CLANAK 268
S obzirom da nikada nisam bio vezan i mučen, ne mogu ni tražiti prekid te radnje od suda, te bi onda diskriminator mogao, jer mu to nije izričito zabranjeno da pribjegne i takvoj torturi! Ne zaboravimo da su se mnogo okrutnije stvari dešavale prije manje od 20 godina, čak i prije rata, na teritorijama gdje je postojala policija i sud!
OSNOVNOM SUDU U BIJELJINITUŽBA ZA UTVRĐENJE DISKRIMINACIJE |  |
| Predmet: 80 0 P 041069 12 P | Tužba |
| Tužilac: | ZDENKO BAJO |
| Tuženi: | REPUBLIKA SRPSKA |
| Vrijednost spora: | 0 KM |
ŽALBA NA RJEŠENJE OSNOVNOG SUDA
Shodno zakonu ulažem Žalbu na ovo rješenje zbog pogrešne i nepotpune primjene materijalnog prava, pristrasnosti i nepostupanja prema odredbama Ustava i zakona, a što je sve vidljivo čitanjem sadržaja tužbe...
Istina, postupajući sudija unekoliko koriguje svoj stav, po pitanju činjenica i dokaza, na strani 5 rješenja u drugom pasusu, ističući da činjenice i dokazi nisu dostavljeni u dovoljnom obimu!
Takođe na strani 3 u trećem pasusu, navodi se da to moraju biti relevantni dokazi, a ne "BILO KOJI" !!!???
Stoga ukazujem drugostepenom sudu da sam kao dokaz svojih navoda, odnosno činjenica opisanih u tužbi dostavio dokumente zvaničnih organa tužene, od kojih jedan zauzima posebno mjesto!
Radi se o dokumentu kojim Osnovni sud u Bijeljini, odgovara na moj zahtjev za dostavu zapisnika sa pretresa, (80 1 Pr 004323 11 Pr) koji sadrži izjavu svjedoka, službenika tužene, evidentiranu od strane istog suda, iz koje se jasno vidi kakav tretman se primjenjuje prema pripadnicima cijele porodice jednog ubijenog djeteta, citiram:
BAJO I NJEGOVA SESTRA I DRUGI SRODNICI NE MOGU LIČNO PRISTUPITI U PROSTORIJE TUŽILAŠTVA!!!
Ne mogu a da se ne zapitam, postavim pitanje i postupajućem sudiji, te drugostepenom sudu, da li to znači da se zapisnik sa pretresa Osnovnog suda u Bijeljini, tretira kao BILO ŠTA, kao neki drugorazredni, nevažan dokument, koji nije kako je navedeno RELEVANTAN ???
Smatram da bi na bilo kom nepristrasnom i objektivnom sudu, recimo u Strazburu, ovakav dokument sa jasno istaknutom FAŠISTIČKOM naredbom i postupcima tužene bio dovoljan kao jedini dokaz, a ovde je na sceni očita pristrasnost sudije koji je na platnom spisku tužene RS!
Time ne samo da se nastavlja diskriminacija prema meni i pokazuje očita pristrasnost, nego postupajući sudija, karakterišući dokument Osnovnog suda, kao "BILO KAKAV" omalovažava i vrijeđa sam sud u kome je zaposlen...
Koji bi to dokaz bio relavantan i većeg kredibiliteta od dokumenta suda?
Autobuska karta, loto tiket, račun iz marketa, novinski članak, časna pionirska riječ...???
Očito je da je kriminal, bahatost, osionost i brutalnost pojedinih službenika tužene, izvršen sa ciljem da se prikriju njihovi zločini tako kristalno jasan i očigledan da se ne smije dozvoliti nikakav sudski proces u kome bi se to dokazalo, nego se pribjegava izbjegavanju samog suđenja.
Toliko što se tiče dokaza, a i činjeničnog stanja, a u vezi tvrdnje da je potrebno navesti konkretne radnje tužene, koje su povrijedile moje pravo, (strana 4, stubac 3), skrećem pažnju da je sam postupajući sudija konstatovao na osnovu dostavljene tužbe kako se vrši diskriminacija i sa kojim posljedicama, (strana 3, peti stubac, opisano u 13 redova)!
Iz svega proizilazi da je jedina "zamjerka" postupajućeg sudije u tome što sve navedeno nije ponovljeno u samom tužbenom zahtijevu, konkretno u stavu 1! No skrećem pažnju da je u narednim stavovima istaknuto kako bi se posledice diskriminacije trebale otkloniti, a navodim primjer iz stava 3:
d) da omogući Zdenku Bajo opunomoćemom od strane majke ubijene Ivone Bajo, da je zastupa pred svim organima, preduzimanje svih zakonom predviđenih radnji, (podnošenje prijave, dostava dokaza i uvid u sve radnje tužilaštva vezano za ranije dostavljene materijale, na šta je tužilaštvo obavezno Pravilnikom!
