CLANAK 332
U početku je bilo prikriveno postojanje fašističke naredbe, no uspio sam odbijajući ponižavanje, braneći čast i dostojanstvo od kriminalaca, na suđenjima doći do dokaza o tome, svjedočenjem Mićić Zorana, no kada sam to objavio, pokušava se to minimizirati te sudska policija na narednim suđenjima, kao na pijaci prepravlja tu naredbu, dok na kraju policajac Čavić Zoran, po naredbi komande laže na suđenju osporavajući da postoji ta zabrana
 | KRIVIČNA PRIJAVA PROTIV VIŠNJIĆ RANKA I BOROVČANIN DANKA |
Zabilješka 401-10, sačinjena od strane Višnjić Ranka u jednom djelu to i potvrđuje, jer se pominju "određeni dokazi" ali kako se ispostavilo iz svih narednih zabilješki, namjerno se prećutalo da su pripadnici SP, više puta i tada, pomenuti Višnjić a kasnije i drugi, vidjeli snimke tog dokaza, čime su izvršili više krivičnih djela, jer su zakonom obavezni da prijave svaki podatak koji ukazuje na krivično djelo ili počinioca.
Zamjenik Višnjić je poslije razgovora, očito uz dogovor sa Borovčanin Dankom i Kovačević Novakom, osim što je prikrio postojanje dokaza ubistva, lažno naveo da sam zaprijetio nasilnim ulaskom u OT Bijeljina, što je iskorišteno kao dodatni argument pripadnicima mafije da me lažno optuže za ugrožavanje sigurnosti, što je OT Doboj kasnije odbacio jer nije bilo elemenata krivičnog djela.
U suprotnom plan mafije je bio da uopšte ne postoji podatak ne samo da imam dokaze o zločinu, nego niti da sam uopšte dolazio.
I na kraju Zabilješke 401-10, kao jedan od ključnih segmenata kriminalnog plana, opisuje me kao ludaka, što je trebalo opravdati predstojeće fašističke metode, kako pred nadređenima u Banjaluci, tako i pred svim zaposlenima u zgradi.
I na kraju Zabilješke 401-10, kao jedan od ključnih segmenata kriminalnog plana, opisuje me kao ludaka, što je trebalo opravdati predstojeće fašističke metode, kako pred nadređenima u Banjaluci, tako i pred svim zaposlenima u zgradi.
Kako je dakle pozadina svega ubistvo djeteta, do koga je došlo prilikom šverca u firmu lokalnog tajkuna Gavrila Bobara, koje su prikrili prije svega Stjepanović i Kovačević iz OT Bijeljina, svaka istraga po dokazima koje sam donosio bi i njih odvela na dugogodišnju robiju. Tako su u sadejstvu sa komandom sudske policije blokirali pristup svima iz porodice, a kako su smišljeno prikrili da su im pokazani dokazi, mogli su nas lakše opisivati, (prije svega mene) kao psihički poremećene osobe ili labilne, rastrešene, pod uticajem narkotika:
Do jula 2010-te sam više desetina puta dolazio, a mafija je provodila smišljeni plan, te sam bio prisiljen dana 08.07.2010. da se suprotstavim teroru i zahtijevam ostvarenje traženih prava, kako bih jednog dana kada se dokaže ubistvo, istovremeno imao i dokaz da se nije radilo o grešci ili previdu tužilaštva, nego su planski prikrili zločin, te nastavili sa time i kasnije iako im je jasno predočeno postojanje dokaza.
Naredni slučaj od 10.08.2010. to potvrđuje. Uz obilje laži sudske policije, od kojih je najveća ta da je predmet prebačen u nadležnost OT Doboj, što je lično tamošnji glavni tužilac demantovao, pozvavši me telefonom, kriminalci iz OT Bijeljina i komande sudske policije su iako im je jasno rečeno da imamo dokaze o ubistvu, spriječili ulazak, nezakonito nas zarobili više sati, bez potvrde o lišenju slobode, bez mogućnosti da majka ubijenog djeteta dobije telefon da pozove kuću ili advokata, čime nam je oduzeto više prava garantovanih zakonom.
