KO STITI UBICE DJECE ???

CLANAK 399

Šta je bilo u 3 paketa nestala tokom noći, suštinski je nevažno za ovu parnicu, no motive tužene RS za prikrivanje ubistva može otkriti činjenica da je od prije tragedije, tokom više godina, preko Bobar banke istog većinskog vlasnika, kao i AD Univerzal, a čiji je suvlasnik tužena RS, vršeno pranje novca narko mafije, njihovog klijenta Darka Šarića...

OSNOVNOM SUDU U BIJELJINI

SAMO FOTOGRAFIJA TORBE IVONE BAJO KOJA JE U SARADNJI SA KRIJUMČARIMA PRVO UKLONJENA SA MJESTA ZLOČINA A POTOM SU OPRANI TRAGOVI SA PRESJEČENOG KAIŠA TE SVE SAKRIVENO OD TUŽILJE I VJEŠTAKA JE DOVOLJNO DA DOKAŽE SVU MONSTRUOZNOST TUŽENE RS. Tokom pretresa u ovoj parnici tužilja će prezentovati dokazni materijal koji pokazuje da je tužena RS falsifikovala ulazne podatke sa terena, fotografije mjesta zločina i obdukcije, izjave svjedoka i vještačenja, kako bi jedno ubistvo predstavila kao nesrećan slučaj. Rezultat tih laži i falsifikata je Obavjest o nesprovođanju istrage od 04.01.2010. u kojoj se na cijelih 10 (DESET) redova objašnjava šestomjesečni "naporni rad" tužene. S obzirom da tužena nije htjela pokrenuti krivični postupak niti protiv koga, ne postoji sudska odluka u krivičnom postupku na kojoj bi ovaj sud temeljio svoje postupanje, a odluka tužioca ne može biti apsolutni dokaz da je to što piše u njoj istina. Tužilja će dokazati da se radi o lažima te da ne postoji nijedan dokaz niti materijalni niti mišljanje vještaka, da je do smrtonosne povrede Ivone Bajo došlo "poslije pada sa bicikla, tako što se nabola na žicu od korpe" kako je to predstavila tužena RS. Naprotiv u samom spisu postoje dokazi da je do povrede došlo prije pada, a osim njih biće prezentovani i dokazi da je tužena sve svoje radnje vršila sa namjerom i da nisu plod greške ili nepažnje.
Osim prikrivanja podataka i potpunog ignorisanja tužilje i članova njene porodice toliko da za 6 mjeseci lažne istrage nijednom nisu pozvali tužilju, da bi joj saopštili bilo kakvu informaciju, tužena RS je ponižavala tužilju ne odgovarajući na njene telefonske pozive iz Švajcarske, a istovremeno je odbijala da evidentira krivičnu prijavu o saznanjima do kojih su došli članovi njene porodice, za šta postoji audio snimak razgovora sa nadležnim tužiocem kao dokaz.
Cjelokupan materijal pokazuje da je Ivona Bajo stradala prilikom krijumčarenja "neke robe" tehnički neispravnim kamionom u AD Univerzal iz Bijeljine, čiji je vlasnik poslanik Skupštine tužene RS. Pripadnici zločinačke organizacije su sinhronizovano prvo pomogli vozilu da pobjegne sa lica mjesta i nesmetano se vrati u Sarajevo, bez naloga saobraćajnoj policiji da ga zaustavi i izvrši kontrolu i bez ikakve evidencije da je uopšte bilo prisutno.
Iz izjava datih tužiocu, nesporno je da se radi o švercu jer su vozači dovezli 4 paketa, a tadašnji direktor Univerzala je naredno jutro zatekao samo paket. Šta je bilo u 3 paketa nestala tokom noći, suštinski je nevažno za ovu parnicu, no motive tužene RS za prikrivanje ubistva može otkriti činjenica da je od prije tragedije, tokom više godina, preko Bobar banke istog većinskog vlasnika, kao i AD Univerzal, a čiji je suvlasnik tužena RS, vršeno pranje novca narko mafije, njihovog klijenta Darka Šarića. 25.02.2012. je poslije dojave stranih istražnih organa evidentirano preko 4 miliona maraka transakcija, što je odmah postala tabu tema, kako se pomenute transakcije ne bi dovele u vezu sa ubistvom Ivone Bajo, prilikom krijumčarenja.