Tužbom je jasno opisano činjenično stanje, a dio diskriminatorskih radnji se odnosi na onemogućavanje podnošenja krivične prijave, što je pravo garantovano zakonom, ((4) Ne treba dokazivati činjenice koje su opšte poznate - ZOPP, član 125)!
Tužbeni zahtjev je MOJ zahtijev i ja ga formulišem na takav način, koji neutrališe posljedice negativnog djelovanja tužene, a kakvo je to djelovanje, detaljno je opisano u tužbi. Prepisivanje svih kriminalnih i diskriminatorskih radnji opisanih u tekstu tužbe, te ponavljanje istih u samom tekstu tužbenog zahtijeva, je besmisleno i nepotrebno! Kakva bi uopšte bila svrha zahtjeva da sud utvrdi diskriminaciju na pretresu i naredi prestanak radnje, odnosno da mi se omogući ispitivanje svjedoka, a takvih primjera ima mnogo...
Meni je dovoljno da sud konstatuje, odnosno utvrdi diskriminaciju, jasno opisanu u tužbi i naloži diskriminatoru otklanjanje negativnih posljedica, a ne tražim da se svaka od tih stavki posebno istakne u presudi.
Uostalom, ja mogu nesporno dokazati da sudska policija izvršava neku fašističku naredbu i to je ono u šta sam siguran, jer imam materijalni dokaz! Što se tiče dokazivanja koliko puta, kada i šta mi je onemogućeno, (recimo pravo na podnošenje pravnog sredstva) za to nemam direktne dokaze i morao bih se osloniti samo na čast i moral svjedoka, koji bi bili pod pritiskom tužene kao poslodavca i diskriminatora, a neki od njih su direktno vršili krivična djela!
Sud dakle pokušava da me "uvuče u zamku" da odbaci kompletan tužbeni zahtijev, zato što eventualno ne bih mogao dokazati da mi je bilo kada zabranjena predaja krivične prijave!
Stoga podvlačim da je sasvim nebitno to, da li je ikada došlo do primjene naredbe, a jeste, nego je i samo postojanje takve fašističke naredbe diskriminacija, a od suda se traži da utvrdi diskriminaciju jasno navedenu u dokumentu istog suda!
Da li je primjera radi, jasno i dovoljno u tužbenom zahtjevu, tražiti odštetu od tuženog za nanošenje tjelesnih povreda, uzrokovane vožnjom pod dejstvom alkohola, (sa dokazima u prilogu naravno) ili treba taksativno navoditi svaku modricu i ogrebotinu? Posebno ako je sve to već navedeno u tekstu tužbe? Ako je "Nediskriminacija" pravo garantovano Ustavom BIH, onda je otimanje bilo kog prava svakako diskriminacija i ja tražim da sud to utvrdi! Ne manje važno je i sprečavanje buduće diskriminacije, jer navodeći pojedinačno sve diskriminatorske radnje, te zahtijevati od suda da zabrani nastavak konkretnih slučajeva, ostavlja diskriminatoru "slobodu" da primjeni druge nenavedene mogućnosti!
S obzirom da nikada nisam bio vezan i mučen, ne mogu ni tražiti prekid te radnje od suda, te bi onda diskriminator mogao, jer mu to nije izričito zabranjeno da pribjegne i takvoj torturi! Ne zaboravimo da su se mnogo okrutnije stvari dešavale prije manje od 20 godina, čak i prije rata, na teritorijama gdje je postojala policija i sud!
Stoga je nabrajanje konkretnih radnji u samom tužbenom zahtijevu, potencijalno opasno iz navedenog razloga, te pod brojem 2 tražim prekid svake diskriminatorske radnje, te poštovanje Ustava i zakona. Dio diskriminatorskih radnji nisam ni navodio, jer ne mogu da ih dokažem bez izjava svjedoka, a vidljivo je da je postupajući sudija u svom rješenju, uočio i naveo najekstremnije primjere.
Uvidom u tekst tužbe i priloge drugostepeni sud će se uvjeriti da su činjenice i dokazi izuzetne snage, a podsjećam da je dovoljno u ovakvim tužbama samo predočiti statistički podatak, (da recimo u organima tužene ne postoji nijedan zaposleni eskim, od 10 posto registrovanih, te da imaju prosjek ocjena na nivou svih ostalih) da bi tužba bila usvojena, te se teret dokazivanja prebacuje na diskriminatora. Ovo je naravno hipotetički, nerealan primjer, jer ne želim navoditi nijedan od konstitutivnih naroda, od kojih se svaki smatra i osjeća diskriminisanim, gdje god je u manjini!
