrilo, zaustavimo spregu mafije i tužilaštva, nasilna smrt inspektora MUP-a Ace Teodorovića (misli se na bivšeg šefa privrednog Kriminaliteta i načelnika kriminalistčke policije CJB Bijeljina Aleksandra Teodorovića."
Nakon što je isti na naprijed opisani način počinio prekršaj i člana 7 i 8 zakona o javnom redu i miru naređeno mu je od strane službenika da prestane sa činjenjem tih prekršaja i da se odmah udalji ispred ulaznih vrata iza podesta stepeništa objekta pravosuđa obzirom da na taj način pored opisanih prekršaja ometa normalan ulazak i izlazak građana u zgradu koji su prolazeći pored njega negodovali. Bajo Zdenko je odbio da postupi po tom naređenju, nakon čega su službenici ponovili naređenje upozorivši ga da će upotrebiti sredstva prinude u cilju sprovođenja službene radnje to jest obezbeđenja uslova za normalno odvijanje javnog reda i mira. I ovo naređenje Bajo je eksplicitno ignorisao pa su službenici primjenili sredstva prinude, fizičku snagu na taj način što ga je Mičić svojom desnom rukom uhvatio za njegovu lijevu nadlakticu a Čavić Zoran svojom lijevom rukom uhvatio za njegovu desnu nadlakticu i na taj način ga sveli na trotoar ispred stepeništa suda kojom prilikom Bajo nije pružao otpor tako da nije bilo fizičkih posljedica po njegovo zdravlje.
Paralelno sa izvršavanjem ovih zadataka navedeni službenici su odmah po uočavanju predmetnog prekršaja, telefonom obavijestili nadležnu policijsku stanicu Bijeljina, čiji radnici Stokić Miroslav i Minić Dejan su u međuvremenu došli na lice mjesta, lično se uvjerivši u napred opisano te potom istog preuzeli u cilju daljeg Prekršajnog sankcionisanja, odnosno njegovog lišenja slobode i privođenje sudiji za prekršaje, obzirom da isti u nekoliko navrata počinio i nastavlja sa vršenjem izvrsnog prekršaja. Iz svega iznijetog mišljenja smo da je Zdenko Bajo počinio prekršaj čl. 7, 8 i 24 zakona o javnom redu i miru, kažnjivo po istim članovima. Pored toga mišljenja smo da su ispunjeni uslovi čl. 7 stav 1. zakona o prekršajima da se isto lice odmah privede sudiji za prekršaje obzirom da neprekidno ponavlja činjenje istovrsnog prekršaja. Takođe mišljenja smo da je ovakvo ponašanje lica moguće samo pod dejstvom narkotika ili nekog psihičkog poremećaja te stoga predlažemo da sud razmotri mogućnost iz člana 21 stav 1 koja se odnosi na liječenje od zavisnosti kako je to navedeno u zakonu o prekršajima RS-e."
Tužena RS je dakle bila pismeno obavještena kako ću reagovati na njene fašističke matode i potpuno je jasno da je umjesto da postupi po zakonu i preda mi dokumentaciju na koju imam zakonom garantovano pravo, odabrala da štiti kriminalce koje je sama navela i njihov opljačkani plijen, te obezbijedi miran nastavak krađe koju su vršili preko Bobar grupe a danas je razotkriveno da su u tim godinama opljačkali najmanje 300 miliona maraka preko Bobar banke koje je tužena RS suvlasnik.
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke
| OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM | Zdenko Bajo |
ČLANAK 576
Želim ukazati sudu da sam prethodnih godina imao određene dokaze i činjenice koje nisu sadržane niti istraživane ni u tom ni u bilo kom drugom predmetu i stoga sam i predložio ovom sudu dokaze o tome. Radi se recimo o oštećenju tuđe stvari za koje je tužena godinama tvrdila da je obrađivano u navedenom predmetu a što sam ja dokazao da nije istina. To je i sasvim drugu krivično djelo s jedne strane, a sa druge strane bi bio novi dokaz za već navedeni spis. Osim toga materijal o izvršenom krijumčarenju u Bobar grupu bi takođe bio dokaz za drugo krivično djelo o čemu tužena nije vodila nikakvu istragu.
 | GLAVNA RASPRAVA 80 0P 056780 14 P 02.03.2016. UVOD |
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 02.03.2016. godine
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
| OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Manuela Kiš | PRAVNA STVAR |
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
- za tužitelja pristupio lično
- za tuženog: nije pristupio niko uredno je obaviještena o današnjem ročištu.
Tužitelj predlaže a vezano za odsustvo uredno obaviještene tužene: da sud održi raspravu u odsustvu uredno obaviještene tužene, a sud da ću današnju raspravu iskoristiti za dokazivanje kršenja svojih prava, uz ranije predate prijedloge za nove dokaze.
Sud donosi
Sud obavještava tužitelja da je sud dana 01.03.2016. godine dobio Odluku Okružnog suda u Bijeljini - Rješenje vezano za žalbu tužitelja na rješenje ovog suda o prijedlogu tužitelja za određivanje mjere obezbjeđenja, te sud primjerak ovog rješenja daje izravno tužitelju.
Sud konstatuje da je tužitelju ukazao na obavezu da isključi mobilni telefon, na šta isti izjavi da je isključio.
U uvodnom izlaganju tužitelj izjavljuje: da ostaje kod uređenog tužbenog zahtjeva i kod svih dosadašnjih kako usmenih tako i pismenih navoda. Obzirom, da sam od prošle održane glavne rasprave 06.10.2015. godine pa do današnjeg dana u međuvremenu u pismenim podnescima predlagao nove dokaze do kojih sam dolazio u međuvremenu, svjestan sam da sud o izvođenju ovih dokaza tek treba da odluči da li iste prihvata ili ne, ali ukazujem sudu da sam pored već predatih dokaza pribavio još nekoliko dokaza - novih dokaza koje bi takođe da predložim ovim putem kako bi sud mogao da odluči i o njima da li ih prihvata ili ne. Ja ovim putem želim da obavijestim sud da se pred Osnovnim sudom u Zvorniku vodi parnica po mojoj tužbi protiv Republike Srpske vezano za kršenje mojih prava pred Osnovnim sudom u Bijeljini u pranici 80 0 P 039221 12 P, te smatram da sam po zakonu obavezan da obavijestim sud o tome pošto sadrži iste teme koje sam već izvodio u dokaznom postupku na ovom suđenju.
Na upit suda da li se radi o istom tužbenom zahtjevu kao u ovom predmetu tužitelj izjavi da nisu isti ali su u pitanju događaji za koje sam već u ovom postupku izvodio i obrazlagao dokaze, te predajem sudu Rješenje koje sam pominjao kojim mi je naloženo uređenje tužbe u tom predmetu, ujedno ovo bi bio i ne toliko bitan ali u svakom slučaju prijedlog dokaza, te pored ovog dokaza predlažem i sledeće dokaze: dokument naslovljen kao Naredba o nesprovodenju istrage donijeta od strane OT u Banja Luci br. T 13 OKTP 000295558 16 od 10.02.2016. godine, a obzirom da sam kao jedan od novih dokaza ranije u spis već predao krivičnu prijavu protiv Milorada Dodika, ovaj dokaz je odluka povodom te krivične prijave o nesprovođenju istrage po krivičnom djelu napad na ustavno uređenje te smatram da u takvim lokolnostima uopšte nije moguće nikakvo pravično sudenje, sledeći dokaz je dokaz naslovljen kao podnesak upućen Predsjedniku Osnovnog suda u Bijeljini u kom podnesku navodim da predlažem ovom sudu i Pravobranilaštvu da kopiraju ovaj spis i u kom sam izvodio dokaze teških krivičnih djela te da tu kopiju dostave SIPI i Tužilaštvu BIH, i sledeći dokaz koji predlažem je odgovor Osnovnog suda u Bijeljini na moj prethodni podnesak a odgovor je od datuma 15.02.2016. godine, te stavljam akcenat na poslednji pasus ovog odgovora u kom sud navodi da ne dostavlja svoje predmete na uvid drugim organima po službenoj dužnosti nego na zahtjev nadležnog organa u skladu sa pravilima koja su propisana zakonom odnosno Pravilnikom o unutrašnjem sudskom poslovanju, te smatram da sam pogrešno shvaćen jer ja nisam predložio da se pošalje original spisa već smatram da se u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku član „obaveza prijavljivanja krivičnog djela“ dostavi kopija dokaza nadležnom organu te taj prijedlog upućujem i sada sudu, dakle smatram da je svako službeno lice dužno da dostavi dokaze o krivičnom djelu nadležnim organima, te primjerke naprijed navedenih dokaza dostavljam sudu u dovoljnom broju primjeraka.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Tužitelj nakon toga izjavljuje: tražim od suda da mi se dozvoli da ukažem na povredu prava na pravično suđenje tokom ovog postupka što je bitno za nastavak pravne brobe pred sudom u Strazburu, te ukoliko sud mi ne dozvoli da ukažem na ta kršenja dovoljno je da i ta zabrana uđe u zapisnik. Sud neka donese odluku.
Na upit suda u čemu smatra da je ovaj sud tokom ovog postupka prekršio njegova prava isti izjavi da se to ogleda u sledećem: išao bi hronološki. Bitno je da ukažem da odgovor ili odgovori tužene ne sadrže prema zakonu propisane elemente, razloge i činjenice što sud uopšte nije utvrdio ni jedan razlog ni jednu činjenicu, a takav navodni odgovor je prihvaćen što je direktno kršenje mojih prava, podsjećam sud da je prema članu 7. stav 2. obavezan da odlučuje samo o dokazima koje su stranke iznijele i ne može u svojoj presudi da koristi nikakve elemente i činjenice koje nisu dokazivane na raspravama. Dozvoljavam da je u pitanju greška i pozivam sud da provjeri da li je u bilo kom odgovoru tužene postoje razlozi i činjenice zbog kojih se osporava tužba, te ako utvrdi da ne postoje da postupi u skladu sa zakonom, član 73. 336, i 182.. Želim da kažem još nešto: u skladu sa članom 10. ukoliko sud utvrdi da postoji makar jedan razlog i jedna činjenica ja prestajem sa izvođenjem svojih dokaza i ostavljam sudu da donese odluku na osnovu do sada izvedenih dokaza kako bih sudu uštedio vrijeme.
Sud konstatuje da je tužena u odgovoru na tužbu od 27.05.2014. godine istakla da ostaje kod odgovora na tužbu i svih navoda istaknutih u predmetu 39222 te dalje navodi da dakle osporavaju osnov i visinu tužbenog zahtjeva i ističu i prigovor zastare potraživanja te predlažu uvid u spise 39976 i 34147 u sklopu sprovođenja dokaznog postupka, kao i da se tužbeni zahtjev u cjelosti odbije kao neosnovan.
Tužitelj izjavljuje: dalje smatram da su moja prava prekršena neprihvatanjem pojedinih dokaza vezano za predmet - temu. Skrećem pažnju da su neka od prava koja sam naveo u tužbenom zahtjevu koja su prekršena, prava na podnošenje krivične prijave, prava na pristup informacijama, prava garantovana a koja sam naveo u dopunjenom i preinačenom tužbenom zahtjevu, prekršena i da se i dalje krše te da postoji izvjesni kontinuitet u kršenju prava. Dakle, ja ne tražim svojim tužbenim zahtjevom da sud presuđuje i odlučuje o ispravnosti bilo koje odluke organa tužene, pa ni u predmetu KTA 596/09. Želim ukazati sudu da sam prethodnih godina imao određene dokaze i činjenice koje nisu sadržane niti istraživane ni u tom ni u bilo kom drugom predmetu i stoga sam i predložio ovom sudu dokaze o tome. Radi se recimo o oštećenju tuđe stvari za koje je tužena godinama tvrdila da je obrađivano u navedenom predmetu a što sam ja dokazao da nije istina. To je i sasvim drugu krivično djelo s jedne strane, a sa druge strane bi bio novi dokaz za već navedeni spis. Osim toga materijal o izvršenom krijumčarenju bi takođe bio dokaz za drugo krivično djelo o čemu tužena nije vodila nikakvu istragu. Nije dužnost ovog suda da utvrduje da li je krijumčarenje zaista izvršeno niti čak da li sam ja to sve izmislio ili falsifikovao što je takođe moguće, nego samo da konstatuje da sam ja u prethodnih pet godina više stotina puta dolazio sa tvrdnjama usmenim i pismenim da imam dokaze o novim krivičnim djelima i nove dokaze za već formiran predmet a konstatno sam sprečavan da u skladu sa zakonom usmeno na zapisnik, podnesem krivičnu prijavu i ukažem tužilaštvu da se radi o drugim krivičnim djelima i novim dokazima u već vođenoj istrazi, što su oni uporno odbijali da shvate. Moja tužba se ne zasniva na duševnoj boli zbog pogibije djevojčice Ivone Bajo što nikada ni u jednoj tužbi nisam tvrdio a ovaj sud je to već lažno predstavio u parnici protiv AD „Univerzal“, čak falsifikujući i pomenuti spis.
Nakon toga sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem materijalnih dokaza pa tužitelj izjavljuje sledeće a vezano za preostala dva predmeta i to 043325 i 007070 12 Pr te izjavljuje sledeće:
Zapisničar : Manuela Kiš
Stranke
| OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM | Zdenko Bajo |
ČLANAK 575
Ovo je samo manji dio dokaza da su pojedini inspektori i okružni tužioci, (Marković Stjepanović, Kovačević itd) smišljeno predstavili ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo kao pad sa bicikla, sakrivši materijalni dokaz ubistva i prikrivši sve unutrašnje povrede od vještaka trasologa a sa ciljem da prikriju krijumčarenje u Bobar grupi, pranje novca narko mafije i pljačku stotina miliona maraka preko te zločinačke organizacije a što je danas opšte poznata činjenica...
KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV INSPEKTORA I TUŽILACA | |
Prvi prilog ove prijave je dokument Osnovnog suda u Bijeljini "Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128)" u kome je evidentirano krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari".
Podvlačim da se radi o materijalnom dokazu koji je bio na osmogodišnjem djetetu smtrno probodenom nekim predmetom a inspektori i okružni tužilac to nikada nisu pomenuli niti u jednom dokumentu a danas nemaju pojma o tome. No da li se tu radi o grešci, nepažnji, nesavjesnom radu u službi ili zloupotrebi službenog položaja da bi se prikrilo ubistvo odgovor može dati prilog "Zahtjevi za OT i CJB" iz februara i marta 2011-te na koje nikada nije odgovoreno. Ni na više drugih zahtjeva kasnije predatih po istom osnovu nikada nije odgovoreno, sve do sada kada ni MUP ni OT Bjeljina ne znaju ništa o tome i upućuju jedni na druge.
Ali nije prvi zahtjev bio 2011. nego još godinu dana ranije za šta je dokaz "Zahtjev za informacije 11.02.2010." gdje je jasno opisano oštećenje predmeta, postavljeno pitanje o tome i ukazano na NOVI DOKAZ te izneseno predviđanje da će se koristiti raznorazne SMICALICE da bi se krivci izvukli iz kriminala u kome su uhvaćeni. I već 19.03.2010. pripadnici OT Bijeljina Gruhonjić Muhamed i Debeljević Milorad, (u svojstvu građana) me lažno prijavljuju za "Ugrožavanje sigurnosti" otišavši u CJB Bijeljina kako bi usmeno i nezakonito izdejstvovali podnošenje zahtjeva za pretres i odnošenje računara sa dokazima njihovog kriminala te posebne istražne radnje. Načelnik kriminalističke policije kome su dali izjavu i koji je rukovodio akcijom nadzora je par mjeseci kasnije preminuo pod sumnjivim okolnostima samo 5 dana pošto sam mu dostavio dokaze o kriminalu inspektora i tužilaca, te je sahranjen po hitnom postupku bez autopsije.
Tek da se i to zna lažna prijava protiv mene je okončana NAREDBOM o nesprovođenju istrage T15 0 KT 0002365 10 od 14.12.2012. u OT Doboj, poslije 30 mjeseci razvlačenja za vrijeme kojih ne samo da nisu uspjeli da nađu neki dokaz za prijavljeno djelo, nego ni za bilo koje drugo od mog rođenja do tada a nisu uspjeli ni da me likvidiraju što je pokušavano.
Osim toga kriminalci iz OT Bijeljina su godinama zabranjivali pristup svim srodnicima ubijene djevojčice a dio njihovih gestapovskih metoda se razotkrio naredbom suda da se dostavi dokumentacija za potrebe sudskog postupka. Naredni prilog je takozvano izjašnjenje tužioca Danice Stjepanović od 15.01.2015. no ovdje je greškom upisana 2013. godina, što se vidi i iz datuma akta koji se pominje od 20.06.2014.
Prvo skrećem pažnju na dokument IT-3/10 od 05.02.2010. inače objavljenog na sajtu tužilaštva a iz njega se vidi da poslije "istrage" o slučaju pogibije osmogodišnje djevojčice tužilaštvo ni jednom riječju ne pominje nestali dječji ruksak sa lica mjesta, ni kako je došlo do presijecanja, ni gdje je nestao dio ni zašto je zamrljan hemijskim sredstvom, niti ko je to učinio.
Takođe nema nijedne riječi o krijumčarenju bilo čega u firmu Univerzal a ni objašnjenja o unutrašnjim povredama koje su konstatovane obdukcijom.
Iznosi se samo tvrdnja da je djevojčica pala sa bicikla, nabola se na žicu od korpe i tako zadobila smrtonosnu ranu a kako su nastali tragovi krvi odnosno krvave mrlje cijelih 15 m prije tog pada niko nije uspio da objasni. Naprotiv iznosi se tvrdnja vještaka trasologa da je do povrede došlo nekoliko metara prije prvog traga krvi te da su krvave mrlje nastale dok je djevojčica hodala ili koračala a kako je onda tek poslije toga pala, naravno niko nije dao logično objašnjenje. Prema ovoj besmislici tužioca, djevojčica je prvo počela da krvari a tek poslije je pala i zadobila ranu koja je uzrokovala iskašljavanje te krvi - ZAISTA NEVIĐENA SRAMOTA TUŽILAŠTVA...
U narednih nekoliko mjeseci iako sam pod neviđenim terorom i pritiscima uspijevam saznati da je dječji ruksak, materijalni dokaz sa mjesta zločina uklonio portir Bobar grupe Sofrenić Blagiša tako da dana 24.06.2010. podnosim protiv njega krivičnu prijavu i nagovještavam da ću dostaviti druge dokaze vezano za krijumčaranje u narednim danima.
Ali svaki pokušaj razgovora sa tužiocem i ukazivanje na nove dokaze se sprečava, zabranjuje se pristup tužilaštvu i preko sudske policije lažno saopštava da Okružno tužilaštvo u Bijeljini nije nadležno za taj slučaj. Dokaz za to je službena zabilješka sudske policije 1419/10 od 10.08.2010. gdje je to navedeno na drugoj strani. Iz same zabilješke je vidljivo da su majku ubijene djevojčice i mene uhapsili pri pokušaju da dostavimo dokaze o ubistvu djevojčice pri tome lažući kako nisu nadležni.
Pošto sam bio siguran da je u pitanju gnusna laž, u dogovoru sa sestrom odlučili smo da insistiramo da nam se omogući podnošenje krivične prijave usmeno na zapisnik i dostava dokaza ili da ako nam se to zabrani odbijemo naredbu da se udaljimo, kako bismo zatražili zaštitu Prekršajnog suda, odnosno da danas imamo dokaz šta smo sve pokušavali da uradimo, kako bi dostavili dokaze o kriminalu a da su okružni tužioci sve to sprečavali kako bi prikrili ubistvo, krijumčarenje i pljačku stotina miliona maraka preko Bobar grupe.
Iz iste zabilješke se vidi da sam petnest dana poslije predavanja krivične prijave protiv portira dana 08.07.2010. pokušao dostaviti dodatne dokaze o krijumčarenju što je spriječeno od strane istog kriminalca Gruhonjić Muhameda, koji me prijavio lažno, nekoliko mjeseci ranije.
Iako je naredio da izađem ja sam to odbio i sjeo na klupu kako bi isprovocirao pisanje službene zabilješke sudske policije o tom događaju, da bih jednog dana imao dokaze šta se sve dešavalo i koje sve saučestvovao u prikrivanju neviđenog kriminala. Naredni dokaz je službena zabilješke tužioca Danice Stjepanović od 06.08.2010. a vidljivo je da je načinjena 4 dana prije nego što smo sestra i ja spriječeni u ostvarenju garantovanih prava i uhapšeni.
Iako sam u krivičnoj prijavi jasno opisao oštećenje torbe odnosno ruksaka i učešće portira u njegovom uklanjanju ovdje tužilac iznosi stav da nije učinio nijedno krivično djelo ali umjesto da nam se ova odluka preda u skladu sa zakonom u roku od 3 dana ili bar onda kada smo dolazili, kako sam već dokazao tada smo obmanjivati i uhapšeni a okružni tužilac je samo par dana ranije donijela odluku upravo za predmet za koji navodno nije bila nadležna.