Mnogo značajnije za ovu parnicu i u stvari najvažnija prekretnica za dalje postupke tužene je otkriće materijalnog dokaza ubistva, (torbe ubijene djevojčice) januara 2010-te, a koja je u vrijeme lažne istrage bila sakrivena. Vremenom je tužilja otkrila da je torbu sa lica mjesta uklonio radnik AD Univerzal i ubacio je u vozilo koje je krenulo prema bolnici. Potom MUP u istom vozilu ostavlja 3 druga predmeta, a odnosi samo pomenutu torbu.
Zašto je to učinjeno, jasno je kad se vidi da je kaiš torbe kojim se može šlepati automobil presječen dvostruko, dio je nestao sa lica zemlje, a većina ostatka oprana jakim hemijskim sredstvom, da se uklone tragovi ubistva. Mast, ulje, farba nečiji otisci prstiju ili šta je već bio cilj. Velika je vjerovatnoća da je tužena direktno oprala kaiš torbe, no čak i da su to uradili krivci na mjestu zločina, odgovornost je na tuženoj.
S obzirom da se torba ne pominje niti u jednom dokumentu, ona je shodno ZOKP-u novi dokaz na osnovu koga tužilac treba pokrenuti istragu. No umjesto da postupi po zakonu na osnovu tog i drugih dokaza ili pruži objašnjenje ako ga ima, tužena ne odgovara čak ni pismeno na zahtjeve, nastavlja da krije podatke i zabranjuje pristup svim srodnicima ubijene djevojčice bilo kom tužiocu.
Da bi imala dokaz o tome tužilja lično ili preko punomoćnika nekoliko puta odbija da napusti zgradu, pošto je spriječena u ostvarenju zakonskih prava. Iako je najavila da ima nove dokaze i želi sa time upoznati nadležne službenike tužene, 10.08.2010. spriječena je u tome uz obilje laži, a najveća od njih je ostala zapisana u dokumentu sudske policije.
LAŽ DA OT BIJELJINA NIJE VIŠE NADLEŽNO ZA PREDMET IVONA BAJO.
Tom prilikom umjesto da uzme izjavu i disk sa dokazima od tužilje, tužena RS ju je lišila slobode i držala 5 sati u zarobljeništvu bez potvrde o tome i na dozvolivši poziv advokatu, iako je to tražila. Na suđenju koje je uslijedilo tužena RS nije dozvolila ispitivanje svjedoka jer sudija "NEMA NAMJERU OSTAJATI DUGO POSLIJE 15 SATI" te sa ciljem da se dođe do dokaza o postojanju naredbe za zabranu pristupa, tužilja poslije više od stotinu pokušaja da se ostvare garantovana prava, putem zastupnika koga je ovlastila da zastupa njene interese 23.06.2011. "odbija" da napusti zgradu dok joj se to ne omogući.
Na suđenju punomoćniku Bajo Zdenku 19.08.2011. svjedok sudski policajac, ne znajući da je to glavni cilj za tužilju u tom procesu, u zapisnik Pr 004323 11 Pr izjavljuje kako glasi naredba, koju izvršava sudska policija:
ZDENKU BAJO, BUDIMKI BAJO I SVIM SRODNICIMA (UBIJENE IVONE BAJO), NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA
To je nedvosmisleni diskriminatorski tretman prema grupaciji građana na osnovu srodstva sa nastradalom djevojčicom i to sa elementima fašizma. Pošto je dokaz o tome objavljen na internetu, tužena pokušava umanjiti štetu, te kao na pijaci kasnije prepravlja tekst te fašističke naredbe, prema potrebama drugih suđenja.