Ovdje naprotiv i priznanje službenika tužene, ovjereno sudskim pečatom nije relevantno!!!??
S obzirom da je događaj od 19.08.2011. sada već stariji od maksimalnih godinu dana, očito se pokušava od strane prvostepenog suda sakriti taj sramni čin, gdje je u sudskom procesu hladno legalizovan fašizam tužene i prekršeno pravo na pravično suđenje. Stoga predlažem da drugostepeni sud ovu žalbu uvaži i vrati predmet na postupanje prvostepenom sudu!
Zdenko Bajo
Majke Jevrosime 20
76300 Bijeljina
065831902
CLANAK 267
Dodik svojim srpstvom šibicari onda kada mu srpstvo treba da bi prevario Srbe u BiH, dok se iza te maske nacionalističkog borca za nacionalna prava Srba u BiH, zapravo, krije obični kriminalac.
(Tekst je preuzet sa web stranice:)
Nisu stanovnici RS-a tako glupi, koliko ih sam Dodik smatra glupima, niti su slijepi da ne vide kako je Dodikova vlast zapravo dobro organizirana mafijaška, kriminalna, zločinačka organizacija, izrasla na pljački vlastitih ljudi. Već sam jednom napisao Dodik svojim srpstvom šibicari onda kada mu srpstvo treba da bi prevario Srbe u BiH, dok se iza te maske nacionalističkog borca za nacionalna prava Srba u BiH, zapravo, krije obični kriminalac.
Dok Dodik Srbima u BiH viče, pjeva i urla koliko je on veliki Srbin, iza kulisa pljačka taj ionako dobrano osiromašeni narod koji jedva preživljava. Ukratko, Dodiku je njegovo srpstvo samo način da prikrije pljačku, kriminal i korupciju. Baš kao što su to donedavno u Hrvatskoj radili slični Dodiku s ove strane Save. Potpuno ista priča, samo druga imena. Scenarij poznat.
Međutim, pravo je pitanje kako se šef Kalderoze Milorad Dodik toliko dugo održava na vlasti, uz sva javna saznanja o njegovom kriminalu, korupciji i brojnim aferama s kojima ga se na temelju vrlo čvrstih dokaza povezuje?! Prvi je, realno, problem međunarodna zajednica, koja zbog niza političkih trgovina "ispod stola" ipak održava Dodika na političkom životu kako bi ga u BiH koristila kao neku vrst balansa kod guranja svojih interesa.
Dakle, nekima ovakav kriminalac na vlasti u Banja Luci itekako odgovara, jer se s kriminalcima uvijek lakše trguje i pogađa nego s ljudima koji imaju kakav takav osobni integritet. Dodik je, osim što je nesporno korumpiran i povezan s brojnim kriminalnim aferama, uvijek imao jedan iskonski primitivni nagon za političkim samoodržanjem. Ta njegova glavna karakteristika proizlazi upravo iz činjenice da Laktašenko nema nikakvog osobnog integriteta, Dodik je naprosto uvijek bio na prodaju onome tko je spreman ponuditi bolje i uvjerljivije kupoprodajne uvjete.
Zato je mnogima u međunarodnoj zajednici, usprkos drugačijim javnim istupima, odgovarao Dodikov opstanak na vlasti u RS-u. Lakše je disciplinirati i držati pod kontrolom Sarajevo, ako imaju Dodika koji je po potrebi spreman zaoštravati situaciju, kada to netko iz prikrajka naruči, ili kada pak to treba samoj Mafiji Kalderozi u Banja Luci. Jer da su htjeli, preko OHR-a su davno mogli riješiti Dodika, i to ne zbog njegovih nacionalističkih ispada, jer su oni tek Dodikova politička kulisa, nego zbog organiziranog kriminala s kojim je povezan, zbog korupcije u koju je ogrezao, te zbog toga što je kompletan sustav entitetskih institucija u Republici Srpskoj pretvorio u jednu od najmoćnijih mafijaških organizacija na današnjem Balkanu. To je pravi razlog zbog kojeg Visoki predstavnik za BiH mora intervenirati i koristeći tzv. bonske ovlasti prisiliti Dodika na odlazak s vlasti, kako bi se nakon njegovog odstupanja moglo deinstalirati i Mafiju Kalderozu koja je kapilarno premrežila sve institucije u tom entitetu Bosne i Hercegovine. Postoji dakle, vrlo jasna formalna osnova i način kako prekinuti Dodikov criminal, a za to itekakav mandat, ali i odgovornost snosi upravo međunarodna zajednica, čiji je BiH praktički protektorat.