Ističem da se ovdje nije radilo o nekom glogovom kolcu sa međe između dva posjeda nego o materijalnom dokazu skinutog sa osmogodišnje djevojčice koja je ubijena i sve je ovo dakle smišljeno izvršeno kako bi se to ubistvo prikrilo i predstavilo kao nesrećan slučaj a svi pripadnici porodice su godinama izbacivani i tjerani kao stoka da ne bi dostavili nove dokaze i dobili druge podatke koje su tražili.
Majka ubijene djevojčice, moja sestra gospođa Bollin je čak bila sklona i povjerovati u tu laž, te sam je savjetovao da telefonom pozove Okružno tužilaštvo u Doboju, poslije čega je lično glavni okružni tužilac saopštio da OT Doboj nije i nikada nije bilo nadležno za slučaj ubistva Ivone Bajo.
Narednih mjeseci sam skoro svakodnevno dolazio u Okružno tužilaštvo u Bijeljini i pokušavao da podnesem krivičnu prijavu usmeno na zapisnik u čemu sam konstantno sprečavan ali je sve to dovelo do toga da je sudska policija zapamtila te događaje i o tome sačinjavala zabilješke. Na kraju sam ipak odlučio da dopunim krivičnu prijavu odnosno podnesem pismeno protiv pravnog lica AD Univerzal, što se desilo 02.12.2010.
U toj prijavi sam takođe detaljno opisao oštećenje tuđe stvari i podvukao podebljanim slovima citiram da je portir lagao da je uklonio kostim i torbu, da je kaiš presječen, da su tragovi oprani sa njega i da su, kako torba tako i podaci o unutrašnjim povredama sakriveni od vještaka čije je mišljenje traženo. Na kraju sam istakao da imam o svemu mnogo više podataka te sugerisao da tužilac koji bude obrađivao ovu prijavu obavi razgovor sa mnom vezano za te detalje.
Svaki moj pokušaj da dođem do bilo kakvih podataka, bilo usmeno, bilo pismenim zahtjevima vezano za ove prijave je sprečavan i ignorisan a odluke tužioca po ovom slučaju su se pojavile tek 2015. naredbom osnovnog suda u Bijeljini.
Naredni dokaz je službena zabilješka od 22.10.2010. okružnog tužioca Danice Stjepanović u kojoj se tvrdi kako je navodno izdata naredba da se nastavi sa provjerama i prikupljanjem informacija koje se odnose na navedeni događaj što je gnusna laž jer ne samo da niko nikada nije pokušao doći do neke informacije od mene, nego mi je konstantno, sve do danas zabranjen pristup u Okružno tužilaštvo u Bijeljini.
Slijedeća službena zabilješka nosi datum od 31.01.2011. i predstavlja reakciju odnosno odluku na moju krivičnu prijavu protiv AD Univerzal u Bijeljini. I u ovoj zabilješki se tvrdi da portir Sofrenić i AD Univerzal, navodno nisu izvršioci nijednog krivičnog djela. Sve se završava rečenicom citiram: "tužilaštvu nisu dostavljene nove činjenice već se radi o činjenicama o kojima je već ranije odlučeno to jest koje su ranije razmatrane".
Ponovo nema ni jedne riječi objašnjenja ili bilo kakvog komentara o oštećenju dječjeg ruksaka a kako je danas vidljivo 2015-te i tužilaštvo i policija priznaju da ne znaju kako je do toga došlo, što nedvosmisleno znači da je taj dječji ruksak i novi dokaz za konkretan događaj i istragu te je tužilac bila dužna još tada da pokrene istražne radnje što je ista odbila i nastavila sa prikrivanjem milionske pljačke.
Narodni dokaz je službena zabilješka od 21.03.2014. tužioca Mire Medić a u njoj se navodi da sam 23.01.2014. podnio krivičnu prijavu protiv Sofrenić Blagiše i AD Univerzal što je neviđena besmislica. Radilo se o običnom podnesku u kome tražim objašnjenje za moje krivične prijave iz 2010. U njemu sam samo pominjao teme iz tih krivičnih prijava ali nisam dostavljao nikakve dokaze niti sam taj dokument naslovio kao krivična prijava ali zanimljivo je da na kraju te zabilješke tužilac ističe da podnosilac prijave Zdenko Bajo neće se pismeno obavještavati što je obavezno zakonom tako da proizilazi kako su od 2010. do 2014. donesene 3 odluke o kojima sam morao biti pismeno obaviješten ali su iste sakrivene od mene kako ne bih mogao reagovati ni na koji način.
Naredni dokaz je dokument A-616/13 od 11.11.2013. u kome glavni okružni tužilac obavještava VSTV-e po mojoj pritužbi i kaže između ostalog da ja stalno podnosim krivične prijave navodeći iste počinioce po više puta te da bi bilo besmisleno donositi naredbe o nespovođenju istrage s obzirom kako kaže da u ovim novim prijavama nema novih činjenica i dodaje citiram "bez obzira na sve svaki put tužilac provjerava da li ima novih dokaza ili činjenica i ako nema tada sačinjava službene zabilješke.
Da je ova tvrdnja lažna jasno je iz prvog dokumenta na koji sam skrenuo pažnju u kome Okružno tužilaštvo priznaje da nema pojma kako je došlo do oštećenja tuđe stvari a cijelo vrijeme su u prethodnom periodu šablonski opisivali kako se radi o istim činjenicama i dokazima ne konkretizujući ni jedan od tih dokaza a posebno ne objašnjavajući ko je presjekao kaiš i uklonio ga za mjesta zločina.
I naredni dokaz A-326/12 je dopis glavnog tužioca VSTV-u sačinjen 15.11.2012. Ovaj dokaz je važan zbog toga što se priznaje da je isti izdao naredbu da se ne dozvoli pristup Baji Zdenku a ustvari ta naredba se odnosila na sve srodnike ubijene djevojčice.
Takođe skrećem pažnju na laž kako su citiram "neki od tužilaca obavljali razgovor sa članovima porodice i više puta" a već sam izveo dokaz da su nam umjesto da razgovaraju sa nama i evidentiraju krivične prijave, konstantno pričali laži da nisu nadležni te nalagali sudskoj policiji da nas hapsi.
Takođe se iznosi stav da sam podnosio više krivičnih prijava protiv okružnih tužilaca koje su kao sve bile neosnovane. Ovde ću ukazati na Neredbu KTA-ST-122/10 od 20.01.2011. gdje g. Mahamut Švraka, donosi odluku o nesprovođenju istrage sa obrazloženjem da nisu dostavljeni dokazi da je torba presječena i oprana benzinom te da postoje unutrašnje povrede koje sam opisao. Svaki moj pokušaj da u OT Bijeljina dođem do tih fotografija je sprečavan 2,5 godine, sve do 05.09.2012.g kada sam uhapšen i zadržan u pritvoru 12 sati. Tek posle toga sam dobio snimke. Vezano za ovaj dokaz bitno je istaći da je predsjednik RS tri dana pošto sam dostavio fotografije torbe javno zaprijetio ukidanjem Specijalnog tužilaštva.
S obzirom da sada postoji dokaz o oštećenju dječjeg ruksaka i prikrivanju tog materijalnog dokaza od strane Stjepanović Danice, to je on novi dokaz i u ovom predmetu, koji je kako sam obavješten prebačen u nadležnost OT Bijeljina koje se i tereti za krivična djela što je skandalozno. Svi navedeni dokazi se nalaze u digitalnom obliku na disku u prilogu, kao i izjave svih svjedoka iz kojih izdvajam djelove koji dokazuju krijumčarenje i sprečavanje dokazivanja ubistva:
"1. Iz izjave datoj tužiocu dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) Kešmer Mirsad na dnu strane 4. izjavljuje da su dovezli 4 paketa robe prilikom isporuke 23.07.2009. godine. 2. Moco Nedžad suvozač dana 12.08.2009. godine (Kta-596/09) u svojoj izjavi na strani 5 redovi 6 i 7 kaže da su bila 3 do 4 paketa robe. 3. Tadašnji direktor A.D Univerzal Lazarević Zlatan dana 11.08.2009. godine (Kta- 596/09) u svojoj izjavi na strani 3, pri dnu opisuje da je sutradan magacioner raspakovao samo paket. 4. Ni tog dana kad je dovezena roba 23.07.2009. godine a ni narednih dana pa čak ni prilikom izjave datoj u CJB Bijeljina (28.07.2009. godine), portir Sofrenić ne pominje kamion niti dovezenu robu odnosno prikriva njihovo postojanje. 5. Podatke o dolasku kamiona i dovezenoj robi otkrila je porodica Bajo, što je opisala Budimka Bajo Bollin u izjavi dana 11.08.2009. godine (Kta-596/09) na strani 7. drugi stubac. 6. Portir Sofrenić je prvobitno opisivao da je lično vidio dana 23.07.2009. godine djevojčicu Ivonu Bajo kako se kreće ulicom i krvari prije mjesta gdje je pala, što odgovara i slikama lica mjesta a potvrdio je u izjavi datoj MUP-u da je bilo više mrlja krvi dok je prilazio djevojčici, što jasno ukazuje da je povređena prije tog mjesta gdje je ležala. 7. Pošto je porodica Bajo prenijela njegovu izjavu, isti mjenja verziju događaja i prvo 28.07.2009. godine negira da je vidio kretanje djevojčice ne pominjući dolazak kamiona iako je pitan da li ima nešto bitno, dok se posle otkrivanja pomenutog vozila ispostavlja da je lično pomogao njihovom bjegstvu sa lica mjesta (izjava Dušanke Filipović 10.08.2009. godine na strani 4.). 8. Krajem maja 2010. godine portir Sofrenić u telefonskom razgovoru sa zastupnikom gospođe Bollin (audio zapis dostavljen ranije u OT Bijeljina na disku), opisuje da je uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina. Radi se o torbi dvostruko presječenog kaiša, dio nedostaje a većina ostatka je oprana jakim hemijskim sredstvom (fotografije takođe dostavljene u OT Bijeljina)."
Ovo je samo manji dio dokaza da su pojedini inspektori i okružni tužioci, (Marković Stjepanović, Kovačević itd) smišljeno predstavili ubistvo osmogodišnje Ivone Bajo kao pad sa bicikla, sakrivši materijalni dokaz ubistva i prikrivši sve unutrašnje povrede od vještaka trasologa a sa ciljem da prikriju krijumčarenje u Bobar grupi, pranje novca narko mafije i pljačku stotina miliona maraka preko te zločinačke organizacije a što je danas opšte poznata činjenica...
PRILOZI
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) | Zabilješka 1419/10 |
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
ČLANAK 574
Danas je opšte poznato da je Bobar grupa zločinačka organizacija koja je služila za pranje novca i pljačku depozita iz Bobar banke preko drugih firmi iz grupe među kojima je bio i AD Univerzal. Na osnovu svega navedenog iznosim osnovanu sumnju da je Bobar grupa dana 23.07.2009. vršila nelagalan promet narkotika ili druge robe tehnički neispravnim kamionom koji je usmrtio djevojčicu Ivonu Bajo i istovremeno presjekao kaiš na njenom ruksaku. Da bi prikrili krijumčerenje i odgovornost za ubistvo pripadnici Bobar grupe su uklonili materijalni dokaz sa mjesta zločina sa ciljem da se prikriju krivična djela ubistvo i krijumčarenje, odnosno promet narkotika. Dječji ruksak je trenutno u mom posjedu a imam i više drugih dokaza kriminala pripadnika Bobar grupe...
| KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV BOBAR GRUPE |
za više krivičnih djela
Danas je opšte poznato da je Bobar grupa zločinačka organizacija koja je služila za pranje novca i pljačku depozita iz Bobar banke preko drugih firmi iz grupe među kojima je bio i AD Univerzal. Na osnovu svega navedenog iznosim osnovanu sumnju da je Bobar grupa dana 23.07.2009. vršila nelagalan promet narkotika ili druge robe tehnički neispravnim kamionom koji je usmrtio djevojčicu Ivonu Bajo i istovremeno presjekao kaiš na njenom ruksaku. Da bi prikrili krijumčerenje i odgovornost za ubistvo pripadnici Bobar grupe su uklonili materijalni dokaz sa mjesta zločina sa ciljem da se prikriju krivična djela ubistvo i krijumčarenje, odnosno promet narkotika. Dječji ruksak je trenutno u mom posjedu a imam i više drugih dokaza kriminala pripadnika Bobar grupe.
PRILOZI
Zapisnik o predaji predmeta 080-0-Su-15-000 011(-128) |
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
ČLANAK 573
Mafijaški bos je u poslednje vrijeme u paničnom strahu, pod istragama Sipe i Tužilaštva BIH, spreman da proliva krv policajaca iz RS da bi ga zaštitili od hapšenja a svako iznošenje dokaza o njegovom kriminalu opisuje kao udar na RS, na ustavni poredak no potpuno je jasno da je upravo njegov napad na sud i sudske odluke napad na ustavni poredak RS. Pravo stanje danas je takvo da banda kojom šefuje samozvani glavni baja, poznat inače i kao mile ronhil, kilo zlata itd, smatra RS svojim privatnim vlasništvom i svi organi treba da bespogovorno izvršavaju naloge šefa bande.
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
NE(OČEKIVANI) POTEZI MAFIJE | |
"U dosadašnjem toku postupka izveo sam dokaze da unutar tužene RS postoji LOPOVSKA BANDA, koja je prethodnih godina pokrala milijarde evra a samo preko Bobar grupe najmanje 300 miliona, te da je ista banda na dan ubistva Ivone Bajo švercovala neku neidentifikovanu robu, (vjerovatno kokain) a potom je sakrila materijalne dokaze, dječiji ruksak i unutrašnje povrede da bi biznis mogla nastaviti. S obzirom da su pripadnici bande na uticajnim pozicijama a šef bande je mafijaški bos Dodik Milorad, koga tužena smatra svojim predsjednikom i svi organi tužene izvršavaju naloge šefa bande, to protiv sebe i nemam državu i državne organe nego je tužena RS klasična ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA, (opisano u KZRS)." a potom nastavljam predviđanjem:
Pomenuti kriminalac je u poslednje vrijeme u paničnom strahu, pod istragama Sipe i Tužilaštva BIH, spreman da proliva krv policajaca iz RS da bi ga zaštitili od hapšenja a svako iznošenje dokaza o njegovom kriminalu opisuje kao udar na RS, na ustavni poredak no potpuno je jasno da je upravo njegov napad na sud i sudske odluke napad na ustavni poredak RS. Pravo stanje danas je takvo da banda kojom šefuje samozvani glavni baja, poznat inače i kao mile ronhil, kilo zlata itd, smatra RS svojim privatnim vlasništvom i svi organi treba da bespogovorno izvršavaju naloge šefa bande. Upozoravam sve državne službenike da Dodik Milorad i današnja RS, ima legitimitet kao svojevremeno Ante Pavelić i NDH, te da u budućnosti kad taj tiranin padne sa vlasti neće na robiju ići ni RS, ni tužilaštvo ni sud, nego okružni tužioci i sudije koji su smišljeno kršili zakon i prikrivali nebrojene zločine pomenute bande.
Ova žalba je poslana poštom nekoliko dana kasnije pošto u prijemnoj kancelariji nisu smjeli da je prime zbog neplaćene takse od koje sam oslobođen ali to za prijemnu službu ništa ne znači. Samo mjesec i po kasnije moja predviđanja su se obistinila i zamalo je izbjegnut sukob između pripadnika sipe i policije RS. To sam takođe nagovjestio još ranije u dopisu "DOKAZI O FALSIFIKOVANJU" od 18.08.2015. riječima:
"Šta ako poslije tog eventualnog referenduma Sud BIH naredi da SIPA izuzme predmet KTA-596/09 iz OT Bijeljina i sasluša osobu Stjepanović Danicu. Hoće li glavni tužilac narediti sudskoj policiji da ne dozvole pristup pripadnicima sipe, da pucaju na njih, Hoće li sipa pucati na sudsku policiju ??? I sve to da bi se prikrila pljačka tajkunske bande i sačuvali oteti milioni i milijarde, koliko je ko stigao da ugrabi. U zgradi na adresi Vuka Karadžića nema tužilaca i sudija Republike Srpske. Postoje samo sluge mafije koje su spremne vršiti najpodmuklija krivična djela i koristiti fašističke metode da bi sačuvali nezakonito stečeni položaj i materijalne koristi a same sudije su svojim presudama okarakterisali zgradu u kojoj rade simbolom fašizma, "GESTAPOOM" zločinačkog mafijaškog režima, kome se bliži kraj.
Dakle dana 10.12.2015. obistinila su se moja predviđanja što su prenijeli mnogi mediji a ovde citiram djelove iz "Nezavisnih novina" (http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Vlada-RS-prekida-svaku-saradnju-sa-Sudom-Tuzilastvom-BiH-i-SIPA/341545):
"BANJALUKA - Vlada Republike Srpske donijela je odluku o prekidu saradnje sa Sudom i Tužilaštvom BiH i Državnom agencijom za istrage i zaštiru (SIPA) zbog hapšenja i pretresa zgrade policije i opštinske administracije koja su danas provedena na području Novog Grada, javlja novinar "Nezavisnih". Prekid saradnje sa Tužilaštvom, Sudom i Sipom, odnosi se i na institucije RS, potvrdio je Dragan Lukač, ministar unutrašnjih poslova RS nakon vanredne sjednice Vlade RS, održane danas u Banjaluci. Vlada Srpske je konstatovala da je postupanje neustavnih institucija Suda BiH, Tužilaštva BiH i Sipe protivno Ustavu BiH i Ustavu Republike Srpske, te imajući u vidu ovakvo neprimjereno i provokativno postupanje, Vlada i sve institucije Srpske prekidaju saradnju sa tim institucijama. Lukač je istakao i da je Vlada naredila MUP-u Srpske da spriječi svaki ulazak i pretres prostorija republičkih i lokalnih institucija Srpske."
Vlada Republike Srpske održala je 2. vanrednu sjednicu, na kojoj je donijela zaključak koji prilažem u nešto lošijoj formi jer nije skeniran nego je obavještajni izvor u vladi tajno fotografisao dokument mobilnim telefonom a iz njega izdvajam slijedeće tačke:
"4. Imajući u vidu ovakvo neprimjereno i provokativno postupanje, Vlada i sve institucije Republike Srpske prekidaju saradnju sa Sudom Bih, Tužilaštvom BiH i SIPOM. 5. Vlada Republike Srpske naređuje Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske da spriječi svaki ulazak i pretres prostorija republičkih i lokalnih institucija Republike Srpske."
Ovo je nedvosmislena potvrda onoga što sam najavio a to je da će mafija narediti policiji RS da štiti njene pripadnike čak i oružjem uz opasnost da stradaju odnosno izgube život pripadnici policije RS, sudske policije RS, sipe i službenici policijskih stanica, sudova, tužilaštava u RS u koje bi po naredbi suda ili tužilaštva BIH, došli pripadnici sipe. Potvrdu toga je pred kamerama dao i samozvani "glavni baja" (http://www.slobodna-bosna.ba/vijest/25281/dodik_upozorava_akcija_sipa_e_mogla_je_izazvati_oruzani_sukob_ne_isprobavajte_nasu_odluchnost.html)
"Potpuno nepotrebno, izvan dosadašnje prakse, SIPA je odlučila da uradi to što je uradila u neizvjesnim okolnostima, što je moglo da izazove i oružani sukob! Taj sukob je spriječen samo zbog naše odgovornosti, kako bi hladne glave danas mogli razgovarati o svemu. Vjerujem da niko neće isprobavati našu odlučnost, upozorio je Dodik..."
Ja sam već godinama apelovao na sudije da ne pružaju pomoć kriminalcima iz OT Bijeljina koji su počinili očigledna krivična djela za šta sam uvjek prilagao dokaze. Ukazivao sam da će to dovesti do novih krivičnih djela sudija, sudske policije i službenika što se i desilo a sada se ostvarilo i ovo predviđanje. Ostaje nam samo da se nadamo da neće doći do naredbe za pretres u OT Bijeljina nego će biti uhapšen mafijaški bos Dodik Milorad.
Jer OT Bijeljina je na poslednjem spratu a dok se pripadnici sipe probiju tamo ko zna koliko sudskih policajaca, sudija i drugih službenika mogu nastradati u tom sukobu. Nadam se da će predsjednici sudova u Bijeljini shvatiti opasnost u kojoj se nalaze svi zaposleni i konačno odbiti poslušnost nezakonitim naredbanma mafijaško tajkunske bande Dodik Milorada, te zaštititi zakon, prava i naravno sve zaposlene.
SAMO PREKO BOBAR GRUPE I BANKE SRPSKE MAFIJAŠKI REŽIM JE OPLJAČKAO STOTINE MILIONA MARAKA I SPREMNI SU UBITI SVAKOGA DA BI SAČUVALI POKRADENO I OSTALI NEKAŽNJENI. VRIJEME JE DA IH ZAUSTAVIMO...