Obilje je bezakonja i krivičnih djela, koje je vršila tužena RS samo da bi prikrila ubistvo ćerke tužilje, a sada se ističe još samo pokušaj da se unište dokazi, na taj način što je lažno optužila brata tužilje za "Ugrožavanje sigurnosti" 6 pripadnika OT Bijeljina i poslala policiju da odnese računar sa dokazima. Poslije 3 godine OT Doboj je konstatovao u predmetu T15 0 KT 0002365 10 da nikome od pripadnika tužilaštva, niti bilo kome drugom nisu upućivane nikakve prijetnje.
Za svo to vrijeme "razvlačenja" istrage ta lažna optužba se koristila kao izgovor i opravdanje tužene RS, da se srodnicima Ivone Bajo zabranjuje pristup i ostvarivanje garantovanih prava istovremeno ih interno, u svojim dokumentima i u medijima opisujući kao narkomane i ludake. Uz to se prikrivala činjenica da ti "ludaci" donose fotografije materijalnih dokaza ubistva, koje je tužena RS pokušala da otme odnoseći računar.
Poslije pretresa, porodica tužilje je danima nadzirana, praćena i prisluškivana bez naloga suda, što je ona iako fizički udaljena i ne direktno izložena svemu, mnogo teže doživljavala, a što će detaljnije opisati u svom svjedočenju...
ZA SVO OVO VRIJEME 4 GODINE OD UBISTVA, TUŽENA RS KRIJE INFORMACIJE KOJE TRAŽI TUŽILJA, A NAJBOLJI PRIMJER TOGA JE DA SU GESTAPOVSKIM METODIMA USKRAĆIVANI SNIMCI OBDUKCIJE 3 GODINE.
Da bi se došlo do tih fotografija, zastupnik tužilje je ponovo morao provesti noć u zatvoru i "zaprijetiti" da će dolaziti 10, 100, 1000 puta pred zgradu sve dok tužena RS ne preda kopije diskova tužilji. Uvidom u snimke povreda, uočenih od strane obducenta, vidljiva je sva monstruoznost službenika tužene RS, koji su ovaj materijal prikrivali od javnosti, porodice i vještaka, čije su mišljenje navodno tražili. Tuženoj su još 2011-te dostavljeni neoborivi dokazi o teškim krivičnim djelima njenih službenika vezano za prikrivanje ubistva i ponuđen sporazum, koji u najkraćem znači pokretanje istrage na osnovu dostavljenog materijala, umjesto tužbe, što je ignorisano. Osnovna pretpostavka je bila da unutar institucija tužene RS djeluje organizovana kriminalna grupa koja je sve to izvršavala zbog sopstvenih interesa, nanoseći štetu ne samo tužilji nego i RS. Odbijajući da se distancira od tih pojedinaca, tužena RS je pokazala da je ona u cjelini zločinačka organizacija, da stoji iza tih postupaka, prije svega prikrivanja ubistva, ponižavanja i diskriminacije tužilje, a iz svega proizilazi da je odgovorna i za ubistvo. Posebno ako se ima u vidu veza izneđu krijumčarenja, vlasnika AD Univerzal, predsjednika tužene i pranja novca preko Bobar banke. Umjesto da pruži objašnjanje tužilji za postavljena pitanja i nelogičnosti koje je lično otkrila, od strane RS je na sve načine pokušavano sa sprečavanjem ove parnice i jedino što se od tužene može očekivati je da nastavi sa tim, vršeći pritisak na sud da odbaci sve dokaze tužilje i ne dozvoli njihovo izvođenje, odnosno da spriječi bilo kakvu raspravu na kojoj bi se dokazivao njen kriminal.
Tužilji je i od strane suda već vršeno oduzimanje prava i nametanje nepostojećih obaveza, tako da bi poštovanje zakona u ovoj parnici za nju bilo nešto novo, no kako god da bude ovo je neophodan korak u borbi za istinu prije svega a onda i pravdu, do koje će se po potrebi doći u Strazburu, a osim već prikupljenih, tamo bi dokaz bili i svi dokumenti, odnosno sudska rješenja, sve radnje tužene RS, do kojih dođe tokom postupka...