Baš kao što se OHR svojevremeno opravdano obračunao s organiziranim kriminalom HDZ-a BiH preko Hercegovačke banke, upadom OHR-ovih i međunarodnih istražitelja u tu banku, na sličan način OHR treba postupiti i s Miloradom Dodikom. Bez takvog obračuna s Dodikom pod mandatom OHR-a i međunarodne zajednice, Republika Srpska će sve više postajati talac Dodikove mafije i instrument mafijaških poslova Kalderoze.
U uvjetima u kojima Dodikova vlast funkcionira u Republici Srpskoj, očekivanja međunarodne zajednice kako će birači na izborima smijeniti Milorada Dodika i SNSD su potpuno promašena i pogrešna. Pogrešno je SNSD smatrati političkom organizacijom koja na izborima traži legitimitet birača za neke političke ciljeve. Jer se radi o mafijaškoj organizaciji kojoj je vlast samo mehanizam kojim održava aktivnima i profitabilnima svoje kriminalne multimilijunske poslove.
Dodik ne ovisi o izborima iz jednog vrlo jednostavnog razloga – on izbore kontrolira i on ih je spreman u bilo kojem trenutku krivotvoriti na bilo koji način kako bi Mafiju Kalderozu održao na vlasti. Dodik će i na predstojećim izborima krivotvoriti rezultate bude li to jedini način da ostane na vlasti i zadrži pozicije moći. A za to, naprosto, ima sve potrebne instrumente. Nitko osim Dodika ne kontrolira stvarno izborni proces u RS-u, svaka drugačija tvrdnja jednostavno je laž.
Dodik danas raspolaže moćnom paraobavještajnom organizacijom koju vodi njegov donedavni vozač i savjetnik za bezbjednost Miloš Čubrilović zvani Čubri, kojeg se također povezuje s brojnim kriminalnim aferama, korupcijskim slučajevima, nezakonitim i sumnjivim bogaćenjem, pa čak i nekim slučajevima ubojstava na području BiH. Republika Srpska, naravno, formalno – pravno ne smije imati sigurnosne niti obavještajne službe, pa je Dodik već prije nekoliko godina dao u zadatak Čubriju da organizira prikrivene obavještajne službe, koje će pod različitim ovlaštenjima i nazivima obavljati de facto poslove Dodikove obavještajne službe, drugim riječima Dodik je Čubriloviću dao nalog da ustroji dobro organiziranu obavještajnu mafiju koja će odrađivati najprljavije poslove za Mafiju Kalderozu.
Upravo je ta Čubrijeva paraobavještajna mafija zadužena, između ostalog, i za krivotvorenje izbora u Republici Srpskoj, odnosno za osiguravanje o(p)stanka SNSD-a na vlasti kako ne bi bili ugroženi kriminalni poslovi Dodikove Kalderoze. Čubrilović je, ukratko, zadužen pod svaku cijenu spriječiti Dodikovu smjenu, odnosno SNSD-ov pad s vlasti, za što se pripadnike Čubrijeve obavještajne mafije plaća iz paralelnih proračunskih sredstava, odnosno iz "crnog financijskog proračuna", kojim raspolažu Dodik i SNSD u Republici Srpskoj, a iz kojih sredstava plaćaju svoje "crne" i kriminalne operacije. Stoga, prepustiti Dodika "volji birača", zapravo znači osigurati njegov opstanak na vlasti, a odbijanje međunarodne zajednice da u Slučaju Dodik interveniraju kao u Slučaju Hercegovačke banke, zapravo, znači tihu podršku te iste međunarodne zajednice Dodikovom kriminalu.
Na kraju, da se poslužim Dodikovom retorikom njegove tobožnje zabrinutosti za Republiku Srpsku, Dodik, njegova Mafija Kalderoza i njegov kriminal i korupcija najveća su prijetnja i samoj Republici Srpskoj. Ništa neće tako izvjesno dovesti do njezinog raspada kao organizirani kriminal i korupcija Dodikove Kalderoze. Stoga, i Srbi u BiH moraju shvatiti da je jedan od najsigurnijih načina da dugoročno očuvaju svoj entitet u BiH – Dodikova smjena. U protivnom će Republika Srpska kao talac Laktašenkovog kriminala dijeliti sudbinu Milorada Dodika.