PRILOG
Zaključak vlade mila ronhila |
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
ČLANAK 572
RS je otuđila milijarde evra a samo preko Bobar banke čiji je suvlasnik 300 miliona KM, po zasad zvaničnim informacijama, tako da nema potrebe posebno dokazivati kako će lopovska banda koja krade stotine miliona maraka otuđiti i dokaze njenog kriminala...
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: 80 0 P 056780 14 P | TUŽBA |
| Tužilac: | ZDENKO BAJO |
| Tuženi: | REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: | 1000000 (jedan milion) KM |
"Prava i slobode zajamčeni ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Obezbjeđuje se sudska zaštita sloboda i prava zajamčenih ovim ustavom. Ko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode zajamčene ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem." (Ustav RS Član 48.); "Građani imaju pravo da traže i dobijaju sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama." (Ustav RS Član 23.); "Svakome je zajamčeno pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu." (Ustav RS Član 16.); "Sudovi štite prava i slobode zajamčene ustavima Bosne i Hercegovine i Republike Srpske i zakonom, te obezbjeđuju ustavnost i zakonitost." (ZOSRS, član 5).
DRŽAVU ČINE NJENI ZAKONI A DRŽAVNI ORGANI SU DUŽNI DA POSTUPAJU U SKLADU SA ZAKONIMA, SUDOVI DA ŠTITE ZAKONE, PRAVA I SLOBODE. ONOG TRENUTKA KAD BILO KOJI DRŽAVNI ORGAN PRESTANE DJELOVATI U SKLADU SA PROPISANIM ZAKONSKIM ODREDBAMA, PRESTAJE TO DA BUDE I NE RAZLIKUJE SE OD BANDE DRUMSKIH RAZBOJNIKA...
DRŽAVU ČINE NJENI ZAKONI A DRŽAVNI ORGANI SU DUŽNI DA POSTUPAJU U SKLADU SA ZAKONIMA, SUDOVI DA ŠTITE ZAKONE, PRAVA I SLOBODE. ONOG TRENUTKA KAD BILO KOJI DRŽAVNI ORGAN PRESTANE DJELOVATI U SKLADU SA PROPISANIM ZAKONSKIM ODREDBAMA, PRESTAJE TO DA BUDE I NE RAZLIKUJE SE OD BANDE DRUMSKIH RAZBOJNIKA...
| ŽALBA PO RJEŠENJU ZA SUDSKU MJERU OBEZBJEĐENJA |
Ovde dakle tužena tretira Ustav RS i garantovana prava kao neku pretpostavku, koju eto nije ni utvrđivala da li postoji ili ne nego mi navodno izlazi u susret time što bi se udostojila pretpostaviti da imam neko pravo. Podsjećam da je tužena RS dužna po 2 osnova vezano za pravo garantovano članom 23 Ustava RS da mi preda podatke koje je sakupljala o meni i to o računaru koji je odnijela po osnovu svojih gnusnih laži te dokumentaciju koju je prikupljala danonoćnim nadzorom nada mnom. Ja nisam došao na buvlju pijacu da se sa prodavcima pogađam oko svojih prava kao da je u pitanju neka roba, nego nastupam pred sudom sa argumentima, dokazima i zakonskim odredbama a sud je dužan da štiti ta prava, (član 5 ZOS-a) a ne da pomaže kriminalcima koji ta prava krše i otimaju.
2) Potom se opravdava tvrdnja da nije ispunjen drugi uvjet: "Postojanje opasnosti da će tužena spriječiti ostvarivanje potraživanja mora se posmatrati u funkciji postavljenog tužbenog zahtjeva. Postojanje opasnosti mora biti subjektivizirano, tako da se iz ponašanja tuženika može zaključiti da isti ima namjeru osujećenja potraživanja, a u konkretnoj situaciji tužitelj nije dokazao postojanje takve namjere tužene."
Ovo je očigledno jedna od šablonskih rečenica nekada davno napisana i podijeljena na nekom od seminara kako bi se koristila u zaštiti pljačke koja se vrši godinama. Ovo bi još i moglo imati smisla da je u pitanju 2010-ta godina ali sam sada u ovom postupku dokazao da tužena RS bezočno laže, kako nije nadležna za predmet KTA-596/09, nalaže sudskoj policiji da hapsi majku ubijene djevojčice Ivone i mene pišući tu laž i ne odgovarajući na pismene zahtijeve za pristup informacijama od čega potenciram pitanje o oštećenju privatnog vlasništva a jedna od tačaka iz tužbenog zahtijeva je to da se naredi prekidanje radnji kojima se povrjeđuju prava ličnosti tužitelja.
U prilogu ove žalbe je IT-38/15 od 26.10.2015. gdje se prvo piše gnusna laž da je dječiji ruksak izuzet prilikom vršenja uviđaja, (uklonio ga je portir Bobar grupe Sofrenić Blagiša, prije dolaska istražitelja) a onda se savjetuje da se za "pojašnjenje o oštećenjima na ruksaku obratimo policiji ili Osnovnom sudu u Bijeljini". I evo dakle poslije 6 godina OT Bijeljina čija je isključiva dužnost gonjenje počinilaca krivičnih dijela nedvosmisleno priznaje da nema pojma kako je došlo do "oštećenja tuđe stvari" te krivicu svaljuje na Osnovni sud. To je zahvalnost sudijama za višegodišnju pomoć koju su pružali u zaštiti kriminalcima iz OT Bijeljina.
U prilogu je i Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128) koji se pominje a na kome su konstatovana oštećenja, te nekoliko fotografija (Dokazni predmeti) na kojima se vide oštećenja.
U oba predmeta postupala je ista sudija koja je odlučivala o mjeri osiguranja te joj je dokazni materijal dobro poznat no za drugostepeni sud izdvojiću zahtijeve iz 2011-te za OT Bijeljina i CJB Bijeljina od 25.02. i 04.03. koje prilažem skenirane na jednom listu a oba su usvojena i izvedena kao dokaz. Tekst je praktično identičan sa manjim varijacijama a ovde citiram onaj za policiju: "ZAHTIJEVAM DA MI SE KAO ZASTUPNIKU GOSPOĐE BUDIMKE BAJO OMOGUĆI UVID U DOKUMENTACIJU, U KOJOJ NADLEŽNI INSPEKTOR OPISUJE KAKO JE DOŠLO DO PRESJECANJA KAIŠA TORBE, KOJU JE UBIJENA DJEVOJČICA IVONA BAJO NOSILA PREKO RAMENA, GDJE JE NESTAO DIO I KO JE I ZAŠTO OPRAO VEĆI DIO OSTATKA KAIŠA, AKO JE TO UOPŠTE PRIMJEĆENO OD INSPEKTORA, KOJI TVRDI DA JE SVOJ POSAO RADIO PROFESIONALNO..."
Prošlo je 4 i po godine od tada, (od prvog takvog iz 2010-te preko 5 i po godina) a tužena nikada nije omogućila uvid ili dala bilo nikakav odgovor o oštećenju mog privatnog vlasništva nego me je prvo lažno prijavila za ugrožavanje sigurnosti, grupe kriminalaca odgovorne upravo za taj kriminal, izdala fašističku naredbu o zabrani pristupa svim srodnicima djeteta koje je ubila švercujući narkotike te potom u više stotina pokušaja sprečavala pristup i hapsila odbijajući uporno svako objašnjenje, a sada poslije svega iz OT Bijeljina kažu da oni o tome pojma nemaju.
Jedino što tužena RS još nije uradila je da me veže za stub mučenja i bičuje da bi me odvratila od pokušaja ostvarenja garantovanog prava, tako da je tvrdnja tužene kako "tužitelj nije dokazao postojanje namjere tužene za osujećenja potraživanja" lišena svake logike a o moralu i zakonitosti da i ne govorim. Tužena je dakle koristeći se lažima 24.03.2010. odnijela računar na kome sam imao neprocijenjivo važan materijal, kako bi ga vještačila i poslije 5 i po godina neće da mi preda materijal o tome. Vrlo je vjerovatno da je hard disk bekapovan, (prekopiran) te se programski kod koji sam godinama kreirao nalazi negdje uskladišten a tužena RS odbija da se izjasni da li je ili nije pregledala taj računar i zašto ga je uopšte otimala ako nije imala namjeru ili nije sposobna vršiti vještačenje.
Drugi osnov još važniji je danonoćni nadzor koji je vršila putem MUP-a a izveo sam dokaz da je CJB Bijeljina dostavila podatke o tome u OT Bijeljina u dva navrata ("Odgovor CJB Bijeljina od 15.12.2010." usvojen u spis i izveden kao dokaz) a kako sam već dokazao tužena RS na sve načine sprečava ostvarenje garantovanog prava i u presudama svojih sudova je slijepa za Ustav i tačke tužbenog zahtijeva koje se toga tiču. Nema nikakve sumnje da je cilj tužene okončati ovu parnicu, bez nalaganja da se prekine sa povredama prava ličnosti kako bi došlo do zastarijevanja i po tom osnovu, te da se materijal prikupljan o meni sakrije ili uništi, preda plaćenim ubicama i slično jer je i prikupljan bez naredbe suda, (osim za podatke vezane za računar odnesen sudskom naredbom).
TUŽENA DAKLE NE DA IMA NAMJERU OSUJETITI POTRAŽIVANJA NEGO TO GODINAMA SISTEMATSKI SPROVODI.
3) Tvrdnja tužene RS "Osim toga sud ne vidi da postoji opasnost da bi bez usvajanja predložene mjere tužena mogla svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari što je potrebno da bude ispunjeno tačkom 2. kumulativnog uslova za određivanje mjere obezbjeđenja." je kako se vidi iz prethodne tačke besmislena jer je već uništila dječiji ruksak odnosno prikrivala njegovo oštećenje 5 godina te godinama krije materijal koji je prikupljala o meni i koji je vjerovatno dobro sakriven odnosno zvanično ne postoji. Tužena RS je otuđila milijarde evra a samo preko Bobar banke čiji je suvlasnik 300 miliona KM, po zasad zvaničnim informacijama, tako da nema potrebe posebno dokazivati kako će lopovska banda koja krade stotine miliona maraka otuđiti i dokaze njenog kriminala. Pa tužena je u priklopljenom predmetu prikrila falsifikat na koji sam ukazao "Rješenje prekršajnog suda 80 1 Pr 000 670 10 Pr" i to preko svog Pravobranilaštva i Osnovnog suda u Bijeljini, (dokaz "Osnovni sud 29.10.2015." u prilozima) i sve do danas štiti počinioce krivičnog djela i uz sve to sačinjava dokument u kome lažno tvrdi da sam ja dostavio taj falsifikat u spis a zašto i kako je nestao bez mog udjela i zbog čega nisam optužen kao falsifikator ostaje nejasno.
Skrećem prvo pažnju na treći pasus sa druge strane u kome stoji "U predmetu ovog suda se ne nalazi rješenje ovog suda broj 80 1 Pr 000 670 10 Pr, nego rješenje 80 1 Pr 000 670 10 Pžp". Na prvoj strani se vidi da sam ja dostavio 80 1 Pr 000 670 10 Pžp , (kao dokaz falsifikata) a falsifikat je priložila tužena RS, citiram sa prve strane dokumenta "U istom predmetu ovog suda postoji evidentirana radnja Pravobranilaštva RS, Sjedište zamjenika u Bijeljini, kojom dostavlja svoj podnesak od 11.12.2013. godine sa 28 priloga. U navedenom podnesku, u popisu priloga, pod stvakom 2., je navedeno rješenje broj 80 1 Pr 000 670 10 Pr". Ono što se ne vidi u ovom dokumentu je to da je prepiska između suda i pravobranilaštva kojom je izvedeno uklanjanje falsifikata, vršena u JEDNOM primjerku jer je tužena RS, smatrala da tako neću primjetiti njene namjere i kriminal koji vrši.
Tužena naravno ne vidi ("sud ne vidi") jer neće da vidi sopstveni kriminal ali zato "vidi" razloge i činjenice u "odgovoru" tužene RS na ovu tužbu, koji ne postoje, kao što ne postoji ništa zakonito u njenom radu i postupanju...
4) I na kraju, tužena RS navodi "ovaj uslov očigledno nije ispunjen jer nije jasno šta bi to bila „Imovina tužene koju bi ona mogla otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njom raspolagati", a u kontekstu predložene mjere obezbjeđenja". Ovde je jasno da se radi o materijalu koji sam tražio po pravu iz člana 23 Ustava RS a jasno sam to istakao u tačkama 1 i 4: "1. Zabranjuje se protivniku predlagača da otuđi, sakrije ili uništi dokumentaciju koju je prikupljala o predlagaču obezbjeđenja Zdenku Baji, sačinjenu po izuzimanju računara te nadzorom kretanja i komunikacija predlagača a sve po prijavi za "Ugrožavanje sigurnosti" od strane ovde tužene RS. 4. Naređuje se protivniku predlagača obezbjeđenja da u depozit Osnovnog suda u Bijeljini stavi dokumentaciju koju je prikupljala o predlagaču obezbjeđenja Zdenku Baji.
Obje ove tačke, tužena je prepisala u rješenju na koje ulažem žalbu a i dalje "ne vidi" i "nije joj jasno" koja je to imovina tužene koju bi mogla otuđiti ili prikriti.
TO JE NARAVNO MATERIJAL KOJI JE PRIKUPLJALA O MENI ODNOŠENJEM RAČUNARA I DANONOĆNIM NADZOROM A POSLIJE LAŽNE PRIJAVE PROTIV MENE ŠTO VIŠE I NIJE SAMO NJENA IMOVINA NEGO I MOJA PO ČLANU 23 USTAVA RS I TO SVAKI PAPIRIĆ KOJI JE SAČINILA...
5) Ostala je po strani usmena fašistička naredba koja se primjenjuje prema svim srodnicima ubijene djevojčice a donesena bez ikakvog suda i rasprave, bez prava na odbranu, bez uručivanja te naredbe u pismenom obliku i bez prava na žalbu što je kršenje, hronoliški prvo ZOUP-u a potom i prava garantovanog članom 16 Ustava RS, te je jasna namjera tužene RS da nastavi sa bezakonjem, kriminalom i gestapovskim metodama koje su i ranije primjenjivane ali sam ih ja razotkrio i objelodanio javnosti, tako da građani ubuduće znaju da ne mogu očekivati zaštitu svojih prava od sudova, nego naprotiv njihovo otimanje.
To je naravno laž jer su materijalni dokaz ubistva smišljeno ulonili kriminalci, Sofrenić, Marković i Stjepanović, kako bi prikrili neposredno obavljeno krijumčarenje narkotika u tada nedodirljivoj a danas je opšte poznato zločinačkoj organizaciji mafijaškog režima Bobar grupi.
PRILOZI
IT-38/15 od 26.10.2015. |
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
ČLANAK 571
Iz svega je jasno da je tužena RS, sakrila materijalni dokaz zločina i prikrila ubistvo Ivone Bajo, ćerke tužilje Bollin, da bi zataškala krijumčarenja i pljačku stotina miliona KM, koje je vršila godinama preko Bobar grupe a sve u stilu javnog priznanja pred kamerama, Glavnog republičkog tužioca RS "DA ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE" i Predsjednice suda BIH, da u zemlji djeluje PRAVOSUDNA MAFIJA.
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: 80 0 P 043324 13 P | TUŽBA |
| Tužilac: | BUDIMKA BAJO BOLLIN |
| Tuženi: | REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: | 5300000 (pet miliona i tri stotine hiljada) KM |
PRIJEDLOG ZA PONAVLJANJE POSTUPKA 80 0 P 043324 13 P | |
Postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen može se na prijedlog stranke ponoviti:
6) ako stranka sazna za nove činjenice ili nade ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
5) ako je do odluke suda došlo zbog krivičnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koje treće osobe;
A vezano za Član 257. (1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to:
5) u slučaju iz člana 255. tačka 6. ovog zakona - od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.
4) u slučajevima iz člana 255. tač. 4. i 5. ovog zakona - od dana kad je stranka saznala za pravomoćnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični postupak ne može provesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti;
Prvo je došlo do suspenzije rada a potom i likvidacije Bobar banke zbog ogromnog manjka novca u depozitima. Potom je podignuta optužnica protiv nekoliko lica za utaju 10 miliona maraka i na kraju je saopšteno da je preko Bobar banke a uz pomoć uglavnom firmi iz Bobar grupe, opljačkano oko 300 miliona maraka.
U pitanju je kako legalan novac od uloga, tako i nelegalan, unesen na taj način da je narko i tajkunsko politička mafija preko Bobar banke, prala nezakonito stečena sredstva od krijumčarenja i drugih kriminalnih djelatnosti.
Veza između ovih mahinacija i parnice je firma AD Univerzal, koja je jedna od firmi preko kojih je izvlačen novac a na dan ubistva Ivone Bajo, vršeno je krijumčarenje u tu firmu.
Tužena je dakle da bi prikrila krijumčarenje koje je izvršeno za vrijeme ubistva Ivone Bajo uklonila dječji ruksak koji je presječenog kaiša i držala ga u svom posjedu preko 5 godina, odbijajući da ustanovi kako je izvršeno krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari" a istovremeno je izdala usmenu naredbu o zabrani pristupa svim srodnicima ubijenog djeteta, kako ne bi mogli dobiti podatke koje su tražili, niti podnijeti krivične prijave usmeno na zapisnik na zakonom propisan način. Osim toga tokom cijele 2010. je gnusnim lažima, pokušavala obmanjivati tužilju i njenu porodicu, tvrdeći da OT Bijeljina nije nadležna, te su je čak uhapsili dana 10.08.2010.
U međuvremenu u parnici koja je u toku pred Osnovnim sudom u Bijeljini, (80 0 P 056780 14 P) između stranaka Zdenko Bajo i Republika Srpska, naredbom suda dostavljan je materijal iz Okružnog tužilaštva u Bijeljini među kojima je i službena zabilješka od 06.08.2010. gdje okružni tužilac Stjepanović Danica, postupa u predmetu za koji navodno nije bila nadležna i donosi odluku. Umjesto da se ta odluka preda tužilji, samo 4 dana kasnije kako je već istaknuto, tužena se služi gnusnim lažima i hapsi tužilju, držeći je satima u pritvoru bez ikakve potvrde o lišenje slobode te prvostepeno osuđuje.
Taj događaj je jedna od tema tužbenog zahtijeva, pa iako je drugostepeni sud obustavio postupak i preinačio odluku Prekršajnog suda o kažnjavanju tužilje, dana 22.12.2010. na tu Odluku je udaren pečat pravosnažnosti i djeljena je okolo od VSITV-a naniže kako bi se diskreditovala tužilja i opravdale fašističke metode OT Bijeljina kojima se zabranjuje pristup svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo. Čak je taj falsifikat pokušala tužena RS da podmetne u parnici 80 0 P 043325 13 P 2 a kada je razotkrivena, dokaz krivičnog djela je uklonila sinhronizovanom akcijom Osnovnog suda u Bijeljini i PRS.
Poslije višegodišnjih pokušaja tužilja je ipak 2015. uspjela izdejstvovati povrat stvari koje su uzete sa mjesta zločina ali je mrežasta korpa za koju je tužena Republika Srpska, tvrdila da je uzrok pogibije Ivone Bajo nestala i nikada nije vraćena tužilji, bez ikakvog objašnjenja te je tužilja pismenim zahtjevima zatražila odgovore od tužilaštva i osnovnog suda u Bijeljini. Slijedi popis dokumentacije sa podacima koji nisu bili poznati niti dostupni tužilji ranije a bili bi značajni za odluku suda:
Zahtjevi Osnovnom sudu 20.10.2015. Zahtjev za OT Bijeljina 20.10.2015. 080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015. IT-38-15 od 26.10.2015. Osnovni sud u Bijeljini je u dopisu 080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015. odobrio uvid i umnožavanje spisa 80 0 K 065167 15 Kpp, što je obavljeno dana 04.11.2015. te se iz tog spisa predlaže dokazni materijal:
Zahtjev za deponovanje 01.09.2009. Naredba za deponovanje 05.01.2010. Zapisnik o uvidu 21.01.2010. Dopis OT Bijeljina 03.02.2014. CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015. Fotosi ruksaka, Zabiljeska sudije 03.03.2015. Dopis OT Bijeljina 11.03.2015. Dopis OT Bijeljina 12.03.2015. Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128). Zabiljeska 06.08.2010.
Iz već usvojenog dokaznog materijala u parnici 80 0 P 043324 13 P2, vidljivo je da je tužilja pokušavala doći do odgovora o oštećenju privatnog vlasništva, (torbe odnosno ruksaka) te podnijeti krivične prijave za više krivičnih dijela, usmeno na zapisnik u skladu sa zakonom i dostaviti dokaze ali je u tome sprečavana godinama, što je išlo čak dotle da je lagana o nenadležnosti, što nije prepreka s obzirom da je OT Bijeljina obavezna evidentirati prijavu i o nadležnosti konsultovati Republičko tužilaštvo.