Taj i naredni slučajevi kada sam hapšen, pokazuje da su kriminalci spremni na sve da bi zataškali svoje zločine, a jedan od osnovnih ciljeva im je bio prikrivanje fotografija obdukcije, (dobio sam ih tek krajem 2012-te) iz kojih se jasno vidi da ne samo što su sakrili pomenutu torbu, falsifikovali mjesto zločina, nego su čak prikrili sve unutrašnje povrede. Od ukupno 5 konstatovanih od strane obducenta, vještaci u Beogradu su znali samo za jednu i to površinsku...
No to je ono za šta pripadnici sudske policije uglavnom nisu ni znali, ali ih ne amnestira od odgovornosti, jer sam im više puta pokazivao dokaz ubistva, koji tereti i tužioce, te ih upozoravao da krše zakon i čine krivična djela.
Nemoguće je opisati sve događaje iz 3 godine, tokom kojih je primjenjivana fašistička naredba mafije da ZDENKU BAJO, BUDIMKI BAJO I SVIM SRODNICIMA UBIJENE IVONE BAJO, NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA, a dolazio sam skoro 150 puta, te ću opisati još samo događaj od 05.09.2012. kada sam ponovo spriječen u svim zakonom garantovanim pravima, koje sam tekstualno predočio sudskoj policiji, OT Bijeljina i MUP-u.
No to je ono za šta pripadnici sudske policije uglavnom nisu ni znali, ali ih ne amnestira od odgovornosti, jer sam im više puta pokazivao dokaz ubistva, koji tereti i tužioce, te ih upozoravao da krše zakon i čine krivična djela.
Nemoguće je opisati sve događaje iz 3 godine, tokom kojih je primjenjivana fašistička naredba mafije da ZDENKU BAJO, BUDIMKI BAJO I SVIM SRODNICIMA UBIJENE IVONE BAJO, NIJE DOZVOLJEN PRISTUP U OT BIJELJINA, a dolazio sam skoro 150 puta, te ću opisati još samo događaj od 05.09.2012. kada sam ponovo spriječen u svim zakonom garantovanim pravima, koje sam tekstualno predočio sudskoj policiji, OT Bijeljina i MUP-u.
Poslije skoro 3 godine brutalnog pravnog nasilja i prije svega prikrivanja materijala iz spisa o ubistvu Ivone Bajo, kao i dostavi dokaza, javno sam predočio pred zgradom fotografiju materijalnog dokaza ubistva i "zaprijetio" da ću dolaziti svaki dan sve dok ne počnu poštovati zakon, kao i to da ću napisati imena svih kriminalaca koji su učestvovali u prikrivanju ubistva. Taj dan sam uhapšen, ali sledeći put mi je omogućeno da dobijem snimke prikrivane od strane korumpiranih tužilaca. Materijal koji pokazuje svu monstruoznost mafije sam dostavio Ustavnom sudu, VSITV, SIPI ... i objavio na internetu: http://kriminaluvlasti.blogger.ba/arhiva/2012/10/12/3401821 U početku je bilo prikriveno postojanje fašističke naredbe, no uspio sam odbijajući ponižavanje, braneći čast i dostojanstvo od kriminalaca, na suđenjima doći do dokaza o tome, svjedočenjem Mićić Zorana, no kada sam to objavio, pokušava se to minimizirati te sudska policija na narednim suđenjima, kao na pijaci prepravlja tu naredbu, dok na kraju policajac Čavić Zoran, po naredbi komande laže na suđenju osporavajući da postoji ta zabrana.
Izjave 4 osobe, uključujući i načelnika Borovčanin Danka su u prilogu i pokazuju da isti nemaju nikakve časti ni morala, osim što smišljeno čine krivična djela. Iako su pokušali da svoje terorističko postupanje prikažu što bliže zakonitom, nesporno je prekršeno pravo iz člana 16 Ustava RS, jer je prema meni primjenjivana sankcija, diskriminacija, donesena bez procesa, rasprave, mogućnosti da iznesem svoje argumente, i bez prava na žalbu. Iako je ZOOUP-u pripisano da rješenje mora biti izdato u pismenom obliku, kako sam i tražio odgovorni su se na to oglušili. Osima navedenog, prekršena su i prava garantovana članovima, 13,14,23,32, 45 i 48, te prava predviđena ZOKP-u i ZOSPI-a.