No sada se prije svega potenciraju materijalni dokazi, žičana korpa zatečena na mjestu, te dječiji ruksak koji je uklonjen sa mjesta zločina. U dopisu IT-38/15 od 26.10.2015. OT Bijeljina poslije punih 6 godina od ubistva Ivone Bajo pominje dječiji ruksak i to tako da je vidljivo kako navodno ne znaju ništa o tome te da se obratimo sudu i policiji. Osnovni sud takođe u svom odgovoru 080-0-Su-15-000027(-13) 29.10.2015. ne zna ništa o tome.
Tužilja je došla do saznanja o prikrivanju kriminala od strane OT Bijeljina neposredno po ubistvu djevojčice a da je tužena RS sakrila dokaz ubistva ustanovljeno je početkom 2010-te što se vidi iz priloga "Zapisnik o uvidu 21.01.2010." kada je fotografisan ruksak. Iako je odmah podnesen zahtijev za pristup informacijama, te više krivičnih prijava, čak sa imenom odgovorne osobe za uklanjanje dokaza, OT Bijeljina je prikrivala taj kriminal istovremeno terorišući tužilju i brutalno otimajući njena prava.
OT Bijeljina se međutim konstantno protivila tome da se predmeti vrate tužilji pod izgovorom da njen punomoćnik redovno podnosi krivične prijave kao da bi ih tužena istraživala, što se vidi iz priloga "Dopis OT Bijeljina 03.02.2014." i "Dopis OT Bijeljina 11.03.2015." Ali nevjerovatno već sutradan u prilogu "Dopis OT Bijeljina 12.03.2015." daje se saglasnost za povrat deponovanih predmeta, te se u ponovljenom postupku, predlaže saslušavanje u svojstvu svjedoka okružnog tužioca Stjepanović Danice da objasni dvije suprotne odluke u dva uzastopna dana i nepostupanje po prijavama vezanim za oštećenje ruksaka. Iz priloga "Zabiljeska sudije 03.03.2015." vidljivo je da je tražen povrat u vrijeme i za potrebe ove parnice dok je bila u toku ali da to nije učinjeno zbog neke administrativne greške.
Da je izgovor o nevraćanju predmeta zbog podnošenja prijava bila obična laž, dokaz je prilog "CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015." u kojoj je opisano oštećenja torbe ali OT Bijeljina iako nije nikada utvrdila i opisala ko je, kada, kako i zašto presjekao kaiš ruksaka i oprao ga nekim hemijskim sredstvom, samo mjesec dana kasnije daje saglasnost da se predmeti vrate, što je i učinjeno ali bez žičane korpe i sa konstatacijom o oštećenju ruksaka što se vidi iz priloga "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)."
Iz svega je jasno da je tužena RS, sakrila materijalni dokaz zločina i prikrila ubistvo Ivone Bajo, ćerke tužilje Bollin, da bi zataškala krijumčarenja i pljačku stotina miliona KM, koje je vršila godinama preko Bobar grupe a sve u stilu javnog priznanja pred kamerama, Glavnog republičkog tužioca RS "DA ZA PROCESUIRANJE KRUPNIH RIBA NEMA POLITIČKE VOLJE" i Predsjednice suda BIH, da u zemlji djeluje PRAVOSUDNA MAFIJA.
Dakle, osim što postoji više značajnih dokumenata do kojih je tužilja došla u poslednjih manje od 30 dana, iz dokaza IT-38/15 od 26.10.2015. je jasno da tužena RS, nema pojma ko je izvršio krivično djelo "Oštećenje tuđe stvari" a time ni druga, "Nesavjestan rad u službi" "Zloupotreba položaja" Sprečavanje dokazivanja itd, sve do krijumčarenja i ubistva koje je izvršila tužena RS, putem svog poslanika, što je drugi osnov za prijedlog, s obzirom da RS, ne može biti krivično gonjena a ista neće da procesuira odgovorne pojedince, nego umjesto toga i danas diskriminiše tužilju Bollin.
Na osnovu stava "2) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom;" člana 255 ZOPP-u, a s obzirom da postupajući sudija Destanović Senad nije dozvolio uopšte nikakvo izvođenje dokaza pred sudom na glavnoj raspravi, što se vidi iz zapisnika, predlaže se da se odlučivanje po ovom prijedlogu i nastavak parnice dodijeli u rad drugom sudiji...
PRILOZI
Zahtjevi Osnovnom sudu 20.10.2015. | Dopis OT Bijeljina 03.02.2014. |
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 055414025 |
ČLANAK 570
Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice...
| ANALIZA ODGOVORA TUŽENE RS |
"U odgovoru na tužbu kao zastupnik po zakonu tužene Republike Srpske ističemo slijedeće. Ostajemo kod odgovora na tužbu iz svih navoda istaknutih u predmetu 039222 do donošenja rješenja isti broj od 19.03.2014. Dakle osporavamo osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva ističemo i prigovor zastare potraživanja predlažemo da se na glavnoj raspravi provede dokaz čitanjem spisa Osnovnog suda u Bijeljini broj 039976 i 034147. Predlažemo da sud tužbeni zahtjev tužioca odbije u cijelosti kao neosnovan i tužnoj dosudi troškove parničnog postupka koji zasada iznosi 2000 maraka - izrada ovog odgovora na tužbu."
RADITE KAKO VAM JA KAŽEM ILI ĆU VAS UKINUTI... |
Dakle podvlačim, tužena traži troškove za ovaj odgovor a poziva se na navode iz drugog odgovora no da vidimo sada šta se i da li se uopšte išta nalazi u tom odgovoru iz druge tužbe. Taj takozvani odgovor od 26.02.2013. godine takođe citiram:
"U odgovoru na tužbu ovo Pravobranilaštvo kao zakonski zastupnik tužene ističe slijedeće. Osporavamo tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti kao neosnovan. Osporavamo osnove i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Predlažemo da sud nakon provedenog postupka tužbeni zahtjev tužioca u cijelosti odbije kao neosnovan."
Vidljivo je da ovaj takozvani odgovor sadrži 4 proste rečenice, još je prazniji od onog prethodnog praznog odgovora i u njemu ne postoje nikakvi razlozi niti činjenice niti su predloženi bilo kakvi dokazi u skladu sa ZOPP-u član 71, stav "(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te pravni osnov za navode tuženog." Istina je da je u prethodno citiranom odgovoru, odnosno onom koji je hronološki nastao poslije ovoga, tužena predložila dva spisa kao dokaz ali bez ijednog argumenta, šta oni po njenom mišljenju dokazuju koju činjenicu.
Takođe je bitno istaći da se u prvoj tužbe radi o materijalnoj šteti za uništavanje programskog koda i sud je upravo i razdvojio tužbe zato što nemaju dodirnih točaka, odnosno u drugoj tužbi je u pitanju isključivo nematerijalna šteta zbog diskriminacije, nanesene štete zbog oduzetih prava, povrede ugleda i časti, tako da nema nikakvih šansi da se argumenti iz jedne tužbe mogu koristiti u drugoj tužbi.
Tužena nigdje ne pominje ni računar ni povredu prava, ni da li je oduzela računare, ni da li odgovorna za uništavanje, ni da li je povrijedila neka prava, niti navodi bilo kakvu riječ, bilo kakvu činjenicu iz koje bi se moglo zaključiti bilo šta o sadržaju tužbi.
Nadalje, to što su tužbe razdvojene, predstavlja dodatno opterećenje za podnosioca vezano za odredbe ZOST-a. Potrebno je dakle platiti dva puta po 10000 maraka ili dostaviti dokumentaciju, odnosno steći uslove da se na osnovu zakona stranka oslobodi od plaćanja taksi što nije nimalo jednostavno a sa druge strane tužena se hladno poziva na odgovor iz druge tužbe a sud sve to prihvata kao regularno iako nijedan odgovor ne sadrži ništa od obaveznog iz zakona.
No tužena je dostavila još jedan podnesak kao odgovor na preinaku tužbenog zahtjeva 09.10.2014. pa da vidimo da li on možda sadrži nešto od obaveznog iz zakona o parničnom postupku:
"Osporavamo tužbeni zahtjev tužioca koji nam je dostavljen uz dopis suda od 30.09.2014. godine iz svih navoda, razloga i prigovora istaknutih u odgovoru na tužbu. Dakle ostajemo kod svih navoda, prijedloga i prigovora istaknutih u odgovoru na tužbu i podnescima tokom postupka i predlažemo da sud nakon provedenog postupka tužbeni zahtjev tužioca odbije u cjelosti kao neosnovan i tuženoj dosudi troškove parničnog postupka opredjeljene u odgovoru na tužbu + po 2000 maraka za izradu svakog podneska."
Osim što se u cijelih 6 redova dva puta ponavlja šablonski izraz "ostajemo kod svih navoda, prijedloga i prigovora" ovaj podnesak ne sadrži ama baš ništa od onog što je predviđeno zakonom, odnosno niko ko bi pročitao bilo koji od ova 3 takozvana odgovora ne bi imao pojma o kakvim se događajima radi o kakvoj šteti, odnosno kakvi su tužbeni zahtjevi u pitanju a po svoj prilici, to ne znaju ni oni koji su sastavljali odgovore jer se radi po sistemu copy - paste.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
ČLANAK 569
Danima poslije pretresa me je nadzirala i pratila policija te stražarila u 3 smjene pred kućom 24 sata na dan. Trojicu od stražara sam pozivao na kafu i pivo što su isti odbili a ragistarska tablica jednog od korištenih vozila čije slike imam je 729-M-117. Da li je OT Bijeljina naredilo nadzor nad objektima, praćenje i pretresanje ???
OTIMANJE DOKAZA O KRIMINALU REŽIMA | |
Veza : T14 0 KT 0000948 10 dana 06.12.2010. od okružnog tužioca Šabić Murisa
Navedenim dopisom od 06.12.2010. OT Bijeljina daje saglasnost za povrat oduzetih računara Dell UBEC 150966 i Compaq 814DYSZ02R0, oduzetih poslije prijave za "Ugrožavanje sigurnosti" a koji su preuzeti dana 22.12.2010. bez kontrole ispravnosti, te očekujem da mi odgovorite za potrebe parnice 80 0 P 056780 14 P, pred Osnovnim sudom u Bijeljini, čiji je nastavak zakazan za 21.01.2016 i to na sva postavljena pitanja kako ne bih bio prisiljen tražiti odgovore i svjedočenje naredbom suda :
1) Dana 15.12.2010. sam predao u OT Bijeljina Obavještenje i zahtjev (za kontrolu ispravnosti) te me zanima da li je OT Bijeljina potom provjerilo na bilo koji način da li su navedeni računari bili ispravni prije povrata ?
2) Dana 13.05.2010. OT Bijeljina se usprotivilo povratu računara sa obrazloženjem da je potrebno da isti ostanu u depozitu do okončanja istrage, te od vas očekujem da me shodno ZKP-u obavjestite da li su od 13.05.2010. do 06.12.2010. vršene istražne radnje na deponovanim računarima, te ako jesu da mi o tome dostavite dokumentaciju.
3) Ako u tom periodu nisu vršene istražne radnje (otvaranje, pregled ili vještačenja) molim da mi odgovorite zašto je bilo potrebno računare zadržavati narednih 6 mjeseci ???
4) Iz Rješenja o povratu, Okružnog Suda u Bijeljini od 08.12.2010. vidljivo je da su računari deponovani 29.03.2010. te očekujem da me obavjestite da li su nad istim vršene istražne radnje od tog dana do 13.05.2010. ???
5) S obzirom da zahtjev za deponovanje od strane CJB Bijeljina uz saglasnost okružnog tužioca ima datum 25.03.2010. a računari su odneseni 24.03.2010. to proizilazi da su bili izvan depoa cijelih 5 dana te očekujem da mi odgovorite gdje su bili smješteni računari u periodu od 24.03.2010. do 29.03.2010. imena osoba koje su ih nadgledali te da li je izvršena kontrola ispravnosti prije smještaja u sudski depo ???
6) Da li je OT Bijeljina naložilo pregled računara, bekapovanje (kopiranje) podataka sa hard diska u periodu od oduzimanja do smještaja u sudski depo ???
7) Da li je OT Bijeljina uopšte ikada izdalo naredbu za pregled računara od odnošenja 24.03.2010. do povrata 22.12.2010. te ako jeste odgovorite mi zašto o tome nisam dobio podatke a ako nije zašto su isti uopšte oduzimani ???
8) Danima poslije pretresa me je nadzirala i pratila policija te stražarila u 3 smjene pred kućom 24 sata na dan. Trojicu od stražara sam pozivao na kafu i pivo što su isti odbili a ragistarska tablica jednog od korištenih vozila čije slike imam je 729-M-117. Da li je OT Bijeljina naredilo nadzor nad objektima, praćenje i pretresanje ???
9) Da li je MUP, dostavio u OT Bijeljina dokumentaciju prikupljenu prilikom nadzora, te ako jeste očekujem da mi je dostavite kompletnu a ako nije da naredite CJB Bijeljina da vam istu dostavi te da mi proslijedite kopiju u skladu sa garantovanim pravom iz Ustava RS, član 23.
10) S obzirom da je načelnik kriminalističke policije koji je rukovodio nadzorom MUP-a nada mnom neposrednon poslije toga preminuo pod sumnjivim okolnostima, odgovorite mi da li je iko iz OT Bijeljina osim Tužioca Šabić Murisa, postupao službeno po prijavi za"Ugrožavanje sigurnosti" protiv mene te da li je mogao nezakonito usmeno izdati naredbu za posebne istražne radnje koje nisu evidentirane ???
Navedenim dopisom od 06.12.2010. OT Bijeljina daje saglasnost za povrat oduzetih računara Dell UBEC 150966 i Compaq 814DYSZ02R0, oduzetih poslije prijave za "Ugrožavanje sigurnosti" a koji su preuzeti dana 22.12.2010. bez kontrole ispravnosti, te očekujem da mi odgovorite za potrebe parnice 80 0 P 056780 14 P, pred Osnovnim sudom u Bijeljini, čiji je nastavak zakazan za 21.01.2016 i to na sva postavljena pitanja kako ne bih bio prisiljen tražiti odgovore i svjedočenje naredbom suda :
1) Dana 15.12.2010. sam predao u OT Bijeljina Obavještenje i zahtjev (za kontrolu ispravnosti) te me zanima da li je OT Bijeljina potom provjerilo na bilo koji način da li su navedeni računari bili ispravni prije povrata ?
2) Dana 13.05.2010. OT Bijeljina se usprotivilo povratu računara sa obrazloženjem da je potrebno da isti ostanu u depozitu do okončanja istrage, te od vas očekujem da me shodno ZKP-u obavjestite da li su od 13.05.2010. do 06.12.2010. vršene istražne radnje na deponovanim računarima, te ako jesu da mi o tome dostavite dokumentaciju.
3) Ako u tom periodu nisu vršene istražne radnje (otvaranje, pregled ili vještačenja) molim da mi odgovorite zašto je bilo potrebno računare zadržavati narednih 6 mjeseci ???
4) Iz Rješenja o povratu, Okružnog Suda u Bijeljini od 08.12.2010. vidljivo je da su računari deponovani 29.03.2010. te očekujem da me obavjestite da li su nad istim vršene istražne radnje od tog dana do 13.05.2010. ???
5) S obzirom da zahtjev za deponovanje od strane CJB Bijeljina uz saglasnost okružnog tužioca ima datum 25.03.2010. a računari su odneseni 24.03.2010. to proizilazi da su bili izvan depoa cijelih 5 dana te očekujem da mi odgovorite gdje su bili smješteni računari u periodu od 24.03.2010. do 29.03.2010. imena osoba koje su ih nadgledali te da li je izvršena kontrola ispravnosti prije smještaja u sudski depo ???
6) Da li je OT Bijeljina naložilo pregled računara, bekapovanje (kopiranje) podataka sa hard diska u periodu od oduzimanja do smještaja u sudski depo ???
7) Da li je OT Bijeljina uopšte ikada izdalo naredbu za pregled računara od odnošenja 24.03.2010. do povrata 22.12.2010. te ako jeste odgovorite mi zašto o tome nisam dobio podatke a ako nije zašto su isti uopšte oduzimani ???
8) Danima poslije pretresa me je nadzirala i pratila policija te stražarila u 3 smjene pred kućom 24 sata na dan. Trojicu od stražara sam pozivao na kafu i pivo što su isti odbili a ragistarska tablica jednog od korištenih vozila čije slike imam je 729-M-117. Da li je OT Bijeljina naredilo nadzor nad objektima, praćenje i pretresanje ???
9) Da li je MUP, dostavio u OT Bijeljina dokumentaciju prikupljenu prilikom nadzora, te ako jeste očekujem da mi je dostavite kompletnu a ako nije da naredite CJB Bijeljina da vam istu dostavi te da mi proslijedite kopiju u skladu sa garantovanim pravom iz Ustava RS, član 23.
10) S obzirom da je načelnik kriminalističke policije koji je rukovodio nadzorom MUP-a nada mnom neposrednon poslije toga preminuo pod sumnjivim okolnostima, odgovorite mi da li je iko iz OT Bijeljina osim Tužioca Šabić Murisa, postupao službeno po prijavi za"Ugrožavanje sigurnosti" protiv mene te da li je mogao nezakonito usmeno izdati naredbu za posebne istražne radnje koje nisu evidentirane ???
NA ZAHTJEV ZA PRISTUP INFORMACIJAMA IZ 2010-TE VEZANO ZA SMRT NAČELNIKA NIKADA NIJE ODGOVORENO A NA POSLEDNJI ZAHTJEV SA NAVEDENIH 10 PITANJA ODGOVORENO JE OVAKO U CIJELIH DESET REDOVA...
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
ČLANAK 568
Sve navedeno i do sada izvedeni dokazi nisu samo osnov za nematerijalnu štetu nego dokazuju i krivična djela izvršena sa ciljem da se osigura mirna pljačka milijardi evra iz Republike Srpske a što je vršeno ne samo preko Bobar grupe i AD Univerzal, (važno za ovaj spor) nego i u svakom poslu u koji je umješan kriminalac Dodik Milorad sa mafijaškim servisom takozvanom vladom RS a u stvari slugama bjelosvjetske bande imperijalista i korporativnog kapitalizma, koji izazivanjem sukoba, ratovima i poslovnim mahinacijama preko svojih poslušnika, dovode zemlje u dužničko ropstvo i porobljavaju ih.
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI
| Predmet: 80 0 P 056780 14 P | TUŽBA |
| Tužilac: | ZDENKO BAJO |
| Tuženi: | REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: | 1000000 (jedan milion) KM |
"Čak iako nisu iskorišteni svi domaći pravni lekovi, Sud može prihvatiti predstavku ukoliko podnosilac dokaže da su pravni lekovi nedostupni ili da bi upotreba pravnih lekova bila neefikasna ili da bi trajala neopravdano dugo."
Stoga obavještavam Sud i PRS da je BIH potpisnica "Konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda" te je obaveza da na cijeloj teritoriji primjenjuje sve njene članove od kojih ističem:
| PRAVO NA PRAVIČNO SUĐENJE |
Sva ova "stručna" psihijatrijska mišljenja je tužena koristila protiv mene a nije prilagala "ONE" dokaze, (kako sud voli da ih naziva) koji to potvrđuju ali što je najvažnije svi ovi dokumenti su nastali poslije mojih krivičnih prijava za opstrukciju istrage, prikrivanja dokaza i zahtjeva za uvid u spis KTA-596/09, (februar 2010-te) te kako je došlo do oštećenja privatne imovine i čime su nanesene unutrašnje povrede djevojčici Ivoni Bajo. Prethodni opisi kojima me je u zvaničnim dokumentima okarakterisala tužena RS i dijelila okolo od VSITV-a naniže da bi pokazala "O KAKVOJ SE OSOBI RADI" su i dodatni argument za jačinu i intenzitet duševnih bolova, jer pošto sudu nije bitno što se građani tretiraju kao stoka i gaze im se prava garantovana Ustavom i zakonima, onda potenciram da ovakav ludak i psihopata nije moguće postati bez neopisivih duševnih bolova koje je uzrokovala tužena poslije mojih krivičnih prijava protiv pripadnika tužilaštva i policije iz februara 2010. te zahtijeva da se odgovori kako je oštećeno moje privatno vlasništvo i čime su nanesene unutrašnje povrede Ivone Bajo. Tužena RS da danas nije odgovorila na te početne i druge zahtijeve.
Zašto je presječen kaiš ruksaka, gdje je nestao dio, zašto je zamrljan hemijskim sredstvom i ko je to učinio, kojim je vještačenjem utvrđeno čime je probodena prsna kost ubijene djevojčice, tužena RS nikada nije objasnila, nikada nije dozvolila uvid i kopiranje spisa ali su zato nastali svi dokumenti kojima me tužena RS opisuje kao psihopatu i manijaka, te time opravdava zabranu pristupa i odbijanje da odgovori na zahtjeve. Danas je jasno da je tužena RS, što sam dokazao na održanim ročištima, pljačkala milijarde evra a samo preko Bobar grupe više stotina miliona, prala novac narko mafije i krijumčarila narkotike, te je prikrila ubistvo osmogodišnje djevojčice i primjenjivala fašističke metode protiv svih njenih srodnika, da bi svoj kriminal ostavila u tajnosti i nesmetano nastavila sa tim biznisom.
U posljednje vrijeme često se pominje referendum kojim bi se preispitala nadležnost suda i Tužilaštva u Bosni i Hercegovini a koji su kako se kaže formirani nezakonito i neustavno, nametnuti od strane visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Glavni zagovarač i inicijator toga je osoba koja je zbog svojih "ratnih zasluga" i specijalnosti vezano za akcizne robe, naftu i cigarete dobila nadimak Mile ronhill a aktivno je učestvovala u formiranju i legalizaciji upravo tih institucija koje sada negira.
Radi se naravno o sadašnjem takozvanom predsjedniku ovdje tužene Republike Srpske, inače najvećem kriminalcu u entitetu, umiješanom u svaku kriminalnu aferu milijunskih razmjera i ukupne pljačke vrijednosti više milijardi evra. S obzirom da sad više nema kontrolu nad sudom i tužilaštvom Bosne i Hercegovine a već mjesecima je pod istragom sasvim je razumljivo zašto želi osporiti nadležnost tih institucija. Kako se iz posljednjih njegovih javnih izjava vidi spreman je prolijevati krv pripadnika policije Republike Srpske ukoliko bi pripadnici sipe dobili nalog za njegovo hapšenje.
Sa druge strane zakon o tužilaštvima Republike Srpske je takođe nametnut od strane visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini što znači da su i tužilaštvo Republike Srpske a posebno Okružno tužilaštvo u Bijeljini nelegalni, nezakoniti i kako sam već izveo u dokaznom postupku - kriminalne organizacije. I naravno legalno izabrani predsjednik RS, dr. Nikola Poplašen je zbačen sa te pozicije takođe nasilno na isti način uz asistenciju okupacione oružane sile koja je istovremeno dovela svog slugu na mjesto premijera. I sad taj sluga, ratni švercer, profiter te poslijeratni mafijaški bos, ima hrabrosti da organizuje referendum kojim bi se osporavale nelegalne odluke visokog predstavnika za BIH.
A sada ću da demonstriram samo jedno od bezbroj krivičnih dijela mafijaškog bosa Dodik Milorada: Član 86. Ustava RS - Predsjednik Republike uživa imunitet kao i narodni poslanici. Član 73. stav "Narodni poslanik ne može biti pritvoren bez odobrenja Narodne skupštine, osim ako je zatečen u vršenju krivičnog djela za koje je propisana kazna zatvora u trajanju dužem od pet godina. (Ovo je dakle zaštita koju ima predsjednik tužene RS, da može nekažnjeno izvršiti krivično djelo za koje je zaprijećena kazna do 5 godina zatvora a sada slijede primjeri krivičnog djela):
Dodik je istakao da sudiju koja je donijela odluku u vezi "Birča" treba da bude sramota, bez obzira koliko se poziva na pravo i pravičnost, jer je presuda bila spekulativna, a što će se pokazati u narednom periodu. On je ocijenio da je pravosuđe u nekim segmentima izvan bilo kakve društvene odgovornosti. On je poručio da će "Birač", koji je stavljen pod kontrolu vlasti i ostvaruje dobre poslovne rezulatate, raditi bez obzira na sudove i neće se izgubiti radna mjesta i funkcija koju ima. Moja prva reakcija nakon odluke suda bila je da se ukine sud u Bijeljini i premjesti na neko drugo mjesto. Možda se to i desi", rekao je Dodik." (Izvor: http://www.klix.ba/biznis/privreda/dodik-birac-ce-raditi-bez-obzira-na-odluke-suda/131019058)
Kao što možete pogledati u videu, Dodik je jasno i glasno poručio, preciznije ucijenio ljude, zaposlene u "RAOP-u" da se NE POJAVLJUJU na BN Televiziji. Dakle, ukoliko radnici u teoriji i dobiju spor na sudu, oni po Dodiku NEĆE biti isplaćeni što je otvoreno ništenje i derogiranje institucija Republike Srpske: Koliko su ove i ovakve metode "demokratske" sami prosudite. (Izvor: http://www.6yka.com/novost/63939/milorad-dodik-koga-vidim-na-bn-televiziji-nece-biti-isplacen-video#).
Član 69 Ustava RS, stav "Sudska vlast pripada sudovima." a vezano za KZRS član 293 Napad na ustavno uređenje "Ko silom ili prijetnjom upotrebe sile ili na drugi protivpravan nacin pokuša da promijeni ustavno uređenje Republike Srpske, kazniće se zatvorom od dvije do dvanaest godina."
Ovde je dakle bahati i drski kriminalac napao na ustavni poredak, javnim prijetnjama da sudska vlast koja Ustavom RS pripada sudovima, neće biti poštovana niti primjenjivana ako se njemu ne dopada odluka suda ili stranka u postupku i samo po ovom osnovu je morao biti uhapšen s obzirom da je zaprijećena kazna do 12 godina što je više od 5 do koliko je zaštićen imunitetom. Nažalost imao sam priliku uvjeriti se da sve sudije u Bijeljini postupaju ne u skladu sa Ustavom i zakonima nego u skladu sa voljom i željama samozvanog "glavnog baje" tajkunsko mafijaške zločinačke organizacije RS...
Dakle danas imamo nelegalnog predsjednika ovde tužene RS i nelagalno tužilaštvo jer su dovedeni na vlast i konstituisani da bi saučestvovali u uništavanju domaće industrije i pljački resursa i novca, kako bi se otvorio prostor stranim kompanijama da profitiraju. OT Bijeljina je imala ulogu uništavanja dokaza o takvim zločinačkim aktivnostima, opstrukciju svake istrage o tome a na čelo te zločinačke organizacije postavljena je osoba koju porodice pobijenih civila u Srebrenici nazivaju "Srebrenički dželat" s obzirom da je kao vojni tužilac učestvovao sa drugim plaćenicima u pripremama pokolja nad civilima na svim stranama te prikrivanju, zataškavanju i neprocesuiranju tih zločina.
Kao stručnjak za nepostupanje i prikrivanje dokaza to je nastavio na poziciji glavnog okružnog tužioca. Te dvije osobe su ogledalo onoga u šta se pretvorila RS danas a pominju se u ovde priklopljenom predmetu Prekršajnog suda kao kriminalci, koji prikrivaju ubistvo jednog djeteta da bi zataškali krijumčarenja narkotika preko Bobar grupe. S obzirom da je treća osoba koja se pominje, (vlasnik te mafijaške organizacije) u međuvremenu preminuo, njegovo ime je neprimjereno pominjati te ću ga u nastavku zamjeniti sa nazivom "Bobar grupa".
Dakle danas je poznato da je preko Bobar banke, uglavnom posredstvom drugih firmi iz Bobar grupe opljačkano oko 300 miliona KM, za šta je odgovorna ovde tužena RS, kao ortak Bobar grupe, odnosno suvlasnik pljačkaške Bobar banke...
Na osnovu člana 102 ZOPP-u, stav "(2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogućnosti iznijeti odnosno predložiti na pripremnom ročištu" , člana 81 ZOPP-u, stav 3, člana 56 ZOVSITV-u, stav 9, člana 376 KZRS-e te člana 6 KZZLJPIOS-a, podnosim:
Analizom službene zabilješke IT-3/10, dokazao sam da u istoj ne postoji nijedna riječ objašnjenja za više krivičnih djela koje sam ja podnosio ili imao namjeru da podnesem prijavu u čemu sam sprečavan, posebno vezano za oštećenje privatnog vlasništva dječijeg ruksaka, krijumčarenje i davanje lažnog iskaza. Stoga sud ima obavezu s obzirom na ova nova saznanja da svoje ranije odluke preispita kao i nove prijedloge koje sada iznosim.
Od suda tražim da sve prijedloge analizira ozbiljno i nepristrasno, te da odluke odnosno rješenja donosi za svaku tačku posebno sa adekvatnim obrazloženjem umjesto dosadašnje prakse da se "u paketu" odbacuju svi prijedlozi, posebno oni koji dokazuju kršenje mojih prava na taj način što je od strane službenika tužene izvršeno neko krivično djelo te time tužena ne samo da vrši napad na moja prava odnosno na mene nego sprečava razotkrivanje i procesuiranje odgovornih te saučestvuje u prikrivanju krivičnih djela:
1) Poslije ročišta održanog 06.10.2015. došao sam do više dokumenata koji su u direktnoj vezi sa tužbenim zahtjevima, te predlažem na usvajanje sledeće dokaze:
Zahtjevi Osnovnom sudu 20.10.2015. Zahtjev za OT Bijeljina 20.10.2015. IT-38/15 od 26.10.2015. 080-0-Su-15-000027(-13) od 29.10.2015. Prethodnim dokumentom Osnovni sud u Bijeljini je odobrio uvid i umnožavanje spisa 80 0 K 065167 15 Kpp, što je obavljeno dana 04.11.2015. te iz tog spisa predlažem dokazni materijal: Zahtjev za deponovanje 01.09.2009. Naredba za deponovanje 05.01.2010. Zapisnik o uvidu 21.01.2010. Dopis OT Bijeljina 03.02.2014. CJB Bijeljina dostava prijave 05.02.2015. Zabiljeska sudije 03.03.2015. Dopis OT Bijeljina 11.03.2015. Dopis OT Bijeljina 12.03.2015. Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128).
2) Osnovni sud u Bijeljini je načinio propust donesenim rješenjem 08.07.2015. u dijelu "neće se izvršiti uvid u dokumente koje je povodom traženja suda službenim putem dostavilo Okružno tužilaštvo Bijeljina obzirom na izjašnjenje tužioca povodom toga te da je tužilac taj koji je predložio ovaj dokaz" gdje se nije naveo popis dokumentacije u koju se neće izvršiti uvid, kao što je to učinjeno sa dokazima koje sam ja predložio. Ukoliko sud jasno ne odredi o kojim se dokumentima radi može doći do greške ili "greške" da stranke i sud različito shvate o kom se materijalu radi.
3) Osnovni sud u Bijeljini je načinio grešku donesenim rješenjem 27.05.2015. koje u cjelosti citiram "Odbija se prijedlog tužioca da sud od tužene traži dopunu odgovora na tužbu u vidu navođenja činjenica na koje se tužena poziva jer sud smatra da je tužena u odgovoru na tužbu navela da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu iz predmeta 39222 u kom predmetu je razdvojen postupak. Osim toga tužena je tokom postupka dostavljala i druge podneske u kojima je predlagala određene dokaze u smislu uvida u predmete a kako to u istima i stoji."
Ovde je sasvim nebitno da li stranka "ostaje" kod navoda ili ne nego da li u tom "odgovoru" iz drugog spisa postoje razlozi i činjenice obavezni članom 71 ZOPP-u, stav 2, te tražim da sud to utvrdi i navede u zapisnik bar jednu činjenicu i jedan razlog koju sud smatra da je tužena RS istakla u bilo kom podnesku a ako isti ne postoje da se postupi u skladu sa zakonom, član 73.
4) U dokumentu 080-0-Su-15-000027(-13) od 29.10.2015. istaknuto je ime službenika koji je sačinio falsifikat. Ne sumnjam da bi "istraga utvrdila" ili bi izjava istoga ako bih ga pozvao kao svjedoka bila da je u pitanju greška, no za samu štetu nije bitno da li je namjerna ili nehotična nego da li je do štete došlo a jedino nadoknada može biti manja ako se ispostavi da je u pitanju greška a ne namjera. U mnogo ozbiljnijem slučaju prijave za ugrožavanje sigurnosti protiv mene, nesporno je da je bila lažna ali sud mora utvrditi da li je to bilo smišljeno krivično djelo sa namjerom da mi se nanese šteta ili se radilo o grešci. Već sam istakao da su u pitanju stručne osobe, koje "ne mogu pogriješiti" nenamjerno ali bi bilo neophodno da se isti saslušaju i izjave koje su to "prijeteće riječi" svojevremeno uočili vezano za član "Ugrožavanje sigurnosti" ta da li i danas smatraju da su prijeteće ili su pogriješili a sve kako bi sud stekao jasan uvid da li je sama prijava bila greška ili smišljeni kriminalni plan. Stoga predlažem da se pozovu već predloženi svjedoci, građani gospoda: Gruhonjić Muhamed, Debeljević Milorad, Stjepanović Danica i Kovačević Novak.
5) Po istom osnovu neophodno je da se ispitaju Maksimović Bojan i Jovičević Zoran, inspektori MUP-a, kako bi sudu saopštili koje su "prijeteće" riječi oni uočili u materijalu koji su im dostavili uplašeni građani Debeljević i Gruhonjić, te da li su tada pogriješili prilikom procijene pa podnijeli zahtijev za pretres i istražne radnje ili im je neko to nezakonito naredio.
6) U dokumentu IT-38/15 od 26.10.2015. ističe se da OT Bijeljina odnosno nadležni tužilac Stjepanović Danica nema pojma kako je došlo do oštećenja dječijeg ruksaka za šta sam podnosio i u spis je usvojeno više zahtijeva. Niti u jednom od dokaza čak ni onima dostavljenim od strane OT Bijeljina nema pomena ni o tome niti o krijumčarenju a ni čime su nanesene unutrašnje povrede Ivoni Bajo. Potrebno je da Danica Stjepanović svjedoči kao okružni tužilac o tome da li su moji pismeni podnesci i dokazi uopšte stizali do nje ili su zagubljeni.
7) Kovačević Novak, Borovčanin Danko, Mićić Zoran, Čavić Zoran, treba kao službena lica da svjedoče o tretmanu koji se primjenjivao, opisima sudske policije, različitim tumačenjima "usmene naredbe" odnosu OT Bijeljina prema tužiocu i srodnicima te svojim shvatanjima da li je time kršen Ustav RS i zakoni.
8) Petrović Mitar, treba da svjedoči o svojim saznanjima i iskustvima vezano za nadziranje objekata, presretanje i pretresanje, pokušaju ubistva tužioca poslije lažne prijave za ugrožavanje sigurnosti a imajući u vidu da tužena krije te podatke i odbija postupiti u skladu sa članom 23 Ustava RS. Tužena je očito posebne istražne radnje sprovodila nezakonito što je njena uobičajena praksa kako bi najveći broj građana koji je ometaju u pljačkama uplašila a onda bi one malobrojne hrabre, likvidirala kao recimo Milana Vukelića.
8) Predlažem da se usvoje svi dokazi koje je sud odbio i naveo na pripremnom ročištu 10.11.2014. tretirajući ih "suvišnim". Podsjećam da sam dokazao da u kompletnom dokaznom materijalu pa ni onome dostavljenom od OT Bijeljina nema nijedne riječi o oštećenju tuđe stvari, čime su nanesene unutrašnje povrede Ivoni Bajo, niti o krijumčarenju. Ovim dokazima (fotografije torbe i unutrašnjih povreda) se pokazuje da sam imao osnova ukazati tužilaštvu na "grešku", što su obavezni da rade svaki dan po 4 sata sa strankama, te podnijeti prijavu usmeno na zapisnik u skladu sa ZOKP-u u čemu sam onemogućavan. Fotografija torbe odnosno ruksaka je posebno važna jer je povod i za lažnu prijavu protiv mene i za zabranu pristupa a dokazuje ne samo prikrivanje ubistva Ivone Bajo, oštećenje tuđe stvari, sprečavanje dokazivanja itd, nego i motive za sve to odnosno prikrivanje krijumčarenja narkotika i pljačku preko Bobar grupe, koju su činili pripadnici mafije iz redova tužene RS a što se razotkrilo od pripremnog ročišta do danas.
9) Predlažem da se kao dokaz izvede priloženi DVD te preslušaju prije svega moji razgovori sa okružnim tužiocem Stjepanović i vještakom Busarčevićem (čiji su transkripti već usvojeni). Time dokazujem da sam sprečavan u podnošenju prijave čak i za vrijeme lažne istrage koju je tužena navodno vodila kao i da vještak nema pojma ni o svim povredama a kamoli o presječenom kaišu ruksaka. Postoji i razgovor sa portirom Bobar grupe koji pominje da je uklonio dokaz sa mjesta zločina, (Blagisa.mp3) koji je uz već izvedene dokaze o krijumčarenju dovoljan da tužena RS u skladu sa zakonom pokrene istražne radnje.
10) U spisu dostavljenom od OT Bijeljina T14 0 KTA 0010617 14 nalazi se "Zabiljeska 06.08.2010." i prijava protiv Sofronić Blagiše od 24.06.2010. na osnovu koje je i sačinjena. Takođe se uz Zabilješku od 31.01.2011. nalazi i povezana krivična prijava protiv AD Univerzal od 02.12.2010. dok naprotiv postoji samo "Zabiljeska 21.03.2014." ali nije dostavljena navodna prijava od 23.01.2014. S obzirom da ja tvrdim da ne postoji prijava od tog dana, predlažem da sud izda naredbu OT Bijeljina da dostavi dokument koji smatra za prijavu, te odluku o prijavi od 19.03.2014. preko koje sam na raspravi dokazao krijumčarenje.
Predloženi dokumenti iz tačke 1 vezani su za teme iz tužbenog zahtijeva, odnosno povrede prava koje čini tužena RS kao što je "pravo na pristup informacijama garantovano ZOSPI-a", pravo na imovinu, nediskriminaciju itd te zahtijev da se "prestane sa radnjama kojima se povređuje pravo ličnosti tužioca". OT Bijeljina prvi put poslije 6 godina u jednom dokumentu pominje dječji ruksak te navodi da se za objašnjenje o oštećenju obratimo Osnovnom sudu ili policiji.
Sve navedeno i do sada izvedeni dokazi nisu samo osnov za nematerijalnu štetu nego dokazuju i krivična djela izvršena sa ciljem da se osigura mirna pljačka milijardi evra iz Republike Srpske a što je vršeno ne samo preko Bobar grupe i AD Univerzal, (važno za ovaj spor) nego i u svakom poslu u koji je umješan kriminalac Dodik Milorad sa mafijaškim servisom takozvanom vladom RS a u stvari slugama bjelosvjetske bande imperijalista i korporativnog kapitalizma, koji izazivanjem sukoba, ratovima i poslovnim mahinacijama preko svojih poslušnika, dovode zemlje u dužničko ropstvo i porobljavaju ih.
Ako tužena RS nije razumjela moju ponudu da odustanem od KOMPLETNE tražene sume od MILION KM, i ne razumije ni druge prijedloge ostaje joj prilika da sama ponudi dogovor i možda okončamo postupak bez dalje rasprave i izvođenja dokaza vezano za spise gdje je počinjen neviđeni kriminal i blamaža sudova u Bijeljini, inače je jedina opcija koja mi preostaje da u nastavku ne pripisujem krivicu pripadnicima LOPOVSKE BANDE, unutar RS, nego će RS ako se ne distancira i procesuira te kriminalce biti ta LOPOVSKA BANDA.
NA TUŽENOJ RS JE DA ODABERE HOĆE LI BITI DRŽAVA ILI ĆU JA DOKAZATI DA JE U PITANJU LOPOVSKA I FAŠISTIČKA BANDA...
PRILOZI
Zahtjevi Osnovnom sudu 20.10.2015. | Dopis OT Bijeljina 03.02.2014. | Zdenko Bajo |
ČLANAK 567
Zašto je OT Bijeljina prikrila ovo ubistvo odgovor može dati nekoliko posljednjih informacija vezano za pranje i pljačku novca preko Bobar grupe, gdje je direktno iz tužilaštva BiH, Ministarstva sigurnosti saopšteno da je opljačkano oko 300 miliona maraka a jedna od firmi preko kojih se to činilo je upravo AD Univerzal iz Bijeljine koja je vršila krijumčarenje na dan ubistva, što sam dokazao na predhodnom ročištu.
GLAVNA RASPRAVA 06.10.2015 | |
REPUBLIKA SRPSKA
OSNOVNI SUD U BIJELJINI
Broj: 80 0P 056780 14 P
Bijeljina, 06.10.2015. godine
Sastavljen dana 06.10.2015. godine u Osnovnom sudu u Bijeljini
| OD SUDA PRISUTNI SUDIJA: Vakičić Željka ZAPISNIČAR: Mila Terzić | PRAVNA STVAR |
Konstatuje se da su na glavnu raspravu pristupili:
za tužitelja pristupio lično
-za tuženu nije pristupio niko uredno pozvana.
Od javnosti pristupila Halilović Jasminka.
Sud obavještava prisutne da su u obavezi da isključe mobilne telefone.
Tužitelj predlaže da sud predmetno ročište odloži i da tuženu pozove na ročište te da iznese svoje argumente koje do sada nije iznijela u odgovoru.
Sud konstatuje da je uvidom utvrdio da je tužena putem Pravobranilaštva pozvana na današnje ročište za dan 06.10.2015. godine sa početkom u 11,00 časova, te da se na istu nije odazvala, te sud donosi sledeće:
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Sud konstatuje da je tužena putem Pravobranilaštva dostavila sudu podneske i to vezano za izjašnjenje tužioca od 23.07.2015. godine koji se odnosi na prijedlog za sporazum između tužioca i tužene, te drugi podnesak koji se odnosi na dopis suda od 30.09.2015. godine a koji je sud zaprimio 05.10.2013. godine, koje podneske sud dostavlja izravno tužitelju.