Zabilješka 1292-12, koju su potpisali Mirić Zoran i Čavić Zoran, osim više laži na kraju sadrži ponovo "stručno" mišljenje, da sam pod dejstvom narkotika ili psihički poremećen, iako sam tražio samo poštovanje zakona. Takođe se nastavlja sa prikrivanjem činjenice da su svi vidjeli fotografiju materijalnog dokaza ubistva, o čemu nema ni slova.
Bezakonje sudske policije se nastavilo na suđenju po tom događaju, kada iako najavljen kao glavni svjedok, Mirić Zoran izostaje bez ikakvog objašnjenja i to naravno zato što već postoji njegova izjava o zabrani pristupa svim srodnicima. Tako je komanda mogla izdati naredbu Čavić Zoranu, da je usmena naredba mafije sasvim drugačija, da je praktično i nema, kako bi izdejstvovali osuđujuću presudu za mene, sakrili svoje bezakonje i nastavili sa prikrivanjem ubistva.
Pomenuta fotografija torbe koja dokazuje ubistvo i prikrivanje ubistva je zaplijenjena od strane MUP-a, te postala sastavni dio spisa 80 1 Pr 007070 12 Pr, čime je onemogućeno da odgovorni iz sudske policije nastave sa lažima, tvrdeći da je nikada nisu vidjeli i da je nisam niti donosio. Vjerujem da bi većina sudskih policajaca, postupila prema propisima da nije imala naredbu komande i strah za posao, karijeru ili čak život, no tužiocu koji bude radio po ovoj prijavi neće biti teško da ustanovi, ko je uticao na njih da krše zakon, a sve dokumente na koje se pozivam pribaviće po službenoj dužnosti shodno članu "Prava i dužnosti tužioca" iz ZOKP-u...
Izjave 4 osobe, uključujući i načelnika Borovčanin Danka su u prilogu i pokazuju da isti nemaju nikakve časti ni morala, osim što smišljeno čine krivična djela. Iako su pokušali da svoje terorističko postupanje prikažu što bliže zakonitom, nesporno je prekršeno pravo iz člana 16 Ustava RS, jer je prema meni primjenjivana sankcija, diskriminacija, donesena bez procesa, rasprave, mogućnosti da iznesem svoje argumente, i bez prava na žalbu. Iako je ZOOUP-u pripisano da rješenje mora biti izdato u pismenom obliku, kako sam i tražio odgovorni su se na to oglušili. Osima navedenog, prekršena su i prava garantovana članovima, 13,14,23,32, 45 i 48, te prava predviđena ZOKP-u i ZOSPI-a.
Zabilješka 1292-12, koju su potpisali Mirić Zoran i Čavić Zoran, osim više laži na kraju sadrži ponovo "stručno" mišljenje, da sam pod dejstvom narkotika ili psihički poremećen, iako sam tražio samo poštovanje zakona. Takođe se nastavlja sa prikrivanjem činjenice da su svi vidjeli fotografiju materijalnog dokaza ubistva, o čemu nema ni slova.
Bezakonje sudske policije se nastavilo na suđenju po tom događaju, kada iako najavljen kao glavni svjedok, Mirić Zoran izostaje bez ikakvog objašnjenja i to naravno zato što već postoji njegova izjava o zabrani pristupa svim srodnicima. Tako je komanda mogla izdati naredbu Čavić Zoranu, da je usmena naredba mafije sasvim drugačija, da je praktično i nema, kako bi izdejstvovali osuđujuću presudu za mene, sakrili svoje bezakonje i nastavili sa prikrivanjem ubistva.
Pomenuta fotografija torbe koja dokazuje ubistvo i prikrivanje ubistva je zaplijenjena od strane MUP-a, te postala sastavni dio spisa 80 1 Pr 007070 12 Pr, čime je onemogućeno da odgovorni iz sudske policije nastave sa lažima, tvrdeći da je nikada nisu vidjeli i da je nisam niti donosio. Vjerujem da bi većina sudskih policajaca, postupila prema propisima da nije imala naredbu komande i strah za posao, karijeru ili čak život, no tužiocu koji bude radio po ovoj prijavi neće biti teško da ustanovi, ko je uticao na njih da krše zakon, a sve dokumente na koje se pozivam pribaviće po službenoj dužnosti shodno članu "Prava i dužnosti tužioca" iz ZOKP-u...
PRILOZI
ZABILJEŠKA 1420/10 | Zdenko Bajo |