Sud konstatuje da je tužitelj dostavio u spis suda pored prijedloga za određivanje mjere obezbjeđenja na koju se tužena izjasnila dana 05.10.2015. godine i tužbeni zahtjev naslovljen kao tužbeni zahtjev zbog lažnih podataka, te imajući u vidu da se radi o preinačenju tužbe po mišljenju suda budući da se radi o sasvim drugačijem tužbenom zahtjevu u odnosu na postojeći, te da je prinačenje tužbenog zahtjeva shodno čl. 57. stav 1. ZPP-a moguće najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta a da se suđenje nalazi u fazi glavne rasprave i to obrazlaganja materijalnih dokaza.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Tužitelj predlaže da sud usvoji nove dokaze budući da je odbio preinačenje tužbe a koji dokazi su u preinačenoj tužbi predloženi jer su vezani za predmet spora a do kojih dokaza nisam mogao da dođem u posjed u fazi pripremnog ročišta odnosno koje nisam imao do posljednjeg ročišta nego sam ih dobio posle održanog ročišta odnosno do njih sam došao nakon održavanja posljednje glavne rasprave.
Na upit suda da obrazloži zbog čega smatra da bi ove dokaze trebalo uvrstiti u dokazni fond odnosno šta istima želi da dokaže tužitelj izjavljuje.
U odgovoru Osnovnog suda na moj zahtjev navedena je netačna tvrdnja kako sam ja ovom sudu dostavio kopiju rješenja Prekršajnog suda koju sam opisivao kao falsifikat. Ne osporavam mogućnost da je do ove rečenice došlo greškom i sud kao i pravni zastupnik tužene to može provjeriti i ukoliko se utvrdi da je ono što ja tvrdim istina neće biti razloga da se o tome dalje raspravlja a i tužbeni zahtjev koji je sud odbacio bio je vezan isključivo za tu temu. Podsjećam da sam izveo veći broj dokaza i dokazao konstantne laži, prevare i falsifikate a sve je počelo time što OT Bijeljina već skoro 6 godina odbija da odgovori kako je došlo do oštećenja mog privatnog vlasništva konstatno tražeći od drugih državnih službenika koji s tim nemaju nikakve veze da im pomažu i prikrivaju njihova krivična djela.
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Nakon toga tužitelj u uvodnom izlaganju izjavljuje: Smatram da predhodna odluka suda nije u skladu sa zakonom s obzirom da Zakon dozvoljava dostavu dokaza i posle pripremnog ročišta a jedini uslov je da stranka dokaže da taj dokaz ranije nije imala i drugi uslov da dokaz ima veze sa predmetom spora. S obzirom da mi sud ne dozvoljava korištenje tog prava ne vidim svrhu ovog pitanja jer mi sud ne bi dozvolio nikakvu promjenu, a predmetnu tužbu ne želim povući.
Sud poziva tužitelja da nastavi sa obrazlaganjem priklopljenih predmeta:
Na predhodnom ročištu istakao sam činjenicu da u službenoj zabilješci OT Bijeljina IT-3/10 ne postoji nijedna riječ objašnjenja za više krivičnih djela koje sam ja podnosio ili imao namjeru da podnesem u čemu sam sprečavan. Ovom prilikom potenciram da ne postoji nijedna riječ objašnjenja o oštećenju tuđe stvari koja je moje privatno vlasništvo, te pozivam predstavnika tužene ili sud da me demantuju u ovom ako imaju argumente prije nego što dalje nastavim.
S obzirom da ne postoji ništa vezano za krivično djelo oštećenje tuđe stvari pozivam se ponovo na čl. 81. i tražim od suda da prihvati kao dokaz materijalni predmet. Nevezano za to da li će sud prihvatiti ovaj dokaz, sud je obavezan prema ZKP-u čl. "Obaveza prijavljivanja krivičnog djela" da prijavi krivično djelo, osim već navedenog člana i "nesavjestan rad u službi" te "zloupotreba službenog položaja" a vezano za usvojeni dokaz specijalnog tužilaštva Kta-St-122/10 u kome se navodi da se istraga protiv Stjepanović Danice neće sprovoditi zato što nisu dostavljeni dokazi da je ovaj materijalni dokaz (dječiji ruksak) oštećen na način kako sam to opisao. Ukoliko to postupajuća sudija ne učini izvršiće krivično djelo KZ RS čl. 8. stav 2.- nečinjenjem.
Nakon toga sud imajući u vidu da je tužitelj ponovo predložio dokaz ,,torba“ koji je već ranije predlagao i koji dokaz je sud odbijao i o čemu je sud već odlučivao, sud donosi sledeće:
Protiv ovog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.
Tužitelj želi da se izjasni na naprijed navedeno te sud istom ukazuje na to da se mora voditi računa o ekonomičnosti postupka, te da isti može ukratko da se izjasni a da posebna žalba kao što je već sud naveo nije dozvoljena.
Tužitelj izjavljuje: Tvrdnja suda da se navedeni predmet ne tiče predmeta spora nije tačna. S obzirom da su iz OT Bijeljina tvrdili kako mi je pristup zabranjen jer konstatno podnosim podneske u kojima su isti navodi i činjenice vezano za spis Kta-596/09 a sada sam upravo dokazao da to nije istina. Dakle OT Bijeljina mi zabranjuje pristup svojim lažnim tvrdnjama a sud to ne želi da utvrdi.
Tužitelj nakon toga izjavljuje da nastavlja sa obrazlaganjem spisa T14 0 Kta 00106 17 14 kao i službenu zabilješku.
Podsjećam da sam marta 2010. godine optužen za ugrožavanje sigurnosti upravo zbog toga što sam javno objavio dokaze i krivična djela koja se ne sadrže u ovoj zabilješci i za to optužio pripadnike OT Bijeljina. Okružni tužioci su dužni da rade sa strakama svaki dan 4 sata i da su to poštovali mogao bih njima da ukažem na nedostatke u ovoj službenoj zabilješci. OT Bijeljina je navodno utvrdila da je djevojčica Ivona Bajo pala sa bicikla i nabola se na žicu od korpe, što je navodno vidjela jedna svjedokinja, tvrdeći da je vidjela kako je djete palo ali ne zna odakle je palo. To naravno nije bila istina nego je svjedokinja vidjela da djete leži na cesti i rekla vozaču "eno djete je palo". Kada sam ukazao policiji i tužilaštvu na nelogičnost da djevojčica navodno pada na asvalt i zadobija smrtonosnu povredu a predhodno se 15 metara vide krvavi tragovi na asvltu, to je bio i kraj svakog daljeg razgovora sa predstavnicima tužene. Prvobitni pokušaj tužilaštva bio je da objasni te krvave tragove time kako su nastali prilikom prenošenja djevojčice, što nije uspijelo jer svi svjedoci su to negirali. I po mišljenju vještaka trasologa koje je sadržano u ovoj zabilješci smrtonosna povreda je nastala bar 15 metara prije mjesta pada. Dakle čak i kad bi bila istina da je neki svjedok vidio sam trenutak pada u ovoj zabilješci niti u bilo kom vještačenju se ne navodi da je bilo ko vidio trenutak 15 m prije toga, kad je došlo do povrede. Tužilac smišljeno iznosi samo dio mišljenja vještaka tvrdeći kako rana na grudima može da potiče od žice namjerno izostavljajući nastavak mišljenja gdje se kaže da je takva povreda mogla nastati samo tako što je neki kamion ili automobil nagurao žicu prema grudima djevojčice ili eventualno da je pala na neku ogradu ili visoki trotuar koji vještak nije vidio te je zato predložio rekonstrukciju. U ovoj zabilješci prvo se navode sve unutrašnje povrede konstatovane obdukcijom a vještak svoje mišljenje zasniva samo na površinskoj povredi te na kraju čak tužilac kaže da osim te povrede na grudima nema drugih povreda. Ovom sudu sam dostavio audio snimak i transkript razgovora sa istim vještakom u kome isti navodi da nema pojma ni o jednoj unutrašnjoj povredi ni oštećenju torbe, ni o kvaru na kamionu. Taj snimak i mišljenje vještaka Blažanović Ante koga je angažovala porodica a koji je imao sve ove podatke sam predao još 2010. godine u OT Bijeljina bez ikakve pismene reakcije a usmeni kontakt mi je naravno zabranjen. Ovi podaci koje sam upravo iznio nisu naravno nikada bili nepoznati za OT Bijeljina nego su ih smišljeno prikrivali i do današnjeg dana posle 6 godina OT Bijeljina nikada nije odgovorila na moje zahtjeve o tome kako je došlo do oštećenja predmeta i kojim vještačenjem je utvrđeno kako su nastale unutrašnje povrede. Sud sada ima kompletnu ovu zabilješku za koju tužena tvrdi da su u njoj sve te činjenice, te se može uvjeriti s obzirom da se radi o pogibiji osmogodišnjeg djeteta i da su u pitanju gnusne laži. Zašto je OT Bijeljina prikrila ovo ubistvo odgovor može dati nekoliko posljednjih informacija vezano za pranje i pljačku novca preko Bobar grupe, gdje je direktno iz tužilaštva BiH, Ministarstva sigurnosti saopšteno da je opljačkano oko 300 miliona maraka a jedna od firmi preko kojih se to činilo je upravo AD Univerzal iz Bijeljine koja je vršila krijumčarenje na dan ubistva, što sam dokazao na predhodnom ročištu.
Dana 24.06.2010. godine predao sam krivičnu prijavu protiv portira A.D. Univerzal, pošto sam u razgovoru sa njim saznao da je on lično uklonio materijalni dokaz sa mjesta zločina koji tako nije bio uključen uopšte u istražne radnje. U ovoj krivičnoj prijavi ukazao sam na davanje lažnog iskaza jer je portir prvo pričao porodici da je vidio djevojčicu kako se kreće asvaltom, iskašljava krv i na kraju pada, što i odgovora fotografijama sa lica mjesta. Ali kako je tužena smislila plan da ovo ubistvo predstavi kao nesrećan slučaj, kada sam to prijavio ispektoru isti je uzvratio da to nije istina i da portir to nije mogao da vidi iako ispektor nije bio prisutan. Po rekcijama inspektora i nešto kasnije Okružnog tužioca odmah mi je bilo jasno da se ne radi o prefesionalnim službenicima koji će po zakonu sprovesti istragu nego pripadnicima zločinačke organizacije koji iz nekog za mene tada još uvjek nepoznatog razloga žele da prikriju krivično djelo. Odmah sutradan portir je pozvan u MUP i tada negirao da je vidio djevojčicu kako se kreće ali iako pitan da li postoji još nešto važno nije pomenuo dolazak kamiona kojim je vršeno krijumčarenje i kome je portir pomogao da pobjegne prije dolaska policije. Veoma važno je istaći da ni MUP ni OT Bijeljina oko 7 dana ni u jednom dokumentu, ni u jednoj izjavi svjedoka nisu imali podatak o dolasku kamiona u A.D. Univerzal. Da nije bilo mene ni danas ne bi bilo poznato da je taj kamion uopšte postojao, što najbolje govori o sposobnosti MUP-a i OT Bijeljina. Istina je da sam ja u ovoj krivičnoj prijavi oštećenje dječijeg ruksaka i njegovo uklanjanje povezao sa pogibijom Ivone Bajo, karakterišući ovaj predmet kao novi dokaz, što je on i nesporno jer u zabilješci koju sam upravo analizirao o njemu nema ni pomena. Ovu prijavu sam najavio oko 7 dana ranije svojim podnescima 16,17 i 18.06.2010. godine a 18.06.2010. godine poslije posljednjeg od tih podnesaka kojom najavljujem tu prijavu pokušano je moje ubistvo trovanjem. Podsjećam da je tužena pokrenula protiv mene posebne istražne radnje, nadzirala me danonoćno i odnijela računar da bi tražila dokaz o krivičnom djelu a iako je prema ZKP-u bila dužna da mi te podatke preda i potom po članu 23. ustava RS na koji sam se pozivao to nikada nije učinila nego me je umjesto toga hapsila. I u tužbama za utvrđenje diskriminacije sam ukazivao na grubu povredu tog prava koje se prema istom Ustavu članu 48 ne može ni oduzeti ni ograničiti a sud je u više predmeta bio slijep za to.
Sud ukazuje tužiocu da se prilikom obrazlaganja predmeta koje treba ukratko da obrazloži drži predmeta spora i da ista budu u cilju dokazivanja njegovog tužbenog zahtjeva te da predmet spora nije krivični posttipak i da eventualne zaključke ostavi za završnu riječ te da se ne obraća sudu riječima ,,to što ste vi kršili moja prava“, jer sud mora voditi računa o dostojanstvu suda.
Ističem samo još jednu važnu činjenicu vezano za ovu krivičnu prijavu da sam naveo kako posjedujem i dokaze o drugim krivičnim dijelima citiram, krijumčanjenje oružja ili narkotika, što ja zaista ne znam šta je konkretno ali sam imao i na predhodnom ročištu izveo dokaze da je to krijumčarenje izvršeno. Navodna reakcija na moju krivičnu prijavu je službena zabilješka od 06.08.2010. godine koju je potpisala Danica Stjepanović. Podsjećam da sam izveo dokaz kako je tužena mjesecima pričala laži da OT Bijeljina nije nadležna za ovaj slučaj i u narednim godinama kada sam zahtjevima tražio podatke o ovim krivičnim prijavama pa i u tužbama niko nije dostavio ovu službenu zabilješku kao dokaz da je tužilac tad nešto odlučila. 4 dana posle navodnog sačinjavanja ove zabilješke moja sestra i ja dolazimo da dostavimo dokaze o oštećenju dječijeg ruksaka, audio snimak razgovora sa vještakom, dokaze o krijumčarenju i da dobijemo odgovore na ranije predate zahtjeve. Umjesto da nam tada tužena preda ovu odluku oni su nam zaista tvrdili da OT Bijeljina nije nadležna što se ispostavlja da je laž. U pitanju je mjesec avgust i ja sam priložio ovom sudu zabilješke sudske policije za taj dan ni u njima, ni u zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka ne postoji tvrdnja da mi je odnosno nama ulaz zabranjen zbog navodnog prekršaja od mjesec dana ranije. Glavni Okružni tužilac je krajem 2012. godine zaboravivši na laž iz 2010. godine tvrdio da je razlog za zabranu pristupa svim srodnicima Ivone Bajo moj navodni prekršaj od, kako je tužena RS putem svog pravnog zastupništva navela u odgovoru na tužbu za utvrđivanje diskriminacije, bio dana 08.07.2010. godine. Ovde tužilac Stjepanović opisuje samo krivično djelo davanja lažnog iskaza, ponovo ne pominjući nijednom riječju dječiji ruksak a posebno ne krijumčarenje. Na kraju te kratke zabilješke navodi „prilikom ispitivanja navedenog svjedoka punomoćniku oštećenih je data mogućnost da i on postavlja pitanja svjedoku Blagiši“. Ovdje dakle Okružni tužilac za svoje propuste okrivljuje nekog advokata čiji nije posao da goni počinioce krivičnih djela. Osim toga izjava moje sestre u kojoj je navela kako je portir mjenjao iskaz data je dan kasnije, tako da prisutni advokat tada nije mogao reagovati i postaviti pitanje tom portiru. Skrećem pažnju sudu da smo danas ovdje sa pola metra dokumentacije koju ja moram da obrazlažem zato što OT bijeljina nikada nije htjela da odgovori kako je došlo do oštećenja moje privatne stvari i da nisam ja kriv, što sud mora kucati desetine strana u kojima ja dokazujem konstantan kriminal OT Bijeljina.
U narednim mjesecima sam nastavio sa pokušajima da dođem do neke odluke tužilaštva vezano za prijavu protiv portira. Kada su i dalje nastavili sa lažima kako nisu nadležni a kada sam iz OT Doboj dobio informaciju da nije došlo do prenosa nadležnosti i to objavio, tužilaštvu prestalo se sa tom laži. U decembru 2010. godine odlučio sam da predam krivičnu prijavu protiv pravnog lica u kojoj sam zaista ponovio podatke o oštećenju privatnog vlasništva i ukazao na krivična djela koja nemaju nikakve veze sa utvrđenim činjenicama u predmetu Kta-596/01. Dakle tačna je konstatacija tužilaštva da sam ja svojim podnescima ponavljao neka krivična djela i neke dokaze ali nije tačno da je to već utvrđivano u bilo kom spisu posebno ne krivično djelo krijumčarenja. U službenoj zabilješci OT Bijeljina od 22.10.2010. godine tužilac Stjepanović koja navodno nije nadležna za ovaj predmet sačinjava popis podnesaka koje sam ja predao te godine. Na tom popisu ne nalazi se mišljenje vještaka Blažanović Ante, CD sa snimkom razgovora sa vještakom trasologom a ne postoji nikakav komentar o oštećenom predmetu. Ukazujem na podnesak od 08.07.2010. godine predat kako kaže tužilac u OT Bijeljina i Komandi sudske policije. To je dan kada sam odbio izaći iz prostorija tužilaštva sve dok mi se ne omogući da u skladu sa zakonom podnesem krivičnu prijavu protiv AD Univerzal i iznesem dokaze o krijumčarenju te dobijem odgovore na mjesecima ranije predate zahtjeve. Na kraju ove zabilješke tužilac navodno traži od CJB Bijeljina da nastave sa provjerama i prikupljenim informacijama a kako sam već dokazao mene su pokušavali obmanuti da nisu nadležni. Službena zabilješka od 31.01.2011. godine je navodno Odluka tužioca po mojoj prijavi protiv AD Univerzal. Nevezano za to da li je ova odluka zakonita ili ne, tužilaštvo je bilo obavezno da mi i ovu odluku i predhodnu vezanu za prijavu protiv portira dostavi u roku od 3 dana. Oni to naravno nisu učinili ni po toj svojoj obavezi i nikada kasnije kada sam to tražio pismeno nego je ova odluka dostavljena sudu tek sada. Čak ni u tužbama koje sam pokretao tužena nije dostavila ove zabilješke kao dokaz da je donijela bilo kakvu odluku, te je autentičnost istih veoma upitna. Podjećam još da smo avgusta 2010. godine neposredno pred hapšenje ove dokaze predali načelniku kriminalističke policije koji je poslije par dana pronađen mrtav pod sumnjivim okolnostima. Materijal koji je obrađivalo specijalno tužilaštvo ja nisam lično dostavio a vjerujem da je to učinio preminuli gospodin Teodorović. Podjećam sud da sam svojim zahtjevima tražio fotodokumentaciju koja bi dokazala krivično djelo tužioca Stjepanović te je jasno da mi je pristup zabranjen i materijal uskraćivan kako specijalno tužilaštvo ne bi dobilo te dokaze.
Sledeća službena zabilješka je nastala 21.03.2014. godine u kojoj se tvrdi da sam dana 23.01.2014. godine podnio krivičnu prijavu protiv Sofrenić Blagiše i A.D Univerzal iz Bijeljine. Na predhodnom ročištu ukazao sam sudu da je moja krivična prijava podnesena tek u martu 2014. godine i ovde u zapisnik citirao 8 tačaka koji dokazuju krivična djela iz te prijave. Ovaj podnesak nije bila nikakva krivična prijava nego moje obraćanje tužilaštvu da mi se odgovori šta je bilo sa krivičnim prijavama iz 2010. godine. Vjerujem da sud ima taj podnesak od 23.01.2014. godine te se može uvjeriti da se ne radi o krivičnoj prijavi niti u njoj postoje bilo kakvi dokazi. Tretirati taj podnesak kao krivičnu prijavu bilo bi isto kao da Predsjednik osnovnog suda moje informativne podneske tretirao kao tužbu i dostavio nekom sudiji u rad. Iz gomile besmislica u ovoj zabilješci izdvajam samo zadnju rečenicu „stoga se u ovom postupku podnosilac prijave Zdenko Bajo neće ponovo obavještavati a u smislu naprijed navedene odredbe.“ Ovdje se misli na obavezu tužilaštva da mi svoju odluku dostavi u roku od 3 dana. Dakle sve ove odluke tužilaštva koje sam upravo obrazložio su bile sakrivene od mene i umjesto da mi budu predate kada sam dolazio da tražim podatke o njima tužena je bila spremna na diskriminaciju i represiju kako bi ovo ostalo sakriveno. Meni je naravno bilo mnogo važnije da ukažem na oštećenje privatnog vlasništva i prikrivanja ubistva. No danas je jasno da je tužilaštvu bio jedini cilj da prikrije višemilionsku pljačku koja je tada i u narednom periodu vršena preko Bobar grupe. Dokument A-616/13, u tom dokumentu glavni okružni tužilac odgovora visokom sudskom i tužilačkom vijeću na moju pritužbu i ističe „Zdenko Bajo stalno podnosi odnosno ponavlja prijave o istom događaju navodeći iste počinioce po više puta bilo bi besmisleno sprovoditi narednu o sprovodjenju istrage s obzirom da ovim novim prijavama nema novih činjenica". Više puta sam dokazao da postoje dokazi i činjenice po drugim krivičnim djelima u kojima nema ni riječi u službenoj zabilješci od 04.01.2010. godine.
Dalje prelazim na obrazlaganje predmeta 34147 - skraćeni broj i 48630 koje predmete bih istovremeno obrazlagao kako ne bi ponavljao odredene činjenice za svaki predmet ponaosob te navodim:
Predmet 34147 je moja tužba protiv gospode Gruhonjić Muhameda i Debeljević Milorada koje sam tužio kao građane a 48630 je tužba protiv gospođe Stjepanović i gospodina Kovačević Novaka. Obe tužbe su povezane istim činjenicama i događajima s tim što su osobe imale različite uloge. Iz izjava pripadnika MUP-a, inspektora te potom Predsjednika i sekretara Okružnog suda obavješten sam da su prijavu protiv mene podnijele osobe Gruhonjić i Debeljević kao građani, pa sve do danas nije se pojavio nijedan dokument kojim bi se njihovo djelovanje okarakterilo kao službena radnja. Naprotiv posle okončanja istrage protiv mene dobio sam svu dokumentaciju na uvid iz koje se vidi da je Okružni tužilac koji je postupao u tom predmetu gosp. Šabić Muris. U oba ova predmeta nije poštovan zakon o parničnom postupku, nije bilo izvođenja dokaza ali sam tada pustio da se ti predmeti tako okončaju jer sam očekivao da će tuženi izvršti pritisak preko Visokog sudskog i tužilačkog vijeća da se njihove radnje odnosno krivično djelo lažno prijavljivanje okarakteriše kao službena radnja. Oba ova predmeta tako su i završena na taj način što je sud njihove radnje proglasio službenim iako niko od tih tuženih nije dostavio nijedan dokument kojim bi se potkrepila i dokazala ta teza.
Naprotiv u vrijeme kad nisam imao nijedan dokaz da je prijava protiv mene izvršena od strane građana Debeljevića i Gruhonjića, gospodin Debeljević Milorad u svom odgovoru sudu čini grešku i izlazi iz uobičajenog šablona OT Bijeljina te tvrdi da sam sve izmislio odnosno slagao. Gospodin Debeljević jasno kaže da nikada nije postupao službeno vezano za mene i moj pravni interes, što je istina.
Gospoda Kovačević i Stjepanović nisu bili sa njima kada je izvršena prijava u MUP-u ali s obzirom da je do te prijave došlo pošto sam od istih tražio objašnjenje o oštećenju dječijeg ruksaka koje nikad nisam dobio te naveo da će zbog prikrivanja krivičnih djela završiti u zatvoru jasno je da su imali direktan interes da me lažno optuže i otmu računar sa dokazima protiv njih. U to vrijeme još uvjek nisam imao ni dokaz ko je uklonio ruksak sa mjesta zločina a pogotovo ne o tome da je izvršeno krijumčarenje ali te osobe iz tužilaštva to nisu znali, da ja te dokaze nisam imao ali su znali da su prikrivali taj kriminal, te su njihovi motivi potpuno jasni.
Dalje nastavljam sa obrazlaganjem zašto sam predložio uvid u predmet 39976 te navodim:
Radi se o tužbi protiv gospode Kovačević Novaka i Borovčanin Danka koji istina jesu službenici tužene ali su odgovorni prema Ustavu RS čl. 48. koji kaže da se ustavom garantovana prava ne mogu oduzeti ni ograničiti i da onaj koji se ogrešio o prava garantovana ustavom je lično odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem. Ovaj moj pravni osnov tužbe sam više puta istakao bez ikakve reakcije bilo tuženih, bilo suda koji bi ga osporili. Umjesto toga pozivali su se na zakon o tužilaštvima i Zakon o obligacionim odnosima koji su smatram da ne moram podsjećati sud ispod ustava RS ali neka i to uđe u zapisnik.
Odgovornost ovdje tuženih Kovačevića i Borovčanina je u tome što su prekršili Ustav RS čl. 16. i protiv mene i svih srodnika Ivone Bajo primjenjivali neku naredbu o zabrani pristupa koja naravno do današnjeg dana nigdje nije zapisana kako tačno glasi što je takođe smišljeno. Više puta sam tražio usmeno od sudske policije koja mi je zabranjivala pristup i pismeno od komande te od OT Bijeljina da mi se dostavi tekst te naredbe i obavezno navodio da je to što mi nije uručeno pismeno i omogućeno pravo žalbe kršenje garantovanog prava iz Ustava RS čl. 16. koji garantuje svakom građaninu da ima pravo žalbe na odluku koja se tiče njegovog prava ili na nekom zakonom zasnovanom interesu. Ukazujem sudu da je jasno zašto ta naredba nikad nije pismeno uručena jer su odgovorni iz OT Bijeljina htjeli da ostane tajna i da ja nemam nikakav dokaz da postoji da se sprovodi što bi da sam podnio tužbu bez izjednog dokaza sud odbacio kao neosnovanu ili citiram komentar iz jedne presude da su moji navodi paušalni i ničim potkrepljeni.
Više puta sam isticao da znam kako će reagovati tužioci, kakve će odluke da donesu sudije te sam da bih imao dokaz sa kojim bih nastupio u ovoj parnici bio prisiljen da do njih dođem na taj način što sam odbio nezakonite naredbe da se udaljim očekujući prvo zaštitu Prekršajnog suda koji je takođe odgovoran da štiti prava garantovana ustavom i zakonima, (čl. 5. ZOS.) odnosno ako ne bih bio zaštićen da iz izjava svjedoka sudskih policijaca izrečenih u zapisnik dobijem dokaz o postojanju te naredbe. Ovom sudu je predat dokaz u kome vođa grupe Zoran Mićić izjavljuje da postoji naredba koju je glavni okrž. Tužilac usmeno dao sudskoj policiji a koja glasi „Zdenko Bajo, njegova sestra Budimka Bolin Bajo i drugi srodnici ne mogu lično pristupiti OT Bijeljina“. Osoba koja je izdala tu naredbu, glavni okružni tužilac koji rukovodi radom tužilaštva nikada nije dao odgovore na pitanja koja sam postavljao godinama kao recimo o oštećenju privatnog vlasništva i to je i bio razlog da se zabrani pristup svim srodnicima. Ne ulazeći sada u to da li je odgovornost samo na osobi Kovačević Novaku ili tuženoj RS koja ga je zaštitila Odlukom svojih sudova jasno je da čak i da postoji odgovornost, moja lična za neki prekršaj, pa čak i za neko krivično djelo kao što je ubistvo recimo ne može se sankcionisati nijedna druga osoba sa tim izgovorom.
S obzirom da se ova naredba odnosi na sve moje srodnike ili što je tačnije rečeno srodnike djevojčice Ivone Bajo, ja sam je opisivao kao fašističku naredbu jer diskriminiše jednu grupaciju građana po osnovi srodstva sa mnom kao osobom koja je bila tada pod istražnim radnjama ili sa osmogodišnjom djevojčicom Ivonom Bajo, kako god želi sud da shvati.
Tužena RS nije dakle provela nikakav postupak i zato je nisam ni smatrao odgovornom jer ne postoji nijedan dokument sa nečijim potpisom i pečatom bilo Kovačević Novaka ili nekog drugog državnog službenika ali je od sudske policije traženo da izvršavaju tu naredbu kao da ista postoji i kao da mi je u skladu sa Ustavom omogućeno pravo žalbe na tu odluku. Odgovornost u toj parnici sam pripisao upravo gospodi Kovačeviću i Borovčaninu pozivajući se na navedeni čl. ustava RS prema kome su oni koji se ogriješe o prava garantovana ustavom (misli se na čl. 16.) lično odgovorni za to i ne mogu se pravdati ničijim naređenjem. Ja sam imao osnova da tužim po tom članu svakog sudskog policajca koji je izvršavao tu naredbu ali to nisam učinio jer isti nisu obavezni da znaju sve članove i mogu se pozvati na pravnu zabludu i što je još najvažnije pismeno sam upozoravao glavnog Okružnog tužioca i komandu sudske policije ali da li su oni ta moja upozorenja prenosili podređenima nije mi bilo poznato. Čl. 48. Ustava RS, ne može se odnositi na obične građane, taksiste, frizere, konobare recimo, nego upravo na državne službenike gdje postoji hijerarhija i komandna linija te je jasno da su navedena gospoda prema tom članu i odgovorni. Odredbe Zakona o obligacionim odnosima i Zakona o tužilaštvima kojima je odgovornost za radnje državnih službenika prebačena na pravno lice odnosno državu, su ispod ustava RS i mogu se odnositi na bilo koje druge radnje kojima se nanosi šteta građanima osim onih nekoliko garantovanih prava iz Ustava RS.
I da zaključim ovaj predmet time što je sud uradio upravo ono što sam i pretpostavljao i oslobodio od odgovornosti tužene građane ali nijednom riječju nije demantovao ni komentarisao pravni osnov tužbenog zahtjeva čl. 48. Ustav RS. Vrijednost ovog spisa u ovom sporu je ta što je tužena Republika Srpska uzevši u zaštitu nezakonite radnje lica koje sam tužio preuzela odgovornost na sebe te praktično znači da je primjenjivala fašističku diskriminatorksu naredbu prema svim srodnicima ubijene djevojčice Ivone Bajo prekršivši prvo Zakon o upravnom postupku i donijela tu naredbu bez ikakve rasprave, bez prava da ja kao stranka u postupku iznesem svoje argumente, bez uručivanja pismene naredbe što je bila obavezna sama da učini i posebno prekršila je moje pravo koje se "ne može oduzeti ni ograničiti" garantovano ustavom čl. 16.“. Zabrana pristupa za sve pripadnike porodice Bajo na snazi je i danas te sud treba imati u vidu na koji je način sve prekršen zakon posebno vezano za tužbeni zahtjev da se prekine sa radnjama kojima se povređuje pravo ličnosti. A osim čl. 16. koji sam sada potencirao prekršen je i čl. 23. Ustava RS, te se krši konstatno zakon o slobodi pristupa informacijama i više drugih prava garantovanim zakonom.
Tužitelj izjavljuje da mu je preostalo obrazlaganje još dva predmeta i to 43325 i 007070 - prekršajni spis, te da mu je za iste potrebno duže vrijeme.
Nakon toga sud u dogovoru sa prisutnim donosi sledeće rješenje a imajući i u vidu radno vrijeme suda, te nastavak glavne rasprave zakazuje za dan 18.11.2015. godine u 12,00 časova, prisutni upozoreni na posledice izostanka, shodno odredbama ZPP-a, te pismeni poziv neće dobiti.
Na glavnu raspravu pozvati tuženu putem Pravobranilaštva.
Tužitelj odbija da potpiše zapisnik jer moji potpisi se tretiraju kao saglasnost a ja imam primjedbi uopšteno na bezakonje u cijeloj zemlji nevezano za bilo kog pojedinca.
| OBRADA DOKUMENATA OPTIČKIM ČITAČEM | Zdenko Bajo |
ČLANAK 566
Ovde je jasno da sud ne želi utvrđivati istinu, da ne želi postupati po tužbenom zahtijevu nego u startu zastupa "istinu" OT Bijeljina koja nema veze sa temom tužbe ali je uzrok diskriminacije upravo to što se prikriva kako je presječen kaiš torbe, kako je u stvari ubijena djevojčica Ivona Bajo. OT Bijeljina je ta koja forsira samo svoju "istinu" a sud to zna i upravo iz tog razloga se nije ni bavio kršenjem prava nego opravdavanjem fašističkih metoda kriminalaca iz tužilaštva.
USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE
| APELACIJA NA PRESUDU 80 0 P 043325 12 P2 |
U ovom sporu tužena RS već godinama vrši brutalnu diskriminaciju svih srodnika djevojčice Ivone Bajo koju je ubila prilikom krijumčaranja u Bobar grupu a onda taj zločin pokušala da prikrije, te je izdala usmenu fašističku naredbu da, citiram svjedoka sudskog policajca, (dokaz Zapisnik 80 1 Pr 004323 11 Pr) "ZDENKO BAJO, BUDIMKA BOLLIN BAJO I DRUGI SRODNICI NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U OT BIJELJINA". Razlog za to je naravno prikrivanje ubistva prilikom šverca a sada je razotkriveno da je osim toga, mafija pljačkala depozite iz Bobar banke te smo im mi smetali u tome, (prenijeli svi mediji a navodim izvor Nezavisne novine od 30.07.2015.)
"BANJALUKA - Četiri odgovorna lica u Bobar banci, protiv kojih je MUP Republike Srpske podnio izvještaj Tužilaštvu BiH, oštetili su ovo akcionarsko društvo za deset miliona maraka. Riječ je o Draganu Radumilu (56), koji je bio direktor u periodu od 2005. do 2010. godine, Petru Cacanoviću (60), koji je ovu funkciju vršio od 2010. do 2014. godine, te Milevi Janković (53) i Radmili Telebak (60). Navodi se da su Radumilo i Cacanović pribavili protivpravnu imovinsku korist za lice čiji su inicijali B.G. (Bobar Gavrilo) i za isti iznos oštetili akcionarsko društvo."
Republika Srpska je suvlasnik te banke a kada se doda činjenica da su preko iste banke prali novac narko mafije te je 25.02.2012. evidentirano preko 4 miliona transakcija Darka Šarića, onda je jasno da se fašističkim metodama branio prljavi, oprani i opljačkani novac. No to je samo pozadina događaja, da bude jasnije i zbog čega su brutalno kršena prava u ovoj parnici, te na dan opisan u tužbenom zahtijevu. Radi se dakle o kršenju prava tokom postupka i o nastavku diskriminacije koja traje i dalje jer sudovi nisu htjeli da postupe prema obavezi iz ZOS-a, član 5 "Zaštita prava" nego je falsifikovano činjenično stanje, kršene zakonske odredbe odnosno nisu primjenjene relevantne za ovaj spor.
Pravo na pravicno sudjenje čl, 6 Evropske Konvencije o ljudskim pravima, Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom, Pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom, po čl 16 Ustava RS i Pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni, pravo na ravnopravnost, jednakost pred zakonom i uživanje pravne zaštite, garantovano članom 4 Ustava RS su oduzeta kako tokom ovog postupka tako i u ranijem i kasnijem periodu a ostala navedena u apelaciji, (Pravo da traži i dobije sve podatke o sebi, sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama po čl 23 Ustava RS, Pravo na slobodu izražavanja, pristupu informacijama prema ZOSPI-a, da se prava iz Ustava ne mogu oduzeti niti ograničiti i pravo da ne bude diskriminisan i druga) se oduzimaju konstantno godinama a jednako važan je i dio zahtjeva vezan za otklanjanje diskriminacije, što sud nije dozvolio s obzirom da bi se tako pojavili novi dokazi kriminalnih radnji. Slijede neke od povreda tokom postupka:
1) Osnovni sud u Bijeljini je poslao poziv za pripremno ročište dana 06.11.2013. a tužena RS je odgovorila na tužbu 5 dana kasnije 11.11.2013. čime su prekršeni članovi 75 i 182 ZOPP-u. 2) Osnovni sud u Bijeljini je odbacio tužbene zahtijeve za utvrđenje pod izgovorom da nemam pravni interes i zbog toga što nisu dostavljeni dokazi o prekršajima niti će biti uzeti u obzir ali ga to nije spriječilo da mi imputira "ponavljanje prekršaja" te remećenje reda i mira upravo na sporni dan 08.07.2010. 3) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "1" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što je NAREDBA IZDATA nego jasno piše da je onemogućeno PRAVO ŽALBE na spornu naredbu garantovano članom 16 Ustava RS. 4) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "2" tužbenog zahtijeva kojom tvrdim da sam disktriminisan kršenjem pravo na pristup dokumentaciji koju su o meni prikupljali organi tužene iz člana 23 Ustava RS. 5) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "3" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo garantovano članom "Prijavljivanje krivičnog djela od strane građana" iz ZKP-a! 6) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tački "4" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim mi je oduzeto pravo na slobodan pristup informacijama, garantovano u članu 4 i 13 ZOSPI ! 7) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte nijednom riječju obrazlagao, komentarisao ili demantovao moj navod u tačkama "5", "6", "7" i "8" tužbenog zahtijeva prema kojoj tvrdim su mi oduzeta prava garantovana članovima 4, 14 i 48 Ustava RS te članom 4 Ustava BIH. 8) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 2 ZOPP-u, stav 1 i izašao iz tužbenog zahtijeva jer se u tački "9" ne tvrdi da je diskriminacija izvršena time što nisam pušten na slobodu u roku od 12 sati nego da nisam izveden pred sud, čime je prekršeno pravo na pravično suđenje, garantovano Ustavom, vezano za član 7 ZOP-a. 9) Osnovni sud u Bijeljini nije uopšte pročitao moj podnesak u kome navodim da sam spreman odustati od tačke 10 iz tužbenog zahtijeva jer je komanda SP iz Banjaluke naknadno naložila kopiranje svih zabilješki koje je sačinila o meni... 10) Osnovni sud u Bijeljini se bavio svime drugim osim temama iz tužbenog zahtijeva ne uzimajući u obzir moje zahtijeve prema ZOSPI-a predate još u februaru i martu 2010-te pa obnovljene više puta zaključno sa 21.08.2012. kojima tražim kopiranje dokumentacije i odgovore na pitanja vezano za nove materijalne dokaze, koje sam dostavio. 11) Osnovni sud u Bijeljini se nijednom riječju nije osvrnuo na podatke koje sam tražio o MOJIM krivičnim prijavama protiv portira 24.06.2010. i AD Univerzal 02.12.2010. jer su ih prvo OT Bijeljina a potom Osnovni sud sakrili kako bi zaštitili sada pokojnog vlasnika Bobar grupe i pomogli mu da izbjegne parničnu u predmetu 80 0 P 039221 12 P a prije svega krivičnu odgovornost koja bi iz svega proizašla. 12) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi na glavnoj raspravi od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, odbacio tužbeni zahtijev.
13) Osnovni sud u Bijeljini je prekršio član 126 ZOPP-u jer je sa 0 (NULA) iznesenih argumenata i riječi u pisanom obliku, od strane tužene RS, na kojoj je teret dokazivanja, vezano za dan 05.09.2012. koji je tema tužbenog zahtijeva odbacio tužbeni zahtijev.
Presuda drugostepenog suda dostavljena je poštom uz dopis "Osnovni sud 080-0-Su-15-000027(-9) od 30.07.2015"
Diskriminacija koja je godinama prvo tajno a poslije i javno vršena nad cijelom porodicom samo zato što su u srodstvu s ubijenom djevojčicom Ivonom Bajo, nastavljena je brutalnim pravnim nasiljem i u ovom sudskom postupku. Prvo je prekršen član 182 zakona o parničnom postupku pošto je tužena dostavila odgovor tek 5 dana poslije poziva za pripremno ročište, te je sud morao usvojiti tužbeni zahtjev zbog propuštanja na obavezan odgovor.
Ali mnogo teže povrede desile su se tokom postupka, naime sud nije primjenio pravilo obrtanje tereta dokazivanja, tako da se niko nikada ispred tužene Republike Srpske nije pojavio ni na jednom ročištu a kamoli da je dokazivao bilo šta. Vidljivo je iz priloga "Glavna rasprava 17.06.2014. 80 0 P 043325 13 P 2" da sam ukazao da taj problem i sud je odložio ročište upravo iz razloga što se tužena RS nije pojavila.
No u zapisnik nije uneseno da sam tražio od suda da usvoji tužbeni zahtijev s obzirom da stranka na kojoj je teret dokazivanja odustaje od toga da pred sudom dokazuje kako diskriminacije nije bilo. Jasno je da ja kao stranka nisam mogao inicirati odgađanja zbog odsustva druge stranke ukoliko ona nije bila obavezna pristupiti, no u međuvremenu sud "zaboravlja" na to, te je do nastavka došlo bez prisustva tužene RS, (Glavna rasprava 19.09.2014. 80 0 P 043325 13 P 2) kada je ipak taj moj zahtijev zaveden.
Dokaznog postupka u stvari uopšte nije ni bilo, što se vidi iz priloženog zapisnika. Sud naime uopšte nije dozvolio nikakvu izvođenje dokaza ni meni pošto se tužena nije pojavila nego se poslije prepisivanja usvojenih dokaza, odmah prešlo na završnu riječ.
Tako je došlo do nevidjenog skandala da umjesto tužene strane, sud izvodi dokaze, (Presuda 80 0 P 043325 13 P 2) i to takav način, što je umjesto dana 5. septembra 2012. koji je relevantan za tužbeni zahtjev, obrazlagao događaje 8 mjeseci kasnije od dana 13. maja 2013. što je zaista nevjerovatna blamaža. Umjesto da raspravlja o tački tužbenog zahtjeva da li je moje pravo garantovano članu 16. Ustava Republike Srpske, da na odluku o mom pravu, imam pravo žalbe prekršeno, sud je umjesto toga raspravljao da li je naredba o zabranu trebala biti donesena što je takođe skandalozno. Skrećem pažnju da sam na ovo upozorio u završnoj riječi te citiram taj dio:
"Podsjetio bi prije svega da se prema Ustavu RS čl. 48 prava garantovana tim Ustavom ne mogu oduzeti niti ograničiti. Predmet ovog tužbenog zahtjeva nije to da li je tužena RS trebala ili mogla donijeti naredbu o zabrani nego moje pravo da odluku koja se tiče mojih prava dobijem u pismenom obliku i da na istu imam pravo žalbe, što je garantovano čl. 16 Ustava RS. Tužena nije dostavila dokaze da mi je Rješenje o bilo kakvoj zabrani ikada uručeno niti da mi je omogućena žalba na to rješenje. Takođe, moje je pravo prema čl. 23 Ustava RS da dobijem sve podatke koje je tužena prikupljala o meni, te da ne budem ponižavan od strane službenika tužene. Sva ova prava garantovana Ustavom su pogažena dana 05.09.2012. godine kada sam pokušao da ostvarim ta prava da podnesem krivičnu prijavu po krivičnim djelima usmeno na zapisnik, te da dobijem podatke po krivičnim prijavama koje sam predao još 2010. godine."
Takvo upozorenje izneo sam i 9 mjeseci ranije podneskom "Obavjest sudu i tuzenoj 80 0 P 043325 13 P 2" kada sam i obavjestio sud o falsifikatu koji je priložila tužena RS, (Falsifikat presude) a taj dokument koji prilažem je bio koncept mog izvođenja dokaza koje mi nije dozvoljeno, citiram:
"Povlačim paralelu sa poznatom presudom suda u Strazburu Damjanović - Maktouf, kad se taj sud nije bavio time da li su oni ili nisu trebali biti osuđeni, nego samo time da li je tokom suđenja primjenjen adekvatan zakon. Iako je očigledno da sankcija prema svim srodnicima Ivone Bajo ne može biti zasnovana na važećim zakonima nijedne evropske zemlje, nego samo na zakonima trećeg rajha prije drugog svjetskog rata, u ovoj parnici sud ne može da se bavi uzrocima i "opravdanjima" pa ni zakonitosti takve naredbe, nego samo utvrđivanjem da li mi je ta naredba uručena u pismenom obliku i omogućena prava iz Ustava i ZOUP-u, koja sam naveo ili to nije učinjeno, te da li je izvršena diskriminacija na način opisan u tužbenom zahtijevu."
To je očito smišljeno pogrešno primijenjeno kao i u slučaju prava iz člana 7 zakona o prekršajima da lice lišeno slobode mora u roku od najkasnije 12 sati biti izvedeno pred sud. Taj član je brutalnim pravnim nasiljem prepravljen i odlučivalo se o tome, da li sam u tom roku trebao biti pušten na slobodu, odnosno sud je presudio da nisam diskriminisan jer sam pušten na slobodu poslije 11 i po sati u pritvoru.
Uz sve ovo falsifikovanje članova iz Ustava i zakona, sud se uopšte ni jednom jedinom riječju nije bavio kršenjem prava garantovano članom 23 Ustava Republike Srpske da svako ima pravo dobiti podatke koje su državni organi prikupljali o njemu a konkretno ovdje nastali poslije lažne prijave protiv mene za ugrožavanje sigurnosti, tako što mi odnesen računar iz kuće i danima sam nadziran stražama 24 h dnevno.
Pravo na pristup informacijama garantovano zakonom takođe nije bila tema nijedne riječi presude prvostepenog suda iako sam prve zahtjeve predao čak 3 godine ranije a posljednji petnest dana prije hapšenja kada mi je zabranjen i onemogućen pristup i saopšteno da postoji usmena naredba a pismenu nisu htjeli da uruče.
Sitnicama iz člana 48 Ustava Republike Srpske da se prava garantovana Ustavom ne mogu oduzeti nije ograničiti kao i pravo građana da ne budu diskriminisani, sud se uopšte nije bavio, pa iako sam na sve ove povrede sa detaljnim obrazloženjem ukazao u žalbi drugostepeni sud nijednom riječju nije komentarisao ni osporavalo nijednu od mojih tvrdnji nego je donesena presuda "Okruzni sud 80 0 P 043325 14 Gž2" uopštenog tipa gdje se čak ne može ni naslutiti kakvi su događaji u pitanju.
Jedino komentar o obavezama i radnjama MUP-a mogao bi biti povezan sa tim da sam uhapšen i zadržan u pritvoru ali nije poenta u tome da li neko može biti uhapšen nego u obavezi da u tom slučaju bude izveden pred sud najkasnije za 12 h što nije učinjeno a to ni prvostepeni ni drugostepeni sud nisu komentarisali niti obrazlagali.
Dakle umjesto da argumentovano demantuje moje navode o teškom kršenju odredaba parničnog postupka, drugostepeni sud je iznosio sasvim neumjesne i neprikladne komentare tipa kako ja hoću da forsiram istinu ali samo svoju istinu. Činjenica je da sam ja cijelo vrijeme tvrdio kako sam lažno optužen što je na kraju se ispostavilo da je istina ali uopšte u ovom tužbenom zahtjevu nije bilo postavljeno pitanje neke istine, nego isključivo da li je neko moje pravo prekršeno ili nije. Uostalom tužena je ta koja je trebalo da kaže istinu, na moja jasno postavljena pitanja, kako je došlo do presijecanja kaiša na torbi, (Dokazni predmeti) koji je nosila ubijena djevojčica preko ramena, što je konačno potvrđeno i dokazano 15.04.2015. "Zapisnik 080-0-Su-15-000 011(-128)". Na to pitanje evo sada preko 5 i po godina nikada nije odgovoreno a sudovi se ni jednog trenutka nisu bavili time da li je tužena morala poštovati zakon i odgovoriti na taj i druge zahtjeve.
Međutim, bez obzira na tu činjenicu, njemu je na druge načine, u svakoj situaciji koja se navodi u tužbi, kao što je to naveo prvostepeni sud u razlozima svoje presude, bilo omogućeno da na drugi način zaštiti svoja prava i interese garantovana zakonom. Ovu činjenicu i sam žalilac u žalbi navodi, kada kaže da je ipak uspio da dobije fotokopiju dokumentacije koja se nalazi u spisima predmeta tuženog organa. To su razlozi zbog čega prvostepeni sud nalazi da je ponašanje tuženog organa razumno i objektivno u takvim situacijama i da upravo zbog toga nema diskriminacije.
Prije svega gnusna je laž da su mi omogućeni "drugi načini" da ostvarim svoja prava jer ni danas nemam podatke prema pravu iz člana 23 Ustava RS, koji su prikupljani o meni i o računaru koji je odnesen, nema odgovora na pitanje kako je oštećen dječiji ruksak itd a to što sam "uspio" poslije 3 godine i skoro 200 uzaludnih dolazaka, izbacivanja, ponižavanja, laži tužene RS, hapšenja i pritvaranja da dobijem dio materijala koji sam tražio (snimke obdukcije i mjesta zločina) su za sud "razumno i objektivno ponašanje" ??? NEVJEROVATNO !!! Poruka koju sud šalje je dakle da i do drugih prava mogu doći samo tako što ću prethodno biti hapšen i pritvaran a sada slijedi moj opis iz žalbe na koji se sud pozvao tvrdnjom da i sam navodim "činjenicu" da mi je "bilo omogućeno da na drugi način zaštitim svoja prava i interese garantovana zakonom":
No poenta je u tome što sam to tražio još 2010-te a obnovio više puta od koga poslednji put 21.08.2012., te je moje pravo na taj materijal oteto dana 05.09.2012. Morao sam dakle poslije oko 150 uzaludnih dolazaka prilikom kojih sam tretiran kao stoka, provesti 11 i po sati u zatvoru da bi tužena RS konačno predala fotodokumentaciju. To je važno zbog neprikladnog komentara suda vezano za tačku 10 tužbenog zahtijeva da su moji navodi "paušalni i ničim potkrepljeni". Time se pokazuje da sam ja bio prisiljen odbijati fašističke naredbe tužene RS, biti hapšen, maltretiran, da bih uopšte imao dokaz da postoji naredba, koja je usmena. Da to nisam uradio, nego da sam podneo tužbu poslije desetina sprečavanja pristupa a bez suprotstavljanja bahatim korumpiranim pripadnicima OT Bijeljina, sada bi me sud u presudi i u tome proglasio "lažljivcem" uz opasku da su moje tvrdnje "paušalne i ničim potkrepljene". Ovde je sud čak zaboravio da je na tuženoj RS teret dokazivanja i da ona mora predati dokaz da mi je uručila tražene informacije.
I ETO OVAJ PRETHODNI OPIS JE TRETMEN KOJI SUD OPISUJE KAO RAZUMAN, OBJEKTIVAN I DA NEMA DISKRIMINACIJE !!!???
Predmet 80 0 P 043325 12 P2 je primjer kako ne treba da postupaju sudovi jer je osim smišljenog kršenja zakona i prava za vrijeme trajanja parnice, došlo i do neviđenog skandala kada je sud umjesto činjeničnog stanja na dan 05.09.2012. opisan u tužbenom zahtijevu, obrazlagao greškom ili "greškom" događaje od 13.05.2013. što je cijelih 8 mjeseci kasnije.
PRILOZI
Zapisnik 80 1 Pr 004323 11 Pr | Glavna rasprava 19.09.2014. 80 0 P 043325 13 P 2 |
Majke Jevrosime 20 76300 Bijeljina 065831902 |
ČLANAK 565
Ovo nije odnos prema pojedincu nego je slika i prikaz onoga šta takozvana policija i tužilaštvo misle o narodu koji ih plaća da bi štitili zakon i njihovu bezbjednost. Ukratko smatraju nas budalama pa uopšte ne odgovaraju na ono što su pitani, prebacuju odgovornost na drugi mafijaški servis, koji takođe neće da odgovara a sve sa ciljem da sačuva pokradene milijarde tajkunsko političke mafije mila ronhila.
POLICIJA KAO PRIVATNA BANDA | |
INFORMACIJE VEZANO ZA OŠTEĆENJE RUKSAKA DJEVOJČICE IVONE BAKO KOJE JE REŽIMSKA MAFIJA UBILA PRILIKOM ŠVERCA U ZLOČINAČKU ORGANIZACIJU BOBAR GRUPU 23.07.2009., PREKO ČIJE JE BANKE FAŠISTIČKI MAFIJAŠKI REŽIM POKRAO STOTINE MILIONA MARAKA.
I pitanje pod brojem dva odnosilo se na:
ISTRAŽNE RADNJE NA RAČUNARU KOJI JE POLICIJSKA BANDA ODNIJELA 24.03.2010. POSLIJE LAŽNE PRIJAVE PRIPADNIKA MAFIJE, KRIMINALACA GRUHONJIĆ MUHAMEDA I DEBELJEVIĆ MILORADA.
Takođe je predočen skenirani odgovor OT Bijeljina vezano za pitanje broj jedan u kome kažu da se za informacije obratim policiji jer oni kako se vidi POJMA NEMAJU, kako je presječen kaiš na materijalnom dokazu sa mjesta zločina.
Na narednoj slici su kompletni odgovori OT i CJB Bijeljina iz kojih se vidi da prebacuju odgovornost jedni na druge odnosno iako im je predočeno da OT Bijeljina upućuje na policiju, MUP sada upućuje na tužilaštvo. Dakle navodni istražni organi policija i tužilaštvo nisu sposobni ni da čuvaju ovce a kamoli narod i novac...
Ja naravno znam da je u pitanju najobičnija fašistička zločinačka organizacija ali želim da to pokažem i dokažem svim građanima. Na naredni zahtjev predat prema zakonu o slobodi pristupa informacijama naravno nije ni odgovoreno što sam i pretpostavio ali je vidljivo da sam ih nazvao pravim imenom:
MAFIJAŠKI FAŠISTIČKI SERVIS CJB BIJELJINA...
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
ČLANAK 564
Tako je ovde tužena RS nastavila da "bez obzira na sudove i bilo šta drugo" pljačka novac gdje god je mogla a direktno povezano sa dokaznim materijalom u ovoj parnici, pokrala je, što je javno saopšteno od Tužilaštva BIH, ministarstva bezbjednosti i ničim izazvanog kriminalca Kovačević Novaka, oko 300 miliona KM, preko Bobar grupe, a spona koja povezuje sve je AD Univerzal u koji je tužena zločinačka organizacija vršila krijumčarenje dana 23.07.2009. neispravnim kamionom, te je tom prilikom ubila osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo što sam dokazao u dosadašnjem toku postupka.
| ZAŠTO NE POSTOJI PRAVNA DRŽAVA, SUD I LJUDSKA PRAVA |
Tako i rješenje na koje ulažem žalbu nema nikakve veze ni sa zakonom ni sa logikom niti sa dokaznim materijalom nego je zasnovano na volji, želji i smjernicama šefa pomenute bande koje ću obrazložiti u nastavku. Postoji i video snimak ali za ovu priliku navodim objavljene članke iz po jednog domaćeg i stranog medija od 19.10.2013. i to: "Milorad Dodik Moja prva reakcija je bila da ukinemo sud u Bijeljini (http://vijesti.ba/clanak/173162/moja-prva-reakcija-je-bila-da-ukinemo-sud-u-bijeljini#) i NEVJEROJATAN POTEZ Milorad Dodik zaprijetio ukidanjem suda jer mu se ne sviđa presuda! (http://www.jutarnji.hr/dodik-zaprijetio-ukidanjem-suda-jer-mu-se-ne-svida-presuda/1134084/)"
Moja prva reakcija je bila da ukinemo sud u Bijeljini, jer očigledno služi za spekulacije i premjestimo ga na neko drugo mjesto. Možda se to i desi – ustvrdio je Dodik u izjavi novinarima na Palama. Naveo je da se pravosuđe RS „pokazuje nesposobnim da štiti interese RS, kao i njenog naroda“ te najavio „ozbiljnu reformu“ pravosuđa. -Neka je na sramotu sutkinje koja je donijela odluku u vezi "Birča". Može se pozivati na pravo koliko hoće. Kod nas je pravosuđe u nekim segmentima izvan bilo kakve društvene odgovornosti. Ovo nema veze sa pravnim sistemom – ustvrdio je on. Kaže da je nemoguće prihvatiti obrazloženje koje je sutkinja dala u presudi, koju je nazvao spekulativnom. Naveo da će RS upotrijebiti sve svoje kompetencije da Fabrika glinice "Birač" funkcioniše, bez obzira na „sudove i bilo šta drugo“.
JA SAM GLAVNI BAJA |
In memoriam, Nada Majinović 27.01.2014. "Sa žaljenjem obavještavamo pravosudnu zajednicu da je Nada Majinović, cijenjena predsjednica Okružnog privrednog suda u Bijeljini, preminula 27.01.2014. godine u Bijeljini."
NARAVOUČENIJE: Ko postupa u skladu sa zakonom ne živi dugo a lopovska banda nastavlja sa pljačkom...
Pomenuti kriminalac je u poslednje vrijeme u paničnom strahu, pod istragama Sipe i Tužilaštva BIH, spreman da proliva krv policajaca iz RS da bi ga zaštitili od hapšenja a svako iznošenje dokaza o njegovom kriminalu opisuje kao udar na RS, na ustavni poredak no potpuno je jasno da je upravo njegov napad na sud i sudske odluke napad na ustavni poredak RS. Pravo stanje danas je takvo da banda kojom šefuje samozvani glavni baja, poznat inače i kao mile ronhil, kilo zlata itd, smatra RS svojim privatnim vlasništvom i svi organi treba da bespogovorno izvršavaju naloge šefa bande. Upozoravam sve državne službenike da Dodik Milorad i današnja RS, ima legitimitet kao svojevremeno Ante Pavelić i NDH, te da u budućnosti kad taj tiranin padne sa vlasti neće na robiju ići ni RS, ni tužilaštvo ni sud, nego okružni tužioci i sudije koji su smišljeno kršili zakon i prikrivali nebrojene zločine pomenute bande.
Tako je ovde tužena RS nastavila da "bez obzira na sudove i bilo šta drugo“ pljačka novac gdje god je mogla a direktno povezano sa dokaznim materijalom u ovoj parnici, pokrala je što je javno saopšteno od Tužilaštva BIH, ministarstva bezbjednosti i ničim izazvanog kriminalca Kovačević Novaka, oko 300 miliona KM, preko Bobar grupe, a spona koja povezuje sve je AD Univerzal u koji je tužena zločinačka organizacija vršila krijumčarenje dana 23.07.2009. neispravnim kamionom, te je tom prilikom ubila osmogodišnju djevojčicu Ivonu Bajo što sam dokazao u dosadašnjem toku postupka.
Banda plaćenih ubica iz OT Bijeljina je dobila zadatak da taj zločin prikrije i omogući miran nastavak dilovanja narkotika i pranja novca kao i nastavak pljačke no budući da su nesposobni za bilo šta osim da lažu nisu znali da odrade po naredbi nego su ostavili obilje krvavih tragova što su kasnije pokušali da sakriju fašističkim metodama kojima su se priključili i sudovi u Bijeljini tako da danas mogu napisati da imam dokaze kako je zgrada na adresi Vuka Karadžića 3 u Bijeljini, centar kriminala i korupcije u gradu, GESTAPO, fašističkog mafijaškog režima.
Meni je tužena RS već prijetila (80 0 P 050285 14 Gž) zbog toga što sam usmenu naredbu kriminalca Kovačević Novaka da "ZDENKO BAJO, NJEGOVA SESTRA I DRUGI SRODNICI NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U OT BIJELJINA" opisao kao fašističku, citiram ""u žalbi se iznose razna vrijeđanja ovog sudije što je neprihvatljivo a u smislu toga da je isti sudija iz ličnih interesa tužbu odbacio te da je naredba o zabrani pristupanja tužioca i drugih srodnika u Okružnom tužilaštvu Bijeljina fašistička, što u najmanju ruku razlog za kažnjavanje tužioca zbog vrijeđanja državnih organa".
Ovde je tužena RS propustila navesti koji se to njen organ uvrijedio a što se tiče same prijetnje s obzirom da pravna država ima novčane i zatvorske kazne ako bi to bilo u najmanju ruku, ostalo je nejasno šta bi bila prava kazna za mene, da li nabadanje na žicu kao što su uradili Ivoni ili dizanje u vazduh kao kod Milana Vukelića, ili da završim kao Dijana Milić, Aco Teodorović, Nada Majinović, Gavrilo Bobar, s tim što bi me okružni tužilac Stjepanović pronašla sa "prejakom dozom" pošto me je tužena već opisala u svojim dokumentima kao psihički poremećenog narkomana, no nije isključeno ni vatreno oružje s obzirom da se u regionu uklanjaju svjedoci kriminala te su samo u RS u poslednjih mjesec dana izvršene 3 likvidacije osoba koje su kao i ja bile pod posebnim nadzorom zločinačke organizacije.
Evo sada pismeno iznosim stav da je Osnovni sud u Bijeljini FAŠISTIČKA ZLOČINAČKA ORGANIZACIJA, da je to isto i Okružni sud u Bijeljini, kao i Sudska policija a na vrhu zločinačke piramide je FAŠISTIČKA BANDA PLAĆENIH UBICA - OT BIJELJINA, pa neka tužena ispuni svoju prijetnju. Samo neka svi imaju u vidu da postoji predmet 80 0 P 043325 13 P2, (priklopljen ovom predmetu) kojim su sudovi sami sebe okarakterisali kao fašističke organizacije u službi mafije a uz sve to obrazlagali događaj od 13.05.2013. dok je tema tužbenog zahtjeva dan 05.09.2012. što je neviđena blamaža i udar na dostojanstvo suda koju ću detaljno analizirati u nastavku parnice.
Osim toga postoji i još jedno pravo garantovano članom 32 Ustava RS "Građani imaju pravo da javno iznose mišljenje o radu državnih organa i drugih organa i organizacija, da im podnose predstavke, peticije i prijedloge i da na njih dobiju odgovor. Niko ne može biti pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posljedice zbog javno izraženog mišljenja o radu državnih organa ili stavova iznesenih u predstavci, peticiji i prijedlogu, osim ako je time učinio krivično djelo.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
ČLANAK 563
ZOKP-u član "Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije"
(1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužilac. (2) O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tužilac je dužan obavijestiti lice ili preduzeće od kojeg su predmeti oduzeti, sudiju za prethodni postupak i branioca.
IMITACIJA PRAVNE DRŽAVE | |
5. Podneskom od 15.12.2010. zahtijevao sam kontrolu ispravnosti računara prilikom primopredaje što nije učinjeno. Da li Okružni sud u Bijeljini ima podatak da je oduzeti računar bio ispravan u danu preuzimanja od MUP-a i OT Bijeljina 29.03.2010. te da li je provjerena ispravnost na dan preuzimanja 22.12.2010.
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
